Vapnarstvo (japjeniarstvo) na otoku olti

Nikola Blagai
Vapnenica (Izvor: Sule. D. (ur.): Svu smo robu izgorili olta i oltani na starin letratima, Grohote 2006.)

Povijest vapnarstva (japjeniarstva) na otoku olti

O proizvodnji vapna na olti ima vrlo malo pisanih tragova, a da je u stara vremena (od starih Rimljana, Ilira) ta tradicija bila razvijena znamo i po brojnim ostacima graevina koje su bile graene s vezivom u kojem je bilo vapno, a nalazimo ih diljem otoka. Na pojedinim mjestima (starim iskopinama) pronaeni su ostaci loita u zemlji (studenac) to nam ukazuje da se vapno najee dobivalo u blizini gradilita, u improviziranim peima koje su bile u zemlji i obloene kamenom, a sluile su za jednokratnu uporabu. Vapno se na olti stoljeima proizvodilo u japjenicama paljenjem ume, u periodu od vie dana, to je zavisilo o veliini vapnenice. Prema ostacima vapnenica to su do danas sauvane moe se zakljuiti da je na olti gradnja vapnenica i proizvodnja vapna poznata vie od tisuu godina. Neke od tih starih ostataka vapnenica prekrilo je more (u uvalama Neujam, Podkokoica i Rakotina). Teak ivot i stalna borba za golu egzistenciju stare oltane je natjerao da se ponu baviti gradnjom vapnenica te trgovinom vapna, to je vezano za razvoj pomorstva i prijevoz vapna morskim putem, zato i danas nalazimo ostatke vapnenica uz samo more. Stari oltanski nain gradnje vapnenica poznat je na srednjodalmatinskim otocima. Nain koji se koristio na drugim otocima nije bio dobar jer se moglo dogoditi da vapnenica ne izgori, dok je oltanski nain gradnje osiguravao proizvodnju (vapnenica je morala izgorjeti). Pere Viduli, metar sa olte, prenio je oltanasku vapnenicu na otok Hvar u 19. stoljeu. Poznate su oltanske tvornice za proizvodnju vapna u uvali eula (vlasnik Juraj Dobrinovi) te Sto400

morskoj (vlasnik obitelj Zlendi). Jo starija tvornica (industrijska proizvodnja) nalazi se u uvali Tatinja, na junoj strani otoka, gdje se u ostacima te tvornice jo i danas se mogu uoiti tri pei i kolosijek za prijevoz kamena (vlasnik obitelj Dorati). oltansko vapno bilo je poznato kao jedno od najkvalitetnijih, tako da mu je trite bilo osigurano u cijeloj Dalmaciji.

Gradnja i radovi na vapnenici

Gradnju vapnenice dijelimo na sljedee radove: a) iskop jame kotla b) gradnja vapnenice c) branje ume (buak-fraka ) d) paljenje vapnenice e) krcanje i isporuka vapna

Iskop jame (kotla)

Prije poetka radova na vapnenici osnovala bi se druina (zvana urma) od est do deset ljudi (radnika), to je zavisilo o veliini japjenice. Ta urma obavezno je imala jednog do dva specijalista za gradnju (metra) vapnenice. U veini sluajeva vapnenice su se radile na ve postojeim, ranije paljenim vapnenicama, tako da bi bila olakana gradnja (ve iskopana jama - kotao (6)). Vapnenica je imala zadanu veliinu te izgraene unutarnje i vanjske zidove jame. U takvom sluaju bi se eventualno izvrili popravci na postojeim zidovima.

Gradnja vapnenice
Nakon ureenja i popravaka vanjskih zidova (4) pristupilo bi se izgradnji unutarnjeg zida (1). Ta grad-

Otok Solta.indd 400

7/16/2012 5:51:16 PM

nja je iziskivala dobre metre jer je tu trebalo paziti na otvore (dunike, 2) kroz koje bi tijekom paljenja trebala vatra doi do vrha vapnenice. Naroitu panju trebalo je posvetiti tome da se prostor izmeu vanjskih zidova (4) i unutarnjeg (1) napuni zemljom koja se pomno nabijala (3). Ta zemljana nasipina je vrlo bitna jer ona sprjeava prodor topline prema vani. Metri su tijekom gradnje osobito pazili na izgradnju volta (potrebno je upotrijebiti due kamene komade radi zatvaranja volta). Kada gradnja doe do visine vanjskog zida, nastavlja se gradnja gornjeg dijela (masica) s kamenom oblogom (parapet, 5). Posebnu panju trebalo je posvetiti izgradnji vrata (kroz koja se vri paljenje) koja su trebala biti od zdravog kamena (7). Tijekom gradnje obavezno je trebalo izgraditi po boku vapnenice stepenite koje je sluilo za gradnju (masice) i kontrolni obilazak tijekom paljenja vapnenice, a nakon paljenja za prijenos vapna.

Vapnenica prednja fasada (Izvor: Nacrtao autor)

Branje ume (frake)

Branju ume (frake) pristupalo se ve tijekom gradnje, za to bi se unajmili nadniari (zvani frakari) koji bi radili vie dana na pogodbu (urnatu). uma se brala na privatnim posjedima, uz posebno odobrenje lugara te odreenu odtetu vlasnicima ume. Za potrebe vapnenice (npr. od pet vagona) trebalo je cca tisuu snopova frake (brimena). Nakon odreenog vremena suenja (20 do 30 dana) fraka bi se prenosila uz samu vapnenicu, u emu su sudjelovali svi radnici koji su je skupljali u brimena, te posebno dvojica koja su to brime dizali eni (frakarici) na glavu da bi ga donijela do vapnenice. Moemo zamisliti koliko je taj rad bio teak za frakarice koje su brime trebale nositi po kozjim stazama, pazei na svaki korak. Naroitu panju je trebalo obratiti na odlaganje brimena kod vapnenice, a taj posao je radio radnik zvani stiva. Sama hrpa koja bi se naslagala i do visine od deset metara puki se zvala kopa.

Vapnenica presjek (Izvor: Nacrtao autor)

Paljenje vapnenice
Kada su svi radovi zavreni (gradnja, branje ume) vre se pripreme za paljenje. Za paljenje je potrebno imati dovoljan broj ljudi koji se rasporede u smjene zvane gvardije. Gvardija je vrijeme u kojem rade tri radnika i to privuka, podava i ega. Privuka ima zadatak privui fraku do ruku podavau, podava priprema potrebnu koliinu (stupin) koju stavlja u otvor (vrata) vapnenice, ega pomou vila taj stupin ubacuje u vapnenicu. Kako je egau bilo najtee (u blizini otvorene vatre) njegova gvardija je trajala dva sata, a slobodan bi bio etiri sata. Dodava i privuka su radili etiri sata i bili slobodni etiri sata. Tako su se izmjenjivali dok je trajalo pa

Vapnenica tlocrt (Izvor: Nacrtao autor)

401

Otok Solta.indd 401

7/16/2012 5:51:22 PM

ljenje vapnenice (est ili vie dana, ovisno o veliini vapnenice). Paljenje je, osim o samoj veliini vapnenice, ovisilo i o vremenskim uvjetima. Ponekad se dogaalo da se paljenje obavljalo i po kii, to je oteavalo rad a i produavalo vrijeme paljenja. Uz vapnenicu je uvijek bila izgraena poljska kuica pokrivena ploama gdje se spavalo, a po kii i kuhalo. Kod paljenja vapnenice postizala se u kotlu temperatura ak i via od tisuu stupnjeva. Nakon odreenog vremena na vrhu masice pojavio bi se tzv. sinjal - plaviasti plamen. Kada bi se na vrhu masice - parapeta uarilo kamenje kao eljezo, bio bi to znak da je vapnenica izgorjela. Tada bi se gornji dio masice pokrio ploama i zemljom, vrata zatvorila kamenom i zemljom, odnosno vapnenica je plombirana za sljedeih petnaest dana dok se vapno ne ohladi.

Povijesni izvori i etnografija oltanskoga vapnarstva

Marina Blagai

Krcanje (isporuka)
Veina vapnenica sagraena je uz more. Prilikom izvlaenja vapna iz vapnenice radnik je punio vapnom oveu kaetu vapna od pedeset kilograma i to se prenosilo do usidrenog broda. Vlasnik i brodar brojili su prenesene kaete u brod. Kada se brod napunio, izbrojile bi se kaete i utvrdila koliina vapna u brodu u kilogramima. Nakon ukrcaja utvrivala bi se ukupna koliina vapna izvuena iz vapnenice. Cijena po kilogramu je dogovarana izmeu vlasnika vapnenice i brodara.

Tehnika dobivanja vapna sagorijevanjem kamena vapnenca u jedinstvenim nadsvoenim kamenim zdanjima krunog tlocrta umijee je koje se na otoku olti prenosilo s koljena na koljeno vie od tisuu godina. Ne postoji prirunik za ovaj zahtjevan posao; znanje se doista prenosilo usmenim putem te tijekom godina iskustvom nadograivalo, dosegnuvi zavidan tehniki stupanj. O isplativosti samog posla, naalost, ne moemo govoriti. Nisu se vapnenice gradile za bogaenje, nego za preivljavanje, priaju pripadnici starijih oltanskih narataja, sudionici tradicijskog naina proizvodnje vapna.

Openito o vapnu i njegovoj proizvodnji

Vapno je najuestalije koriteno vezivo u graditeljstvu, to potvruju ostaci vapna na najstarijim graevinama ovjeanstva. Upotrebljava se i za lienje, dezinfekciju unutranjih i vanjskih zidova te u poljoprivredi, medicini, umjetnosti. Od ivoga se vapna ak proizvodio rasvjetni plin koriten u rudnicima. ivo vapno ili kemijski kalcijev oksid dobiva se peenjem vapnenca ili prirodnog kalcijeva karbonata u peima vapnenicama, i to na ak 900-1200 stupnjeva Celzijevih, pri emu se odvaja ugljini dioksid i nastaje ivo vapno - porozan materijal u grumenima ili prahu, prljavo bijele boje i bez mirisa. Gaeno vapno se dobiva stavljanjem ivoga vapna u vodu. Prva otkrivena pe za arenje vapnenca pronaena je u Mezopotamiji u blizini grada Ura i potjee iz 2. tisuljea pr. Kr. (Karleua, 2007.a:56.-57.). Primjena ivoga vapna doivjela je svoj vrhunac za vrijeme Rimskog Carstva, a njihove su pei za arenje vapnenca pronaene, meu ostalim, i u Hrvatskoj: u Vinkovcima (Cibalija) te u itarjevu (Andautoniji). Rije je o poljskim peima odnosno onima graenima izvan naselja (ibid, 2007.b:149.). Nalazimo ih i
402

Otok Solta.indd 402

7/16/2012 5:51:22 PM

Izgraena vapnenica (Izvor: Sule. D. (ur.): Svu smo robu izgorili olta i oltani na starin letratima, Grohote 2006.)

u ravnici, ali i u Gorskom kotaru, gorskim predjelima Slavonije te na obali. Najee se ne radi o zasebnim graevinama ve o rupama u tlu koje su sa strane oblagane kamenjem. Vapno se najee dobivalo nadomak gradilita u improviziranim peima koje su uglavnom sluile za jednokratnu uporabu. O rasprostranjenosti i vanosti proizvodnje vapna kao ve razvijene obrtnike djelatnosti, koja je ak poprimala oblike industrijske proizvodnje, svjedoi injenica da je na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izlobi iz 1864. godine u Zagrebu bilo izloeno i ivo vapno kao prodajni eksponat (ibid, 2007.b:149.-150.). Vapnenice su s obzirom na podruje na kojem se javljaju imale razliite oblike i tehnike gradnje. Lika vapnenica, primjerice, bila je opletena pruem, a unutarnji je zid, osim od kamena, znao biti od opeke ili naprosto ilovae. Na istarskom poluotoku je proizvodnja vapna bila vrlo razvijena (japleniari, japlenice). Ovaj je tip vapnenice blizak oltanskome, loite je takoer kupolasto nadsvoeno. Razlika je, primjerice, to gornji dio vapnenice, oltanski parapet, nije uvuen te u poloaju vrata - ona su kod istarske vapnenice uglavnom u razini zemlje. Pokraj minja je za potrebe obnove Staroga mosta u Mostaru obnovljena stara pe, jer se prema staroj recepturi trebalo napraviti klasino vapno za mort. Bio je to poticaj obnavljanju proizvodnje vapna na tradicijski nain u komercijalne svrhe. Slina je inicijativa zaivjela i u Grdunu na karlovakom podruju (2007.c: 251.-253.).

Povijesni izvori o oltanskom vapnarstvu

Zapisi o oltanskoj proizvodnji vapna rijetki su i uglavnom pravno-administrativne prirode. Svjedoe ipak o vanosti ovog obrta za otok te o ugledu koji su oltanski majstori uivali na ostalim dalmatinskim otocima. Najstariji pisani izvor o oltanskom vapnarstvu potjee iz srednjega vijeka. Rije je o Splitskom statutu iz 1312. godine. oltanska je privreda zastupljena u nekoliko lanaka statuta kojima su propisivana pravila oko proizvodnje maslinova ulja, vina, ita i vapna. Prema gl. IV., vapno koje su oltani proizvodili za vlastite potrebe te za prodaju Splianima i Trogiranima, bili su obvezni dovoziti u Split. Ako bi se ogluili o ovu odredbu te prenijeli i prodali vapno u nekom drugom mjestu, kazna je bila oduzimanje polovice vapna te davanje etvrtine koliine prijavitelju. Prodaju vapna trebalo je odobriti Veliko vijee. Dokumentom iz 1369. dozvoljava se, primjerice, Stipanu Prviniu i Obradu Mihoviloviu prodaja 100 modija odnosno 875 litara oltanskog vapna Trogiraninu Nikoli Jakovljevu (Andreis, 1990.:13.). Razdoblje mletake vlasti nad splitskom komunom (1418.-1797.) odrazilo se i na oltansku privredu, pa tako i na proizvodnju vapna. Sve do 1499., kada je splitska komuna osloboena gradnje vapnenica na olti za trogirske utvrde, oltani su osim Splitu bili obvezni davati vapno i Trogiru. Grohoanin imun Oribobovi podnio je 1535. godine, u ime sva etiri
403

Otok Solta.indd 403

7/16/2012 5:51:22 PM

Nezapaljena vapnenica kod Gornjega Sela, obitelj Blakovi (Foto: Vidoslav Bagur)

Vrata vapnenice (Foto: Gordana Burica)

sela (Grohote, Donje, Srednje situaciji. Domae ivotinje te i Gornje Selo) molbu kojom zalihe vina i ulja bile su posu oltani zahtijevali ograkradene, a kako su im za proniavanje obveze davanja izvodnju vapna trebali samo vapna samo za potrebe utvrdrvo i kamen, upravo su se s ivanja zidina u gradu ili na pomou vapnarstva spasili od splitskom teritoriju te istu gladi. Vapno su prodavali na cijenu vapna kao i u Splitu. susjednim otocima i kopnu Molba je odobrena 19. srpna potezu od Splita do Zadra. nja 1535. godine (ibid:14.). Sedamdesetih i osamdesetih Odredbom mletakog duda godina 20. st. i dalje se sporaFrancesca Donata iz 1547. dino pale vapnenice, ali vie godine u potpunosti je zabraza osobne potrebe i prodaju Ostaci zapaljene vapnenice (Foto: Vidoslav Bagur) njena gradnja vapnenica na na samom otoku. Posljednja olti bez namjenske odluke je vapnenica zapaljena 1993. splitskoga Velikog vijea, osim za potrebe zidanja godine u blizini Gornjeg Sela; vie za uspomenu nego utvrda i kua na podruju splitske komune (ibid). potrebu. Razlog prestanka je pojava industrijski proNa Koruli se u zapisu o dobivanju vapna uoi i izvedenog vapna te otvaranje drugih, povoljnijih radnakon Drugoga svjetskog rata navodi da su postojala nih mjesta na samome otoku, ali i izvan njega. dva naina stari i oltanski (stari nije bio najsigurniji, jer se moglo dogoditi da klaina ne izgori). olGradnja vapnenice tanski je nain donio Pere Viduli prednost je bila u tome to se stavljalo vie zemlje pa klaina nije moLokalni je naziv za vapno japno, a za kamene gragla duit i sva se toplina u njoj zadravala, a i erava evine u kojima su ga dobivali japjenica. Japjeniase nije morala vaditi (Karleua, 2007.b:153.). rima su nazivani mukarci koji su ih gradili, a njima je u spomen jedna od ulica u Grohotama, otonom sreditu, nazvana Put japjeniara. Etnografsko istraivanje tradicijske Vapnenice su se gradile drevnom graditeljskom proizvodnje vapna na otoku olti1 tehnikom suhozida (usp. Muraj, 2008.). Gradnja vapnenice zapoinje kopanjem jame, odnosno loita. Posljednje razdoblje aktivnog graenja i paljeVeliina jame ovisila je o eljenoj koliini vapna, nja vapnenica je ono nakon Drugoga svjetskog rata a kretala se od dva do ak deset metara u promjeru (1945.-1960.). Vrativi se na otok nakon osmomjete od dva do etiri metra dubine. Od kamenja koje senog progonstva, oltani su se nali u jako tekoj je vaeno iz jame odvajalo se ono koje je dobro za 1 Etnografsko istraivanje tradicijske kulture otoka olte dobivanje vapna od onoga koje e posluiti za vanjprovedeno je u okviru znanstveno-istraivakog projekta Instituta ski zid koji se tehnikom suhozida gradi oko jame. za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Projekt Tradicijska kulKamen namijenjen za vapno testirao se prije poetka tura, globalizacija i lokalne prakse trajao je od 2007. do 2012. gradnje stavljanjem uzorka na vatru - ako bi kamen godine, pod vodstvom dr. sc. Zorice Vitez.
404

Otok Solta.indd 404

7/16/2012 5:51:29 PM

pucao smatralo se da nije pogodan za proizvodnju vapna. Na razmaku od 20 do 30 cm gradi se unutranji zid iz kojega e se nakon viednevnog loenja dobiti vapno. Izmeu vanjskog i unutranjeg zida stavljala se zemlja kao izolator topline te jo jedan sloj tanjih kamenia (grondal) od kojih je takoer dobivano vapno, ali je do njih toplina posljednja dopirala. Unutranji se zid gradi do visine vrata vapnenice, odnosno otvora kroz koji su se ubacivala drva za odravanje vatre. Iznad njega zapoinje se s nadsvoenjem vapnenice preciznim slaganjem veeg kamenja iljastog oblika (kini) po utvrenom rasporedu. Takoer, od visine vrata do vrha vapnenice na pravilnim se razmacima ostavlja mjesta za dunike, svojevrsne dimnjake oduke kroz koje je izlazio dim, ali isto tako ulazio zrak (Sule, 2009.:49.). Izboeni, valjkasti dio vapnenice zove se parapet. Njegova je visina proporcionalna ostatku vapnenice. U elji da se dobije to vie vapna, znali su pojedinci izgraditi previsok parapet koji bi onda zbog zagrijavanja i slijeganja kamenja vrio prejaki pritisak na vanjski zid vapnenice. Po zavretku gradnje na vrh vapnenice postavi se kameni kri koji se prije poetka paljenja ukloni. Osnovni alat za gradnju vapnenice bio je: maklin (pijuk), motika, maur, poluga, mlat (eki), maca (malj), vile, vire, trpanj te puntieli (debele daske) (Blagai, Burica, 1990.:175.).

Bilo zbog prevelikog parapeta ili kakva drugog propusta u gradnji, znalo se dogoditi da se vanjski zid vapnenice pod pritiskom topline urui. Kako bi se izbjegla tragedija u pomo su priskakali suseljani. Na desetke mukaraca u kratkom bi roku podzidalo ugroenu stranu vapnenice. Rijetki su, ali ipak poznati sluajevi traginih pogibija zbog uruavanja vapnenica tijekom paljenja. S loenjem vatre moe se prestati kad se na vrhu vapnenice pojavi plaviasti dim. To je znak (sinjal) da se gotovo svo kamenje pretvorilo u vapno. Jama vapnenice napuni se drvima, a vrata se zatvore veim kamenom i vapnom te se i do desetak dana eka da se proces dovri i vapno barem malo ohladi. Kad je vapno spremno, skida se vanjski sloj kamenja. S pomou maklina odvajaju se komadi vapna te stavljaju u drvene kaete. Vaganje vapna odvijalo se uz vapnenicu, ovjek koji je vagao nazivan je decimal. Teak posao noenja vapna do broda obavljale su ene. S teretom od 50 kg spretno su prelazile krevitu obalu pa se preko daske (puntiele) penjale na provu broda i ne skidajui kaetu s glave ve se saginjui ostavljale vapno mornaru koji ga je rasporeivao (paliavanje). Za jakoga je vjetra daska koja je povezivala obalu i brod bila nestabilna pa se znalo dogoditi da koja ena s vapnom padne u more. Zbog nastale bi se tete, naalost, vie alilo za propalim vapnom nego enom u nevolji.

Paljenje vapnenice
Vapnenice su se bez prestanka loile (palile) od pet do ak mjesec dana, ovisno o veliini. Vatra bi se obavezno zapalila blagoslovljenim ibicama. Odravala se prethodno pripremljenim drvima koje su brali odnosno sjekli mukarci te ih paljivo slagali u snopove koje bi onda ene na glavama nosile do vapnenica slaui ih u stog (kopa). Posada koja je u smjenama radila na vapnenici sastojala se od tri lana: paljaa ili egaa, podavaa i privukaa. Privuka je osoba koja rukama izdvaja jedan od snopova drva sa stoga i privlai ga to blie vapnenici. Podava namjeta snop na sama vrata, a palja ga posebnim priborom, tzv. vilama ubacuje u vapnenicu. Odravanje visoke temperature (kamen vapnenac mijenja svoja svojstva na 900 do 1200 stupnjeva Celzijevih, kako je ve gore spomenuto) bilo je od kljune vanosti za uspjeh same vapnenice. Smjene (gvardije) trajale su po pet sati, a ona najtea, u zoru, etiri sata (od 4 do 8 ujutro). Samo se palja ee izmjenjivao, jer je stajao kod samih vrata vapnenice iz kojih je isijavala nepodnoljiva toplina. Tu je ulogu preuzimao vlasnik vapnenice ili vie njih kad se radilo o udruenom poslu. Ulogu podavaa esto je preuzimala ena, supruga vlasnika vapnenice. Ona je stajala s desne strane, pa se ta strana naziva enskim bokom, a ona nasuprot mukim bokom vapnenice. U kamenoj se nii enskog boka drao sat (ura), a u mukom bokal vina.

ene na vapnenici
Iako se nisu smjele popeti na samu vapnenicu dok je trajalo paljenje zbog vjerovanja da e donijeti nesreu, ene su u ovom poslu preuzimale itekako vane uloge. Kao nadniarke one su nosile umu odnosno drva do vapnenice. Taj se posao naziva na olti ii u fraku, a ene koje su to radile frakarice. Meu njima znalo se nai i djevojaka od 14 godina. I mukarci su znali ii u fraku, a zabiljeeno je da su ene bile neto slabije plaene od njih. Za posao noenja vapna do broda dobivale su duplo veu nadnicu. Ukoliko su bile supruge vlasnika vapnenice, kako je ve spomenuto, one su preuzimale ulogu podavaa te su bile zaduene za kuhanje. Hrana se pripremala na otvorenom ognjitu u blizini vapnenice ili se, ovisno o udaljenosti od sela, donosilo svakodnevno hranu iz kue. To su bili procesijuni ena s konistrama hrane, sjea se kazivaica iz Gornjega Sela. ene su u vrijeme ruka stizale kod vapnenice, a usto bi donijele i veeru te sutranji doruak (kafu).

Strategije za osiguravanje uspjenosti vapnenice

Uspjeh ovako sloenoga graditeljskog i organizacijski zahtjevnog poduhvata nastojalo se osigurati i dodatnim praksama, koje spadaju u kategoriju pukih vjerovanja. Kako je ve navedeno, na samom bi se
405

Otok Solta.indd 405

7/16/2012 5:51:29 PM

zavretku gradnje na vrh vapnenice postavljao kameni kri. Prije poetka paljenja on bi bio uklonjen. Vatra se obvezno palila blagoslovljenim ibicama ili dijelom blagoslovljenog brimenca. Ako bi netko proao mimo vapnenice koja je u egu, odnosno koja gori, uvrijeeno je bilo pozdraviti lanove gvardije pozdravom: Dobra sria dobri judi (usp. Sule, 2009.: 49.). Vjerovalo se da e mogu neuspjeh paljenja vapnenice prouzrokovati i ena za koju se sumnjalo da je vitica.

Isplativost
Mukotrpan i dugotrajan posao graenja i paljenja vapnenice nije, naalost, bio previe isplativ vlasniku vapnenice. On bi se najee ve prije poetka gradnje zaduio u brodara trgovca vapnom te bi tim novcem kupio osnovne namirnice i otkupio umu za paljenje. Naime, do prije samo ezdeset godina su se na, sada borovima zaraslom otoku, drva kupovala. Veina otoka bila je obraena ili pak ogoljena radi paljenja vapnenica (to je znatno smanjivalo pojavu poara). Kada bi brodar u cijelosti otkupio vapno, vlasnik bi platio nadniare i ako bi mu ostale nadnice za vlastiti rad, smatrao je posao uspjeno obavljenim. Financijski su puno bolje prolazili upravo vlasnici brodova koji su odvozili vapno na prodaju.

ivot uz vapnenicu
Tijekom paljenja vapnenice, vlasnik (ili vie njih u sluaju udruenog pothvata) i nadniari spavali su u poljskoj kuici ili u, za tu potrebu, improviziranoj kuici. Spavalo se u radnoj odjei, najee i obui, u smjenama, s obzirom na to da je dio radnika uvijek bio deuran u paljenju. Pojedinci su ipak pridavali pozornost higijeni te su se i u tako oskudnim tehnikim uvjetima redovito brijali, te sa sobom nosili ogledalo i potreban pribor. Najee se uz vapnenicu kuhalo na tronogama na otvorenoj vatri. Kuhala je ena vlasnika, a u sluaju vie vlasnika ene su se izmjenjivale. Kruh bi se ispekao kui i raspodijelio na cijeli tjedan. U sluaju da je paljenje vapnenice trajalo nekoliko tjedana, vlasnik bi odlazio u selo po potrebne namirnice. Nastojala su se kuhati to krepkija jela, ali to nije uvijek bilo mogue zbog velikog siromatva. esto se kuhao bakalar i riba iroke potronje te ria. Nerijetko bi tijekom paljenja dio mukaraca koji nije bio u deurstvu otiao uloviti ribu. Gula ili kakvo bogatije jelo skuhalo bi se prije samog zavretka paljenja. U svojem je prilogu o vapnenicama oltanski istraiva Dinko Sule zabiljeio da Kad izajde sinjal, ena gospodara japjenice duna je pofrigat prurate i donit ih gvardiji. (2009.:49.).

Izdrljivost
ivjeti danima uz goruu vapnenicu, u improviziranim sklonitima od kamena i drveta s veoma ogranienim higijenskim uvjetima, raditi naporno bez obzira na vremenske prilike, koristei svoje ruke kao glavni alat, a sve to za puko preivljavanje, nije bilo jednostavno. Iako ponosni na vlastite strategije preivljavanja, sudionici te stvarnosti nadaju se da se ona vie nee ponoviti.

Koritenje vapna
oltani su gaeno vapno koristili za bijeljenje zidova. Tek rijetki mjetani nisu svake godine zbog dezinfekcije zidova farbali zidove svoje kue. Neka zavonja japno - bili bi rekli oltani. Dio vapna su koristili i za tzv. bordosku juhu, koritenu za prskanje vinograda.

Pokuaji industrijske proizvodnje vapna

U uvali eula kod Maslinice 1885. godine sagraena je i u pogon stavljena prva racionalna vapnara u Dalmaciji nazivana racionalna japnenica ili tvornica za 24 sata neprekidnog rada ona je mogla proizvesti 25-30 kvintala vapna, to se onda smatralo dovoljnim za cijelu pokrajinu (narudbe su stizale ak iz

Iznoenje vapna (Izvor: Sule. D. (ur.): Svu smo robu izgorili olta i oltani na starin letratima, Grohote 2006.)

Japnar na vezu u Rogau (Izvor: Sule. D. (ur.): Svu smo robu izgorili olta i oltani na starin letratima, Grohote 2006.)

406

Otok Solta.indd 406

7/16/2012 5:51:30 PM

Hercegovine) (Perii, 1985.:116.). Izgraena je prema zamisli Petra degli Albertija, a bila je u vlasnitvu Jurja Vranyczany-Dobrinovia iz Rijeke. Umjesto drva, ova je vapnenica koristila ugljen te je u svako doba godine bilo mogue proizvesti 2,4-3 tone vapna dnevno. Zabiljeen je podatak o tehnikim nedostacima zbog kojih nije mogla solidno pretvarati kamen u vapno te o uklanjanju tih nedostataka 1889. godine, nakon ega je davala kvalitetniji proizvod, ali nema podataka o daljnjem radu. Inicijativa industrijske proizvodnje vapna na olti poduzeta je u Stomorskoj 1916. godine. Izgradnja vapnenice trajala je dvije godine, a graditelji su bili Crnogorci. Bila je etvrtasta oblika, a u podnoju su postavljene reetke koje su titile loite od zatrpavanja vapnom. Zapoljavala je 20 radnika, a u samom procesu peenja takoer je koriten ugljen. Punim kapacitetima radila je svega do 1920. (Blagai; Burica, 1990.:178.).

aju mogunost za kulturno-turistiku interpretaciju ovoga vanog dijela oltanske batine. Sauvano je i nekoliko tzv. djejih vapnenica. One su manjih dimenzija, gradila su ih djeca, najee upravo tako svladavajui tehniku gradnje suhozida. Paljenje vapnenica na otoku olti jedan je od starijih otonih zanata, a njegov je znaaj velik. oltani izraavaju ponos na ovaj dio svoje povijesti. Povijest i materijalni ostaci oltanskoga vapnarstva svjedoe o kompetentnosti i vrijednosti oltanskih teaka i ribara u esto izuzetno tekim uvjetima ivota.

Literatura
Andreis, M. (1990.) Povijest olte. U: Otok olta: monografija. M. Mihovilovi i suradnici, ur. Zagreb: vlastita naklada, 11-22. Blagai, A.; Burica, M. (1990.) Japjeniaratvo (vapnarstvo) na otoku olti. U: Otok olta: monografija. M. Mihovilovi i suradnici, ur. Zagreb: vlastita naklada, 174-178. Blagai, M. (2010.) Japjeniari oltanski robinzoni (etnografska crtica o vapnarstvu na olti). Baina 19:61-64. Karleua, R. (2007.a) Proizvodnja i primjena vapna (I.). Graevinar 59.1:55-60. *** (2007.b) Proizvodnja i primjena vapna (II.). Graevinar 59.2:149-156. *** (2007.c) Proizvodnja i primjena vapna (III.). Graevinar 59.3:249-257. Muraj, A. (2008.) Otisci drevnoga graditeljskog umijea u oltanskom krajoliku. Baina 15/16:61-68. Perii, . (1985.) Prilog poznavanju gospodarskih prilika otoka olte u 19. stoljeu. Geografski glasnik 47/1:105-120. Sule, D. (2002.) O japjenici sa tovanjem. Baina 9:49-52. Statut grada Splita, Knjievni krug Split, Split, 1985.

Znaaj oltanskoga vapnarstva

Materijalni ostaci zapaljenih i rjee nezapaljenih vapnenica brojni su. Pretpostavlja se da ih na otoku ima ak est stotina (usp. Blagai, Burica, 1990.). Veina ih je na obalnom i priobalnom dijelu otoka, ali ih ima i u blizini sela, ak i na gradinama. Ponegdje su vlasnici zemlje na kojoj su bili ostaci vapnenice sauvali istu, ak je i uklopili u novu kuu. ea je ipak praksa da se ostaci uklanjaju. Kod Gornjega Sela, na posjedu obitelji Blakovi, ostala je sauvana jedna uistinu impozantna nezapaljena vapnenica. U neposrednoj je blizini i ostatak zapaljene vapnenice te ta dva, moemo slobodno rei spomenika kulture, pru-

Japjenica izgorila, urma na okupu 1957. (Izvor: Sule. D. (ur.): Svu smo robu izgorili olta i oltani na starin letratima, Grohote 2006.)

407

Otok Solta.indd 407

7/16/2012 5:51:30 PM