NOV PRISTUP MEDIJSKOJ KULTURI Kreimir Miki, Medijska kultura (udbenici za 5, 6, 7. i 8. razred, kolska knjiga, Zagreb, 2004.

Trebaju li nam udbenici medijske kulture u osnovnoj koli, retoriko je pitanje, jednako kao i pitanje treba li nam medijska kultura u osnovnoj koli (pa i srednjoj). Bitno je pitanje kakva nam medijska kultura treba danas u koli, kad je obrazovanje mogue jedino u okvirima medijskog posredovanja koji su to programski sadraji, kakva predmetna organizacija, kakav metodiki pristup Najbitnije je pritom definirati - koji je cilj i koji su zadaci medijske kulture u odgoju i obrazovanju uenika koji ive u multimedijskoj okolini. Odgovor na posljednje pitanje daje Kreimir Miki, autor udbenika Medijska kultura (od 5. do 8. razreda) , a to je: " medijska kompetencija, kritika prosudba i ocjenjivanje sadraja koji su posredovani medijima". Udbenici K. Mikia Medijska kultura temeljeni su upravo na tako formuliranim zadacima medijske kulture u obrazovanju uenika za virtualni i digitalni svijet njihove dananjice, ali i sutranjice. Postojei programski sadraji medijske kulture u osnovnoj koli, bez obzira to su nekoliko puta doivjeli manje preinake, zastarjeli su, organizirani kao nastavno podruje hrvatskoga jezika, a obuhvaaju podruje filma, televizije, radija, raunala, stripa, kazalita i tiskovnih medijapreiroko podruje, a diskutabilno je, primjerice, da li kazalite definirati kao medij. Ne ulazei u detaljniju analizu programskih sadraja medijske kulture, jer rije je o udbenicima, naznaene su tek osnovne odrednice vaeega programa, medijske kulture, i to zbog jednoga jedinog razloga udbenici K. Mikia nastojali su programske sadraje medijske kulture aktualizirali, ali i korigirati u tom smislu da su u sredite interesa stavljeni vizualni mediji, a sve je prilagoeno interesima uenika i njihovu medijskom iskustvu. Programski sadraji aktualizirani su kako u izboru filmova snimljenih posljednjih godina (od 1998. do 2000) koje autor udbenika predvia za analizu, ili pak su to primjeri za ilustraciju odreenih filmskih izraajnih sredstava ili filmskih postupaka odabranih iz filmova koji su dio uenikoga filmskog iskustva (Superman, Istrebljiva, Forrest Gump). Dobar je izbor filmova npr. Fantomska prijetnja (1999) G. Lucasa (primjer filma iz filmskog serijala), ili Billy Elliot (2000, S. Daldry), primjer igranoga filma, jer su tematski bliski uenikim interesima, kao to je dobar izbor filma P. Wiera Trumanov show (1998) uz poglavlje Mediji i vi. On odgovara uenikim saznanjima o medijima, ali i provjerava uenika stajalita o medijima i njihovoj etinosti. Nije izbor filmova i filmskih primjera jedini oblik aktualizacije programa. Raunalo, njegove mogunosti, uporaba raunala u uenikoj svakodnevici, internet i interaktivno komuniciranje te dvojbe koje se nameu uza sve bri razvoj multimedija, poglavlja su u udbenicima koja nadilaze tek krte programske odrednice, ali su u skladu s interesima, pa i potrebama suvremenih uenika. Namjera je autora bila, pretpostavljam, da ovim primjerima aktualizacije programa ukae uiteljima na potrebu aktualizacije programskih sadraja medijske k ulture, jer svaki program i u budunosti zahtijevat e aktualizaciju kao i praenje novina u razvoju medija. Prilagodbe programskih sadraja provedene su u skladu s autorovim sudovima o statusu medijske kulture u osnovnokolskim programima, koje je naznaio u uvodnim poglavljima Prirunika. Citirat u samo neke: brzo medijsko sazrijevanje djece i mladei zahtijeva temeljitu izmjenu cjelokupne koncepcije medijske kulture u tako skromnoj satnici koja je na raspolaganju naim uiteljima, nuno je reducirati program na poglavito vizualne medije bitna injenica koja se spominje u naim nastavnim programima je razlikovanje medija, to je u dananje vrijeme pogreno vienje biti medijarije je o istom sustavu, o istim znakovima, odnosno sadraju. nikad se ne smiju zapostaviti medijske specifinosti. Meu umjetnostima, odnosno medijima, postoje brojne slinosti, ali isto tako i velike razlike. Autor udbenike oblikuje u skladu s citiranim sudovima, ali

ini kompromise s postojeim programskim odrednicama, jer programi ograniuju svakog autora udbenika, pa tako i Kreimira Mikia. Mikievim udbenicima medijske kulture afirmiran je novi pristup medijskoj kulturi koji uvaava: osobitost filmskih vrsta, specifinost filmskih izraajnih sredstava i postupaka, senz ibilitet i filmsko / televizijsko iskustvo suvremenih uenika te specifinosti recepcije filmskog ostvarenja za razliku od knjievnoga, kazalinog ili likovnog. Vei dio sadraja udbenika odnosi se na vizualne medije, ali kako program u nastavnom podruju Medijska kultura predvia i kazalite i strip te djelatnost kolske knjinice i koritenje knjine grae, i ti su sadraji zastupljeni u udbenicima. Posebne su vrijednosti udbenika u njihovu grafikom, likovnom i metodikom oblikovanju, a DVD uza svaki udbenik nije tek novo u naoj udbenikoj literaturi, nego oznauje nov pristup uenju, koji e uenici i uitelji zasigurno pozdraviti. Grafiko oblikovanje udbenika sugerira tri razine obavijesti (osnovne informacije, vie podataka za one koji ele saznati vie i ono to valja zapamtiti), pa tako udbenik omoguuje individualni pristup udbenikoj grai. Dobro je doao i mali pojmovnik uz svaku nastavnu cjelinu, kao i brojne fotografije, crtei, skice koje pridonose 'privlanosti' udbenika, ali i njegovoj zornosti, a istodobno omoguuju samostalnu uporabu udbenika. Autor u ponuenim primjerima analize filmova u artikulaciji sata nije 'optereen' metodikim obrascima artikulacije sata nastave knjievnosti. On pristupa filmskom ostvarenju u tri ili etir i artikulacijske cjeline: razgovor prije gledanja filma, gledanje filma, razgovor nakon gledanja filma. Prva cjelina obuhvaa motivaciju za gledanje filma, najavu filma te naputke za usmjereno gledanje, a trea cjelina nakon odgledana filma sadri pitanja koja potiu izraavanje dojmova o vienom te pitanja kojima se analitiki pristupa filmu, uvijek uvaavajui specifinost filmske vrste, izraajnih sredstava i filmskih postupaka, ali na razini usvojenih filmolokih znanja. Sinteza je katkad sadrana u istoj artikulacijskoj cjelini, a katkad je izdvojena cjelina naslovljena zakljuimo. Zadaci kao posebna artikulacijska cjelina nisu pravilo, ali zadaci i vjebe predvieni su uz svaku nastavnu cjelinu teorijskih sadraja udbenika i oslanjaju se na ueniko gledateljsko iskustvo, a viestruko su poticajni: pridonose razvijanju uenikih medijskih interesa, potiu istraivalaki pristup medijima, potiu i razvijaju niz misaonih procesa. U cjelini oni su tako formulirani da pridonose aktualizaciji sadraja med ijske kulture. DVD sastavni dio svakog udbenika, namijenjen je uenicima za samostalni rad, ali isto tako i satima medijske kulture. Uenici su u prilici da uz brojne inserte iz programskih i neprogramskih filmova i ilustracija svih bitnih filmolokih p ojmova i znanja provjeravaju i tek usvojene pojmove npr. o kadru, montai, filmskim anrovimaodgovarajui na postavljena pitanja. DVD u svakom razredu prati programske sadraje udbenika katkad i posebno namjenski snimljenom graom, ali i znatno proiruje programske sadraje udbenika za one koji iskazuju iri interes nego to je obvezatno nastavno gradivo. Prirunik za nastavnike uz udbenike Medijska kultura 5 -8. napisan je u koautorstvu Kreimir Miki i Ana Mesi, to se itekako osjea u pristupu programskim sadrajima medijske kulture. Uvodna poglavlja autora udbenika Kreimira Mikia, ija su stajalita i sudovi o statusu medijske kulture u osnovnokolskoj nastavi i programu te osobitostima metodikog pristupa ve citirani, naprosto ne korespondiraju s drugim dijelom Prirunika, u kojem su dati metodiki modeli nastavnih sati i radni materijal za nastavu medijske kulture od 5. do 8. razreda te godinji izvedbeni planovi i programi za sva nastavna podruja hrvatskoga jezika. Drugi je dio Prirunika koncipiran prema napucima Kurikularnog pristupa promjenama u osnovnom kolstvu te se i medijskoj kulturi pristupa tako da je teite na integracijsko -korelacijskom pristupu. Ali ustrajavajui na unutarpredmetnim i meupredmetnim povezivanjima, poesto 'str adava' medijska kultura. Pritom je radni materijal za nastavu medijske kulture optereen prevelikim brojem anketa i nastavnih listia, a nastavni sati (metodiki modeli) i odve slie nastavnim satima knjievnosti ne uvaavajui osobitosti filma.

Primjerice vrlo se esto ustrajava na formuliranju poruke filma, ili se npr. u analizi Vukotieva Surogata analizira tema, mjesto, vrijeme dogaanja, fabula, kompozicija (?), ili se u analizi animiranoga filma trai uoavanje planova i rakursa ne uvaavajui njihovu specifinost ostvarivanja za razliku od igranog i dokumentarnog filma Autorica redovito daje metodike modele samo programskih filmova, ali jedna je od iznimki film Kree Golika Ljubica (1978). Je li to najprimjereniji izbor filma za uenike sedmih ra zreda da bi uoili probleme suvremenoga drutva? Rije je o intimnoj prii o osamljenoj urbanoj eni razapetoj izmeu elje i dunosti snimljenoj prije 26 godina. Kao to se u uenika razvija ljubav i interes za domau knjievnu rije, valjalo bi razvijati i za film. Sugerira li pitanje formulirano poput ovog: Hrvatski filmovi: a) nisu tematski zanimljivi b) nisu dobro napravljeni c) nisu dovoljno reklamirani d) nisu u 'modi' pozitivan odnos prema hrvatskom filmu? (Nastavni listi Hrvatski film u oima uenika sedmog razreda, str. 114). teta to nijedan metodiki model nije dat u sustavu problemske nastave, a mnogi programski filmovi upravo 'sugeriraju' takav metodiki pristup. *** Bez obzira na neke kritike primjedbe uz Prirunik, udbenike e zasigurn o dobro prihvatiti i uenici i uitelji, jer su tako strukturirani da ne znae novo optereenje za uenike, zadovoljit e njihove medijske interese, aktualizirat e medijske sadraje, proiriti medijske obzore. DVD uz udbenike zasigurno e najvie obradovati uenike. Udbenici su zasad neobavezni, ali vjerujem da je takav njihov status samo kratkorono privremen, a nadam se da e i udbenici, prihvaeni od uenika i uitelja, pridonijeti mijenjanju programskih sadraja medijske kulture, kao i statusa medijske kulture u kolskim programima.