Iva Luke`i} Sanja Zub~i} GROBNI^KI GOVOR XX.

STOLJE]A (gramatika i rje~nik)

Grobni~ki zbornik Posebna izdanja, knj. 10

Nakladnik: Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine

Za nakladnika: Stanislav Lukani}

Glavna i izvr{na urednica: dr. sc. Silvana Vrani}

Recenzenti: dr. sc. Silvana Vrani} dr. sc. Sanja Vuli}

Tehni~ka oprema, dopuna ra~unalnog unosa, izrada karte i priprema za tisak: Sanja Zirdum

Tisak: A.T.G. d.o.o. ^avle

Naklada: 1000 primjeraka

ISBN 978-953-7548-01-8

Iva Lukei} Sanja Zub~i}

GROBNI^KI GOVOR XX. STOLJE]A

(gramatika i rje~nik)

Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine Rijeka, 2007.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEU^ILI[NA KNJI@NICA RIJEKA UDK 811.163.42282(497.5-3 Grobnik) LUKE@I], Iva Grobni~ki govor XX. stolje}a : (gramatika i rje~nik) / Iva Lukei}, Sanja Zub~i} ; <izrada karte Sanja Zirdum>. - ^avle : Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine, 2007. - (Grobni~ki zbornik. Posebna izdanja ; knj. 10) Bibliografija. - Kazalo. ISBN 978-953-7548-01-8 1. Zub~i}, Sanja I. ^akavsko narje~je -- Grobni~ki govori -- 20. st. 111105049

GRAMATI^KE RASPRAVE

Iva Lukei} JEZI^NI SUSTAV GROBNI^KOGA GOVORA U 20. STOLJE]U

PODRU^JE
Pod nazivom grobni~ki govor 20. stolje}a podrazumijevamo jezi~ni sustav koji su u pro{lome stolje}u rabili stanovnici naselja na Grobni{}ini, podru~ju smje{tenome u sjevernome rije~kome zale|u du` toka Rje~ine od izvora do njezina u{}a, te na Grobni~kome polju i na njegovim obodima. Osim klju~ne ~injenice zajedni~koga jezi~noga sustava, podru~je predstavlja jedinstvenu cjelinu u geografskome, povijesnome i kulturolo{kome smislu. U ~itavu nizu povijesnih spisa strarijih od 18. stolje}a javlja se pod imenom Grobnik, prema nazivu sredi{njega upravnoga mjesta, bilo da podrazumijeva crkvenu `upu (najraniji spomen 1105.), bilo feudalni posjed (najraniji spomen u Zakonu Vinodolskome 1288.). Podjele su najprije zahvatile crkvenu zajednicu: u drugoj polovini 18. stolje}a iz grobni~ke (grajske) `upe izdvaja se cerni~ka, a po~etkom 19. stolje}a i jelenjska `upa (plovanija). Tijekom 19. stolje}a u~injena je i podjela na tri katastarske op}ine. Podjele na tri `upe (plovanije) i na tri katastarske op}ine zadr`ane su kao konstanta u svijesti stanovnika, pa su uzimane u obzir i tijekom 20. stolje}a pri daljnjim diobama podru~ja na administrativno-upravne cjeline (op}ine, mati~ne urede i ponovno op}ine devedesetih godina). Stoga u ovome radu koji prikazuje grobni~ki govor 20. stolje}a polazimo od tradicionalne podjele po plovanijama, na koju se oslanjaju i sve kasnije podjele. A) Naselja su u sastavu jelenjske plovanije: a) u podru~ju zvanom Ri~na u sjeverozapadnome dijelu Grobni{}ine, du` gornjega toka Rje~ine (Ri~n), po~am od izvora (Zvra): na lijevoj obali Kukuljani (Kukujni) i Zoreti}i (Zreti}i), na desnoj obali Trnovica (Trnvica), Ba{tijani (Ba{tijni) i Mila{i (Mil{) te du` lijeve obale: Brneli}i (Brnli}i), Lubarska (Lbarsk), Martinovo

Selo (Mrtnovo Sel) i Ratulje (Rtuja) b) naselje Luke`i (Lke`i), i lokalitet imenom Gospodsko Selo (Gospsk Sel) u srednjem toku, uz lijevu obalu Rje~ine c) naselje Donje Jelenje (Jelnj) na zapadnome obodu Grobni~koga polja, te naselja Podkilavac (Poklavac) s tri starija zaseoka (Grnj Sel, Srdnj Sel i Dlnj Sel) i Podhum (Phm) s vi{e zaselaka (Grbrovo Sel, Bnvo Sel, Rj~vo Sel, Brkovo Sel, Petrvi}i, Bnjevo Sel), smje{tena na sjevernome obodu Grobni~koga polja d) naselje Dra`ice (Dr`ice) koje objedinjuje starije zaseoke ili sela (Vl Dr`ice, Ml Dr`ice, Obrovc, Umol, Molnr i Podrt), i prostire se prema sredini Grobni~koga polja. B) Naselja u sastavu grobni~ke (grjsk) plovanije su: a) sredi{nje povijesno naselje Grobnik (Grd) sa srednjovjekovnom utvrdom te pripadaju}im selima imenom Ka~ani (Ka~ni), Mikelji lovk) na brdu u sredini Grobni~koga polja (Mkeji) i Ilovik (I b) naselje Zastenice (Zastence) s dvama zaseocima ([karni, Jzero) te Svilno (Svln) s dvama zaseocima (starim, imenom Tutnvo i novijim, prozvanim Gbast/Gbast) u podno`jima brda, ispod Grobnika c) naselja Pod~udni~ (Po~udn~) i Podrvanj (Pdrvnj) uz staru lokalnu cestu, te dio naselja Soboli (Sobol) s lijeve strane stare ceste Rijeka - Zagreb d) u srednjemu toku Rje~ine, uz lijevu obalu, naselja Drastin (Drstn) i Vali}i (Val}i), od kojih je potonje u zadnjoj ~etvrtini 20. stolje}a potopljeno umjetnim akumulacijskim jezerom za rije~ku hidrocentralu e) naselja Pa{ac (Pa{~), Orehovica (Orhovica) s dvama starijim zaseocima (Grnj Orhovica i Dlnj Orhovica) u donjemu toku, uz lijevu obalu Rje~ine. C) Naselja u sastavu cerni~ke (crni{k) plovanije su: a) dio naselja Soboli (Sobol) s desne strane stare ceste Rijeka -Zagreb (uklju~uju}i i lokalitet imenom Kkovica), ^avle (^vja) s ~etirima ve}im zaseocima (@ubrvo Sel, @e`lovo Sel, Haramjsk Sel i Sr}nsk Sel), Cernik (Crnk) s trima starijim zaseocima (Banvo Sel, Rvnjrsk Sel i Cipca), Mavrinci (Mvrnci), Buzdohanj (Buzdohnj) s trima zaseocima (Hlovac, Bj~vo Sel i Rkovo Sel), Kosorci (Kosrci) i Hrastenica (Hrastenca).

Smje{taj glavnih spomenutih grobni~kih naselja i okru`ja predo~uje zemljopisna karta u zasebnome prilogu u ovoj knjizi.

II. KLASIFIKACIJA I GENETSKE ODREDNICE 1.

Grobni~ki je govor jedan od starosjedila~kih sjeverno~akavskih tipova unutar ~akavskoga narje~ja, najarhai~nijega i najkonzervativnijega od tri narje~ja hrvatskoga jezika, kojemu hrvatski jezi~ni identitet nitko nije ni poku{ao osporiti. Grobni~ki je govor na tom svome autohtonome geografskomu prostoru sa sjevera, juga i zapada okru`en isto tako starosjedila~kim ~akavskim govorima s kojima ga ve`u bliskosti i podudarnosti na svim jezi~nim razinama: u fonologiji, fonetici, morfologiji i tvorbi rije~i, u sintaksi i u velikome dijelu posebnoga leksi~koga (rje~ni~koga) fonda, no ima me|u tim govorima i razlika, a svaki od njih ima i posebnosti u odnosu na druge u susjedstvu. Najzna~ajnija je gramati~ka razlika grobni~ke ~akav{tine prema govorima u neposrednu susjedstvu u razli~itu refleksu staroga slavenskoga glasa jata (Kastavci i Trsa}ani su ekavci, Studenjci ikavci, a Grobni~ani imaju u svome govoru dvojak refleks jata: ikavski i ekavski), ali je izrazita fonetska razlika u akcentuaciji, u izgovoru akcenata. Naime, svi starosjedila~ki sjevernoprimorski govori imaju prastaru akcentuaciju, najarhai~niju u cijelome slavenskome svijetu, koja je takva, po prilici, ve} 800 godina (pa je stoga osobito zanimljiva slavistima iz cijeloga svijeta). No grobni~ku ~akav{tinu od svih ostalih odlikuje jedna vrlo arhai~na crta: fonetski (izgovorno) vrlo izrazita duljina nenagla{enih dugih vokala ispred i iza akcenata, a u govoru je veoma va`na i re~eni~na intonacija. Susjedi tu grobni~ku crtu ovako opisuju: Grobni~ani kantaju kad govore, pokantivaju, nate`u. To je navelo veoma cijenjenoga i iskusnoga dijalektologa Aleksandra Beli}a da 1911. godine, nakon kra}e posjete nekim grobni~kim selima, ustvrdi kako u grobni~kome akcentu nema ~vrstih pravila kao u drugim govorima. Istakla bih kako se i na tome primjeru ogleda relativnost ocjena i tvrdnji razli~itih ljudi o istome: starim je susjedima grobni~ki akcent

10

pone{to komi~no ali simpati~no kantanje, strancima laicima, nestru~njacima je jedna odbojna jezi~na crta koja znatno odudara od jezika koji oni poznaju, a iskusnoga dijalektologa toliko dovodi u zabunu da izri~e tvrdnje neprihvatljive u znanosti, dok ga suvremeni svjetski dijalektolozi istra`uju i opisuju s najve}om znanstvenom pozorno{}u i uzbu|enjem. Ukratko, grobni~ka je ~akav{tina jedan vrlo stari ~akavski tip starinskih jezi~nih crta, sa~uvan do na{ih dana kao najja~a okosnica kulturne povijesti Hrvata ovoga kraja, ovoga podneblja. Ta je ~akav{tina komunikacijski idiom dana{njih Grobni~ana i istodobno njihova veza s pretcima koji su nastavali isti ovaj prostor i po{tovali odre|ene vrednote. Kao veza s pretcima i korijenjem na ovome tlu, grobni~ka je ~akav{tina sa~uvana i u pisanoj ba{tini minulih vremena. Prepoznaje se u jeziku prvoga hrvatskoga pravnoga teksta, Zakona vinodolskoga iz 1288. godine, jednako kao i u brojnim javnopravnim i privatnopravnim aktima pisanim starohrvatskom glagoljicom (me|u kojima je s 132 folije najopse`nija blagajni~ka Knjiga bra{}ine Svete Marije Tepa~ke, vo|ena 1539.-1623.) i latinicom preuzetom od zapadnoga kulturnoga kruga, {to svjedo~i o tome da je ovaj kraj pripadao specifi~nomu dodirnomu polju romanske i autohtone hrvatske kulturne matrice. Dosada{njim je dijalektolo{kim radovima grobni~ki idiom klasificiran kao jedna od sjeverno~akavskih skupina govora unutar sredi{njega poddijalekta ikavsko-ekavskoga dijalekta ~akavskoga narje~ja.

2.
U gramati~koj su strukturi grobni~ke skupine govora sadr`ane geneti~ke zna~ajke nastale tijekom jezi~nopovijesnoga razvoja, kojima se potvr|uje pripadnost ove skupine govora ~akavskome narje~ju hrvatskoga jezika. U to~ki 2.1. slijedi popis i opis fonolo{kih, a potom u to~ki 2.2. popis i opis morfolo{kih ~akavskih posebnosti.

11

2.1. FONOLO[KI SUSTAV

2.1.1. Rije~ ^A
Rije~ ~a, koja postoji samo u ~akavskome narje~ju, u grobni~kome je govoru potvr|ena u pet kategorija. a) Lik ~ potvr|en je: - u zna~enju upitne zamjenice za ne`ivo u upitnim re~enicama poput: ~ bi{ otl? (= {to bi ti htio?) - u zna~enju odnosne zamjenice za ne`ivo u odnosnim re~enicama poput: ~a j blo, bl j! (= {to je bilo, bilo je!), ~ j, j (= {to jest, jest, ili: {to je, tu je) - u slijedu sa zamjenicom to unutar strukture ~ t sa zna~enjem neodre|ene zamjenice za ne`ivo u re~enicama poput: kpli smo s ~ t (= sva{ta, koje{ta, od sva~ega pomalo), }mo se past { ~n tn (= zadovoljit }emo se bilo s ~ime/ ~imegod; ve} }emo s ne~im/ bilo~ime prebroditi) - u zna~enju ~estice zar i li u upitnim re~enicama poput: ~ ns danska bl Zdln? (= zar nisi/nisi li danas bila dolje, u Rijeci?); ~ n bj da ti t j re~n leh k drg? (= zar nije/ nije li bolje da ti to ja ka`em nego tko drugi?); ~ si mnjena? (= zar si/jesi li luda /{a{ava/ }aknuta?) - u slo`enicama s prefiksima bilo- ili voj- (blo~a, vj~a) u zna~enju neodre|ene zamjenice za ne`ivo u re~enicama poput: }u vj~a pari}t za obd, lhko }emo se ns dv past s vj~n (= pripremit }u bilo{to za ru~ak, lako }emo nas dvojica/dvoje pro}i bilo s ~ime/ ~imegod.). b) Lik ~ potvr|en je u zna~enju neodre|ene zamjenice za ne`ivo u upitnim re~enicama poput: d ti rb ~? (= treba li ti {to/ {togod/ i{ta/bilo{to?). c) Element -~- iz osnove zamjenice ~a u sraslicama: - s predmetnutim negacijama ni- i ne- u osnovi neodre|enih zamjenica za ne`ivo: ni{ (ni + ~ = ni{ta) i ne~ (ne + ~ = ne{to)

12

- s prijedlozima predmetnutim obliku akuzativa u priloga: za~ (za + ~ = za{to, za {to), va~ (va + ~ = u{to, u {to), po~ (po + ~ = po{to, po {to), na~ (na + ~ = na{to, na {to) u primjerima poput: z~ ti t rb? (= za {to ti to treba?), p~ r{ vnka? (= po {to ide{ van?), v~ bin t kll? (= u {to bih to stavio?), nm n~ sst (= nema na {to sjesti). d) Element -~- iz osnove zamjenice ~a s arhai~nim elementom -s- unutar nastavka genitiva upitno-odnosne i neodre|enih zamjenica za ne`ivo s osnovom -~-: ~es, n~esa, n~esa, s~esa, vj~es (= ~ega, ni~ega, ne~ega, sva~ega, i~ega/ bilo~ega). e) Element -~- iz osnove zamjenice ~a u obliku veznika a{ ( = jer), nastaloga fonolo{kim izmjenama osnove rije~i: za~ (> a~ > a{).

2.1.2. ^akavske pune vokalizacije starojezi~noga poluglasa

U ~akavskome se narje~ju starojezi~ni poluglas * umjesto zamuknu}a i ispadanja u slabu polo`aju (na kraju rije~i ili u slogu pred punim samoglasnikom), u nekim primjerima razvio u puni samoglasnik /a/. Ta se pojava u grobni~koj skupini govora ogleda u sljede}im primjerima: - ~ (< starojez. *~ = {to); oprimjerenja su navedena gore pod oznakama 2.1.1. a) i b) - va (< starojez. *v = u), samostalan kao prijedlog u primjerima: hdi va k}u (= u|i u ku}u), udrl se v glvu (= udario se u glavu), i kao prefiks slo`enica u primjerima vvk (< starojez. *vvk = uvijek), Vazm (< starojez. *vzm = Uskrs), va`gt (< starojez. v`gati = u`gati, u`e}i), vje (< starojez. *vdl = udilj, odmah) - u prezentskoj osnovi oblika glagola jt (= uzeti) i zt (= uzeti): starojez. *jm- *vzm- > prez.: jm- n, jm-, zm- n, zm-; imper. jm-ite, zm-ite (obje osnove = prez. uzm-em, uzm-u, imper. uzm-ite) - u prilogu kad (< starojez. *kd = gdje) - u osnovi imenice m{a (< starojez. *m{a = misa) i njezinih izvedenica: m{ica (= mala misa), m{n (= misni), m{it (= misiti)

13

- u osnovi imenice mlin (< starojez. *mlin = mlin) i njezinih izvedenica: mlinac (= mlinac), mln~i} (= mlin~i}), mlinr (= mlinar), mlinv (= mlinov), mlinsk (= mlinski) - u osnovi I jd. osobne zamjenice za 1. lice: s mnn (< starojez. *mnoj = /sa/ mnom) - u osnovi u svim oblicima imenice ps: GA jd. psa, DL jd. psu, I jd. i D mn. psn, NAI mn. psi, GL mn. psh (= psa, psu, psom, psi, psima) - u objema osnovama i svim oblicima glagola sast (= sisati): sas (= si{e), sasl (= sisao), posasli (= posisali), sas} (= si{u}i), sasc (= sisa), sa{~} (= sisica).

2.1.3. Dvojak refleks protojezi~noga prednjega nazala

Za razliku od ostalih dvaju narje~ja hrvatskoga jezika u kojima je protojezi~ni nosni samoglasnik * bio jednozna~no zamijenjen samoglasnikom /e/, u ~akavskome je narje~ju imao dvije zamjene ili refleksa, samoglasnike /e/ i /a/: a) protojez. * > /e/ u polo`aju iza tvrdoga suglasnika; b) protojez.* > /a/ u polo`aju iza mekoga suglasnika. Kako je dvojaki refleks ovoga protojezi~noga samoglasnika vrlo stara ~akavska pojava, u ve}ini je primjera protokom vremena izvorni refleks /a/ analogijom ujedna~en s refleksom /e/, ali je u svakome ~akavskome govoru ipak zaostao pokoji relikt s izvornim refleksom /a/. U grobni~kome su ~akavskome tipu zabilje`eni primjeri: a) s izvornim refleksom protojez.* > /e/ u polo`aju iza tvrdoga suglasnika: - u osnovama rije~i: dset, mso, msc, pt, po~t, vrme i sl. ( < protojez. *dest, *mso, *msc, *pt, *po-~ti, *vrm), i - u nastavcima: -e (< protojez.*-) u G jd. i NA mn. `enskoga roda kao u primjeru moje dobre `ene, te u nastavku -e (< protojez.*-t) u 3. l. mn. prezenta kao u primjerima: oni vz, ns, ml i sl., kao i b) reliktni primjeri s izvornim refleksom protojez.* > /a/ u polo`aju iza mekoga suglasnika:

14

- zajk, zaj~ina, zaj~i}, zajkv (= jezik, jezi~ina, jezi~i}, jezikov), koji su nastali premetanjem (metatezom) sloga u osnovi jazik(< protojez.*jzyk) - j{mk, j{mi~i}, j{mi~ina (= je~am, je~mena ka{a, varivo od lju{tena je~ma), j{mikv, j{menac (= upala vlasne `lijezde na o~nome kapku), izvedeni od osnove ja~m-/ ja{m- (< protojez.*j~m).

2.1.4. Ikavsko-ekavski refleks starojezi~noga jata

Samoglasnik jat, koji je postojao u protojezi~nome razdoblju (bilje`i se kao protojez. *), i u prvome dijelu starojezi~noga razdoblja (bilje`i se kao starojez. *), zamijenjen je tijekom starojezi~noga razdoblja samoglasnicima (refleksima) i, e. Dvojaka je sustavna ikavskoekavska zamjena jata po jezi~noj zakonitosti, po autorima nazvanoj pravilom Jakubinskoga i Meyera, zabilje`ena samo u ~akavskome narje~ju, i to u njegovu najve}emu, sredi{njemu dijalektu. Govori s ikavsko-ekavskim refleksom jata nalaze se: - na sjevernojadranskim otocima: u lo{injskome arhipelagu, na otocima Krku, Rabu, Pagu, Olibu, Silbi i Premudi, te na otocima u zadarskome arhipelagu: na Ugljanu, Dugome otoku, Molatu, Sestrunju, I`u i sjevernome dijelu Pa{mana; - na priobalnome i zaobalnome podru~ju na potezu od grobni~kih govora u rije~kome zale|u, preko bakara~ko-hreljinsko-kraljevi~kih, te obalnih i zaobalnih vinodolskih govora do zaklju~no govora Senja; - na kontinentalnome su podru~ju ikavsko-ekavski ~akavski govori u Gorskome kotaru, govori u dugore{kome, pokupskome i karlova~kome podru~ju sve do Ozlja, govori na granici izme|u Gorskoga kotara i Like, te ~akavski govori u samoj Lici; - ikavsko-ekavski ~akavski govori su i izvan opisanih podru~ja u starijim dijasporama u Hrvatskoj (nekoliko oaza u Istri) i izvan Hrvatske, primjerice u Gradi{}u i u zapadnoj Ma|arskoj. U svim je tim govorima po pravilu Jakubinskoga i Meyera starojezi~ni jat zamijenjen u istome govoru samoglasnikom /i/ i samoglasnikom /e/, u zavisnosti o fonolo{kome okru`ju u kojemu se u vrijeme

15

nestanka nalazio. Pravilo je dvodijelno: prvi mu se dio odnosi na ekavski, a drugi dio na ikavski refleks. a) Ekavski se refleks sa samoglasnikom /e/ na mjestu starojezi~noga jata (*) razvio u polo`ajima u kojima se protojezi~ni jat (*) u polaznome obliku nalazio u osnovi rije~i ispred kojega od tvrdih dentalnih (zubnih) konsonanata iza kojih je slijedio koji od samoglasnika stra`njega niza, dakle prema formuli: protojez. * + d/ t/ n/ r/ l/ s/ z / st/ zd + o/ u/ y/ a/ = e Primjeri su za ekavski refleks u grobni~kome govoru: - protojez. *t > et: cvt (= bra{no), dospt, dozrt, gort, haptt (= `udjeti, hlepiti), imt (= imati), lt (= lijevati, liti), lett, mlt, ott (= htjeti), razumt, smt, smt se (= smijati se), svt (= savjet, razgovor, podr{ka), umt (= umjeti), vdet, `vt - protojez. *ta > eta: vtr, vetrovto, vtrnica (= kra{ka pukotina ispod povr{ine u kamenjaru) - protojez. *to: lto (= ljeto, godina), ltina, ltnj - protojez. *d > d: bld, obd, povdt (= govoriti, pripovijedati, kazivati), sld (= malo, djeli} ~ega), ssd - protojez. *da: besda (= rije~), spovdt se (= ispovijedati se), sprda - protojez. *n> -n: cn (= jeftin), drn, drenjlva (= drenjina, plod drijena), ln - protojez. *ra > era: mra, vra - protojez. *no > eno: kolno, sno - protojez. *l> el: bl, cl, dl - protojez. *la > ela: zdla - protojez. *lo > elo: dlo, tlo - protojez. *sa > esa: psk, tsn - protojez. *z> ez: slz - protojez. *zo > ezo: `elzo - protojez. *st > est: sst - protojez. *sto > esto: dvst, msto, tsto - protojez. *zda > ezda: zvzd

16

b) Ikavski se refleks sa samoglasnikom /i/ na mjestu jata razvio u svim ostalim polo`ajima po formuli: protojez. * + bilo koji suglasnik + bilo koji samoglasnik = i, i to u osnovama rije~i, u nastavcima i na samome kraju rije~i. Potvrde su ikavskih refleksa u grobni~kome govoru obilate, o ~emu svjedo~e natuknice i oprimjerenja iskaza u aneksnome Rje~niku, pa se u ovome tekstu navode samo primjeri koji ilustriraju navedene kategorije. b)a) Potvrde za dio pravila koji se odnosi na ikavski refleks u osnovama rije~i ispred ostalih suglasnika: - protojez. *b > ib: trbat, `drbc, `lbc - protojez. *c > ic: dic - protojez. *} > i}: s} (= sje}i), sr}a, sv} - protojez. *g > ig: brg, sng - protojez. *h > ih: orh, smh, zht - protojez. *j > ij: ndijat se (= nadati se), povj (= reci, ispripovijedaj), vji (= gran~ice s li{}em) - protojez. *k > ik: lk, vvk - protojez. * > i: nedja, pndjak (= nedjelja, ponedjeljak) - protojez. *m > im: brme, sme, slme, tme, vrme - protojez. *p > ip: cpt, krpak, krpt se, krpost, lp, rpa - protojez. *{ > i{: m{t - protojez. *v > iv: divjka, lvo, plvl (= ono {to se plijevi, korov), lvt - protojez. *z > iz: slzena, slzt - protojez. *` > i`: mr`a; primjeri u kojima je bio ispred tvrdih dentala iza kojih su stajali samoglasnici prednjega niza (i, e, , ,): protojez. *t > ite: dt protojez. *ti > iti: ntt (= potpaljivati), svtt protojez. *d > id: spvd, pjd protojez. *ri > iri: crit se, mrit protojez. *si > isi: mst, obsit.

17

b)b) Potvrde za dio pravila o ikavskome refleksu u nastavcima: - protojez. *- > -i u D jd. i L jd. imenica `. r. i osobnih zamjenica, kao u primjerima: vod, k}i, men, teb, seb: na vod, na k}i, na men, na teb, na seb - protojez. *-h > -ih u G mn. imenica m. r., te u imenica `. r. i-vrste, u L mn. imenica m. i s. r., te u imenica `. r. i-vrste, kao u primjerima: od brth, od konjh, od stvrh; po brth, po konjh, po slh, po stvrh; u G mn. i L mn. zamjenica i pridjeva, kao u primjerima: od ovh n{h lph mu{kh i `nskh, na ovh n{h lph mu{kh i `nskh - protojez. *-m > -in u Ijd. m. i s. r. te u D mn. svih triju rodova zamjenica i pridjeva, kao u primjerima: z ovn n{n lpn mu{kn; ovn n{n lpn mu{kn i `nskn - protojez. *-mi > -imi u I mn. zamjenica i pridjeva, kao u primjerima: z ovmi n{imi lpimi mu{kmi i `nskimi - protojez. *- ji > -iji u komparativu, kao u primjerima: novj, cenj, debelj, veselj. b)c) Potvrde za dio pravila o ikavskom refleksu na samome kraju rije~i: - protojez. *- > -i u priloga, kao u primjerima: kad, vd, nd, sgdi.

2.1.5. Samoglasni~ki i naglasni sustav

A) Samoglasni~ki sustav Samoglasni~ki sustav grobni~koga govora ~ini pet samoglasni~kih jedinica: fonemi /i, e, a, o, u/ i slogotvorno/me|usuglasni~ko //. Me|u samoglasni~kim jedinicama vlada opreka po kvantiteti: svaki samoglasnik mo`e biti dug i kratak. Isto u dijelu grobni~kih mjesnih govora vrijedi i za slogotvorno //. Samoglasni~ke jedinice (fonemi) nemaju polo`ajnih ina~ica (alofona): ne mijenjaju kvalitetu s obzirom na fonolo{ko okru`je i mjesto u rije~i. Ovakav je samoglasni~ki sustav starohrvatski, dobro u{~uvan i u ~akavskome narje~ju.

18

B) Naglasni sustav Budu}i da se naglasci javljaju nad samoglasnicima, naglasni je sustav u naju`oj vezi sa samoglasni~kim sustavom. Naglasni sustav ~ine naglasci, prozodijske jedinice s tri naglasna obilje`ja: silinom (ili bez siline), duljinom (ili kra~inom) i intonacijom (silaznom ili uzlaznom), i jedinice koje imaju samo jedno obilje`je: duljinu (ili kra~inu). U naglasnome su inventaru tri naglaska: brzi (kratki, silazne intonacije), silazni (dugi, silazne intonacije) i (starojezi~ni/ ~akavski) akut (dugi, visoke ravne intonacije). Sva tri naglaska mogu stajati na svakome samoglasniku. Isto vrijedi i za slogotvorno u mjesnim govorima u kojima ova jedinica mo`e biti duga i kratka: - brzi naglasak: , , , , , - silazni naglasak: , , , , , () - zavinuti naglasak/ starojezi~ni /~akavski akut: , , , , , () . Samoglasnici bez naglaska (bez naglasne siline i intonacije) mogu biti: - kratki: i, e, a, o, u, (naglasna kra~ina se ne bilje`i posebnim znakom) - dugi: , , , , ( ) (naglasna duljina se bilje`i nadslovnom ravnom crtom). Sva tri naglaska mogu stajati u po~etnome i sredi{njemu slogu u rije~i. U zavr{nome do~etnome slogu u rije~i mogu stajati brzi i silazni naglasak. Nenagla{eni samoglasnici, dugi i kratki, mogu stajati u po~etnome, sredi{njemu i do~etnome slogu u rije~i. Prema tome samo zavinuti naglasak podlije`e distribucijskomu ograni~enju, po kojemu ne mo`e stajati u zadnjemu slogu u rije~i. Po prikazanome prozodijskome inventaru i distribuciji, te po distribuciji nenagla{enih duljina u prednaglasnim i zanaglasnim polo`ajima, grobni~ki govor ima naglasni sustav najstarijega tipa, koji se od starojezi~noga (srednjovjekovnoga) razlikuje tek gubitkom zavinutoga naglaska/ akuta u oksitonezi (zadnjemu slogu u rije~i). Takav se naglasni sustav naziva stariji tronaglasni sustav.

19

2.1.6. Pojave u suglasni~kome sustavu

A) Suglasni~ki inventar U grobni~kome govoru su 22 suglasni~ke jedinice (fonema), od kojih su 15 {umnici i 7 sonanti. [umnici su: okluzivi /p, b, t, d, k, g/, frikativi /z, s, `, {, f, h/, i afrikati /c, ~, }/. Sonanti su /r, l, m, v, n, , j/. Suglasni~ki sustav je po inventaru jedinica tipi~no ~akavski sustav, prije svega po izostanku zvu~nih parnjaka afrikatima /~/ i /}/ koji se javljaju u {tokavskim i ponegdje u kajkavskim govorima. ^akavskim ga karakterizira i gubitak palatalnoga sonanta // (u pisanju = lj), koji se poistovjetio s postoje}im sonantom /j/ u primjerima koji potje~u od protojezi~ne i starojezi~ne jotacije s epentezom: bje, dje, grbj, jdi, krj, kme`j, metj, mj{no, nedja, pjn - pjvat, pje, pstj, sbja, srbjat, zj, strpjnj, {apjt, zdrvj, zemj, zlmjn, vesj, j, `mj, `j, (< bolje, dalje, grablje, ljudi, kralj, krme`alj = krmelj, metulj = leptir, mlja~no = mla~no, nedilja, pljun = pljuva~ka, pljuvat, polje, postelj = postelja, sablja, sribljat = srkati, zelji = zelje, strpljenji = strpljenje, {apljat = {aptati, zdravlji = zdravlje, zemlja, zlomljen = slomljen, veselji = veselje, ulji = ulje, `mulj = ~a{a, ulj), kao i u primjerima u kojima je // (u pisanju = lj) nastao novom epentezom i jotacijom iza velarnih konsonanata: gjdat, hjbac, kj~t, kjpt, kjt, kjn, kjnac, lgje, pkjr (gledati, hljebac = kruh okrugla ili izdu`ena oblika, kle~ati, klepet = bat u zvonu, kleti, proklinjati, kljun, klinac, laglje = lak{e, pekljar= prosjak). U stanovitu broju primjera se u sjeverno~akavskim govorima // poistovjetio sa sonantom /l/ u grobni~kome govoru: llat se, prjatl prijatelca, slva slvi} slivn, li, lika, Bsilka, Ndelka Ndelko, Vlko, @lko (ljuljat se, prijatelj prijateljica, {ljiva mlada {ljiva ove}a {ljiva, ulje, Bosiljka, Nedeljka Nedeljko, Veljko, @eljko). Me|u okluzivima su simetri~no popunjeni parovi po zvu~nosti koji

20

se me|usobno zamjenjuju pri asimilacijama: /p - b/, /t - d/, /k - g/. Me|u frikativima su parnjaci /s - z/, /{ - `/ dok su bezvu~ni /f/ i /h/ bez parnjaka, no posve stabilni u sustavu. Jotacijom je protojezi~ne skupine *d, i starojezi~ne skupine *dj nastao u ~akavskim (i kajkavskim) govorima fonem /j/. On se nalazi na mjestima gdje u istim primjerima {tokavski govori imaju afrikat // (u pisanju: |). Primjeri su iz grobni~koga govora: njl, glojt, grja, grjn, gj, grzj, mja mej{ mejt se, milosj, mlj, ogrjn, osmjn, osjn, pohajt, posjn, posvjn, prihjen, prismjn, rjt, rj, rijv, rojnj, saj~, sje sjv, tj, tj tujca (= an|eo, glo|ati = glodati, gra|a = kamena ograda, gra|anin, gr|e = ru`nije, gro`|e, me|a me|a{ me|iti se, milosr|e, mla|i, ogra|en, osmu|en, osu|en, poha|ati = dugo obilaziti, hodati uokolo, besciljno lutati, posa|en, posva|en, prihu|en = pognut, spu{tenih ramena, prismu|en = fig. pretjerano povu~en, nekomunikativan, ra|ati, rje|e, hr|av, ro|enje, sa|a~ = alatka za sa|enje, ~a|a ~a|av, tvr|i, tu|i tu|in). Fonem /j/ je i u starih primljenica iz talijanskoga jezika: Jrja, Jovna, Jnijo, j{to, {tajn (tal. izgovor: [|or|a, |ovana, |enio, |usta, sta|one]). Na mjestima na kojima je {tokavski afrikat // (u pisanju dvoslov d`) u ~akavskim je govorima /`/. U grobni~kome govoru: `pa, `pica (= d`ep), sved`ba, nru`ba, deter`nt. Jotacijom je protojezi~ne skupine /*t/ i starojezi~ne skupine /*tj/ nastao u ~akavskim (i {tokavskim) govorima fonem /}/. Izgovor ovoga afrikata u grobni~kome govoru je staro~akavski: vrh jezika se upire u dolnje alveole ne dodiruju}i dolnje zube; jezik i prednje nepce gotovo se dodiruju; srednji dio jezika tvori zapreku i tjesnac struji zraka; zra~na struja je neznatno slabija, a op}a artikulacija jo{ labavija. U stru~nim se dijalektolo{kim tekstovima za takvo ~akavsko /}/ rabi slovo (t) s apostrofom (t). Tako bi napisani grobni~ki primjeri (drvt, kta, nt, srta srtn nesrta, rt, 3. l. jd. prezenta te) ozna~avali pribli`niji staro~akavski izgovor. Radi lak{ega razumijevanja teksta, u oprimjerenjima u ovome radu nije primijenjeno takvo pisanje. U sjeverno~akavskim su govorima zabilje`eni primjeri izostajanja

21

jotacije suglasnika /t/ a time i afrikata /}/ u stanovitu broju primjera. U grobni~kome su govoru takvi primjeri: nte (= ne}e, 3. l. mn.: oni, one, ona), smte (= sme}e), trt, trt (= tre}a, tre}e), te na kraju osnove u I jd. `. r. 3. sklonidbe: z bolestn, s kostn, z lnostn, z mstn, z mlostn (s bole{}u, s ko{}u, s lijeno{}u, s ma{}u, s milo{}u) i sl. Kako je bezvu~ni afrikat /}/ u ~akavskim sustavima bez zvu~noga parnjaka, u drugoj se polovini 20. stolje}a pod utjecajem {tokavskoga standardnoga jezika ({kole i javnih medija), te tada ulaze}ih anglizama, u op}oj uporabi ustaljuju rije~i u kojima se javlja fonem //, zvu~ni parnjak fonemu /}/. U grobni~kome je govoru to zvu~ni fonem /d/ s artikulacijom kakva je opisana za /}/: dk, rdendn, Drda, medutn, mdarsk, dmpr, deterdnt. U drugoj je polovini 20. stolje}a u grobni~kome govoru zabilje`en i [], zvu~ni grleni alofon fonemu /g/ kad bi se na{ao u po~etnome polo`aju, osobito ispred sonanta r: [rbj, rd, rm, do, rbit] (= groblje, grad, grmi, grdo = ru`no, grabiti). Ova je pojava registrirana i u ostalim sjeverno~akavskim govorima, ali je u dana{njemu grobni~kome izgubljena. Konsonantskome inventaru pripadaju i suglasni~ke skupine, starojezi~ne i novije. Tri su starojezi~ne suglasni~ke skupine tipi~ne za ~akavsko narje~je prisutne i u grobni~kome govoru: /{}/, /`j/ i /~r/. Skupina /{}/ nastala je u ~akavskim (i {tokavskim) govorima jotacijom protojezi~nih skupina /*st, *sk/ i starojezi~nih skupina /*stj i *skj/. Pojava se naziva {}akavizmom. Primjeri su {}akavizma u grobni~kome govoru brojni: dvor{}e, god{}e, Grob{}a (= toponim: mjesto gdje su na|eni grobovi), {}n {} (i{tem i{tu = tra`im tra`e), kl{}a (klije{ta), kl{}r (= uhola`a), ko{}h (= ko{tuni~av orah tvrde ljuske), ko{}n (= pridjev: ko{tan, koji je od kosti), kr{}nj (kr{tenje), mir{}e (= razvalina), ognj{}, nam{}t, pr{} (= suharci), pr{}t (= govoriti naivnosti), pu{}t, {}p, {}rica (= biljka {tir) itd. Skupina /`j/ nastala je u ~akavskim govorima jotacijom protojezi~nih skupina /*zd, *zg/ i starojezi~nih skupina /*zdj, *zgj/. Primjeri

22

su u grobni~kome govoru: m`jeni (= mo`dani, mozak), n`j (= nogari), r`j (= suharci od gran~ica vinove loze). U ~akavskim je (i kajkavskim, rijetko u zapadno{tokavskim) govorima zadr`ana neizmijenjena protojezi~na skupina /~r/. Primjeri su u grobni~kome govoru: ~r~k, ~rvo, ~rjn, ~v - ~rvjv i sl. Protojezi~na skupina /*~t/ je u starojezi~nome razdoblju preina~ena u skupinu /{t/, koja je u svim narje~jima i dijalektima sa~uvana u sasvim odre|enim primjerima, od kojih su u grobni~kome govoru potvr|eni: po{tn, po{tnj, po{tvt. U sva su narje~ja, dijalekte i govore nakon starojezi~noga razdoblja s leksi~kim primljenicama iz drugih kontaktnih jezika u{le nove suglasni~ke skupine. One se ne javljaju u autohtonim rije~ima nego uvijek u adaptiranim posu|enicama. U grobni~kome su govoru 20. stolje}a bile vrlo brojne takve novoprimljene rije~i sa suglasni~kim skupinama /{t/, /{k/, /{p/. Primjeri su /{t/: j{to, gu{tt, {tajn, {tntt, {trna, {tkat, {timt (se), {trija, {trca, {trakl, {trmbo, {trga, {tped, {tf - {tuft se, {tukt, {tukadr, {tmik; /{k/: {kf, {kja, {klnica, {kncja, {knj, {kapult, {kre, {krt~a, {krtt, {krtc, {ktula, {kavacra, {krac, {kjt, {kna, {knk, {kj, {kla {koln, {krpa, {kba, {krebett, {krla, {kjvt, {kja {kjeri}, {krkt, {kumta, {k`a, {kvr; /{p/: {pjs, {ple, {plmact, {pnjult, {prget, {pg, {pagti, {prat, {prmjstr, {p{, {ph, {pndija, {picijerja, {pijt, {pna, {pitl, {pt, {prak, {p`a itd. B) Suglasni~ke mijene a) U grobni~kome su govoru na snazi op}ejezi~na jedna~enja po zvu~nosti i po mjestu tvorbe, s uobi~ajenim alofonima koji se pritom javljaju. Jedna~enje po mjestu tvorbe u grobni~kome govoru zahva}a i prijedloge s i z pred palatalnim suglasnikom, primjerice: { njin, { njimi, ` njega (= iz njega). b) Promjene protojezi~noga i starojezi~noga suglasnika /m/ U govorima du` jadranske obale (prete`no ~akavskima ali i {tokavskima, pa i u nehrvatskim govorima) protojezi~ni i starojezi~ni

23

suglasnik /m/ u do~etnome polo`aju na kraju rije~i nije izmijenjen u nekim gramati~kim kategorijama, a u drugima je zamijenjen glasom /n/. U grobni~kome govoru /m/ ostaje neizmijenjen kad je na kraju osnove pojedina~ne rije~i, primjerice u rije~ima mu{koga roda: dm, gm, grm, ptm, rm, sm (pridjev), srm, te u G mn. `enskoga roda: pt vlh jm, pt vlh zm (= pet velikih jama, pet velikih zima). Na samome kraju nastavaka /m/ se sustavno zamjenjuje fonemom /n/: - na kraju I jd., primjerice: z mojn starjn brtn, s tvojn mljn lpjn sestrn, s cln n{n m}n seln; - na kraju D mn., primjerice: veselmo se sn n{n brtn i sestrn, dobrn ssdn i ssdn, prjateln i prijatelcn; - na kraju 1. l. jd. prezenta, primjerice: bdn, msln, rn, sn, sdn, vdn (= budem, mislim, grem = idem, sam = jesam i sam, sjednem, vidim); -u brojeva sdn i sn. Fonem /m/ se u sjeverno~akavskim govorima u polo`aju ispred okluziva i afrikata ostvaruje kao alofon [] u primjerima poput kompir [k-pr]; janka [j-ka] < (: jama); potonki [pt-ki] < (: potomak), slan~ica [sl-~ica] < (: slama).

c) Suglasnik /l/ na kraju sloga

Kao u prete`nome broju ~akavskih (i u brojnim kajkavskim i u pokojemu zapadno{tokavskome), u grobni~kome govoru suglasnik /l/ na kraju sloga ostaje nepromijenjen. Ne mijenja se u sredini rije~i ispred suglasnika, primjerice: dl-~}, dl-nj, kropl-nica, pl-n, sl-sk, {kl-nica, niti na samome kraju rije~i, primjerice, u imenica: njl, dl, facl, fa`l, kabl, kotl, kvntl, macl, ma{tl, nkl, posl, postl, {ijl, {pitl, vl; u pridjeva: bl, debl, gl, mzl, ngl, okrgl, rhl, tpl, vsl, zaposl (= krupan); u priloga ppl (= popola); u prijedloga vkl (= uokolo), te u jednini glagolskoga pridjeva radnoga (unutar perfekta, pluskvamperfekta i futura egzaktnoga) svih glagola, primjerice: bl, dl, dnesl, govorl, kupovl, otl, pkl, pokropl, rkl, {l, vdl, zl, znl itd.

d) Promjene {umnih konsonanata

24

U organskim govorima svih narje~ja prvi okluzivni {umnik u suglasni~koj skupini na po~etku rije~i ima tendenciju gubljenja. Tako je i u ~akavskome narje~ju, gdje umjesto gubljenja mo`e biti i zamijenjen manje napetim {umnikom. Primjeri su u grobni~kome govoru: ~el (< p~ela), {enca (< p{enica), njzl (< gnjazdo), h} (< starojez. *d}i). ^akavskim je jezi~nim sustavima, i to samo njima, svojstvena eliminacija ili zamjena {umnika koji zatvara sredi{nji slog u rije~i, pa s po~etnim suglasnikom sljede}ega sloga tvori novu (nepravu) suglasni~ku skupinu. Prvi se {umnik te neprave suglasni~ke skupine u sredini rije~i gubi ili zamjenjuje suglasnikom manje napetosti (frikativnim {umnikom ili sonantom). U grobni~kome su govoru zabilje`eni sljede}i primjeri zamjena afrikata (slo`enih {umnika najve}e napetosti) /~, }, c/ manje napetim frikativima ili sonantom /j/: ^ > [: k{ka (< ka~ka: usp. G mn. pet k~k i uve}anicu k~ina), k{kica, m{ka, m{kica (< ma~ka, ma~kica: usp. G mn. pet m~k i uve}anicu m~ina); mj{n (< mlja~no = mla~no); d{ko, de{k} (< de~ko, de~ki}); gospod{n (< gospodi~na); j{mk (< ja~mik = je~mena ka{a); Pr{c (< Pri~ca, lokalitet); r{nja (< ru~nja = u`ina, usp. ru~t u`inati); l{na (< la~na =gladna, uspor. l~n); Lu`{k (< Lu`a~ka = lokalitet uz potok Lu`ac); mrtv{k (< mrtva~ki); m{na (< mu~na = obuzeta mukom); njma{k (< njema~ki); pjev{k (dru{tvo) (< pjeva~ko); r{k (< ri~ki = koji se odnosi na Riku); {u{{k (< {u{a~ki = su{a~ki); {klni{k (< {kalni~ko = koje se odnosi na mjesto [kalnicu); te`{k (< te`a~ki), trs{k (< trsa~ki = trsatski) m{te (< mu~te = 2. l. mn. imperat. od mu~t); p{mn (< po~mem, 1. l. jd. prez. od po~t) C > S: ost (< octa, G jd. od oct) ] > J: fjkat (< fu}kat); snojka (< sino}ka = sino}); vjka (< vo}ka). Zabilje`eni su sljede}i primjeri zamjena okluziva (napetih {umnika) manje napetim frikativima ili sonantom /j/: K > H: lhti (< lakti, usp. lkat); nhti (< nokti, usp. nkat); lhka (< lagka, usp. lgak); mhka (< *mekka, usp. mkak = mek); prhsa

25

prhti~no sprahsrat se (< praksa prakti~no spraksirat se); fhti~no (< fakti~no) K > [: `{ka (< *`ukka, usp. `kak = `uk, gorak) K > F: pfki (< pupki, usp. ppak pupoljak) D > J: grjsk (< gradski, koji pripada Gradu = mjestu Grobniku). Osim primjera u kojima je vidljiva zamjena okluziva manje napetim frikativima ili sonantom /j/, zabilje`eni su i primjeri redukcije okluziva ispred drugoga {umnika u sredini rije~i: P/ B > : po hrt (< hrptu/ hrbtu, usp. hrbt; skst (< skupst/ skubst, inf. usp. 3. l. jd. prez. skb), zdst (< zdupst/ zdubst, inf. usp. 3. l. jd. prez. zdb), zgrst (< zgrepst/ zgrebst, inf. usp. 3. l. jd. prez. zgreb), stst (< stepst, inf. usp. 3. l. jd. prez. step), ozst (< ozepst/ ozebst, inf. usp. 3. l. jd. prez. ozb) T/ D > : Bce (< Brdce, malo brdo, toponim); Po~udn~ (< Pod~udni~, mjesto pod brdom imenom ^udni}); Phm (< Podhum, mjesto pod brdom imenom Hum); Poklavac (< Podkilavac, mjesto pod brdom imenom Kilavac); Zastence (< Zadstenice, mjesto iza male stijene); oprt (< otprit/odprit = otvoriti); prsednk (< predsednik onaj koji sjedi predsjedava); prstava (< predstava = prikaz scenskoga zbivanja); grsk (< gradski); hrvsk (< hrvatski); postr} (< potstri}/podstri} = podrezati {karama); hte (< hodte, 2. l. mn. imperat. = hodite); pst (< petsto), ozgra (< odzgora = odozgo).

e) Redukcije sonanta /v/

U sjeverno~akavskim su (i kajkavskim) govorima ~este redukcije sonanta /v/ u odre|enim polo`ajima. Reducira se onaj /v/ koji se u starojezi~no vrijeme na{ao u po~etnome polo`aju u konsonantskoj skupini na po~etku rije~i, svaki /v/ koji se na{ao izme|u kojega suglasnika i slogotvornoga //, te poneki /v/ kao drugi ili tre}i ~lan suglasni~ke skupine, pokatkad i pred sonantom /l/. U navedenim se polo`ajima u ostalome dijelu ~akavskoga i u {tokavskome narje~ju /v/ nije reducirao, nego se zadr`ao, ili vokalizirao u /u/, ili zamijenio po~etno mjesto sa susjednim suglasnikom. Primjeri su iz grobni~koga govora: imenice dovc, dovca (< starojez. *vdovac

26

= udovac, udovica), nk n~i} (< starojez.*vnuk = unuk, unu~i}), trak (< starojez. *vtor = drugi = drugi dan u tjednu utorak), glagoli stt, stjat (< starojez. *vstati, *vstajati = ustati, ustajati), zdahnt, zdihovt (< starojez. *vzdahnuti, *vzdihovati = uzdahnuti, uzdisati), zt, zmat (< starojez. *vzeti, *vzimati = uzeti, uzimati), te prilozi ~ra (< starojez. *v~er = ju~er), ntra (< starojez. *vnutra = unutra). Isto je u svim pade`nim oblicima imenica, zamjenica, pridjeva te u priloga s osnovom u kojoj je starojezi~na skupina *vs: s, s, s, s, sk, skakv, sagdnj, sekva, skamo (= sve, sva, svo, svi, svaki, svakakav, svagdanji/svakida{nji, svekrva, svakamo) te u primjerima: ~etrtk - ~ett, srb srbt ( = svrab, svrbjeti), stort (= stvoriti = napraviti, u~initi ), s} (= svu}i), td tj tdt ( = tvrd tvr|i tvrditi, potvr|ivati, povla|ivati). Fakultativno (neobavezno) i danas supostoji Lde i Vlde, dok je standardnojezi~no vldt, mng danas ve} istisnulo starije ldt, ng.

f) Asimilacije
Asimilacija /s > {/ i /z > `/ zahva}a suglasnike /s/ i /z/ pred slogom u kojemu se u osnovi nalazi /~, `, {/: ~`me, p{o{, pro{{ija, {ere`n, {e{njst, {e`dest, {{n, {tr`a, {tra`r, [u{k, [u{~n, {u{{k, {{nj, {{t, {u{lo (< ~izme, paso{, prosesija, sere`an, {esnajst, {ezdeset, sr{en, stra`a, stra`ar, Su{ak, Su{a~an, su{a{ki, su{anj, su{et, su{ilo).

g) Disimilacije
U ~akavskim se govorima promjenom mjesta tvorbe jednoga ~lana razjedna~uju sljedovi sonanata istovrsnih po tvorbi. Rije~ je o disimilaciji sonanata u neposrednu dodiru ili u udaljenim slogovima u istoj rije~i. U grobni~kome se govoru razjedna~uje prvi od dva nosna sonanta u neposrednu dodiru, te likvidni sonanti u razli~itim slogovima unutar iste osnove. Razjedna~uju se skupine: mn > vn / n: slvnica (< slamnica : slama); osavnjst ( < osamnajst: osam); sedavnjst (< sedamnajst : sedam); ng (< vnogi < mnogi)

27

mnj > mj: dmjk (< dimnjak); smjat sumjv (< sumnjat, sumnjiv); samj (< samnja, G jd. od samnj = sajam). Unutar iste osnove razjedna~uju se i zamjenjuju s /l/ prvi od dva /r/, i prvi od dva /n/. Drugi se od dva /l/ unutar iste osnove reducira. Primjeri: r r > l r: flizrka flizra (< frizerka, frizura); lebr zalbrnk (< rebro, zarebrnik = pe~enica, kare); legrt legrutrat (< regrut, regrutirat); mlnr (< mornar); slebr slebrn (< srebro, srebren); {plmact (< {parmacet = `igica) n n > l n: zlmenat se (< znamenat se stavljati na se znamen, znak kri`a, kri`ati se) l l > l : blgosv blagosovt (< blagoslov, blagoslovit).

h) Protetski i hijatski suglasnici i metateze

U ~akavskim su govorima zabilje`ene novije proteze sonanta /j/ na po~etku rije~i ispred samoglasnika /i/. U grobni~kome se govoru ta pojava odnosi samo na primjere jih, jn, j (< ih, im, nenagla{eni oblici G mn., Dmn. i A mn. zamjenica oni, one, ona). Osim ovih zabilje`eni su primjeri starih proteza sonanata /j/ i /v/: j`ina j`inica (< u`ina u`inica), Vlovk (< Ilovik, toponim od: ila = ilova~a). Primjer vkl (< okolo, uokolo) ne odra`ava staru protezu, kako se ~ini na prvi pogled, nego prijedlog /v/ (= u) neizmijenjen pred samoglasnikom (< v + okol). Proteza suglasnika /s/ u primjeru speta (= opet) zabilje`ena je i u drugim sjeverno~akavskim govorima. Primjeri hijatskoga intervokalnoga /v/ zabilje`eni u primjerima: pvk pavu~ja (< pauk pau~ija = pau~ina), kvl (< kaul = cvjeta~a), kakva (< kakaa = kakao), tako|er su zabilje`eni i u drugim ~akavskim govorima. U ~akavskim su govorima zabilje`ena sporadi~na premetanja suglasnika kojima po~inju ili zavr{avaju susjedni slogovi u istoj rije~i. U grobni~kome su govoru takvi primjeri: galamn (< lagaman, lavaman = umivaonik), Krla Krlac (< Klara Klarac = Klarin potomak), nlijn (< najlon), pokrva (< kopriva), samnj (< sajam), zajk (< jazik).

28

i) Ina~ice prijedloga
Starojezi~ni prijedlog s, koji je ispred suglasnika imao ina~icu sa sustavno je pre{ao u lik z, a ispred suglasnika u lik za. Starojezi~ni prijedlog iz tako|er se poistovjetio s prijedlogom z. Prijedlog z u tome se liku zadr`ao pred zvu~nim glasovima: samoglasnicima, sonantima i zvu~nim {umnicima, u zna~enju s: nkn ( = s okom, s iglom, z kn, z igln, z sti, z Evicn, z A s ustima, s Evicom, s Ankom); z jji, z nsn, z rbn, z lkn, z vricn, z mtern (= s jajima, s nosom, s ribom, s lukom, s vericom = vjen~anim prstenom, s materom); z b}n, z dln, z gbn (= s bo}om = kuglom, s delom = poslom, s gobom = nglesk, z Azij grbom), i u zna~enju iz: z ka, z st, z Istr, z E (= iz oka, iz usta, iz Istre, iz Engleske, iz Azije); z jh, z msa, z nsa, z vn, z Lk (= iz juhe, iz mesa, iz nosa, iz vune, iz Like); z bka, z drv, z grda (= iz boka, iz drva, iz grada). Pred bezvu~nim suglasnicima prijedlog z se po zakonima o bezvu~nosti suglasni~ke skupine asimilira u s, u zna~enju s kao u primjerima: s ptn, s ttn, s konjn, s facln, s hdobn, s ckulami (< z petun, z tetun, z konjen, s facolon, s hudobun, s cokulami), i u zna~enju iz kao u primjerima: jdi red s fbrik, n je dnikud s Hrvsk, red s kna, onst je s Phuma a n drg s Trnvic, kad san {l s crkv (= iz fabrike, iz Hrvatske, iz kina, iz Podhuma, iz Trnovice, iz crkve). Ispred s/ z/ {/ ` prijedlog z se u zna~enju s reducira kao u primjerima: govrn sm sbn (sama sa sobom), {krpj zbi (< {kripje z zubi = zubima), kmo }u {prgetn (< kamo }u z {pargeton = sa {tednjakom), posvjn `enn (< posvajen z `enun = posva|an sa `enom), i u zna~enju iz kao u primjerima: do{l su dsakud: sel, {m, Zgreba (do{li su odsakud = odasvud: z sela, z {ume, z Zagreba = iz sela, iz {ume, iz Zagreba), znl je `ep facol} (< znel je z `epa facoli} = izvadio je iz d`epa rup~i}). Ispred s/ z/ {/ ` prijedlog z u zna~enju s mo`e imati i lik za: j za sn `ejn (< ji z sun `ejun = jede sa svom `eljom, uslast), zasnseg (< za sin sega = sasvim, posve), za{t (< za{it = sa{iti).

29

Ispred palatalnih konsonanata prijedlog z ostvaruje se kao { u zna~enju s kao u primjerima: { njn (< s njin), zabl je t { ~vli (< zabil je to s ~avli = s ~avlima), { }mpn ne mre{ nprvo (< s }ampun = nedovoljno ozbiljnom osobom), i u zna~enju iz kao u primjerima: ~ }u stort ` njeg, n n{ ` njh, t su bli jdi { ^vj i { ]kovi}h (= iz njega, iz njih, iz ^avala, iz ]ikovi}a). Starojezi~ni prijedlog iz pred suglasnikom u slo`enicama ima lik zi, {to po rezultatu upu}uje na metatezu, no u stru~noj je literaturi taj lik obja{njen kontaminacijom prijedloga z < s i protojezi~noga prijedloga *vy: zbost, zbrat, zgnat, z}, zhjat, zjist, zl}, zlist, znest, zpi}evat, zipijn, zpsat, zskst, zprat, zu~it, zumet, zv}, ztrt (< izbosti, izabrati, izagnati, izi}i, izlaziti, izjesti i izgristi, izle}i, izljesti i izi}i, iznesti i iznijeti, ispitivati, ispijen, ispisati) i sl.

2.2. MORFOLO[KI SUSTAV

2.2.1. SKLONIDBA ILI DEKLINACIJA
Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, gramati~ka se zna~enja roda, broja i pade`a u imenica i imeni~kih rije~i iskazuju pade`nim oblicima u promjeni koja se naziva deklinacija ili sklonidba. Gramati~ki brojevi su jednina i mno`ina. U oba gramati~ka broja su pade`i: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental. Pade`ni se oblik sastoji od stalnoga dijela ili osnove rije~i i promjenjivoga dijela, nastavka. Neki pade`ni oblici iskazuju puno gramati~ko zna~enje, a drugi za to potrebuju pomo}ne rije~i, prijedloge. Nominativ i vokativ su samostalni pade`i koji ne potrebuju prijedloga. Osim njih i akuzativ mo`e biti bez prijedloga ali i s njima. Preostali pade`i obavezno dolaze s prijedlozima. U grobni~kome govoru se javljaju sljede}i prijedlozi: - uz genitiv: bez (s ina~icama: brez, prez), blizu, do, kraj, mesto, mimo, namesto, nasred, navrh, od, okolo (ina~ica: okol), posred, potli, priko, protiv, prvo, pul (ina~ica: pu), put, radi, spod, spred, z (ina~ice: s, `, {), zad, zgora, znad, zvan - uz dativ: k, kuntro, prama, proti

30

- uz akuzativ: ~ez, kroz, med, na, po, pod, o, va (ina~ica: v) - uz lokativ: na, o, po, prid, va (ina~ica: v) - uz instrumental: med, nad, pod, z (ina~ice: s, `, {), za.

2.2.1.1. Sklonidba imenica

Po kriteriju nastavka u genitivu jednine, u grobni~kome su govoru tri vrste imeni~ke sklonidbe: 1. vrsta s nastavkom -a u G jd. 2. vrsta s nastavkom -e u G jd. 3. vrsta s nastavkom -i u G jd.

1. sklonidbena vrsta
Promjenu po 1. vrsti imaju imenice mu{koga i srednjega gramati~koga roda, koje u genitivu jednine imaju nastavak -a. Paradigmu ove sklonidbe ~ine nastavci jd. pade mn. s. r. -o,-e,-a -u = N/ G -u,-e,- =D -n,-n,-n Nominativ jednine A) Mu{ki rod Ni{ti~ni (prazan) nastavak -, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju u ovome pade`u imenice mu{koga roda: =N =N m. r. -i -h, - -n,-n =N =N -h -i s. r. -a - m. r. - ,-

N G
D

A V L I

31

a) kojima osnova zavr{ava bilo kojim suglasnikom, nepalatalnim (tvrdim), ili palatalnim (mekim); primjerice, s obzirom na sve suglasnike u sustavu: srb, kolc, kot~, t}, grd, {kf, rg, krh, {kj, bedk, kotl, dm, sn, stnj, sp, papr, ns, k{, poplt, mrv, mrz, v` i sl., te imenice kp, postl, v~r, vls, vlat, tarc koje su u grobni~kome govoru mu{koga roda b) hipokoristici (odmilice) mu{koga roda, kojima osnova zavr{ava samoglasnicima -o, -e, -i, primjerice: gbo, blo, }}e, M}e, Vlde, Edi, Sndi i sl. Hipokoristici kojima osnova zavr{ava samoglasnicima -o, -e u prete`nome broju mjesnih govora samo u N jd. i V jd. imaju kratku osnovu, a u svim ostalim pade`ima u jednini i u mno`ini osnovu pro{irenu suglasnikom /t/ ili /j/ umetnutim izme|u osnove i nastavka, primjerice u G jd.: gbo-ta, blo-t-a, }}e-t-a, M}e-t-a, Vlde-t-a. Pro{irena osnova javlja se i u posvojnih pridjeva izvedenih iz ovakvih imenica (gbotov, blotov, }}etov, M}etov, Vldetov). U mjesnom govoru Grada (naselja Grobnika), te u dijelu mjesnih govora u cerni~koj plovaniji pro{irak izostaje, G jd. gb-a, bl-a, }}-a, M}-a, Vld-a. Hipokoristici kojima osnova zavr{ava samoglasnikom -i, poput E di, Sndi, Tni u N jd. i V jd. imaju kratku osnovu, a u svim ostalim pade`ima u jednini i u mno`ini osnovu pro{irenu suglasnikom /j/ umetnutim izme|u osnove i nastavka, primjerice u G jd.: Edi-j-a, Sndi-j-a, Tni-j-a. Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imenice s nepostojanim samoglasnikom /a/ ispred krajnjega suglasnika osnove u N jd. (primjerice kolc, kotl, sn, papr) u ostalim ga pade`ima gube, pa im osnova ispred nastavka, primjerice u genitivu jednine, glasi klc-, kotl-, sn-, papr-. B) Srednji rod a) Nastavak -o, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju imenice s osnovom na nepalatalni suglasnik, primjerice: nb-o, ~d-o, blgo, h-o, k-o, tnl-o, vn-, ms-o, zlt-o, drv-o i sl. Ba) Imenica ~do mo`e imati pro{irak -es- samo u oblicima mno`ine ~ud-s-a, ~ud-s, ~ud-s-h itd. koji su stilisti~ki obilje`eni. b) Nastavak -e imaju imenice s osnovom na palatalni suglasnik,

32

primjerice: pj-e, pl}-e, lc-, snc-e, sc-e i sl. Ova pravila ne vrijede za novije primljenice kakve su bor-, bok-, kaf-, re{- i sl. c) Nastavak -i, koji osim u grobni~kome postoji u jo{ nekim sjeverno~akavskim govorima, imaju sljede}e imenice srednjega roda s osnovom na palatalni suglasnik: - zbirne imenice, poput: drv}-, grnj-, l{}-, prj-, pr{}- i sl. - sve glagolske imenice, kao: b}nj-, dlnj-, gornj-, kopnj-, mi{jnj-, ptnj-, sidnj-, spnj-, t}nj-, zhnj-, `vrgnj- i sl. - dio op}ih imenica poput j- ili l-, zj-, vesj- - toponimi poput Gor}-, Jelnj-, Zvon}-. d) Nastavak - imaju imenice srednjega roda, kojima osnova u N jd., A jd. i V jd. zavr{ava samoglasnikom -e, a u ostalim je pade`ima pro{irena suglasnikom -n- ili -t- umetnutim izme|u osnove i nastavka: - imenicama brme, me, rme, sme, slme, tme, vrme u ostalim je pade`ima osnova pro{irena s -n-, primjerice u G jd.: brme-n-a, men-a, rme-n-a, sme-n-a, slme-n-a, tme-n-a, vrme-n-a - imenicama dt, ~ej~, otr~e u ostalim je pade`ima osnova pro{irena s -t-, primjerice u G jd.: dit-t-a, ~ej~-t-a, otr~e-t-a. Zna~enje mno`ine imenice dt iskazuje imenica dic, koja se sklanja po 2. vrsti. Genitiv jednine Nastavak -a je, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, jedini nastavak G jd. imenica obaju rodova. Dativ i lokativ jednine U oba je pade`a nastavak -u, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, jedini nastavak D jd. i L jd. imenica obaju rodova. Iznimka je potvr|ena samo u jednom zaseoku naselja Podhuma, u kojemu hipokoristici od mu{kih imena s osnovom pro{irenom elementom -t- imaju u tim dvama pade`ima nastavak -i (po 2. sklonidbenoj vrsti): dj Tneti i Iveti, po{aj po Tneti ili Iveti.

33

Akuzativ jednine A) Mu{ki rod a) Nastavak kao u N jd., ili b) nastavak kao u G jd. Kao i u drugim ~akavskim i {tokavskim govorima, A jd. jednak je s N jd. ili s G jd. u zavisnosti o tome imenuje li se imenicom bi}e ili stvar. Ako se imenicom imenuje stvar, A jd. je jednak N jd.: vdn stl i na njem v`, kpl san nv kapt, ~jn zvn i sl., a ako se imenuje bi}e, A jd. je jednak G jd.: vdn konj- i na njem ~ovka, dopeljl san ps-a, ~jn ssd-a kako zj. B) Srednji rod Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, oblik je A jd. imenica srednjega roda jednak obliku N jd.: vlin svoj sel-, dozvn dt. Vokativ jednine A) Mu{ki rod a) Nastavak -u mo`e imati svaka imenica mu{koga roda u neutralnu kontekstu. b) Nastavak -e javlja se u emocionalnu kontekstu: brt-e! B`-e! vr`e! gd-e! smrd-e! medvd-e! (potonje: u sva|i, uvredljivo). U primjerima poput: B`e! jn~e! vr`-e! provodi se palatalizacija velara /k, g, h/ na kraju osnove ispred nastavka -e. c) Prazan nastavak - ili V jd. jednak N jd., uklju~uju}i i kra}u osnovu, imaju imenice kojima osnova zavr{ava samoglasnicima: ]}e! A nte! Mle! Gbo! Blo! Edi! B) Srednji rod Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, oblik je V jd. imenica srednjega roda jednak obliku N jd.: Vln te, sel moj m}! Djd smo, dte moj m}er! Instrumental jednine a) Nastavak -n imaju imenice kojima osnova zavr{ava nepalatalnim (tvrdim) suglasnikom, primjerice, u mu{kome rodu: srb-n, grd-

34

n, {kf-n, rg-n, krh-n, bedk-n, kotl-n, dm-n, sn-n, sp-n, papr-n, ns-n, poplt-n, mrv-n, mrz-n i sl., i u srednjemu rodu: nb-n, ~d-n, blg-n, h-n, k-n, tnl-n, vnn, ms-n, zlt-n, drv-n. b) Nastavak -n imaju imenice kojima osnova zavr{ava palatalnim (mekim) suglasnikom primjerice, u mu{kome rodu: klc-n, kot~n, t}-n, {kj-n, stnj-n, ko{-n, v`-n i sl., i u srednjemu rodu: drv}-n, grnj-n, l{}-n, prj-n, pj-n, lc-n, snc-n, sc-n, j-n, zj-n, vesj-n. b) Nastavak -n imale su glagolske imenice, koje su srednjega roda, primjerice: b}nj-n, kopnj-n, mi{jnj-n, t}nj-n, zhnjn, i sl. Kako se glagolske imenice rijetko rabe u svakodnevnoj komunikaciji Grobni~ana, i njihov posebni nastavak -n u I jd. gotovo je posve uzmaknuo pred nastavkom -n: b}nj-n. Nominativ, akuzativ i vokativ mnoine Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, u N mn., A mn. i V mn. sve imenice mu{koga roda imaju nastavak -i, a sve imenice srednjega roda nastavak -a. Genitiv mnoine A) Mu{ki rod a) Nastavak -h je prevladavaju}i, mogu} u svih imenica mu{koga roda. b) Ni{ti~ni (prazan) nastavak -, uz nastavak -ih, odnosno dvojak nastavak u G mn. mogu} je u samo dviju skupina imenica mu{koga roda: - u toponima koji se javljaju samo u mno`inskome obliku, primjerice Brnli}i, Kl}i, Mvrnci, Zreti}i G mn. je: z Brnli}-h/ z Brnl}, od Kl}-h/ od Kl}, z Mvrnc-h/ z Mvrnc, pu Zreti}-h/ pu Zret} - u imenica sa sekundarnim samoglasnikom /a/ umetnutim u nominativu jednine me|u suglasnike na kraju osnove, poput: kolc, mlc, orbc, prsc, tlc, `lbc, G mn. je: pet klc-h/ pet kolc, pet mlc-h/ pet mulc, pet orpc-h/ pet orbc, pet prsc-h/ pet prsc, pet tlc-h/ pet telc, pet `lpc-h / pet `lbc. B) Srednji rod

35 Nastavak - imaju sve imenice srednjega roda: ~d, blg, tnl, vn, drv, pj, snc, sc, b}nj, ptnj, brimn, imn, ramn, simn, slimn, stabl, timn, vrimn i sl. Samoglasnik u zadnjemu slogu osnove ispred ni{ti~noga (praznoga) nastavka - uvijek je dug. Dativ, lokativ i instrumental mnoine Grobni~ki govor pripada onim ~akavskim govorima sa starom morfologijom u kojima su nastavci u D mn., L mn. i I mn. 1. sklonidbene vrste razli~iti, odnosno neujedna~eni kao u starojezi~nome razdoblju: a) u D mn. su nastavci -n, -n, isti i iste distribucije kao u I jd. b) u L mn. je nastavak -h c) u I mn. je nastavak -i. Preostale napomene Imenica gospodn ima po ovome obrascu oblike jednine. Zna~enje mno`ine iskazuje imenica skra}ene osnove gospod, koja se sklanja kao imenica `enskoga roda 2. sklonidbene vrste u jednini. Imenici kr`-, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, rabe se samo mno`inski oblici iako je u grobni~kome govoru mu{koga roda. Imenice ko i ho koje se u jednini sklanjaju po obrascu srednjega roda, imaju mno`inske oblike kao imenice mu{koga roda te palataliziran suglasnik na kraju osnove, primjerice N mn.: ~-i, {-i, G mn. i L mn. o~-h, u{-h. Imenicama srednjega roda dmj-a, kl{}-a, pl}-a, pl}-a, ps-a, vrt-a kao i op}enito u hrvatskome jeziku, rabe se samo mno`inski oblici. Imenica ~ovk ima mno`inske oblike sa supletivnom osnovom jud-, a u D mn. nastavak palatalnih osnova -n: jd-n.

2. sklonidbena vrsta
Promjenu po 2. sklonidbenoj vrsti imaju imenice `enskoga gramati~koga roda, koje u G jd. imaju nastavak -e. Paradigmu ove sklonidbe ~ine nastavci jd. mn.

36

N G D A V L I

-a,-,-i - -i -u,- -o,-e,- =D -n Nominativ jednine

-e - -n =N =N -ah -ami

a) Nastavak -a u Njd., kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju: - imenice `enskoga gramati~koga roda kojima osnova zavr{ava bilo kojim suglasnikom, mekim ili tvrdim; primjeri su za sve suglasnike: `b-a, bc-a, r~-a, k}-a, brd-, kf-a, nog-, mh-a, hj-a, rk-, ~el-, zm-, pn-a, smtnj-a, sp-a, cr-a, kos-, m{-a, kt-a, glv-, koz-, mr`-a i sl. - imenice koje imenuju osobe mu{koga prirodnoga roda, poput: brba, slg-, pp-a, vjvod-a i sl. - zbirne imenice, te imenice koje imaju samo oblike jednine, poput br}-a, dic-, dob-, gospod-, ps-a (samo u zna~enju dojka, kao u primjeru dj dittu psu, v{ da pl~e) - imenice u novije vrijeme preuzete iz standardnoga jezika s promjenom roda ili broja: vhnj-a, novn-a (ne pozb mi kpt vhnju i novnu va butgi), `pic-a (= d`ep), ili s promjenom deklinacije: koko{-, pe}-. b) Nastavak -, kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, imaju imenice mt koja u ostalim pade`ima ima osnovu pro{irenu umetkom -er- (G jd.: mt-er-, A jd.: mt-r-, N mn.: mt-er-e, I mn.: mt-er-ami), te imenice crkv (= crkva) i kjtv (= kletva), s nepostojanim /a/ me|u suglasnicima na kraju osnove u N jd. (u ostalim pade`ima osnova je crkv-, kjtv-). b) Nastavak -i, kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, imala je imenica h} koja u ostalim pade`ima ima osnovu pro{irenu umetkom -er- (G jd. h}-er-, A jd. h}-r-, N mn. h}-r-e, I mn. h}-er-mi). U dana{njemu govoru oblik N jd. izjedna~io se s A jd.:

37

T m j h}r. Genitiv, dativ i lokativ jednine, nominativ, akuzativ i vokativ mnoine Kao i u ve}ini drugih govora op}enito u hrvatskome jeziku, u grobni~kome govoru je u 2. sklonidbenoj vrsti: a) nastavak - u G jd., te u N mn. A mn. V mn. b) nastavak -i u D jd. i L jd. Akuzativ jednine a) Nastavak -u, kao i u ve}ini drugih ~akavskih i {tokavskih govora, imaju imenice s nastavkom -a u N jd. b) Nastavak - imaju imenice s pro{irenom osnovom mt, h}, crkv, kjtv (A jd.: vln svoj mtr i svoj h}r, grn va crkv, ne vln gd kjtv). Vokativ jednine a) Nastavak -e u V jd. imaju: nic-e, Jbic-e, - imenice kojima osnova zavr{ava slijedom -ic-, V jd.: A mj~ic-e, mlic-e, u~itjic-e - hipokoristici od `enskih osobnih imena poput Jba, Kta, Mra, Nka, V jd.: Jbe, Kte, Mre, Nke. b) Nastavak -, odnosno oblik kao u N jd. imaju imenice mt, h}/ h}r, crkv, kjtv. c) Nastavak -o imaju sve ostale imenice koje se mijenjaju po 2. sklonidbi. Instrumental jednine Sve imenice ove sklonidbe imaju u I jd. nastavak -n, karakteristi~an i za sjeverno~akavske govore u neposrednu susjedstvu grobni~kih. Genitiv mnoine Kao i u ve}ine ~akavskih govora, u grobni~kome govoru sve ime-

38 nice 2. sklonidbe imaju u G mn. ni{ti~ni (prazan) nastavak -. Samoglasnik u zadnjemu slogu osnove ispred ni{ti~noga (praznoga) nastavka - uvijek je dug. Primjeri su: (pet) `b, bc, r~, k}, brd, kf, ng, mh, hj, rk, ~l, zm, pn, cr, kt, glv, kz, mr`, brb, slg, `pc, kok{, matr, h}r. Imenice sa suglasni~kom skupinom na kraju osnove dobivaju u ovome pade`u nepostojano --: crkv, kjtv, mrv, brajd, flajd, pe~rb, narn~ i sl. Dativ, lokativ i instrumental mnoine Grobni~ki govor pripada onim ~akavskim govorima sa starom morfologijom u kojima su nastavci u D mn., L mn. i I mn. 2. sklonidbene vrste razli~iti, odnosno neujedna~eni kao u starojezi~nome razdoblju: a) u D mn. je nastavak -n b) u L mn.je nastavak -ah c) u I mn. je nastavak -ami.

3. sklonidbena vrsta
Po 3. sklonidbenoj vrsti mijenjaju se imenice `enskoga gramati~koga roda, koje u G jd. imaju nastavak -i. Paradigmu ove sklonidbe ~ine nastavci N G D A V L I jd. - -i =G =N =G =G -n Nominativ jednine Nastavak - u N jd., kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju imenice `enskoga roda kojima osnova zavr{ava bilo kojim suglasnikom ili mn. -i -h -n =N =N =G =N

39

suglasni~kom skupinom, kao {to su: bl, kst, mst, msl, npst, npovd, bjst, pjd, p{st, prpst, rbr, sl, spvd, stvr, shjd i sl. te imenice stn, pl{. Akuzativ jednine U grobni~kome govoru je, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, u 3. sklonidbenoj vrsti A jd. jednak N jd. Genitiv, dativ, vokativ i lokativ jednine, nominativ, akuzativ, vokativ i instrumental mno`ine U grobni~kome govoru, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, u 3. sklonidbenoj vrsti svih 8 gore navedenih pade`a ima nastavak -i. Genitiv i lokativ mno`ine Kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, u grobni~kome govoru sve imenice 3. sklonidbene vrste imaju u G mn. i L mn. nastavak -h. Dativ mno`ine Kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, u grobni~kome govoru sve imenice 3. sklonidbene vrste imaju u D mn. nastavak -n, uz napomenu da se mno`ina, a osobito D mn. ovih imenica vrlo rijetko ili nikako ne rabi.

2.2.1.2. Sklonidba li~nih zamjenica za 1. i 2. glagolsko lice

Li~ne zamjenice za 1. i 2. glagolsko lice jednine i mno`ine imaju zasebne oblike osnova i nastavaka koji se dijelom podudaraju s nastavcima imenica `enskoga roda. Zasebne oblike ima i upitno-odnosna zamjenica za ne`ivo, te iz nje izvedene neodre|ene zamjenice. Osobne zamjenice: ja, ti, mi, vi i povratna zamjenica imaju u grobni~kome govoru sljede}e oblike j men, me t teb, te seb,se m ns, nas v vs, vas

40

men, mi men, me men mnn

teb, ti teb, te teb tbn

seb, si seb, se seb sbn

nn, nn ns, nas ns nmi

vn, vn vs, vas vs vmi

Od op}ejezi~noga stanja osobnih zamjenica: ja, ti i povratne zamjenice razlikovan je samo instrumental s nastavkom -n, u sjeverno~akavskim govorima karakteristi~nim za instrumental jednine svih imenica `enskoga roda. U tome je pade`u razlikovan i sjeverno~akavski lik osnove zamjenice ja: man-. U osobnih zamjenica s mno`inskim zna~enjem (mi, vi) razlikovni su, kao i u imenica u mno`ini, dativ s nastavkom -an i instrumental s nastavkom -ami, karakteristi~ni za te pade`e u mno`ini `enskoga roda, te arhai~ni starojezi~ni oblik lokativa, zabilje`en u 20. stolje}u samo u vrlo konzervativnim ~akavskim govorima. Upitna i odnosna zamjenica ~ (={to), ~ (= i{ta, bilo{to) i od njezine osnove izvedene neodre|ene zamjenice n~ (= ne{to), n{ (= ni{ta), vj~a (= bilo{to, {to god), s~a (= sva{ta) imaju u grobni~kome govoru sljede}e oblike ~, ~ ~es ~em ~, ~ ~n ~n n~ n~ega n~emu n~ n~n n~n n{ n~esa n~emu n{ n~n n~n vj~a vj~esa vj~a vj~n vj~n s~a s~esa s~emu s~a s~n s~n

2.2.1.3. Sklonidba pridjevskih zamjenica, pridjeva i rednih brojeva

Pridjevi iskazuju sve tri imeni~ke gramati~ke kategorije roda, broja

41

i pade`a, a opisni i gradivni pridjevi, te glagolski pridjevi trpni iskazuju i posebnu pridjevsku gramati~ku kategoriju odre|enosti, primjerice nv : nv, drvn : drvn, pe~n : pe~n. Odre|enost se od neodre|enosti op}enito u suvremenome hrvatskome jeziku manje razlikuje nastavcima, a vi{e naglasnim sredstvima, odnosno duljinom ili kra~inom nastava~noga samoglasnika. Stoga se u govorima bez zanaglasnih duljina zatire starojezi~no razlikovanje pridjevske kategorije odre|enosti. Kako grobni~ki govor pripada skupini sjeverno~akavskih govora s arhai~nom akcentuacijom i sa~uvanim starojezi~nim zanaglasnim (i prednaglasnim) duljinama, u njemu se ta kategorija ~uva, {to se razabire iz dviju prilo`enih paradigmi zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe. Redni brojevi iskazuju iste gramati~ke kategorije kao i pridjevi: imeni~ke kategorije roda, broja i pade`a, te pridjevsku kategoriju odre|enosti. Uvijek su odre|ena lika. Pridjevske zamjenice, za razliku od osobnih, tako|er iskazuju sve tri imeni~ke gramati~ke kategorije roda, broja i pade`a, a neke od njih razlikuju i pridjevsku gramati~ku kategoriju odre|enosti od neodre|enosti.

A. Sklonidba pridjeva i pridjevskih zamjenica neodre|ena lika

jd. m . s.r. -, -e r . -o, . r. -a - m.r. .r. -i -a/-e -ih -n mn. s.r. -e

-a; -oga, -ega, -ga -u; -omu, -emu, -mu (-n, -n) A =G =N

-u =G

=N

42

L I

= D; -n -n

= D

=G -imi

Nominativ jednine a) U svih su neodre|enih pridjeva i pridjevskih zamjenica u N jd. op}ejezi~ni nastavci: - u mu{kome rodu nastavak - - u `enskome rodu kratki nastavak -a - u srednjemu rodu se nastavak -o dodaje osnovama koje zavr{avaju nepalatalnim (tvrdim) suglasnikom, a nastavak -e osnovama koje zavr{avaju mekim (palatalnim) suglasnikom. Primjeri su pridjeva: bdast (-o, -a; -i, -a/-e, -e), lp (-o, -a; -i, -a/ -e, -e), nv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), dbr (-br, -br; -br, -br/-br, -br), {irk (-, -; -, -/-, -), vr} (vr}, -; -, -/-, -) i sl. Pridjevske su zamjenice neodre|ena lika s takvim nastavcima u grobni~kome govoru poimence: l i ~ n a: - n (-, -; -, -/-, -) p o s v o j n e: - mj (-, -; -, -, -/-, -), tvj (-, -; -, -/-, -) - njegv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), njej (-, -; -, -/-, -) = njezin - n{ (-e, -a; -i, -a/-e, -e), v{ (-e, -a; -i, -a/-e, -e) - njhv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), svj (-, -; -, -/-, -) p o k a z n e: - ovakv/ evakv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ovakav - takv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = takav - onakv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = onakav - ovulk(-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ovolik - tulk (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = tolik - onulk (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = onolik - ~igv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ~iji - kakv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = kakav - kulk (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = kolik

43

n e o d r e | e n e: - vs (s, s; s, s/s, s) = sav, sve, sva, svi, sva, sve - jedn (-dn, -dn; -dn, -dn/-dn, -dn) = neki - s~igv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = sva~iji - skakv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = svakakav - skulik) (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = svekolik - njedn (-dna, -dno; -dni, -dna/-dne, -dna) = nitko - n~igv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), = ni~iji i ne~iji - nkakv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = nekakav i nikakav - nkulik (-o, -a; -i, -a/-a, -e) = nekolik i nikolik - vj~igv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = bilo~iji, ~iji god - vjkakv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = bilokakav, kakavgod - vjkulik (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = kolikigod. Genitiv jednine A) U mu{kome i srednjemu rodu nastavci su: -a, -oga, -ega, -ga. a) Stari op}ejezi~ni nastavak -a koji potje~e iz imeni~ke promjene mu{koga roda, u neodre|enih je pridjeva mogu} (usp. jo{ ns vdl tako bdasta ~ovka, }e bt j{ ovakva lpa, a i skakova gda vrmena), ali uzmi~e. b) Prevladavaju prozodijski (naglasno) kratki nastavci -oga, -ega po op}ejezi~nome pravilu po kojemu se nastavak -oga dodaje osnovama koje zavr{avaju tvrdim (nepalatalnim) suglasnikom, primjerice: bdast-oga, lp-oga, nv-oga, dobr-ga, {irk-oga; on-ga, ov-ga, takv-oga, tulk-oga, a nastavak -ega dodaje osnovama koje zavr{avaju mekim (palatalnim) suglasnikom, primjerice: vr}-ega; n{-ega, v{-ega, moj-ga, tvoj-ga, svojga. c) Posvojne zamjenice mj, tvj i svj u grobni~kome i u nekim susjednim ~akavskim govorima imaju i sjeverno~akavski nastavak -ga: mj-ga, tvj-ga, svj-ga. d) Upitno-odnosna zamjenica k za zna~enje `ivo (tko), te od nje izvedene neodre|ene zamjenice ski = svatko, nki = netko i nitko, vjki = bilotko tkogod imaju samo oblike jednine s prozodij-

44

ski (naglasno) kratkim nastavcima: k-og, sk-oga, nk-oga, vjkoga. e) U Ri~ini, naseljima du` srednjega i gornjega toka Rje~ine, jedini je nastavak -ega bez obzira na palatalnost ili nepalatalnost suglasnika: bdast-ega, lp-ega, nv-ega, dobr-ga, {irk-ega, k-eg, ov-ga, ovakv-ega, sk-ega. B) U enskome rodu je u G jd. op}ejezi~ni dugi imeni~ki nastavak -. Dativ i lokativ jednine U pridjeva i zamjenica neodre|ena lika nastavci su u ovome pade`u prozodijski (naglasno) kratki. A) a) U mu{kome i srednjemu rodu, kao i u ve}ini ~akavskih i {tokavskih govora, vrijedi pravilo po kojemu nastavak -omu imaju neodre|eni pridjevi i zamjenice kojima osnova zavr{ava tvrdim (nepalatalnim) suglasnikom (primjerice: bdast-omu, lp-omu, nv-omu, dobr-mu, {irk-omu; on-mu, ov-mu, takv-omu, tulk-omu), a nastavak -emu imaju neodre|eni pridjevi i zamjenice kojima osnova zavr{ava mekim (palatalnim) suglasnikom (primjerice: vr}-emu; n{-emu, v{-emu, moj-mu, tvoj-mu, svoj-mu). b) Posvojne zamjenice mj, tvj i svj u grobni~kome i u nekim susjednim ~akavskim govorima imaju i nastavak -mu: mj-mu, tvj-mu, svj-mu. c) Zamjenice k u zna~enju `ivo (= tko), ski = svatko, nki = netko i nitko, vjki = bilotko, tkogod imaju oblike D jd. i L jd.: k-om, sk-omu, nk-omu, vjk-omu. d) U naseljima du` srednjega i gornjega toka Rje~ine jedini je nastavak -emu bez obzira na palatalnost ili nepalatalnost suglasnika: bdastemu, lp-emu, nv-emu, dobr-mu, {irk-emu, k-em, ov-mu, ovakv-emu, sk-emu. e) Tijekom druge polovine 20. stolje}a javili su se u D jd. i L jd., vjerojatno pod sna`nim utjecajem standardnoga jezika, nastavci -n, -n, te stekli ravnopravan status s nastavcima navedenim pod a) i d), pa se kao grobni~ki ovjeravaju oblici: dj tn bdastn; na tjn su kopli.

45

B) U enskome rodu je u D jd. i L jd. op}ejezi~ni pridjevski nastavak -j. Akuzativ jednine A) Mu{ki i srednji rod U ovome pade`u vrijede op}ejezi~na pravila navedena u opisu paradigme imenica mu{koga i srednjega roda: a) u mu{kome rodu je A jd. jednak s G jd. kad se zamjenica odnosi na bi}e (~ovjeka ili `ivotinju); u protivnome je A jd. jednak N jd. (usp.: kpl san takv kapt : kpl san takv-ega kunli}-a) b) u srednjemu rodu je A jd. uvijek jednak s N jd. B) U enskome rodu je u A jd. op}enito u jeziku naj~e{}i imeni~ki nastavak -u. Instrumental jednine i dativ mno`ine A) Mu{ki i srednji rod Nastavak -n u I jd. mu{koga i srednjega roda, te u D mn. svih triju rodova zamjeni~ko-pridjevske deklinacije nije samo ~akavski. Prevladava u ~akavskim i {tokavskim govorima du` jadranske obale i u njezinu zale|u, gdje se, osim u navedenim pade`ima, javlja i u L mn. i I mn. B) U enskome rodu je u I jd. imeni~ki nastavak -n. Nominativ mno`ine U pridjeva i zamjenica neodre|ena lika nastavci su u ovome pade`u prozodijski (naglasno) kratki. A) U mu{kome rodu je op}ejezi~ni nastavak -i. B) U enskome rodu je nastavak -e. C) U srednjemu rodu alterniraju nastavci -a/-e. Nastavak -a izvorni je u srednjemu rodu, a nastavak -e preuzet je iz `enskoga roda. Djelomi~no ili potpuno utrnu}e starojezi~noga i op}ejezi~noga nastavka -a u NAV mn. srednjega roda zamjeni~ko-pridjevske deklinacije, i njegovo poop}enje s nastavkom -e preuzetim iz `enskoga roda, morfolo{ka je inovacija i posebnost sjeverno~akavskih govora. Primjeri su iz grobni~koga govora: fr{k-e/ fr{k-a jj-a, n{-e/ n{-a dic-, takv-e/

46

takv-a vrimen-, lp-e/ lp-a sel-, {irk-a/ {irk-e ramen-. Genitiv i lokativ mno`ine U pridjeva i zamjenica neodre|ena lika nastavci su u ovome pade`u prozodijski (naglasno) kratki. Nastavak -ih u G mn. i L mn. zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe svih triju rodova arhaizam je zadr`an u dijelu sjeverno~akavskih govora. Akuzativ mno`ine a) Po op}ejezi~nome pravilu A mn. je u ovoj sklonidbi jednak N mn. b) U grobni~kome govoru, kao i u ve}ini ~akavskih govora A mn. mo`e biti jednak G mn. ako zna~i `ivo, bi}e; usporedi: Kpla sn s ~a mi rb (s ovdje zna~i ne`ivo, stvari), Pozdrvi sh n{ih (sh n{ih ovdje zna~i bi}a: rodbinu, prijatelje, znance.). Instrumental mno`ine U ovome je pade`u prozodijski (naglasno) kratki nastavak -imi, ikavska ina~ica starojezi~noga nastavka zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe. Preostale napomene a) Li~na zamjenica za 3. glagolsko lice n (on, on; on, on, on), koja ima nastavke po 1. paradigmi, ima osnovu on- samo u N jd. i mn., a u ostalim joj je pade`ima supletivna osnova nj-/ j-. Kao i druge osobne zamjenice, ima i nenagla{ene oblike u GDA jd. i mn. jd. m. r. n njeg, ga s.r. on . r. on nj, je m.r. .r. on on njh, jih mn. s.r. on

47

njem, mu njeg, ga njem njn

njj, jj nj njj njn

njn, jn nj, j; njh, jih njh njmi

B. Sklonidba pridjeva, pridjevskih zamjenica odre|ena lika i rednih brojeva

jd. m. r. - - -ga, -ga -mu, -mu =N N =G =D -n =D -n =G = s. r. -, . r. - - -j - =N m.r. .r. -

mn. s.r -a/- -h -n = N =G -mi -

48

Razlike izme|u 1. i 2. zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe a) Osnovna je razlika izme|u 1. i 2. paradigme u tome {to su u prvoj paradigmi prozodijski (naglasno) dugi samo oni nastavci kojima je duljina kategorijalna op}ejezi~no, a u 2. paradigmi ni jedan nastavak nije prozodijski (naglasno) kratak: prvi (ili jedini) samoglasnik u nastavku uvijek je dug: ako je pod naglaskom, na njemu je dugi silazni naglasak, a ako je nenagla{en, na njemu je duljina. b) Razlika u nastavcima izme|u 1. i 2. paradigme odnosi se samo na N jd. m. r.: u 2. paradigmi je nastavak -. c) Po ovoj se paradigmi sklanjaju svi opisni i gradivni pridjevi odre|ena lika (primjerice bdast-, lp-, nv-, dbr-, {irk-), uklju~uju}i i sve komparative i superlative (primjerice: gj- njgrj-, ~rjen-j nj~rjen-j i sl.), svi redni brojevi (pv-, drg-, tr}- itd.) i ove pridjevske zamjenice: p o s v o j n a: - njej (-, -; -, -, -) = njezin p o k a z n e: - v, ev/ v, ov (-, -; -, -/-, -) = ovaj - t, t (-, -; -, -/-, -) =taj - n, on (-, -; -, -/-, -) = onaj - ovst/ evst (ovst-, ovst-; ovst-, ovst-/ ovst-, ovst-) = upravo ovaj - tst (tst-, tst-; tst-, tst-, tst-) = upravo taj - onst (onst-, onst-; onst-, onst-/onst-, onst-) = upravo onaj - ovulk (-, -; -, -/-, -) = ovoliki - tulk (-, -; -, -/-, -) = toliki - onulk (-, -; -, -/-, -) = onoliki u p i t n o - o d n o s n e: - k (-, -; -, -/-, -) = koji - kst (kst-, kst-; kst-, kst-/kst-, kst-) = upravo koji - kulk (-, -; -, -/-, -) = koliki n e o d r e | e n e: - nk (-, -; -, -/-, -) = netko i nitko i neki

49

sk (-, -; -, -, -) = svatko i svaki skulik (-, -; -, -/-, -) = svekoliki nkulik (-, -; -, -/-, -) = nekoliki i nikoliki vjk (-, -; -, -/-, -) = bilokoji, koji god vjkulik (-, -; -, -/-, -) = kolikigod.

2.2.2. Komparacija pridjeva

U grobni~kome govoru postoje sva tri op}ejezi~na stupnja komparacije opisnih pridjeva: pozitiv, komparativ i superlativ. Pozitivom se naziva neodre|eni lik pridjeva. Komparativ je oblik opisnih pridjeva koji se sastoji od osnove komparativa i nastavaka pridjeva odre|ena lika - (-, -; -, -/-, -). Superlativ je oblik s prefiksom naj- predmetnutim obliku komparativa. Oblici komparativa i superlativa sklanjaju se po 2. paradigmi za pridjeve, pridjevske zamjenice i redne brojeve. Osnova komparativa sastoji od korijena i tvorbenoga nastavka ili samo od korijena. Osnovi se dodaju tvorbeni nastavci za komparativ, a na njih nastavci za pridjeve odre|ena lika. U grobni~kome govoru su i osnove i tvorbeni nastavci za tvorbu komparativa dvojaki: A) Tvorbeni nastavak -j-, s obaveznim kratkim naglaskom na samoglasniku nastavka, jedini je `iv i produktivan nastavak za tvorbu komparativa u grobni~kome govoru. Ima ga najve}i broj opisnih pridjeva koji postoje, a dobivaju ga i novi pridjevi koji pristi`u u govor. Primjeri su bel-j- (-, -; -, -/-, -), bogat-j- (-, -; -, -/-, -), cel-j- (-, -; -, -/-, -), ~itovat-j- (-, -; -, -/-, -), ~rn-j- (-, -; -, -/-, -), len-j- (-, -; -, -/-, -), svet-j- (-, -; -, -/-, ), vesel-j- (-, -; -, -/-, -), zaposal-j- (-, -; -, -/-, -), `velt-j- (-, -; -, -/-, -) i sl. Osnove pridjeva koje imaju ovaj tvorbeni nastavak podlije`u glasovnim promjenama: palatalizaciji te jedna~enjima, osobito izra-

50

`enim zbog izostajanja nepostojanoga a u pridjeva poput }horn, l~n, mmurn, mkak, m}i{n, svtl, trdn, vrdn, `jn, `kak komparativ je: }ahorn-j- (-, -; -, -/-, -), la~n-j- (-, -; -, -/-, -), mamurn-j- (-, -; -, -/-, -), mehk-j- (-, -; -, -/-, -), mi}i{n-j- (-, -; -, /-, -), svetl-j- (-, -; -, -/-, -), trudnj- (-, -; -, -/-, -), vredn-j- (-, -; -, -/-, -), `ejn-j- (-, -; -, -/-, -), `uhk-j- (-, -; -, -/-, -). B) Starojezi~ni tvorbeni nastavak -j-, dodavan pridjevskim korijenima, nestao je u jotacijama do~etnih korijenskih konsonanata, ili je iza palatalnih konsonanata ispao, te je danas nevidljiv (prazan, ni{ti~an). Komparativ ovim tipom tvorbenoga nastavka danas nije produktivan, a zadr`ao ga je iz starojezi~noga razdoblja samo to~no odre|en broj pridjeva, koje danas u komparativima imaju nastavak -. To su: a) komparativi onih pridjeva kojima su na kraju korijena u starojezi~nome razdoblju stajali palatalni suglasnici iza kojih se /j/ reducirao, kao u primjeru t`(ak) > te`-j-i > t`-. b) komparativi onih pridjeva kojima su na kraju korijena u starojezi~nome razdoblju stajali nepalatalni suglasnici /d, g, h, k, n, s, st, t, z/ koji su se jotirali s /j/ prema sljede}im pravilima: /d + j/ > /j/ ili /d/ : od gd, hd, ld, mld, rd(k), sld(ak), td komparativ je gj-, hj-, lj- (i: ld-), mlj-, rj-, slj-, tj- /g + j/ > / `/ ili /j/: od drg komparativ je dr`-, od dg dj- /h + j/ > /{/: od sh komparativ je s{- /k + j/ > /~/: od jk, mk(ak) komparativ je j~-, m~- /n + j/ > // (u pisanju: dvoslov nj): od tn(ak) komparativ je tnj- /s + j/ > /{/: od vis(k) komparativ je v{- /t + j/ > /}/: od jt, krt(ak), `t komparativ je j}-, kr}-, `}- /st + j/ > /{}/: od ~vst, gst, `est(k) komparativ je ~v{}-, g{}-, `{}- /z + j/ > /`/: od blz, bz, z(ak) komparativ je bl`-, b`-, `-. Konsonant // (u pisanju: dvoslov lj), nastao jotacijom prvotnoga

51

suglasnika /l/ po obrascu /l+j/, i epentetskoga suglasnika /l/ po obrascu: /p, b, m, v/ + /l+j/ iza labijala, te po ~akavskome obrascu / k, g, h/ + /l+j/ iza velara, u grobni~kome govoru je naknadno izgubljen i izjedna~en s (j), {to se odra`ava i u oblicima komparativa s tvorbenim nastavkom -j: /l+j/ iza labijala > /j/: od krp(ak), lp, skp, {p, deb(l), dub(k), `v; komparativ je krpj-, lpj-, skpj-, {pj-, dbj-, db-j, `vj- /l+j/ iza velara > /j/: od dg, lg(ak), mk(ak), `k(ak), sh komparativ je dgj-, lgj-, mkj-, `kj-, shj-. U potonjim su slu~ajevima mogu}i i komparativi s dodatnom jotacijom: d`-, l`-, m~-, `~, s{-. C) Pridjevi navedeni u to~ki B) kojima se osnova ne sastoji samo od korijena nego i od tvorbenoga formanta, mogu tvoriti komparativ i na na~in opisan u to~ki A): od ~itave osnove i ve}inskim tvorbenim nastavkom -j-. Komparativ je, primjerice: od deb(l): dbj- i debel-j- od dub(k): dbj- i du(m)bo~-j- od gld(ak): glj- i glatk-j- od krp(ak): krpj- i kripk-j- od rd(k): rj- retk-j- od vis(k): v{- i viso~-j- od `est(k): `{}- i `esto~-j-. D) Nekoliko pridjeva ima komparativ od supletivnih (razli~itih, druk~ijih) osnova. Pridjevu dbr komparativ je bj-, pridjevu dg komparativ je dj-, pridjevu l{ komparativ je gr- i hj-, pridjevu m}i{n komparativ je mnj-, a pridjevu velk komparativ je v}-.

2.2.3. SPREZIDBA ILI KONJUGACIJA Prosti i sloeni glagolski oblici

U grobni~kome govoru postoje prosti i slo`eni glagolski oblici. Prosti su glagolski oblici u u`emu smislu oni koji se tvore jednom od

52

dviju glagolskih osnova i nastavcima u kojima se iskazuju glagolske kategorije lica i broja. Takvi su prosti oblici u grobni~kome govoru prezent i imperativ. Prosti su glagolski oblici u {iremu smislu oni koji se tvore od glagolskih osnova, ali ne i nastavcima u kojima se iskazuju glagolske kategorije lica i broja. Takvi su prosti glagolski oblici glagolska imenica, glagolski pridjevi, glagolski prilog i infinitiv. Slo`eni se glagolski oblici sastoje se od dva ili tri zasebna dijela, od kojih je prva sastavnica prosti glagolski oblik u u`emu smislu, a druga prosti glagolski oblik u {iremu smislu: glagolski pridjev radni ili infinitiv. Slo`eni su glagolski oblici: perfekt, pluskvamperfekt, futur, futur egzaktni, kondicional sada{nji i kondicional pro{li. 2.2.3.1. Prezent Prezent se tvori od prezentske osnove i nastavaka koji iskazuju glagolske kategorije lica i broja. ^etiri su sprezidbene vrste sa sljede}im paradigmama: nastavci lice i broj 1. l. jd. 2. l. jd. 3. l. jd. 1. l. mn. 2. l. mn. 3. l. mn. 1 -n -e{, -{ -e, - -emo, -mo -ete, -te - . 2 -n -{ - -mo -te -aj . 3 -n -{ - -mo -te - . 4 -n -{, - - -mo -te - .

53

1. sprezidbena vrsta Oblike prezenta po 1. sprezidbenoj vrsti imaju: A) Glagoli kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava suglasnikom -s-, a prezentska (PO) kojim od tvrdih (nepalatalnih) suglasnika. Primjeri s infinitivom i oblikom 3. lica jednine prezenta, za: -s- na kraju IO, -t- na kraju PO: od cvs-t, gnjs-t, ms-t, pls-t (se) prezent je cvat-, gnjet-, met-, plet- (se) -s- na kraju IO, -d- na kraju PO: od bs-t, dovs-t, kls-t, krs-t, ps-t, props-t, prs-t prezent je bod-, doved-, kld-, krd-, pd-, prd-, propd- -s- na kraju IO, -p- na kraju PO: od ts-t, rasts-t, ss-t prezent je tep-, rastep-, sop- -s- na kraju IO, -b- na kraju PO: od ds-t, grs-t, sks-t, zs-t prezent je db-, greb-, skb-, zb- -s- na kraju IO, -s- na kraju PO: od ns-t, ps-t, trs-t prezent je nes-, ps-, trs- -s- na kraju IO, -z- na kraju PO: od dovs-t, grs-t, ms-t, navrs-t, zlist prezent je dovz-, grz-, mz-, navrz-, zilz-. B) Glagoli kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava samoglasnikom, a prezentska (PO) kojim od sonanata. Primjeri za: - samoglasnik na kraju IO, -m- na kraju PO: od obaj-t, ot-t, o`-t, po~-t, prij-t, z-t, zn-t prezent je objm-e, tm-e, `m-e, p~m-e, prm-e, zm-e, znm-e - samoglasnik na kraju IO, -v- na kraju PO: od pl-t, r-t, zv-t prezent je plv-, rov-, zov- - samoglasnik na kraju IO, -n- na kraju PO: od dosp-t, kj-t, rasp-t, st-t, zad-t prezent je dospn-e, kjan-, rspn-e, stn-e, zadn-e - samoglasnik na kraju IO, -r- na kraju PO: od br-t, m-}, opr-t, prt, raspr-t, umr-t, vr-t, zapr-t prezent je ber-, mr-e, opr-, per-, rspr-e, umr-, vr-, zpr-e - samoglasnik na kraju IO, -r- na kraju PO: od ~-t, gnj-t, gr-t, kov-t, l-t, ob-t, prob-t, razb-t, sm-t se, sv-t, {-t, ub-t, z-t (se) prezent je ~j-, gnjj-, grj-, kj-, lj-, obj-, probj-, razbj-, smj- se, svj-, ubj-, zj-.

54

C) U skupini glagola s do~etkom -} u infinitivu, kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava samoglasnikom, a prezentska (PO) kojim od mekih (palatalnih) suglasnika, ili skupinom u kojoj je tvrdi suglasnik i sonant, meki ili palatalni suglasnici /~, `, {/ na kraju prezentskih osnova nastali su palatalizacijom prvotnih tvrdih velarnih suglasnika /k, g/ ispred nastavaka koji po~inju samoglasnikom -e, pa potom analogijom i pred samoglasnikom -u. Od p-}, m-}, pom-} prezent je pe~-n pe~-, mr-n mr-, pomr-n pomr-. Primjeri za: - samoglasnik na kraju IO, -~- na kraju PO: od p-}, r-}, s-}, t-}, t-}, v-} prezent je pe~- , re~- , s~-, te~-, t~-, v~- - samoglasnik na kraju IO, -`- na kraju PO: od (z)l-}, str-} prezent je (z)l`-, str`- - samoglasnik na kraju IO, -{- na kraju PO: od v-} prezent je v{- - samoglasnik na kraju IO, -jd- na kraju PO: od d-}, n-}, ob-}, p}, z-}, z-} prezent je djd-e, njd-e, objd-e, zjd-e, zjd-e - samoglasnik na kraju IO, -gn- na kraju PO: od d-}, dos-}, l}, pos-}, pris-} prezent je dgn-, dosgn-, lgn-, posgn-, prisgn-. D) Glagoli kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava slijedom /tvrdi suglasnik + samoglasnik/, a prezentska (PO) mekim suglasnikom. Primjeri za: /k + a/ na kraju IO, -~- na kraju PO: od brgk-t, cvk-t, jk-t, tk-t (se) prezent je brg~-, cv~-, j~-, pot~-, t~- (se) /sk + a/ na kraju IO, -{}- na kraju PO: od isk-t prezent je {}-e /t + a/ na kraju IO, -}- na kraju PO: od drezget-t, hrst-t, isk-t prezent je drezg}-, hr{}-, {}-e / g + a/ na kraju IO, -`- na kraju PO: od dg-t, lag-t, stg-t prezent je d`-, l`-, p`- /z + a/ na kraju IO, -`- na kraju PO: od pza-t, pza-t prezent je p`-, p`-. E) Glagoli kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava slijedom

55

/suglasnik + a/ imaju dvije prezentske osnove: (PO1) sa slijedom /suglasnik +j/ i (PO2) sa slijedom /suglasnik +a/ i nastavcima 2. sprezidbene vrste: /p + a/ na kraju IO, -j- na kraju PO1 , -a- na kraju PO2: od potp-t, {}p-t, `lp-t prezent je potpj-, {}pj-, `lpj- / potp-, {}p-, `lp- /b + a/ na kraju IO, -j- na kraju PO1, -a- na kraju PO2: od talb-t prezent je talbj-/ talb- /m + a/ na kraju IO, -j- na kraju PO1, -a- na kraju PO2: od mrmj-t, otma-t, zma-t prezent je mmj-, otmj-, zmj-/ mrmj-, otm-, zm-. F) Glagoli kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava slijedom -ja-, a prezentska (PO) slijedom /suglasnik + j / ili slijedom /samoglasnik + j/. Primjeri su za: /f + ja/ na kraju IO, -j- na kraju PO: od frfj-t prezent je ffj-e / k + ja/ na kraju IO, -j- na kraju PO: od prkj-t prezent je pkj-e /samoglasnik + ja/ na kraju IO, -j- na kraju PO: od gloj-t, pej-t, stjat se prezent je glj-e, pj-e, stj- se. G) Glagoli kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava slijedom -nu-, a prezentska (PO) sonantom -n-. Primjeri: od brgkn-t, bkn-t, }pn-t, dgn-t, do}hn-t, dn-t, kjkn-t prezent je brgkn-, bkn-, }pn-, dgn-, do}hn-, dn-, kjkn-. H) Glagoli kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava slijedom -ova- a prezentska (PO) slijedom -uj-. Primjeri: od darov-t, kupovt, zdihov-t prezent je darj-, kupj-, zdihj-. I) Glagoli kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava slijedom -eva-, -iva- imaju dvije prezentske osnove: (PO1) sa slijedom -uj- i (PO2) sa slijedom -ov-, -ev-. Primjeri: od bu{v-t, pasv-t, popi}v-t, provv-t, prezent je s PO1 bu{j-, pasj-, popi}j-, provj-, a s PO2 bu{v-, pasv-, popi}v-, provv-. J) Glagoli kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava samoglasnikom -e, a prezentska (PO) slijedom -ij-. Primjeri: od nde-t se, obld-t,

56

odebel-t, osv-t, oslp-t, ostre-t, po~rjen-t, po~n-t prezent je ndij- se, obledj-, odebelj-, osivj-, oslipj-, ostarj-, po~rjenj-, po~rnj-. K) Glagol bt s prezentskom osnovom bud- mijenja se u grobni~kome govoru po ovoj sprezidbenoj vrsti, s oblicima: bd-n, bd-e{, bd-e, i u mno`ini bd-emo, bd-ete, bd-u. Ovi oblici glagola bt sastavnice su slo`enoga glagolskoga oblika futura egzaktnoga. L) Kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, glagol (o)t-t (= 'htjeti') s prezentskom osnovom -}- ima nastavke po 1. sprezidbenoj vrsti u jednini: }-{, }-, i u mno`ini }-mo, }-te. U 1. licu jednine ima oblik }-, a u 3. licu mno`ine oblik }-, ili s nejotiranom osnovom t-, ako se glavni glagol u futuru odnosi na bi}e. Isto je i u zanijekanoj ina~ici: n}-, n}-e{, n}-e, n}-emo, n}-ete, n}-e ili nt-e. Oblici t- i nt-e mogu se na}i u futuru kojemu se glavni glagol u infinitivu odnosi na bi}e. 2. sprezidbena vrsta Oblike prezenta po 2. sprezidbenoj vrsti imaju glagoli kojima infinitivna osnova zavr{ava nekim od suglasnika i samoglasnikom -a-, a prezentska osnova samo tim istim suglasnikom, primjerice: od bda-t, bca-t, burg-t, cca-t, }ik-t, }}a-t, dlba-t, dohj-t, pjva-t, prov-t, pu{}-t, p{}-t, to}-t prezent je bd-, bc-, burg-, cc-, }ik-, }}-, dlb-, dohj-, pjv-, prov-, pu{}-, p{}-, to}-. Pripadaju im i glagoli s dvojakim prezentskim osnovama: PO1 i oblicima po 1. sprezidbenoj vrsti, i PO2 s oblicima po 2. sprezidbenoj vrsti (v. prethodne to~ke E i I) kojima osnova u infinitivu (IO) zavr{ava slijedom /suglasnik +a/, a PO2 samo suglasnikom: od mrmj-t, otmat, potp-t, {}p-t, talb-t, zma-t, `lp-t prezent je mrmj-, otm-, potp-, {}p-, talb-, zm-, `lp-. Primjeri su: od bu{v-t, hojv-t, kupjv-t, pasv-t, popi}v-t, popi{v-t, prodv-t, provv-t prezent je bu{v-, hojv-, kupjv-, pasv-, popi}v-, popi{v, prodv-, provv-. 3. sprezidbena vrsta Oblike prezenta po 3. sprezidbenoj vrsti imaju glagoli kojima osnova

57

u infinitivu (IO) zavr{ava nekim od suglasnika + samoglasnik -a a prezentska (PO) samo tim istim suglasnikom. Primjeri su za: /suglasnik + a/ na kraju IO, isti suglasnik na kraju PO: od b`t, bli{}-t, d{-t, dr`-t, kj~-t, le`-t, m~-t, prstja-t se, sp-t prezent je bi`-, bli{}-, di{-, dr`-, kj~-, le`-, mu~-, prstj- se, sp- /suglasnik + i/ na kraju IO, isti suglasnik na kraju PO: od mm-t, ml-t, mol-t, rb-t, sd-t, voz-t, to~-t, `bj-t, `en-t se prezent je mm-, ml-, ml-, rb-, sd-, vz-, t~-, `bj-, `n- se /suglasnik + e/ na kraju IO, isti suglasnik na kraju PO: od bol-t, ~p-t, g~-t, let-t, msle-t, po`mre-t, sid-t, vle-t, `el-t prezent je bol-, ~p-, g~-, let-, msl-, po`mr-, sid-, vl-, `el-. 4. sprezidbena vrsta Arhai~ne atematske oblike prezenta s okrnjenim suglasnikom na kraju osnove po 4. sprezidbenoj vrsti u grobni~kome govoru imaju sljede}i glagoli: A) Glagol b-t s prezentskom osnovom s-, sa-, je- u oblicima s-n, s, je ili j, s-m, s-t, s-. Ovi oblici nose zna~enje nesvr{ena vida glagola bt. Sastavnice su slo`enih glagolskih oblika perfekta i pluskvamperfekta. B) Glagol b-t s prezentskom osnovom bu- u oblicima: b-n, b-{, b, b-mo, b-te/bs-te. U 3. l. mn. osnova je bud-: bd-u. I ovi oblici nose zna~enje nesvr{ena vida glagola bit. Sastavnice su slo`enoga glagolskoga oblika futura egzaktnoga. C) Glagol b-t s prezentskom osnovom bi- u oblicima: b-n, b-{, b, b-mo, b-te/bs-te. Oblik 3. l. mn. jednak je obliku 3. l. jednine: b. I ovi oblici nose zna~enje nesvr{ena vida glagola bt. Sastavnice su slo`enoga glagolskoga oblika kondicionala. D) Glagol js-t s prezentskom osnovom ji- u oblicima: j-n, j-{, j, jm, j-t/ js-t. U 3. l. mn. osnova je jid-: jid-. E) Glagol u zna~enju i}i bez infinitiva a s prezentskom osnovom gre- u oblicima: gr-n, gr-{, gr, gr-m, gr-t/ grs-t. U 3. l. mn. osnova je gred-: gred-.

58

F) Glagol d-t s prezentskom osnovom da-: d-n, d-{, d, d-m, d-t/ ds-t. U 3. l. mn. osnova je daj-: daj-. 2.2.3.2. Imperativ Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imperativ nema 1. lica jednine, a 3. lice jednine i mno`ine ne izri~e se prostim oblicima. Prosti oblici imperativa postoje samo u 2. licu jednine i mno`ine, te u 1. licu mno`ine. Imperativ se tvori od prezentske osnove i sljede}ih nastavaka: nastavci lice i broj 2. l. jd. 1. l. mn. 2. l. mn. 1. sprezidba -i -imo -ite 2. sprezidba - -mo -te

A) Oblike imperativa po 1. sprezidbi imaju glagoli kojima prezentska osnova zavr{ava suglasnicima; velarni suglasnici /k, g, h/ na kraju osnove ispred nastava~noga -i postaju sibilantima /c, z, s/. Primjeri su od: pls-t, ps-t, z-t, zv-t, pom-}, zapr-t, sp-}, n-}, pris-} (i: prisgn-t), isk-t, {}p-t, pej-t, kjkn-t, b`-t, dr`-t, molt, ns-t, nos-t, 2. l. jd. imperativa je: plet-, pd-, zam-, zov-, pomoz-, zapr-, spec-, njd-, prisgn-, i{}-, {}pj-, pej-, kjkn-i, b`-, d`-i, mol-, nes-, nos-. B) Oblike imperativa po 2. sprezidbi imaju glagoli kojima prezentska osnova zavr{ava slijedom /samoglasnik+ j/. Primjerice, od ob-t, razb-t, dohj-t 2. l. jd. imperativa je: obj, razbj, dohjj. C) U ~akavskim govorima imperativ po 1. i po 2. sprezidbi mogu imati i glagoli kojima prezentska osnova zavr{ava suglasnicima, primjerice: - od bi`-t oblici imperativa glase: b`, b`-mo, b{-te - od dr`-t imperativ je: d`, d`-mo, d{-te - od hod-t imperativ je hd ili hj, h-mo, h-te - od mu~-t imperativ je m~, m{-mo, m{-te.

59

2.2.3.3. Ostali prosti glagolski oblici A) Glagolski pridjev trpni Glagolski pridjev trpni (ili trpni pridjev) tvori se od infinitivne ili od prezentske osnove glagola nesvr{enoga vida, kojoj se dodaje tvorbeni element -n- ili -t-, koji je obilje`ava pasivnim glagolskim zna~enjem. Takva pro{irena osnova prima nastavke obiju pridjevskih sklonidbenih paradigmi neodre|ena (-, -o, -a; -i, -a/e, -e) i odre|ena lika (-, -o, -a; -i, -a/-e, -e) (-, -; -, -/-, -). Po tim obilje`jima glagolski pridjev trpni morfolo{ki pripada pridjevima. Glagolskoj morfologiji pripada samo svojom tvorbom. Tvorbeni element -n- dodaje se infinitivnim osnovama koje zavr{avaju samoglasnikom -a-, primjerice, od glagola dopej-t, nad{t, pohrst-t, progn-t, raspr-t, sprov-t, zaburg-t, zapjuv-t, trpni pridjev u N jd. m. r. je: dopej-n, nad{-n, pohrst-n, progn-n, sprov-n, raspr-n, zaburg-n, zapjuv-n. U glagola kojima prezentska osnova zavr{ava suglasnikom, ispred tvorbenoga elementa -n- ume}e se samoglasnik -e- ili -je- pa ~itav tvorbeni element trpnoga pridjeva ima lik -en- ili -jen-. Primjeri su za tvorbeni lik -en dodan prezentskoj osnovi glagoli: nasm-t, ob-t, opl-t, opr-t, pojs-t, pol-}, poms-t, pobr-t, poskst, rasts-t, sp-}, zagnjs-t, zal-t, zbos-t, kojima trpni pridjev u N jd. m. r. glasi: nasmij-n, obuj-n, opliv-n, oper-n, poder-n, pojid-n, pole`-n, pomet-n, pober-n, poskub-n, rastep-n, spe~-n, zagnjet-n, zalij-n, zibod-n. Primjeri su za tvorbeni lik -jen dodan prezentskoj osnovi glagoli: bkn-t, dgn-t, o`en-t, poprvi-t, porb-t, primm-t, kojima trpni pridjev u nominativu jednine mu{koga roda glasi: bkn-jn, dgn-jn, o`n-jn, poprv-jn, porb-jn, primm-jn. U potonjim primjerima u kojima je -jen dodan suglasniku -n- jotacijom je zapravo nastao fonem //, meki sliveni glas koji po dana{njemu pravopisu pi{emo dvoslovom (nj). Tvorbeni element -t- dodaje se infinitivnim osnovama koje zavr{avaju samoglasnikom -e- primjerice, od glagola obaj-t, ot-t, o`-t, po~-t, po`-t, prij-t, prokj-t, rasp-t, zad-t, trpni pridjev u nomi-

60

nativu jednine mu{koga roda je: baj-t, t-t, `-t, p~-t, p`t, prj-t, prkje-t, rsp-t, zd-t. Kako se mo`e vidjeti, morfolo{ka podudarnost izme|u infinitiva i trpnoga pridjeva ovih glagola je potpuna, no njihova je raznozna~nost istaknuta naglasnim sredstvima. B) Glagolska imenica Glagolska imenica tvori se od osnove trpnoga pridjeva glagola nesvr{enoga vida kojoj su dodani nastavci cijele sklonidbene paradigme imenica srednjega roda, s nastavkom - u N jd. i nastavkom - u N mn. Po tim obilje`jima glagolska imenica morfolo{ki pripada imenicama, i ne razmatra se unutar morfologije glagola. Premda su u grobni~kome govoru u na~elu mogu}e glagolske imenice od svakoga trpnoga pridjeva, rijetko se rabe u svakodnevnoj komunikaciji. Zna~enje koje sadr`i glagolska imenica u svakodnevnom se govoru iskazuje infinitivom; Grm na b}anj : Grm b}at. C) Glagolski pridjev radni Glagolski pridjev radni (ili radni pridjev) tvori se od protojezi~ne infinitivne osnove bilo kojega glagola, kojoj se dodaje tvorbeni element -l- koji je obilje`ava aktivnim glagolskim zna~enjem. Takvoj su osnovi dodani nastavci N pridjeva neodre|ena lika (-, o, -a; -i, -a/-e, -e), koji iskazuju imeni~ke kategorije roda i broja, po ~emu radni pridjev dijelom pripada pridjevima. Glagolski pridjev radni va`na je sastavnica pet slo`enih glagolskih oblika u kojima svojim nastavcima iskazuje kategoriju broja, pa se njegova tvorba razmatra unutar glagolske morfologije. a) Pri tvorbi radnoga pridjeva infinitivnoj se osnovi koja zavr{ava samoglasnikom -a, -e, -i, -u dodaje samo tvorbeni element -l i na nj nastavci nominativa neodre|enoga pridjevskoga lika (-, -o, -a; -i, -a/-e, -e), primjerice: - infinitivnim osnovama na -a-: bda-t, b`-t, bl{}-t, br-t, bca-t, brgk-t, burg-t, bu{v-t, cca-t, cvk-t, }ik-t, }}a-t, darov-t, d- t, dg-t, d{-t, dlba-t, dohj-t, drezget-t, dr`-t, frfj-t, gloj-t, hojv-t, hrst-t, isk-t, jk-t, kj~-t, kov-t, kupjv-t, kupov-t,

61

lag-t, le`-t, mmja-t, m~-t, otma-t, pasv-t, pej-t, pza-t, pjva-t, popi}v-t, potka-t, potpa-t, pr-t, prkj-t, prstja-t se, prodv-t, prov-t, provv-t, pu{}-t, p{}-t, pza-t (se), sp-t, stja-t se, st-t, stg-t, {}p-t, talb-t, tk-t (se), to}-t, zdihov-t, zma-t, zv-t, `lp-t; radni pridjev u N jd. m. r. glasi: bad-l, b`-l, bl{}-l, br-l, bc-l, brgk-l, burg-l, bu{v-l, cc-l, cvkl, }ik-l, }u}-l, darov-l, d-l, dg-l, d{-l, dlb-l, dohj-l, drezget-l, dr`-l, frfj-l, gloj-l, hojv-l, hrst-l, isk-l, jk-l, kj~-l, kov-l, kupjv-l, kupov-l, lag-l, le`-l, mmj-l, m~-l, otm-l, pasv-l, pej-l, pz-l, pjv-l, popi}v-l, potk-l, potp-l, pr-l, prkj-l, prstj-l se, prodv-l, prov-l, provv-l, pu{}-l, p{}-l, pz-l (se), sp-l, stj-l se, st-l, stg-l, {}p-l, talb-l, tk-l (se), to}-l, zdihov-l, zm-l, zv-l, `lp-l - infinitivnim osnovama na -e-: bol-t, ~p-t, dosp-t, gr-t se, g~t, kj-t, l-t, let-t, msle-t, nde-t se, obaj-t, obld-t, odebel-t, osv-t, ostre-t, ot-t, (o)t-t (= htjeti), o`-t, po~-t, po~rjen-t, po~n-t, po`mre-t, prij-t, sm-t se, rasp-t, sid-t, vse-t, vlet, vr-t, zad-t, z-t, zn-t, `el-t; radni pridjev u N jd. m. r. glasi: bol-l, ~p-l, dosp-l, gr-l se, g~-l, kj-l, l-l, let-l, msl-l, nd-l se, obaj-l, obld-l, odebel-l, osv-l, ostr-l, ot-l (= htio), `-l, p~-l, po~rjen-l, po~n-l, po`mr-l, prj-l, sm-l se, rsp-l, sid-l, vs-l, vl-l, vr-l, zad-l, z-l, zn-l, `el-l - infinitivnim osnovama na -i-: b-t, gnj-t, mm-t, ml-t, mol-t, pl-t, prob-t, rb-t, razb-t, sd-t, sv-t, {-t, to~-t, ub-t, voz-t, zb-t, `bj-t, `en-t se; radni pridjev u N jd. m. r. glasi: b-l, gnj-l, mm-l, ml-l, mol-l, pl-l, prob-l, rb-l, razb-l, sd-l, sv-l, {-l, to~-l, ub-l, voz-l, zb-l, `bj-l, `en-l se. Glagolima opr-t, raspr-t, umr-t, zapr-t okrnjen je samoglasnik -i- na kraju osnove u oblicima radnoga pridjeva, koji u N jd. m. r. glasi: pr-l, rspr-l, mr-l, zpr-l - infinitivnim osnovama na -u-: brgkn-t, bkn-t, }pn-t, ~pn-t, ~-t, dgn-t, do}hn-t, dn-t, kjkn-t, ob-t, r-t, z-t (se); radni pridjev u N jd. m.r. glasi: brgkn-l, bkn-l, }pn-l, ~pn-l, ~-l, dgn-l, do}hn-l, dn-l, kjkn-l, ob-l, r-l, z-l (se). b) Glagoli kojima je stara (protojezi~na) infinitivna osnova bitno izmijenjena, a danas zavr{ava suglasnikom -s-, te glagoli kojima infinitiv zavr{ava na -} tvore radni pridjev od prezentske osnove na

62

koju se dodaje tvorbeni element -l (+ nastavci nominativa neodre|enoga pridjevskoga lika: -, -o, -a; -i, -a/-e, -e) , ili -()l- (nepostojani samoglasnik -a- ispred tvorbenoga elementa -l javlja se samo pred ni{ti~nim nastavkom), kojemu se dodaju nastavci N neodre|enoga pridjevskoga lika (-, -o, -a; -i, -a/-e, -e). Tvorbeni element -l imaju: - glagoli kojima je danas na kraju osnove u infinitivu suglasnik -s-, a na kraju prezentske osnove zubni suglasnik -t- ili -d-; glagoli bs-t, cvs-t, gnjs-t, kls-t, krs-t, ms-t, ps-t, pls-t (se), prs-t, props-t u osnovi radnoga pridjeva nemaju nikakva suglasnika, te im radni pridjev u N jd. m. r. glasi: b-l, cv-l, gnj-l, kl-l, kr-l, m-l, p-l, pl-l (se), pr-l, prop-l. Tvorbeni element -()l dodaje se: - glagolima kojima dana{nja prezentska osnova zavr{ava suglasnikom, poput glagola: dovs-t, ds-t, grs-t, grs-t, ms-t, navrs-t, ns-t, pst, rasts-t, sks-t, ss-t, ts-t, zs-t, zlis-t, trs-t; ovim glagolima radni pridjev u N jd. m. r. glasi: dvez-l, db-l, grb-l, grz-l, mzl, nvriz-l, ns-l, ps-l, rstep-l, skb-l, sp-l, tp-l, zb-l, zliz-l, trs-l - glagolima s infinitivnom osnovom na samoglasnik i infinitivnim do~etkom -}, poput glagola: d-}, dos-}, l-}, m-}, p-}, pos-}, pris-}, r-}, s-}, str-}, t-}, t-}, v-}, v-}, (z)l-}; ovim glagolima radni pridjev u N jd. m. r. glasi: dg-l, dosg-l, lg-l, mg-l, pkl, posg-l, prisg-l, rk-l, sk-l, strg-l, tk-l, tk-l, vg-l, vk-l, (z)lg-l - glagolu u zna~enju i}i, koji nema infinitiva, osnova za tvorbu radnoga pridjeva svedena je na {-, te njegovim izvedenicama d-}, n-}, ob-}, p-}, pr-}, z-}, z-}, radni pridjev u N jd. m. r. glasi: {-l, do{-l, na{-l, ba{-l, po{-l, pro{-l, za{-l, z{-l. D) Glagolski prilog

63

Glagolski prilog, tvoren od oblika 3. lica prezenta nesvr{enih glagola i do~etka -} (gred-}, dlaj-}, jid-}, msl-}) ima samo jedan oblik, po ~emu je blizak nepromjenjivim rije~ima, prilozima. Ipak se razmatra unutar morfologije glagola kao oblik u kojemu je sadr`ana prezentska osnova s va`nim glagolskim zna~enjima. E) Infinitiv Infinitiv, prosti i nepromjenjivi oblik tvoren od infinitivne osnove s do~etkom -t ili -} ne iskazuje ni imeni~ke kategorije roda, broja i pade`a, ni pridjevsku kategoriju odre|enosti, ni glagolske kategorije broja i lica. Ipak je nezaobilazan unutar morfologije glagola kao vrlo va`an oblik u kojemu je sadr`ana infinitivna osnova sa svim ostalim glagolskim zna~enjima, te stoga {to je infinitiv sastavni dio slo`enoga glagolskoga oblika futura, i {to je ~esta dopuna glagolima slabo izra`ena zna~enja.

2.2.3.3. Sloeni glagolski oblici

A) Perfekt Tvori se od prezenta glagola b-t s osnovom s-, sa-, je- i oblicima po 4. sprezidbenoj vrsti, te radnoga pridjeva sprezanoga glagola, primjerice gjda-t: jd. sn gjdl(-o,-a) si gjdl(-o,-a) je (j) gjdl(-o,-a) B) Pluskvamperfekt Tvori se od perfekta glagola b-t i radnoga pridjeva sprezanoga glagola, primjerice gjda-t: jd. sn bl(-o,-a) gjdl(-o,-a) si bl (-o,-a) gjdl(-o,-a) mn. smo bli(-a,-e) gjdali(-a,-e) ste bli(-a,-e) gjdali(-a,-e) mn. smo gjdali(a,-e) ste gjdali(-a,-e) su gjdali(-a,-e)

65

Sanja Zub~i}

NAGLASNI TIPOVI U GROBNI^KOM GOVORU

UVOD
U grobni~kome su govoru potvr|ena tri naglaska, jedan kratki i dva duga. Na dugim je nagla{enim samoglasnicima o~uvana opreka po intonaciji pa je jedan dugi naglasak silazne, a drugi uzlazne intonacije. Opreka po kvantiteti izuzetno je dobro o~uvana na nenagla{enim samoglasnicima, ispred i iza naglaska. Razlika je samo u kvantiteti slogotvornoga r koji u dijelu grobni~kih govora mo`e biti samo kratak, dok je u drugih ta opreka o~uvana. Sustavno je i aktualno duljenje u slogu zatvorenu sonantom, bez obzira na to je li slog nagla{en ili nenagla{en. I u svim se novim leksemima koji ulaze u sustav i prolaze proces fonolo{ke adaptacije, obvezatno dulje takvi slogovi (egzistncija, frndica, bldat; flsifikt, ndividulac, krdiolg; metabolzm i dr.). U grobni~kom se govoru u dugom nagla{enom do~etnom slogu rije~i i izgovorne cjeline dokida opreka po intonaciji i uvijek se ostvaruje dugi silazni naglasak. Kada se, me|utim, slog primarno nagla{en zavinutim naglaskom na|e na kraju rije~i, ali ne i na kraju izgovorne cjeline, rije~ se ostvaruje sa zavinutim naglaskom (Ptr je do{l. ali Do{l je.). Jo{ je A. Beli}a (1912), ali i kasnije istra`iva~e zbunjivalo nestalno mjesto naglaska u grobni~kome govoru. Misli se pritom na mogu}nost da se isti leksem u istome morfolo{kome obliku jednom ostvaruje na jedan, a drugi put na drugi na~in s time da mo`e alternirati mjesto naglaska unutar osnove ili izme|u osnove i nastavka ili ~ak izme|u proklitike i nagla{ene rije~i mimo uvrije`enih zakona. Takve su alternacije potvr|ene samo u emocionalno nabojenu diskursu ili diskursu koji je za govornika osobito bitan i tra`i dodatno tuma~enje. Tako se uz stilski neutralno glv ~uje i stilski obilje`eno glva ili slo prema sel. Uporaba

66

naglasnih alternanti ima osebujnu ekspresivnu i komunikaciju vrijednost pa je primjerice sasvim jasno da zaziv osobnoga imena Rnto! ima posve drugo zna~enje i kontekst od ostvaraja Rento! Prvi se rabi pri iskazivanju nezadovoljstva, ljutnje, a drugi u emocionalno neobojenim situacijama uklju~uju}i i one s pozitivno obojenim emocijama. Mjesto je naglaska u grobni~kome govoru va`an na~in isticanja, pa je komunikacijski bitnoj rije~i uvijek nagla{en prvi slog izgovorne cjeline. Alternante su osobito ~este u nepromjenjivih rije~i, te u imperativu i vokativu kao oblicima s osobitom komunikacijskom funkcijom.

Naglasna tipologija
U naglasnoj se tipologiji promjenjivih vrsta rije~i u grobni~kome govoru polazi od tipologije koja je u suvremenoj slavistici danas ve} op}eprihva}ena (usp. npr. uz neznatne razlike Stang 1965, Stankiewicz 1993, Houtzagers 1985, Kalsbeek 1998, Langston 2006, Kapovi} 2006 i dr.) i prema kojoj se za svaku vrstu rije~i odre|uju zasebni i njoj prilago|eni naglasni tipovi i u ~ijoj je klasifikaciji temeljan kriterij mjesta naglaska. Ta tipologija po~iva na naglasnoj tipologiji praslavenskoga jezika, pa je primjerena i za komparativne analize. ^akavsko je narje~je hrvatskoga jezika uz ruski jezik dobro o~uvalo praslavensko mjesto naglaska sa zanimljivim odnosom naglaska me|u morfemima rije~i koji se dr`i bitnom odrednicom slavenske akcentuacije. Ju`noslavensku skupinu u akcenatskome smislu odre|uje alternanta osnove i nastavka ili nastavka i ~elnoga naglaska na prvome slogu osnove (Stankiewicz 1993). Stoga su u ovdje primijenjenoj naglasnoj tipologiji temeljni termini osnova i nastavak.1 S obzirom na ~injenicu da je u grobni~kome govoru izuzetno dobro o~uvano staro mjesto naglaska, primijenjena se tipologija ne}e bitno razlikovati od polazi{ne praslavenske. Me|utim, uzimanje u obzir

Termin osnova unekoliko se razlikuje od pojma vi{emorfemske osnove kakav je postavljen i prihva}en u kroatisti~koj morfologiji. U akcenatskome je smislu pojam osnove bli`i morfolo{kome pojmu korijena. To, naravno, mijenja i pojam nastavka kao onoga {to slijedi iza osnove.

67

samo mjesta naglaska nije dostatno u sinkronijskome opisu nekoga mjesnoga govora ili kojega hijerarhijski vi{ega lingvisti~koga sustava jer se njime zanemaruju bitne tendencije akcenatskoga razvoja, odnosno, one zna~ajke koje su se u sustavu razvile kasnije, uvjetovane primarno fonolo{kim ili morfolo{kim razlozima. Stoga }e se u prikazu naglasnih tipova u grobni~kome govoru unutar primarnih, prema mjestu naglaska odre|enih tipova, utvr|ivati podtipovi prema vrsti naglaska. Svaki }e se naglasni tip tabli~no prikazati s time da se simbolom + ozna~ava naglasak na osnovi, a simbolom - naglasak na nastavku. Simbolom +/- ozna~ava se dvojna mogu}nost ostvaraja. Posebni }e se simboli za vrstu naglaska navoditi samo onda kada je to nu`no uz posebno tuma~enje.

68

NAGLASNI TIPOVI IMENICA

U grobni~kom se govoru potvr|uju tri sklonidbene vrste imenica: a-vrsta, e-vrsta i i-vrsta. Dok u a-vrstu ulaze imenice mu{koga i srednjega roda, preostale se dvije vrste odnose na imenice `enskoga roda. Prema distribuciji dugih samoglasnika u nastavcima (koji nose duljinu kad su nenagla{eni, a dugi silazni naglasak kad su nagla{eni) imenice je u grobni~kome govoru mogu}e podijeliti u ~etiri obrasca. Imenice a-vrste mu{koga i srednjega roda dijelom su obrasca a s ovakvom distribucijom: obrazac a pade mu{ki rod, jednina - -a -u - / -a -u, -e, - -u -n / -n pade - - - - / - -, -, - - -n / -n mu{ki rod, mnoina -i -h -n / -n -i -i -h -i - -h -n / -n - - -h -

genitiv dativ akuzativ vokativ lokativ

srednji rod, jednina -o, -e, - -a -u -o,-e, - -o,-e, - -u nagla{eni -, -, - - - -, -, - -, -, - -

srednji rod, mnoina -a - -n / -n -a -a -h - - -n / -n - - -h

genitiv dativ akuzativ vokativ lokativ

69

-n / -n

-n / -n

-i

Imenice srednjega roda koje su morfolo{ki dijelom a-vrste, ali se od njih razlikuju ~injenicom da nemaju mno`inu i, naglasno, obvezatnim dugim samoglasnikom nastavka u svim oblicima paradigme ~ine obrazac b s ovakvom distribucijom dugih samoglasnika u nastavku: pade srednji rod, jednina -, -, - - - -, -, - -, -, - - -n, -n nagla{eni -, - - - -, - -, - - -n, -n srednji rod, mnoina -2 - -n / -n - - -h - - - -n - - -h -

genitiv dativ akuzativ vokativ lokativ

Imenice e-vrste `enskoga roda ~ine obrazac c s ovakvom distribucijom dugih samoglasnika u nastavku: pade enski rod, jednina -a, - - -i -u, - nagla{eni - - - - enski rod, mnoina -e - -n -e - - -n -

genitiv dativ akuzativ

Mno`inu imaju samo imenice koje u Njd. imaju nastavak -.

70

vokativ lokativ

-o, -e, - -i -n

-o - -n

-e -ah -ami

- -h -mi

Imenice i-vrste ~ine obrazac d s ovakvom distribucijom dugih samoglasnika u nastavku: pade enski rod, jednina - -i -i - -i -i -n nagla{eni - -i -i - -i - -n enski rod, mnoina -i -h -n -i -i -h -i -i -h / -h -n -i -i -h / -h -i

genitiv dativ akuzativ vokativ lokativ

Tri su osnovna naglasna tipa imenica: a tip sa stalnim mjestom naglaska na osnovi, b tip sa stalnim mjestom naglaska na nastavku, c tip s alterniraju}im mjestom naglaska na osnovi i na nastavku. Konstanta je svih triju naglasnih tipova obvezatan naglasak na osnovi u Gmn. imenica s nultim morfemom s time da je posljednji samoglasnik osnove uvijek dug i, ako je nagla{en, ima dugi silazni naglasak. U grobni~kom su govoru tako ovjerene sljede}e alternante: Tip a: mtr : mtr/metr, cntimtr : cntimtr/ m. r.3 cntimetr s. r. jtro : jtr, korto : kort, lto : lt, dlo : dl . r. k}a : k}, krva : krv, ssda : ssd, kopca : kopc, brka
3

U sklonidbi imenica m. r. u Gmn. gotovo je sustavan morfem -ih. Nulti je morfem rijedak i dolazi naj~e{}e u sintagmama uz broj ili prilog koli~ine.

71

: bark, brjda/brajd, fljba : fljb/fljb, pe~rva : pe~rv. Tip b: . r. `en : `n, suhol: suhl, zvzd : zvzd s. r. krl : krl, njzl : njzl. Tip c: . r. rk : rk, nog : ng, zemj : zemj, jh : jh s. r. jje : jj. Iz svih je navedenih primjera s nagla{enim jedinim ili posljednjim samoglasnikom osnove razvidno da je na tome mjestu uvijek dugi silazni naglasak. Iz primjera tipa brka : bark, brjda/brajd, fljba : fljb/fljb, pe~rva : pe~rv jasno je da nepostojano a ima velik naglasni potencijal i da na se privla~i silinu koja je u svim ostalim oblicima na samoglasniku prethodnoga sloga. Razlozi su takvih naglasnih zna~ajki Gmn. uvjetovani prestrukturiranjem sloga nakon redukcije poluglasa i redistribucije mora. Zbog svega se navedenoga Gmn. kao oblik koji je naglasno specifi~an i koji pokazuje potpuno jednake zna~ajke, neovisno o naglasnome tipu, izuzima iz naglasne klasifikacije. Odnosno, on }e se opisivati, ali ne}e biti razlu~nim. NAGLASNI TIP a Imenice koje ga ~ine imaju u svim oblicima naglasak na osnovi. Uzme li se u obzir i vrsta naglaska, ovaj je tip mogu}e podijeliti u dva podtipa: aa) s istim naglaskom4 u svim oblicima na osnovi

U grobni~kom su govoru potvr|ene imenice sa svim trima naglascima

4

Izuzimaju se pritom imenice s kratkim silaznim i zavinutim naglaskom na posljednjem ili jedinom samoglasniku osnove koje u Gmn., zbog navedenih razloga, imaju dugi silazni naglasak.

72

na osnovi: (m. r., obrazac a) 1.1. naglasak u svim oblicima na osnovi: agc, ks, atrs, babutf, bagj, blavac, Bo`}, bujol}, bkvi}, bs, ~ovk, ~r{njevac, ~rv}, ~f, dc, del}, f{, fa`ol}, febrj, feral}/ felar}, fijk, fur{t, gc, gd, Gspod, grh, g~, grf, hjbac, hrast}, hr{vi}, Iss, kal}, kalp, kmati, kami`t, kmi~i}, kaprc, kap~, kart, ka`art, kolt, komad}, knak, konj}, ku{t, ku{in}, kva~}, kvadr}, l{tik, lz, mc, most}, mt, mrz, obrz, obrk, ocvtak, orh, orbak, ost`ak, pa`dr}, pete{}, pijt, potk, presnc, pst, ppak, rad}, rk, rcak, sakt, {mkavac, {panjult, {pirj, {prit, {potjvac, {uft, {upijt, tabk, tk, tki, trbac, trt, `p, `lht, `muj}. Zbog razli~ite strukture sloga unutar paradigme i vrlo sustavnoga duljenja nenagla{enih slogova zatvorenih sonantom, povr|ene su i imenice sa stalnim mjestom i vrstom naglaska, ali razli~itim statusom i distribucijom nenagla{enih duljina. Potvr|eni su sljede}i podtipovi: 1.1.1. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove u svim oblicima osim N(A)jd., kao u primjeru Njd. brbonjak : Gjd. brbnjka: bbojac, mgarac, mlinac, mzojac/m`ojac, pstorak, p{}enac, tkmenac, zl~inac. 1.1.2. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove samo u N(A)jd., kao u primjeru Njd. prjatl : Gjd. prjatela: postl, bkr, bickl, bsr, blgdn, blgoslv, bltobrn, bsn, cbr, ckl, ckr, ~rj, drpn, ropln, garfl, gvr, Grjn, jstrb, jropln, jln, jsn, kvrn, kvl, kfr, kmd, krn, krmn, lbr, mkjn, mln, mtr, nprijatl/nprijatj, bzr, dmr, trv, pdobrn, pln, plvl, ppl, plivr, rfl, rmn, skl, svdr, {tr, {jn, {mkj, {{n, {tkl, trhtr, trpn, zl, gjn, u~tj, v~r, vtr, `mr, `vnj. 1.1.3. s jednom ili dvjema zanaglasnim duljinama na osnovi u svim oblicima, kao u primjeru Njd. j{mk : Gjd. j{mka:

73

b~vr, Bdnjk, baltr, b}r, brvr, bgd, csr, cstr, drjr, f{tr, ftovr, frjr, grbr, Grbni~n/Grmi~n, grht, hhr, hrd, jnur, ktlr, krjt, khr, mlinr, mln~i}, mti~r, mlr, m{njk, m~enk, n}k, ndh, nmr, npt, br~, ~j, ~h, tomn, prd, pvk, pkjr, p{tr, pht, pstenjk, rnjenk, rbr, rdk, rck, sgdn, srr, stlr, stbi~j, sdr, {l`, {krp/{krp, {krbt, {krkt, {pa`}r, {tpd, {mr, tsr, t{jr, trm`, tlipn, {}p, vld, vrtnjk, vtlr, zalbrnk, zbr, `mkjr. S obzirom na ~injenicu da se ove imenice od imenica tipa kmk, koje su dijelom c tipa, razlikuju samo mjestom naglaska u Ljd., a i ta je razlika naru{ena zbog tendencije paradigmatskoga ujedna~avanja mjesta naglaska na osnovi u svim oblicima, te{ko je razlu~iti koja je od gore navedenih imenica primarnoga sloja bila dijelom c tipa, premda ve}ina zasigurno jest. Ovdje su navedene one imenice koje glavnina govornika ostvaruje sa stalnim mjestom naglaska na osnovi. 1.2. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. dl~} : Gjd. dl~}a: acmprs/nciprs, gst/g{t/ng{t, ntibitik, rmar}, bjbk, blkon}, bndt, ~n~}, ~n~k, dl~}, dvj~}, frnbb, hldun}i, hrt~, nlt, nters, jn~}, kndijt, kntun}, khavc, kl~}, kolmbar}, kmpir}, kmplt, kn~}, kndt, kntrt, mlk, mr{t, pvd, prgb, prvnk, pr}k, prhd, sprgd, ssd, {krtc, {plmact, trvs, tl~}, trng, rk, zhvac. 1.2.1. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima i zanaglasnom duljinom na osnovi samo u N(A)jd. u primjeru Njd. cntimtr : Gjd. cntimtra. 1.3. s prednaglasnom i zanaglasnom duljinom na osnovi u svim oblicima, u primjeru Njd. np{njk: Gjd. np{njka. 2.1. naglasak na istome mjestu na osnovi u svim oblicima: avijn, baln, baln, bro{tuln, bru{kn, bujl, Cign, ~aratn, }akuln,

74

decemn, divn, duhtr, dr, fakn, fa`l, figurn, fi{kl, galamn, glbu{, kalesn, kamijn, kanarn, kapetn, kasetn, kasn, komodn, korezn, kujn, kumadr/kumidr, kmari}, kunjdo, ku{n, lamarn, lumn, lu{trn, motr, nevern, nno, o}aln, pacakamn, pikadr, puntarijl, psti}, rbu{, re}n, rbe`, {kabeln, {ugamn, {u{tn, takujn, tavijl, tovru{, travestd, vidrijl, zhod, `vejarn. Ovamo su pridru`ene jednoslo`ne imenice koje zna~e {to `ivo (j`, mrv, m`, sn, vk, zc), a koje su vjerojatno primarno bile dijelom c tipa. 2.1.1. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove samo u N(A)jd., kao u primjeru Njd. cimtr : Gjd. cimtera: jr, akomultr, akvrj, bgr, Bdl, bbnj, fa{tdj, frtr, grbr, japnr, jgr/jgr, jnj, kcr, kbr/kbr, kl{}r, klfr, kgl, kmr, k{tr, k}r, kmr, k{}r, kvdr, lgnjr, lgr, lmr, m`njr/m`nr, mirkl, pjvr, prkatrj, rdl, s{nj, {{r, {kvdr, {lfr, {lcr, {ltr, {mgr, {ototjr, {pkj, {tbr, {{nj, {vr. 2.2. s obvezatnom prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. bmbn : Gjd. bmbna: lbm, rmuln, avntr, balncn, bldahn/bldakn, blkn, brbajl, cnturn/cnturn, Dlmatnac, E nglz, Frncz/Frncz, gn~n, govr~n, jrdn, kntrapz, kmpanjn, kmpr, kvrtn, lavndn, lemncn, pntign, prln, pn}n, pntn, rojndn/ rodndn, sldadr, sldt, sldn, {ldadr, {krpijn, {trnguln, {ndradr, tndn. 2.3. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima i zanaglasnom duljinom na osnovi samo u N(A)jd. u primjerima Njd. avntrj, {rvcj : Gjd. avntrija, {rvcija. 3.1. naglasak na istome mjestu na osnovi u svim oblicima:

Tako su ovjerene re~enice: Ptr je ministrnt [ptrje] [ministrnt], ali Ministrnt je do{l [ministrntje] [do{l].

75

njeli}, bn~i}, brtoli}, cli}, cndri}, crkus, cvncik, ~vli}, hncut, nteres, jn~i}, jr~i}, kamijn~i}, ln~i}, lndravac, ln~i}, ml~i}, mrli}, mrlini}, mr~i}, pl~i}, pelnkovac, pntavac, prez, prhlad, prsad, pr`ig, prpuh, rzred, {prget/{prhet, vn~i}, `nso. U ovu skupinu ulaze i imenice stranoga podrijetla u kojih je silina redovito u slogu zatvorenu sonantom, pa je on, osim ako nije do~etni, kako eventualno mo`e biti u N(A)jd., nagla{en zavinutim naglaskom. U N(A)jd. na istome je samoglasniku u do~etnome slogu dugi silazni naglasak. Budu}i da se unutar izgovorne cjeline u kojoj taj slog vi{e nije do~etan na tome mjestu ostvaruje zavinuti naglasak,5 kao i u svim ostalim oblicima paradigme, ~inilo se opravdanim opisati ga na ovome mjestu: Njd. advnt : Gjd. advnta: avns, bjs, barufnt, ba{trd, bljs, buzernt/buzornt, cjt, clt, cimnt, ~m`, drjs, drebng, fabriknt, fnt, finnc, grnt, klp, krmp, kukurnac, lavurnt, mr{, ministrnt, mr{, mu`iknt, plt, parnk, patnt, porjt, prnc, pns, rjs, re{tnt, sakramnt, studnt, {}nk, {}ikadnt, {krt, {knk, {pjs, {prjc, vnac. 3.1.1. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove u svim oblicima osim N(A)jd., kao u primjerima Njd. rganac, sstanak : Gjd. rgnca, sstnka. 3.1.2. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove samo u N(A)jd., kao u primjeru Njd. fltr : Gjd. fltra: lkohl/rkohl, njl, bjlr, brmbl, cltr, crkl, frmn, jrgovn, lijndr, mjmn, mjstr, mrln, trv, prgl, pzdrv, rzm, rngr, smpr, {rjtafln, trmn, trkl. 3.1.3. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove u svim oblicima, kao u primjeru Njd. jn~r : Gjd. jn~ra: blnjk, bazgjbr, bogohlnk, blagjnk, blni~r, brnjk, clnr, dltr, dmja~r, dmjk, frbjtr, gvnr, ~lnjk, Jeln~n, ktnjk, lazjnk, npr{njk, nru~j, prsednk, prvoznk, rdnk, rsadnk, stlnjk, {ntr, {kntr, tjnk, `ndr, `nskr, `tnjk.

76

3.2. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. brbajl~i} : Gjd. brbajl~i}a: grdl~i}, prsn~i}. Ovamo ulaze i imenice brbajlac, crkusnt, devrtimnt/divrtimnt, fndamnt zbog razloga navedena pod 3.1. (s. r., obrazac a) 1. naglasak u svim oblicima na osnovi: uto/vuto, bdro, bello, blto, brsalo, ~do, dlo, dr`lo, glo, jto, jgo, jtro, klo, kla, kolno, kopto, korto, kuhlo, leplo, lto, lko, loklo, lu`lo, nbo, mgare, mslo, obla~lo, ognjlo, lovo, perlo, piturlo, pletlo, po~ivlo, pje, ra~unlo, rlo, ravnlo, slo, sto, stdo, stpalo, stra{lo, {ijlo, {lo, stbi~alo, sna{ce, svtlo, tnlo, trublo, zbalo, `elzo, `erlo, `to. 1.1. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. bvlo : Gjd. bvla: ~ej~/~ejd, pntapt, vn~no. 1.1.1. s prednaglasnom duljinom samo u N, A, Vjd. dt. 2. naglasak u svim oblicima na osnovi: dmjaca, kr{o, njrgalo, sustvo, pl}aca, sta, vrtaca, vrtina, or`ace, zrce, `ngo. (obrazac b) 1. naglasak u svim oblicima na osnovi: bogstv, dr{tv, god{}, grzj, grbj, l, Jelnj, kpanj, krsn, milos, mir{}, ognj{}, or, plat{}, pr{}, r`j, topor{}/ topol{}, tsj, vj, j/l, v} (sve imenice s morfemima /i/ i /ji/ imaju samo oblike jednine). 1.1. sa zanaglasnom duljinom na osnovi u svim oblicima jednine, kao u primjeru Njd. bolovnj : Gjd. bolovnj: ~{}nj, glsnj, klnjnj, {pr`j, gjvj.

77

1.2. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. krjstv: Gjd. krjstv: krba~{}, prl}. 2. naglasak na istome mjestu na osnovi u svim oblicima: ditnjstv, gospodrstv, zadovjstv, sljede}e imenice s morfemima /i/ i /ji/ imaju samo oblike jednine: b`, ~vanj, grnj, hodo~{}, kamnj, l{}, nsej, or`, poduz}, po{tnj, pozdravjnj, pro{}nj, prstnj, raspolo`nj, remnj, simnj, sino}nj, smilovnj, stvornj, tnfanj, vesj, zdrvj, zelnj, znnj, `ivjnj. 2.1. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. ptmstv : Gjd. ptmstv: bl`nstv, ptmstv. (obrazac c) 1.1. naglasak u svim oblicima na osnovi: bba, b~va, b{tija, bltva, brag{e, bkara, bra, dtela, dlka, dta, dovca, drenjla, fanla, fca, grbje, grda, g{}a, hja, h`a, hr{va, iglca, jma, jbuka, jgoda, jsle, kpja, knjga, kobasca, kfa, koko{vina, krnica, k}a, kharica, lpa, mkina, mlinica, m`nja, mha, mka, npa, nevstica, nogvica, tava, padla, pla{}nica, pog~a, prskva, prslica, rakja, rna, r{pa, rta, ravnca, recta, rba, rpa, slma, sla{}ca, slezna, sr}a, sus{}ina, {lica, {kja, {ktula, {ptula, tablta, tca, u~tejica, ra, vkerica, vrica, visibba, vlga, volvina, vrnica, vr}a, vr{ka, vna, `pa, `lca, `kva, `pica/`bica. 1.1.1. sa zanaglasnom duljinom na osnovi samo u N(A)jd., u primjerima Njd. mtr, po stj : Gjd. mter, po stej.

Ako je do~etni samoglasnik osnove Gmn. nepostojano a, on je dug, a na mjestu stalne zanaglasne duljine ostvaruje se kra~ina: pstrka, Gmn. pstork.

78 1.1.2. sa zanaglasnom duljinom na osnovi u svim oblicima,6 kao u primjeru Njd. bbj~ina : Gjd. bbj~in: b{tta, b`mjka, b`nna, grdnka, Grjnka, npta, pstrka, pvnka, p~nka, vtrnica, znmnka. 1.2. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. lmbrla : Gjd. lmbrl: bnvina, bjnkarja, blnca, drmfka, drmvica, fnd}e, gmbta, gsnica, hrmnturca, hncutarja, hnjvica, jn~vina, jr~vina, klcta, kldja, kmpanla, kmbasca, kmpirca, krdla, ln~na, mrgarta, ljvica, lmbrla, pncta, pln}nica, plpta, poplnca, srdlica, slnca, ssda, {klnca, {kncja, {krtca/{krt~a, {uprbja, tncurca, zrnca, zbla. 2.1. naglasak u svim oblicima na osnovi: abecda, akomulcija, bla, balinjra, brga, butga, Cignka, fijlica, Fijumnka, flizra, jerna, kacavda, kadna, katrda, krma, kujna, kumdija, kunjda, lemzina, mizrija, munda, nna, o}da, ppica, pzalica, pitra pva, po{da, pro{{ija, pr{na, ppa, radina, rgula, rga, r`ica, salta, slipo~nica, Slovnija, Slovnka, spica, {etemna, {mija, {na, {{ka, {kavacra, {kla, {klica, {k`a, {p`a, {pna, {p`a, {tcija, {trija, {trga, {u{tna, Tlija, Talijnka, t{ka, terna, tta, tra, vjica, val`a, vetrna, vda, vdulica, zbica, `lta. 2.2. sa stalnom prednaglasnom duljinom, kao u primjeru Njd. kltrna : Gjd. kltrn: akntcija, ngrija, ntna, rmadra, rmnika, bndra, bnkna, brbar`a, bnzna, bmbonjra, cnkvna, frn`a, Hrtra, jrjna, kamndrija, kmpna, kntrda, krtulna, lmpadna, mrtelna, mntra/mndra, prtda, pntna, tmperatra, vltrna, vrdra, `rnda. 3.1. naglasak u svim oblicima na osnovi: bnka, brka, bevnda, blizna, bmba, br{a, cndrica, crkva, }mpa, ~etrtna, davnna, desetna, devetna, divjna, divjka, falnga, frba, fltra, frn`e, gjba, grndula, grmjavna, hrta, hrsnica, hrmnta, hijadrka, hladovna, hrmnta, ntima, lmpica, lnda, lazj-

79

nica, lsnica, lvnica, marjde, mndula, mrva, narn~a, nvada, pe~rva, pijn~ina, palnta, petna, pnka, pjmba, pmparice, ropotlnica, rmbica, sndrla/{ndrla, srma, sdalice, slvnica, spovedlnica, str`a, s{a/{{a {kroplnica, {pndija, tmbura, tmbula, tvrnica, utaklnica, vjska, vrtnica, zvrlica, `nskica, `lndra, `lndra, `vntula. Nepostojano a u Gmn. imenica tipa bnka, brka, brjda, brnta, hrta, pnka, moe nositi silinu (Gmn. bnk/bank, hrt/hart. 3.1.1. sa zanaglasnom duljinom na osnovi u svim oblicima, kao u primjerima Njd. blni~rka, sstn~ina : Gjd. blni~rk, sstn~in. 3.2. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. tn~na : Gjd. tn~n: mbulnta, kn{rva, prtnca, zmrka. (obrazac d) 1. naglasak u svim oblicima na osnovi: mlst, mldst, slbst. 2. naglasak u svim oblicima na osnovi: nezahvlnst, zahvlnst. Glavnina je rije~i s dugim silaznim naglaskom na osnovi stranoga, primarno romanskoga podrijetla, dok je zavinuti naglasak na osnovi, izuzev kada je podrijetlom od starih dezoksitoneza, mahom pozicijski uvjetovan. U ovaj naglasni tip ulaze i sve novije primljenice koje u grobni~ki govor ulaze iz suvremenoga standardnoga hrvatskog jezika. Pritom se misli na rije~i stranoga podrijetla, bez obzira na to jesu li to op}eprihva}eni internacionalizmi (adaptcija, rheolgija, balerna, duplikt, egzistncija, ekonmija, nklva, flsifikt, fntzija, gravitcija, hlj, ndividulac, kalndr, krdiolg, metabolzm, mkrofn, novicijt, oscilcija, ozn, slmonla, sknr) ili primljenice novijega datuma (frndica, bldr, flm i sl.) ili kakva novotvorenica u sustavu tipa tipkvnica i sl. Manji dio tih

80

leksema ima u grobni~kome govoru istozna~nice iz primarnoga sloja (npr. advntst i sobtr) ili pak istozna~ne izraze ili sintagme (adaptcija i prilagodt se). Ve}i ih se dio odnosi na civilizacijske pojmove koji su preuzeti zajedno s izvanjezi~nom realno{}u koju imenuju. Svima je, bez obzira na podrijetlo, zajedni~ko to {to su pro{li proces naglasne adaptacije i u sustav su grobni~koga govora potpuno adaptirani. ^injenica je da su uvijek dijelom a naglasnoga tipa i time se razlikuju od starijih primljenica, koje su bile i dijelom b tipa (ltr, duplr). ab) s razli~itim naglascima na osnovi Uslijed razli~itih slogovnih granica i slogovne strukture oblika unutar paradigmi, doga|aju se naglasne promjene na povr{inskoj razini koje rezultiraju pojavom razli~itih, sekundarnih naglasaka u razli~itim oblicima iste rije~i. Dominantan je razlog promjene tipa naglaska duljenje u slogu zatvorenu sonantom. (m. r., obrazac a) 1. naglasak u N(A) jd. na osnovi s nepostojanim a, naglasak u ostalim kra}im oblicima zbog zatvorenosti sloga sonantom, kao u primjeru Njd. pozmak : Gjd. pozmka: bnak, barlac, fnat, grnat, hrtnac, jnjac, jrac, Jelnac, kolrac/ korlac, lnac, mra~, mlac, ocvrak, plac, pijnac, podgorlac/ pogorlac, prezmak, pnat, Ri~nac, skrivlac, slad/{lad, {krac, tnac, umjak. 1.1. sa zanaglasnom duljinom na osnovi u N(A)jd., kao u primjeru Njd. ~vl : Gjd. ~vla. 1.2. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. torak: Gjd. trka: fndamnat, grdlac, nrmak, pndjak, ptmak, prsnac, rmpnac, brak. 2. naglasak na osnovi u N(A)jd., a naglasak u ostalim oblicima, kao u primjeru Njd. sr : Gjd. sra: aprl/aprj, bocl, Bg, br{jn, cr, ~j, ~obn, ~ri{pnj, dm, dln, frj, fru{tnj, gospodn, gst, ka{tl, klasn, kostnj, krj 1. kraj, pokrajina;

81

2. konac, lv, livl, macl, mj, mlj, pasj, petrj, petrsn, pinl, plovn, rj, rm, rokl, rm, sln, {estl, {rapnl, tamjn, tovr, vlasn, zmj. Dugi silazni naglasak na osnovi u N(A)jd. rezultat je duljenja primarno kratkoga samoglasnika u slogu zatvorenu sonantom. Me|utim, isti je naglasak u primjerima Bg i gst etimolo{ki dugi silazni, a posljedica je kompenzacijskoga duljenja. 2.1. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. zkn : Gjd. zkona: brhn, kvrtl, mntl, nbr, npj, npn, nvr, pvj, prgn, z~n. (obrazac c) 1. naglasak na osnovi u Njd. i Gmn., u svim ostalim oblicima, kao u primjeru Njd. padl : Gjd. padl i ostvaraj s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. lmbrl : Gjd. lmbrl. (obrazac d) 1. obavezna prednaglasna duljina i naglasak na posljednjem samoglasniku osnove u NAjd. te prednaglasna duljina i naglasak na posljednjem samoglasniku osnove u ostalim oblicima, kao u primjeru Njd. d`nst : Gjd. d`nosti: lnst, jkst, jbv, nrv, vrdnst. NAGLASNI TIP b ^ine ga imenice koje su u praslavenskome jeziku imale naglasak na nastavku. U suvremenom je grobni~kome govoru do pomaka staroga mjesta naglaska do{lo samo u oblicima u kojima je silina s do~etnoga, naknadno reducirana poluglasa pomaknuta regresivno na osnovu. ba) (m. r., obrazac a) jd. N G D A V L I mn. N G D A V L I

82

+(-)

+/-

+/- +/-

1. naglasak na jedinom ili do~etnom samoglasniku osnove u N(A)Vjd. te na nastavku u GDLjd. i NAVmn., naglasak na nastavku u Ijd. i DImn. U GLmn. ostvaruju se dubletni oblici: 1. naglasak na nastavku, 2. naglasak na do~etnom ili jedinom samoglasniku osnove i zanaglasna duljina na nastavku, kao u primjeru Njd. peth : Gjd. peteh, GLmn. petehh/pethh: bk, bt, blk, bb, bobk, ck, ~etrtk, ~r~k, d`, dovc, drk, glg, gm, grb, grf, hrbt, klubk, kosc, k{, kotc, lovc, oct, otc, otrk, ps, pk, plh, pd, pp, pst, rb, sasc, sopc, stmac, svedk, {kropc, {ph, trdc, tn, vh, `ivt. 1.1. naglasak na nastavku u GD(A)VLjd. i NAVImn., naglasak na jedinom ili do~etnom samoglasniku osnove u N(A)jd. te na nastavku u Ijd. i Dmn. U GLmn. ostvaruju se dubletni oblici: 1. naglasak na nastavku, 2. naglasak na do~etnom ili jedinom samoglasniku osnove i zanaglasna duljina na nastavku, kao u primjeru Njd. krv : Gjd. krov : GLmn. krovh/krovh: br, brj, cesn/cesnj, ~e{j, dvr, kabl, knj, kotl, ognj, osl, pakl, papr, posl, postl, samnj, sn, stabr, stl, strj, tapj, topl, vahj, Vazm, vl. 1.1.1. s prednaglasnom duljinom u slogu zatvorenu sonantom u svim oblicima u kojima je naglasak na nastavku, odnosno u osnovi kojih nema nepostojanoga samoglasnika. Na samoglasniku osnove inovativnije dublete GLmn. ostvaruje se naglasak zbog zatvorenosti sloga sonantom, kao u primjeru Njd. dolc : Gjd. dlc : GLmn. dlch/dlch: borc, kolc, konc, lonc, solc, stmac, {enc, taulc, telc, tobolc, zvonc. 1.1.2. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. ptk : Gjd. ptk : GLmn. ptkh/ptkh:

83

bbc, btk, bzk, bjc, brgjc, br`c, cvtk, ~~k, jednc, jnc, klnc/klnjc, kv~k, lkc, m~k, orbc, ppk, psk, psk, prjk, prsc, rbc, smc, sm}k, sdc, {}rk, {pk, {kjc, {jk, trc, tlc, vsk, vrtk, `gc/`gc, `lc, `drbc, `tk, `vc, `lbc. 1.2. prednaglasna duljina na osnovi i naglasak na nastavku u GD(A)VLjd. i NAVImn., naglasak na jedinom ili do~etnom samoglasniku osnove u N(A)jd. i, uz prednaglasnu duljinu, na nastavku u Ijd. i Dmn. U GLmn. ostvaruju se dubletni oblici: 1. prednaglasna duljina na do~etnom samoglasniku osnove i naglasak na nastavku, 2. naglasak na do~etnom samoglasniku osnove i zanaglasna duljina na nastavku, kao u primjeru Njd. zidr : Gjd. zidr : GLmn. zidrh/zidrh: apotekr/aputekr, babj, bakalr, bn, bekr, bocn, bogatn, bojh, bokn, brij~, ~uvr, dl, dinr, drmn, duplr, du`nk, dk, gospodr, grh, grh, hrst, jah~, jarh, junk, kanl, katr, kjesr, kj~, kjn, klobk, ko~n, koko{r, kol~, kosr, ko{}h, kov~, kra~n, krj kralj, kr`, lugr, makarn, matafn, mej{, mesr, metj, mihr, of~r, oficijl, oficr, opas~, op}inr, or~, o{tr, pevern, pirn, pisr, pitr, popi~k, postolr, pra{}r, pr`n, p`, saj~, sapn, sinjl, slavj, slip}, srnjk, stanr, stra`r, {}p, {ofr, te`k, timn, vesejk, veterinr, vr, vi{}n, zlatr, zubr, `r, `mj, `j, `r. 1.2.1. s jednom ili dvjema prednaglasnim duljinama na osnovi u slogu zatvorenu sonantom u svim oblicima, kao u primjeru Njd. kmpr : Gjd. kmpr : GLmn. kmprh/kmprh: rmr, rmonik{, bnkr, blnk, bmbrdr, bmbk, hjdk,

Razli~ita su tuma~enja dvojnih oblika u LImn., od onih prema kojima je naglasak na osnovi relikt praslavenskoga pomaka koji zahva}a sve oblike mno`ine, a zapo~inje pomakom u Lmn., preko onih koji ga tuma~e analogijom prema istoj dvojnosti u imenica m. r. b tipa (Stang 1965: 82-83), do onih koji ga interpretiraju suvremenim fonolo{kim teorijama tvrde}i da se radi o nemetri~nim nastavcima, odnosno onima kojima ne mo`e biti pridru`en H ton (Langston 2006: 163).

84

hrtn, kntr, kntn, kntr, krbn, kolmbr, knduhtr, krb~, krdn, krb{, kvntl, lncn, mr~n, ltr, pjd{, palntr, prtn, skndl, slnjk, vjnk, zvjnk. bb) (s. r., obrazac a) jd. N G D A V L I mn. N G + D A V L I

-/+ -/+

1.1. naglasak na nastavku u NGDAVL jd. i u NAVmn., naglasak na nastavku u Ijd. i Dmn. te na jedinom ili do~etnom samoglasniku osnove u Gmn. U LImn. zabilje`ene su dublete s naglaskom na osnovi i na nastavku, kao u primjeru Njd. selo : Nmn. sel : Lmn. selh/slh : Imn. sel/sli: 7 bok, bor, ~el, dite{c, dn, drv, kaf, kil, lagab/lavab, per, provrsl, selac, sih, slebr, stakl, tl, zl. 1.2. prednaglasna duljina na osnovi i naglasak na nastavku u NGDAVLjd. i u NAVmn., prednaglasna duljina na osnovi i naglasak na nastavku u Ijd. i Dmn., isti naglasak na osnovi u Gmn. U LImn. zabilje`ene su dublete s naglaskom na osnovi i na nastavku, kao u primjeru Njd. krlo : Nmn. krl : Lmn. krlh/ krlh : Imn krl/krli: dbl, dlt, drfc, jpn, lgl, lc, mlk, njzl, psm, prv, raspl, sdl, stbl, skn, trpl, vn. bc) (obrazac b) 1. naglasak na samoglasniku nastavka u svim oblicima, kao u primjeru Njd. kosj : Gjd. kosj : Nmn. kosj: no`j, sto`j, {trocj, zno`j.

85

bd) (obrazac c)

1. naglasak na osnovi u Vjd. i mn., u NDALjd. i NALImn. na nastavku, naglasak na osnovi u Gmn. te na nastavku u GIjd. i Dmn., kao u primjeru Njd. `en : Ajd. `en: bedasto}, gor, grdob, hudob, koz, lipot, mor, ros, rugob, samo}, skupo}, slobod, sov, sramot, suhol, te{ko}, zlo~esto}, zor, `ej. 1.2. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima i naglaskom u Vjd. i mn. na mjestu na kojemu se u drugim oblicima ostvaruje prednaglasna duljina, kao u primjeru Njd. zvzd : Ajd. zvzd: gst/gjst, hvl, km, lz, lh, lk, mk, nesng, sl, slg, sng, sv}, svl, {l, trv, vl, `lzd. NAGLASNI TIP c U paradigmi imenica koje ~ine ovaj naglasni tip potvr|uju se oblici sa silinom na osnovi i oni sa silinom na nastavku. Zbog razli~itih se tipova alternacija ne mo`e izvesti jedan zajedni~ki naglasni profil, kako je to bilo u naglasnoga tipa a, ve} se profiliraju tri razli~ita naglasna tipa ovisna o rodu imenice. ca) (m. r., obrazac a) jd. N + G + D + A + V + L I + mn. N + G +/D + A + V + L +/I +

1. naglasak na prvome samoglasniku osnove i zanaglasna duljina na do~etnom samoglasniku osnove u svim oblicima izuzev

86

Ljd. u kojemu se ostvaruje prednaglasna duljina na do~etnom samoglasniku osnove i naglasak na nastavku. U GLmn. ostvaruju se dubletni oblici: 1. naglasak na prvome samoglasniku osnove i zanaglasna duljina na posljednjem samoglasniku osnove, 2. prednaglasna duljina na posljednjem samoglasniku osnove i naglasak na nastavku, kao u primjeru Njd. kmk : Ljd. kamk : GLmn. kmkh/kamkh: glb, Grbnk, kpz, kmd, krk, l{j, lkt, lp`, msc, plmk, blk. Jedini je primjer s prvim dugim samoglasnikom osnove toponim Crnk, lokativ jednine kojega glasi Crnk, a taj je dugi slog uvjetovan pozicijski jer je u slogu zatvorenu sonantom. 2.1. naglasak na osnovi u GD(A)VIjd. i NDAVImn., isti naglasak na nastavku u Ljd., naglasak na osnovi u N(A)jd. U GLmn. ostvaruju se dubletni oblici: 1. naglasak na osnovi i zanaglasna duljina na nastavku, 2. naglasak na nastavku, kao u primjeru Njd. brd : Ljd. brod : GLmn. brodh/brodh: bk, hd, ld, md, mst, ml, ns, pld, pt, rd, rg, smk, stg, vz. 2.2. prednaglasna duljina na osnovi i naglasak na nastavku s u Ljd., naglasak na osnovi u ostalim oblicima jednine i u NDAVImn. U GLmn. ostvaruju se dubletni oblici: 1. prednaglasna duljina na osnovi i naglasak na nastavku, 2. naglasak na osnovi i zanaglasna duljina na nastavku, kao u primjeru Njd. grd : Ljd. grd : GLmn. grdh/ grdh: brg, brs, cvt, dr, dh, cr, ~rp, dn, gls, hld, jz, kjk, kls, knjk, krk, krg, ls, lst, lg, mh, mh, mr, pr, ps, pr, pln, prh, rd, rz, slk, slh, sng, srb, stn, stp, tlk, trg, v`, vz, vd, vls, vrg, vrt, zd, zrk, zb. Iz semanti~ke je analize jednoslo`nih imenica razvidno da sve

K. Langston bilje`i za govor Dra`ica ostvaraj jezer (2006: 169). Da se ne radi o sustavnoj pojavi svjedo~i i od istoga govornika dobiven podatak slva (2006: 179), a ne slov.

87

ozna~avaju {to ne`ivo, dok su imenice tipa sn, m`, j`, vk, zc i sl. ~injenicom a naglasnoga tipa jer imaju sustavno mjesto naglaska na osnovi. Te je tendencija paradigmatskoga ujedna~avanja sve prisutnija i u svih imenica m. r. c tipa, pa }e kroz odre|eno vrijeme one prije}i u tip a kako je ve} sada u ve}ini sjeverozapadnih ~akavskih govora (Zub~i} 2006: 203-211). cb (s. r., obrazac a) 1. Imenice tipa jzero, lbro, slvo, msto, zcalo dijelom su naglasnoga tipa c jer su one u mno`ini imale silinu na nastavku (Njd. jzero : Nmn. jezer). U suvremenom grobni~kome govoru8 mjesto je naglaska u oblicima jednine i mno`ine jednako i uvijek je na osnovi, kao u primjeru Njd. jzero : Nmn. jzera: lbro, slvo, msto, zcalo. Znatna su i jedina sustavna odstupanja od praslavenske tipologije imenica (Stang 1965: 84-84) u grobni~kome govoru upravo u ovih imenica koje su u jednini imale naglasak na osnovi, a u mno`ini na nastavku (*jezer, *lebr). U paradigmi je mno`ine silina povu~ena na osnovu zbog tendencije paradigmatskoga ujedna~avanja mjesta naglaska (prema oblicima jednine) poduprte imenicama s. r. koje pripadaju a tipu. O nestabilnome statusu ovoga tipa u grobni~kome govoru svjedo~i i imenica slebr koja je u praslavenskome bila dijelom c tipa (*srbro : *srebr), a potom se priklju~ila tipu b (slebr : slebr). U suvremenom se govoru sve ~e{}e ~uje i slbro : slbra, prema a tipu. 2. Imenice srednjega roda koje su se sklanjale po n-deklinaciji imaju u jednini naglasak na prvome samoglasniku osnove dok u mno`ini supostoje dublete: starija, s naglaskom na drugome samoglasniku osnove (Njd. vme : Nmn. vimna) i novija, s na prvome samoglasniku osnove (Njd. vme : Nmn. vmena):

Navedenim su imenicama oblici mno`ine samo iznimno bilje`eni.

88

brme, me, rme, sme, slme; vrme. Premda zbog razli~itih rezultata u slavenskim jezicima ovim imenicama nije lako odrediti pripadnost naglasnome tipu u praslavenskome jeziku, zbog ostvaraja sa zavinutim (ili dugim silaznim naglaskom gdje je potpuno ili djelomi~no dokinuta opreka po intonaciji) naglaskom u arhai~nim sjeverozapadnim ~akavskim govorima Novoga Vinodolskoga (brme:brimen), Omi{lja (rme:ramen/ ramen), te u creskim govorima Valuna (me:imen), Orleca (vrme:vrmena/vremen) i Ustrina (jme:jimen) (Zub~i} 2006: 255) mogu}e je pretpostaviti da su i u ostalim sjeverozapadnim ~akavskim govorima imenice n-deklinacije s. r. inicijalno bile dijelom c naglasnoga tipa. 3. naglasak na osnovi u jednini i u Gmn., a naglasak na istome samoglasniku u mno`ini, kao u primjeru Njd. jje : Nmn. jja: kl{}a, pl}a, vrta; blgo, ~rvo, drvo, jdro, jdo, mso, mre, ndo, olto, sno, snce, tlo, tsto, tbo, ho, zlto.9 Iz navedenoga je razvidna tendencija da se u imenica koje su pripadale praslavenskome c tipu i u kojih su se paradigme jednine i mno`ine me|usobno razlikovale ili mjestom ili vrstom naglaska ujedna~i mjesto naglaska. U suvremenom grobni~kom govoru sve imenice s. r. koje su bile dijelom c tipa imaju naglasak na silini u objema paradigmama i, sinkronijski gledano, dijelom su a tipa. cc) (obrazac c) jd. N G D A + V + L I mn. N + G + D A + V + L I -

1.1. naglasak na prvom ili jedinom samoglasniku osnove u AVjd. i u NAVmn. te na nastavku u NDLjd. i LImn., naglasak na nastavku u GIjd., Dmn. i na prvom ili jedinom samoglasniku
10

Imenica je rk specifi~na po tome {to je u N (rk), G (rk), D, L (rk) jednine sustavna prednaglasna duljina, dok je u Ijd. (rukn) te u Dmn. (rukn), Lmn. (rukh) i Imn. (rukmi) ona pokra}ena.

89

osnove u Gmn., kao u primjeru Njd. nog : Ajd. nogu: dic, dob, igl, koko{, kos, metl, ofc, vod, zemj. 1.2. s prednaglasnom duljinom u NGDLIjd. i DLImn., te naglaskom na osnovi u AVjd. i NAVmn., kao u primjeru Njd. glv : Ajd. glvu: brd, d{, jh, krd, pt, pl, rk,10 srd, zm. U paradigmi je imenica ovoga tipa u suvremenom grobni~kom govoru opserviran i ostvaraj s naglaskom na samoglasniku nastavka u onim oblicima u kojima je primarno na osnovi (Ajd. zemj, jh umjesto zmju, jhu). Takva je mijena posljedica prethodno opservirane i spomenute tendencije za paradigmatskim ujedna~avanjem mjesta naglaska prema mjestu naglaska u ve}ini oblika, u ovome slu~aju na nastavku. Smjer ujedna~avanja poduprt je postojanjem zasebnoga naglasnog tipa imenica `. r. sa stalnim mjestom naglaska na nastavku (Njd. `en, trv : Ajd. `en, trv). cd) (obrazac d) jd. N + G + D + A + V + L I mn. N + G +/D A + V + L +/I -

1.1. naglasak na osnovi u GDVjd. i NAVImn., isti naglasak na nastavku u Ljd., naglasak na osnovi u NAjd. i na nastavku u Ijd. te u Dmn. U GLmn. ovjerene su dublete: 1) naglasak na osnovi, 2) naglasak na nastavku, kao u primjeru Njd. n} : Gjd. no}i : Ljd. no} : GLmn. no}h/no}h: kst, kv/kv, m}, p}, sl. U paradigmi su ovih imenica, osobito u komunikacijski frekventnijim oblicima jednine, zabilje`ene dublete (Ljd. no} i n}i, Ijd.

90

no}n i n}n). One su posljedica tendencije za paradigmatskim ujedna~avanjem mjesta naglaska. 1.1.1. s naglaskom i u NAjd. te zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove u svim oblicima i prednaglasnom duljinom na posljednjem samoglasniku osnove u Ijd. U Ljd. supostoje dublete s kratkim silaznim naglaskom na prvome samoglasniku osnove i onaj s kratkim silaznim naglaskom na nastavku, kao u primjeru Njd. spovd : Gjd. spovdi : Ljd. spovd/spovdi: dbt, nsvst, nsvd, bjst, pmt, pjd, p{st, pr~st, prpst, sblst, srmt, shjd, zpovd. 1.1.2. sa zanaglasnom duljinom na osnovi samo u N(A)jd., kao u primjeru Njd. nm} : Gjd. nmo}i : Ljd. nemo}/nmo}i: mldst, pgibl/pgibj, pm}, pnom}, pst{, strst, `lst. 1.2. prednaglasna duljina na osnovi i naglasak na nastavku u Ljd., na osnovi u NGDAVjd i NDAVImn.; prednaglasna duljina na osnovi i na nastavku u Ijd. i Dmn. U GLmn. ovjerene su dublete: 1) naglasak na osnovi, 2) naglasak na nastavku, kao u primjeru Njd. stvr : Gjd. stvri : Ljd. stvr : GLmn. stvrh/stvrh: ~st, }d, kp, kb, l`, nt, mst, p~, strl, vs, vlst, zb, zvr,

11

Usp. prijedlo`ne sintagme ponjva od vn, od bor}a i jlvic smol kojima se zamjenjuju gradivni pridjevi *vnn i *bor}v te *jlvi~n. Posvojni se pridjevi sustavno rabe samo za izricanje najbli`ih porodi~nih odnosa: mtern, }}n, nnn (ali od sestr, od brta), te u sintagmama s osobnim imenom kojima se izra`ava pripadnost porodici, a time se otklanja potencijalna homonimija nastala u~estalo{}u istih imena, primjerice: Marja Vntrova, Mln Cnetv, Marja Flipova, Mrica Bnina, [kjerovi, Ivn Buhn, Mrko Bnn, mt pokjn Slvina i sl. Naj~e{}e se ipak posvojnost izra`ava posvojnom zamjenicom ili strukturom od + imenica u genitivu, primjerice: kte od bkv, Stanar} od Petr pokjnga otc, tr od sna, kra od narn~ i sl. Sli~na je pojava opservirana u govoru Orbani}a kraj @minja. Posesivni genitiv bez prijedloga nije osobito ~est. Zamjenjuje se vrlo u~estalom konstrukcijom od + genitiv (usp. od mojega oc mt), posvojnim pridjevima s nastavkom -ov-/-evi -in- (tvorenim od osobnih imena i ostalih imenica koje ozna~avaju osobe, usp. mterina sestr, ali: za brta od moji mteri). (prevela Sanja Zub~i}) Kalsbeek

91

msl, plsn.

NAGLASNI TIPOVI PRIDJEVA

U grobni~kom je govoru po broju jedinica koje u nj ulaze najopse`niji pridjevski naglasni tip {to je naizgled u kontradikciji s ~injenicom da je u tom govoru vrlo ograni~ena uporaba pridjeva jer se posvojni i gradivni pridjevi uglavnom zamjenjuju sintagmom od + imenica u genitivu.11 Razlog je tomu {to u pridjevski naglasni tip ulazi i dio rije~i koje morfolo{ki nisu pridjevi, a to su: glagolski pridjevi radni i trpni - Za razliku od pridjeva i glagolskih pridjeva trpnih koji imaju cjelovitu paradigmu, glagolski pridjevi radni imaju samo oblike nominativa, te kategorije roda i broja. Glagolski se pridjevi radni izdvajaju i nepostojanjem gramati~ke kategorije odre|enosti/neodre|enosti jer su svi oblici neodre|eni. Ta je kategorija na~eta i u glagolskih pridjeva trpnih. svi redni brojevi te glavni brojevi jedn, jedn, jedno; dv, dv; oba, obe; tr; obadv, obedv zbog apsolutne istosti u distribuciji prozodema i nenagla{enih duljina. Redni brojevi imaju samo obrazac odre|enoga lika pridjeva, a navedeni glavni brojevi samo obrazac neodre|enoga lika pridjeva.

(1998: 259-260).

92 budu}i da imaju istu vrstu i mjesto naglaska te distribuciju nenagla{enih duljina na osnovi, u naglasne tipove pridjeva ulaze i osobne zamjenice za 3. l. jd. i mn., dio upitnih i odnosnih, sve posvojne i pokazne, uklju~uju}i i pokazne zamjeni~ke pridjeve i neodre|ene zamjenice te glavni broj ~etri i brojni pridjevi ~tvori i ptr. One se od pridjeva razlikuju samo djelomi~no zastupljeno{}u nenagla{enih duljina na nastavcima u genitivu, lokativu i instrumentalu mno`ine obrasca neodre|enoga lika pridjeva. Razli~ita }e distribucija nenagla{enih duljina na nastavku tih osnovnih jedinica unutar odgovaraju}ega pridjevskoga naglasnoga podtipa biti obilje`ena oznakom obrazac zamjenica i brojeva. Kada je u tih rije~i naglasak na nastavku, paradigma se ne razlikuje od one opisane za neodre|ene pridjeve. Utvr|ivanje je naglasne tipologije pridjeva metodolo{ki najslo`enije zbog postojanja dvaju pridjevskih likova. Paradigme odre|enoga i neodre|enoga lika pridjeva imaju gotovo iste nastavke jer u grobni~kome govoru, kao i u nekim drugim ~akavskim govorima (Zub~i} 2004.) slabi kategorija odre|enosti/neodre|enosti na u{trb neodre|enoga lika, {to kao kona~an rezultat mo`e imati homonimiju za spre~avanje koje se koriste prozodijska sredstva.12 Premda se pri naglasnome klasificiranju pridjeva, obi~no zasebno klasificiraju pridjevi neodre|enoga (dalje NOL) i pridjevi odre|enoga lika (dalje OL) (usp. npr. Langston 2006: 174-186), u ovoj }e se studiji prikazati zajedno i to stoga {to naglasak pridjeva OL ovisi o naglasku pridjeva NOL. Naglasna tipologija pridjeva odgovara tipologiji imenica pa se gra|a klasificira u tri naglasna tipa:

12

U grobni~kom su govoru o~uvani relikti stare, imenske paradigme pridjeva NOL u posvojnih pridjeva koji dolaze u sintagmama kojima se izra`avaju rodbinski odnosi. Tako se ovjeravaju sljede}e re~enice: Ivn B`n je do{l. T j od Ivna

93

a tip sa stalnim mjestom naglaska na osnovi, b tip sa stalnim mjestom naglaska na nastavku, c tip s alterniraju}im mjestom naglaska na osnovi i na nastavku. Zbog razloga navedenih u poglavlju o naglasnim tipovima imenica, pri klasifikaciji }e se pridjeva uzimati u obzir i vrsta naglaska prema kojoj }e se tipovi dijeliti na podtipove, s time da }e se posebna pozornost posve}ivati opisu naglaska OL. Neodre|eni lik pridjeva
jd. mu{ki rod nenagl. nagl.13 - I. -og / - eg II. -eg I. -om / -em II. -em = N (ne`ivo) / = G (`ivo) - -n / -n I. -om / -em II. -em -n srednji rod nenagl. nagl. -o / -e I. -oga / -ega II. -ega I. -omu / -emu II. -emu -o / -e - / - I. -og / -eg II. -eg I. -om / -em II. -em - / - enski rod ne- nagl. nagl. -a - - - -j -u -a -j -j - =N -j

- N G I. -oga / -ega II. -ega D I. -omu / -emu II. -emu A = N (ne`ivo) / = G (`ivo) - V -n / -n L I. -omu / -emu II. -emu -n I

-o / -e - / - -n / -n -n / -n I. -omu / -emu I. -om / -em II. -emu II. -em -n -n

-n

-n

mn. N G D A V L I

mu{ki rod nenagl. nagl. -i - -h -h -n -n -i - -i - -h -h -mi -mi

srednji rod nenagl. nagl. -a - -h -h -n -n -a - -a - -h -h -mi -mi

enski rod nenagl. nagl. -e - -h -h -n -n -e - -e - -h -h -mi -mi

94

Odre|eni lik pridjeva mu{ki rod - I. -ga / -ga II. -ga I. -mu / -mu II. -mu = N (ne`ivo) / = G (`ivo) - -n / -n I. -mu / -mu II. -mu -n mu{ki rod - -h -n - - -h srednji rod - / - I. -ga / -ga II. -ga I. -mu / -mu II. -mu - / - - / - -n / -n I. -mu / -mu II. -mu -n srednji rod - -h -n - - -h enski rod - - -j - - -j

-n enski rod - -h -n - - -h

A V L

95

-mi -mi -mi I Iz navedene je tablice razvidno da pridjevi OL imaju uvijek naglasak na osnovi, i to isti naglasak, te obvezatnu zanaglasnu duljinu na jedinom ili prvom samoglasniku nastavka. Obrazac zamjenica i brojeva Ovaj se obrazac odnosi na brojeve i zamjenice u obama pridjevskim likovima, OL i NOL, a od istovjetnih se paradigmi pridjeva razlikuje samo distribucijom nenagla{enih duljina u mno`ini. U ovome obrascu, nastavci su G, L, I mn. uvijek kratki, bez obzira na pridjevski lik, dok su u pridjeva oni dugi. Ovaj se obrazac odnosi na sve zamjenice i brojeve, a u klasifikaciji }e se uz njih obavezno upisati pripadnost ovome obrascu, te kategorija lika. Ako se kategorija lika ne spominje, zna~i da navedene zamjenice imaju oba lika. m. r. -i -ih -n -i -i -ih -imi s. r. -a -ih -n -a -a -ih -imi . r. -e -ih -n -e -e -ih -imi

L I NAGLASNI TIP a

Pridjevi koji ga ~ine imaju u svim oblicima OL i NOL naglasak na jednome od samoglasnika osnove. Uzme li se u obzir i vrsta naglaska, ovaj je tip mogu}e podijeliti u dva podtipa: aa) s istim naglaskom na osnovi u paradigmi NOL i OL pridjeva

96

x = bilo koji od triju naglasaka, ali uvijek isti u svim oblicima 1.1. naglasak na istome mjestu na osnovi u svim oblicima: b~vast, -a, -o (-); bdast, -a, -o (-); b}ast, -a, -o (-); br{nast, a, -o, (-); ctast, -a, -o (-); cvnjast, -a, -o (-); ~bast, -a, -o (-); ffjast, -a, -o (-); krcast, -a, -o (-); kr~ast, -a, -o (-); mkast, -a, -o (); mtast, -a, -o (-); o~t, -a, -o (-); rcast, -a, -o (-); r{ast, -a, -o (-); st, -a, -o (-); slb, -a, -o (-); srk~ast, -a, -o (-); spast, -a, -o (-); {pkjast, -a, -o (-); {tnj, -a, -e (-); {tf, -a, -o (-); {mast, -a, -o (-); trpast, -a, -o (-); tbast, -a, -o (-); tpast, -a, -o (-); velk, -a, -o; v{ast, -a, -o (-); zvkast, -a, -o (-); jdnk, -a, -o (-); sgr, -a, -o (-); b`nnn, -a, -o; b`nnotv, -a, -o; bogobjzn, -a, -o (-); nzr~n, -a, -o (-); psn, -a, -o (-); bo`}n, -, -; b`j, -, -; crikvn, -, -; dan{nj, -, -; gospsk, -, -; grbni{k/grmi{k, -, -; ltnj, -, -; prdnj, -, -; vazmn, , -; zdnj -, - - zsl, -a, -o; zcdl, -a, -o; razmzl, -a, -o; bbnl, -a, -o - napjskn, -a, -o; zrizn, -a, -o; zst, -a, -o; zcjn, -a, -o; nagr{pn, -a, -o (-); pznt, -a, -o (-); prpt, -a, -o (-); rashtn, -a, -o (-); rasksmn, -a, -o (-); skhn, -a, -o (-); drt, -a, -o (-) - pv, -, -; drg, -, -; tr}, -, -/trt, -, -; ~ett, -, -; ~etrastt, -, -; sdnstt, -, -; snstt, -, -; dvestt, -, - (OL) - prema obrascu zamjenica i brojeva: ~etri, ~etre, ~etra; ~tvori,

97

~tvora (NOL; samo mn.); n{, -a, -e; v{, -a, -e; kulk, -a, -o; nkulik, -a, -o; onulk, -a, -o; ovulk, -a, -o; tulk, -a, -o (NOL); zamjenice n{ i s (samo oblik jd. s. r.); ~j, -, -; n~ij, -, -; s~ij, -, -; nk, -, -; sk, -, - (OL). 1.1.1. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove NOL pridjeva samo u Njd. m. r.: bkrn, bkrena, -o (-); blv, blava, -o (-); b{kupv, b{kupova, -o; blsv, blsava, -o (-); blejhv, blejhava, -o (-)); }lv, }lava, -o (-); dlkv, dlkava, -o (-); drbn, drbna, -o (-); g~v, g~ava, -o (-); hrpv, hrpava, -o (-); jtikv, jtikava, -o (-); klv, klava, -o (-); krpn, krpna, -o (-); l~n, l~na, -o (-); ljv, ljava, -o (-); m}i{n, m}i{na, -o (-); ~n, ~ina, -o; pl}v, pl}ava, o (-); plsnv, plsniva, -o (-); plovnv, plovnova, -o; podbn, podbna, -o (-); pdo~i}v, pdo~i}ava, -o (-); sjv, sjava, -o (); sr}n, sr}na, -o (-); {pv, {pava, -o (-); {kji~v, {kji~ava, -o (-); {mkv, {mkava, -o (-); tmidn, tmidna, -o (-); vsl, vsela, -o (-); vdn, vdna, -o (-); `vahn, `vahna, -o (-); `mhn, `mhna, -o (-); krjvsk, prltn - khl, khala, -o; zplakl, zplakala, -o - fnjn, fnjena, -o; {vknjn, {vknjena, -o; mjn, mjena, -o; pokv~n, pokv~ena, -o (-); popl{n, popl{ena, -o (-); zas~n, zas~ena, -o (-); ztarn, ztarena, -o (-) - prema obrascu zamjenica i brojeva: ptr, ptora (NOL); samo mn.); zamjenice njhv, njhova, -o; njedn, njedna, -o; nkakv/ nkakovr, nkakova/nkakovera, -o; skakv, skakova, -o; n~igv/ n~esv, n~igova/n~esova, -o (NOL). 1.1.2. s prednaglasnom duljinom u oblicima NOL i OL pridjeva: kmpltn, kmpltna, -o (-); prsbn, prsbna, -o (-); ssdv, ssdova, -o - pozknl, pozknila, -o - zakmb~n, zakmb~ena, -o (-); oklmb{n, oklmb{ena, -o (-).

98

1.2. sa zanaglasnom duljinom na osnovi uvjetovanom pozicijskim duljenjem pred sonantom u svim oblicima NOL i OL pridjeva: ktivn, ktvna, -o (-); bbj~v, bbj~iva, o (-); }horn, }hrna, o (-); jhorn, jhrna, o (-); mzern, mzrna, o (-); ~ajn, ~jna, o (-); durn, drna, o (-); lovn, lvna, o (-); tajn, tjna, o (-); trovn, trvna, o (-); zlvojn, zlvjna, o (-); znti`ejn, znti`jna, o (-); b}rsk, -, -; mdrsk, -, -; p}nsk, -, -. 1.3. naglasak u Njd. m. r. NOL pridjeva; pozicijski uvjetovan naglasak u Njd. `. i s. r. NOL pridjeva i u svim oblicima OL pridjeva: tnak, tnka, -o (tnk); flas, flsa, -o (fls); dragomjn, dragomjna, -o (dragomjn); familijrn, familijrna, -o (familijrn); korjn, korjna, -o (korjn); modrn, modrna, -o (modrn); originln, originlna, -o (originln); zadovjn, zadovjna, -o (zadovjn) - dobvn, dobvna, -o; nabvn, nabvna, -o; odbvn, odbvna, -o. 2. naglasak na istome mjestu na osnovi u svim oblicima: de{pern, -a, -o (-); drvn, -a, -o (-); dlast, -a, -o (-); gbast, -a, -o (-); grz, -a, -o (-); jelz, -a, -o (-); kafn, -a, -o (-); ks, -a, -o (-); kurijz, -a, -o (-); lann, -a, -o (-); ma{karn, -a, -o (-); mzast, -a, -o (-); mrast, -a, -o (-); peguln, -a, -o (-); pdugast, -a, -o (-); tj, -a, -e (-); bbj, -, -; bl`nj, -, -; dsn, -, -; d~j, -, -; gospsk, -, -; m}er, -, -; slavnsk, -, - - sl, sla, slo; stl, stla, stlo - zakopn, -a, -o (-); darovn, -a, -o (-); pari}n, -a, -o (-); prepiturn, -a, -o (-); zagunjn, -a, -o (-); zakaronjn/zakarunjn, -a, -o (-); zmr`jn, -a, -o (-); zvicijn, -a, -o (-) - prema obrascu zamjenica i brojeva: kst, kst, kst; onst, onst, onst; ovst/ovst, ovst, ovst; tst/tst, tst, tst (OL). 2.1. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove samo u Njd. m. r.:

99

bet`n, bet`na, -o (-); dot`n, dot`na, -o (-); komdn, komdna, -o (-); krpn, krpna, -o (-); mtotv, mtotova, -o; nnn/nni~n, nnina/nni~ina, -o; nnotv/nni}v, nnotova/nni}eva, -o; okrgl, okrgla, -o (-); otjn, otjena, -o (-); petdn, petdna, -o (-); v`n, v`na, -o (-) - pgll, pglala, -o; kpl, kpala, -o; mrl, mrala, -o - pgln, pglana, -o; okpn, okpana, -o. 2.2. sa stalnom prednaglasnom duljinom: ngrast, -a, -o (-); brntuln, -a, -o (-); nbrln, -a, -o (-); nfi{n, -a, -o (-); n{epjn, -a, -o (-); sknsumn/sknzumn, -a, o (-); {~n`n, -a, -o (-); {krcz, -a, -o (-); bmb{n, dlmatnsk, prmrsk - raskmpann, -a, -o () {ndrn, -a, -o (-); tmpern, -a, -o (-); zakrgn, -a, -o (-). 3. naglasak na istome mjestu na osnovi u svim oblicima: }mpast, -a, -o (-); grntast, -a, -o (-); kmbast, -a, -o (-); krvjast, -a, -o (-); krmpast, -a, -o (-); tresit, -a, -o (-); pnosit, -a, -o (-); rzborit, -a, -o (-); {mpjast, -a, -o (-); {lmpast, -a, -o (-); OL: betnsk, -, -; blagdnj, -, -; bosnsk, -, -; drug~ij, -, -; glvn, -, -; grnj, -, -; grjsk, -, - ; hrvsk, -, - ; jelnsk, -, - ; krvj, -, -; m~j, -, -; v~j, -, -; pr{}, -, -; rn, -, -; r{k, -, -; svln, -, -; {msk, -, -; {u{{k, -, -; {u{njrsk, -, -; talijnsk, -, -; tel}, -, -; vr`j, -, -; zidrsk, -, - - pt, -, -; {st, -, -; devt, -, -; jedanjst, -, -; trinjst, -, -; ~etrnjst, -, -; petnjst, -, -; {e{njst, -, -; osavnjst, -, -; devetnjst, -, -; dest, -, -; ~etrdest, -, -; {e`dest, -, -; stt, -, - (OL)
B`ina. Rn k Ivnu B`inu. i sl. Apsolutno je o~uvana razlika izme|u pridjeva OL i NOL samo u N(A)jd. mu{koga roda i to u funkciji imenskoga predikata. U gradivnih pridjeva (posebno onih koji se odnose na vrstu drveta od kojega je {to napravljeno) supostoje obje pridjevske paradigme, pa je vrlo izvjesno da }e i oni u

100

- prema obrascu zamjenica i brojeva: vjkulik, -a, -o (NOL); vjk, -, - (OL). U ovu skupinu ulaze i pridjevi stranoga podrijetla u kojih je silina redovito u slogu zatvorenu sonantom, pa je on, osim ako nije do~etni, kako mo`e biti samo u N(A)jd., nagla{en zavinutim naglaskom. U N(A)jd. na istome je samoglasniku u do~etnome slogu dugi silazni naglasak, kao u primjeru Njd. `vlt : Gjd. `vltoga/ `vltega. Budu}i da se unutar izgovorne cjeline u kojoj taj slog vi{e nije do~etni na tom mjestu ostvaruje zavinuti naglasak,14 kao i u svim ostalim oblicima paradigme, ~inilo se opravdanim opisati ga na ovome mjestu. de{trd, de{trda, -o (de{trd); fls, flsa, -o (fls);15 prnt, prnta, -o (prnt); skls, sklsa, -o (skls);16 suprb, suprba, -o (suprb); {uprb, {uprba, -o ({uprb); `vlt, `vlta, -o (`vlt); trn, trna, o (trn); bogohln, bogohlna, -o (bogohln); kntnt, kntnta, -o (kntnt). 3.1. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove: alrgi~n, alrgi~na, -o (-); brbn, brbina, -o; blntv, blntava, o (-); dsadn, dsadna, -o (-); gngv, gngava, -o (-); grncjv, grncjiva, -o (-); mjkn, mjkina, -o; mnjn, mnjena, -o (-); pntv, pntava, -o (-); rsipn, rsipna, -o (-); {plntv, {plntava, -o (-); zvn~n, zvn~ena, -o (-) - njrgl, njrgala, njrgalo - pobljhn, pobljhana, -o (-); razdjn, razdjena, -o (-); rascpn, rascpana, -o (-); dosgnjn, dosgnjena, -o (-); prismjn, prismjena, -o (prismjen) - prema obrascu zamjenica i brojeva: vj~igv, vj~igova, -o; vjkakv, vjkakova, -o (NOL). 3.1.1. sa zanaglasnom duljinom i u Njd. `. i s. r. NOL pridjeva te u oblicima OL pridjeva: klturn, kltrna, -o (-); korn, krna, -o (-); przirn, przrna, -o (-); rzumn, rzmna, -o (-); betnsk, dlmatnsk, grjsk, mr~en i sl.

101

- dvstt, -, -; trstt, -, -; pstt, -, -; {stt, -, - (OL). ab) s primarno kratkim silaznim naglaskom na osnovi u paradigmi NOL i dugim silaznim na osnovi OL pridjeva

x= y = metatonijski 1. naglasak u NOL, a metatonijski naglasak u OL pridjeva: bogt, -a, -o (bogt); bodjt, -a, -o (bodjt); bradt, -a, -o (bradt); drt, -a, -o (drt); dg, -a, -o (dg); cict, -a, -o (cict); ~itovt, -a, o (~itovt); ~rivt, -a, -o (~rivt); domi{jt, -a, -o (domi{jt); glavt, -a, -o (glavt); kament, -a, -o (kament); kosmt, -a, -o (kosmt); mesnt, -a, -o (mesnt); o~t, -a, -o (o~t); ple}t, -a, -o (ple}t); plehnt, -a, -o (plehnt); plosnt, -a, -o (plosnt); pokrovt, -a, -o (pokrovt); rept, -a, -o (rept); ritt, -a, -o (ritt); rogt, -a, -o (rogt); {krbt, -a, -o ({krbt); {u{njevt, -a, -o ({u{njevt); trbuht, -a, -o (trbuht); uht, -a, -o (uht); vlast, -a, -o (vlast); zubt, -a, -o (zubt). 1.1. sa zanaglasnom duljinom u Njd. m. r.: dpl, dpla, -o (dpl); bezobrzn, bezobrzna, -o (bezobrzn); drobnjhn, drobnjhna, -o (drobnjhn); korsn, korsna, -o (korsn); p}n, p}na, -o (p}n); pob`n, pob`na, -o (pob`n); pordn, pordna, -o (pordn); potrbn, potrbna, -o (potrbn); sirom{n, sirom{na, -o (sirom{n); skbn, skbna, -o (skbn); {tfn, {tfna, -o ({tfn); zimogrzn, zimogrzna, -o (zimogrzn); `elzn, `elzna, -o (`elzn)

102

- zpijn, zpijena, -o (zipijn). 1.2. s naglaskom u Njd. NOL m. r.: blebetjv, blebetjva, -o (blebetjv); bli{}v, bli{}va, -o (bli{}v); brtoglv, brtoglva, -o (brtoglv); bu{jv, bu{jva, -o (bu{jv); debl, debla, -o (debl); str, stra, -o (str); de{petjv, de{petjva, -o (de{petjv); dof~v, dof~va, -o; gotv, gotva, -o (gotv); jadjv, jadjva, -o (jadjv); jelv, jelva, -o; kradjv, kradjva, -o (kradjv); la`jv, la`jva, -o (la`jv); milostv, milostva, -o (milostv); of~arv, of~arva, -o; paprn, paprna, -o (paprn); pijn, pijna, -o (pijn); rijv, rijva, -o (rijv); smrdjv, smrdjva, -o (smrdjv); stanarv, stanarva, -o; {egv, {egva, -o ({egv); trdoglv, trdoglva, -o (trdoglv); vrl, vrla, -o (vrl) - kopl, kopla, -o; grl, grla, -o; zelenl, zelenla, -o; moll, molla, -o; drobl, drobla, -o; iml, imla, -o; kupovl, kupovla, -o - prema obrascu zamjenica i brojeva: ~igv/~esv, ~igva/~esva, -o; n~igv/n~esv, n~igova/n~esova, -o; njegv, njegva, -o; kakv, kakva, -o; onakv, onakva, -o; ovakv, ovakva, -o; evakv, evakva, -o; takv, takva, -o (NOL). 1.2.1. s jednom ili dvjema prednaglasnim duljinama: ~m`jv, ~m`jva, -o (~m`jv); frncuzjv, frncuzjva, -o (frncuzjv); kn~n, kn~na, -o (kn~n); {tntjv, {tntjva, -o ({tntjv); r}v, r}va, -o (r}v); zbjv, zbjva, -o (zbjv) - kntl, kntla, -o; dvl, dvla, -o; trmbetl; trmbetla, -o; oslpl, oslpla, -o; m~l, m~la, -o; b`l, b`la, -o; dll, dlla, -o; cpl, cpla, -o; bnkrl, bnkrla, -o; pari}vl, pari}vla, -o. Pridjevi ab) podtipa imaju u svim oblicima svih triju rodova pridjeva (OL) na osnovi dugi silazni naglasak metatonijskoga podrijetla.
skoro vrijeme u potpunosti preuzeti paradigmu OL pridjeva. Govornici ovjeravaju obje re~enice: T j pikbit od bkova drv. i T j pikbit od bkovoga/bkovega drv. Stariji govornici ~e{}e rabe NO. To {to se morfolo{ki paradigma NOL od paradigme OL razlikuje samo nastavkom N(A)jd. mu{koga roda (neodre|eni lik //, odre|eni lik /i/) ne zna~i da se gubi kategorija pridjevskoga lika ve} da je nestalo razlike u morfemima. ^injenica je me|utim da mla|e generacije govornika

103

NAGLASNI TIP b Pridjevi koje ga ~ine imali su u svim oblicima OL i NOL pridjeva naglasak na nastavku. Pomak siline na osnovu uvjetovan je redukcijom nagla{enoga poluglasa (NOL visok : visok : visok) ili metataksom (OL visok ). Pri tom se pomaku dugoga naglaska na kratku penultimu na novome mjestu o~ekuje kratki silazni i > visokii > naglasak kako je primjerice u govoru Vrgade (visoky visok > visk). Me|utim, u grobni~kom se govoru, ali i nekolicini ostalih sjeverozapadnih ~akavskih govora17 na novome se mjestu u OL ostvaruje metatonijski dugi silazni naglasak, tipa visk. Dugi silazni naglasak na prvome ili jedinome samoglasniku nastavka u grobni~kom je govoru potvr|en samo u pridjeva mrtv 18 i mu{k 19 s time da oba imaju status poimeni~enoga pridjeva u zna~enju mrtvac (St mrtvga/mrtvga prekr`li?) i mu{karac (Da ne b{ {l z mu{kn!).

s. .

x= y = metatonijski 1. naglasak na osnovi NOL pridjeva u Njd. m. r.; naglasak na nastavku NOL pridjeva u Njd. . i. s. r., te metatonijski naglasak na posljednjem samoglasniku osnove u OL pridjeva: dubk, dubok, dubok (dubk); {irk, {irok, {irok ({irk); visk, visok, visok (visk); `estk, `estok, `estok (`estk); dbr, dobr, dobr (dbr).

104

1.1. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima NOL i OL pridjeva, uklju~uju}i i dvoslo`ne pridjeve u OL kojih je silina na tom dugom samoglasniku osnove: dmbk, dmbok, dmbok (dmbk); krtk, krtk, krtk (krtk); pltk, pltk, pltk (pltk); rdk, rtk, rtk (rtk). 2. naglasak na osnovi u Njd. m. r. NOL te u OL pridjeva, a naglasak na nastavku u Njd. . i s. r. NOL pridjeva ~rjn, ~rjen, ~rjen (~rjn); mezdrn, mezdren, mezdren (mezdrn); po{tn, po{ten, po{ten (po{tn); sann, sanen, sanen (sann); slebrn, slebren, slebren (slebrn); spastn, spasten, spasten (spastn); stakln, staklen, staklen (stakln); studn, studen, studen (studn); suknn, suknen, suknen (suknn); takmn, takmen, takmen (takmn); testn, testen, testen (testn); zeln, zelen, zelen (zeln); zemjn, zemjen, zemjen (zemjn) - zabijn, zabijen, zabijen; pometn, pometen, pometen; razlivn, razliven, razliven; previjn, previjen, previjen; pe~n, pe~en, pe~en (pe~n); oskubn, oskuben, oskuben (oskubn); raskubn, raskuben, raskuben (raskubn); sokrivn, sokriven, sokriven (sokrivn); za{ivn, za{iven, za{iven (za{ivn) - prema obrascu zamjenica i brojeva: mj, moj, moj; svj, svoj, svoj; tvj, tvoj, tvoj; n, on, on; jedn, jedn, jedn (NOL). 2.1. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima NOL pridjeva i naglaskom na mjestu prednaglasne duljine u svim oblicima OL pridjeva: bdn, bdn, bdn (bdn); bldn, bldn, bldn (bldn); d`n, d`n, d`n (d`n); mtv, mtv, mtv (mtv); ngl, ngl, ngl (ngl); przn, przn, przn (przn); rhl, rhl, rhl (rhl); sm{n, sm{n, sm{n (sm{n); trzn, trzn, trzn

105

(trzn); trdn, trdn, trdn (trdn); vrdn, vrdn, vrdn (vrdn). NAGLASNI TIP c ^injenica su ovoga naglasnoga tipa oni pridjevi NOL koji u Njd. m. i s. r. imaju naglasak na osnovi, a u Njd. `. r. naglasak na nastavku. Usprkos razlikama u N, u svim je ostalim oblicima jednine svih triju rodova, izuzev onih koji su oblikom jednaki Njd. m. i s. r., naglasak na jedinom ili posljednjem samoglasniku nastavka. Razli~iti se pridjevi svih triju rodova NOL koji ulaze u ovaj tip me|usobno razlikuju po mjestu naglaska u mno`inskim oblicima. Tako su ovjereni oni sa sustavnim naglaskom na nastavku u svim oblicima svih triju rodova, primjerice dubok, dubok, dubok prema dubk; oni u kojima je silina u svim oblicima na osnovi tipa sltki, sltka, sltke prema sldak, i na koncu oni u kojih je silina pomaknuta na samoglasnik osnove samo u oblicima nominativa i onima koji su mu oblikom jednaki, dok je u ostalim oblicima silina na nastavku. Ishodi{ni je i najstariji vjerojatno onaj sa silinom na nastavku u svim oblicima mno`ine svih triju rodova, a druge su dvije realizacije rezultat kasnijega razvoja i tendencije ujedna~avanja mjesta naglaska na osnovi. S obzirom na to da isti govornik ne rabi uvijek istu realizaciju mno`inskih oblika NOL ili je pak evidentna razlika u njihovoj uporabi prema generacijama govornika, njihovoj jezi~noj svijesti, a nerijetko i o stupnju emocionalne obojenosti diskursa, ovdje se ne}e posebno bilje`iti Nmn. Pridjevi s dugom osnovom imaju u Njd. m. i s. r. dugi silazni naglasak, a u svim ostalim oblicima paradigme NOL svih triju rodova, uklju~uju}i i Njd. `. r. imaju na tom mjestu obvezatnu prednaglasnu duljinu.

s. r.

106

. r.

1. naglasak na prvome ili jedinome samoglasniku osnove NOL pridjeva m. i s. r. jd. i svih oblika OL; isti naglasak, ali na nastavku NOL pridjeva . r.: ~st, ~ist, ~sto (~st); dr{t, dre{t, dr{to (dr{t); gd, grd, gdo (gd); {kt, {krt, {kto ({kt); fr`ak, fri{k, fr{ko (fr{k); mkak, mehk, mhko (mhk); t`ak, te{k, t{ko (t{k); zak, usk, sko (sk); `hak/`{ak, `uhk/`u{k, `hko/`kak (`hk/`{k); sldak, slatk, sltko (sltk); gldak, glatk, gltko (gltk); lgak, lahk, lhko (lhk); krpak, kripk, krpko (krpk) - prt, oprt, prto; zprt, zaprt, zprto - prema obrascu zamjenica i brojeva: ~ /~; vs, s, s (NOL). 1.1. sa zanaglasnom duljinom u Njd. m. r.: bstr, bistr, bstro (bstr); bltn, blatn, bltno (bltn); mkr, mokr, mkro (mkr); mzl, mrzl, mzlo (mzl); tpl, tepl, tplo (tpl); hl, ohol, holo (hol); {tr, o{tr, {tro ({tr); ptn, potn, ptno (ptn). 1.2. s naglaskom u nagla{enome slogu zatvorenu sonantom i prednaglasnom duljinom u nenagla{enome slogu zatvorenu sonantom: grak, grk, grko (grk); {prak, {prk, {prko ({prk); sln,

grobni~koga govora sve vi{e zanemaruju tu finu semanti~ko-naglasnu razliku i da }e u skoro vrijeme prevladati naglasni i sklonidbeni tip OL pridjeva.

107

sln, slno (sln). 2. naglasak na osnovi u Njd. m. i s. r. OL pridjeva te u svim oblicima NOL pridjeva; u Njd. NOL pridjeva . r. ostvaruje se naglasak na nastavku i prednaglasna duljina na osnovi: bl, bl, blo (bl); blg, blg, blgo (blg); bld, bld, bldo (bld); cl, cl, clo (cl); cn, cn, cno (cn); }r, }r, }ro (}r); dv, dv, dvo (dv); drg, drg, drgo (drg); fn, fn, fno (fn); glh, glh, glho (glh); gnjl, gnjl, gnjlo (gnjl); gd, gd, gdo (gd);20 gst, gst, gsto (gst); hd, hd, hdo (hd); hvn, hvn, hvno (hvn); jk, jk, jko (jk); jt, jt, jto (jt); krv, krv, krvo (krv); krt, krt, krto (krt); ln, ln, lno (ln); lp, lp, lpo (lp); ld, ld, ldo (ld); mld, mld, mldo (mld); ng, ng, ngo (ng); sm, sm, smo (sm); sv, sv, svo (sv); skp, skp, skpo (skp); sln, sln, slno (sln); slp, slp, slpo (slp); sh, sh, sho (sh); {r, {r, {ro ({r); {kr, {kr, {kro ({kr); {p, {p, {po ({p); td, td, tdo (td);21 tp, tp, tpo (tp); tst, tst, tsto (tst); `v, `v, `vo (`v) - odnl, odnl, odnlo; znl, znl, znlo - odnt, odnt, odnto; znt, znt, znto. 2.1. sa zanaglasnom duljinom u Njd. m. r. NOL pridjeva: glsn, glsn, glsno (glsn); gnjsn, gnjsn, gnjsno (gnjsn); jdn, jdn, jdno (jdn); msn, msn, msno (msn); mj~n, mj~n, mj~no (mj~n); mtn, mtn, mtno (mtn); prsn, prsn, prsno (prsn); sn`n, sn`n, sn`no (sn`n); zltn, zltn, zltno (zltn); zr~n, zr~n, zr~no (zr~n). 2.1.1. naglasak u Njd. s. r. NOL pridjeva te u svim trima rodovima OL pridjeva zbog zatvorenosti sloga sonantom, samo u primjeru jln, jln, jlno (jln). 3. naglasak na prvom samoglasniku osnove i zanaglasna duljina na posljednjem samoglasniku osnove svih oblika izuzev oblika za . r. jd. NOL pridjeva koji ima isti naglasak na nastavku i

108

prednaglasnu duljinu na do~etnom samoglasniku osnove: kvv, krvv, kvvo - zst, zist, zsto; prn, oprn, prno; prkjt, prokjt, prkjto; pspn, pospn, pspno; njt, najt, njto; n~t, na~t, n~to. U OL pridjeva ovoga naglasnoga tipa pridjeva s dugom osnovom o~ekivan je zavinuti naglasak na samoglasniku osnove (bl > bl). Tako je primjerice u govorima Orbani}a, Senja, Vrgade i sl. (Langston 2006: 181-182). Premda u grobni~kome govoru za taj ostvaraj nema distribucijskih zapreka, u primjerima se toga tipa sustavno ostvaruje dugi silazni naglasak u svim oblicima svih triju rodova. Vjerojatan je razlog tomu potreba da se paradigma OL pridjeva tipom naglaska ujedna~i prema Njd. m. i s. r. NOL. U ovaj naglasni tip ulaze i zamjenice dio kojih u grobni~kome govoru mo`e imati OL i NOL, odnosno odgovaraju}e naglasne paradigme. Radi lak{ega snala`enja, ovdje }e se popisati samo oblici N i Gjd. `. i m. r. (srednji se rod ne}e posebno ispisivati jer je Gjd. oblikom jednak m. r., a Njd. s. r. od Njd. m. r. razlikuje se samo tipom nastavka, {to ovdje nije relevantno). Prema tim parametrima, a uz pomo} tablice ponu|ene na po~etku ovoga poglavlja, mo`e se utvrditi cjelovita naglasna paradigma. Neodre|eni lik m. r. k/gd tko kog/keg . r. Odre|eni lik m. r. . r.

t tog/teg

t t

k koji kga/kga t tga/tga

k k t t

Neodre|eni lik m. r. . r.

Odre|eni lik m. r. . r.

109

njej njejg n onog/oneg vjk tkogod vjkog/ vjkeg NAGLASAK KOMPARATIVA

njej njej on on

njej njejga n/on onga/onga vjk kojigod vjkga/ vjkga

njej njej on on vjk vjk

Komparativi pridjeva imaju stalnu vrstu i mjesto naglaska. U grobni~kom govoru komparativ mogu imati pridjevi obaju likova, a tvore se po obrascu leksi~ki morfem + nerelacijski morfemi /ij/, //, /j/ + relacijski morfem za tri roda u jednini /i/, /e/, /a/ i tri roda u mno`ini /i/, /a/ /e/. Nerelacijski morfem /ij/ uvijek privla~i silinu na se, pa je mjesto naglaska stalno, a stalna je i vrsta naglaska. Komparativ odre|enoga lika pridjeva od komparativa se neodre|enoga lika pridjeva u pozitivu razlikuje vrstom naglaska. Na nerelacijskome se morfemu /ij/ komparativa neodre|enoga lika pridjeva ostvaruje kratki silazni naglasak (-j-), dok se u komparativu odre|enoga lika ostvaruje dugi silazni naglasak (-j-) (usp. neodre|eni lik pridjeva rsipn prema njegovu komparativu rasipnj i odre|eni lik rsipn prema komparativu rasipnj). Svi se komparativi sklanjaju po obrascu odre|enoga lika pridjeva {to zna~i da imaju obaveznu zanaglasnu duljinu na nastavku svih oblika te jedan od dvaju silaznih naglasaka na osnovi (ne nu`no na korijenu!). Prema ovim zna~ajkama svi komparativi koji se tvore morfemom /ij/ ulaze u naglasni tip a s istim naglaskom na osnovi. Podtipovi se unutar njega mogu odrediti po zastupljenosti ili nezastupljenosti prednaglasne duljine na osnovi koja se ostvaruje samo kada je pozicijski uvjetovana kao u primjerima priprvnj i priprvnj. Komparativi pridjeva tvoreni nerelacijskim morfemima // i /j/ imaju uvijek nagla{enu osnovu: t`, gj, hj, mlj, rj, slj, tj, s{, j~, `}, g{}, b`, `, krpj, lpj, skpj, dbj, dbj i kao i

110

komparativi tvoreni formantom /ij/ pripadaju a naglasnome tipu, i

to paradigmi odre|enoga lika pridjeva. Pridjevi tvoreni jednim od

sufikasa koji sadr`avaju k (< *-ok, *-k, *-k), ali i manji dio

drugih pridjeva, imaju po dva komparativa, s time da jedan ima

naglasak na nerelacijskome morfemu /ij/, a drugi na osnovi: dbj

i dubo~j/dmbo~j, glj i glatkj, rj i retkj, v{ i viso~j i dr.

Dakle, komparative pridjeva u grobni~kome govoru karakterizira

stalno mjesto naglaska na osnovi. Naglasak komparativa ne ovisi o

tome kojemu naglasnome tipu pripada pridjev u pozitivu.

13

Stupac s popisom nagla{enih nastavaka ne odgovara ni jednome od triju naglasnih tipova, ve} je apstraktan i prikazuje vrstu naglaska na nagla{enome nastavku i olak{ava i{~itavanje nagla{enih paradigmi iz tabli~nih prikaza u nastavku teksta.

111

NAGLASNI TIPOVI GLAGOLA

U naglasne tipove pojedina~nih glagolskih osnovnih jedinica ulaze samo morfolo{ki jedno~lani oblici. Slo`eni se glagolski oblici tvore od dvaju ili vi{e samostalnih oblika koji, ako su nagla{eni, ulaze u vlastite naglasne tipove. Pripadnost se pojedinome naglasnome tipu utvr|uje prema mjestu naglaska u trima jednostavnim glagolskim oblicima infinitiva, prezenta i imperativa. Premda je na po~etku opisa svakoga naglasnoga tipa tablica s grafi~kim prikazom mjesta naglaska (markira se nagla{ena osnova), uz svaki }e se glagol obvezatno navesti njegova prezentska osnova i imperativna,22 kad se razlikuje od prezentske. Ako se radi o glagolima koji imperativ tvore sufiksima -, -mo, -te pa im je silina na jedinom ili do~etnom dugom samoglasniku osnove, bilje`i se imperativna osnova sa zavinutim naglaskom kakva je u obama licima mno`ine, dok je u 2. l. jd. taj naglasak zamijenjen dugim silaznim zbog distribucijskoga ograni~enja za ostvaraj zavinutoga naglaska na do~etnom slogu. Glagolski pridjevi radni i trpni imaju naglasne zna~ajke pridjeva i ulaze u pridjevske naglasne tipove,23 a glagolski prilog sada{nji uvijek ima naglasak kakav je u prezentu 3. l. mn. U ovoj }e se studiji radi ekonomi~nosti i preglednosti bilje`iti samo neprefigirani glagoli ili jedan od prefigiranih, ako nije potvr|en glagol bez prefiksa. Ako se po dodatku prefiksa mijenja naglasni tip, kako je primjerice u glagola s prefiksom zi- u kojih je silina uvijek na prefiksu (zi + t} > zte}, zi + pst > zpsat), a naglasna je kvantiteta samoglasnika osnove o~uvana pa se na mjestu jednoga od dvaju dugih pomaknutih naglasaka uvijek ostvaruje nenagla{ena duljina (v} prema zv}), a na starome se mjestu kratkoga naglaska ostvaruje kra~ina (t} prema zte}), upisuju se i naglasno opisuju i prefigirani glagoli. Glagoli koji prezent tvore od dviju osnova (zm{ i zmje{, obri`vn i obri`jn) opisuju se pod onim naglasnim podtipom u koji ulaze neovisno o sli~nosti izraza ili jednakosti sadr`aja osnove s time da se razaznaju po tipu prezentske osnove upisanu u zagradama. Naglasne razlike uvjetovane dokinu}em opreke po kvantiteti slogotvornoga sonanta
14

Tako su ovjerene re~enice: Ptr je `vlt [ptrje] [`vlt], ali @vlt je Ptr [`vltje] [ptr].

112

r nisu znatne, uvijek su unutar istoga naglasnoga tipa i upu}uje se na njih. Iz odnosa se naglaska na osnovi i nastavku i tipa nastavka u prezentu i infinitivu mo`e izvesti sljede}a tablica: Naglasak na osnovi prezenta -n, -{, -; -mo, -te, -n, -e{, -e; -emo, -ete, Naglasak na osnovi -j; -jmo, -i; -imo, -ite Naglasak na nastavku prezenta -n, -{, -; -mo, -te, -n, -{, -; -em, -et, -n, -{, -; -m, -t, - -n, -{, -; -m, -t, - Naglasak na nastavku -j; -jmo, -; -mo, -te -; -mo, -te -; -mo, -te -; -mo, -te

-at/-t -at/-t -t/-t -t/-t -it/-t -nt/nt -t

-n, -e{, -e; -emo, -ete, -n, -{, -; -mo, -te, - -n, -e{, -e; -emo, -ete, -n, -{, -; -mo, -te, -

-i; -imo, -ite -i; -imo, -ite -i; -imo, -ite

-n, -{, -; -em, -et,

Razvidno je da u grobni~kom govoru postoje tri skupine nastavaka u prezentu i svaka od njih mo`e biti nagla{ena i nenagla{ena, te dvije skupine nastavaka u imperativu, s time da oni koji imaju samoglasni~ku sastavnicu u svim trima oblicima mogu biti nagla{eni ili nenagla{eni, dok su oni bez te sastavnice u 2. l. jd. dakako nenagla{eni. Tri su temeljna naglasna tipa glagola: a tip s naglaskom na istome samoglasniku osnove u infinitivu,24 prezentu i imperativu; b tip s naglaskom na nastavku u infinitivu i imperativu i naglaskom na osnovi u prezentu;

c tip s naglaskom na nastavku u infinitivu, prezentu i imperativu.

113

NAGLASNI TIP a Glagoli koji ulaze u naglasni tip a imaju naglasak na infinitivnoj, prezentskoj i imperativnoj osnovi.
Prezent + + + + + + + Imperativ + +

1.1. naglasak u oblicima svih triju osnova: bdat (bd-), blskat (blsk-), b}at (b}-), blovat (bluj-), b{at (b{), ccat (cc-), ~kat (~k-), ~tat (~t-), dlat (dl-), gjdat (gjd-), pdat (pd-), rvat (rv-), frgat (frg-), grdat (grd-), htat (ht-), jcat (jc-), kpat (kp-), kcat (kc-), khat (kh-), mjskat (mjsk-), prislnjat (prislnj-), srbat (srb-), {ptat ({pt-), `lovat (`luj-), ppat (pp-), stbi~at (stbi~-), {lovat ({luj-), {pat ({p-), trat (tr), ve~rat (ve~r-), zmat (zm-), zhitat (zhit-), zkopat (zkop-); bltit (blt-), cpit (cp-), ~stit (~st-), stvit (stv-), gzit (gz-), htit (ht-), krnit (krn-), mrit (mr-), m~it (m~-), slit (sl-), ~it (~-), zn~it (zn~-), ztrt (ztar-). 1.1.1. sa zanaglasnom duljinom na mjestu dugosilaznoga naglaska u prezentu glagola s prefiksom zi- osnova kojih u prezentu ima dugosilazni naglasak: zplakat se (zpl~-), zrizat (zr`-), zslabet (zslabj-). 1.1.2. s prednaglasnom duljinom u svim oblicima: kmbtit (kmbt-), pozknit (pozkn-), prstjat (prstj-), skmb~it (skmb~-), vpt (vp-). 1.1.3. sa zanaglasnom duljinom u svim oblicima: zcdit (zcd-), zdst (zdb-), zhnit (zhn-), zplit (zpl-), zpsat (zp{-), zskst (zskb-), ztkat (zt~-), ztrst (ztrs-); zhjat (zhj-), zhi}vat (zhi}v-); zkntat (zknt-), zlvat (zlv-), zn{at (zn{-), zpi}vat (zpi}v-).
15

Pridjev ima ina~icu flas s nepostojanim a i kratkim naglaskom na osnovi.

114

1.2. naglasak na osnovi u infinitivu i imperativu, metatonijski naglasak na osnovi u oblicima prezenta: svr{eni oblik glagola bt (bd-; bd-), jhat (j{-; j{-), kpat (kpj; kpj-), ljat (lj-; lj-), mzat (m`-; m`-), mcat (m~-; m~-), nagnjat (nagnj-; nagnj-), narcat (nar~-; nar~-), rzat (r`-; r`-), pristjat (pristj-; pristj-), stt (stn-; stn-), plkat (pl~-; pl~-), sst (sd-; sd-), rastt (rastn-; rastn-), srbat (srbj-; srbj-), snut (sn; sn-), k{jat (k{j-; k{j-); svi glagoli s formantom -nu- kojima je naglasak u infinitivu na osnovi: bbnt (bbn-; bbn-), b{nt (b{n-; b{n-), dgnt (dgn-; dgn-), kpnt (kpn-; kpn-), rnt (rn-; rn-), po~nt (po~n-; po~n-), znt (zn-; zn-); grt (grj-; grj), bdt (bdj-; bdj-), ~t (~j-; ~j-), obt (obj-; obj-), pomt (pomj-; pomj-), zt (zj-; zj-); st (sj-; sj-); glagoli tipa zelent (zelenj-), debelt (debelj-), dvt (divj-), gnjlt (gnjilj-), hptt (haptj-), `tt (`utj-), gl{t (glu{j-). Potonja skupina glagola nema imperativa zbog semanti~kih zapreka. 2. naglasak u oblicima svih triju osnova: blat (bl-), drgat (drg-), gbit (gb-), llat (ll-), mrat (mr-), rbat (rb-), phat (ph-), {prat ({pr-), rbat (rb-), vgat (vg-), zbat (zb-); pzat (p`-), zbat (zbj-); ljit (lj-), mret (mr-), mvit (mv-), pstit (pst-), k~it (k~-). U ovu skupinu ulaze i svi glagoli s tematskom sekvencijom -ra- i formantom -r- za tvorbu prezentske i imperativne osnove: planrat (planr-), pasrat (pasr-) i dr. 2.1. sa zanaglasnom duljinom na do~etnom samoglasniku osnove u infinitivu, vlt (vl-). 3. naglasak u oblicima svih triju osnova: brmat (brm-), brndat (brnd-), }mpat (}mp-), dlkat (dlk), dnstat (dnst-), fjkat (fjk-), hrtat (hrt-), lndrat (lndr-),25 marndat (marnd-), prvdat (prvd-), pntat (pnt-), tncat (tnc-), tmbulat (tmbul-); avrtit (avrt-), bn~it (bn~-), divnit (divn-), lvni~it (lvni~-), ofndit (ofnd-), pmtit (pmt-), tndit (tnd-), zagrncivet/zagrncjivet (zagrnciv-/zagrncjiv-), zbrsit (zbrs-). U ovu skupinu djelomi~no ulaze i svi oni glagoli koji su infinitiv

115

primarno tvorili tematskim sekvencijama -v-, -v- i -v- i u kojih zasad sporadi~no i okazionalno, osobito u govornika mla|e generacije, dolazi do pomaka siline na prednaglasnu duljinu i preuzimanja formanata -v-, -v- i -v- za tvorbu prezentske i imperativne osnove: pari}vat (pari}v-), pasvat (pasv-), piturvat (piturv-), podma`vat (podma`v-); razgjedvt (razgjedv-). NAGLASNI TIP b Glagoli koji ulaze u ovaj naglasni tip imaju naglasak na nastavku u infinitivu i imperativu, dok je u prezentu nagla{ena osnova.
Prezent + + + + + + Imperativ -

1. naglasak na nastavku infinitiva, na jedinome ili prvome samoglasniku nastavka u imperativu i na posljednjem ili jedinom samoglasniku prezentske osnove: ~e{t (~{-; ~e{-), de{pett (de{p}-; de{pe}-), taknt (tkn-; takn-), gant (gn-; gan-), glodt (glj-; gloj-), govort (govr-; govor-), hodt (hd-; hod-), iskt ({}-; i{}-), lagt (l`-; la`-), lokt (l~-; lo~-), lomt (lm-; lom-), maknt (mkn-; makn-), mo~t (m~-; mo~-), molt (ml-; mol-), to~t (t~-; to~-), zobt (zbj-; zobj-), obrnt (obn-; obrn-), nagrnt (nagn-; nagrn-), `ent (`n-; `en-), plovt (plv-; plov-), klont (kln-; klon-), nost (ns-; nos-), {apnt ({pn-; {apn-), sko~t (sk~-; sko~-), teplt (tpl-; tepl-), test (t{-; te{-), tont (tn-; ton-), vozt (vz-; voz-), vrnt (vn-; vrn-). U imperativu su ovih glagola zabilje`ene dublete, pa se uz stariji tip naglaska na nastavku vrlo ~esto, kao rezultat ujedna~avanja mjesta i tipa naglaska u prezentskoj i infinitivnoj osnovi ili kao stilogeno sredstvo za isticanje ~ega, ~uje i ostvaraj sa silinom na osnovi: la`/ l`i; hod/hdi; maknmo/mknimo; vozte/vzite i dr. Na povr{inskoj razini ovamo ulaze glagoli imt (m-; imj-) i umt (m-; umj-) i prefigirani glagoli s osnovama -~t i -nt koji u grobni~kome govoru danas ne postoje kao samostalni oblici. U njihovu je prezentu silina uvijek na prefiksu: po~t (p{m-; po{m-), na~t (n{m-; na{m-); odnt (odnm-; odnam-), znt (znm-; znam-).

116

2. prednaglasna duljina i naglasak na do~etnom samoglasniku osnove u infinitivu; naglasak na jedinom ili posljednjem samoglasniku prezentske osnove; prema naglasku imperativa razlikuju se dvije skupine glagola: a) skupinu ~ine glagoli koji imperativ tvore nastavcima -, -mo, -te i imaju naglasak na prvome ili jedinome samoglasniku tih nastavaka; b) skupinu ~ine glagoli koji imperativ tvore nastavcima -j, -jmo, -jte i imaju naglasak na osnovi: a) brnt (brn-; brn-), brst (brs-; brs-), bnt (bn-; bn-), b{t (b{-; b{-), cdt (cd-; cd-), dvt (dv-; dv-), dgt (d`-; d`-), dlt (dl-; dl-), pltt (plt-; plt-), dosdt (dosd-; dosd-), grdt (grd-; grd-), gbt (gb-; gb-), hldt (hld-; hld-), hrnt (hrn-; hrn-), hvlt (hvl-; hvl-), jdt (jd-; jd-), jvt (jv-; jv-), lzt (l`-; l`-), mhnt (mhn-; mhn-), mrt (mr-; mr-), mst (ms-; ms-), pst (p{-; p{-), sdt (sd-; sd-), rbt (rb-; rb-), vzt (v`-; v`-), skkt (sk~-; sk~-), `vkt (`v~-; `v~-); uklju~uju}i i naj~e{}e prefigirane jednoslo`ne glagole tipa: d} (djd-; djd-), pr} (prj-; prj-), } (jd-; jd-), z} (zjd-; zjd-), pr} (prjd-; prjd-), z} (zjd-; zjd-), dos} (dosgn-; dosgn-), pos} (posgn; posgn), pris} (prisgn-; prisgn-), najt (njm-; njm-), obajt (objm-; objm-), zajt (zjm-; zjm-), ob} (objd-; objd-), n} (njd-; njd-) b) blagoslvjt (blagoslvj-), cpt (cp-), crt (cr-), ~vt (~v-), zabvjt (zabvj-), dobvt (dobv-), dvt (dv-), povdt (povd-), zdt (zd-), jvjt (jvj-), lvt (lv-), m{t (m{-), zabdt (zabd-), stvjt (stvj-), razv`t (razv`-), ptt (pt-), pl}t (pl}-), pojdt (pojd-), {}pt ({}p-), ubjt (ubj-), u`vt (u`v-). 3. Dio su ovoga naglasnoga tipa i glagoli koji u infinitivu imaju tematsku sekvenciju -ov-, -v-, -v- i -v-, koji prezentsku osnovu tvore formantom -j-, a isti je formant u nedo~etnome slogu imperativne osnove nagla{en zavinutim naglaskom: darovt (darj-; darj-), dugovt (dugj-; dugj-), gladovt (gladj-; gladj-), kovt (kj-; kj-), kupovt (kupj-; kupj-), ludovt (ludj-; ludj-), rovt (rj-; rj-), trgovt (trgj-; trgj-), trovt (trj-; trj-), tugovt (tugj-; tugj-); avizvt (avizj-; avizj-), dosajvt (dosajj-;

117

dosajj-), namigvt (namigj-; namigj-), navigvt (navigj-; navigj-), obri`vt (obri`j-; obri`j-), pari}vt (pari}j-; pari}j-), popi}vt (popi}j-; popi}j-), popi{vt (popi{j-; popi{j-); do~ekvt (do~ekj-; do~ekj-), dopejvt (dopejj-; dopejj-), kalvt (kalj-; kalj-), krepvt (krepj-; krepj-), molvt (molj-; molj-), obe}vt (obe}j-; obe}j-), ve`vt (ve`j-; ve`j-); razgjedvt (razgjedj-; razgjedj-). U glagola s tematskim sekvencijama -v-, -v- i -v- ~est je regresivan pomak siline, pa su zabilje`eni i ostvaraji sa sekvencijama -va-, -va- i -va-. Takvi glagoli preuzimlju tu sekvenciju kao formant za tvorbu prezentske i imperativne osnove, pa glagoli ovoga podtipa naj~e{}e imaju dubletnu prezentsku i imperativnu osnovu, sa formantom -uj- i formantom -v-, -v- i -v-. Oblici s potonjim formantom razlikuju se morfolo{ki, jer prezent tvore nastavcima -n, -{ i dr., i naglasno, jer su dijelom a naglasnoga tipa. NAGLASNI TIP c Glagoli koji ulaze u ovaj naglasni tip imaju nagla{en nastavak u svim trima oblicima: infinitivu, imperativu i prezentu. Razlikuju se tri osnovna podtipa. 1. naglasak na nastavku u infinitivu; naglasak na prvome ili jedinome samoglasniku nastavka u prezentu; naglasak na prvom ili jedinom samoglasniku nastavka u imperativu:
Prezent Imperativ

arivt (ariv-), bro{tult (bro{tul-), cukart (cukar-), }akult (}akul-), ereditt (eredit-), fabrikt (fabrik-), fa}urt (fa}ur-), fumt (fum-), znt (zn-), durt (dur-), fa{t (fa{-), kalt (kal-), ka{tigt

16

Pridjev ima ina~icu sklas s nepostojanim a i kratkim naglaskom na osnovi.

118

(ka{tig-), kolt (kol-), kopt (kop-), kramt (kram-), krct (krc), krept (krep-), lu{ijt (lu{ij-), ma{kart (ma{kar-), molt (mol-), mott (mot-), obe}t (obe}-), patint (patin-), piturt (pitur-), rict (ric-), {trigt ({trig-), timunt (timun-), u`t (u`), navigt (navig-), obe}t (obe}-), vidt (vid-), `bukt (`buk-), {pijt ({pij-), ra~unt (ra~un-), zakju~t (zakju~-). 1.1. s jednom ili dvjema prednaglasnim duljinama na osnovi: rmt (rm-), avnct (avnc-), brdi`t (brdi`-), dokn~t (dokn~), frmt (frm-), frct (frc-), kmpant (kmpan-), kntt (knt-), kntntt (kntnt-), lmpt (lmp-), lndrt (lndr-),26 pntt (pnt), tntt (tnt-), pntt (pnt-), tmpert (tmper-), {krtt ({krt-), {prkt ({prk-), trnt (trn-), `vntult (`vntul-). 2.
Prezent / / 27 + Imperativ + +

2.1. / naglasak na nastavku u infinitivu, na prvome ili jedinome samoglasniku nastavka u oblicima imperativa te na do~etnomu ili jedinomu samoglasniku nastavka 2. i 3. l. jd. te 1. i 2. l. mn. prezenta; naglasak na samoglasnicima nastavaka 1. l. jd. i 3. l. mn. prezenta: a) bst (bod-), cvst (cvat-), dert (der-), t} (te~-; tec-), rastst (rastep-), gnjst (gnjet-), grst (greb-), hrst (hrop-), jebt (jeb-), pobrt (pober), dozrt (dozr-), mst (met-), nst (nes-), plst (plet-), ort (or-), p} (pe~-; pec-), prt (per-), zvt (zov-), sast (sas-), r} (re~-; rec), va`gt (va`g-), sst (sop-), `ert (`er-); kjt (kjan-), rast (rasp-),
17

Tako je primjerice u kastavskome govoru i s ne{to slabijim intenzitetom u novljanskome. Usp. Zub~i} (2006: 117-122).

119

zaprt (zapr-), rt (rov-/rev-), umrt (umr-) U imperativu su ovih glagola zabilje`ene dublete, pa se uz stariji tip naglaska na nastavku ~esto ~uje i ostvaraj sa silinom na osnovi: tec/tci, zov/zvi, recmo/rcimo, zaprte/zprite i dr. b) pt (pij-; pj-), odvt (odvij-; odvj-); lt (lij-; lj-). Glagoli navedeni pod b) tvore imperativ nastavcima -, -mo, -te pa je samo u njih u imperativu naglasak na osnovi, a ne na nastavku, kao u ostalih glagola. 2.2. kao 2.1. ali s prednaglasnom duljinom na jedinom ili do~etnom samoglasniku prezentske i imperativne osnove: a) grst (grz-), klst (kld-), krst (krd-), mst (mz-), pst (pd-), s} (s~-; sc-), str} (str`-; strz-/{tr`-), plt (plv-), prst (prd-), pripst (pripd-); trst (trs-), t} (t~-; tc-), v} (v~-; vc-), dst (db-), pst (ps-), rst (rst-), skst (skb-), vrst (vrz-), ob} (ob~-; obc), s} (s~-; sc-), zst (zb-) b) smt (smj-; smj-). Glagol naveden pod b) tvori imperativ nastavcima -, -mo, -te pa samo on ima u imperativu naglasak na osnovi, a ne na nastavku. 3.
Prezent + Imperativ + +

3.1. naglasak na nastavku u infinitivu, na prvomu ili jedinomu samoglasniku nastavka u oblicima imperativa, prednaglasna duljina na prvome samoglasniku nastavka i naglasak na do~etnom samoglasniku nastavka u 1. i 2. l. mn. prezenta; naglasak na nastavcima svih triju lica jednine i 3. l. mn. prezenta: a) blagoslovt (blagoslov-), bodrt (bodr-), bort (bor-), brojt (broj-),

121

lett (let-), pustt (pust-), to~t (to~-), drobt (drob-), dr`t (dr`-; dr`/d`-), dvojt (dvoj-), gojt (goj-), gort (gor-), kost (kos-), kropt (krop-), ledt (led-), le`t (le`-), lo`t (lo`-), spt (sp-), topt (top-), odmort (odmor-), zvont (zvon-), `mt (`m-), `alostt (`alost-). S obzirom na ~injenicu da je u dijelu govora dokinuta opreka po kvantiteti na nenagla{enome r, dio glagola koji su primarno imali dugu osnovu, nakon dokinu}a ulazi u ovaj tip. To su glagoli tipa ~rnt (~rn-) < ~nt (~n-), grdt (grd-) < gdt (gd-), trpt (trp-) < tpt (tp-) i sl. Inovativna je tendencija u grobni~kom govoru prijelaz dijela glagola iz ovoga naglasnoga tipa u naglasni tip b, podtip 1. Taj prijelaz omogu}uje vi{e ~imbenika, a me|u inima je morfolo{ki isti tip nastavaka (u prezentu -in, -i{ i dr.; u imperativu -i i dr.) te naglasna istost u infinitivu i imperativu. Jedina se razlika me|u tim dvama naglasnim tipovima, ona u naglasku prezenta, dokida tako {to se ovi glagoli u prezentu mogu ostvariti i sa silinom na osnovi. Zabilje`ene dublete poput brojn : brjn, topm : tpmo; bodr : bdr jo{ su nesustavne, ali pokazuju smjer razvoja. b) stt (stoj-; stj-), bt se (boj-; bj-); jst (j-; jj-); dt (d-; dj-). Glagol dt jedini je glagol ovoga naglasnoga tipa koji u prezentu ima nastavke s formantom -a- (1. l. jd. dn, 1. l. mn. dm). 3.2. kao 3.1. ali s prednaglasnom duljinom na jedinom ili do~etnom samoglasniku osnove u svim oblicima prezenta i imperativa, izuzev 1. i 2. l. mn. u kojima se ona pokra}uje jer je ista naglasna jedinica ~injenica sljede}ega sloga (oslpn, ali oslipmo , umj. *oslpmo ): bldt (obld-), ~mt (~m-), ~pt (~p-), ~bt (~b-), drt/drt (dr-), g~t (g~-), hldt (hld-), kv`t/kv`t (kv`-), njrt (njr), oslpt (oslp-), vpt (vp-), zstt (zst-). Dijelu je glagola zbog nejednakoga ostvaraja nenagla{ene duljine na trima osnovama te{ko odrediti pripadaju li 3.1. ili 3.2. podtipu. To su glagoli: d{t (di{-; d{), bl{}t (bli{}-; bl{}-), m~t (mu~-; m~-/m~-), b`t (bi`-; b`-).

122

Sanja Zub~i}

NAPOMENE O SINTAKSI
U ovome se dijelu analizira gramati~ko ustrojstvo re~enice, odnosno, sintakti~ke funkcije u grobni~kome govoru. Za cjelovit sintakti~ki opis valjat }e istra`iti i sintaksu oblika, tipove re~enica i red rije~i te provesti u suvremenoj sintaksi sve zastupljeniju analizu teksta. 1. PREDIKAT Prema vrsti rije~i koja dolazi u slu`bi predikata razlikuju se glagolski i imenski predikat. 1.1. Glagolski predikat Mo`e se sastojati od jednostavnih (Ski dn kupjn krh.; I vdn na {kji jedneg deblga i ~nga gdinu.; Tec k njj!) i slo`enih glagolskih oblika sastavnice kojih mogu biti rastavljene drugim rije~ima (Pv, kd smo u`li v Rk hojvt, pa su u`li Talijni pustt dset kl cvta prko granc, p j sk u`l k j {l nebg z dvi cvta dset kl kpt a{ je bl dlika va Tliji vvki cenj, pa npt khat makarn i fki}i.) n j men bl Ldija donesl, I sam pomo}ni glagol moe biti slo`en: O pk je n dobr onak.; Kd bi ofc bl obolla ili kd bi njj ~, nda su se mrli smi pom}, kakogd su umli i znli. Kada se predikat izra`en dvo~lanim slo`enim glagolskim oblikom ostvaruje na apsolutnome po~etku re~enice ili se `eli posebno istaknuti, pomo}ni je glagol enkliti~ki (Tekl sn kulikogd su me nge nosle.; P} }u tmo pa }u vdet.; Ako j bl j~ trv, krepl j zjedno.). Kada je pomo}ni glagol dvo~lan, na apsolutnome se po~etku naj~e{}e ostvaruje glagolski pridjev radni glagola bt, potom nenagla{eni oblik toga glagola i tek kao potonji, s mogu}no{}u umetanja drugih rije~i, glagolski pridjev radni glavnoga glagola (Bl bn ti t storla, ali ns dospla.; Ble bi nebge obolle, a k bi ih pejl veterinr? Sme su do{l n se, ako s.). Znatno se rje|e

123

u tim polo`ajima na apsolutnome po~etku rije~i ostvaruje glagolski pridjev radni glavnoga glagola (Mzle bimo ble tr pt n dn, t su ns u`le bolt rke.; Donesl m j bl fnj teg ma s j s potro{lo.) U grobni~kome govoru glagoli bt i (o)tt imaju po jednu paradigmu prezenta glagola i to onu koja je oblikom, uz zamjenu do~etnoga -m s -n u 1. l. jd. prezenta glagola bt, jednaka paradigmi nenagla{enoga oblika istoga glagola u suvremenome hrvatskome standardnome jeziku: san, si, je, smo, ste, su i }u, }e{, }e, }emo, }ete, }e. Me|utim, ti oblici u odre|enome polo`aju u rije~i mogu poprimiti naglasak (sn, s, j, sm, st, s; }, }{, }, }mo, }te, }). Tako je naj~e{}e na apsolutnome po~etku re~enice, pa su ovjereni ostvaraji (Sn bl zadovjna kad je pro{l.; Smo m hodli do nj, ali nn n rblo a{ sm m va ltah vdu z doma nosli.). Na po~etku se upitnih re~enica u na~elu ostvaruju nagla{eni oblici prezenta glagola bt ili (o)tt. S promjenom se re~eni~ne intonacije mijenja i naglasak prezenta tih glagola i to tako da oblici koji u izjavnim re~enicama imaju kratki naglasak, na po~etku upitne imaju dugi silazni (sn, s, j, sm, st, s; }, }{, }, }mo, }te, }): J ti ~?; ]{ me m} zapejt zdlu?; S bl v Rk?; ]mo p} grbit d nn se n bi s zmo~lo?). 1.2. Imenski predikat Imenski predikat ~ini neki od oblika kopulativnoga glagola bt i imenski dio koji je nositelj leksi~koga zna~enja i u slu`bi kojega mogu biti: a) imenske rije~i u nominativu: Kad je d` vl, nda su fce ntr va {tli.; Ptr je pmetn pa v{ ~ mu s j priptilo.; T j t.; On j pv, rodla s j dset minth pred njn.; b) prilog: On j dobro , ali n n.; c) prijedlo`ni izraz: Ljbac je bez rukvh, od vn.; [knj je bl bez nslona.; d) pade`ni izraz u dativu (uvijek zamjenjiv izrazom s prijedlogom za): T j teb. zamjenjivo je s T j za teb.; Pp j teb, a uti} t j brtu. zamjenjivo je s Pp j za teb, a uti} je za brta. Potonji su ostvaraji u suvremenom grobni~kom govoru znatno ~e{}i.

18

Neodre|eni lik toga pridjeva glasi mrtv, mrtv, mrtv.

124

1.3. Predikatni pro{irak U grobni~kom je govoru predikatni pro{irak rijedak, a kategorije u kojima se javlja malobrojne. Ovisno o rije~i koja se dodaje samozna~nome glagolu u funkciji predikata, razlikuju se imenski i glagolski predikatni pro{irak. Imenski predikatni pro{irak naj~e{}e ima oblik pridjeva koji se mo`e ostvarivati u obama pridjevskim likovima (Na{l smo ga stu~en ali i stu~eneg/stu~enog.). Nominativni imenski tip predikatnoga pro{irka dolazi kao obvezna dopuna uz glagol ostt. Imenski je n je ostl m}i{n.; Sr }e ostt takv.). dio naj~e{}e pridjev (O U grobni~kom je govoru predikatni pro{irak apsolutno naj~e{}i u konstrukcijama s ~esticom kod (Sm m u`li kod mularja kod zci jst.; Blo nn je kod va rju.). Glagolski predikatni pro{irak ima oblik glagolskoga priloga sada{njega i vrlo je ~est (Vvk je nebga kopla kntj}.; Mlikarce su vvk plel hod} v Rk z mlkn.). ^este su i strukture glagol + glagol u infinitivu (On j vlla plst.; [l su kopt.). 2. SUBJEKT Slu`bu subjekta u re~enici imaju prije svega imenske vrste rije~i koje su uvijek u nominativu: a) imenice (Te`k su nn dlali.; Od jarhh je bl njlipj vna.); b) zamjenice (T t j mlo blgo.; Nk j skrz rvn, a nk j lp rcasta.); c) pridjevi1 (Smo su njj~ pre`vli, drg bi s pokrepli.; Pokjn j t pstl njmljmu snu, ali mu br}a ns dl.); d) brojevi (Smo su njj~ pre`vli, drg bi s pokrepli.; Pv m j bl bj.). Subjekt je kao ~lan re~eni~noga ustrojstva ovisan o predikatu i s njime je sro~an. 2.1. Sro~nost po rodu Problem potencijalno predstavljaju imenice poput brba, ppa, Mikla i sl. u kojih se gramati~ka kategorija roda ne podudara
19

Pridjev u zna~enju mu{ki od ovoga se poimeni~enoga pridjeva razlikuje samo

125

s izvanjezi~nom kategorijom spola. Ove imenice ulaze u paradigmu imenica `enskoga roda, a realno su mu{koga roda/ spola. Uz navedene imenice uvijek dolazi atribut u mu{kome rodu: mj brba, njej brba, debl brba, str brba; n{ ppa, pokjn ppa, svt ppa, dbr ppa; svt Mikla, str Mikla, sv Mikla i dr. Sro~ne su i s predikatom mu{koga roda: Brb j do{l.; Brba g j dobr ntkl.; Pokjn pp j tr pt bl vd.; Pp j m{l.; J ti ~ Mikla donesl?; Mikla t j n~ pstl na pon{tri. U ovu skupinu ulaze i svi augmentativi izvedeni od imenica mu{koga roda, koji su u grobni~kome govoru `enskoga roda jer se tvore sufiksom -ina, (Nkakv gd m{kn (< m~k) j pred vrti.; Da vd{ kakv mrlininu (< mrln) su skopli!; Vl mrzin j bl!). Iz navedenoga proizlazi da se na sintakti~koj razini ovakve imenice pona{aju u potpunosti kao imenice mu{koga roda pa se mo`e izvesti zaklju~ak da u grobni~kom govoru sro~nost ure|uje izvanjezi~na kategorija spola, a ne gramati~ka kategorija roda. 2.2. Sro~nost u broju Imenice u kojih se ne podudara gramati~ka kategorija broja s izvanjezi~nom brojno{}u onoga {to imenica izra`ava, primjerice vrta, kl{}a, pl}a, dmja i sl. naj~e{}e otvaraju mjesto atributu u mno`ini srednjega roda (lpa vrta, {irk vrta, hrastova vrta; dobr pl}a; jka kl{}a i dr.) i sro~ne su s predikatom u mno`ini srednjega roda (Vrta su se oprla.; Kl{}a su ti pla i preknla se.; Pl}a su mu bl zdrva.). Sporadi~no su zabilje`eni primjeri u kojima je atribut u mno`ini, ali `enskoga roda ({irk vrta, lpe jja), {to je opservirano i u dijelu susjednih sjeverozapadnih ~akavskih govora. Zbirne se imenice tipa br}a, dic, gospod sklanjaju kao imenice `enskoga roda u jednini pa otvaraju mjesto atributu s tim gramati~kim kategorijama (n{a dic, slo`na br}a, bogta gospod). Predikat je, naprotiv, uvijek u mno`ini i to srednjega roda (Dic su nn do{l.; Br}a su se potkl.; Gospod su propla.). Zbirne imenice tipa prj, v}, l{} otvaraju mjesto atributu u jednini srednjega roda (mhko prj, zrlo v}, `to l{}) i sro~ne su s predikatom koji je u jednini srednjega roda (Prj j letlo.; J v}

126

zrlo?; Ve} je s l{} popdalo.). 3. OBJEKT Funkciju objekta mogu obavljati sve imenske vrste rije~i: a) imenice (Skhala sn obd.; Naposprvjla s j tjh k}.); b) zamjenice (Vdela sn ga pred k}n.; Hvlla s j { njn.); c) pridjevi2 (Ptla sn strga bi mi t prdl, ali n n otl ni ~t.); d) brojevi (Znl sn pv z kpa, zt su mkre.). 3.1. Bli`i (izravni, direktni) objekt Bli`i je objekt na~elno u akuzativu, a mjesto mu otvaraju prelazni glagoli (U`la t j on skhat palntu i nst ju plovnu o Mrtnji.; Darn j u`la sra nn dt i t smo m pog~u i sr sln jli.; ]{ zt od n{ega ko{.). Bli`i objekt mo`e biti i dijelni genitiv, ali i on je obvezatno zamjenjiv akuzativom (Marja Flipova vvk nn je nebga donesl kaf. zamjenjivo je s Marja Flipova vvk nn je nebga donesl kaf.; Darn j u`la sra nn dt i t smo m pog~u i sr sln jli. zamjenjivo je s Darn j u`la sr nn dt i t smo m pog~u i sr sln jli.). Zna~enjska je razlika me|u objektima u genitivu i akuzativu u navedenim primjerima ta da se objekt u genitivu rabi kada nije rije~ o cjelovitu predmetu, nego o njegovu dijelu. Stoga se oni mogu dopuniti nekongruentnim atributom (Marja Flipova vvk nn je nebga donesl ln~i} kaf.; Darn j u`la komd sra nn dt i t smo m pog~u i sr sln jli.; Kple bi nebge kilo ckara, kilo cvta, pl kil kaf, a s ~ njn je rblo za p doma.). 3.2. Dalji (neizravni, indirektni) objekt Dalji je objekt u sljede}im kosim pade`ima: a) u genitivu (Odrekl ga s j.; On s j na~tala knjg.) i s prijedlogom (K se odvoj od jn~i}a i ni za Bga ga n}e.; Z gold je va kotl mlk prelvl.); b) u dativu (Rda sn mu pomogl dkla sn bl m}na.; Veselli su se nukn.) i s prijedlogom (Ne sm ~ovk bt popustjv prama njmi.); c) u akuzativu s prijedlogom (U`la t j on skhat palntu kad je za ~obni khala za zgru.; Vvk su znli k nn dohjt po sr.); d) u lokativu uz obvezatan prijedlog (Ne smn ni mslet o tom/tem.);

127

e) u instrumentalu uz obvezatan prijedlog (Nahvlla sn se z n je zazjl nd njimi pa su ga posl{ale.). nvmi postol.; O Uz neke glagole mo`e stajati i vi{e objekata s time da je jedan obi~no bli`i (U`le smo ofcn dt kore od narn~.; Narzali smo njn pr{ta i sra.; Mt nas je tem navdila i j t i dn dans dn tak.). 4. PRILO@NA OZNAKA U grobni~kom govoru funkciju prilo`ne oznake naj~e{}e imaju prilozi kojima se izri~u: a) okolnosti vr{enja glagolske radnje, i to: mjesto (Bl je cvt dolika cenj.; Po ltu su {l zgru z ofcmi.; Oskud si do{l?), vrijeme (Potla se ckara posp.; K bi t od famlije nsl jtro blagoslovt?; V~r si speta mrl p} p nje zgru.) i na~in (Pa se t lpo razr`e.; J{to se ovako zasmo~.; Fki}i se s psti dlaj, pom}i{no i n sitno.); b) stupanj jakosti glagolske radnje (U`l g j nebgega jko st}.; Mlo }u pot} pa }u te dot}.); c) neodbrojenu koli~inu (Ov lt j blo ~da snga.; ^da s j teg pozblo.; Iml je mlo sr} i mlo pmti pa j s uspl stort.). Vrlo se ~esto prilo`na oznaka izri~e imenicom u akuzativu, koja uza se ima atribut (Cli dn t j smo hodlo t blgo, hodlo.; Ov lto }emo rnije sdt.; S n} sn te snjala.; Ns te vdela clu {etemnu.), ili prijedlo`nim izrazom, s time da uz prijedlog mo`e stajati imenska rije~: a) u genitivu (Potli ve~r s j zlmenalo i {l spt.; Bl je pu men do pln.); b) u dativu (K j {l k rnj m{i, t j nsl i blagoslovt.; K v~eru s j {l dma.), c) u akuzativu (Mr se tsto na stl lo`t i lpo rastgnt z lazjnicn.; Pv smo u`li v Rk hd} hojvt.; Na prl} se fce ojnj.); d) u lokativu (Bl je cvt va Tliji vvki cenj.; U`li su r} da se leh o Vazm kntntj i o Bo`}u a{ da sltk pog~u pe~.); e) u instrumentalu
naglaskom i glasi m{k i ulazi u paradigmu sa stalnim mjestom naglaska na osnovi (Gjd. m{kga/m{kga; Djd. m{kmu/m{kmu i dr.).

128

(Mr se tsto na stl lo`t i lpo rastgnt z lazjnicn.; Ptla se posp s ckarn.; Rd j kntla z sestrn.). Prilo`na se oznaka mjesta izri~e i besprijedlo`nim lokativom i genitivom (Kmo s j {l z ofcmi? Kozicu. J, v ste {l Kozicu.; Kd je pa zm, on ko{ sna znmat pod, n t lhko.). Ovakvi su izrazi uvijek sintakti~ki sinonimni s prijedlo`nim strukturama koje su u sustavu znatno ~e{}e (v ste {l va Kozicu i ko{ sna znmat z pod) i redovito se njima izri~e smjer kretanja. Prilo`na se oznaka dru{tva ~esto izri~e instrumentalom posvojno-povratne zamjenice, ali se u tom slu~aju ne radi o pravoj besprijedlo`noj sintagmi ve} o elidiranju prijedloga z koji s oblikom sbn ~ini jednu izgovornu cjelinu unutar koje se najprije jedna~i po zvu~nosti, a potom se reducira (Zmala g j sobn v Rk kd jj ga n iml k.; Sm s j sobn krla.). Isto se doga|a u svim situacijama kada prijedlog z stoji ispred rije~i koje po~inju {umnicima s ili z (Pokrla s j ssdn.; U`l s j napt Zvnetn.). Razlikuju se sljede}e vrste prilo`nih oznaka: 4.1. Prilona oznaka mjesta (Zapln r{ doma z mlkn.; Igrle su se na ledni.; Mlikarce su n drug dn nesl mlk v Rk.). Sintakti~ka je zna~ajka grobni~koga govora postojanje razlike u na~inu iskazivanja cilja kretanja od na~ina iskazivanja bivanja na nekome mjestu. Tako se se za iskazivanje cilja kretanja uvijek rabi dativ s prijedlogom k3 (Znli su vvki k nn dohjt po sr.; Hj k nn!; Rn duhtru.). Za iskazivanje bivanja na nekome mjestu rabi se prijedlo`na sintagma pu + imenska rije~ u genitivu4 (U`l j r} Mrica da njn jih je destk pu Vnkota.; T s j pu mesrh n je bl tmo pu svjga dda.; J sn jedn jedn pt kupovlo.; O jla t i t pu Drg pokjn i Mlana.). Ta se stara razlikovnost u govornika mla|e generacije zatire, odnosno prevladava model pu + imenska rije~ u genitivu i za iskazivanje kretanja pa se sve ~e{}e ~uju re~enice poput ovih: Rn pu Stnkota; Do{l sn pu vs, ali n nkga blo i sl. Vjerojatno ta tendencija slijedi istu zamije}enu i u razgovornome, ali i u drugim funkcionalnim stilovima suvremenoga hrvatskoga standardnog jezika. Za razliku od toga jo{ je uvijek dobro o~uvana razlika u na~inu izricanja cilja i smjera kretanja.

129

Smjer se kretanja izri~e prilogom kda (Kda ste {l va crkv? Po kn pt?), a cilj kretanja prilogom kmo (Kmo r{? Va Jelnj!). Za izricanje se odmicanja od mjesta radnje rabi u ~akavskome uobi~ajen prilog } (Vje su {l }.; ] sn ga potrala.). 4.2. Prilona oznaka vremena (Pojutro bimo popl ln~i} blga npt kaf i t bi blo s do obda.; Va mju misc su {l zgru.; O je blo s drh~ij.) 4.3. Prilona oznaka na~ina (Kko ti s j t mogl dogodt?; Tsto se nsitno r`e pa se kld khat v vodu ili v jhu.; Bme zn{ da njn n blo lhko.) 4.4. Prilona oznaka uzroka (^ zt ns {l k m{i?; Oboll j nebga od pojdanj.; Nka sad pkne od jda kd ju n npt otl o`ent.) 4.5. Prilona oznaka dru{tva i prilona oznaka sredstva (Vlla sn dlat { njmi a{ su vvk kntli.; Ptla smo ve} {l zdlu z bsn.; fce su strgli {krami.). Pokrla s j ssdn oko nkakovega drv.; O Uz obje prilo`ne oznake obvezatno stoji prijedlog. Iznimno mo`e biti elidiran zbog prethodno protuma~enih fonetskih razloga. 4.6. Prilona oznaka koli~ine (^da su nn dli, a mlo su imli.) 4.7. Prilona oznaka namjere (Sk v~r smo va crkvi molle za mr.; Do{l smo po nevsticu! Bte nn prli?) Za razliku od prilo`nih oznaka mjesta, vremena i na~ina, donekle i dru{tva i sredstva, koje su frekventne, ostale su navedene prilo`ne oznake rje|e. U odnosu na standardni hrvatski jezik, ali i na ostale ~akavske govore, broj je prilo`nih oznaka, osobito na~ina, manji {to je uvjetovano vrlo razvijenom i razgranatom semantikom glagola. Brojni su glagoli koji imaju isto temeljno zna~enje, ali se razlikuju po okolnostima vr{enja radnje ili odnosu govornika prema onome {to glagol zna~i. Tako primjerice temeljno zna~enje baciti ima glagol htit, dok sljede}i glagoli ozna~avaju okolnosti

130

i na~in toga bacanja, pa zabrnkant zna~i silovito {to odbaciti, zahtit zabaciti {to kamo, zametnuti, zakmb~it baciti {to tako da se u padu preokrene, zakramt ljutito zabaciti, odbaciti {to, zasmdt nemarno zabaciti, baciti i dr. 5. ATRIBUT Atribut mo`e biti pridjev, zamjenica, broj, imenica, koli~inski prilog ili prijedlo`ni izraz. Budu}i da atributu otvara mjesto imenica, njegov je morfolo{ki oblik odre|en morfolo{kim oblikom imenice na koju se odnosi, dakle oni su kongruentni ili sro~ni. Drugi je tip atributa nekongruentan ili nesro~an, a nastaje preoblikom iz predikata kojemu je predikatna rije~ genitivni izraz. 5.1. Sro~ni ili kongruentni atribut Ovaj je tip atributa sro~an s imenicom na koju se odnosi {to zna~i da se s njom sla`e u rodu, broju i pade`u, a u grobni~kom govoru ima potvrda za sro~nost za sve pade`e, sve rodove i oba broja. U grobni~kom govoru atribut mo`e biti: a) pridjev (U`le su r} da se leh o Vazm kntntj i o Bo`}u a{ da sltk pog~u pe~.; Kapla pust on ~rjn bju pa jja bd onak lp.); b) zamjenica (Njprv se zm{, pa se lpo t vod lij i npt se pa kvs lo`.; T ti n ni trv jlo nego smo nk lsti.); c) broj (Pv dn, dok su jo{ hodli hd}, jtro bi njprv {l nebga n{a mt na ^vju po krh va peknjcu da njn bde fr`ak krh.). Ad. a) Najbrojniju skupinu sro~nih atributa ~ine oni koji su po morfolo{kim kategorijama pridjevi pa se stoga ~esto i cijela kategorija tih atributa nazivlje pridjevskima. Kako u grobni~kome govoru, kao i u ve}ini sjeverozapadnih ~akavskih govora, slabi ili se potpuno gubi morfolo{ka opreka izme|u odre|enoga ili neodre|enoga lika pridjeva (Zub~i} 2004), pa se ujedna~avaju na deklinaciju odre|enoga lika pridjeva, potvr|uju se dublete, primjerice Zakopli smo dobr ~ovka. i Zakopli smo dobrog/ dobreg ~ovka. One su isklju~ene u odre|enim sintakti~kim funkcijama, tako kao predikatna rije~ pridjev mo`e biti samo u neodre|enome liku: Prz Rnko je bl jko pordn. Taj pridjev

131

preoblikom mo`e postati atribut: Pordn prz Rnko. Atribut je ~esto posvojni pridjev, no u mla|ih je govornika zamjetna tendencija njegova preoblikovanja u sintakti~ki model od + imenica n je prjatl od Petr.). Posvojni se pridjev rabi za u genitivu (O izra`avanje najbli`ih rodbinskih veza i u tim su sintagmama vrlo rijetke zamjene sintakti~koga modela: Zn{ da bi t pv mgl bt v Frnv Ivn, ~ j mrl.; Iml j n{a Luzrija kakva tr-~etra lta kd da j j Mrn Pnn, pokjn nebg, npl dok su va Zlj kosli.; Ivn Mtn je bl jedn vrme z ocn.; Mt pokjn Slvin j umrl pred ~etrdest lt.). Ad. b) Funkciju atributa mogu obavljati sljede}i tipovi zamjenica: a) posvojne zamjenice: U`l j r} Marja Vntrova, da njhovega nteta t ne pija`. A n{ otc je vvk govorl da j murva za A mlk njboj. Mj otc nk j iml st muzc. b) povratno-posvojna zamjenica: Uglvnn nstojali su da n svj sr dobje ~ pv. c) pokazne zamjenice: Mr{ t} o pln tmo zanst t golde i hrn i s. Otc je sagrl, j msln na on teplnu mlk kad se pomz, na onst teplnu. T jn~i}i k su se odvojli na prl}, za p{u za imt. d) upitne i odnosne zamjenice: On su imli kakovih jbk i hr{v i s donesl pak oneg. Kd je bl mld, i nda da v~r k pt n mgl spt i d j razm{jl kda }e n p}, kd j, va kstmu dlc v{e trv. e) neodre|ene zamjenice: Nk vrme su konj imli smo Mi}tini, Fna i Ivn. A{ su `nsk pro{l, sk mlikarc j pro{l njve} }. Ad. c) redni brojevi: Zn{ i nda ti ksnije, msln ngdi {st msc, ja prn, da ti red zgru nda ti se sl dje. Pv dn, no su nda hodli hd}, jtro bi njprv {l nebga n{a mt na ^vju po krh va peknjcu da njn bde fr`ak krh. Atributu otvara mjesto imenica koja stoji samostalno ili u prijedlo`nom izrazu na mjestu svih dijelova re~enice. Analogno tome razli~iti tipovi atributa mogu biti dijelom subjekta, predikata, objekta ili

132

prilo`ne oznake: a) atribut pridru`en subjektu (Velki sri, velka to~la bi bl do{l.; Kad nk vrme prjde, kd je j~ trv, nda su cl dn na p{i.; T blg j smrn hodlo.); b) atribut pridru`en predikatu (On j bl vrdn `nsk.; Bl je drg msc kd s j t dogodlo.; Pa Ivn t j njej sn, ~ ns znla?); c) atribut pridru`en objektu (Vazm i Bo`}u se kntntj a{ da sltk pog~u pe~.; Vvk t j iml jedn bujl va kn je dr`l mlk.; Tka su nn do~kale {st msc.); d) atribut pridru`en prilo`noj oznaci (Sk fce se ojnj va drgn korzmen ptk smo hodli na kr`n pt.; O misc.; P} }u v Rk k drg dn.). U jednoj re~enici mo`e biti onoliko atributa koliko ima imenica. Atribut koji se dodaje imenici koja ve} ima pridjevski atribut ne odre|uje samo imenicu ve} ~itav atributni izraz: T t j bl jedn, ko nk svozeln bja.; Jtro bi njprv {l neboga n{a mt na ^vju po krh va peknjcu. Uvr{tavanjem dviju ili vi{e re~enica kojima je zajedni~ki subjekt, a razli~ita predikatna rije~ u jednu re~enicu nastaje niz od vi{e atributa koji mogu biti odvojeni zarezom ili veznikom. Niz od dvaju ili vi{e atributa spojenih ili rastavljenih veznikom stilisti~ki je obilje`en i obi~no se rabi pri n je i lp i dbr i pmetn. isticanju, npr. O Svim je dosada navedenim primjerima atribucije mjesto otvarala imenica, no osim uz nju atribut mo`e stajati i uz zamjenicu (Trbal j m} s t nst zgru va plninu.) te pridjev i broj koji su naj~e{}e poimeni~eni ili se imenice izostavljaju zbog zalihosti uvjetovane kontekstualnim uklju~enjem (Mj pv (m`) je bl dbr ~ovk. N{ pokjn (otc) je vvk t u`l povdt.). Takvom atributu mogu mjesto otvarati samo redni brojevi i odre|eni pridjevi. U neutralnu izri~aju atribut stoji ispred imeni~ke rije~i na koju se odnosi, a u stilisti~kom diskursu mo`e biti iza njega. Ve}ina je atributa u neutralnu iskazu u antepoziciji. Me|utim, stariji ili jezi~no svjesniji govornici u neutralnu iskazu ~esto rabe ve}i broj atributa u postpoziciji

20

U mjesnim govorima s ukinutom kvantitativnom oprekom izme|u dugoga i kratkoga slogotvornoga // isti pridjev ima naglasne oblike gd, grd, gdo (gd). 21 U mjesnim govorima s ukinutom kvantitativnom oprekom izme|u dugoga i kratkoga slogotvornoga // isti pridjev ima naglasne oblike td, trd, tdo (td).

133

(T s j mntillo pa bi do{l b}ica pk s j on dobr zprla z vodn ~istn.). Kada se unutar iste re~enice ponavlja ista atributno-imenska sintagma, ~esto se mijenja red rije~i u sintagmi da bi se izbjegla monotonija u pripovijedanju (Ldija, tda smo hodli kad su zabrnli bli va {mu dubk hodt, a pv bi se va dubk {mu hodlo, a{ po lti t j tplo jko i nda on ns imle kad pt.). U opisivanju emotivnih doga|aja atributi u postpoziciji vrlo su ~esti (Zn{ smo kak t j ~ez {mu kad grm, nda ti smo dudnj, dudnj, a kad r{ s konjn pa su ptkove `elzn, t ti smo nda on bkvine skre sk~, smo gjd{ kak sk~ ozdol. O debl, vl, ma, ne vd{ t va {mi dubkj p}e snca, n{, smo zelenlo ozgor. A kd t j magl, leh zdol r magl, pa stlno msl{ da t j ..., pogtovo ako si mlo stra{jv i kd si sm va {mi, nda smo msl{ da nk zhj prd te, a on kak magl r on debl dbl stoj rvn, zn{, t ptla vd{ da smo dbl debl stoj.). Posebno je zanimljiv red rije~i u sintagmama koje izra`avaju pripadnost. Ve} je prethodno re~eno da se pripadnost u grobni~kom govoru uglavnom izra`ava strukturom od + imenica u genitivu, dok se posvojni pridjevi rabe uglavnom za izricanje naju`ih obiteljskih odnosa i to u petrificiranim sintagmama koje su nastale iz potrebe za uklanjanjem nesporazuma u komunikaciji uvjetovana u~estalo{}u istih imena (J`ica Stnkotova i J`ica Koli{}eva). Danas je poreme}eno i to pravilo pa se za izricanje pripadnosti mla|ih osoba rabe dublete, primjerice Mrn od Jl i Jln Mrn. Za starije ili umrle osobe jo{ se sustavno rabe posvojni pridjevi: Petrv Ivn, Ivn Pnn i sl. U na~elu se posvojni pridjev nalazi u postpoziciji: Ivn Pnn, Mln Ivnv, Marja Flipova, Mrko Bnv. S obzirom na obvezatnost, sro~ne atribute mo`emo podijeliti u dvije skupine: sintakti~ki obvezatnih i semanti~ki obvezatnih. Pod sintakti~ki obvezatnim atributom misli se na nu`nost uvr{tavanja atributa uz imenicu koja u re~enici mo`e stajati kao prilo`na oznaka fce se ojnj va drgn misc.; Kad su vremena ili na~ina, npr. O

22

Prema suvremenom u~enju J. Sili}a (1998:241-274) svaki glagolski oblik ima svoju osnovu: infinitiv ima infinitivnu, prezent prezentsku, a imperativ imperativnu

134

na cli dn {l, v} je blo lgje. Semanti~ki obvezatni atributi su oni bez kojih re~enica nema pravoga smisla, a ostvaruju se u stru~nim nazivima i drugim ustaljenim izrazima: mlikrsk lte, Ml Gspoja, Vl ptk, grbni{k sr, kr`n kacavda, t{jrsk bnak, fn blnja, grb pl, r{n pl i sl. 5.2. Nesro~ni ili nekongruentni atribut Funkciju atributa u re~enici mo`e imati i druga imenica koja je naj~e{}e u genitivu. Zbog toga se nesro~ni atribut ~esto nazivlje imeni~kim. Imeni~ki atribut izra`ava pripadanje, a prema vrstama pripadanja postoje razli~iti tipovi atributa: Posvojni, posesivni genitiv ili genitiv vlasni{tva izra`ava pripadnost po vlasni{tvu, rodbinskim odnosima, pravu ili vlasti i u~estao je. Posvojni se genitiv naj~e{}e izra`ava prijedlo`nom sintagmom: od + imenica u genitivu,5 npr.: otc od moj prijatelc, Mrn od Jl, dvorc od nk krajc, mihr od tlc, mihr od krv i sl. Genitivna se prijedlo`na sintagma mo`e preobli~iti u posvojni pridjev, pa se ovjeravaju oblici Jln Mrn, prijatel~n otc i kraj~n dvorc. Vrlo se rijetko posvojni genitiv izra`ava besprijedlo`nom imenicom (o{tarja Ivna Rejnina). Takve se konstrukcije dr`e arhai~nima i stilogenima. Rijedak je i stilisti~ki obilje`en na~in iskazivanja posvojnosti osobnom zamjenicom u genitivu (T j nj brt.; Oenl s j za nj sestr.) i osobnom zamjenicom u dativu (Poslli su mi slku od pr~sti njj sestr.; Brt njj pokjn.), prete`ito u `enskome rodu. Dijelni ili partitivni genitiv izra`ava pripadanje nekoga komada, koli~ine ili mjere dijelu neke tvari, skupa predmeta ili bi}a. Naju~estaliji je, a okvirno se mo`e podijeliti na sintagme kojima je glavni ~lan broj6 ili koli~inski prilog: dset kl cvta, cvta dset kl, tr msca, fnj tog/ teg i one kojima je imenica glavni ~lan, a nastale su metonimijom: bcica mlk, lta vod, {klp vc, ra vrmena, k{ sna, ko{rica kmpr, lonc msla, kmd drv, kmd `elza i sl. Kao i
osnovu. S akcentolo{koga je aspekta ova teorija postojana i funkcionalna jer dvije osnove istoga izraza nemaju nu`no isti naglasak, pa ~ak niti njegovo mjesto. Usp. npr. glagol lagt kojemu je prezentska osnova l`-, a imperativna la`-, odnosno,

135

posvojni genitiv i dijelni se genitiv nerijetko izra`ava genitivnom prijedlo`nom strukturom (prijedlog je uvijek od): gma od vuta, dl od teg, tr od sna i sl. U besprijedlo`nim sintagmama s brojem kao glavnom rije~ju neobilje`en je red rije~i: broj + imenica, dok inverzan oblik ima stilisti~ku vrijednost: Talijni su u`li pustt dset kl cvta prko granc, p j sk ul k j {l nebg z dvi cvta dset kl kpt a{ je bl dlika va Tliji vvki cenj. Uz brojeve dv (m. i s. r.), dv (`. r.), tr (m., `., s. r.), ~etri (m. r.), ~etra (s. r.), ~etre (. r.) imeni~ke rije~i ne dolaze u Gmn. ve} u posebnu obliku koji je za m. i s. r. jednak Gjd.: dv pas, dv sel; tr mlk, tr ~ovka; ~etri ~ovka, ~etra sel, a za `enski jednak N, A, Vmn.: dv nge, tr m`e, ~etre m`e. Uz brojeve ve}e od ~etri dolazi imeni~ka rije~ u Gmn.: {e`dest-sedndest cntimtrh, pt dn. Koli~inski prilozi: kulko, tulko, onulko, pr, v{e, mnje, fnj, dsta/dsti i sl. sla`u se s imenicom kao brojevi ve}i od ~etri (u Gmn.): fnj vr}c, kulko lt i sl. Genitiv cjeline izra`ava pripadnost dijela ili neke sastavnice svojoj cjelini, kao u primerima kte od bkv, kra od narn~. I u ostalim bi se slu~ajevima ostvarivala prijedlo`na sintagma, npr. kntn od k}. Gradivni genitiv pokazuje od ~ega je {to, odnosno od kakvoga je materijala ono {to se izri~e glavnim ~lanom. ^est je i izri~e se pridjevom (drvn stl, vnen ponjva, alumnjsk lte i dr.) i genitivnom prijedlo`nom sintagmom (stl od drv, vr}a od rta, {upca od mr`, ponjva od vn, pikbit od jvorovin i sl.). U suvremenom je grobni~kom govoru zamjetna sna`na tendencija preoblikovanja primarnoga sintakti~koga modela pridjev + imenica u model imenica + od + imenica u genitivu koji je rezultat posu|ivanja iz romanskoga modela. Primarno je taj model preuzet za izra`avanje gradivnoga i partitivnoga genitiva jer se imenice kojima se odre|uje od ~ega je {to ili dio ~ega je {to ~esto ne mogu preobli~iti u pridjev ili je taj pridjev rezerviran za kakvu drugu uporabu kao u primjerima tipa kntn od k}, a ne *k}n kntn, tr od sna, a ne *snv tr ili pikbit od jvorovin prema neovjerenome *jvorovinv pikbit ili *jvorv pkabit. Sekundarno se takav model preuzima i za izra`avanje posvojnosti. Stariji ga, ili

136

svjesniji govornici dr`e neautohtonim i rje|e rabe. I oni, me|utim, rabe isti model za izra`avanje gradivnoga i dijelnoga genitiva. U mla|ih je generacija ova tendencija pro{irena i na izra`avanje posvojnosti i poduprta je istim nastojanjem u razgovornome stilu hrvatskoga standardnoga jezika i danas je ve} gotovo prevladala, osim mo`da pri opisu rodbinskih odnosa. Ostali su tipovi nesro~nih atributa iznimno rijetki. Svim je navedenim tipovima nesro~nih atributa zajedni~ko to {to se pripadanje gotovo sustavno izri~e genitivnim prijedlo`nim sintagmama, i to uvijek uz prijedlog od.7 Iznimku ~ine samo oni dijelni genitivi koji kao glavnu sastavnicu imaju broj i oni koji su nastali metonimijom. Imenica koja stoji kao atribut mo`e i sama imati sro~an atribut, pa mo`e stajati: dvorc od nk lp krajc, {upca od fn mr`, lonc dobrog/dobreg msla i sl. Nesro~ni su atributi u neutralnu diskursu uvijek u postpoziciji, bez obzira na to jesu li besprijedlo`ni ili prijedlo`ni. Za dijelne genitive s brojevnom sastavnicom vrijedi isto {to i za sro~ne atribute. Potvr|eni su i neki nesro~ni atributi koji nisu u genitivu, ali je njihov broj znatno manji. Svi su takvi atributi u prijedlo`nim sintagmama: a) atribut u akuzativu: lonc na r`ice, vr}a na rge, vna za {tramci, svdri na p`; b) atribut u lokativu: r{kica na rmr; c) atribut u instrumentalu: kaf z pnn, pl z okvrn. Zanimljive su sintagme tipa pog~ica za blagoslovt i igl za plst jer su zna~enjski infinitivi blagoslovt, plst atributi imenica pog~ica, igl, ali to oblikom nisu jer je atribut uvijek imenska rije~. Posljedica je to ~injenice da su u grobni~kom govoru rijetke glagolske imenice. 6. APOZICIJA Apozicija je rijetka i naj~e{}e dolazi uz osobna imena podrobnije ml kov~, odre|uju}i zanimanje (Vlko u~tl, Iva u~tejica, E Ivn mesr) ili rodbinske odnose (sestr Anta, brba Tnak, tta Mrica, nna J`ica, mjka Drga i sl.) ili uz imena mjeseci (mj msc), premda danas pretee imenovanje mjeseci po rednim brojevima njihova pojavljivanja.

Iva Lukei} Sanja Zub~i}

RJE^NIK GROBNI^KOGA GOVORA XX. STOLJE]A

139

NA^ELA IZRADE RJE^NIKA

Rje~nik je grobni~koga govora pred gotovo ~etvrt stolje}a osmislila, metodolo{ki postavila i prikupila temeljni fond rije~i Iva Luke`i}. Rje~nik je zami{ljen kao istojezi~ni, dijalekatni, potpuni i reprezentativni. Pod odrednicom se istojezi~ni misli na to da je jezik u oba dijela ~lanka isti, hrvatski, s time da je natuknica dijalekatna i odnosi se na svojevrstan me|urang izme|u pojedina~noga mjesnoga govora i skupine govora. Odrednicom potpuni isti~e se te`nja popisivanju i opisivanju ukupnoga leksi~koga fonda grobni~koga govora, a odrednicom reprezentativni namjera da se u rje~nik uvrste rije~i tipi~ne za govor svih generacija i dru{tvenih slojeva Grobni~ana koji su `ivjeli u 20. stolje}u. Premda je ta granica vrlo fluidna i prakti~no neutvrdiva, postavljena je iz najmanje dva razloga. Prvi je ~injenica da je konac 20. stolje}a donio Grobni{}ini kao tradicionalno zatvorenome kraju otvaranje koje je uz svoje pozitivne strane nu`no donijelo i negativne u smislu niveliranja vlastitih vrijednosti i stila `ivljenja prema vrijednostima i stilu `ivljenja nekoga drugoga ni~im pretpostavljenoga. Taj je proces otvaranja kolidirao s napu{tanjem tradicionalne sto~arsko-poljoprivredne orijentacije s kojom u pasivni sloj prelazi i velik dio dotad temeljnoga leksika. Drugi je razlog za postavljanje vremenskoga okvira ~injenica da je s po~etkom 21. stolje}a zbog nagle informatizacije i tehnolo{koga napretka nastupilo punjenje leksi~koga fonda primljenicama iz suvremenoga standardnoga hrvatskog jezika koje postaju grobni~kima zbog provedene fonolo{ke i morfolo{ke adaptacije, ali ga i mijenjaju ostavljaju}i trajne posljedice po sustav. Jo{ je 70-ih godina pro{loga stolje}a rade}i i `ive}i na prostoru dana{nje Op}ine Jelenje najve}i i temeljni fond rije~i za ovaj rje~nik prikupila i 1983. na kartice popisala Iva Luke`i}. Svoje su nam manje, ali vrijedne leksikografske prinose ustupili Silvano Haramija (SH), Ada Mar{ani} (AM) i Stanislav Vali} (SV), dok su Vlasta Jureti} (VJ), Stanislav Lukani} (SL) i Arsen Salihagi} (AS) tijekom redigiranja cjelokupna materijala i pomo}i pri oprimjeravanju pojedinih natuknica tako|er dopisivali dio leksema. Leksemi koji su zabilje`eni samo u jednome prinosu, a ne i u ostalima, provjereni

140

su i ovjereni u izvornih govornika i uneseni u rje~nik s gore navedenom oznakom zapisiva~a. Brojem se takvih leksema isti~e zbirka Silvana Haramije prepuna vrlo arhai~nih leksema iz neke davno izgubljene te`a~ke, ali vrlo rafinirane civilizacije. Bez navedenih bi entuzijasta i zaljubljenika u svoj materinski govor ovaj rje~nik bio siroma{niji. Svima se njima posebno zahvaljujemo. Frazeme je prikupila Sanja Zub~i}. Tijekom prikupljanja i obrade onomasti~koga blaga od velike su pomo}i bile sugestije Stanislava Lukani}a. Grobni{}ina je podijeljena u tri `upe me|u kojima se utvr|uju razlike, dodu{e vrlo male i po cjelovitost sustava nebitne. U rje~niku su popisani razli~iti ostvaraji leksema koji svjedo~e o tim razlikama. S obzirom na ~injenicu da su svi prinositelji fondova ro|enjem, a glavnina i `ivljenjem iz jelenjske `upe, mogu}e je da se u rje~niku na|u leksemi koji nisu ovjereni u drugim dvjema grobni~kim `upama, ali i obratno. Svu je prikupljenu gra|u u ra~unalo unijela i leksikografski obradila Sanja Zub~i}. Rje~nik je oblikovan na temeljima suvremenih leksikografskih spoznaja (misli se pritom na strukturiranje leksikografskoga ~lanka, obradu slo`enih semanti~kih odnosa, razine gramati~koga opisa i sl.), ali ~injenica da je dijalekatni nala`e neke specifi~ne postupke koji proizlaze iz specifi~nosti materijala i o~ekivanja struke. Natuknice se navode u kanonskome obliku, a samo iznimno, u slu~aju kada taj oblik nije ovjeren, kao natuknica se navode svi potvr|eni oblici (usp. natuknicu grn, gr{ i dr.). Kada su nije~na ~estica i glagol spojeni u jednu rije~, ona se navodi pod natuknicom glagola koji joj je u osnovi (usp. nmn, nm{ i dr. pod natuknicom imt). Pojedini su leksemi zabilje`eni u dvjema ili ~ak trima ina~icama. Te su ina~ice dio iste natuknice samo onda kada je njihova razlika uvjetovana fonetskim ili fonolo{kim razlikama. Tako su dio iste natuknice prilozi dsakd i sakd, te glagoli ods}, oc} i os} u kojima su razli~iti ostvaraji uvjetovani izgovorom skupine ds, ali i problemom oko njegova zapisa. Dio su iste natuknice i leksemi japnnica i japlnica jer je u potonjemu provedena u grobni~kom govoru relativno ~esta distantna disimilacija. U svim se takvim slu~ajevima, radi lak{ega nala`enja, u glavi natuknice kao

141

prvi navodi leksem bez provedene fonolo{ke alternacije. Me|utim, kada do promjene dolazi na apsolutnome po~etku rije~i, kao u leksemima s{nj i {{nj, imenice se navode pod dvama slovima s uputnicom jedne na drugu. Dio su jedne natuknice i potpuno istozna~ni i s istom stilskom vrijedno{}u leksemi koji se razlikuju samo akcenatski (usp. zubr i zbr) ili tvorbeno (krmpalo/krmpo). Premda se ne radi o leksikografski posve korektnome postupku, primijenjen je iz funkcionalnih i pragmati~nih razloga. Ako se pak radi o istome leksemu kojemu se ina~ice razlikuju morfolo{ki ili semanti~ki (homonimija), kao u primjerima `p i `pa i sl., ina~ice ~ine zasebne natuknice. Ako leksem ima sinonim, obvezatno se upu}uje na nj neposredno iza zna~enja, u formuli (isto: sinonim). Kada je rije~ vi{ezna~na i ima sinonim potpuno podudaran u svim zna~enjskim odrednicama, onda se taj sinonim navodi iza posljednjega oprimjerenja (usp. natuknicu g}ine i sinonim brag{ine). Ako je pak sinonim ovjeren samo u jednoj zna~enjskoj odrednici, on se uvijek navodi neposredno prije egzemplifikacije te zna~enjske odrednice. Kada je leksem u sinonimskome odnosu samo s jednim zna~enjem drugoga leksema, u formulu za navo|enje sinonima se upisuje na koje se zna~enje sinonim odnosi. Svako se zna~enje oprimjeruje jednom ili vi{e re~enica preuzetih iz svakodnevne komunikacije. Oprimjerenje je pokatkad poslovica ili kakva usmenoknji`evna minijatura s time da one same nisu poslu`ile kao izvor za ekscerpiranje leksi~koga materijala koji zbog pjesni~ke slobode, zahtjeva metrike ili mogu}nosti unosa iz kakova drugoga sustava nije potpun odraz govorne situacije. Uz neke je rije~i navedena oznaka registra. Uvrije`eni se izrazi navode pod natuknicom rije~i koja im je dominantna. U rje~nik je uneseno i frazeolo{ko blago, i to tako da se frazem u kanonskome obliku donosi iza oprimjerenja leksema, a od njega se odvaja znakom . Frazemi se uvode pod natuknicu po utvr|enim leksikografskim pravilima: svaki je frazem naveden samo pod jednom natuknicom; ako frazem sadr`i imenicu, navodi se pod njome, a ako ih je vi{e, navodi se pod prvom od njih; ako frazem nema imenicu ve} koju drugu imensku rije~ (redom: pridjev, zamjenicu ili broj) ili vi{e

142

njih, navodi se pod prvonavedenom imenskom rije~i; ako frazem nema ni imenice ni koje druge imenske vrste rije~i, a ima jedan ili vi{e glagola, navodi se pod glagolom, odnosno, pod prvim od njih, ako je frazem ovjeren s glagolima obaju vidova, navodi se pod natuknicom svr{enoga glagola; u ostalim se slu~ajevima natuknica odabire prema prilogu. Kurziv ozna~uje pade`ni oblik zavisnih rije~i koje se u kontekstu mogu realizirati umjesto navedene zamjenice, a kosa crta me|u sastavnicama upu}uje na mogu}nost realizacije frazema u dvije ili vi{e ina~ica pod ~im se podrazumijeva i promjena glagolskoga vida. Oble zagrade ozna~uju fakultativni dio frazema. Ako je leksem pod kojim se frazem navodi sinoniman i u frazemu, frazem se ponovno navodi, ali sada uz sinonimni leksem. Sinonimija leksema ne mora se nu`no potvr|ivati i u frazemu. S obzirom na zna~ajke frazema, mogu}e je da se u frazemu potvr|uje leksem koji vi{e ne postoji kao samostalan pa nije zasebna natuknica (npr. leksem k{ta postoji samo u frazemu bt na k{ti pu kog/keg). Osnovnome je leksi~kome fondu dodan dio onomasti~koga blaga, s time da su popisani i opisani toponimi i etnici, te imena va`nijih rijeka, pritoka i planina. Ako je toponim jedno~lan, opisuje se po kriterijima koji va`e i za ostale lekseme. Ako je pak dvo~lan, oba se ~lana navode u natuknici, a u oprimjerenju se navode specifi~ni i razlikovni oblici, naj~e{}e genitiva, dativa i lokativa {to i jest cilj njihova izdvajanja u posebnu natuknicu. Premda nisu izdvojeni u zasebne natuknice, dio onomasti~koga blaga predstavljaju osobna imena tipi~na za Grobni{}inu koja se navode u oprimjerenjima. Posebnost je grobni~koga govora arhai~nost njegove naglasne tipologije. Stoga je u rje~niku osobita pozornost posve}ena upravo isticanju tih specifi~nosti pa su natuknice oboga}ene podatcima koji na njih upu}uju. Pritom se polazi od na~ela da se ne popisuje isto, ve} da se u natuknici, uz kanonsku rije~ bilje`i oblik ili vi{e njih koji su diskriminativni za pripadnost odre|enom naglasnom tipu. U rje~nik su djelomi~no unesene i novije primljenice. Pritom se misli na internacionalizme koji su u grobni~ki govor posredstvom {kolovanja, medija i sl. u{li iz suvremenoga standardnoga hrvatskog jezika. Za ve}i dio tih leksema postoje istozna~nice iz primarnoga sloja (npr. advn-

143

tst i sobtr) ili istozna~ni izrazi ili sintagme (adaptcija i prilagodt se). Drugi se dio tako preuzetih leksema odnosi na civilizacijske pojmove koji su preuzeti zajedno s izvanjezi~nom realno{}u koju imenuju (rheolgija, baklva, balerna, duplikt, egzistncija, ekonmija, nklva, flsifikt, fntzija, frap, frndica, gravitcija, hlj, ndividulac, kalndr, krdiolg, lgika, metabolzm, mkrofn, novicijt, oscilcija, ozn, slmonla i dr.). Svi su takvi leksemi pro{li proces akcenatske adaptacije i u sustav su grobni~koga govora potpuno adaptirani. Budu}i da se takve imenice od istozna~nih u standardnome hrvatskome jeziku razlikuju samo akcenatski, one nisu unesene u rje~nik kao zasebne natuknice. S obzirom na ~injenicu da Grobni~ani participiraju u svim sferama javnoga `ivota, u njihov govor ulaze i paralelno se rabe svi internacionalizmi potvr|eni u suvremenome hrvatskome standardnome jeziku. Stoga bi svaka takva rije~ zapisana u rje~nicima hrvatskoga jezika mogla svoje mjesto na}i i u ovome rje~niku, s akcenatskom adaptacijom kao jedinom obvezom. U grobni~kom se govoru zavinuti naglasak zamjenjuje dugim silaznim na do~etnom slogu izgovorne cjeline koja se mo`e, ali ne mora poklapati s do~etnim slogom rije~i. U natuknici je uvijek zapisana rije~ izdvojena iz konteksta, pa je svaki do~etni dugi nagla{eni slog nagla{en dugim silaznim naglaskom. Me|utim, u oprimjerenju se rije~ spoznaje u kontekstu, kao dio govora, pa isti oblik rije~i koja je u natuknici zabilje`ena s dugim silaznim, mo`e u oprimjerenju biti zapisan sa zavinutim naglaskom, npr. natuknica je kotl, ali u oprimjerenju mo`e stajati Kotl je {p. Premda se nije primjenjivala fonetska transkripcija, u oprimjerenjima su natuknica akcentirane izgovorne cjeline, pa je svaki slog zatvoren sonantom uvijek dug; ako je nenagla{en, ima nenagla{enu duljinu (On bi mu rekl. ali On m j rekl.), a ako je nagla{en, na njemu se ostvaruje dugi naglasak kojemu intonacija ovisi o polo`aju u izgovornoj cjelini (On bi do{l. ali Do{l j.; Tst j do{l. ali Do{l je tst.). Vi{eslo`ni se prilozi akcenatski razli~ito ostvaruju, pa se u natuknicama daju svi ovjereni ostvaraji. Razli~ito mjesto naglaska u natuknici i oprimjerenju, naj~e{}e u priloga, ali i u drugih vrsta rije~i, nije pogre{ka ve} proizlazi iz razli~itih stilskih odre|enja, a u vezi je sa

144

stilskom funkcijom mjesta naglaska. Imenice se opisuju odre|enjem kategorije roda, a u imenica koje se ostvaruju samo u mno`ini ili u mno`ini mijenjaju zna~enje, navodi se i kategorija broja. Zbog akcenatske i morfolo{ke specifi~nosti imenicama se `enskoga roda s nepostojanim a obvezatno dopisuje Gmn. Imenicama s nejednakoslo`nim promjenama, obvezatno se dopisuje Gjd. U grobni~kom se govoru u na~elu od svake imenice mo`e izvesti umanjenica i uve}anica koje naj~e{}e mijenjaju temeljno zna~enje. U rje~niku su navedeni samo najfrekventniji. Kada imenica i njezin deminutivni oblik zna~e potpuno isto, rabe se u istim kontekstima i imaju istu konotativnu vrijednost, a usto su istoga roda, navode se unutar jedne natuknice, s time da je prvonavedeni oblik uvijek polazi{ni, npr. fanla/fanlica. U imenica koje su dijelom a naglasnoga tipa sa stalnim mjestom naglaska na osnovi, navodi se Gjd. samo ako je od Njd. razli~it naglaskom ili (ne)zastupljeno{}u nenagla{ene duljine. Zbog specifi~nih se alternacija, uz imenice `enskoga roda s nepostojanim a navodi Gmn. Imenicama se mu{koga roda b naglasnoga tipa, sa stalnim mjestom naglaska na nastavku, uz Njd. obvezatno navodi Gjd., dok imenice `enskoga roda nemaju dopunu jer se ne mijenja mjesto naglaska, a vrsta ovisi o kvantiteti vokala nastavka. Imenice su c naglasnoga tipa specifi~ne po alterniraju}em mjestu naglaska, pa se uz Njd. bilje`e oblici koji su relevantni, a to su: za `enski rod Ajd., za mu{ki rod Ljd. te Gjd. kada se vrstom naglaska razlikuje od Njd., a za srednji rod Nmn. U pridjeva se neodre|enoga lika i zamjenica uz kanonski oblik u Njd. mu{koga roda, obvezatno navode jedninski oblici `enskoga i srednjega roda, ako se od njega razlikuju mjestom ili vrstom naglaska ili distribucijom nenagla{ene duljine. Ako se akcenatski ne razlikuju, navode se samo nastavci za `enski i srednji rod jednine. Uz pridjev se odre|enoga lika u oblim zagradama navodi samo nastavak s odgovaraju}om prozodijskom jedinicom. S obzirom na ~injenicu da svaki od dvaju pridjevskih likova mo`e imati komparativ i da se oni naglasno razlikuju, komparativi su uvijek bilje`eni uz pridjev na koji se odnose, pa i uz neodre|eni. Dakle, radi funkcionalnosti svjesno je napravljena

145

metodolo{ka pogre{ka. Potpuno je jasno da su svi komparativi zapravo odre|enoga lika i s obzirom na tip sklonidbe i na akcenatske zna~ajke. Natuknica je glagola uvijek infinitiv, izuzev kada je on izgubljen. Tada se, kao u primjeru glagola grn, gr{ i dr., navode oblici u prezentu. Uz glagol u natuknici bilje`i se 2. l. jd. i 3. l. mn. prezenta. Iz odnosa se mjesta naglaska u infinitivu i prezentu mo`e odrediti pripadnost jednome od triju naglasnih tipova glagola. Dok je za odabir 3. l. mn. bio klju~an morfolo{ki ~imbenik, za odabir je 2. l. jd. klju~an akcenatski. Naime, oblik 1. l. jd. ne bi bio primjeren jer je svaki slog zatvoren sonantom uvijek dug, bez obzira na to je li nagla{en ili nije. U prefiksalnoj je tvorbi glagola mogu}e udvajanje prefikasa. Takvi se glagoli navode pod istom natuknicom s time da se kao prva navodi ona s jednim prefiksom, npr. do{tukt/dona{tukt. Glagoli koji ozna~uju impersonalnu radnju imaju samo 3. l. jd. i mn. ili samo 3. l. jd. Takvim se glagolima navode samo ti oblici i oni se oprimjeruju. Zbog isticanja se razlike uz 3. l. jd. obvezatno navodi oblik, npr. dr`njt (3. l. jd. drnj, drnj) - pre`ivati. Glagoli koji mogu i ne moraju biti povratni navode se pod istom natuknicom s time da se posvojno-povratna zamjenica se navodi u kosim zagradama: gri{pt /se/. Ako pak postoji glagol potpuno ili djelomi~no razli~ita zna~enja, a istoga izraza s time da je obvezatno povratan, a usto se ovjerava samo u 3. l. jd. i eventualno u 3. l. mn., on se izdvaja u samostalnu natuknicu, npr. gri{pt se (3. l. jd. gri{p se). Natuknice i oprimjerenja zapisani su fonolo{kom transkripcijom. Iznimka je samo alofon fonema /m/. Naime, ispred bilabijala, osobito u govorima mjesta smje{tenih uz Rje~inu, slabi opreka izme|u m i n. Kao bitno distinktivno obilje`je ~uva se nazalnost, a mjesto je tvorbe malo pomaknuto unatrag prema nepcu. Taj se alofon bilje`i znakom , a ostvaraj se navodi u uglatim zagradama.

146

POPIS KRATICA
a) Gramati~ke kratice A akuzativ br. broj D dativ ~est. ~estica etn. etnik G genitiv gl. glagol I instrumental jd. jednina komp. komparativ L lokativ l. lice m. mu{ki rod mn. mno`ina N nominativ neodr. neodre|eni lik nepromj. nepromjenjivo nesvr{. nesvr{eni vid odmil. hipokoristik odr. odre|eni lik pogrd. pejorativ poimen. poimeni~eno pren. preneseno pridj. pridjev prij. prijedlog pril. prilog red. redni s. srednji rod sup. superlativ svr{. svr{eni vid {alj. {aljivo top. toponim ubla`. eufemizam u~est. u~estalo uzv. uzvik vez. veznik zamj. zamjenica zastarj. arhaizam

`. /

`enski rod

b) Ostali znakovi tako|er i, ili frazem, izri~aj [ ] fonetski zapis izgovorne cjeline

c) Prinosiva~i rje~ni~kome fondu AM AS SH SL SV VJ Ada Mar{ani} Arsen Salihagi} Silvano Haramija Stanislav Lukani} Stanislav Vali} Vlasta Jureti}

147

aj

A
a, vez. - a (N me otl ~t, a lpo sn mu govorla!) a, uzv. - u zna~enju divljenja, odobravanja (A, j, ~a }e r} mjstr!) abadt, gl. nesvr{. (abad{, abadj) - mariti, obra}ati pozor p}e ga ne abad.) nost (O abadrat, gl. nesvr{. (abadr{, abadraj) - mariti, obra}ati pozornost (N{ ne abadr{! ^ ne vd{ da njj se pija{?) abndont, gl. svr{. (abndon{, abndonj) - napustiti, prestati se dru`iti (^ si me i t abndonl, k si s mnn va klp sidl?) abecda, `. - abeceda (Jdva i km} smo na~ili abecdu!) abukt/albokt, m. - odvjetnik (Dgo su se sdli, a s bi bl r{l jedn dbr abukt/ albokt.) acmprs/nciprs, m. - ~empres (Pred njhovn k}n rst tr acmprsa/nciprsa.) acmprsi}/nciprsi}, m. - malen i mlad ~empres (Posahnl m j acmprsi}/nciprsi}.) acmprsina / nciprsina , ` . velik i star ~empres (Br j btila n str acmprsinu/ nciprsinu zda {kl.) adjo, uzv. - zbogom (Pro{l je, a n rkl ni adjo!) advnt, m. Gjd. advnta - posljednja ~etiri tjedna pred Bo`i}em (Re~ da se n trba `ent va advntu.) afitt, gl. svr{. (afit{, afitj) osigurati smje{taj, rezervirati, unajmiti (SH) (Afitl je stn v Rk a{ mu se ne d sk dn putovt.) agc, m. - akacija: ukrasna biljka stabla{ica, Acacia (isto: kc, gc) (Agc t j predobr drv da od njeg str{ klc.) ~l je agronm, m. - agronomi (U za agronma.) gst/g{t/ng{t, m. - mjesec kolovoz ( Sno smo vozli dma z plnin na krj gsta/ g{ta/ng{ta.) ah, uzv. - uzvik za izricanje `aljenja, pomirenja (Ah, ali nn je u`lo bt lpo!) aha, uzv. - za izricanje potvrdnosti (S ~ strl? Ah, tr cl dn dln!) aj, pril. - rije~ca koja prethodi potvr|ivanju ili negiranju

jda

148

lkoholi~r

poja~avaju}i im zna~enje (T ns bl tmo. - Aj sn j, leh t ns.); (^ ns dsti spl? - Aj sn!); (S ve} gotv? - Aj ns!); (]{ mrt p} p t? - Aj n}!) jda, . - heljda (Pv j jd blo njvi{e v Obrofc, a kad je cval, s j bl jedn rica.) jr, m. Gjd. jera - zrak (N jera, pri pon{tru!) d} s ~etre vjr - ljen~ariti (M smo pu nj dlali, a on j lpo lgla i dgla s ~etre vjr.) jme, uzv. - za izra`avanje ~u|enja, bola, prijekora, u`asa (Nkga/nkga nmn, jme men!) ajutt se, gl. svr{. (ajut{ se, ajutj se) - oporaviti se (S l se mlo ajutla z tn jhn?) ako, vez. - ako (D} }u ako dospnn.) akomultr, m. Gjd. akomultora - akumulator (Sprznl mi s j akomultr, pa smo rvali vuto skoro do Dr`c.) akntcija, `. - predujam, naj~e{}e nov~ani (Pvga/pvga nn je akntcija, pa se mlo pomremo do pl}.) ks je dl na ks, m. - osovina (A klh.) aka, `. - najava u karta{koj igri

tre{ete (AM) (Ala, Stne, dj ak`u!) akut, gl. svr{. (aku{, akuj) - najaviti u karta{koj igri tre{ete (AM) (Sd je n me rd aku`t.) ala, uzv. - hajde (Ala hmo }!) alt, m. - alat (^ sn j alta pogbl dlaj} po k}ah!) lbm, m. - album (Slgl j litrti va lbm.) alrgi~n (alrgi~na, alrgi~no), neodr. pridj. - 1. koji ima alergiju (Sestr njj je alrgi~na na jja.); 2. koji osje}a odbojnost, netrpeljivost prema komu (Alrgi~n je n nju, a mr ju trpt a{ je o`njena za njegvoga/njegvega brta.) alrgija, `. - bolest alergija (Dans je s v{e alrgj, }{ na hrn, }{ na pld.) ali, vez. - 1. ali (Do{l je, ali pre` nj.); 2. kako (Ah, ali nn je ulo bt lpo!) lkohl/rkohl, m. Gjd. lkohola/rkohola - alkohol (D j dobr pomzat z lkoholn/ rkoholn kad se k por`e.) lkoholi~r/rkoholi~r, m. Gjd. lkoholi~ara / rkoholi~ara - ovisnik o alkoholu (obi~nije: pijnac) (Njej m` je bl lkohli~r/rkohli~r.)

ltrok

149

apotekarca

ltrok/ntrok, pril. - vi{e nego, bolje nego (Altrok/antrok bn se j dr`l da m j njegvi sldi.) mbulnta/abulnta, `. - zdravstvena stanica, ambulanta (Duhtorc j z{la z mbulnt/ abulnt i k zn kad }e se vrnt.) mn, pril. - 1. amen, zavr{etak molitve ili obrednog teksta (U me Oc i Sna i Dha Svtmn.); 2. pren. gotovo, ga. A svr{eno (Kad ti j t re~n, t t j mn!) ngna, `. - upala grla i `drijela, angina ( Im ngnu, pa mrmo p} na enksiju/nksiju.) ngrast (-a, -o), neodr. pridj. koji ima meku i dugu dlaku (Vd on ngrastu m{ku!) ngrija, `. - lubenica (^ se ngrj prod na plci po ltu!) Anina, `. - blagdan sv. Joakima ja nna, i Ane (26. srpnja) (O nna! Jtr j Mndalna, tnina, gosp te~ z drgidn A mlina!) nkora, `. - alatka za va|enje potonulih vjedara iz cisterni (Dones nkoru a{ je bujl pl va {trnu!) ntna, `. - antena (Va zdnj vrm j s v{e ntn na krvh/krovh.)

ntibiotik, m. - antibiotik (P} }u va apotku/aputku po ntibitik.) njl, m. Gjd. njela - an|eo (S njele, ku v~r s j mollo A ~uvr ml.) njeli}, m. - 1. an|elak (Sk dt m svjga njeli}a ~uvr.), njeli}i 2. preminulo dijete (A su se zakpli na psebnn dl cimtera.) apart, m. - bilo koji aparat (S zl apart za brjat?) apelrat se, gl. nesvr{. (apelr{ se, apelraj se) - prosvjedovati, buniti se (Zmrn s j apelrl da m j slba pl}a!) postl, m. Gjd. postola - apostol (Bl j dvanjst postolh i ~etri evnjelsti.) apotka/aputka, `. - ljekarna (isto, ali zastarj.: {picijerja) (] ti p} va apotku/aputku po ntibitik?) apotekr/aputekr, m. Gjd. apotekr/aputekr - ljekarnik (isto, ali zastarj.: {picijr) (Apotekr/aputekr je rkl da se t tablte pij skh sn r.) apotekarca/aputekarca, `. - `ena koja radi u ljekarni (Apotekarc/aputekarc j rkl da se t tablte pij skh sn r.)

apotekrsk

150

asflt

apotekrsk/aputekrsk (-, -), odr. pridj. - koji se odnosi na ljekarnu (Apotekrsk/aputekrsk vg j jko prcizna.) aprl/aprj, m. Gjd. aprla/aprja - mjesec travanj (Va aprlu/ aprju ve} s lpo cvat.) apsaltno, pril. - uop}e, apsolutno (Apsaltno govor jdi k se dlaj mlo u~enj.) rbakavla, `. - ukrasna cvatu}a biljka lon~arica: geranij, pelargonija (isto: brbakavla, brbara, kavla) (N skocu su ble po{tivne lp rbakavle.) arivt, gl. svr{. (ariv{, arivj) - sti}i, pristi}i, dospjeti na vrijeme (Km} sn arivl.) rmadra, `. - metalna ili drvena konstrukcija za obavljanje poslova na vi{im dijelovima zgrade (Znt }emo rmadru kad fnmo facdu.) rmr, m. Gjd. rmr - ormar (^da [u{~anh je imlo rmr k su storli grbni{k t{jri.) rmar}, m. - ormari}, naj~e{}e kuhinjski ili za spremanje obu}e (Kad otre{ pijti, kldi je va rmar}.) rmt, gl. nesvr{. (rm{, rmj) - oja~ati beton `eljeznim {ipkama ili mre`om; dobro vezati (isto: rmrat) (Da ste do-

br rmli, ne b vn pl~a pkla.) rmrat, gl. nesvr{. (rmr{, rmraj) - oja~ati beton `eljeznim {ipkama ili mre`om (isto: rmt) (S smo rmrali pa bi trbalo bt dobr.) rmnika, `. - harmonika (isto: hrmnika) (Ive s Phm j lpo spl va rmniku.) rmonik{, m. Gjd. rmonik{ harmonika (isto: hrmonik{) (Na skmu/skmu pr j bl rmonik{.) rmuln, m. - drvo i plod rane {ljive sitnih crvenkasto`u}kastih _ plodova (Armuln je jko lp kad cvat.); (Vvk skhn pkmez od rmulnh a{ mi ga dic rda pojid.) (isto: cbr) rmulni}, m. - mlado drvo i plod rane {ljive sitnih crvenkasto`u}kastih plodova (Imli smo rmulni} pred k}n.); (Slb j rodl rmuln. Smo nkakovi rmulni}i.) rpez, m. - `eljezna {ipka koja poja~ava krovnu konstrukciju (SV) (Dans }emo postvit rpez.) rti~ka, `. - arti~ok (Nsm m nkad t rti~ke jli.) asflt/asvlt/a{vlt, m. Gjd. asflta/asvlta/a{vlta - asfalt (Pl j na asflt/asvlt/a{vlt i fnj se udrla.)

asfltrat

151

avntrj

asfltrat/asvltrat/a{vltrat, gl. nesvr{. (asfltr{/asvltr{/ a{vltr{, asfltraj/asvltraj/a{vltraj) - asfaltirati (Asfltrali/asvltrali/a{vltrali su nn pt do k}.) a{, vez. - jer (Do{l j a{ njj n~ rb.) atrs, m. - naslov, adresa (isto: atrsa) (Dl m j svj atrs.) atrsa, `. - naslov, adresa (isto: atrs) (Dl m j svoj atrsu.) atresrat, gl. nesvr{. (atresr{, atresraj) - nasloviti, adresirati (Atresrj psm na frjari~inu sestr pa mteri n}e bt sumjvo.) auh, uzv. - za izra`avanje negodovanja, sumnje (Auh, n}e t bt dobr storen!) uto/vuto, s. - automobil ([l smo z utn/vutn zdlu.); vut j stl srncu/srn~icu.) (A uti}/vuti}, m. - 1. malen automobil (^ tulki sldi si dl z ta uti}/vuti}?); (Zgbl je klaca od vuti}a.); 2. automobil ni`e klase (^ se hvl{ z otn uti}n/vuti}n?); 3. igra~ka automobil (De{k}i se njvl igrt z uti}i/vuti}i.) utina/vutina, m. - velik, star, ruan ili dotrajao automobil (^ se pov`{ z tn vutinn, t t j lh kramarja!)

automsk (-, -), odr. pridj. i pril. - koji je kao automat, koji {to ~ini bez razmi{ljanja (Mlikarce su plel hd} zdlu. I po {krn, automsk, bez da gjdaj va pletlo.) automt, m. - 1. vatreno ru~no oru`je koje jednim okidanjem ispali vi{e metaka (Pcali su n nje z automta.); 2. mehanizam koji provodi neki radni proces (Pv su jdi khali kaf na dlu, a dans je ve} sgdere automt za kaf.) avah, uzv. - jao, joj, ajme (Avah men ako otc vd ~ sn storla!) avna, pridj. indeklinabilan - svijetlosme|, svijetlosme|a (On j bl va avna hji, a n va avna ve{tdu.) avnct, gl. svr{. (avnc{, avncj) - unaprijediti, promaknuti, dobiti, ste}i; napredovati u stru n je jo{ lni avncl za kci (O pota.) avns, m. Gjd. avnsa - predujam (Dli smo jn i avns! Vlda nas n}e prevrit!) avntr, m. - stalni pretplatnik, kupac (Njve} je sk mlikarca imla svoj avntri.) avntrj, m. - unaprijed utvr|ena koli~ina, vrijeme i kupac robe, primjerice mljekaricama

avrtit

152

ulica

(AM) (N{a mt je imla vl avntrij na Blvedru.); (Mlikarca sk {etemnu nes avntrj v Rk.) avrtit, gl. svr{. (avrt{, avrt) - priop}iti, javiti, obavijestiti (Avrtili su nn ~ mrmo stort i kak.) avijn, m. - zrakoplov, avion (isto: ropln/jropln) (^ nkad ns letl z avijnn?) avizt, gl. svr{. (aviz{, avizj) - upozoriti, dojaviti (Avizli

smo jih ~ jn se mre dogodt, a on neka dlaj kako }.) avizvt, gl. nesvr{. (avizje{, avizj) - upozoravati, dojavljivati (O vrmenu nas vvk avizj s televzij.) ulica, `. - donji dio dvodijelne metalne kop~ice za odje}u s ispup~enim dijelom u koji se ume}e gornji dio te kop~e (isto: j{ka/j{kulica/julica, zgulica) (Za{j mi `ulicu na brhn!)

ba

153

ba~~

B
ba/bkina, uzv. - uzvik kojim se djecu upozorava da ne{to nije dobro (Ba t, bkina! T se ne sm drat.) bba, `. - 1. primalja, babica (isto: bbica) (E vd j ~da dic porodla Kta bba.); 2. utvara kojom se pla{e mala djeca (Bba bi te zl da po {krn pohj{ p vani.); 3. reljef `enskoga lika u stijeni na ulazu u Grad Grobnik, {to su ga, po predaji, du`ni poljubiti oni koji prvi put ulaze u Grad (K pv pt djde Grd, t mr njprv Bbu b{nt.); 4. odbojna stara `ena (Su u`le str bbe {kjvt n tnch.) bbc, m. Gjd. bpc - dobro dr`e}a vreme{na osoba (T bbc r sk sobtu n Hahli}.) babarga, `. - utvara kojom se pla{e mala djeca (Hj dma da te babarga ne zme sbn!) bbica, `. - primalja (isto, zn. 1: bba) (Pv su bbice po k}ah pohjle i ns `nsk duhtra ni vdele.) bbica, `. - mali `eljezni nakovanj na kojemu kosci klepcem otkivaju kose (SV) (Va konbi ~vn }}inu ksu, brs i bbicu.) bbn (bbina, bbino), pridj. koji pripada babi (S smo se bli bbinoga/bbinega slnavoga/slnavega b{i}a.) bbj (-, -), odr. pridj. - koji pripada babama (T stoj kod bbj zb.) babj, m. Gjd. babj - okrugli, debeli kamen (Da ne b{ zakraml t babj v nju!) bbura, `. - pogrd. velika glava (SH) (Vdi ti t bbura, a n{ va njj!) bbu{, m. - duhan (SH) (^ j sldh ve} htl na t bbu{!) babutof, m. - udarac pesnicom (isto: kacot, matafn) (SH) (B` dovud da ne b{ dbl babutf.) bcila, `. - briga, trud, mar (SV) (N pu nj bcil, v{ da njj je ml vvk {mkv.) bacilt, gl. nesvr{. (bacil{, bacilj) - 1. mariti, brinuti se (^ v{e bacil{ oko dic, t su ti gr.); 2. obra}ati pozornost (Ne bacilj ~ ti re~ leh k ti re~.) ba~~, m. Gjd. ba~~ - primitivno oru|e za izbacivanje kamena, vrsta primitivne pra}ke (Dans

b~i}

154

baga

se ve} nk ne igr z ba~~n, a mlo bi k znl r} ~ j t.) b~i}, m. - mali bik, bi~i} (Ubli smo b~i}a! ]te kpt msa?) b~ina, `. - velik i sna`an bik ([l sn da rn k njn, ali sn se obrnla kad sn vdela b~inu pred k}n.) b~va, `. - ba~va (Pv su jdi b~ve na samj kupovli.) b~vr, m. - onaj koji izra|uje ba~ve i druge drvene posude (U`li su na samnj d} b~vri z Slovnij.) b~vast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. ba~vastj) - koji je nalik ba~vi, trbu{ast (T v` je b~vast.) b~vast (-, -), odr. pridj. (komp. ba~vastj) - koji je nalik ba~vi, trbu{asti (Klst }u r`ice va b~vast v`.) b~vica, `. - mala ba~va (B~vru sn nar~l jedn b~vicu i jedn lodrcu.) b~vina, `. - velika ba~va (Smo bogt su imli vl b~vine pne vn.) bdat, gl. nesvr{. (bd{, bdaj) bosti, bockati (Bd ga {ln.) bdav/bdava, pril. - 1. uzalud (Bdav/bdava t j govort, speta }e mld stort kko }e.); 2. besplatno (Ne bn t zl ni d j bdav/bdava.)

bdnt, gl. svr{. (bdne{, bdn) - ubosti (o{trim predmetom ili rije~ima) (S ga t bdnl z igln?) Bdnjk, m. - dan uo~i Bo`i}a (isto: Vlija Boj) (Na Bdnjk s j krnl bo`}njk.) bfa, `. - zalistak na mu{kom licu (Speta su bfe va mdi.) bfica, `. - kra}i ili kosom siroma{niji zalistak na mu{kom licu (Ma, obrj t bfice!) bfina, `. - duga~ak i gust zalistak na mu{kom licu (Njegv dd d j iml gste i dge bfine.) bagj/bagj, m. - 1. kov~eg (Pari}l je bagj/bagj i prtl.); 2. zave`ljaj (Htl je bagj/bagj na rme, pozdrvl se i v{e se nkad n vrnl.) bagaj}/baguj}, m. - 1. kov~ei} (Ov bagaj} m j nrdn za sprvit re}ni i psteni i filt, i s ~ t.); 2. zaveljaj~i} (Ssda m j donesl nkakovh strh {trc va bagaj}u.) bagajna/bagujna, `. - 1. velik, te`ak, star i ru`an kov~eg (Gri na pod j vs mu{jv bagajna.); 2. golem zave`ljaj (Drg dn je donesl jo{ nkakov kramarj va vln gdn bagajni.) baga, `. - prtljaga (Dok smo ~kali vlk oko ns je blo s pno bag`.)

bgr

155

bla

bgr, m. Gjd. bgera - stroj za iskopavanje i druge grube gra|evinske poslove (Pv su jdi `v kmk razbjli, a dans djde bgr i s bzo skop.) bjbk, m. - zatvor (Ulovli su ga i sd je va bjbku.) Bj~vo Selo - top. zaselak nase n je z Bj~va lja Buzdohanj (O Sel/z Bjch, bv va Bj~vu Sel/va Bjch.) Rabi se i naziv Bjc, m. mn. bajont/bajunt, m. - bajuneta (isto: bajonta/bajunta) (N jj se m` nkad vrnl z Drgga/Drgga rta, a povdlo s j da su ga ubli z bajontn/ bajuntn.) bajonta/bajunta, `. - bajuneta (isto: bajont/bajunt) (N jj se m` nkad vrnl z Drgga/ Drgga rta, a povdlo s j da su ga ubli z bajontn/bajuntn.) bajontina/bajuntina, `. - bajuneta kao stra{no oru`je (Jo{ se vvk dom{jn kko su svtle t bajontine/bajuntine.) bjs, m. Gjd. bjsa - `i~ano glazbalo: berda (Ptr je znl sst va bjs.) n si bjsi - na svaki na~in (Na pr su se slikvli n si bjsi.) bk, m. Gjd. bak - bik (Imli smo lpog/lpeg bak.)

bakalr, m. Gjd. bakalr - su{ena riba iz sjevernih mora (Prdli su mi nkakovu drg rbu za bakalr.); (Na Vliju B`j vvk jm bakalr.) bkr, m. Gjd. bkra - bakar (isto: rm) (Od ~es su vn cjvi? - Od bkra!) bkat/bakint, gl. nesvr{. (bk{/ bakin{, bkaj/bakinj) kakati (izraz pri obra}anju djeci) (Ala, hmo na vr~inicu bkat/ bakint!) bk}at se, gl. nesvr{. (bk}{ se, bk} se) - prekomjerno se zamarati kakvim poslom (Ne d mi se z tn bk}at.) baktica, `. - dio zamke za hvatanje ptica (Baktic j dl znk.) bkrn (bkrena, bkreno), neodr. pridj. - koji je od bakra (isto: ramn) (T j bkreno. ^a si mslela d j zltno?) bkren (-, -), odr. pridj. upravo onaj koji je od bakra (isto: ramn) (Pv su bli bkren kotl.) bkl, m. Gjd. bkula - `ohar (Kad bmo v`gli svtlo, bkuli bi se razb`li n se strne.) bkulina, `. - velik `ohar (Kakv gnjsn bkulina! Star ga!) bla, `. - sve`anj sijena (Trb znt optit blu sna.)

bla

156

balonna

bla, `. - lopta (Dic se vl igrt z bln.) blaf~e, s. Gjd. blaf~eta - deran, klipan, neuljudno, nedoraslo ~eljade (isto: {mkaf~e) (Kko t sm{ r}, blaf~e jedn!) blaf~ica, `. - mala neotesanka (Dr` se prijatelca z nkakovn blaf~icn.) blaf~i}, m. - mali deran, mali neotesanac (Do{l je ~ra s nkokovn blaf~i}n.) blaf~ina, `. - veliki, krupni klipan, deran, neotesanac (Stkl g j nkakv vl blaf~ina.) balncn, m. - patlid`an (Balncni su se ksnije p~li sdt pu ns.) blat se, gl. nesvr{. (bl{ se, blaj se) - loptati se (Ne bljte se pred k}n!) blv (blava, blavo), neodr. pridj. (komp. balavj) - mlad i neiskusan, nezreo (T si jo{ blv i ne mre{ nas razumt.) blavac, m. Gjd. blafca - deran, klipan, neotesanac (isto: {mkavac) (Kko t sm{ r}, blavac jedn!) blav ( blav , blav ) , odr . pridj. (komp. balavj) - mladi i neiskusni, nezreli (T m j n rkl, mlac blav!) blavica, `. - neotesana mlada `enska osoba (isto: {mkavica)

(Blavice jedn, smo hj ako sn ti rekl!) bldahn/bldakn, m. - platneni svod koji se nosi u procesiji (^etri ~ovka ns bldahn/ bldakn va pro{{iji.) blica, `. - loptica (Hti mi blicu!) baln, m. - `eljezna kuglica (SV) (Ztrsli su se balni i blo jih je skda.) blina, `. - veliki sve`anj sijena (]{ ~t jedn d~ju? Kukurku! Te~ peth v Rk, a kko{a plninu po velku blinu.) blina, `. - velika lopta (Pu{}j t vl blinu! V{ da j km} dr`{!) balinjra, `. - kugli~ni le`aj (]{ mi donst jedn balinjru za kart?) blkn, m. - balkon (Iml j ~da r`c na blknu.) blkon}, m. - omanji balkon (Ba{ nn je nrdn v blkon}.) blkonna, `. - veliki balkon (Blkonna jn je za cl k}.) balda, `. - ovalna ukrasna posuda (Bmbni su va baldi.) baln, m. - balon (Mma, }{ mi kpt ~rjn baln?) balon}, m. - mali balon (Kp mi leh v m}er balon} na {}ap}u.) balonna, `. - veliki balon (Jo{ nkad ns vdela takv balon-

balota

157

bnka

nu. Km} nn je stl va uto/ vuto.) balota, `. - kugla (Hti baltu!) balotr, m. - 1. smetlar; u pro{losti samo ~ista~ balege (Pokjn otc je bl baltr, zto mmo pr}k Baltrovi.); 2. vrsta kukca: balegar (Star baltra a{ kad j n, d j i nesng.) bn, m. Gjd. bn - ban (Tmo d j nk bn stlovl.) za Klina bn - davno (T j blo za Klina bn, k se tog/teg ni dom{j!) bnak, m. Gjd. bnka - 1. pult, {ank; veliki radni stol (Krojl j na bnku.); 2. klupa u crkvi dvavk je sidla va zdnjmu (O bnku.); 3. zatvorena klupa sa spremi{tem za hranu, odje}u i sl. (Rdi smo sidli n bnku a{ bmo ntr na{l vj~ za pojst.) banna, `. - banana (E, da nn s j blo najst bann!) bannica, `. - omanja banana (Pojj t bannicu pa rm }.) bn~i}, m. - 1. drvena klupica u kojoj se na Rje~inu na le|ima nosilo rublje za ispiranje, i na kojoj se kle~alo tijekom ispiranja (Sk j `nsk imla svj bn~i} i na njn bi kj~la dok bi zpirala rbu.); 2. klupica (Klst }emo bn~i} mesto

katrd pa }e m} sst v{e judh.) bn~ina, `. - ru`na, velika {krinja, sanduk koji slu`i kao klupa (Bn~ine su se dlale od topolvin.) bn~it, gl. nesvr{. (bn~{, bn~) - provoditi vrijeme u raspojasanom dru{tvu (Nsm mogl zaspt a{ su ssdi bn~ili cl n}.) bnda, `. Gmn. band/bnd 1. skupina razbojnika i nepo{tenjaka (R{ se t t bnd a{ n}e{ dobr fnit.); 2. kraj, predio, strana (Stni mi z drg bnd!) bndra, `. - zastava, stijeg (Za d`vni blgdani se mr klst bndra.) bndrica, `. - mala zastava, zastavica ([klska dic su ga do~kala z bndricami.) bndrina, `. - ru`na, odbojna, stara zastava (Jo{ tr dn j za tn bl na blknu on gd ~n bndrina.) bndt, m. - razbojnik (T bndti su nn s zli!) banca, `. - banova supruga (A banc j bl jko lp `nsk.) bnka, `. Gmn. bank/bnk 1. banka ([l j n bnku po sldi.); 2. {krinja (Divjke su za dtu u`le dobt bnku, slvnicu i pla{}nicu.)

bnka

158

brbakn

bnka, `. Gmn. bank/bnk 1. mrtva~ki kov~eg, lijes (Vlda su ga vlli za `ivot kad su ga zakopli va tak lpj bnki.); 2. sanduk s poklopcem u kojem se dr`i razna roba i na kojem se sjedi (SV) (Bnka n sto ~ i {knj a{ bnka ma kasn za ~ sprvit, a {knj nm.) bnkr, m. Gjd. bnkr - zaposlenik u banci (Dans je ~da bank i bnkrh.) bnkna, `. - povi{eni kameni rub vut j udrl va bnuz cestu (A knu i obrnl s j na krv.) bnovina, `. - upravna jedinica kojom upravlja ban (Va tj bnvin j bvla jedn sirom{na divjka.) Bnovo Selo/Bn - top. zaselak n je z Bnva naselja Cernik (O Sel/z Bnh, bv va Bnvu Sel/va Bnh.) bnja, `. - toplice (AM) (N{i pnzijonr sk jsn gred va bnju.) banjt se, gl. nesvr{. (banj{ se, banjj se) - br~kati se (AM) (M grbmo, a on se banjj.) bar~ica, `. - omanja baraka, da{~ara, drvenjara (^ t j rkl d j k}u n~inl?! - Ma j. Nkakovu bar~icu m.) bar~ina, `. - velika ili ru`na i ru{evna baraka, da{~ara, drve-

njara (Zr{i t bar~inu! Ne rb ti, a grd j.) barka, `. - baraka, da{~ara, drvenjara (Strl je barku i sad m kj dr`t alt i kramarju.) barakn, m. - debeli pokriva~ od doma}e predene vune (SV) (Va Mrtnovh su dlali barakni.) brat, m. - rukovanje, postupanje s ~ime ili s kime (T`ak je brat s tbn.) baratt, gl. nesvr{. (barat{, baratj) - rukovati (T t stor! T bj barat{ z tn.) brba, `. - stric, ujak, tetak, mlad mu{karac (M re~em brba i mterinu i ~inu brtu.) brbajl, m. - podbradnjak za djecu (SV) (isto: brbajlac) (Ako mu ne kld{ brbajl, vs }e se zabltit.) brbajlac, m. Gjd. brbajlca podbradnjak za djecu (isto: brbajl) (Ako mu ne kld{ brbajlac, vs }e se zabltit.) brbajl~i}, m. - mali podbradnjak za djecu (Mjko, s mogl ~ p}no kpt, a ne t brbajl~i}!) brbakn, m. - ravan prostor pred kulom (primjerice pred Ka{telom u Grobniku) (Dic se igrj va brbaknu.)

brbakavla

159

baruft se

brbakavla, `. - ukrasna cvatu}a biljka lon~arica: geranij, pelargonija (isto: rbakavla, brbara, kavla) (N skocu su ble po{tivne lp brbakavle.) brbara, `. - ukrasna cvatu}a biljka lon~arica: geranij, pelargonija (isto: rbakavla, brbakavla, kavla) (N skocu su ble po{tivne lp brbar`e.) brbi}, m. - stric, ujak, tetak, mlad mu{karac (od milja) (Tec brbi}u!) brbn (brbina, brbino), pridj. - koji pripada stricu, ujaku, tetku, mladu mu{karacu (Brbinu `en zovn tta.) br~ica, `. - mala barka (Da ne bte pro{l va dubk mre z tn br~icn.) brn, pril. - barem (Ako ne sde{ s nmi za stl brn mlo, n}emo m} zaspt.) barta/berta, `. - vrsta kape, beretka (Nkad n s k} zhjl prez bart/bert.) bartica/bertica, `. - malena beretka (Kpli su m}mu barticu/berticu i sd je kod nno.) bartina/bertina, `. - stara i pohabana beretka (Hti tu bartinu/ bertinu } i hj kpt nv.)

barlac, m. Gjd. barlca - manja drvena posuda za no{enje i dr`anje vode (isto: barlica) (Na Pr~lo s j {l vvk z barlcn p vodu.) barlica, `. - manja drvena posuda za no{enje i dr`anje vode (isto: barlac) (Na Pr~lo s j {l vvk z barlicn p vodu.) brka, `. Gmn. bark/brk - barka ([l su z brkn na Crs.) Brtoja, `. - blagdan sv. Bartola (24. kolovoza), patrona crkve i `upe u Cerniku (Brtoj j na dvjset i ~etri smga.) brtoli}, m. - no`i} na rasklapanje koji se kupi na blagdan sv. Bartola (na Brtoji/na Brtoju) u Cerniku (]{ mi kpt brtoli} na Brtoji?) barfa, `. - sva|a, tu~njava, nemir, nered (V {tarj j sn} bl vl barfa, s su se potkl.) barufnt, m. Gjd. barufnta - smutljivac, osoba sklona sva|i i tu~njavi (Makn se od barufnta a{ b{ i t mgl dobt.) barufntina, `. - isto {to i barufnt, ali s ja~e iskazanim zna~ajkama (Kod da si drg ~ovk otkd se kmpanj{ s tn barufntinn.) baruft se, gl. nesvr{. (baruf{ se, barufj se) - tu}i se, sva|ati se (SV) (Ne barufjte se smrn a{ }u vas bh popr{t dma.)

brulice

160

btk

brulice, `. mn. - duge pamu~ne `enske ~arape s upletenim uzorkom (Brulice ns ble za sk dn nost.) bart, m. - barut (Kakv j bj bart?) basamn, m. - 1. posebno bojadisani rub pri dnu ku}noga zida (Bj j d j basamn {kurj a{ }e se mnje bltit.); 2. ogradni zid uz stubi{te (Pzali smo se po basamnu.) b{, pril. - ba{ (A b{ sn se vesella da }te d}!) ba{kot, m. - dvopek u obliku koluta (isto: kol~) (Za marndu nadrobn ba{kt va bl kaf.) ba{koti}, m. - dvopek u obliku manjega koluta (Pojla sn ba{kti} i t m j dsti do obda.) ba{kotina/ba{kotna, `. - tvrd i star dvopek u obliku koluta (^ se m~{ z tn ba{ktinn/ba{kotnn? Pojj rje ftu fri{k krha.) ba{trd, m. Gjd. ba{trda - kri`anac, mje{anac (AS) (N ti t ps no za ~ s ti ga prdli! T j ba{trd.) Ba{tijnac, m. Gjd Ba{tijnca - `itelj mjesta Ba{tijani (Mj nn j bl Ba{tijnac.) Ba{tijnka, . - `iteljka mjesta Ba{tijani (O`njn je za Ba{tijnku.)

Ba{tijni, m. mn. - top. mjesto s desne strane Rje~ine, u podru~ n je od Ba{tijnh, ju Ri~ine (O bv pul Ba{tijnh.) ba{tijnsk (-, -), pridj. - koji se odnosi na Ba{tijane (U`li su k nn d} ba{tijnsk mlad}i.) bt, m. - zvuk koji se ~uje pri sna`nom kora~anju ljudi ili konja, ili pri zvonjavi (rabi se samo Njd.) (Z dga se ~je knjsk bt. Frmani gred dma.) bt, m. - 1. malj (Ako }e{ ~ dlat va kamk, mr{ imt bt.) td/td kod bt - tvrdoglav, svojeglav (Td/td si kod bt, ne mre ti se dotpt.); 2. uteg na vazi (SV) (N pz bez bta.) bt se, gl. nesvr{. (boj{ se, boj se) - bojati se, strahovati (Njeg se trba bt a{ je pordn.); (Ala, beda~no, i m{k se boj{.) bta, pril. - izjedna~eno, izravnano (o dugovanju) (SV) (T si men dl st kn, a j sn teb dll dset r pa smo bta.) btk, m. Gjd. btk - dio izme|u dva glavna nona zgloba u peradi (namijenjen jelu) (Sp} }emo btk i mldga/mldga kmpr i t j obd za dset.)

batt

161

badr

batt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. batatj) - 1. tup, glup (Al j t batt ~ovk! N{ ne tnd!); 2. tvrdoglav (isto: trdoglv) (Ne bdi batt! Na~in t kko Bg zapovd!) batt (-, -), odr. pridj. (komp. batatj) - 1. tupi, glupi (T j n batt o kmu/kmu sn ti povdla.); 2. tvrdoglavi (isto: trdoglv) (Smj{ se onmu/ onmu battmu/battmu, a ns n{ bj.) r j stla. baterja, `. - 1. baterija (U Mrmo promnt baterju.); 2. akumulator (Pustla sn svtlo na utu/vutu clu n} pa mi s j baterja sprznla.) batca, `. - 1. glava (~e{}e u pogrdnom zna~enju) (Kakva trdoglv batc j bl, a v{ kak j sd dobr!) 2. vrsta sitnoga utoga poljskoga cvijeta (Ledn j pna batc.) bat}, m. - 1. ~eki} (Zadl sn se z bat}n po pstu!); 2. preslica, proljetna livadna biljka modroga cvata (Va plvh r`icah, k zovem bat}i, vvk je blo mrvh.) btit, gl. nesvr{. (bt{, bt) 1. kucati (Nk bt! Nprvo!); 2. dr`ati se ~ega (On vvk bt mdu.) btit /se/, gl. svr{. (bt{ /se/, bt /se/) - 1. sru{iti /se/, pasti,

strmoglaviti /se/ (Pzi, a{ }e{ btit padl/padlu z mlkn!); 2. onesvijestiti se (Btila s j va crkvi a{ n blo zrka.) bato~, m. - punoglavac (SV) (isto: pn}n) (Va Ri~n j s pno bat~h!) btrn (btrena, btreno), neodr. pridj. - pospan, snen (Dite{c t j btreno, hj ga klst spt!) batda, `. - kamen tucanik za cestu (Dopej mi jedn dv kubk batd!) bzk, m. Gjd. bzg - bazga, grmolika biljka s grozdastim bijelim cvjetovima i crnim bobicama (sambucus nigra) (Od bzg se dl vn i sk.) bazn, m. - bazen (^ j znn na Grbni{}ini nk jo{ nm bazn.) bazgjbr, m. - pijanac, lijen~ina, besku}nik, gotovan (SH) (Ali s j srba njla! ^ njj s j vdelo o`ent za bazgjbra?) bda, . Gmn. bad - konac za spajanje dijelova odje}e prije kona~noga {ivanja (SV) (S mi kpla b`du a{ nmn { ~n naba`dt?) badr, m. Gjd. badr - onaj koji mjeri ili provjerava utvr|enu mjeru (Jedn pt na lto djde ba`dr i ba`dr nn vgu.)

badrt

162

bekr

badrt, gl. nesvr{. (badr{, badr) - provjeravati utvr|enu mjeru (S ov lto ba`drli vgu?) badt, gl. nesvr{. (bad{, badj) - grubo spajati {avove (On po cl dn smo ba`d, a drg `nsk {je.) bdt, gl. nesvr{. (bdje{, bdj) bdjeti (Pv s j u`lo bdt va k}i kad j bl mrtv.) bba, s. - djete{ce (isto: dite{c) (N pvo th bb blo. M smo govorli Dt, dite{c!) bbica, s. - djete{ce, od milja (isto: dite{c) (Lp bbica!) b~, m. mn. - novci (S su jdi dlali za mlo b~h.) beda~na, `. - budala, glupan (Ala, beda~no, i m{ke se boj{!) bed~t /se/, gl. nesvr{. (bed~{ /se/, bed~ /se/) - glupirati se, dangubiti, {aliti se (Ne bed~ se { njn! V{ da te ne razum.); (Ptli ga v{e ns bed~li!) bedk, m. Gjd. bedk - budala, glupan (Bedk je, al j dbr.) drt kog/keg za bedk - izrugivati se kome, ismijavati koga (S smo ga drli za bedk, a pro{l je bj od sh ns.) bedaknja, `. - glupa~a (Bedaknjo jedn, va s vruje{ ~ ti re~!) bdast, (-a, -o), neodr. pridj. (komp.

bedastj) - budalast, glup (On j mrda bdasta, m j n jo{ bedastj.) bdast (-, -), odr. pridj. (komp. bedastj) - budalasti, glupi (^ j n bdast tak dobr dlo dbl?!) bedasto}, `. - budala{tina, glupost, besmislica (Smrn povd bedasto}, pa ga nk ne nasl{/na{l{.) bdrace, s. - dje~je bedro (^ si se va bdrace udrla?) bdren (-, -), odr. pridj. - koji pripada bedru (Preknul j bdren kst.) bdrino, s. - sna`no bedro (On s va famliji maj takve bdrina.) bdro, s. - bedro (Kakve bdra m!) bjica/blica, `. - ov~ica (SH) (Ala, lpe moj bjice, hmo zgru, va plninu! N men lhko, ma n ni vn!) bejskv (bejskava, bejskavo), neodr. pridj. (komp. bejiskavj) - bjeli~ast, bjeli{ast, bjeli{av (SV) (N t ~ist kafn bja! Na svtlu }e{ vdet d j bejskava.) bekr, m. Gjd. bekr - mesar (isto: mesr) (Dans ve} rtko k re~ bekr za mesr.)

bekarca

163

bel}o

bekarca, `. - 1. `ena koja prodaje meso (N lhko bekarcn! Vvk su jn rke va mrzln, a i sga se nanasl{aj/nana{l{aj.); 2. mesarova supruga (SV) (Lhko bekarci! Ne mr mslet } imt msa za obd!) bekarja, `. - mesnica ([l j va bekarju i na plcu.) bek}, m. - gorionik na acetilenskoj lampi (SV) (Ne dl mi lmpa, mrn promnt bek}.) bl (bl, blo), neodr. pridj. (komp. belj) - 1. bijel (Zdi su belj kad se pobl z jpnn.); 2. svjetloput (N n snca vdl! Pogjdj kak j bl.) bl (-, -), odr. pridj. (komp. belj) - bijeli (Kpl j bl kapt.) belca, `. - bijelo vino (Djd h men na `mj belc.) bello, s. - 1. bjelilo; u pro{losti razmu}eno ga{eno vapno (D m{ jpn za stort bello?); 2. bojadisanje ku}nih zidova, li~enje (kao te`ak i mu~an posao) (^ ste speta va bellu? - A ~ }emo kad je s po`tlo.) bel{kv (bel{kava, bel{kavo), neodr. pridj. (komp. beli{kavj) - bjeli~ast, svijetle puti i kose (isto: belohnt) (Ne b on bl tak bel{kava d j clo lto grbila.)

beli{kv (- , - ) , odr . pridj . (komp. beli{kavj) - bjeli~asti, upravo onaj koji je svijetle puti i kose (isto: belohnt) (Dm j dopejla nkakovoga/nkakovega beli{kvga/beli{kvga. Ne pija` me!) blt, gl. nesvr{. (bl{, bl) 1. bojadisati zidove u prostorijama, li~iti (K}u trba blt sko lto.); 2. bojadisati vo}ke radi za{tite od nametnika (S se bl! Hr{ve, ~r{nje, v{nje, a nk daj i orhi. Bl se smo dbl i t vvk z jpnn.) blo, m. Gjd. blota - naziv za svjetlokosa i svjetlooka ~ovjeka (D se spame}je{ onstga blota z Drc?) blo, pril. - bijelo (Pl je sng! S j bl!) blo gjdat za~u|eno, bez razumijevanja gledati (^ me bl gjd{?) na blo - na~in pogrebnog ispra}aja neoenjena mlada pokojnika tako da mu za lijesom ide pratilja ili pratilac odjeven u bijelu (vjen~anu) odje}u (Bl m j sprgd na bl.) blnjk, m. - bjelanjak, bjelance (Stc tr blnjka z dset dkh ckara!) bel}o, m. Gjd. bel}ota - {alj. svjetlokos mu{karac ili dje~ak (Vdi kakv lp bel}o!)

belogza

164

b{tijina

belogza, `. - vrsta price (SV) (Belogz j t} z bln prjn na rti.) belohnt (-a, -o), neodr. pridj. - koji je svijetle puti i kose (isto: bel{kv) (Ne b on bl tak belohnta d j clo lto grbila.) belohnt (-, -), odr. pridj. upravo onaj koji je svijetle puti i kose (isto: beli{kv) (Dm j dopejla nkakovoga/nkakovega belohntga/belohntga. Ne pija` me!) bnzna, `. - benzin (Nalla sn ti bnznu i sad vzi!) brda, `. jd. - glazbalo u tambura{kom orkestru, bajs (Obadv mu sna sop va brde.) brhn, m. Gjd. brhna - suknja (Dca, skrjte se mteri pod brhn!) brhni}, m. - 1. kratka suknja (Sc t brhni} a{ ti se rt vd!); 2. mala, dje~ja suknja (Ali njj je lp t brhni}!) brhnina, `. - duga~ka suknja ili suknja od te{ka sukna i tamnih boja (Hj se pres}! Gdo t j vdet va tn brhnini.) brma, `. - krizma, crkveni sakrament Svete potvrde (Drg nedj j brma. Mrmo lpo crkvu urdt.)

brmat se, gl. nesvr{. (brm{ se, brmaj se) - krizmati se (S se brmala?) brst se, gl. nesvr{. (brs{ se, brsaj se) - kvariti se (odnosi se na vino, ~ovjeka, posao) (Brst }e ti se vn na tepln.) besda, `. - besjeda, rije~ (^ovka se dr` za besdu, a blgo za rgi!) besdica, `. - lijepa, draga ili dje~ja rije~ (Kd }e{ mi ve} pvu besdicu zgovort?) be{tk/bi{tk, m. - pribor za jelo (N{a dic su dobla tr be{tki/bi{tki na dr kad su se `enli, a m smo dlli jedn pirn.) be{telr, m. Gjd. be{telr - nekada{nji slu`beni pazitelj na kvalitetu vina u kr~mama (N ve} be{telrh v {tarjah.) b{tija, `. - 1. `ivotinja (izuzev doma}e) (Na televziji rdi pogjdmo ~ o b{tijah.); 2. pren. nemoralna osoba (B{tijo jedn, ~ te n srn tak t} po otrok!) b{tijica, `. - `ivotinjica (^ ti se ne smli t b{tijica? Pu{}j ju vn z gjb.) b{tijina, `. - velika `ivotinja, naj~e{}e zvijer (Sln je vl b{tijina.)

be{timadr

165

bj

be{timadr/be{timadr, m. Gjd. be{timadr/be{timadr psova~, hulitelj (On su pznti kod be{timadr/be{timadr. Ali j je gdo ~t!) betn ( betna , betno ), neodr. pridj. (komp. betenj) - zastarj. bolestan (SH) (Bet`n si. ^ te bol?) betn (-, -), odr. pridj. (komp. betenj) - zastarj. bolesni (SH) (S bi od bet`nga/ bet`nga ~ovka.) betn/bitn, m. - beton (Ako nn ostne betna/bitna, zabetonrat }emo i dl put}a.) betonrat, gl. nesvr{. (betonr{, betonraj) - ugra|ivati betonsku smjesu (isto: bitunt ) (Betonrat }emo skle pa nn rb m{alica.) betnsk (-, -), odr. pridj. koji se odnosi na beton (Na blknu su betnsk stup}i.) bevnda, `. Gmn. bevnd - 1. vino razbla`eno vodom (Sst }emo v hld i popt bevndu.); 2. bla`e vino na~injeno od dropa uz dodatak zasla|ene vode (Ov lt }e bt mlo vn, pa }emo stort i mlo bevnd.) bevndica, `. - 1. vino razbla`eno vodom, od milja (Sst }emo v hld i popt bevndicu.); 2. bla`e vino na~injeno od

dropa uz dodatak zasla|ene vode, od milja (Ov lt }e bt mlo vn, pa }emo stort i mlo bevndic.) bez, prij. - bez (isto: prez) (Z rta s j vrnl bez nog.) bezobrzn (bezobrzna, bezobrzno), neodr. pridj. (komp. bezobraznj) - bezobrazan, bezo~an, bestidan (Ne bdi bezobrzna a{ }e{ dma ostt!) bezobrzn (-, -), odr. pridj. (komp. bezobraznj) - bezobrazni, bezo~ni, bestidni (Bezobrzn ml m j poll.) bickl, m. Gjd. bickla - bicikl, dvokolica (Gma mi s j pro{pla na bicklu, mrn klst blk!) bickli}, m. - mali bicikl (Kad prerst{ bickli}, dobt }e ga sestr.) bi}ern, m. - ~a{ica za `estoko pi}e (Nato~ mi bi}ern rakj!) bi}ern~i}, m. - ~a{ica za `estoko pi}e, rabi se da se istakne mala koli~ina pi}a (Nato~ mi leh jedn bi}ern~i} rakje!) bgulica, `. - dosjetka na ra~un koga ili ~ega (SH) (On vvk nkakove bgulice zbir.) bj/bjc, m. Gjd. bj/bjc debeli pokriva~ za postelju (SH) (I sd mn mtern bj/ bjc na {tramcu.)

bksat /se/

166

b{ttn

bksat /se/, gl. nesvr{. (bks{ /se/, bksaj /se/) - tu}i /se/ (SH) (Ne bksjte se a{ }ete p} sk na svoj strnu!) blt, gl. nesvr{. (bl{, bl) - guliti koru s drveta (ili ploda) (SV) (Otc bl kru z drv a{ da bi onak pv zagnjllo.) bmbat /se/ [bbat /se/], gl. nesvr{. (bmb{ /se/ [bb{ /se/], bmbaj /se/ [bbaj /se/] - ljuljati se, zibati se (Kpla sn jj blicu na samnj i sad j bmb p vas dn.) bra, `. - pivo (isto: pva) (Vln popt mzlu bru.) bir~, m. Gjd. bir~ - onaj koji bira (Za drg tnac su bir~ divjke.) brica, `. - pivo, od milja (isto: pvica) (]{ jedn bricu s mnn?) bri}ina/brina, `. - pivo (podrugljivo i od milja u isti mah) (isto: pvina / pvi~ina ) ( ]mo jo{ jedn bri}inu/brinu?) bs/bsk, m. Gjd. bsa/bsk ljepilo koje se stavlja na {tapi} kao sastavni dio zamke za ptice (AM) (Dj mi mlo bsa/bsk pa }u i j p} t}i lovt!) bsr, m. Gjd. bsera - biser (Za k m{ j u`la nost re}ni z bsern.)

bseri}, m. - biseri} (Z brda jj je dnesl pstn z bseri}n.) bisn, m. - uvojak kose; vrsta frizure s uvojcima (Kad s j `enla, iml j bisni, pa su njj oko glv vseli kod zvn~i}i.) bison}, m. - uvoj~i}, mali uvojak (Iml j lpi rcasti vlsi z dgimi bison}i.) bistahar, uzv. - udesno (zapovijed konju) (Bstahr! Bstahr! uli su zjat ko~ij{.) bstr (bstra, bstro), neodr. pridj. (komp. bistrj) - bistar (Jk j bstr i vvk je dobr ~l v {kli.) bistrca, `. - vrsta {ljive tamnomodrih plodova (Od bistrc djde dbr pkmez.) bistrna, `. - bistro}a, bistrost (Vl bistrn j vvk pokla daj.) b{kup, m. - biskup (B{kup }e m{it na Mihju.) bi{kupja, `. - biskupija (Ule su nsk nst va bi{kupju lonc msla, kmpr ili kakvh jbk. ^ j k iml.) b{kupv (b{kupova, b{kupovo), pridj. - biskupov (Dic su se ~dila b{kupovj kpi.) b{tta, `. - pratetka (Mterina tt j men b{tta.) b{ttn (b{ttina, b{ttino), pridj. - koji pripada pratetki (T j bl b{ttn dolc.)

bt

167

bt

bt, gl. svr{. a) (bdn, bde{, bde, bdemo, bdete, bd) - budem i dr. (Ako bde{ dobr, dt }u ti cikuldu.; Djdte ako bdete mogl.); (Drk ti bdi!); b) (bn, b{, b, bmo, bte, bd) - budem i dr. (Dt }u mu cikuldu ako b dbr.); (Pom} }emo vn ako bmo umli.) bt, gl. nesvr{. - a) u izjavnim i uskli~nim re~enicama u zna~enju jesam i dr. u nagla{enu obliku (sn, s, j, smo, st s) (S dobr? - Sn.); (St se vdeli? - Sm.); (Kko nst, a ~ra ste rekl da st!); b) u upitnim re~enicama u nagla{enu obliku u zna~enju jesam li i dr. (sn, s, j, sm, st s) (Sn te mogl j zapejt?); (Mjko, j ti ~?); (St nn ~ zamrili?); c) u nenagla{enu obliku u zna~enju sam i dr. (sn, si, je, smo, ste su) (Rekl sn ti!); (Kd je do{l?); (Vdeli su ju.); d) u zanijekanu obliku u zna~enju nisam i dr. (nsn/ns, ns, n, nsmo, nst, ns) (^ mi ns mgl jvt da }ete d}? - Nsn/ns, a{ nsm znli kd.) bt k zn ~/ kako - biti dobar/dobro (Msl d j k zn ~, a ni{korst j.); (Ns t k zn kak skhala.) bt na ko{ti pu kog/keg biti u koga na prehrani (Pu

njh dl, pa nk j pu njh na k{ti.) bt pri seb - biti svjestan, pribran, priseban (S pri seb? ^ t dl{?) bt s kn na t - 1. oslovljavati koga s ti (J sn ti z sestrn na t.); 2. biti s kime prisan (Pzi ~ jj povd{ z nju a{ on su ti na t.) bt s i s - imati svu vlast, biti mo}an (Msl d j s i s, a nk ga ne tnd.) n se ~ - ne preporu~uje se, nije uputno (N se ~ { njn krt, n je jko gd nrvi.) bt oblici za tvorbu kondicionala - a) u izjavnim i uskli~nim re~enicama u zna~enju bih i dr. u nagla{enu obliku (bn, b{, b, bmo, bte, b) (B{ do{l? - Bn i }!); (Bmo, bmo, do{l bimo da si nas zvl!); b) u upitnim re~enicama u nagla{enu obliku u zna~enju bih li (bn, b{, b, bmo, bte, b) (B{ pekl?); (Ivne, bte nn jedn rku dl?); c) u nenagla{enu obliku u zna~enju bih i dr. (bn, bi{, bi, bimo, bite, bi) (J bn pekl.); (T bi{ pekl.); (Bte do{l? - Bte. Do{l bite.); (M bimo pekl.); b{e - relikt imperfekta u zna~enju trebati {to napraviti, trebati kakvim biti (SV) (Nsn jo{ kmpr nastrgla. B{e t, ~ si ~kala do sd.)

bitunt

168

bjnd

bitunt, gl. svr{. i nesvr{. (bitun{, bitunj) - ugra|ivati betonsku smjesu (isto: betonrat) (Betonrat }emo skle pa nn rb m{alica.) bvlo, s. - igra~ka (SV) (Potkl su se radi nkakovoga/nkakovega bvla.) bvt, gl. nesvr{. (bv{, bvju) - prebivati, stanovati, boraviti (^da lt su bvli va Mriki.) bvt se, gl. nesvr{. (bv{ se, bvj se) - igrati se (odnosi se na djecu koja se zabavljaju igra~kama) (Kod dic smo se bvli s pe{}}i.) bv{ (-, -), odr. pridj. - pro{li, nekada{nji (Bv{ m` je bl vrdn.) bt, gl. nesvr{. (bi{, bi) 1. bje`ati (Z~ bi`{ od men?); 2. tr~ati (U`li su b`t ovda, a dans n njednoga/ njednega ditta.) bded, m. - pradjed (isto: bn ~n dd je men b`ded.) no) (O bdedv (bdedova, bdedovo), pridj. - pradjedov (isto: bnnotv, bnni}v) (Iml je b`dedv ns.) b, s. - gra{ak (isto: grh) (Sk lto sdmo b` i u` ga bt fnj.) bi/bo, pridj. nepromj. - `utozelen (Za{la njj je b`i/b`o hjicu.)

bmjka, `. - prababa (isto: bnna) (Mterina mjk j men b`mjka.) bmjkn (bmjkina, bmjkino), pridj. - prababin (isto: bnnn) (T j jo{ b`mjkn ln~i}.) bnna, `. - prababa (isto: bmjka) (Mterina nn j men b`nna.) bnnica, `. - prabaka, od milja (J ne pmetn svoj b`nnic.) bnni}, m. - pradjed, od milja (Njvlela sn b`nni}a.) bnni}v (bnni}eva, bnni}evo), pridj. - pradjedov (isto: bdedv, bnnotv) (Iml je b`nni}v ns.) bnnn (bnnina, bnnino), pridj. - prababin (isto: bmjkn) (T j jo{ b`nnn ln~i}.) bnno, m. Gjd. bnnota - pra ~n dd djed (isto: bded) (O je men b`nno.) bnnotv (bnnotova, bnnotovo), pridj. - pradjedov (isto: bdedv, bnni}v) (Iml je b`nnotv ns.) bjnkarja, `. - bijela rubenina (SH) (Bjnkarj j prl po tjh k}ah.) bjnd (-, -), - odr. pridj. (komp. bjondj) (On j ~n, a mlica njj je bjnda.)

bjndo

169

bljhat /se/

bjndo, m. Gjd. bjndota - svjetlokos mu{karac ili dje~ak (Bjndo mj visk! Va kog/ keg pa t sl~{?) bjtv (bjtava, bjtavo), neodr. pridj. (komp. bjutavj) - bljutav, neukusan (Ali t j obd bjtv, kld mlo sli.) bjzga, `. - mje{avina uga`ena i otopljena snijega (Do jtra }e se vs sng obrnt va bjzgu. I bt }e dobr ako ne smzne.) bjzgat , gl . nesvr{ . ( bjzg{ , bjzgaj) - govoriti gluposti, besmislice (Ma ~ t bjzg{? M~ ako nm{ ~ pametnj za r}.) blg (blg, blgo), neodr. pridj. (komp. bl) - blag (On j bl` od m`a pa mlj s pop{}.) blgace, s. - `ivotinjica (Mmo, kakvo j ov blgace? - T t j, d{o, mrav}.) blagjna, `. - blagajna (isto: ksa) (Anta dl na blagjni.) blgdn, m. Gjd. blgdana blagdan, svetkovina (Nm n ni blgdana ni sgdana.) blagdnj (-, -), odr. pridj. - koji se odnosi na blagdan (Blagdnj se rba ns na blgdn.) blg (-, -), odr. pridj. (komp. bl) - blagi (Pomogl su mi

oblgi od blgga/blgga ost.) blgo, s. - 1. doma}a `ivotinja (Kulko blga m{?); 2. blago (N{i str povdaj d j na Jelnskn vrh jo{ zakopno blgo.); 3. bilo koja ivotinja (Va zemj v skakovo blgo: gjst, mrvi...) blagoslvjt, gl. nesvr{. (blagoslvje{, blagoslvj) - blagosivljati (Vele~sn blagoslvje, a ministrnti kd.) blgoslv, m. Gjd. blgoslova 1. blagoslov (Nevstica ne sm z} s k} prez blgoslova.); 2. blagoslovljena uskrsna hrana (Dca, ne pojjte s, trba pustt mlo blgoslova za Ml Vazm); 3. vrsta crkvenoga obreda, redovito u poslijepodnevnim satima (Odbvit }u se i grn na blgoslv.) blagoslovt, gl. svr{. (blagoslov{, blagoslov) - blagosloviti (Na Vazm hrn ns `nsk blagoslovt i t na rn m{u.) blagoslovjn (blagoslovjena, blagoslovjeno), neodr. pridj. blagoslovljen (Kad za Tr krj plovn djde k}u blagoslovt, t mu se naber kticu drfc k um~ va blagoslvjenu vdu i { njn blagoslov k}u.) bljhat /se/, gl. nesvr{. (bljh{ /se/, bljhaj /se/) - izbjeljivati

bljs

170

blebett

/si/ kosu (Bljh se, a t njj nkako ne stoj.) bljs, m. Gjd. bljsa - ukor, prijekor (SH) (^t }e{ bljs!) blnja, `. - alat ili stroj za finu obradu drva (Pstoj fn i grb blnja.); (Pr} }u ti t po blnji i bt }e gltko.) blnjanice, `. mn. - strugotine pri blanjanju (SV) (Blnjanice su lpe, rcaste pa su divj~ice od njh dlale ppn vlsi.) blanjt, gl. nesvr{. (blanj{, blanjj) - blanjati (Blanj se z blnjn.) bltace, s. - dje~ji izmet (V{, ostlo njj je bltaca na klctici.) bltn (blatn, bltno), neodr. pridj. (komp. blatnj) - ne~ist, prljav (Ali si blatn! Oper se!) bltino, s. - 1. ne~isto}a u ve}oj koli~ini (Mrn po~istt ov bltino zada vrt.); 2. izmet koji izaziva odbojnost (On pasn j pu{}l vl bltino pred n{imi vrti.) bltit, gl. nesvr{. (blt{, blt) 1. prljati, one~i{}avati (Ne blti mi tlo, sd sn ga oprl.); 2. obavljati veliku nu`du (Blti zda zda ako ba{ mr{.) bltn (-, -), odr. pridj. (komp. blatnj) - ne~isti, prljavi (Dj mi t bltn stomnju! Bt }e dobr za dlat.)

blto, s. - 1. ne~isto}a, ne~ist (Bra skakovoga / skakovega blta dones.); 2. izmet, fekalije (Zmi loptu i hj maknt on krvj blto spod zda.) bltobrn, m. Gjd. bltobrana dio na vozilu koji {titi od blata (Sm j bltobrn o~e{la. Dobr j pasla.) blzi, pril. - blago (S mi r od rk, blzi men!) bln (blna, blno), neodr. pridj. (komp. blaenj) - bla`en (Bl`na on, n{ se ne pojd.) bln (-, -), odr. pridj. (komp. blaenj) - blaeni (Bli smo na grob bl`nga/bl`nga Aljzija Stepnca.) blnstv, s. - bla`enstvo (T t j bl`nstv! Smo snce, mre i psk.) blano, s. - velika ivotinja (Nkakovo vl blano nn se poblatilo spred vrth.) blt, gl. nesvr{. (bl{, bl) - ubla`avati bol, razbla`avati vru}inu, teku}inu i sl. (Bl`li smo vn z vodn.) blebett, gl. nesvr{. (bleb}e{, bleb}) - blebetati, govoriti koje{tarije (Ala, ne blebe} v{e! Hj ~ stort.)

blebetjv

171

blsv

blebetjv (blebetjva, blebetjvo), neodr. pridj. (komp. blebetjivj) - brbljav, lajav, koji mnogo govori (Ba{ si blebetjva. Ns frmla d jutro.) blebetjv (-, -), odr. pridj. (komp. blebetjivj) - brbljavi, lajavi, koji mnogo govori (Spet j n blebetjv bl pu m{ i smrn je n~ povdl.) bl~i}, m. - pletena vrpca (SV) (Dj mi bl~i} da pov`n mr`e!) bld (bld, bldo), neodr. pridj. (komp. bledj) - blijed (Bld si. ^ ti n dobr?) bldt, gl. nesvr{. (bld{, bld) blijedjeti (Ve} su i slke p~le bldt, a t vel{ da t n blo dvno.) bld (-, -), odr. pridj. (komp. bledj) - blijedi (Na krju su pzvli bld divjku.) bledkv (bledkava, bledkavo), neodr. pridj. (komp. bledikavj) - bljedunjav (Vs je bledkv i nzr~n! Nkad ~ov~in od njeg.) bledkav (-, -), odr. pridj. (komp. bledikavj) - bljedunjavi (^ za onga/onga bledkavga/ bledkavga s j zar~la?!) bljt, gl. nesvr{. (blj{, blj) 1. ogla{avati se (za ovce ili ja-

fce blj!); 2. pren. njad) (O glasati se kao ovca ili janje (Prsn te, ne blj a{ }e k r} da si poldl.); 3. dugo, uporno i nezainteresirano gledati u {to (isto: blvt, blt) (^ blj{ v me kod tel va {r vrta?) blejhv (blejhava, blejhavo), neodr. pridj. (komp. blejuhavj) - blje|u{an (Blejhv je na oc.) blejhav (-, -), odr. pridj. (komp. blejuhavj) - blje|u{ni (Ne pija` mi se n blejhav.) blk, m. Gjd. blek - zakrpa (Gma mi s j pro{pla na bicklu, mrn klst blk!) blnta, `. - blesavica, blentavica (Ala, blnto, pro~tj ~ p{e!) blntv ( blntava , blntavo ) , neodr. pridj. (komp. blntavj) - blesav, budalast (Stvrno mr{ bt blntv da nm{ kmpjtr uplt.) blntav (-, -), odr. pridj. (komp. blntavj) - blesavi, budalasti (I na krj j fnila z onn blntavn. Prvo njj bdi kad je tulko zbirala.) blnto, m. Gjd. blntota - blesavac, blentavac (I na krj j fnila z onn blntotn. Prvo njj bdi kad je tulko zbirala.) blsv (blsava, blsavo), neodr. pridj. (komp. blesavj) - blesav

blsav

172

blt se

(A sestr da njj je jo{ blesavj. T da ne mre zbrojt dv i dv.) blsav (-, -), odr. pridj. (komp. blesavj) - blesavi (T blsav ps smrn lje.) blso, m. Gjd. blsota - mali blesan, budalica (S su se smli oko blsota, a men s j smll.) blnjt, gl. nesvr{ (blnj{, blnj) - govoriti ru`ne i glupe rije~i (Ne bl`nj! Bje m~ ako nm{ ~ pametnj za govort!) blskat, gl. nesvr{. (3. l. jd. blsk, blskaj) - bljeskati (Blskali su z apartn kod da dohj kakva glmica.) blskv (blskava, blskavo), neodr. pridj. (komp. blskavj) - blje{tav, svjetlucav (isto: bli{}v) (Obkl j nkakovu blskavu mju. T j vlda modrno.) blskav (-, -), odr. pridj. (komp. blskavj) - blje{tavi, svjetlucavi (isto: bli{}v) (N va ~rjn, va kakvu blskav hrtu mi zamotj dr.) blisnt, gl. svr{. (blsne{, blsn) - bljesnuti (N~ je blisnlo. D t grm?) bl{}t /se/ // bl{}t /se/, gl. nesvr{. (3. l. jd. bli{} /se/, bli{} /se/) - blije{titi (Stakl se bli{}.)

bli{}v (bli{}va, bli{}vo), neodr. pridj. (komp. bli{}ivj) - blje{tav, svjetlucav (isto: blskv) (Obkl j nkakovu bli{}vu mju. T j vlda modrno.) bli{}v (-, -), odr. pridj. (komp. bli{}ivj) - blje{tavi, svjetlucavi (isto: blskav) (N va ~rjn, va kakvu bli{}v hrtu mi zamotj dr.) bltva, `. - blitva, mangold, povrtnica i jelo od nje (Posj i bltvu pa ~ zjde, zjde.); (Po ptk dm bltvu i kakv rb.) bltvica, `. - sitna, mlada blitva (Bltvica nn je nkakova drbna); (Bltvica t j za dset! Jj pa }e{ imt zdrvu kv.) bltvina, `. - stara blitva velikih listova i debelih stabljika (Pos~ t bltvinu! T ti ve} n za jst.); (^ j pet bltvina za obd?) blvt, gl. nesvr{. (blv{, blv) buljiti (isto: bljt (zn. 3), blt) (^ blv{ v me kod tel va {r vrta?) blizna, `. - blizina (J vln da si mi na mru va blizni. Tak sn mrnj.) blz, pril. (komp. bl) - blizu (Stni bl` pa }e{ bje vdet.); (Boja`jv ~ovk po no} n}e d} ni blz cimteru.) blt se, gl. nesvr{. (bl{ se, bl se) - primicati se, prilaziti,

blnj

173

bobobnjk

pribli`avati se (Vzn i gjdn d mi se k bl`.) blnj (-, -), odr. pridj. - onaj koji je blizu (Na bl`njga trba jko pzit, a{ n t j njbli ako bi se, ne dj Be, ~ dogodlo.) blokt, m. - komad gra|evinskoga materijala; betonski odljevak (Dans v{e nk ne zd z blokti.) blokrat, gl. svr{. (blokr{, blokraj) - zaustaviti, postaviti blokadu (Va Slavniji su jdi s trhtri blokrali cste da jn se v{e plt za {encu.) bl, pridj. indekl. - modar, plav (Na pr j o`nja iml bl ve{td.) bldn (bldn, bldno), neodr. pridj. (komp. bludnj) - bludan (N}e n bt vrn a{ je bldn.) bldt, gl, nesvr{. (bld{, bld) - 1. tumarati, bludjeti mislima (Ne bld! Spust se n zemju!); 2. ~initi bludne radnje (Mld dans bld p se n}i!) bldn (-, -), odr. pridj. (komp. bludnj) - bludni (Bldn grh je smtn grh.) blza, `. - bluza, `enska kratka ko{ulja (J ti t blza preusk?)

blzica, m. - malena ili fino izra|ena `enska ko{ulja (Obc onst blzicu.) bluzn, m. - kratki mu{ki kaput, sako (Kj si t bluzn? B{ mi se pija`.) bob, m. Gjd. bob - jednogodi{nja mahunarka, Vicia faba (Na Grbni{}ini jdi slbo sd bb.); (Najla sn se bob va Dlmciji.) bobk, m. Gjd. bopk - sitan i duguljast izmet (ov~ji i kozji, ili nalik ov~jem i kozjem) (isto: brbonjk) (S j pno bopkh! Zn~i d j pro{l Frn z ofcmi.); (Spet j tdo kkl! Smi bopk Skhat }u mu bltv da ga opr.) bbica, `. - bobi~asti plod (Pobrmo bbice va {mi.) bbi~ica, `. - sitan bobi~asti plod (Lni su ble v} bbice, a ov lto smo nkakove bbi~ice.) bob}, m. - sitan plod boba (Ma, vdi ov bob}i. Bme ga v{e n} sdt.) bob}, pril. - koli~inski malo (SV) (Dj mi lh bob} sra!) bobna, m. - krupan plod boba (Vdi kakv bobna! Od tr se mre{ najst.) bobobnjk, m. Gjd. bobobnjk - vrsta cvijeta debelih listova

bbujica

174

bo}ica

(SV) (^d j ~l na bobobnjkh.) bbujica, `. - bobulja (SV) (U` bt os va bbujici grzj.) boca, `. - 1. boca (Razbl j bcu.); 2. staklenka (Im{ ~ bc a{ }u khat pkmez?); 3. posuda za plin (Vdi d l gs p{} z bc!) bocl, m. Gjd. bocla - koloturnik (SV) (Dglo s j na bocl, a dans jdi maj dzalice.) boct, m. - kratak komad limene cijevi koji je vezan na oluk ku}e, a spaja se u okomitu cijev (SV) (Boct m j vs rjv, mrt }u ga promnt.) bocica, `. - 1. bo~ica, manja staklenka (Re~ da se trv dr` va m}erh bcicah.); 2. bo~ica za hranjenje djece (Nmn mlk pa njj djn bcicu.) bocina, `. - velika ili prljava boca (Kpl je pvu v nj vlj bcini.); (Hti tu bcinu }a! B{ se nam~ila dkla bi{ ju oprl.) bocn, m. Gjd. bocn - opletena staklenka, ve}a od 2 l (Ppli su bocn vn.) bocun}, m. - manja opletena staklenka (Dnesl m j bocun} vn.) bocunna, `. - velika opletena staklenka (Kulko ti vn stne va t bocunnu?)

bo~}, m. - mali ili mladi bok (Kp tr kvrti govdin od bo~}a.) bo}a, `. - 1. kugla (drvena, za igru) (S zl b}e?); 2. kvrga (na glavi) (Pl je pa m j sko~la b}a na glv.) bo}r, m. - 1. igra~ bo}ama (Phmn su dobr b}ri.); 2. osoba koja pravi bo}e (Nar~li smo nv b}e pu b}ra.) bo}arica, `. - igra~ica bo}ama (Ne zbj sk b}arica dobr.) bo}arja, `. - igra bo}ama i mjesto za igru bo}ama (Pv s j leh po nedji {l na b}e, a dans su i m{k i `nsk skoro sk dn na bo}arji.) bo}rsk (-, -), odr. pridj. - koji pripada bo}arima (O Mihj j b}rsk trnr va Dr`icah.) bo}ast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. bo}astj) - okrugao (SV) (Pvo su ble on b}aste, {krozeln ngrije.) bo}ast (-, -), odr. pridj. (komp. bo}astj) - okrugli (SV) (Kpla bn b}ast, a ne dlast ngriju.) bo}at /se/, gl. nesvr{. (bo}{ /se/, bo}aj /se/) - igrati pu~ku dru{tvenu igru kuglama (Cla njegva famlija b}.) bo}ica, `. - 1. mala bo}a (Na~in njj jedn b}icu da stne va njej ru~cu.); 2. ukras za

bodjt

175

bogat{

bo`i}no drvce (Okrnili smo bo`}njk z b}icami.) bodjt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. bodjatj) - bodljikav (Ns mgl otknt {pk, a{ je gm bl jko bodjt.) bodjt (-, -), odr. pridj. (komp. bodjatj) - bodljikavi (Zak~l sn za bodjt `cu!) bodrt, gl. nesvr{. (bodr{, bodr) - bodriti, poticati koga ([l smo j bodrt na bo}arju.) Bdl, m. Gjd. Bdula - 1. Kr~anin (Bduln se {ptaj da su {kti, ma mkr ns zvdni.); 2. pren. {krtac (Za njeg re~ d j bdl, a vvk je dl i siromhn i za crkvu. Mlo ltrok/ntrok leh drg.) Bodulja, . - podru~je otoka Krka (Poslla m j krtulnu z Bodulj.) Bdlka, `. - 1. Kr~anka (O`enl s j za Bdlku.); 2. pren. {krta `ena (Ala, bdlko, plt i t jednpt kaf!) Bdlkn (Bdlkina, Bdlkino), pridj. - koji pripada Kr~anki (Lp m j Bdlkina n{nja.) Bdulv (Bdulova, Bdulovo), pridj. - koji pripada Kr~aninu (J sn Bdulova h}r.) Bg, m. Gjd. Boga - m. Bog (Kad bi k ~ dll va zemj, k bi pro{l u` njeg bi rkl Bg dj sr}u.) kad j Bg rkl

lhku n} - daleko, u zabiti (Bvaj kad j Bg rkl lhku n}.); kko Bg zapovd - na pravi na~in (Ne r! Stri t kko Bg zapovd!) n prv Boga - odjednom, iznenada, bez vidljiva razloga (Dogodlo s j ~do! Ozdrvel j n prv Bga.) pred Bogn i pred jd - javno, pred svima (J }u t r} i pred Bgn i pred jd.); Bogu v rukh - nesigurno, predodre|eno (Duhtri su storli ~ su mogl, a sd je s Bgu v rukh.) Bogu za hrtn - u zabiti, daleko od svega (Ne hj tmo bvt, t t j Bgu za hrtn.) pojst Bogu noge - izrazito n je kod vrmnogo pojesti (O }a prez dn, t bi pojl Bgu nge.) bg, uzv. - u pozdravu: dovi|enja, zbogom (Ala, bg, grm }!) bogaboj}/bogoboj} (-, -), odr. pridj. - upravo onaj koji se sa strahopo{tovanjem odnosi prema Bogu (isto: bogobojzn) (Bogaboj}/bogoboj} jdi su sk nedju pu m{.) bogt, neodr. pridj. (komp. bogatj) - bogat (T j bl bogta famlija. Imli su mln na Ri~ni.) bogat{, m. Gjd. bogat{ - bogata{ (Da bogat{, a za kaf nm!)

bogata{ca

176

bojajv

bogata{ca, `. - bogata `ena (On d j bogata{ca z Mrik i da s j o`enla za Ri~nca.) bogtet, gl. nesvr{. (bogt{/bogatje{, bogt/bogatj) - bogatjeti (P~li su bogtet kad su jdi ostjali bez dla i t j sn blo sumjvo.) bogt (-, -), odr. pridj. (komp. bogatj) - bogati (D j do{l nk bogt i kpl clu fbriku.) bogatja, `. - bogatstvo (isto: bogstv) (N trba bogatja, leh jbv!) bogatn, m. Gjd. bogatn pogrd. bogata{ (O`enla s j za nkga/nkga bogatn.) bogstv, s. - bogatstvo (isto: bogatja) (Zdrvj j njve} bogstv, ali mldi jdi t ne razum.) bogobojzn (bogobojzna, bogobojzno), neodr. pridj. (komp. bogobojaznj) - koji se sa strahopo{tovanjem odnosi prema Bogu (On j dvavk bogobjzna. Tak j j na~ila mt i tom/tem on ~ svoj dcu.) bogobojzn (-, -), odr. pridj. (komp. bogobojaznj) - upravo onaj koji se sa strahopo{tovanjem odnosi prema Bogu (isto: bogaboj}/bogoboj}) (Bogobjzn jdi su sk nedju pu m{e.)

bogohlt, gl. nesvr{. (bogohl{, bogohl) - huliti, vrije|ati Boga (M~, nesr}o, ne bogohl!) bogohlnk, m. - onaj koji huli, vrije|a Boga (Na krju, pred smt i bogohlnk zazv Bga.) bogomjka, `. Gmn. bogomojk - 1. bogomoljka, kukac ravnokrilac, Mantis religiosa (Ln j blo ~da bogomjk.); 2. pren. bogomoljka: pretjerano pobona ena (On j prv bogomjka. Ski dn gr dv pt k m{i.) bogovt/bogovtn, odr. pridj. bogovetni; samo u frazi cl bogovt/bogovtn dan (^kali smo ga cl bogovt/bogovtn dan.) bohorto, pril. - napuhano, bahato, umi{ljeno (Pohjl j po sel dr`} se bohorto.) bohtt, gl. nesvr{. (boht{/bohtje{, boht/bohtj) - {iriti se, kvasati se, bujati (isto: bbrit) (Vdi kulko j, smo boht/ bohtje z dna va dn.) bja, `. - boja (isto: frba, kolr) (^rjn bja njj nkako ne stoj.) bjat, gl. nesvr{. (bj{, bjaj) bojiti (Kad je bl m}i{na, zvavk je bjala.) bojajv (bojajva, bojajvo), neodr. pridj. (komp. boja-

bojajv

177

boks

jivj) - boja`ljiv (isto: stra{jv, {tra{jv) (Boja`jv j i n}e ott p} k teb po {krn.) bojajv (- , - ), odr . pridj . (komp. bojajivj) - boja`ljivi (isto: stra{jv, {tra{jv) (Boja`jv ~ovk po no} n}e d} ni blz cimteru.) boj/boj, pril. - korisno, dobro (T t stor! T bj barat{ z tn.) j/n boj/boj - vrijedi, koristi/ne vrijedi, ne koristi (^ j bj d j n dbar ~ovk kad je on nevajta!) (N mu boj govort kad nkoga/nikega ne posl{.) ~ j boj/boj - {to vrijedi, koja korist (Nebga, `lila mi s j na m`a, a ~ j bj?!) bjica, `. - lijepa boja, naj~e{}e ne `arka (T bjica ti lpo stoj, a ne on jk.) bjica, `. - drvene bojice (Nna m j dl bjice.) bojhv ( bojhava , bojhavo ), neodr. pridj. (komp. bojihavj) - bole`ljiv (isto: bolejv/bole}v) (On j dvavk bl bojhava.) bojihv (-, -), odr. pridj. (komp. bojihavj) - bole`ljivi (isto: bolejv/bole}v) (Smrn je pu duhtra n bojihv mlad}.) bjina, `. - ru`na boja, naj~e{}e intenzivna ili tamna (Pr ti t

bjina! Lpje t j opiturla pr{l pt.) bjlr, m. Gjd. bjlera - elektri~ni aparat za grijanje vode (Pv j bl kotl ~ j dans bjlr.) bjleri}, m. - manji elektri~ni aparat za grijanje vode, bojler manje zapremine (Bjleri} }u klst va khinju.) bjlerina, `. - velik elektri~ni aparat za grijanje vode, bojler ve}e zapremine (Z~ ste kpli takv bjlerinu? Kod da mte hotl.) bojh, m. Gjd. bojh - postelja od trave ili polusuha sijena za no}enje u planini (AM) (Kad smo kosli va plnini, spli smo va bojh.) bk, m. Gjd. boka, Ljd. bok 1. strana (Udrl g j z bka.); (V bk se mre p} ~zda i sprda.); 2. bok, vanjski dio kuka (Zadl s j v bk.) bokac, s. - lijepo posloen stru~ak cvije}a (Nevstica ns lpo bokac.) bok, s. Nmn. bok - kita, stru~ak cvije}a (Nbrl sn jj bok r`c.) boks, m. - zastarj. la{tilo za cipele (SH) (Nn j u`la r} bks za ptinu, a dans mlo k zn ~ j t.)

bokula

178

bmbina

bokula/bkula, `. - bron~ani tuljak kliznoga le`aja; cjevasti ulo`ak (SV) (Bkula/bkul j mtlna.) bokn, m. Gjd. bokn - komad, kus (isto: ks) (Pojl je bokn sra i palnt i {l nzd dlat.) bokun}, m. - komadi} (isto: kus}/ku{}}) (Bokun} krha i blo m j dsti.) bl, `. Gjd. boli - bolest (]apla g j t{k bl.) bla, `. - krasta na rani (Storla njj s j bla!) boln (bln, blno), neodr. pridj. (komp. blnj) - bolestan (Le` ve} dni, bln je.) bolesnk/blnk, m. Gjd. bolesnk/blnk - bolesnik (Trba p} vdet za bolesnk/blnk.) bol{}ina, `. - pogrd. od bolest: bole{tina (Nkakovu bol{}in j pbrl na brod.) bolt, gl. nesvr{. (3. l. jd. bol, bol) - pri~injati ili izazvati bol, boljeti (Zb m j boll cl n}.) bolejv/bole}v (bolejva/bole}va, bolejvo/bole}vo), neodr. pridj. (komp. bolejivj) - bole`ljiv (isto: bojhv) (On j dvavk bl bole`jva/bole}va.) bolejv/ bole}v (-, -), odr.

pridj. (komp. bolejivj) - bole`ljivi (isto: bojihv) (Smrn je pu duhtra n bole`jv/ bole}v mlad}.) blica, `. - manja krasta na rani (Pzi da ne oslne{ blicu!) bln (-, -), odr. pridj. (komp. blnj) - bolesni (Otc m j n bln ~ovk.) blnca, `. - bolnica (isto: {pitl) (Va blnc j ve} msc dn.) blni~r, m. - bolni~ar (^da lt je dll kod blni~r.) blni~rka, `. - bolni~arka (On j blni~rka i rda }e ti pom} ako mre.) bolovnj, s. - bolovanje, po{teda od rada zbog bolesti (Ve} je msc dn na blovnj.) bolovat , gl . nesvr{ . ( boluje{ , boluj) - bolovati (^da lt je blovala, a umrl j lni.) bmba [bba], `. - bomba (Stl je na bmbu i zgbl ngu.) bmbndrat [bbndrat], gl. nesvr{. (bmbndr{ [bbndr{], bmbndraj [bbndraj]) - bombardirati (Jvli su na rdiju da speta bmbndraj Krlovac.) bmbina [bbina], `. - velika ili stara bomba (Jo{ vvk nahjaj bmbine z Drgga/Drgga rta.)

bome

179

brkinja

bome, ~est. - bogme, ubla`.: Tako mi Boga! Tako me Bog kaznio! (Bme, lpo si t strl!); (Ma, vdi ov bob}i od kompr! Bme ga v{e n} sdt.) bmbn [bbn], m. - 1. poslastica, slatki{ (uklju~uju}i i kola~e) (N pv blo th bmbnh. K god bi spkl {trdl, i t j t.); 2. bombon (Na pr se htaj bmbni.); (Re~ da bmbni ns dobr za zbi.) bmbon} [bbon}], m. - bombon, od milja (N ti jedn bmbon}! Zmi ga!) bmbonjra [bbonjra], `. kutija s kolekcijom ~okoladnih bombona (Donesl m j lp bmbonjru a{ sn njj pomogl. Pa mi s j lpo vdelo!) bonagrcija, `. - vje{alica za zavjese (SV) (Jo{ mi smo fl bonagrcija i kltrne.) bop~}, m. - vrlo sitan i duguljast izmet (ov~ji ili kozji, ili nalik ov~jem i kozjem) (isto: brbnj~i}) (Mma, ~ su ov brbnj~i}i od jn~i}a kad su ovak/evak m}i{ni?); (Speta su bop~}i! Skhat }u mu bltv da ga opr.) bop~na, `. - izmet standardna oblika (ov~ji ili kozji, ili nalik ov~jem i kozjem), ali ve}i (isto: brbnj~ina) (Kakv j pa of-

~na kad je ovakv bop~na?); (Nebgo dt! N ni ~do d j plkalo kad je pokkalo ovakv bop~nu.) br, m. Gjd. bor - bor (Z bor pdaj iglce pa ga jdi ne vl oko k}.) borc, m. Gjd. brc - borac (Njej otc je bl borc va Drgn rtu.) borac, s. Nmn. borac - malo boro (Nn j va kmari imla jedno nsk borac.) bora{k (-, -), odr. pridj. - koji se odnosi na borca (Dobv bra{k pnziju.) brdit, gl. nesvr{. (brdi{, brdij) - upravljati vozilom ili plovilom, manevrirati (Trba znt brdi`t z brkn.) brdra, `. - obrub na odjevnom predmetu (AM) (N mi lp brhn, ali mi se pija` brdra.) bor}, m. - mlad ili malen bor (Posdt }emo bor} uza zd.) borno, s. - veliko, staro i ru`no boro (Htili smo on borno, bl j mu{jvo.) bort se, gl. nesvr{. (bor{ se, bor se) - boriti se (Ne bor se z snn!) brkinja, `. - `ena koja je sudjelovala u ratu kao vojnikinja (On j bl va prtiznh kod brkinja.)

boro

180

bo}njk

boro, s. Nmn. bor - starinski niski ormar s ladicama; velika {krinja s ladicama za odlaganje rublja, ponekad mu je nadogra|en gornji ostakljeni dio (AM) (S rba m j stla va bor.) borovica, `. - 1. plod biljke kleka (S j pno borvc.), 2. borovnica (Sk lt j pobrala borvice va Grskn kotr.) borovina, `. - borovo drvo (Borvina n dobr za gort a{ m ~da smol.) br{a, `. Gmn. br{ - torba, torbica (S zl br{u sbn?) br{ica, `. - omanja `enska torbica (V tu br{icu ti n{ ne stn.) br{ina, `. - velika `enska torba (T br{ina t j kod da si p{tr.) bs (bos, boso), neodr. pridj. bos (Ne pohjj bos a{ }e{ se prehldt!) Bosnac, m. Gjd. Bosnca - Bosanac (Nkakovi Bosnci mu dlaj na k}i.) Bosn~ina, `. - pogrd. Bosanac (O`enla s j za nkakovega/ nkakovoga Bosn~inu.) Bosnka, `. - Bosanka (On j Bosnka.) bosnsk (-, _-), odr. pridj. bosanski (E vd su ve} skro

trjset lt i jo{ povdaj po bosnsk.) Bsn, odr. pridj. `. (D, Ljd. Bsni/Bsnj) - Bosna (@vl j va Bsni/Bsnj ~da lt.) bost, gl. nesvr{. (bod{, bod) bosti (Ne b men nk bl z igln.) botja/botja, `. - uska boca duga grla za stolno vino (zapremnine 7 dl) (Dones nn jedn botju/ botju vn!) botjica/botjica, `. - uska boca duga grla za stolno vino (zapremnine 7 dl), od milja (Ppli smo sk po botjicu/botjicu vn i {l spt.) botn, m. Gjd. botn - dugme, puce (isto: ptac) (Za{j mi botn na stomnju.) botun}, m. - malo dugme, puce (isto: p~i}) (Kp botun}i pa }u ti je za{t.) Bo}, m. - Bo`i} (25. prosinca), blagdan ro|enja Isusova (isto: Rojnj Issovo) (Svt Kta fkne vn do Bo`}a msc dn.) Bi}, m. - mali Bg (Hmo va crkv, }mo se B`i}u pomolt.) bo}n (-, -), odr. pridj. - koji se odnosi na Bo`i} (O Bo`}u na stl kldn bo`}n stlnjk.) bo}njk/botnjk, m. - 1. bo`i}no i novogodi{nje oki}eno

boj

181

bradvi~av

drvce (Okrnili smo bo`}njk z b}icami.); (Na Bdnjk s j krnl bo`}njk.); 2. pren. neukusno, odvi{e naki}ena osoba (Vdela san Jlu. Prv bo`}njk/bo`tnjk!) boj (-, -) odr. pridj. - bo`ji (Z b`jn pomo}n!); (Grbni~ani/Grmi~ani gred na hodo~{} na Gor na Ml Gspoju i Mjki Bjj Trs{kj na Dhovsk pndjak.) brbonjak, m. Gjd. brbnjka sitan i duguljast (ov~ji ili kozji, ili nalik ov~jem ili kozjem) izmet (isto: bobk) (S j pno brbnjkh! Zn~ d j pro{l Frn z ofcmi.); (Spet j tdo kkl! Smi brbnjki! Skhat }u mu bltv da ga opr.) brbnj~i}, m. - vrlo sitan i duguljast (ov~ji ili kozji, ili nalik ov~jem ili kozjem) izmet (isto: bop~}) (Mma, ~ su ov brbnj~i}i od jn~i}a kad su ovak/evak m}i{ni?); (Speta su brbnj~i}i! Skhat }u mu bltv da ga opr.) brbnj~ina, `. - ov~ji ili kozji, (ili nalik ov~jem ili kozjem) izmet standardna oblika, ali ve}i (isto: bop~na) (Kakv j pa of~na kad je ovakv brbnj~ina?); (Nebgo dt! N ni ~do d j plkalo kad je pokkalo ovakv brbnj~inu.)

bracolt, m. - narukvica (Km sn njj na brmi i kpt }u njj bracolt.) bracolti}, m. - 1. mala, dje~ja narukvica (Pzi da ne zgb{ bracolti}!); 2. narukvica male vrijednosti (T j mgl dt ~ spodbno, a ne t bracolti}.) br}a, `. - bra}a (S smo med br}n podlli, jo{ je smo Mi{{k nerazdjena.) brd, `. Ajd. brdu - 1. dio lica, brada (Otar se! Msn t j brd.); 2. brada, kosmati dio lica (N}e{ vlda obrjat brdu?!) bradt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. bradatj) - neobrijan, koji je obrastao bradom (Do{l je vs bltn i bradt.) bradt (-, -), odr. pridj. (komp. bradatj) - neobrijani, koji je obrastao bradom (^ n bradt ti se pija`?) bradvica, `. - bradavica (On m bradvicu na nos.) bradvi~v (bradvi~ava, bradvi~ava), neodr. pridj. (komp. bradavi~avj) - bradavi~ast (N}e se s} a{ je vs bradvi~v pa g j srn.) bradvi~av (-, -), odr. pridj. (komp. bradavi~avj) - bradavi~asti (B`e, pogjdj onga/

bradvi~ica

182

brnkant

onga bradvi~avga/bradvi~avga ~ovka!) bradvi~ica, `. - mala bradavica (T bradvi~ica ti ne mre smtt!) bradvi~ina, `. - velika i ru`na bradavica (Na hrt m j vl bradvi~ina.) bradca, `. - 1. dio lica, brada u djeteta (Udrl s j na bradcu.); 2. rijetko obra{tena brada ili posebno izbrijana brada (Obrj t bradcu! [ njn si kod jrac.) bradna, `. - duga~ka, gusto obra{tena i neuredna brada (Prsn te, obrj t bradnu pv leh ~ pje{ n brd!) brdva, `. - {iroka mesarska sjekira i tesarska sjekira (Presc mi ov ko{}nu z brdvn.) brga, `. - obujmica (Zabragj t z brgn) bragt, gl. nesvr{. (brag{, bragj) - pri~vr{}ivati, u~vr{}ivati obujmicom (P{} ti, mrat }e{ to bragt.) brgeri}i, m. mn. - kupa}i kostim (SH) (U`li su str jdi r} brgeri}i za kup}.) brag{e, `. mn. - hla~e (isto: g}e) (Dt ns brag{e na tirnti.) brag{ice, `. mn. - 1. male ili kratke hla~e (Sd su modrne nkakove brag{ice da t j pl rti

vni.); 2. plitke ga}ice, `ensko i dje~je donje rublje (Pustl j plne pa }u jj kpt brag{ice.) (isto: g}ice) brag{ine, `. mn. - 1. duge, te{ke ili pohabane hla~e (Do{l je va nkakovih brag{inah i hdj stomnji.); 2. duboke ga}ice (S moj prijatelce nse m}er brag{ice smo san j va brag{inah.); 3. uprljane ga}ice (Hti t brag{ine za oprt.) (isto: g}ine) brjda, `. Gmn. brajd - stupovi s popre~nim `icama po kojima se penje vinova loza (isto: ra) (Sidli smo pod brjdn i u`vli.) brn, `. Ajd. brnu - brana, ustava na vodi (Dgli su brnu p j vod va jzeru visok.) brant, gl. nesvr{. (bran{, branj) - vu}i {to za sobom (^ t bran{ z sobn?) brnt, gl. nesvr{. (brn{, brn) - braniti, prije~iti (^ mu v{e brn{, t t j hj) brnkant, gl. nesvr{. (brnkan{, brnkanj) - 1. nemarno i sna`no bacati (Z~ t tak brnkan{?); 2. pren. siroma{ki sahranjivati koga (Siromha brnkanj n krj cimtera.); 3. zvoniti zvonima (odnosi se na crkvena zvona, na zvona

brsk

183

bbj~iv

koja nosi stoka i sl.) (Brnkanl j nebgo blgo pvasdn.) brsk (-, -), odr. pridj. - bratski (T j brsk jbv?) br{nast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. bra{nastj) - bra{nast (isto: m~n) (Ov jbuke su vvk br{naste.) br{nast (- , -), odr. pridj . (komp. bra{nastj) - bra{nasti (isto: m~n) (N} br{nast jbuku!) brt, m. - brat (Spodbn je va brta.) brti}, m. - brat, od milja (Kj m j brti}? Igrl bn se { njn!) brtv (brtova, brtovo), pridj. bratov (Kunjd j brtova `en.) brvr, m. - bravar (isto: {lcr) (Pv su brvrn govorli {lcari.) bravarja, `. - bravarski obrt, bravarska radionica (isto: {locarja) (Dll je va bravarji, ma s j bzo {tufl.) brvo, uzv. - uzvik odobravanja, odu{evljenja (Brvo! Ba{ si t lpo narsala!) brzd, `. - brazda (Sdt }emo kmpr pod brzd.) brazgotina, `. - brazgotina (Ostla m j brazgtina od rn.) bbjat, gl. nesvr{. (bbje{, bbj)

- brbljati, govoriti {to neva`no (On dzda smrn bbj.) brbjf~ina, m. - uporan i nepokolebljiv brbljavac (M~, brbjf~ino jedn! Kulko ti pt mrn r}?) brbjvac, m. Gjd. brbjfca - brbljavac (Dobr ~ al j prv brbjvac.) brbjvica, `. - brbljavica (Dobr ~ al j prv brbjvica.) brbjv (brbjva, brbjvo), neodr. pridj. (komp. brbjivj) - brbljav (Brbjivj j od brta, a j sn msll da t n mog}.) brbjv (-, -), odr. pridj. (komp. brbjivj) - brbljavi (T, brbjv, ponov ~ sn rekl!) brbjvi~ina, `. - uporna i nepokolebljiva brbljavica (M~, brbjvi~ino jedn! Kulko ti pt mrn r}?) bbj/bbojac, m. Gjd. bboja/ bbjca - pri{t (Bbj/bbojac m j na nos! Kko }u p} n tnci?) bbj~v (bbj~iva, bbj~ivo), neodr. pridj. (komp. brbj~ivj) - pri{tav (SV) (Nebg, vs je bbj~v.) bbj~iv (- , -), odr. pridj . (komp. brbj~ivj) - pri{tavi (SV) (Od dv bbj~iv pija` ti se brbj~ivj.)

bboji}

184

brco

bboji} / bbj~i} , m . - pri{ti} (Mjko, ako bi ti k vdl t bboji}/bbj~i}?!) bbojina/bbj~ina, `. - velik pri{t (D te bol t bbojina/ bbj~ina? Jko t j velk i ~rjn!) bcat, gl. nesvr{. (bc{, bcju) - nezadovoljno bacati kakav predmet (Z~ t bc{ n se strne?) bdace, s. - malo brdo, brda{ce (T bdace zovem Bce.) bdo, s. - brdo (T bdo zovem Klavac.) obe}t/obe}vt kom/kem bda i dolne davati obe}anja bez ikakve mogu}nosti ispunjenja (Obe}l jj je bda i dolne, a pstl j j ns}u.) brdunl, m. Gjd. brdunl - greda nosa~ica u konobi (Brdunl je jo{ dbr, a grde su s {pe.) brekja, `. - vrsta divljega vo}a crvenih plodova, raste na stablu s listovima nalik javorovim i zrije u o`ujku (SV) (Brekj j zrla va mr~u.) brnr, m. Gjd. brnera - gorionik za plin (SV) (Z brnern s j gdo spkl.) brnta, `. Gmn. brnt - drvena posuda za no{enje gro`|a na le|ima pri berbi, cca 50 l (Nesl

su pne brnte grzj nzgru.) brntica, `. - omanja brenta (Dl sn stort brnticu za nuka pa }e nn ov lto i n pom}.) brntina, `. - velika brenta (Pokjn nn j iml jedn vl brntinu i nosl je njvi{e grzj.) brnza, `. Gmn. brnz - ko~nica (Stsni brnzu!) brnzat, gl. nesvr{. (brnz{, brnzaj) - ko~iti (Ne sm{ brnzat na mel a{ }e te zanst i pst }e{!) bresna, `. - vrsta biljke (SV) (Bresn j lp zelen.) brgkt, gl. nesvr{. (brg~e{, brg~) - podrigivati (Po ngriji se brg~e.) brgknt, gl. svr{. (brgkne{, brgkn) - podrignuti (Dt se kld n rame pa lgj brgkne.) bgd, m. Ljd. brgd - dio drmuna (Pobrali smo pe~rve va brgd.) brgjc, m. Gjd. brgjc - vrsta bijeloga krumpira (SV) (Da su n{i str {l va Bgd po sme pa su t kmpr nzvli brgjc.) brco, m. Gjd. brcota - brija~, frizer za mu{karce (isto: brij~) (^da lt je bl brco va bl-

brg

185

brtvi~at se

nci.); (S bl pu brcota a{ ti n poznt?) brg, m. Ljd. brg - brijeg (S su se brgi zablli pod sngn.) brga, `. - briga (T t j vl brga!) devt brga - {to nebitno (T ~a se on kraj, t j men devt brga.) brj, m. nepromj. pridj. - pren. `eljan (SV) (Sd si brj na kamamlu, a pv je ns otl.) brja, pridj. `. - bre|a, steona (odnosi se na `ivotinju) (Krv j brja. Vje }e zl}.) brij~, m. Gjd. brij~ - brija~, frizer za mu{karce (isto: brco) (^da lt je bl brij~ va blnci.) brij{nica, `. - brija~nica (J pvo bl brij{nica na Grbni{}ini?) brijvt /se/, gl. nesvr{. (brijv{ /se/, brijvaj /se/) - obi~avati /se/ brijati (Brijvl s j vvk z stn brtvn.) brme, s. Gjd. brmena - breme (^ d`e ns{ brme, t j on t`.) brimnc, s. Nmn. brimnc malo, lako breme (Njprv bi jn optili brimnc i kak su dic rsl, rsl j i brme.) brimenno, s. - veliko, te{ko breme (Kko opt{ takvo brimenno? - Kldn ga n zd i nda ga dgnn.)

brsalo, s. - gumica (isto, zn. 1: gmica) (Kpt }u ti lpi{ i brsalo.) brst/brst, m. Gjd. brst/brst - brijest (Brst/brst m j lpo drv.) brist}/brest}, m. - maleni brijest (Odskli smo brist}/brest} i otc g j dvkl dma.) bristna/brestna, `. - visok i debeo brijest (Kko su dopejli takv bristnu/brestnu dma?) br{kula, `. - vrsta karta{ke igre (Za br{kulu su psebn hrte.) brt /se/ // brjat /se/, gl. nesvr{. (brje{ /se/, brj /se/) - brijati /se/ (Brje se sk dn.) brtva, `. Gmn. brtv - britva (Z brtvn se brje.) britvla/brtvla, `. - {arka na vratima (Zn{ kulko dl oko k} kad su mu i britvle/brtvle zarjavele.) brtvica, `. - d`epni no`i} na sklapanje, perorez (Z brtvicn lpn jbuku.) brtvi~at se, gl. nesvr{. (brtvi~{ se, brtvi~aj se) - vrsta igre s britvicom (SV) (Brtvi~ se tak da se brtvica kld na opr`enu i nzdlu obnjenu {ku i nda se brtvicu ht nzgru tak da se vrt let} i kad pd, mr se zap~it v zemju.)

brzgat

186

bnjica

brzgat, gl. nesvr{. (3. l. jd. brzg, brzgaj) - davati mnogo mlijeka (SV) (Ali brzg z n{ krv! Imt }e mt ~ nst zdlu.) brzgava, neodr. pridj. `. - mlije~na (odnosi se na muznu enku, kravu, ovcu, kozu) (SH) (J t koz brzgava?) brzgav, odr. pridj. `. - upravo ona koja je bogata mlijekom (SH) (Zgbla mu s j brzgav koz, a od ov drg n{.) brn (brn, brno), neodr. pridj. (komp. brinj) - ubog, jadan, dostojan `aljenja, bijedan (Pu{}j ju, v{ d j br`n!) brn (-, -), odr. pridj. (komp. brinj) - ubogi, jadni, dostojni `aljenja, bijedni (Br`nmu/ br`nmu se trba smlet, a ne se smt oko njeg.) b~i}, m. - tanak ili slab brk (N{emu mlad}u ve} brukvj b~i}i.) b~ina, `. - duga~ak i bujan brk (N{ prndd d j iml gst br~ne.) bk, m. - brk (Mma, pa on m bki!) smt se spod bka podsmjehivati se, smijuljiti se (On jj vruj} povd, a ov jj se smj spod bka.) brkt (-a, -o) neodr. pridj. (komp. brkatj) - brkat (I otc m j bl brkt.)

brkt (-, -) odr. pridj. (komp. brkatj) - brkati (On brkt m j stkl.) brknt, gl. svr{. (bkne{, bkn) ljutito ili prezrivo odbaciti {to (R`ic j bknl va strnu i kll no`ne na stl.) bko, m. Gjd. bkota - nadimak mu{karcu s brkovima (Bk j vvk pcl z delamtn. Bl je minr.) Brnlac, m. Gjd. Brnlca - `itelj mjesta Brneli}i (S mnn je na Dlti dlalo nkuliko Brnlch.) Brnli}i, m. mn. - top. mjesto na podru~ju jelenjske plovanije n je od u podru~ju Ri~ine (O Brnl}, bv pul Brnli}h, gr Brnli}n.) Brnlka, `. Gmn. Brnlk - `iteljka mjesta Brneli}i (Moj j nna bl Brnlka!) brnlsk (-, -), pridj. - koji se odnosi na Brneli}e (Do{l su tr brnlsk mlad}i.) bn~t/brn~t, gl. nesvr{. (3. l. jd. bn~/brn~, bn~/brn~) - zujati (kukac, avion, motor) (Clu n} m j bn~l/brn~l kmr oko glv.) brnjfka, `. - ptica drozd (Brnjfka m lpo prj.) bnjica, `. - brnjica (Kld pas bnjicu kad r{ { njn po sel.)

brd

187

broskvina

brd, m. Gjd. broda, Ljd. brod - 1. brod, la|a, plovilo na vodi (Ve} je {st misch na brod.); 2. plitak teren uz vodu (Brd je no msto kad se Su{ca ulv va Ri~nu.) brod}, m. - igra~ka brod (Vl se igrt z brod}n va kdi.) brodna, `. - veliki brod (Vdi kakv brodna!) brj, m. Gjd. broj - broj (Na kn broj bv{?) brojalica, `. - ritmi~na pjesmica za razvrstavanje djece u igri ngele, (D zn{ brjalicu E bngele, ckar, md...) brojt, gl. nesvr{. (broj{, broj) brojiti (T broj, a m se grm skrt.) brokt, m. - skupocjena tkanina protkana zlatnim i srebrnim nitima (Iml j hju od brokta, s s j svtla.) broka/brokva/brkva, `. - zakovica (]apt }e{ z brkn/brkvn/ brkvn i dr`t }e.) brokvica/brkvica, `. - sitna zakovica (Na vh postol su ble brkvice/brkvice.) brmbl [brbl], m. Gjd. brmbula [brbula] - smjesa kuhanih trava za aromatizaciju i dezinfekciju ba~ava prije

stavljanja vina (Brmbl se skha i lij va b~vu.) brmbult [brbult], gl. nesvr{. ( brmbul{ [ br bul{ ] , brmbulj [ br bulj ] ) - aromatizirati i dezinficirati ba~vu brombulom (SV) (Brmbult }u b~ve rnij a{ sn lni skro zkasnl.) brntula, `. - osoba koja mrzovoljno prigovara, gun|a (isto: brntuln) (Ala, brntulo, frmj brndat!) brntult, gl. nesvr{. (brntul{, brntulju) - mrzovoljno prigovarati, gun|ati (isto, zn. 2: brndat) (Smrn brntul{! Kad }e{ ve} fnit?) brntuln, m. - osoba koja mrzovoljno prigovara, gun|a (isto: brntula) (Ala, brntulne, frmj brndat!) broskva, `. Gmn. broskv - vrsta mediteranskoga zelja visoke stabljike, nalik kelju (Posdla san brskvu i klj.); (Po zm se najm brskv.) broskvica, `. - mala broskva ili jelo od broskve pripremljeno djeci (]mo za ve~ru ~ lhko, mrda mlo brskvic.) broskvina, `. - tvrda ili stara broskva ili pre~esto konzumirano jelo od broskve (Ve} sn se zajla brskvin sga vka.)

bro{tult

188

brsilica

bro{tult, gl. nesvr{. (bro{tul{, bro{tulju) - 1. pr`iti kavu (Kaf di{ a{ ga mt bro{tul.); 2. pren. neprekidno govoriti (Smrn bro{tul{! Frmj!) bro{tuln, m. - posuda s ru~icom za pr`enje kave (J{ ~vn nnn bro{tuln.) brstt, gl. nesvr{. (3. l. jd. brst, brst) - brstiti (Tec tmo a{ ti kozna brst ssdovu `ivcu!) br{jn, m. Gjd. br{jna - br{ljan (Kad su poskli br{jn na zd, zd je pl.) brtldo, m. Gjd. brtldota - neozbiljna, vjetropirasta, nepredvidljiva osoba (A n je brtldo, jedn dn ti se vesel, a drg dn te n}e ni pogjdat.) brtoglv (brtoglva, brtoglvo), neodr. pridj. (komp. brtoglavj) - neozbiljan, vjetropirast, nepredvidljiv (isto: vrtoglv) (Ne bdi brtoglv! Tak nk ne zn ~ msl{.) brtoglv (-, -) odr. pridj. (komp. brtoglavj) - neozbiljni, vjetropirasti, nepredvidljivi (isto: vrtoglv) (A t si mslela da }e{ se uspt dogovort z onn brtoglvn.) brudt, m. - brodet; jelo od ribljega mesa s povr}em (Skhala sn brudt, ali ga nk n otl jst.)

brfl, m. Gjd. brfula - pri{ti}, akna (SH) (Z{li su mi nkakovi brfuli.) brh, m. - kila (Nemj pustt da ti dt jko pl~e a{ bi ti mogl dobt brh.) brkat, gl. nesvr{. (brk{, brkju) - javno sramotiti, kritizirati (Z~ me brk{ pred smi?) brukvt, gl. nesvr{. (3. l. jd. brukv, brukvj) - nicati, izbijati iz zemlje (Na prl} s brukv.) brkvica, `. - 1. kratki ~avli} s velikom glavom koji se zabijao u poplat cipela da bi se sprije~ilo tro{enje (SV) (Brkvice su drh~ije od drgh ~vlh. D`e su i maj vl glvu.); 2. zastarj. `eljezno poja~anje u obliku polumjeseca na poplatu cipele u~vr{}eno sitnim ~avlima velike glave (Brkvice su r{ile dok smo hodli.) brndat, gl. nesvr{. (brnd{, brndaj) - 1. mrmljati, nerazgovjetno govoriti (Ne brndj, povj glsno ~ misl{! ); 2. mrzovoljno prigovarati, gun|ati (isto: brntult) (Nkad ti n prvo, smrn brnd{!) brs, m. Ljd. brs - brus (Kosc su brs dr`li va tlc.) brsilica, `. - brusilica: elektri~ni alat za bru{enje i rezanje (Zsi-

brst

189

bubnjra

kl je z brsilicn po betnu pa m j blo lgje {tmat.) brst, gl. nesvr{. (brs{, brs) brusiti (T brs, a j }u {tmat pa }emo b`e). brusnca, `. - posuda od mekana zelenog kamena u kojoj se nalazi voda za doma}e `ivotinje (koko{i ili psa) (SV) (Ml j vod va brusnci! Dolj da mre `jno blgo pt!) br{ka, `. Gmn. br{k - manji kamen kojim se popunjava rupa u suhozidu (SV) (Dopejl m j karijlu br{k da dofnn zd.) bru{kn, m. - ~etka za ribanje (isto: kfa, {krtca/{krt~a) (Orbala san tl z bru{knn.) bv, `. - brv, sloj oblaka na hrptu br~u - bra planine (Bv na O }e.) brzna, `. - brzina (N{ n storen kako Bg zapovd ak j storen na brznu.) bzo, pril. (komp. b) - brzo, ubrzo (Pv su jdi `v kmk razbjli, a dans djde bgr i s bzo skop.); (Dll je va bravarji ma s j bzo {tufl.) be, pril. - vjerojatno, bit }e da n je b`e pozbl n to.) je... (O b, komp. pridj. - br`i (J bzo te~n, ali n je jo{ b` od men.)

brla, `. - pr`olica; krto meso pe~eno s ~e{njakom (Smo za blgdani smo br`lu jli.) brlica, `. - pr`olica; krto meso pe~eno s ~e{njakom, od milja (Mrda bi{ mlo br`lic s nmi? - A d ~a!) bbnj, m. Gjd. bbnja - bubanj (Spl je va bbnj, a mt je zjala nka d pomnje.) p} na bbnj - prodati nekretnine radi duga (K}a m j mrala p} na bbnj.) bbat, gl. nesvr{. (bb{, bbaj) - lupati (SH) (Ne bbj z vrti!) bbjast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. bubjastj) - bucmast, debelju{kast (isto: bcmast) (Men su lpj bbjasta dic.) bbjast (- , - ), odr . pridj. (komp. bubjastj) - bucmasti, debelju{kasti (isto: bcmast) (Iskl t j n bbjast ml~i}!) bbnt, gl. svr{. (bbne{, bbn) - 1. udariti u {to (Bbnl je v zd dokla s j obnjl.); 2. pren. bez razmi{ljanja, nenadano re}i {to neo~ekivano (Pzi da ~ ne bbne{ pred njn.); 3. pren. izre}i besmislicu (Ne jd se, n bbne i ostne `v.) bubnjra, `. - velika limena ba~va (SH) (Zme{ dv bubnjre i tavaln/tavaln i eko ti skla!)

bubnjt

190

bujolna

bubnjt (-a, -o) neodr. pridj. (komp. bubnjatj) - okrugla lica, bucmast (Bubnjt je na njejh!) bubnjt (- , - ) odr . pridj. (komp. bubnjatj) - okrugla lica, bucmasti (T t j od on bubnjt brt.) bbrig/bbrih, m. - bubreg (Bln j na bbrigi/bbrihi.) bbrit, gl. nesvr{. (bbr{, bbr) 1. bubriti (Fa`l bbr va vod.); 2. pren. {iriti se, kvasati se, bujati (isto: bohtt) (Vdi kulko j, smo bbr z dna va dn.) bcmast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. bucmastj) - bucmast, debelju{kast (isto: bbjast) (Men su lpj bcmasta dic.) bcmast (-, -), odr. pridj. (komp. bucmastj) - bucmasti, debelju{kasti (isto: bbjast) (Iskl t j n bcmast ml~i}!) b}nut /se/, gl. svr{. (b}ne{ /se/, b}n /se/) - nakratko /se/ zamo~iti u vodu (B}n se va Ri~ni pa njn je mnje tplo.) bdn (bdn, bdno), neodr. pridj. (komp. budnj) - budan (S bdn? Ala, stt ti s j!) bdt, gl. nesvr{. (bd{, bd) buditi (J ga bdn sk jtro. Da ne dn, zspl bi.)

bud} (-, -), odr. pridj. - sljede}i, naredni (T m j bud} m`.) buh, `. Ajd. bhu - buha (Bhe sk~.) dsadn kod buh - dosadna osoba (Namj ve} ru vrmena, dsadn je kod buh.) buhnci, m. mn. Gmn. buhnc/ buhnch - 1. crvene mrlje i opekotine po ko`i od grijanja blizu vatre (Buhnci djd i od zm i od ognj.); 2. svrbe` dijelova tijela, posebno nonih prstiju nakon smrzavanja u cipeli (SV) (N trb nost tsni postol po zm a{ ~ovk mre dobt buhnci.) bujka, `. - cementna smjesa, obi~no za zatvaranje sitnih pora na betonu (SV) (Polt }emo pl~u z bujkn da ne p{}.) bujl, m. - vjedro (isto: s}) (Zakalj mi bujl vod!) bujol}, `. - 1. malo vjedro (isto: s}i}) (Kpt }u mteri mnj bujol} a{ njj je z vln ve} t{ko kalt.); 2. kantica za dje~ju igru (Bujol} je pustla va psk.) bujolna, `. - veliko, staro, derutno vjedro (isto: s}ina) (^ }e ti t vl bujolna?); (Hti } t bujolnu! V{ d j vs rjv.)

bkara

191

bn

bkara, `. - vrsta starinskoga drvenoga vr~a za vino (Dj mu bkaru vn!) bkva, `. Gmn. bkv - bukva (Va {m j ~da bkv.) bkv (bkova, bkovo), pridj. bukova (Va {m j jedn vl bkova klda.) bkvica, `. - 1. tanko i nisko stablo bukve (Lp bkvica! [kda j j pos}.); 2. zastarj. vojna knji`ica (SH) (Na lvi }e ti dt bkvicu.) bkvi}, m. - mlada bukva (Lpi mj, bkvi}i se ne s~! ^ }emo s} za dvjset lt?) bkvina, `. - debelo i visoko stablo bukve (Udrl je grm va bkvinu.) bult, gl. svr{. i nesvr{. (bul{, bulj) - obilje`iti/obilje`avati {to `igom (npr. drva za sje~u) ([mr bul drv k su za pos}.) bulznt, gl. nesvr{. (bulzn{, bulzn) - bulazniti, trabunjati, govoriti besmislice ( ^ t bulzn{? ^ t re~{, ne b ps z msln pojl.) buletn, m. - 1. pisana poruka, ceduljica (Nap{ mi buletn ~ ti rb z butg.); 2. ispisani ra~un (Kulk j pslo na buletnu, tulko sn jj dl.)

bullo, s. Gjd. bullota - osoba koja bulji (SV) (Ala, bullo, pogjdj kmo drugmo!) buln, m. - kugla koja se pri bo}anju prva baci (B}u mr{ doto~t ~a bl`e bulnu.) imt/drt kog/keg za bulna - omalova`avati koga, dr`ati koga budalom (^ ne vd{ da te maj/dr` za bulna.) blt, gl. nesvr{. (bl{, bl) buljiti (SV) (isto: bljt (zn. 3), blvt) (^ bl{ v me? ^ ti se pija`n?) blo, m. Gjd. blota - osoba kojom se ostali izruguju (Blo jedn! S ti se smj! Ne dlj bedasto}!) bmbk [bbk], m. Gjd. bmbk [bbk] - 1. pamuk (Lncn su od bmbk.); 2. deblji pamu~ni konac (AM) (Z bmbkn se dobr ba`d.) bmbr, m. Gjd. bmbara [bbr] - bumbar (Ne bj se! Bmbari ne bod.) bmb{n [bb{n] (-, -), odr. pridj. - pamu~ni (Na psteji su bmb{n lncn.) bmbit [bbit], gl. nesvr{. (bmb{ [bb{], bmb [bb]) - rado i mnogo piti, naj~e{}e alkohol (SV) (Rd bmb, a pijn dl kumdiju.) bn, `. - buna, pobuna (Bli su va Zgrj, kad j bl bn.)

bncat

192

b{at /se/

bncat, gl. nesvr{. (bnc{, bncaj) - buncati, govoriti u bunilu (Bnc kad m fbru.) bnda, `. - bunda, krzneni ogrta~ (I da njj n dbr! A vdi kakvu bndu jj je kpl.) bnt se, gl. nesvr{. (bn{ se, bn se) - buniti se (Vvk se bn{. Z~ se k pt { ~n ne slo`{?) bnkrt, gl. nesvr{. (bnkr{, bnkr) - uznemiravati stoku (SV) (Ne bnkr nebgo blgo a{ da bi mogl mlk zgbt.) bnjogo, uzv. - izraz u bo}anju sa zna~enjem da igra~ mora ponoviti bacanje ako nije pravilno obavije{ten ~ija je bo}a bli`a (SV) (Stpne, ala, hti bnjogo!) bra, `. - bura, vjetar sjeverac (Bra p{e i sng met!) brica, `. - slaba bura (Brica dr`! N b n{ od da`j.) brina, `. - sna`na i dugotrajna bura (Kd }e ve} frmt t brina da mremo z} vn!) brgt, gl. nesvr{. (brg{, brgj) - bljuvati, povra}ati (isto: rgat) (Brgl j ve} dv pt. Sbj je n~ pojla.) burn, m. - lagana bura (P{e burn! Smo da ne poja~!)

brno, neodr. pridj. s. - burno (vrijeme) (Brn j vrme pa se pu skga/skga rba {{.) brnjk, m. - ukrasna plo~ica oko kvake na vratima (SV) (Ns t brnjk ozdvna otrl, a poznju se psti.) bs, m. - autobus (^kn bs!) bsn, m. Gjd. bsena - busen (Zskbi t bseni trv pv leh ~ zasimen.) bseni}, m. - manji busen (V{ t j blica va bseni}u!) bsenina, `. - velik busen (Ni Vl J`e ne b zskbl takv bseninu!) bsi}, m. - 1. manji autobus (Razv` dcu z bsi}n i zadovjn je!); 2. dje~ja igra~ka autobus (N ti bsi} pa se igrj.) bus}i, m. mn. - cipele za rad u gnoju (SV) (Obj bus}i i hj oc pom} rastpat gnj!) bsina, `. - velik autobus (Kko n onak m}i{n mre vozt takv bsinu?) bsn, odr. pridj. `. - autobusna postaja (Kad bi lh na~inli ~ekanicu na n{j bsnj.) b{, m. - poljubac, cjelov (isto: b{ac) (Dl m j jedn b{i}.) b{ac, m. - poljubac, cjelov (isto: b{) (Dl m j jedn b{ac.) b{at /se/, gl. nesvr{. (b{{ /se/, b{aj /se/) - cjelivati /se/,

bu{vt

193

butica

davati poljupce (V{ se b{aj pod hrast}n.) bu{vt /se/, gl. nesvr{. (bu{v{ /se/ // bu{j{ /se/, bu{vju /se/ // bu{j /se/) - cjelivati /se/, izmjenjivati poljupce (Tr se ns vdeli msc dn! Nka se bu{vju // bu{j.) bu{ca, `. - mala buha (Ps je pn nkakovih bu{c.) b{i}, m. - poljup~i} (] ti dt b{i} za lhku n}!) b{ina, `. - veliki poljubac (Djd brbi}u svjmu, }u ti dt jedn vli b{inu!) bu{na, `. - buha pogrdno (Hti t ponjvinu! Pn j bu{n.) b{ilica, `. - stroj za bu{enje (]{ mi posdt b{ilicu a{ bn obsl slke?) b{t, gl. nesvr{. (b{{, b{) - bu{iti, probijati otvor, rupu (isto: svidrt, vtat) (B{li su d pl n}i. Vlda su fnili.) bu{jvac, m. Gjd. bu{jfca - osoba puna buha (SV) (S bi` od bu{jfca.) bu{jv (bu{jva, bu{jvo), neodr. pridj. (komp. bu{jivj) - pun buha (B` od njeg, n je bu{jv!) bu{jv (-, -), odr. pridj. (komp. bu{jivj) - pun buha (Bu{jv rbu }emo va`gt.) b{nt /se/, gl. svr{. (b{ne{ /se/, b{n /se/) - poljubiti /se/ (K

djde va Grd pv pt, mr b{nt bbu.) b{ta, `. - 1. kutija za duhan, cigarete, nao~ale, novac (Iml je zltnu b{tu za cigarti.); 2. omotnica s pla}om u gotovini (SV) (Dobli smo pl}u va b{ti.) b{tica, `. - 1. manja kutija za duhan, cigarete, nao~ale, novac (Dr`l je o}l va b{tici); 2. mala, tanka kuverta s pla}om u gotovini (SV) (J ti ~ sldh va tj b{tici?) bu{tn, m. - nov~anik (isto: rbu{, takujn, {rjtafln) (AM) (Zgbl j bu{tn. Sr}a da n blo ~da sldh.) bt, m. - but (isto: ku{t) (Odr`i mi onak dbr kmd bta a{ su mi dic na obdu.) butga, `. - 1. trgovina, prodavaonica (Hj va butgu po krh!); 2. pren. patentni zatvara~ na hla~ama (Oprt t j butga. ^ ti se patnt opr?) butigr, m. Gjd. butigr - prodava~, trgovac (isto: trgovac) (Jo{ su njegvi stri bli butigr.) butigerca, `. - prodava~ica, trgovkinja (Va butg j nva butigerca.) butica, `. - mala trgovina, prodavaonica (Ako ti se ne d p} va mrkt, hj va but`icu.)

butina

194

buzernt

butina, `. - velika trgovina, prodavaonica (K se mre sn} va th but`inah? Sg j a n gd n}.) bturica, `. - sve`anj drva pripremljen za prodaju u gradu (SV) (Prodl j bturicu-dv, kko k dn. Od th sldh je kpla ckara, kaf, i {l hd} dma.) Buzdehnj, m. Gjd. Buzdehnj - top. Buzdohanj, skupina zaselaka (Hlovac, Bj~vo

Sel, Rkovo Sel, Mr{i}) n je z Buzdehnj, bv na (O Buzdehnj.) bzdo, m. Gjd. bzdota - pogrdan naziv za glupu osobu; glupan (Bzdo, da bzdo, kko si t {klu fnl?) buzernt/buzornt, m. Gjd. buzernta/buzornta - homoseksualac (Buzernt/buzornt je mu{k k vl drgga/drgga mu{kga/mu{kga.)

cgj

195

cli}

C
cgj/cjgr/cgr/cgr, m. Gjd. cgja/cjgara/cgara/cgera kazaljka na satu (Po{emrl se cgj na `vejarnu.) cjt, m. Gjd. cjta - vrijeme (SH) (N blo cjta da jih brojn.) cpa/cta, `. - 1. {apa (Medvd g j zadl z cpn/ctn i ubl ga.); 2. tragovi {apa (SV) (S t cpe/cte od medvda?) cpica/ctica, . - 1. mala {apa (V{ ti m~i} dj cpicu/cticu.); 2. tragovi malih {apa (^j su vo cpice/ctice?) capn, m. - stabilna poluga za okretanje drvenih trupaca (AM) (Njd mi n capn da obnen v trpc.) cpina/ctina, . - 1. velika {apa (Medvd m velku cpinu/ctinu.); 2. tragovi velikih {apa (Bl je na}s jln na lh. S j pno cpn/ctn.) cr/csr, m. Gjd. cra/csra - car (T cr/csr je bvl va vln dvrc.) crink, m. - carinik (Clnri su bli crinki va str vrme.) cstr, m. - cestar (Dll je kod cstr.) ctara, `. - 1. vrsta sjekire za tesanje drva i rezanje mesa na komade (AM) (Ns mogl preknt ko{}nu. B{ mi j t z ctarn?); 2. splav (SL) (J se ne dom{jn ctar na Ri~ni.) cavta, `. - papu~a (isto: ~avta; zn. 2: pap~a) (Cavte se obj pred vrti.) cavtica, . - papu~ica (isto: ~avtica; zn. 2: pap~ica) (Obj cavtice a{ }e{ se prehldt!) cavtina, . - velika papu~a (isto: ~avtina; zn. 2: pap~ina) (Kj si na{l t vl cavtine?) cdula, `. - cedulja (isto: cgli}) (Na cdulu mi zap{ brj telefna.) cdulica, . - ceduljica (Zam cdulicu a{ sn ti napsla ~ mi rb donst z butg.) cl (cl, clo), neodr. pridj. cio, ~itav (J on zdlica k t j pla ostla cl?) celste, pridj. nepromj. - svjetloplav (Rn n tnci, ob} }u celste hju.) cl (-, -), odr. pridj. - cijeli (Blkonna jn je za cl k}.) clo rno - cijelo jutro (SH) (Ne ~in me kjt clo rno.) cli}, m. - debeli krumpir; krumpir kuhan ucijelo, nerazrezan,

clt

196

Crnk

s korom (Cli}i trba olpt dokla su tpli.) clt/cltr, m. Gjd. clta/cltra vodootporni materijal ~etvrtasta oblika, za vojni~ke {atore ili za no{enje bremena (isto: cerda) (Rastt }emo zmju na clt/cltr.) cnere, pridj. nepromj. - tamnosivo (Obc n cnere ve{td/ on cnere hju!) cn (cn, cno), neodr. pridj. (komp. cenj) - jeftin (SV) (Ovst hj j bl cn.) cndrat se, gl. nesvr{. (cndr{ se, cndraj se) - cmizdriti (SV) (isto: cvnjit se) (Ne cndrj se a{ }e{ p} rno spt.) cndrv (cndrava, cndravo), neodr. pridj. (komp. cndravj) - pla~ljiv (isto: cvnjast) (Nkakov j cndrava. Mrda ju ~ bol!) cndrav (-, -), odr. pridj. (komp. cndravj) - pla~ljivi (isto: cvnjast) (Ne pl~i a{ }e ti se s {ptat cndrav, cndrav.) cenern, pridj. nepromj. - zelenoplav (Obc cenern mju/cenern brag{e! Ba{ ti lpo stoj!) cn (-, -), odr. pridj. (komp. cenj) - jeftini (SV) (Cn prh ne vaj.) cntr, m. Gjd. cntra - sredina,

sredi{te (On j nagnjala cntru va poltiki.) cntimtr, m. Gjd. cntimtra - 1. centimetar (Dvanjst cntimtr); 2. mjerilo (Ne pozb cntimtr da ne bmo mrili d oka.) cnturn/cnturn, m. - pojas (isto: ps, rmn) (Kld cnturn/cnturn da ti brag{e ne pd!) cpera, pril. - nimalo (SH) ([l sn mlo potaknt, pa sn mrl i ntt a{ ni cpera ognj n ostlo.) cerda, `. - vodootporni materijal ~etvrtasta oblika za vojni~ke {atore ili za no{enje bremena (isto: clt/cltr) (Pokrt }emo stg s cerdn.) cerdina, . - star i dotrajao komad vodootpornoga materijala ~etvrtasta oblika za vojni~ke {atore ili za no{enje bremena (Hti t cerdinu }! [p j.) Crni~n, m. Gjd. Crni~ana stanovnik mjesta Cernika (Crni~ani zovem jdi s Crnka.) Crni~nka/Crni{}ica, `. - stanovnica mjesta Cernika (Crni~nka ili Crni{}ic j nsk s Crnka.) Crnk, m. Ljd. Crnk - top. selo u sredi{njem dijelu Grobni{}ine, sjedi{te plovanije (dijelovi naselja: Bnvo Sel/

crni{k

197

cignit se

Bn, Rvnjarsko Sel/Rvnj n je s Crnka, ri, Cipca) (O bv va Crnk.) crni{k (-, -), pridj. - koji pripada Cerniku ili se odnosi na Cernik (Va jelnskj plovanji se re~ filt, va crni{kj i grjskj korezn.) cesn/cesnj, m. Gjd. cesn ~e{njak (Kad je gul{ gotv, dodj cesncu na stno nar`ena cesn.) cesnca, . - re`anj ~e{njaka (Kad je gul{ gotv, dodj cesncu na stno nar`ena cesn.) csta, . - cesta (Va Slavniji su jdi s trhtri blokrali cste da jn se v{e plt za {encu.) cbr, m. Gjd. cbora - drvo i plod rane {ljive sitnih crvenkasto`u}kastih plodova (isto: rmuln) (Cbr je jko lp kad cvat.); (Vvk skhn pkmez od cborh a{ mi ga dic rda pojid.) cca, `. - sisa, dojka (Kad ostr{, cce se obs.) ccat, gl. nesvr{. (cc{, ccaj) - sisati (isto: sast) (Dt cc dokla mtr m mlk.) cicta, neodr. pridj. `. - prsata, velikih dojki (Pogjdj kak j cicta!) cict, neodr. pridj. `. - prsata, velikih dojki (On cict mu se pija`.)

ccica, . - sitna ili mlada doj~ica (Kad je `nsk mld m ccice, a kad ostr ccine.) cci}, m. - odmil. sisica, doj~ica (Km} su njj cci}i p~li rst i ve} bi {l n tnci.) ccina, `. - velika dojka ili dojka u starije ene (Kad je `nsk mld m ccice, a kad ostr ccine.) cdt, gl. nesvr{. (cd{, cd) cijediti (Mt m j vvk cdla mlk.) cfrat /se/, gl. nesvr{. (cfr{ /se/, cfraj /se/) - kititi /se/, dotjerivati /se/ (SV) (^ se cfr{ ko da gr{ na pr!) Cign, m. - etn. Rom, Ciganin (Dcu su str{ili da }e jih Cigni zt!) bt kod Cign - biti pohlepan na sve (Kd Cign si, s bi{ pbrl!) Cign~ica, . - etn. mala, mlada Ciganka (Cign~ic j vvk za mtern pohjla.) Cign~ina, . - pogrd. Romkinja, Ciganka (Kko mre{ r} Cign~ina? On su jdi kod i m.) cignit se, gl. nesvr{. - poga|ati se oko nie cijene (Bl sn jn va kolni i mre jh bt srn cignit se za takvu divjku.)

Cignka

198

cp

Cignka, `. Gmn. Cignk - etn. Romkinja, Ciganka (Moj nn j vvk dl pijt man{tr Cignki k j po sel mje prodvla.) cigart, m. - cigareta (Pro{l smo ~ezpred butgu ali sn ti pozbla kpt cigarti.) ciglt, gl. nesvr{. (cigl{, ciglj) - raditi vrlo precizno, detaljno (SV) (T t ciglj! J nmn strpjnj.) cgli}, m. - papiri} s porukom (isto: cdula) (Na cgli} mi zap{ brj telefna.) cglo, pril. - precizno, pedantno, detaljno (SV) (T trba cglo stort.) cikrija, `. - 1. biljka vodopija, lat. Cichorium ( Nsm m nkad cikriju sjali.); 2. vrsta kavovine (Nn j vvk dlala bl kaf od dfk i cikrij.) cikulda, `. - ~okolada (Dic rda jid cikuldu.) cikuldica, . - manja ~okolada (Dj mu cikuldicu!) cilndnija, `. - vrsta ljekovite biljke koja se stavlja na ranu (SL) (Cilndnija s j na rnu kldla da se b`e zgoj.) cma, `. - jaki izboj na biljki (SV) (Zgjd da }e kmpr bt dbr, a{ m jke cme.) cimnt, m. Gjd. cimnta - cement

(AM) (V{e ne mrn nost vr}u cimnta.) cmet, m. - mirodija: cimet (Zr~ s va zdlu i dodj po vji ckara, cmeta, cikuld va prh ili kakv. S se dobr zm{ i kld pe}.) cimtr, m. Gjd. cimtera - groblje (isto: grobj) (Cimtr je njlipj na S Svt.) cndrica, `. - vrsta starinske tamburice (AM) (On sop cndricu k njj je nno strl.) cndri}, m. - ono {to visi, visuljak (tkanine, iz nosa, siga leda s krova) (Oskn se a{ ti vs cndi}i z nsa!) cnkvna, `. - popunjen red na kartonu u igri tombole (SV) (K popn rd, zazj cnkvna.) cnj, m. Gjd. cnja - cink za lemljenje (SV) (Dones mi cnja ako }e{ da ti t storn!) cinjn (-a, -o), neodr. pridj. 1. lemljen (N t nv. V{ d j ve} dv pt cinjno .); 2. cin~an (SV) (Zam n cinjn bujl!) cinjt, gl. nesvr{. (cinj{, cinjj) - cin~ati bakrene ili `eljezne predmete (SV) (K njem hj! n ti t cinj.) O cp, m. - cijep (Na divjku se kld cpi.)

cpt

199

cmrit /se/

cpt, gl. nesvr{. (cp{, cpaj) cijepati (drva) (Na jsn ~da judh cp.) Cipca, `. - top. dio naselja Cernik n je s u cerni~koj plovaniji (O Cipc, bv va Cipci.) cipidlka, `. - cjepidlaka, sitni~ava i ~angrizava osoba (isto: picjzla, picidlka) (Ne mre{ s tn cipidlkn na krj.) cpt /se/, gl. nesvr{. (cp{ /se/, cp /se/) - cijepiti /se/ (Divjku trba cpt.) crit se, gl. nesvr{. (cr{ se, cr se) - ceriti se, cerekati se, bezrazlo`no se smijati (^ se cr{ kod bedk?) crkl, m. Gjd. crkula - zastarj. zavoj na cesti (SV) (isto: zvj) (Tm j gd crkl. Pzi da ne zlet{ s cst!) crkus, m. - 1. cirkus ([l su va crkus z mln.); 2. pren. bu~an i neobi~an prizor; zbrka, pomutnja, kome{anje (Dsta m j tga/tga crkusa!) crkusnt, m. Gjd. crkusnta neozbiljna osoba (Pu{}j ga, n je prv crkusnt!) crkusrat /se/, gl. nesvr{. (crkusr{ /se/, crkusraj /se/) biti neozbiljan, neozbiljno se vladati (Ne crkusrj se a{ ve} m{ nk lto.)

cto, pril. - tiho (Dca, bdite cto!) civla, `. - potkoljenica (SV) (Ne hj na ~r{nju a{ }e{ civle zlomt.) cziba, `. - zrno suhoga gro`|a, gro`|ica (Zam{ se v nju {krt~i} czb i rastpjen mslo - a mre i ptr.) czibast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. cizibastj) - nje`an, osjetljiv (SL) (Jk j czibast. Za sk pl~e.) czibast (-, -), odr. pridj. (komp. cizibastj) - nje`ni, osjetljivi (SL) (Czibast mu{k j bj m` od kakvoga/kakvega halabrin.) cjra, `. - ten, boja koe (Vvk je bl lp cjr va obrzu.) cjv, `. - cijev (Na krju smo odl~li klst plsti~n cjvi a{ d j bj.) cmgat, gl. nesvr{. (cmg{/cme{, cmgaj/cm) - sliniti (SH) (Kad sn vdl palntu, ~sto m j cmgalo.) cmkt /se/, gl. nesvr{. (cm~e{ /se/, cm~ /se/) - ljubakati /se/ (Cmkli su se n tnch da s vd.) cmrit /se/, gl. nesvr{. (cmr{ /se/, cmr /se/) - lagano ili dugotrajno /se/ topiti na vatri ili suncu (SV) (Cmrila s j clo lto ma n n{ oslbela.)

cmhat

200

cotv

cmhat, gl. nesvr{. (cmh{, cmhaj) - jecati, na silu plakati (SV) (Ne cmhj! N{ ti n.) co~}, . - omanji cok (isto: ~o~}) (Sl je ski na svj co~}.) co~na, `. - veliki cok (isto: ~o~na) (Domotj mi n co~nu, na njem m j narednj cpt.) cok, m. Gjd. cok - 1. panj (Sl je sk na svj ck i po~nl.); 2. podlo`ni panj za cijepanje drva (isto: knlo, tapj, tnlo) (Cp se na cok.) cokast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. cokastj) - pren. koji te{ko shva}a, glup (SL) (Nebg! J mlo ckast, al j dbr.) cokast (-, -), odr. pridj. (komp. cokastj) - pren. upravo onaj koji te{ko shva}a, glupi (SL) (Ako sn j ckast, t si cokastj.) cokt, m. - ~etvrtast komad metala ili drva (SV) (Podlo`t }ete cokt i pod} kulk j cokt visk.) cokl, m. Gjd. cokula - 1. plo~ice postavljene pri dnu ku}nog zida (SV) (Dobr j stort ckl zarad ~isto}, a i lpj j vdet.); 2. drvena konstrukcija vratiju (AM) (Zmi dlt i bat} pa stor {kju na ckulu.) cokula, `. - natika~a, nazuva~a s drvenim potplatom (^ovk {trp kad m obuven ckule.)

clnr, m. - zastarj. carinik, mitni~ar (Clnri su bli crinki va str vrme. Dans je ostlo smo przime.) copit, gl. svr{. (cop{, cop) - pasti (Pzi a{ }e{ cpit, a visok j.) copnt, gl. svr{. (cpne{, cpn) - pasti (Cpnl j kulk j dga i {irok.) coprnica, `. - 1. vje{tica (On d j cprnica. Ne prohjj u` njej k}u.); 2. pren. zla `ena (Cprnico, zl jn dl{ i jo{ u`v{!) cotalo, s. - {epavac (SV) (isto: cto) (Djdte vdet kako ctalo igr ngomet!) cotast (-a, -o), neodr. pridj. - {epav, hramav (SL) (isto: cotv) (Ctast j, sirot, pa msl da se nkad n}e o`ent.) cotast (-, -), odr. pridj. - {epavi, hramavi (SL) (isto: cotav) (Ali se sl`ete! Kod da tnc{ s ctastn.) cotat, gl. nesvr{. (cot{, cotaj) {epati, hramati (isto: {klncat, {pat) (SH) (Stl g j uto i od td ct.) cotv (cotava, cotavo), neodr. pridj. - {epav (isto: cotast) (Ctav j, sirot, pa msl da se nkad n}e o`ent.)

cotav

201

cndrine

cotav (-, -), odr. pridj. - {epavi (isto: cotast) (Ali se sl`ete! Kod da tnc{ s ctavn.) cto, m. Gjd. ctota - {epavac, hramavac (SV) (isto: cotalo) (Djdte vdet kako cto igr ngomet!) crkva, `. Ajd. crkvu/crkv crkva (Obnovli smo crkvu/ crkv. Sk j dl kulk j mgl.) crikvn (-, -), odr. pridj. - koji se odnosi na crkvu ili joj pripada (T j crikvn grnat.) crkvica, . - crkvica (Bli smo va crkvici na vrh.) Crnogorac, m. Gjd. Crnogrca etn. Crnogorac (Crnogrci su visok.) Crnogrka, `. Gmn. Crnogrk - etn. Crnogorka (Mt njj je Crnogrka, a on s po n{u povd.) cta, `. - crta (Cta mr bt rvn, a teb j ksa.) ctat, gl. nesvr{. (ct{, ctaj) crtati (isto: rsat) (Kko t lpo ct{. A ~ si t nactala?) crkat, gl. nesvr{. (crk{, crkaj) - hodati unatrag, uzmicati (SH) (Ne crkj a{ }e{ pst!) cclat, gl. nesvr{. (ccl{, cclaj) - sisati (SH) (Ccll je pst pa mu s j nakrvl.) ccli}, m. - dje~ja sisaljka; duda (isto: duda (zn. 2), ddi}, d-

dica) (Obsili smo dittu ccli} oko vrta da ga ne zgb.) cfat /se/ // cufrt /se/, gl. nesvr{. (cf{ /se/ // cufr{ /se/, cfaj /se/ // cufrj /se/) - rasplesti /se/ na kraju, o{te}ivati se (odnosi se na tkaninu) (SV) (T rba se jko cf // cufr.) cgi, m. mn. - konjske uzde (SV) (D` cgi da ti ne b knj pbigl.) ckr, m. Gjd. ckara - {e}er (Stc tr blnjka z dset dkh ckara.) ckr i kaf - vrsta dje~je igre (Nna, }{ nas na~it igrt se na ckr i kaf?) cukart, gl. nesvr{. (cukar{, cukarj) - {e}eriti, posipati {e}erom, dodavati {e}er (Z~ cukar{ kaf dkla ga kh{? Mrda bi k bez ckara!) cukarijra, `. - posuda za pohranjivanje {e}era (AM) (Kldi cukarijru na stl pa nka sk cukar kulko }.) cukarn, m. - naziv za odre|enu sortu graha (M smo vvk sdli cukarn a{ skhn djde mkak.) cmbt [cbt], gl. nesvr{. (cmb{ [cb{], cmbaj [cbaj]) - i}i klip{u}i (SH) (Cmbl j nkamo.) cndrine, `. mn. - izno{ena i zakrpljena odje}a (SH) (Vavk je

cntat

202

cvnjast

pohjl va nkh cndrinah.); (Pvo n blo th pi`m i spav}c. Za spt bi se n se htilo kakvu cndrinu.) cntat, gl. nesvr{. (cnt{, cntaj) - lutati, tumarati (SH) (J ne znn od ~es t jdi v. Po cli dni cntaj koli.) cnjit, gl. nesvr{. (cnj{, cnj) sporo hodati (SV) (^ cnj{, zakasnt }e{ v {klu!) cpa, `. - gruda (isto: grda) (Htl je jedn cpu snga va njeg, pa s j razjdl.) cpnj, m. Gjd. cpnja - dio konjskih kola (SV) (Cpnj je dl kl.) cpat /se/, gl. nesvr{. (cp{ /se/, cpaj /se/) - grudati /se/ (isto: grdat /se/) (U`mo se cpat kad je fnj snga.) cr, m. Ljd. cr - mokra}a (isto: curlo, pi{urka) (SV) (Nebg, vs smrd po cr!) cra, `. - tava, posuda s dugom ru~kom za pr`enje jela (Va cri }u sp} mso.) crt, gl. nesvr{. (cr{, craj) - mokriti; pi{ati (Crli su pod orhn dokla ns storli kupanu.) crt, gl. nesvr{. (3. l. jd. cr, cr) - curiti u tankom mlazu (^ez {kjicu na krov, crl j clu n}.)

crica, . - manja tava (Va crici mre{ sp} smo dv jja.) curk, pril. - zapovijed konju da ide unatrag (Ala, curk, curk, a{ nprv nm{ kmo!) curknt, gl. svr{. (curkn{, curkn) - pomaknuti se unazad (Curkni se mlo pa }e stt jo{ jedn uto.) curlo, s. - mokra}a; pi{aka (isto: cr, pi{urka) (Bg dj mu se curlo zprlo!) crina, . - velika i te{ka tava (T m j prevelko, t crina.) cta, `. - istro{ena krpa (SH) (^da Grbni{}c je dlalo va Hrtri na ctah.) ctina, . - vrlo istro{ena krpa (Hti t ctine! [ njmi ne mre{ ni tl oprt.) cza, `. - jaram za jednu kravu ili vola (Czu dans mre{ vdet leh va muzju.) cvncik, m. - starinski nov~i} (AM) (Nna m j dl cvncik i dans ga ~vn.) cvst, gl. nesvr{. (3. l. jd. cvat, cvat) - cvjetati (Jrgovn cvat va mju.) cvnja, `. - cmizdravac (Cvnjo! Smrn se sr~{.) cvnjast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. cvenjastj) - pla~ljiv (AM) (isto: cndrv) (Nkakov j cvnjasta. Mrda ju ~ bol?)

cvnjast

203

cvtk

cvnjast (- , - ) , odr . pridj . (komp. cvenjastj) - pla~ljivi (AM) (isto: cndrav) (Ne pl~i a{ }e ti se s {ptat Cvnjast, cvnjast.) cvnjit se, gl. nesvr{. (cvnj{ se, cvnj se) - cmizdriti (SV) (isto: cndrat se) (Ne cvnji se a{ }e{ p} rno spt.) cvt, m. Ljd. cvt - 1. najbolje p{eni~no bra{no (Va pog~u se kld cvt .); 2. cvijet (Ovst r`ica m lp cvt.)

cvetrna, `. - cvje}arnica (Dl va cvetrni.) cvkt, gl. nesvr{. (cv~e{, cv~) cviljeti (isto: cvlt) (^ cv~e{ kod da si se va kl{}a }apl?) cvlt, gl. nesvr{. (cvl{, cvl) cviljeti (isto: cvkt) (^ cvl{ kod da si se va kl{}a }apl?) cvtk, m. - plod rane smokve (isto: ocvtak) (Otc bi mi pv cvtk dnesl.)

204

~aramla

^
~/~, zamj. (G ~es, D ~em, L ~n/~em, I ~n) - 1. {to (^ bi{ otla jst?) (Od ~es su vn cjvi? - Od bkra!); 2. zar (^ n boj da ti j t re~n leh da te s ogovraj?); (N{ ne abadr{! ^a ne vd{ da jj se pija{?); 3. i{ta, bilo {to, {togod (Dj mi ~ za pojst!); kod ne znn ~ - najbolje, najvi{e, najja~e, neizrecivo (Zadovjna sn kod ne znn ~.) ~ }e r} - koliko zna~i, koliko vrijedi (Brvo! Lpo si t na~inl. ^ }e r} mjstr!) ~ pt - bezbroj puta (^ pt sn hodla po th sklah!) ~ j - koliko je (^ j th smt pd postejn.) ~ j, zamj. - {to bilo, bilo {to (Ako nm{ takvoga/takvega sra, dj mi ~ j.); 4. ~ t, zamj. - {togod, bilo{to, ne{to (Kad ti djd prjateli, ne mre{ jn dt ~ t, mr{ pari}t ~agd bj!) ~j, m. Gjd. ~ja - ~aj (Dj mu ln~i} ~ja!) ~ji}, m. - ~aj, od milja (]{ ~ji}a?) ~jina, `. - neukusan ~aj (Kko mre{ pt t ~jinu?) ~agod, zamj. - {togod (Dones mi ~agd za pojst!) ~mt, gl. nesvr{. (3. l. jd. ~m, ~m) - potmulo duboko boljeti (Zb m j clu n} ~ml.) ~m/~am/~m, m. Gjd. ~ma/ ~ama/~ma - stjenica (Pne su psteje ble ~m`h va stro vrme.) ~mjv (~mjva, ~mjvo), neodr. pridj. (komp. ~mjivj) - koji ima stjenice, stjeni~av (SV) (Psteje su ble ~mjve.) ~mjv (-, -), odr. pridj. (komp. ~mjivj) - upravo onaj koji ima stjenice, stjeni~avi (SV) (Hvl Bgu da n ve} onh ~mjvh ku}t.) ~n~}, m. - 1. mala drvena posuda za bra{no (Pu ssd posdn ~n~} cvta da ne grn va butgu.); 2. srednji poklopac na {tednjaku na drva (SV) (Njprv znam ~n~}, a za njn drg kolmbr.) ~pja, . - ~aplja (^pja m vl kjn.) ~aramla/~anarla, `. - vrsta priprostoga puha~koga instrumenta od jasenove kore pri~vr{}ene

~aratn

205

~ka

trnjem, s umetnutim piskom (SH) (Na prl} bi de{k sopl va ~aramle/~anarle.) ~aratn, m. - 1. ~arobnjak, opsjenar, iluzionist (ma|ioni~ar) (]}o, vdl sn kak ~aratn znm zca s prznog/przneg klobk!); 2. djelatnik cirkusa ili lunaparka (O Mihji djd ~aratni va Dr`ice.) ~s, m. - ~as, tren (Po~kjte me smo ~s!) n je ~st, `. Gjd. ~sti - ~ast (O ~ovk od ~sti.) ~vl, m. Gjd. ~vla - ~avao (Kp jedn dv kil ~vlh!) ~avta, `. - papu~a (isto: cavta; zn. 2.: pap~a) (^avte se obj pred vrti.) ~avtica, . - papu~ica (isto: cavtica; zn. 2.: pap~ica) (Obj ~avtice a{ }e{ se prehldt!) ~avtina, . - velika papu~a (isto: cavtina, zn. 2.: pap~ina) (Kj si na{l t vl ~avtine?) ~vka, `. - vrsta trave dlakavih listova ^vja, . - top. selo u srednjem dijelu Grobni{}ine, op}insko sredi{te (dijelovi naselja: Li{}vica, @e`lovo Sel, @brovo n je { ^vj, bv na Sel) (O ^vji.) ^vjn~n, m. Gjd. ^avjn~ana

- stanovnik mjesta ^avle (S su moj { ^vj. Otc m j ^vjn~n i mt m j ^vjn{}ica.) ^vjnka/^vjn{}ica, `. - stanovnica mjesta ^avle (S su moj { ^vj. Otc m j ^vjn~n i mt m j ^vjn{}ica.) ~vjnsk (-, -), pridj. - koji se odnosi na ^avle (Krh njraj kupjemo va ~vjnskj peknjci.) ~vli}, m. - ~avli} (Rb mi ~vli} za obsit slku na zd.) ~vlina, `. - velik ~avao (Za ~ ti rb t vl ~vlini?); 2. uporabljen ili r|av ~avao (Hti t ~vlinu }! Ako bi k stl na njeg!) ~brk, m. - osu{eni kravlji ili konjski izmet (SH) (S j pno ~brkh va dlc, pa nka re~ da n tmo pustl konj.) ~ej~/~ejd, s. Gjd. ~ej~ta/ ~ejdta - ~eljade, malo ljudsko bi}e (isto: ~ejadn) (Nebgo, ~ej~/~ejd, nm ni oc ni mter.) ~ejadn, m. - ~eljade, malo ljudsko bi}e (isto: ~ej~/~ejd) (T s j tak dlalo, kad sn j bl ~ejadn.) ~ka, `. - ~eka, ure|ena i natkrivena lova~ka promatra~nica (Lofc su na ~ki a{ d j nkakv medvd ovda.)

~ekanica

206

~etrast

~ekanica, `. - ~ekaonica (Kad bi lh na~inli ~ekanicu na n{j bsnj.) ~kat, gl. nesvr{. (~k{, ~kaj) - ~ekati (Kj si? ^kn te ve} pl r.) ~el, `. - p~ela (^el djd na vdu.) kod da se ~el roj - proizvoditi glasom ili glazbenim instrumentom visok ton uto/vuto jn bn~/brn~ (A kd da se ~el roj.) ~lc, s. - ~elo u djeteta (Pl je i rzgrebl ~lc.) ~elca, `. - p~elica (^elc j na r`ici.) ~elno, s. - visoko ~elo (S njegvi maj vl ~elno.) ~elnjk/~lnjk Ljd. ~elinjk/ ~lnjk, m. - p~elinjak (Ssdi maj ~elnjk/~lnjk zda k}.) ~elo, s. - 1. ~elo (Mt kld rku na ~el i vd d mmo fbru.); 2. ~eoni dio ku}e (AM) (Dodj mi t ~ez pon{tru na ~el!) ~elo stol 'uvrh stola' (Otc je vvk sidl na ~el stol.) ~p, m. Gjd. ~ep - ~ep (Vn di{ po ~ep.) pijn kod ~p jako pijan (Do{l je dma pijn kod ~p.) ~pt, gl. nesvr{. (~p{, ~p) ~u~ati (Rumno i Marijn su ~pli i povdli.)

~pnt, gl. svr{. (~pne{, ~pn) - ~u~nuti (^pni, ako ve} ne mre{ stt!) ~epkat, gl. nesvr{. (~epk{, ~epkaj) - kopkati, tra`iti (^ ~epk{ po zemj, msl{ da }e{ ~ n}?) ~ra, pril. - ju~er (^ra sn j vdela, a dans je umrl.) ~ernj/~er{nj/~er{nj (-, -), odr. pridj. - ju~era{nji (^ernj/ ~er{nj/~er{nj krh je zdravj od dan{njga.) ~esttka, `. Gmn. ~esttk - ~estitka (Nactala m j sce na ~esttki.) ~e{j, m. Gjd. ~e{j - ~e{alj ([nc se znmaj z gstn ~e{jn.) ~e{t /se/, gl. nesvr{. (~{e{ /se/, ~{ /se/) - 1. ~e{ati /se/ (Ne ~e{ se smrn po hrt!); 2. svrbjeti (S nge me ~{ od travn.) ~e{j}, m. - mali ~e{alj (Vvk je iml ~e{j} sbn i bl je vvk opletn.) ~e{jna, `. - velik ~e{alj (Zmi kakv mnj ~e{j msto tga/ tga ~e{jn.) ~{kat /se/, gl. nesvr{. (~{ka{ /se/, ~{kaj/se/) - ~e{kati /se/ (Unjzlla mi s j va krl i jo{ bi da ju ~{kn po hrt!) ~etrast, br. - ~etiri stotine (Dl sn z t ~etrast kn!)

~etrastt

207

^ift

~etrastt (-, -), red. br. - ~etiristoti (Ovga/ovga lta }e se slvit ~etrastt gdi{njica.) ~etri (-e, -a), br. - ~etiri (Ble su ~etre sestr i ~etri brti.) ~etrdest, br. - ~etrdeset (D} }u za ~etrdest dn!) ~etrdest (-, -), red. br. - ~etrdeseti (^etrdest dn za Mesopstn je Vazm.) ~etrnjst, br. - ~etrnaest (Ml mu ma ~etrnjst lt.) ~etrnjst (-, -), red. br. - ~etrnaesti (Kpli smo mu t za ~etrnjst rjndn.) ~etrtk, m. Gjd. ~ettk/~etrtk - ~etvrtak (^etrtk mrn p} zdlu.) ~ett (-, -), br. - ~etvrti (H}r mu r va ~ett rzred.) ~etrtna, `. Gmn. ~etrtn - ~etvrtina (isto: kvrat) (Dv ~etrtne su pl.) ~etvert, gl. nesvr{. (~etver{, ~tver) - upregnuti u kola dva para konja (SV) (Na msth kad j bl jko velk stg, mralo s j ~etvert.) ~tvori (-e, -a), brojni pridj. ~etvori (^tvori konj ni ~tvora kla ga ns mogl zv}.) ~ez, prij. - kroz (Lp j hodt bs ~ez trv.) ~zda, pril. - straga, otraga (SV)

(V bk se mre p} ~zda i sprda.) ~zmed, prij. - izme|u (SV) (S trhtorn n}e{ m} pr} ~zmed lh.) ~zto, prij. - kroz to (Prjd ~zto! N}e{ se zak~it a{ ns debla.) ~zpod, prij. - ispod, podno (SV) (Grm ~zpod plninu.) ~zpred, prij. - ispred (SV) (Pro{l smo ~zpred butgu ali sn ti pozbla kpt cigarti.) ~zrbr, pril. - uzbrdo, uzbrdicom (SV) (Nn j t{ko p} hd} k m{i ~zrbr a{ ju nge slbo sl`.) ~strn, pril. - uzbrdo, postrance (SV) (Hmo ~strn pa }emo d} b`e leh da grm kolo.) ~ezprgn, pril. - kroz uski prolaz izme|u zidova, kroz usjek (SV) (Kad b{ {l ~ezprgn, pzi a{ je s pno kamnj po pt.) ^i~fka, `. - top. jedan od potoka u sjevernom dijelu Grobni~koga polja ~~ibr, m. Gjd. ~~ibera - visoka nepristupa~na stijena na kojoj se gnijezde ptice (Ne bojn ga se, pa d j velk kod ~~ibr.) ^ift, m. - etn. @idov (SV) (Kjan kod ^ift!)

~igv

208

~tat

~igv/~esv (~igova/~esova, ~igovo/~esovo), zamj. - ~iji (isto: ~j) (^igva/~esva si t h}r?) ~j (-, -), zamj. - ~iji (isto: ~igv/~esv) (^j si t h}r?) ~n~ok, m. - kuglica od vune ili kakve druge tkanine na vrhu kape i sl. (isto: ~n~uli}, ~f) (Zdga j j poznt po ~n~ku na kpi.) ~ni, `. mn. - nadnaravne mo}i, uroci (SV) (On da m nk ~ni da mre na{trigt.) ~int, gl. nesvr{. (~in{, ~in) - 1. sa~injavati (T ~in dv ~etrtne.); 2. nagovoriti ili primorati koga da {to u~ini (Ne ~in me gr{t!) ~inovn~i}, m. - nisko rangiran n t j slu`benik (Ma da {f! O ~inovn~i}. N{ v{e.) ~inovnk, m. Gjd. ~inovnk slu`benik (^inovnk su vvk imli dobr pl}e i mlo dla.) ~nit, gl. nesvr{. (~n{, ~n) mr{avjeti, slabjeti (SH) (P~l je ~n`it i men se t zjedno n pija`lo, a n se dl duhtru.) ~r/~rj, m. - ~ir, veliki pri{t (Nkakovi ~ri/~rji njj se dlaj na hrt.) ~ir}/~raji}, m. - ~iri} (Pom`i ~ir}/~raji} { ~nn mastn pa }e ti vje pr}.)

~irna/~rajina, `. - velik ~ir (Ali t j gd t ~irna/~rajina! Hj duhtru!) ~st (~ist, ~sto), neodr. pridj. (komp. ~istj) - 1. ~ist (Lncn je ~st.); 2. ~istunski, vrlo uredan (Rumn j bl ~ist `nsk.) ne bt ~st - 1. biti umije{an u {to (N ni n va sn tn ~st, i n je va tn mslu.); 2. biti mentalno bolestan (S mi se vd da n n ~st, a t jn je va famliji.) ~st (-, -), odr. pridj. (komp. ~istj) - 1. ~isti (Dones mi ~st kpu za pijti tt.); 2. vrlo uredni (Pu ~st `nsk n tl nkad bltno.) ~stit, gl. nesvr{. (~st{, ~st) ~istiti (Po cl dn samo ~st.) ~stit se, gl. nesvr{. (~st{ se, ~st se) - 1. prazniti crijeva (^stn se za operciju pa ne smn n{ jst.); 2. linjati se (Ps se ~st p j s pno dlk.) ~sto, pril. - posve, potpuno, sasvim (Kad sn vdl palntu, ~sto m j cmgalo.) ~isto}, `. - ~isto}a (Ne bn tmo jl, a{ va tj k}i n ~isto}.) ~{}nj, s. - ~i{}enje (^ si se dl va ~{}nj?) ~tat, gl. nesvr{. (~t{, ~taj) ~itati (^t novne prez o}lh!)

~itovt

209

~ovk

~itovt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. ~itovatj) - 1. ~itav, cio, potpun (Smo da se rod zdrvo i ~itovto!); 2. neozlije|en (Razbli su vuto, ali su s ~itovti.) ~vere, `. mn. - drvena nosila za preno{enje kamenja i gnoja (T vn je njlagj nost na ~verah.) ~it, gl. nesvr{. (~{, ~) - 1. ~amiti, tavoriti, skapavati, tinjati (Potakn mlo t ognj a{ leh ~`.); 2. dosa|ivati se (M posprvjmo, a t ~`{! Stni se i hj nn pom}!) ~ma, `. Gmn. ~m - ~izma (Nsm m kod dic ~`m imli.) ~mica, `. - ~izmica (Svt Mikla djde po no} i strs bmbni va ~`micu.) ~mina, `. - ~izmetina: velika ili stara, izno{ena, prljava ~izma (Otrk bi stl va t tvoj ~`mine.); (Da ne b{ {l k}u v th ~`minah!) ~lnak, m. Gjd. ~lnka - ~lanak, zglob (Svl je ngu. ^lnak m j ztekl.) ~obn, m. Gjd. ~obna - pastir, ov~ar (Znl j da se `n za ~obna i da ga nkad n}e bt dma.) ~o~}, . - omanji ~ok (isto: co~}) (Sl je ski na svj ~o~}.)

~o~na, `. - veliki ~ok (isto: co~na) (Domotj mi n ~o~nu, na njem m j narednj cpt.) ~oflat se, gl. nesvr{. (~oflaj se) - tu}i se, natezati se za kosu, gurkati se (samo mn.) (Dic se ~flaj. Hj je primrt!) ~oka, `. - mala krava koja tro{i i daje malo (SV) (Dt }emo ubt ~ku. N{ od nj! Mlo j i jo{ mnje dj!) ~okica, `. - mala krava koja tro{i i daje malo, od milja (SV) (Nebga ~kica, sjedno mi se sml!) ~ov~n (~ov{na, ~ov{no), neodr. pridj. (komp. ~ovi{nj) - 1. ~ovje~an, human (^ov~n ~ovk skmu/skmu pomre i dr` se besd.); 2. odnosi se na dijete koje se pona{a i govori kao odrasla osoba (T t j kad se dic goj bez drg dic! Bd ~ov{ni, a dic mraj po d~j.) ~ovi~nsk (-, -), odr. pridj. ~ovje~anski (T n ~ovi~nsk dlo.) ~ov~j (-,-), odr. pridj. - koji pripada ~ovjeku (S t ~ov~j ksti?) ~ovk, m. - ~ovjek (Vdl j j z drgn ~ovkn.); (Boja`jv ~ovk po no} n}e d} ni blz cimteru.)

~ov~i}

210

~rivt

~ov~i}, m. - ~ovjek niska rasta, ~ovje~ac (Ivn je po tlu ~ov~i}, a va d{ ~ov~ina.) ~ov~ina, `. - moralno nepokolebljiv, ~estit ~ovjek (Ivn je po tlu ~ov~i}, a va d{ ~ov~ina.) ~~k/~r~k, m. Gjd. ~{k/~r{k - cvr~ak (^j kak ~~k/~r~k ~r~!) ~r~t, gl. nesvr{. (3. l. jd. ~r~, ~r~) 1. glasati se (odnosi se na cvr~ka) (^j kak ~~k/~r~k ~r~!); 2. pren. ispu{tati zvuk pri pr`enju (SV) (Kobasce ~r~ i lpo di{ dok se frgaj.) ~rdt se, gl. nesvr{. (3. l. jd. ~rd se, ~rd se) - 1. skupljati se u krdo (Blgo se ~rd kad m j zm ili kad se boj.); 2. pren. redati se, smjenjivati se bez reda poput stoke (^rdli su se kl njej pon{tr po s n} kot blgo.) ~rn, m. - zglob na prstu (Km} je dr`l `lcu a{ n mgl psti va ~rnh svt.) ~rne, `. mn. - dr{ka no`a (N` je jo{ dbr, ali su se ~rne odvojle.) ~rp, m. Ljd. ~rp - crijep (^rpi su popcali dok je dmja~r pohjl po krov.) ~rip}, `. - krhotina, komad razbijena crijepa, porculana ili keramike (SV) (Igrle smo se {

~rip}i, a njvlle smo ako bi na ~rip}u bl kakva r`ica.) ~rpnja, `. Gmn. ~rpnj - pekva; posuda u obliku poklopca s dr{kom, pod kojom se pe~e kruh na ognji{tu (Jdi njvl krh pod ~rpnjn.) ~r{nja, `. Gmn. ~r{nj - drvo i plod tre{nje (T j jo{ pokjn dd ~r{nju posdl.); (Bl ~r{nje su rj od ~rjnh, ali su i slj.) ~r{njevac, m. Gjd. ~r{njefca sorta graha (Provla san posdt ~r{njevac, ali n blo jko n{ od njeg.) ~r{njica, `. - malo ili mlado drvo i plod tre{nje (O{{la mi s j ~r{njica.); (Obsi ~r{njice z ho pa }e{ imt lpi re}ni!) ~ri{pnj, m. Gjd. ~ri{pnja - `ica na ki{obranu (SV) (Zmi mu lmbrlu/rmbrlu a{ bi { ~ri{pnjn mgl ko skopt.) ~rivro, m. Gjd. ~rivrota - debela ru`no trbu{asta osoba (SH) (Vdi ga mlo, ba{ je ~rivro.) ~rivt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. ~rivatj) - pogrd. trbu{ast, velika trbuha (N on tliko debla, al j ~rivta.) ~rivt (-, -), odr. pridj. (komp. ~rivatj) - pogrd. trbu{asti, velikoga trbuha (^rivtmu/~rivtmu ~ovku vvk pdaj brag{e.)

~rvo

211

~rvv

~rvo, s. - crijevo (Ps je {ndrl kko{u pa su njj s ~rva vni.) bt kod ~rvo znpk - biti odvratno ru`an (Lp je kod ~rvo znpk.) ~rjn (~rjen, ~rjeno), neodr. pridj. (komp. ~rjenj) - crven (S j ~rjen va lc! ] ju klpt?) ~rjent /se/, nesvr{. gl. (~rjenje{ /se/, ~rjenj /se/) - crvenjeti /se/ (^rjenje{ se! ^ t j slbo ili t j srn?) ~rjn (-, -), odr. pridj. (komp. ~rjenj) - crveni (Bl ~r{nje su rj od ~rjnh, ali su i slj .); ( Ne va ~rjn, va kakvu blskav hrtu mi zamotj dr.) ~rjenca, `. - ve~ernja rumen (SH) (V~rnj ~rjenca - jtro{nj pocranica.) ~n/~n (~n/~rn, ~no/~rno), neodr. pridj. (komp. ~nj/ ~rnj) - 1. crn (@luj p j va ~nn/~rnn.); 2. tamnokos i tamnoput (On j ~rn, a mlica njj je bjnda.) ~nt /se/ // ~rnt /se/, nesvr{. gl. (3. l. jd. ~nje /se/ // ~rnje /se/, ~nj /se/ // ~rnj /se/) crnjeti /se/ (Nbo se ~rnje, bt }e gr{ic.) ~nt /se/ // ~rnt /se/, nesvr{. gl. (~n{ /se/ // ~rn{ /se/, ~n /se/ // ~rn /se/) - crni /se/ (^nn/~rnn sjn stakl.)

~n/~n (-, -), odr. pridj. (komp. ~rnj) - 1. crni (zagonetka: ^n vs ~rjn ga v rt bd.); 2. tamnokosi i tamnoputi (^ on ~n/~n m j frjarica?) ~n/~n na blo - napismeno, sa sigurnim dokazima (Dj t t men ~n/~n na bl pa smo ba na mr.) ~rnca, `. - 1. modrica od udarca, masnica (Men vje ostne ~rnca kad se drn.); 2. crna zemlja, crnica (Dopejt }e nn kubk ~rnc.) ~rn~ina, `. - velika modrica od udarca, masnica (Kakva ~rn~ina? Kj si se t udrl?) ~v/~v, m. Gjd. ~v/~rv - crv (R`ic j povnla a{ je bl ~v/~v va krenu.) dlat kod ~v/~v - biti marljiv, vrijedan (Za njeg se o`en, n dl kod ~v/~v.) ~rv}, m. - 1. mali crv, crvi}, crvak (Skopc su nkakovi ~rv}i va sru.); 2. krijesnica (VJ) (Po ltu s zdi svt od ~rv}h. T s ~rv}i k svt.) ~rvna, `. - veliki crv (Kad smo poskli drv, vdeli smo ~da ~rvnh va krenu.) ~rvv/~rvjv (~rvva/~rvjva, ~rvvo/~rvjvo), neodr. pridj. (komp. ~rvivj/~rvjivj) - crvljiv (^r{nje su ve} pre{l pa su ~rvve/~rvjve.)

~rvv

212

~fina

~rvv/~rvjv (-, -), odr. pridj. ( komp . ~rvivj / ~rvjivj ) crvljivi (Ne nos mi ~rvv/~rvjv sr! Ne b{ mi ga dl da ga mre{ prodt.) ~vst (~vrst, ~vrsto), neodr. pridj. (~v{}) - ~vrst (Slbodno stni na betn, ~vst je!) ~vst (-, -), odr. pridj. (~v{}) ~vrst (Slbodno stni na ~vst betn!) ~ba, `. - 1. karakteristi~no nakostrije{eno perje na glavi koko{i (Nk kko{e maj ~bu na vh glv.); 2. ovca malih u{iju (^ba se re~ ofc k m m}i{ne {i.); 3. starinski na~in enskoga ~e{ljanja pri kojemu se kosa u~vr{}uje rupcem (Rbc se kld n glvu i sv`e se pod kosce od kh s j storlo klpko. T j ~ba.) ~bast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. ~ubastj) - izbo~en, pun izbo~ina (SV) (Ne vaj ti t drv a{ je ~basto.) ~bast (-, -), odr. pridj. (komp. ~ubastj) - izbo~eni, prekriven izbo~inama (SV) (T ~bast drv ti ne vaj za dlat dske.) ~bt, gl. nesvr{. (~b{, ~b) 1. ~u~ati, biti {}u}uren (^bl je va rmr dok njj otc n z{l z kmar); 2. besposleno stajati i ~ekati (^ t ~b{, hj ~ dlat!)

~da, pril. - mnogo (Za t bi rblo ~da sldh.) ~dn (~dna, ~dno), neodr. pridj. (komp. ~udnj) - ~udan, neobi~an (Ne mre se { njn a{ je jko ~dn.) ~udsa, s. mn. - nevjerojatni doga|aji i pojave; neopisiva ~uda (Skakova ~udsa su na ovn svt.) ~dit se, nesvr{. gl. (~d{ se, ~d se) - ~uditi se (^dili smo se kako on bzo plet.) ~dn (-, -), odr. pridj. (komp. ~udnj ) - ~udni, neobi~ni (Mrice, {}e te nkakv ~dn strnjsk ~ovk.) ~udnovt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. ~udnovatj) - ~udan, neobi~an (Nkakv je ~udnovt, kod da n pri seb.) ~udnovto, pril. - ~udno, neobi~no (Hodl je nkako ~udnovto.) ~do, s. - ~udo (Dogodlo s j ~do! Ozdrvel j!) ~f, m. - kuglica od vune ili kakve druge tkanine na vrhu kape i sl. (SV) (isto: ~n~ok, ~n~uli}) (Zdga j j poznt po ~fu na kpi.) ~fi}, m. - mali ~uf (Zdga j j poznt po ~fi}u na kpi.) ~fina, `. - veliki ~uf (Iml j vl ~finu na kpi.)

~ma

213

~vknjen

~ma, `. - kvrga na glavi od udarca (Stvi njj oblg n glvu da njj ne sko~ ~ma.) ~mica, `. - manja kvrga na glavi od udarca (Dj da mma b{ne ~micu pa te n}e bolt.) ~mina, `. - velika kvrga na glavi od udarca (Kakva ~mina! Mrl t j dobr udrt.) ~mpi} [~pi}], m. - ukrasna ru~kica na poku}stvu (isto: pmuli}) (^mpi} je sto ~ i pmuli} - r{kica na mobliji.) ~n, m. - 1. ~unj, meta u igri ~unanja (Kulki ~ni si zr{ila?); 2. stup (kameni, drveni i sl.) (Naslonl s j na ~n i ofrl jj.) ~nnj, s. - vrsta kuglanja ~unjevima (On sk nedju gb na ~nnj.) ~nat se, gl. nesvr{. (~n{ se, ~naj se) - kuglati se ~unjevima (SV) (Pv su se `nsk u`le po nedji ~nat.) ~n~uli}, m. - kuglica od vune ili kakve druge tkanine na vrhu

kape i sl. (SV) (isto: ~f, ~n~ok) (Zdga j j poznt po ~n~uli}u na kpi.) ~t, gl. svr{. (~je{, ~j) - 1. ~uti (Govor j~e! Ne ~jn te.); 2. osjetiti osjetilom njuha (^l sn nkakv smrd.) 3. slu{ati (Prsn te, }{ fermt namjt, a{ te ve} ne mren ~ut!) ~uvr, m. Gjd. ~uvr - ~uvar (Dll je kod ~uvr va Hrtri.); nje(Sku v~r s j mollo A le, ~uvr ml.) ~vt /se/, gl. nesvr{. (~v{ /se/, ~vaj /se/) - paziti /se/, brinuti /se/ (Ns se ~vl, pa si oboll.); (^vj mi br{e!) ~vknjn (~vknjena, ~vknjeno), neodr. pridj. (komp. ~vrknjenj) - priglup (J n ~vknjn v glvu?) ~vknjen (-, -), odr. pridj. (komp. ~vrknjenj) - priglupi (On ~vrknjenj bi ti bl jo{ bj! Smo ti dlj ~ }e{, ali se ptla nemj t`t.)

214

}mpast

]
}, pril. - dalje, odatle, daleko, la, hmo }!); (Pojj t van (A bannicu pa rm }.) }}a, `. - odmil. otac: tata (A t ml ne povj, }}i kaf ne prolj.) }}a str - odmil. djed (isto: otc str) (Pv n blo nnoth. M smo svjga dda zvli }}a str ili otc str.) }}n (}}ina, }}ino), pridj. koji pripada tati (J sn }}ino dt.) }horn ( }hrna , }hrno ) , neodr. pridj. (komp. }ahrnj) - `ivahan, dobre volje (isto: jhorn) (Bl`n, n je vvk }horn!) }hrn (-, -), odr. pridj. (komp. }ahrnj) - `ivahni, dobre volje (isto: jhrn) (Vdi n }hrn m}! Smrn se smj i tnc.) }k, m. - pile koje se zadnje izvali iz jaja ispod kvo~ke; ili posljednje izle`eno mlado bilo koje `ivotinje; op}enito najmla|i u leglu (]k m j krepl.) }kula, `. - brbljarija, glasina, tra~ (Rn mlo na }kulu.) }akult , gl . nesvr{ . ( }akul{ , }akulj) - ~avrljati, prenositi glasine (]akulle su na sprgdu dok ih n Tnak prl.) }akuln, m. - mu{karac koji mnogo govori i poznat je po raznan {anju i izmi{ljanju glasina (O je `v }akuln, da ne b{ pred njn ~ rekl.) }akulna/}akulnka, `. - `ena koja mnogo govori i poznata je po razna{anju i izmi{ljanju glasina (A, t vrj sem ~ on re~, }akulna/}akulnka jedn, pa }e{ vdet kamo }e{ dospt!) }mpa [}pa], `. Gmn. }mp [}p] - 1. osoba koja je trajno zauzeta neprakti~nim i neozbiljnim pitanjima i poslovima, {eprtljavac, osobenjak (Ala }mpo, dlj ~ korsno! Ma ~ ti se vdi z tn bed~t?) }mparja [}parja], `. - neutemeljena izjava koju ne treba ozbiljno shva}ati (T d j n bl z drgn, t su }mparje.) }mpast [}past] (-a, -o), neodr. pridj. (komp. }ampastj [}apastj]) - koji je trajno zauzet neprakti~nim, neozbiljnim pitanjima i poslovima, blago neura~unljiv (Za ns re~ da

}mpast

215

}pat

smo }mpaste a{ da smrn dlmo, a n{ od tog/teg: ni sldh ni korsti, a ni na televziji nsm.) }mpast [}past] (-, -), odr. pridj. (komp. }ampastj [}apastj]) - upravo onaj koji je trajno zauzet neprakti~nim pitanjima i poslovima, blago neura~unljivi i neozbiljni (Zn{ d j n }mpast fnl {klu za filozfa? Mjko, ~ mu s j vdelo tulko m~it za n{!) }mpat [} pat ], gl . nesvr{ . (}mp{ [}p{], }mpaj [}paj]) - ~initi smije{ne, neozbiljne i neprakti~ne radnje; govoriti tri~arije; trtljati (Ns za drg leh za }mpat.) }mpica [}pica], `. - mala ili mlada }ampa (S kn sid{ va rzredu, ~ z onn }mpicn?) }mpina [}pina], . - velika ili stara }ampa (Ne mr m{kare past prez ovh dvh }mpn.) }n}art/}n}irt, gl. nesvr{. (}n}ar{/}n}ir{, }n}arj/}n}ir) - voditi isprazan razgovor (SH) (Dok su on }n}arle/}n}irle, jednj je obd zagorl.) }apt, gl. svr{. (}ap{, }apj) uhvatiti, uloviti, zgrabiti (Rda bn ga kadagd z vrt }apt.); (]apla g j t{k bl.)

}pnt, gl. svr{. (}pne{, }pn) - 1. gricnuti (Ne jn j ~da ali }pnn vd, }pnn nd i eko la.); 2. naglo zgrabiti (SV) (Ps m j z rk }pnl kmd pr{ta.) }r (}r, }ro), neodr. pridj. (komp. }arj) - vedar, jasan, bistar, brz, dinami~an (]r je! Ne trb mu dv pt r}. S razum.) }r (-, -), odr. pridj. (komp. }arj) - vedri, jasni, bistri, brzi, dinami~ni (]r nka gred s mnn dlat, a vrdn nka gred s tbn pa }emo vdet k }e pv fnit.) }ro, pril. - jasno (J ti }ro z~ je do{l? Da vd k j pu men.) }lv (}lava, }lavo), neodr. pridj. (komp. }elavj) - plje{iv, bez kose na tjemenu, }elav (isto: pi{jv/pli{jv) (N str, a ve} je }lv.) }lav (-, -), odr. pridj. (komp. }elavj) - plje{ivi, bez kose na tjemenu, }elavi (isto: pi{jv/ pli{jv) (K flm si gjdl? - ]lav se v~ za vlsi!) }pa, `. - zau{nica, pljuska (isto: halopa, trska, lpa) (] ti zadmet jedn }pu!) }pat, gl. nesvr{. (}p{, }paj) udarati zau{nice, pljuske (]pali su ga da n se djde.)

}pina

216

}k

}pina, . - sna`na zau{nica, pljuska (isto: halopina) (Poznt su ti psti na lc. ^ t j k }pinu dl?) }pnt, gl. svr{. (}pne{, }pn) udariti zau{nicu, pljusku (isto: kjpnt) (Ako zazj{, ne ~je, ako }pne{, ne vaj.) }~ina, . - pogrd. opu{ak, ~ik (Hti }~inu a{ s k}a smrd.) }ka, `. - 1. opu{ak, ~ik (Ne htj t }ke po tlh.); 2. oteklina izazvana zuboboljom (AM) (Kakva t j t }ka! D te jo{ bol?) }ikabrnica / }ikablnica / }iko brnica, `. - pepeljara (Ztrsi }ikabrnicu/}ikablnicu/}ikobrnicu!) }ikabrni~ica/}ikablni~ica/}ikobrni~ica, . - mala pepeljara (Va t }ikabrni~icu/}ikablni~icu/}ikobrni~icu stn dv }ke.) }ikabrni~ina/}ikablni~ina/}ikobrni~ina, . - velika pepeljara (Makn t }ikabrni~inu/ }ikablni~inu/}ikobrni~inu! Tr ns v {tarji!) }ikt, gl. nesvr{. (}ik{, }ikj) 1. `vakati duhan (Zvavk }ik n prkjti tabk.); 2. pren. zavidjeti (SL) (Ali }e }ikt kad vd ~ sn kpla.) }, uzv. - za iskazivanje prisnosti, poput: hej, ti (], ~ dl{?)

}oka, `. - 1. stakleni ili kristalni ures na lusteru (J }ka pla n te? Tak se pt ~ovka k ~da vrmena n {l k m{i.); 2. pove}alo (SV) (Zmi oc }ku pa }emo va`gt shi lsti.); 3. perlica, {ljokica (Na hj j za{la nkakove }ke.) }orv (}orava, }oravo), neodr. pridj. (komp. }oravj) - pogrd. koji slabo vidi, slabovidan (]rava sn i mrn p} po o}l.) }oravet, gl. nesvr{. (}orav{/}oravje{, }orav/}oravj) - pogrd. gubiti vid, slijepjeti (Po~l sn i j }ravet i mrn p} po o}l.) }orav (-, -), odr. pridj. (komp. }oravj) - pogrd. slijepi, koji slabo vidi (Ne zov ga }rav! T j jko gdo!) }rt, gl. nesvr{. (}r{, }r) - buljiti, piljiti u {to (Smrn }r ~ez vrtnice.) }}, pril. - malo, vrlo malo (SV) (Lj mi smo }} mlk va kaf!) }}at, gl. nesvr{. (}}{, }}aj) - kradom promatrati, viriti (SV) (]}l je zda kntn.) }d, `. Gjd. }di - }ud, narav (Ptr je ngl }di i { njn n lhko.) }k, m. Gjd. }k - }uk (Na}s s j ~l }k.)

}knt

217

}tt /se/

}knt, gl. svr{. (}kne{, }kn) slabo udariti (S se udrla? Ma sn, smo sn se }knla!) }knjn (}knjena, }knjeno), neodr. pridj. (komp. }uknjenj) - priglup (AM) (T si }knjn! Kko mre{ r} d j bl kad je ~n/~rn?) }knjen (-, -), odr. pridj. priglupi (AM) (Smo mi se v

{ptjte, ma sn j, }knjen, pro{l s pt!) }la, `. - ovca s izuzetno malim u{ima (Ofc z m}ermi { j }la.) }rnt, gl. svr{. (}rne{, }rn) uliti malu koli~inu teku}ine (SV) (]rn mlo mlk va kaf.) }tt /se/, gl. nesvr{. (}t{ /se/, }t /se/) - osje}ati /se/ (Ne }tn se dobr segajtra.)

da

218

darovt

D
da, vez. - da (Rnije sn se stla da na vrme storn no ~ rb.) da, ~est. - 1. u upitnim re~enicama: da li (D t t vruje{?); 2. u izjavnim re~enicama potvrdna rije~: da (D, vrujn.) djn, odr. pridj. m. - neodgodivo (samo u izrazu bez djnga/djnga) (Mr{ to bez djnga/djnga stort.) Dlmcija, `. - Dalmacija (Sk lto grm va Dlmciju.) Dlmatnac, m. Gjd. Dlmatnca Dalmatinac (Po sel j prodvl vn jedn Dlmatnac.) Dlmatn~ina, `. - pogrd. Dalmatinac i Dalmatinka (Za nkakovoga/nkakovega Dlmatn~inu s j o`enla. // Za nkakovu/ nkakovu Dlmatn~inu s j `enl.) Dlmatnka, `. Gmn. Dlmatnk - Dalmatinka (Mt njj je Dlmatnka.) dlmatnsk (-, -), odr. pridj. - dalmatinski ( Dlmatnsk pr{t je jko dbr.) dn, m. Ljd. dn - dan (Na dan{nj dn smo se o`enli.) dn i n} - potpuno razli~ito (Dn i n} su, a brt i sestr su.) pod str dni - u starosti (Po~l jj je dohjt pd str dni.) D{n dn - svetkovina za pokojnike, 2. studenoga (Na S svt pve~r dhi dohjaj, a vni s i na D{n dn.) svj dn - u svojemu `ivotu, tijekom `ivota (Nam~ila s j on svj dn! Nka mkr va grob po~v.) dans/danska, pril. - 1. danas (Dans/danska }emo sdt kmpr.); 2. u dana{nje vrijeme (Dans je s v{e alrgj, }{ na hrn, }{ na pld.) od dans do jtra - nestalno, nepouzdano (T t j s od dans do jtra, k zn ~ }e bt jtra.) dan{nj (-, -), odr. pridj. - dana{nji (Na dan{nj dn smo se o`enli.) dr, m. - dar (Dru se zbi ne ogjdaj.); (N{a dic su dobla tr be{tki/bi{tki na dr kad su se `enli, a m smo dlli jedn pirn.) darvt, gl. svr{. (darv{, darvaj) - darivati (Ve} ~da lt darv kv.) darovt, gl. nesvr{. (darje{, darj) - darovati (Ne mrn ti t dt ni darovt.)

dask

219

debndt /se/

dask, . Ajd. dsku, Gmn. dask - 1. daska (J ti dsta dask?); 2. kuhinjska daska za rezanje hrane (N} plsti~n, dj mi drvn dsku.) pijn do dask - jako pijan (Bl je pijn do dask, a vozl je dma.) da{}ca, `. - kratka daska (Za {lovat rb i da{}ce.) da{}na, m. - 1. duga~ka daska ([kda t j t da{}nu preplt. Njd kakv mnji kmd!); 2. stara, propala daska (Hti t da{}nu }! Za n{ n.) dt , gl . svr{ . ( d{ , daj ) 1. dati (Ne mrn ti t dt ni darovt.); (^ tulki sldi si dl z ta uti}/vuti}?) dt s od seb - u~initi/~initi sve {to se mo`e (Duhtri su dli s od seb.); dt se n/nd kog - okomiti se na/nad koga (Dl se n/nd me da sn njj jje ukrla z njzl.) ne dt se - nemati volje za {to (N{ mi se ne d dlat.) ne dt se znt - ne izdati tajnu, ne otkriti se rije~ima ni gestom (Ugnjle smo k jj se pija` ma se n dl znt.); 2. obi~avati ~initi to o ~emu je rije~ (^ dst za obd? Mi za obd dm palntu i man{tru, a za ve~ru kadagd u`mo cli} i sr); (^ sp{? - Aj ne dn.) (J ne mrn jst. - A, pa ne dj!); 3. mo}i (Ne d mu se dopov-

det.); 4. pomaknuti se (Dj se nprv.) dvt, gl. nesvr{. (dj{/ dv{, dj/ dvaj) - 1. davati (Ns mogl d} a{ sn dittu dvla jst.); 2. pru`ati (Gr za njn a{ mu dv pvoda/pvda.) dvt, gl. nesvr{. (dv{, dv) daviti (Otpust t lnci pas, v{ da ga dv!) davlt, gl. nesvr{. (davl{, davlj) - uporno dosa|ivati, gnjaviti (Smrn je davll da mu kpn sldoled, pa sn mu ga i kpl.) davnna, `. Gmn. davnn - davnina (T j tak od davnn i t nk n}e m} promnt.) dvno, pril. - davno (Bl j t jko dvno, dok je Bg jo{ po zemj hodl.) d, m. Gjd. daj - ki{a, da`d (Hvl Bgu d j d` p~l pdat.) dajvno, neodr. pridj. s. - ki{ovito (Ov lt j fnj da`jvno.) dajna, `. - dugotrajna i dosadna ki{a (Kad }e ve} frmt t da`jna da grm vn!) dajt, gl. nesvr{. (3. l. jd. daj) - ki{iti (^ v{e grm, t mnj da`j.) debndt /se/, gl. svr{. (debnd{ /se/, debndj /se/) - odvojiti /se/ od dru{tva; otu|iti /se/ (SH) (Z~ ste se debndli? ^ vn v{e ne p{emo?)

debl

220

dlat se

debl (debla, deblo), neodr. pridj. (komp. dbj/debelj) - debeo, tust, gojazan (On j jo{ dbj/debelj.) debl (-, -), odr. pridj. (komp. dbj/debelj) - debeli, tusti, gojazni (^ }e ti t debl?) debelt se, gl. nesvr{. (debel{ se/ debelje{ se, debel se/debelj se) - debljati se (isto: debjt se) (Od dla se smo sikra debel/debelj.) debjt se, gl. nesvr{. (debj{ se, debjj se) - debljati se (isto: debelt se) (N{ ne dl leh se debj.) debjna/debejna, `. Gmn. debjn/ debejn - debljina, gojaznost (Debjna n zdrva.) dblo, s. Nmn. dbl Gmn. dbl - deblo (Bl se smo dbl od v}k i t vvk z jpnn.) debolca/debulca, `. - slabost, malaksalost (Ali m j danska nkakova debolca/debulca.) dc, m. - decilitar (Dj mi dc vn!) decemn, m. - decimalna vaga (SV) (Zvgat }emo na decemnu.) d~ina, `. - stari, pohabani debeli pokriva~ (isto: ponjvina) (Htili su kakvu d~inu n se i {l dje.) dd, m. - djed (Njegv dd d j iml gste i dge bfine.)

def{ta, pril. - 1. lijepo (Def{ta s j bkl.); 2. jako (SV) (Def{ta g j bbnl.) dk, m. - dekagram (Stc tr blnjka z dset dkh ckara.) dka, . - debeli pokriva~ (isto: ponjva) (Zm m j pa sn se pokrl z dkn.) rastgnt se/rastzat se v{e leh ~ j dka {irok - biti neumjeren, ~initi {to preko svojih mogu}nosti (Rastgnli su se v{e leh ~ j dka {irok i sd ne mr spojt krj s krjn.) dkica, . - tanak pokriva~ (isto: ponjvica) (Hti mu dkicu priko ng.) dl, m. Gjd. dl - dio (Podlli smo se na tr dl pa sn dbl dl na Val}evu.) dlaf~ina, `. - dobar, vrijedan radnik, poslenik (Bl je dlaf~ina. E, d j v{e takvh!) delamt, m. - dinamit (SV) (Bk j vvk pcl z delamtn. Bl je minr.) dlat, gl. nesvr{. (dl{, dlaj) 1. raditi, poslovati (Mlo sn dlala po k}i pa sn {l va vt.); (^ sn j alta pogbl dlaj} po k}ah!); 2. obra|ivati (Ov lto dlmo dv lh.) dlat se, gl. nesvr{. - pretvarati se, pri~injati se druga~ijim

dlavac

221

destk

nego {to jest (On fn gosp n fn leh se dl da j.); (Apsaltno govor jdi k se dlaj mlo u~enj.) dlavac, m. Gjd. dlafca - radnik, poslenik (Ma, vdi ga, n je prv dlavac.) del}, m. - manji dio (Ma, kkv dl? Del} m j zapl!) delikt (delikta, delikto), neodr. pridj. (komp. delikatj) - fin, krhak, nje`an, osjetljiv, tanko}utan (isto: fn) (N{a nv ssd j jko delikta.) delikatsa, `. - poslastica (Jla bi smo delikatse.) delikt (-, -), odr. pridj. (komp. delikatj) - fini, krhki, nje`ni, osjetljivi, tanko}utni (isto: fn) (N}e ti n delikt ott dr`t padlu s krvn. T }e se njem gnjst.) delvt, gl. nesvr{. u~est. (delv{, delvaj) - u~estalo raditi (U`l je delvt na zidarji.) dlkat, gl. nesvr{. (dlk{, dlkaj) - rezuckati, izra|ivati {to rezanjem (^obni su dlkali dok su bli na p{i z fcmi.) dlo, s. - posao, rad i radno mjesto (isto: posl) (Ak j dla, j i dn.); (Pv su jdi khali kaf na dlu, a dans je ve} sgdr automt za kaf.)

dltr, m. - radnik koji radi na Delti, tj. u su{a~koj luci (SV) (Dltri su rno jtro dohjli v Rk i ~kali da dob dlo.) derzo/dezrzo, s. - karameliziran {e}er (SV) (Zmi derzo/dezrzo z mlkn pa }e ti prhlad/ prhlada pr}.) depza, pril. - baciti bo}u ili kamen uvis, ali tako da na zemlju padne svom te`inom, gotovo okomito (SV) (Hti ju vjr depza, da ti pd drto spred ng.) dert, gl. nesvr{. (der{, der) derati ko`u sa `ivotinja (^ dl Stpn? Der kunli}i va konbi.) dert se, gl. nesvr{. (der{ se, der se) - derati se uglas, drati se (^ se der{, kod da su ti ~rva vni.) dervica, `. - `garavica (isto: gravica/ervica) (Napcala sn se za obd pa m j sad nkakova dervica.) dset, br. - deset (T si men dl st kn, a j sn teb dll dset r pa smo bta.) deset~a, `. - desetica, nov~anica od deset nov~anih jedinica (Dj mi jedn deset~u ako m{!) destk, pril. - desetak (Frkals/ frkalz je de{k} od kakvih destk lt.)

desetr

222

devedest

desetr (desetra, desetro), brojni pridj. - deseterostruk (V` ga z desetrimi {pgi.) dest (-, -), red. br. - deseti (Dest dn s j dma vrnl.) desetna, `. Gmn. desetn - desetina (N{i str su dvli desetnu va Grd.) dsn (-, -), odr. pridj. (komp. desnj) - desni (Z dsn strn bv Marja.) dsno, pril. - desno (Skrn dsno!) destrit, gl. svr{. (destrn, destr) - uni{titi, razoriti (SV) (Va privatizciji su destrili s poduz}a kad su n{i jdi dlali.) de{k}, m. - dje~a~i} (De{k}i se njvl igrt z uti}i/vuti}i.) de{kna, `. - pravi de~ko (Stnk j ve} prv de{kna.) de{ko, m. - de~ko (Bme, ml t j ve} prv de{k.) de{pern (-a, -o), neodr. pridj. (komp. de{peranj) - nesretan, bez nade (SV) (De{pern je a{ n na{l dlo.) de{pern (-, -), odr. pridj. (komp. de{peranj) - nesretni (SV) (De{pern jdi od `losti obol.) de{pt, m. - zlo~esto}a, prkos, inat; namjerno ~injena {teta (Speta m j jedn ssda de{pt storla.)

de{pett, gl. nesvr{. (de{p}e{, de{p}) - izazivati, praviti nesta{luke (Njej dic mi de{p}.) de{petjv (de{petjva, de{petjvo), neodr. pridj. (komp. de{petjivj) - sklon nepodop{tinama i izazivanju (Jo{ ns vdl tak de{petjva ditta.) de{petjv (-, -), odr. pridj. (komp. de{petjivj) - upravo onaj koji je sklon nesta{lucima i izazivanju (Vdi n de{petjv mlac!) de{trd ( de{trda , de{trdo ), neodr. pridj. (komp. de{trdj) - 1. tvrdoglav, nepredvidljiv (SV) (Ne mre{ na njeg ra~unt! De{trd je!); 2. o{tar, osoran (SH) (De{trd j, nebga, a{ njj nkad nk n bl dbr ni rkl lpu besdu.) de{trd (-, -), odr. pridj. (komp. de{trdj ) - 1. tvrdoglavi, nepredvidljivi (SV) (Ne pa~j se z onn de{trdn.); 2. o{tri, osorni (SH) (Msl{ da se n de{trd mre nasmt.) de{vt /se/, gl. svr{. (de{v{ /se/, de{vj /se/) - uni{titi /se/, razoriti /se/ (SH) (Km} sn t storla. Nemj mi t de{vt.) devedest, br. - devedeset (Iml j devedest lt.) devedest (-, -), red. br. - devedeset (Devedest dn se t znme.)

devrtimnt/divrtimnt

223

d~t se

devrtimnt/divrtimnt, m. Gjd. devrtimnta / devrtimnta - zabava, provod (Kakvi su pv devrtimnt/divrtimnt bli?) devrtrat se, gl. nesvr{. (devrtr{, devrtraj) - obi~avati se zabavljati, provoditi se (T se devrtr{, a on dlaj.) devrtit /se/ // divrtit /se/, gl. nesvr{. (devrt{ /se/ // divrt{ /se/, devrt /se/ // divrt /se/) - zabavljati se, dobro se provoditi (Drug~ij smo se m devrtili/divrtili.) dvest, br. - devet stotina (Z to pt dvest kn.) dvestt (-, -), red. br. - devetstoti (P{e da mn dvestt dl ledn. Ma sn se obogtl!) dvet, br. - devet (Ve} mn dvet lt.) devt (-, -), red. br. - deveti (Nar~li su se na marndu o devtj ri.) devetca, `. - najve}i ~unj u igri ~unjevima (SV) (Zr{i devetcu!) devetna, `. Gmn. devetn - devetina (Devetn j moj, a osttk ne znn ~j.) devetnjst, br. - devetneast (Iml j devetnjst kn, a rblo jj je dvjset.)

devetnjst (-, -), red. br. - devetnaesti (Devetnjst sn na rd.) dezgrcija/dizgrcija/degrcija, `. - nesre}a, zlo (Kakva dezgrcija/dizgrcija/de`grcija njn s j dogodla!) dezgracjn/dezgracijn // dizgracjn/dizgracijn (-a, -o), neodr . pridj . - unesre}en, osaka}en, invalidan (Razbl s j z vutn i ostl je dezgracjn/ dezgracijn // dizgracjn/dizgracijn.) dezgracjn/dezgracijn // dizgracjn/dizgracijn (-, -), odr. pridj. - unesre}eni, osaka}eni, invalidni (Zn{ d j n dezgracjn/dezgracijn // dizgracjn/dizgracijn prhodl.) deija, `. - besparica, neima{tina (SH) (@vli su va vlj de``iji.) dic, `. Ajd. dcu - djeca (Dic su `lst i vesj.) di~ca, `. - dje~ica (Pv su di~ca va crkvi na mterah sidla, a dans su va pvh bnkh.) di~na, `. - pogrd. djeca (Potrj t di~nu a{ }e ~ razbt.) d~t se, gl. nesvr{. (d~{ se, d~ se) - ponositi se, hvaliti se, di~iti se (^es se {egv srm, z tn se ld d~.)

d~j

224

dinr

d~j (-, -), odr. pridj. - dje~ji (Pu{}j ga, v{ da m d~j pmt!) d} /se/ // dignut /se/, gl. svr{. (dgne{ /se/, dgn /se/) - dignuti /se/ (isto: dgnt) (J }u d}, a t podlo`.) dfka, `. - vrsta kavovine (Slva bi klla dfku va bl kaf.) dgt / se / , gl . nesvr{ . ( de{ /se/, d /se/) - 1. dizati /se/, uzdizati /se/ (Dgl g j va nebsa.); (Dglo s j na bocl, a dans jdi maj dzalice.); 2. podizati, graditi gra|evinu (Kd je mj dd ov k}u dgl, zidr ns tli dlat bez vn.) dh, m. Ljd. dh - 1. miris (Ov dh mi zapr dh.); 2. disanje (Ov dh mi zapr dh.) dht, gl._ nesvr{. (d{e{, d{) - disati (Ovd/vd/vdka/vdka se ne d dht d smrda.) djo, sastavnica vrlo te{ke psovke: rko djo (od tal: porco - prasac; proklet; dio - Bog) dlt, gl. nesvr{. (dl{, dl) - dijeliti (K dl, njmanj dob.); (N{a dic su dobla tr be{tki/bi{tki na dr kad su se `enli, a m smo dlli jedn pirn.) dlt se (3. l. mn. dl se), gl. nesvr{. - dijeliti ostav{tinu (samo mn.)

(Kad su str mrli, mld su se dlli.) dm, m. Gjd. dma - dim (Ne mrn gjdat od dma.) dmet, gl. nesvr{. (dm{, dm) 1. dimjeti, pra{iti (Dm kod hrtrsk dmjk.); 2. pren. pu{iti, u`ivati duhan (Z~ tulko dm{, }{ obolt.) 3. pren. kukavi~ki bje`ati, napu{tati u strahu popri{te prije bitke (Dml je prik Pja pred onn viskn.) dmja, s. mn. - dio tijela: prepone (Zadl g j va dmja.) dmja~r, m. - dimnja~ar (]apj se za ptac a{ gr dmja~r.) dmja~i}, m. - mali, nizak, lo{e napravljen dimnjak, dimnjak s premalim otvorom (Vje }e{ mrt drg dmjk zdt, a{ ti v dmja~i} n{ n}e potgnt.) dmja~ina, `. - visok dimnjak (Va Hrtr j bl jedn vl dmja~ina.) dmjk, m. - dimnjak (Vrt se kod peth na dmjku.) dinr/dnr, m. Gjd. dinr/dnra - 1. dinar, nov~ana jedinica u biv{oj Jugoslaviji (Z t sn dbl dv milijna dinrh/ dinrh.); 2. novac op}enito (Nmn ni dinr/dnra va `pi.) obsit se za dinr biti {krt (N}e ti t n{ dt, n bi se obsl za dinr.)

dinar}

225

dvt

dinar}, m. - 1. manja kovanica (V{ su ti dinar}i popdali!); 2. novac u malim koli~inama (Nesl j drv zdlu pa bi k dinar} dma donesl.) dndijo, sastavnica {aljive, namjerno iskrivljene psovke: prko/ rko dndijo (tal. porco - prasac, dindijo - puran) dnstat, gl. nesvr{. (dnst{, dnstaj) - pirjati (SV) (Mso dnst{ na kapli i ptla podlij{ z vodn.) dinjt se, gl. svr{. (dinj{ se, dinjj se) - priznati koga sebi ravnim, smatrati koga dostojnim (SV) (On se ne dinj s Tnetn p} a{ je n siromh.) dirka, `. - 1. dra~a (S j zarsl va dirku.); 2. pren. `enska osoba o{tra jezika koja ogovara, kleve}e (SH) (Dirko jedn, ~ te n srn zm{jat!) d{t/d{t, gl. nesvr{. (di{{, di{) - mirisati (Di{ kod fijlica.) di{jv (di{jva, di{jvo), neodr. pridj. - miri{ljiv (Do{l m j di{jvo psm.) di{jv (-, -), odr. pridj. - miri{ljivi (Kp mi di{jv brsalo, ne bi~n.) d{pr/d{pr, m. - nepar (Obl je d{pr/d{pr postol.) di{trad / de{trad ( di{trda / de{trda, di{trdo/de{trdo),

neodr. pridj. (komp. di{tardj/ de{trdj) - zlo~est, nevaljao, nesta{an (Nebga mt z di{trdn/de{trdn dittn.) di{trd/de{trd (-, -), odr. pridj. (komp. di{trdj/de{trdj) - zlo~esti, nevaljali, nesta{ni (Smo nka se n di{trd/de{trd dr dje od teb.) dt, s. Gjd. ditta - dijete (Jo{ ns vdl ovakva ditta!); (Sk dt m svjga njeli}a ~uvr.) dtela, `. - djetelina (SV) (Post }u dtelu a{ d j t dobr za zmju.) dite{c, s. - djete{ce (u novije vrijeme isto: bba, bbica) (Lpo dite{c!); (Dite{c t j btreno, hj ga klst spt!) ditetno, s. - odrasla osoba koja se pona{a kao dijete (Ne bdi ditetno! Ne krj se { njn!) ditnjstv, s. - djetinjstvo (Iml sn lpo ditnjstv.) dv (dv, dvo), neodr. pridj. (komp. divj) - divalj (K }e na krj s tbn tak dvn?) divn, m. - razgovor (Bl je t jko pmetn divn.) divnit, gl. nesvr{. (divn{, divn) - razgovarati (Divnili su ~p}.) dvt, gl. nesvr{. (dv{/divje{, dv/divj) - divljati (S dic dv/divj.)

dv

226

dno

dv/dvj (-, -/-), odr. pridj. (komp. divj) - divlji (Dv/ dvj {pk je njboj za ~j.) divca, `. - slu`avka, dvorkinja (Dobr se mr kad maj i divcu.) divjka, `. - divlja biljka, biljka koja nije pitoma (AM) (T hr{v j divjka. Nkad ne rod.) divjna, `. Gjd. divjn - divljina (Kko mre{ bvt va onj divjni?) divojt, gl. nesvr{. (divoj{, divoj) - biti djevojkom, proivljavati (provoditi) djevoja{tvo (SV) (S j blo drh~ije dkla smo m divojle.) divj~ica, `. - djevoj~ica (isto: mlica) (T t j Drgina divj~ica.); (Blnjanice su lpe, rcaste pa su divj~ice od njh dlale ppn vlsi.) divj~ina, `. - pogrd. djevojka (Kkova divj~ica? T j divj~ina!) divjka, `. Gmn. divojk - djevojka (On j ve} divjka za `ent.) divot, `. - divota (Ma t j divot jedn kko su t jdi dlali.) dzalica, `. - dizalica (Dglo s j na bocl, a dans jdi maj dzalice.) dzt /se/, gl. nesvr{. (de{ /se/, d /se/) - dizati /se/ (Ne d` t{ko a{ bi te mogl {prihnt!) dju{tcija, `. - zloba, zlo}a, prkos

(SH) (N znla ~ bi od dju{tcij.) dlbat, gl. nesvr{. (dlb{, dlbaj) - 1. pipaju}i tra`iti (Dlbl je po zd dkl j v`gl svtlo.); 2. dirati priti{}u}i (Ne dlbj po tj rni a{ }e ti se na zl zt.) dl~ica, `. - dla~ica (Nkakova dl~ica t j na nos.) dl~ina, `. - debela i duga~ka dlaka (Oskb mu t dl~inu!) dlka, `. - 1. dlaka (On maj sldh kod `ba dlk.); 2. pren. sitnica (Ska dlka mu smt.) dlkv (dlkava, dlkavo), neodr. pridj. (komp. dlakavj) - dlakav (Dlkv je, a otc m j jo{ dlakavj.) dlkav (-, -), odr. pridj. (komp. dlakavj) - dlakavi (On dlkav ps je njhv.) dln, m. Gjd. dlna - dlan (Dlni mu se pot.) dlto, s. Nmn. dlt - dlijeto (Zmi dlt i bat} pa stor {kju na ckulu.) dltovat, gl. nesvr{. (dltuje{, dltuj) - zaravnavati o{te}ene i neravne povr{ine na zidovima i stropu prije li~enja (isto: gltovat) (SV) (Dltuje clo zapln i jo{ n ni pl fnl.) dno, s. - dno (Bl j skakovoga/ skakovega blta na dn {trn.)

do

227

d}

do, prij. - do (Kld t do pikbita.); (Pvga/pvga nn je akntcija, pa se mlo pomremo do pl}.) dob, `. - doba, vrijeme (K dob j?; Do k dob ste spl?); nk dob - kasno (uve~er) (Grn dma a{ je ve} nk dob.) dobr (dobr, dobro), neodr. pridj. (komp. boj, sup. njboj) - dobar (On j dobr `nsk, ali n je jo{ bj.) dobvit, gl. svr{. (dobv{, dobv) - nabaviti, pribaviti (Dj dobvi mi mlo grbni{kga/grbni{kga sra!) dobvjt, gl. nesvr{. (dobvj{, dobvjaj) - nabavljati, pribavljati (Cimnt dobvjaj z Istr.) dobt, `. Gjd. dobti - prihod, dobitak (Od tog/teg dla ti n dbti.) dobt, gl. svr{. (dob{/dobje{, dob/dobj) - 1. dobiti (Za dobr rku sn dobla postol .); 2. primiti udarce (Makn se od barufnta a{ b{ i t mgl dobt.); 3. pobijediti (Ov prtdu sn j dbl.) dobvt, gl. nesvr{. (dobv{, dobvaj) - 1. dobivati (Mlikarce su u`le dobvt i kakv slad po vrh); 2. pobje|ivati (Sr}n je a{ smrn dobv.) dobrhno, pril. - prili~no dobro

(J ti boj? - A, j, dobrhno m j!) dbr (-, -), odr. pridj. (komp. boj, sup. njboj) - dobri (Da n blo on dbr `nsk, jo{ b{ t ~kl va fli.) dobr~ina, `. - dobri~ina, dobro}udan ~ovjek (T j vl dobr~ina, skmu/skmu pomre.) dobro, pril. (komp. boje, sup. njboj) - 1. dobro (Kk j mt? Dobr!); (Da ste dobr rmli, ne b vn pl~a pkla.); 2. u veliku opsegu ili koli~ini (Sn} sn dobr zarjzl, dma sn do{l na ru zaplno}n.) nkad tako dobro najbolje mogu}e, savr{eno (Na pr nn je blo nkad tak dobr!) dobrot, `. - dobrota (Va njn n nkakov dobrot.) do~kat, gl. svr{. (do~k{, do~kaj) - do~ekati (Kj si do sd? Km} sn te do~kala!) do~ekvt, gl. nesvr{. (do~ekje{, do~ekj) - do~ekivati (Vvk g j `en do~ekvla.) do~n, pril. - ~im, tek (D~n prjde Vl Gspoja, lto fn.) do~n, vez. - dok (Dobr j d~n v ne djdete.) d}, gl. svr{. (djde{, djd) - 1. do}i, sti}i (Kad djd dic {kl, }u skhat palntu.); 2. nastati, postati (Poprvili

do}hnt

228

dokdob

su kvnjtu i do{l j lp k}ica.) dobro d} - biti korisno (] ti donst cvta? Dones, s dobr djde!) d} n se - pribrati se, do}i k sebi, povratiti se (Tak t j t kad pd{ s konj na osl, ~da vrmena rb dkli ~ovk djde n se.) do}hnt, gl. svr{. (do}hne{, do}hn ) - na~uti, do~uti (Do}uhnl je da on z drgn gr.) dodt, gl. svr{. (dod{, dodaj) - dodati (V to dod{ dset dkh ckara i zm{{.) dodvt, gl. nesvr{. (dodv{, dodvaj) - dodavati (Pv }emo fnit ako ti bn dodvla `lpc.) dodjat, gl. svr{. (dodj{, dodjaj) - dosaditi, dojaditi (Dodjalo m j ve} ovak/evak `vt.) dodo, m. Gjd. dodota - du{evno zaostala osoba (Nebg ddo! Pvasdn sm pohj po sel.) dofnit, gl. svr{. (dofn{, dofn) - dovr{iti, zavr{iti, dokon~ati (isto: dokn~t, fnit) (Dofni t dlo kad si ga ve} p~l!) dogjdat, gl. svr{. (dogjd{, dogjdaj) - dogledati, skrbiti o starijoj osobi do njene smrti (Otc m j pstl k}u a{ g j dogjdl.)

doglvt, gl. svr{. (doglv{, doglv) - utuviti komu {to (Km} sn mu doglvl da t n dobr.) dognt, gl. svr{. (dogn{, dognj) - dotjerati (Dognjte krve a{ }e p} va tj.) dogodt se, gl. svr{. (3. l. jd. dogod se, dogod se) - dogoditi se (Avizli smo jih ~ jn se mre dogodt, a on nka dlaj kko }.); (Ako bi se, ne dj Be, ~ dogodlo.) dogovrt se, gl. nesvr{. (dogovr{ se, dogovraj se) - dogovarati se (On se vvk n~ dogovraj.) dogovr, m. Gjd. dogovora - dogovor (Ne mre se nprv bez dgovora.) dogovort se, gl. svr{. (dogovor{ se, dogovor se) - dogovoriti se (Njprv se dogovorte kak i ~!) dohjt, gl. nesvr{. (dohj{, dohjaj) - 1. dolaziti, stizati (N}e{ t men sk dob dohjt.); 2. posje}ivati se (U`li smo jedn drgn dohjt.) dok, vez. - dok (Sk j `nsk imla svj bn~i} i na njn bi kj~la dok bi zpirala rbu.) dokdob, pril. - dokasno (Sn} smo dokdob nasl{li/na{l{li rdijo.)

dokla

229

domi{jt

dokla/dokli, pril. - dok (Dkla/dkli j skhn, t naber salt.); (Krli su se dkli n n zletl s k}.) dklk, pril. - dokud (SH) (Dklk ste hodli?) dokligod, pril. - doklegod (Dokligd hdmo, dbr j!) dokn~t, gl. svr{. (dokn~{, dokn~j) - 1. dovr{iti, zavr{iti, dokon~ati (isto: dofnit, fnit) (Djd kad dokn~{!); 2. zaklju~iti (N, i ~ ste dokn~li, k j iml prvo?) dkd, pril. - do kuda (Dkd je n{ dolc?) dolc, m. Gjd. dlc - dolac (Imn jedn dolc za pokost.) dolgt/donalgt, gl. nesvr{. u~est . ( dol{ / donal{ , dol/donal) - dodavati ~emu {to (N}e bt dsti sldh, mrt }emo donalgt.) dl~}, m. - mali dolac (Va dl~} j lph rc.) dl~na, `. - velik dolac (Mjko, k bi t dl~nu pkosl!) dolt/donalt, gl. svr{. (dolij{/donalij{, dolij/donalij) - doliti (Dolj/donalj mi jo{ vn! Ne bj se!) doltt, gl. nesvr{. (dol}e{, dol}) - dolijetati (Na prl} t}i dol}.)

dolett, gl. svr{. (dolet{/doletje{, dolet/doletj) - 1. doletjeti ( T} je doletl va k}u .); 2. iznenada moglo do}i (Doletl je ntra a{ g j ps nagnjl.) doli/dolika, pril. - dolje (V{ t j tmo dli/dlika!) dolvt / donalvt , gl . nesvr{ . (dolv{/donalv{, dolvaj/ n je donalvaj) - dolijevati (O pl, a on m j smrn dolvla/ donalvla.) dolot/donalot, gl. svr{. (dolo{/donalo{, dolo/donalo) - dodati ~emu {to (Tak g j pija`l obd d j tr pt dolo`l/donalo`l.) doma, pril. - doma, ku}i (Ne barufjte se smrn a{ }u vas bih popr{t dma.) dom} (-, -), odr. pridj. - doma}i (Njboj j grbni{k, n{ dom} sr.) domslet /se/, gl. svr{. (domsl{ /se/, domsl /se/) - 1. dosjetiti se (Domslela sn se kak }emo t b` stort.); 2. prisjetiti sebe ili koga koga na {to (Svzt }u zl na facol}u da se domsln.) domi{jt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. domi{jatj) - domi{ljat, dosjetljiv (Tvj brt je {egv i domi{jt.)

dom{jt se

230

dopovdet

dom{jt se, gl. nesvr{. (dom{j{ se, dom{jaj se) - sje}ati se (Dom{jn se d j Ri~na bl fnj v}.) donakndit, gl. svr{. (donaknd{, donaknd ) - nadoknaditi (Donakndit }u vn ~ j n{a koz pobrstla va v{n.) donastvit, gl. svr{. (donastv{, donastv) - nadostaviti, dodati ~emu {to (isto: dontt ) (Mrl sn stbu donastvit a{ m j bl krtk.) donastvjt, gl. nesvr{. (donastvj{, donastvjaj) - nadostavljati, dodavati ~emu {to (Vvk je donastvjl i vvk m j blo krtk.) donst, gl. svr{. (donesn, dones) - donijeti (Dones nkoru a{ je bujl pl va {trnu!); (Bra skakovoga/skakovega blta dones.) dnud, pril. - donde, donle (Dnud je n{e, a ptl j ssdovo.) dopdat se, gl. nesvr{. (dopd{ se, dopdaj se) - svi|ati se, dopadati se (isto: pijat /se/) (N{ mi se ne dopd njej zdrvj.) dopst, gl. svr{. (dopd{, dopd) - pripasti (Vvk men dopd kakvo t{k dlo.) dopst se, gl. svr{. (dopd{ se, dopd se) - svidjeti se, dopa-

sti se (Dopla mi s j ov hja pa sn j kpla.) dopejt, gl. svr{. (dopje{, dopj) - 1. dovesti (Kad }e{ dopejt frjaricu dma?); 2. dostaviti vozilom (Dopej mi jedn dv kubka batd.) dopejvt, gl. nesvr{. u~est. (dopejje{, dopejj) - dovoziti (Ne dopejj ju v{e k nn!) dopla}vt, gl. nesvr{. u~est. (dopla}je{, dopla}j) - dopla}ivati (Mrt }emo strju dopla}vt.) dplatak, m. - doplatak (Zli s mi dplatak.) dopltt, gl. svr{. (doplt{, doplt) - doplatiti (Ako ne b dsti, }{ dopltt.) dopl, pril. - dopola, napol (T nes krct k{, a jst }u n dpl pn.) dopln, pril. - dopodne (Jdn je dopln n se, a zapln n s jdi.) dopovdt, gl. nesvr{. (dopovd{, dopovdaj) - obja{njavati {to, uvjeravati koga u {to (Mre{ ti njem dopovdt kulko }{, n }e sejedn stort po svoj.) dopovdet, gl. svr{. (dopov{, dopov) - objasniti {to, uvjeriti koga u {to (Ne d mu se dopovdet.)

dopustt

231

dosti

dopustt, gl. svr{. (dopust{, dopust) - dopustiti, dozvoliti (N} t dopustt va svojj k}i.) dopu{}vt, gl. nesvr{. (dopu{}je{, dopu{}j) - dopu{tati (Prev} mu dopu{}je{.) dorvat, gl. svr{. (dorv{, dorvaj) - dogurati (Dorvj mi t b~ve na predvrt/pridvrt/ prevrt/privrt!) dsada, `. - 1. dosada (Ne mrn od dsad `vt.); 2. pren. dosadna osoba (Ala, dsado, frmj!) dosd/dosad, pril. - dosad (Dosd/ dosad ste ble dobr.) dsadn ( dsadna , dsadno ) , neodr. pridj. (komp. dosadnj) - dosadan (Cl dn je bl pul men, ba{ je dsadn.) dosad{nj (-, -), odr. pridj. dosada{nji (Dosad{nj dni su bli lpi, ali }e bzo po~t zm.) dosdt, gl. svr{. (dosd{, dosd) - dosaditi (Dosdlo m j pomvt.) dsadn (-, -), odr. pridj. (komp. dosadnj) - dosadni (Spet j do{l n dsadn!) dosagnt, gl. svr{. (dosagn{, dosagnj) - dosti}i (Bln ofc {p i, nebga, na pv dv nge kj~ i onak ps

i ne mre nkako on drg dosagnt.) dosajvt/dosajvat, gl. nesvr{. (dosajje{/dosajv{, dosajj/dosajvaj) - dosa|ivati (^ dosajje{? Hj ~ dlat!) dos}/dosgnt, gl. svr{. (dosgne{, dosgn) - 1. dohvatiti (Dosgn mi on ktu, a{ m j previsok.); 2. pren. shvatiti, pojmiti (On kod da s bdasti kad ne mr n{ dosgnt.) doselt se, gl. svr{. (dosl{ se, dosl se) - doseliti se (Doselli smo se smo kad nn s j h}r rodla.) doszt/dosgt, gl. nesvr{. (dose{, dos) - shva}ati, poimati, umom dosezati (Slbo dos`e ~ mu govr{.) dospt, gl. svr{. (dospne{/dospje{, dospn/dospj) - dospjeti, sti}i u~initi na vrijeme (Mrn bzo a{ n} dospt na bs.) dgo dospt - uspjeti u ~emu (^d j ~ila p j dgo dospla.) dospvt, gl. nesvr{. u~est. (dospv{, dospvaj) - dospijevati, stizati u~initi na vrijeme (Blna t, s dospv{ stort!) dosti/dosta, pril. - dosta (Dsti/ dsta m j ve} tog/teg!); (Pojla sn ba{kti} i t m j dsta do obda.) dosti da - na to

do{tukt

232

dovca

ne treba tro{iti rije~i, dovoljno je re}i samo da (^ j n takv barufnt? Dsti da m j Frn otc!) do{tukt/dona{tukt, gl. svr{. (do{tuk{/dona{tuk{, do{tukj/dona{tukj) - produ`iti dodavaju}i dio (Ve} su mu brag{e krtk. N} }u kmd spodbn rb i do{tukt/ dona{tukt.) dota, `. - nevjestina oprema (Sprvj dtu za h}r.) potro{t Mjk Boj dotu biti rasipna osoba (On bi potro{la Mjk Bj dtu, ne dvj njj dinr.) dotkt, gl. nesvr{. (dot~e{, dot~) - dotakati, dolijevati (^ ne vd{ da dot~n oct!) dotaknt /se/, gl. svr{. (dotkne{ /se/, dotkn /se/) - dotaknuti /se/ (Ne sm ga nk ni dotaknt.) dot}, gl. svr{. (dote~{ , dote~) - 1. dotr~ati, sti}i koga (Hj t pa }u te j dot}!); 2. dote}i (o teku}ini) (Hj vdet j dotekl ~ vod va kabl!) dotst se, gl. svr{. (dotep{ se, dotep se) - doklatiti se, odnekud sti}i (Bg zn skuda s j n dtepl.) dotkt se, gl. nesvr{. (dot~e{ se, dot~ se) - doticati se (Razmakn mlo pikbiti a{ se prev} dot~.)

dotrat, gl. svr{. (dotr{, dotraj) - dotjerati (Dotrj mi kko{e va koko{r.) doto~t, gl. svr{. (doto~{, doto~) - doto~iti (Doto~ mi mlo vn!) doto~t /se/, gl. svr{. (doto~{ /se/, doto~ /se/) - dokoturati /se/, dokotrljati /se/ (Vdi ga kak j pijn, jdva s j doto~l dma.) dotn ( dotna , dotno ), neodr. pridj. (komp. dotonj) - spor, usporen (SV) (Vrdn j on, al j dt`na.) dotn (-, -), odr. pridj. (komp. dotonj) - spori, usporeni (SV) (N}e{ bzo d} ako gr{ z onn dt`nn.) dot}, gl. svr{. (dot~{, dot~) - dotu}i (Dtkl j j kad je rkl da gr } s k}.) dtud, pril. - dotle (Dtud sn do{l, a dje se ne mre.) dotpt, gl. svr{. (dotp{, dotp) - uspjeti koga uvjeriti nakon duga poku{avanja (Km} san mu dotpla da mrmo p} vdet ml.) dovc, m. Gjd. dofc - udovac (Zn{ da s j Marja o`enla za dofc?) dovca, `. - udovica (Vvk je v{e dovc leh dofch!) bl dovca - udata ena ~iji je suprug odsutan (On t j bl dovca a{ jj je m` ve} lto dn na brod.)

dov~n

233

dragomjn

dov~n ( dov~ina , dov~ino ) , pridj. - koji pripada udovici, udovi~in (T j dov~ina lh.) dovl~t, gl. nesvr{. (dovl~{, dovl~) - dovla~iti (Vvk n~ dma dovl~.) dvle/dvlek, pril. - dovde (isto: dvud) (Dvle/dvlek je tvoj ledna.) dvlt, gl. nesvr{. (dvlne{/dvlje{, dvln/dvlj) - dospjeti {to u~initi u vremenskom tjesnacu (u pomanjkanju vremena) (Nkako ne mrn dvlt t stort.) dovu~vt, gl. nesvr{. u~est. (dovu~j{, dovu~j) - dovla~iti (Za rt j dovu~vl pni uti rb dnikud.) dov}, gl. svr{. (dov~{, dov~) - dovu}i (Dvkl je tr vzi dv.) dvud, pril. - dovde (isto: dvle/ dvlek) (Dvud je tvoj ledna.) dozdt, gl. svr{. (dozd{, dozdaj) - dozidati (Dca, dozdjte jo{ dl k}!) dozijvt, gl. nesvr{. u~est. (dozijje{, dozijj) - dozidavati (Vvk dozijje{, i vvk t j mlo.) doznt, gl. svr{. (dozn{, doznj) - doznati (Hj va sel, tmo }e{ ~ doznt!)

dozrvt/dozorvt, gl. nesvr{. u~est. (3. l. jd. dozrv/dozorje, dozrvaj/dozorj) - dozrijevati, dozorijevati (Jo{ bi mralo dozrvt/dozorvt jedn {etemnu.) dozrt/dozort, gl. nesvr{. (3. l. jd. dozr/dozor, dozr/dozor) - dozreti, dozorjeti (Grzj j dozrlo/dozorlo.) dontt/dontt // donantt/donantt, gl. svr{. (dont{/dont{ // donant{/donant{, dontj/ dontj // donantj / donantj) - dodati, produ`iti, na{iti (SV) (isto: donastvit) (Nmn dsti rb pa }u z drgn do`ntt/do`ntt // dona`ntt/dona`ntt.) drg (drg, drgo), neodr. pridj. (komp. dr) - skup (SV) (Stomnj j drg, al j bj od onh cnh.) drg (-, -), odr. pridj. (komp. dr) - skupi (SV) (Dj mi t dr` kltrnu. Tr ih ne kupjn sk dn.) drgat /se/, gl. nesvr{. (drg{ /se/, drgaj /se/) - milovati /se/ dlanovima (Sko dt vl kad ga se drg.) dragomjn (dragomjna, dragomjno), neodr. pridj. (komp. dragomjnj) - dra`estan, lju-

dragomjn

234

drk

bak (Kad je bl m}i{n, bl je jko dragomjn.) dragomjn (-, -), odr. pridj. (komp. dragomjnj) - dra`esni, ljupki (^ n dragomjn pu vs dla? - Da. - Blzi vn!) dragovjno, pril. - dragovoljno (Nk me ne mre nagnt, ako n} dragovjno.) drjs, m. Gjd. drjsa - stroj za izradu drvenih kugla, ~unjeva, stupi}a za ograde, nogara za namje{taj (AM) (Nk t{jri su imli drjs.) drpn, m. Gjd. drpana - ru~na bu{ilica (isto: trpn) (Drpn je r{n b{ilica.) Drstn, m. Gjd. Drstina - top. manje mjesto u grajskoj plova n je z Drstiniji, uz Rje~inu (O na, bv va Drstinu.) Drstinac, m. Gjd. Drstnca - stanovnik mjesta Drastina (Otc m j Drstinac.) Drstnka/Drstn{}ica, . - stanovnica mjesta Drastina (Nna m j Drstn{}ica.) drstnsk (-, -), pridj. - koji se odnosi na mjesto Drastin (U`li su d} i drstnsk mlad}i.) Drice, `. mn. - top. naselje u jelenjskoj plovaniji (T su msta: Ml Drice, Vl Dri n je z ce, Umol i Pdrti.) (O Dr`c, bv va Dricah.) Dri~n, m. - stanovnik mje-

sta Draice (Otc m j Drai~n.) Dri~nka/Dri{}ica, `. - stanovnica mjesta Dra`ice (Nna m j Dri{}ica.) dri{k (-, -), pridj. - koji se odnosi na Dra`ice (Dri{k mlc su vvk nagnjali lke{k.) drebng, m. Gjd. drebnga - tokarski stroj (SV) (Dll je za drebngn i vvk je bl msn.) dr~e, s. Gjd. dr~eta - nedoraslo ~eljade (^ }e men jedn dr~e zapovdt?!) dre~}, m. - sitan izmet ili izmet djeteta (Smo jedn dre~} je va plni.) dre~na, `. - 1. velik izmet (Od vlga/vlga pasne su vli dre~ne.); 2. izmet, u govoru djetetu (Hj }u te prevt a{ si strl dre~nu!) dr~t se, gl. nesvr{. (dr~{ se, dr~ se) - usiljeno plakati, derati se (SV) (Ne dr~ se tak, ~t t j va Jelnj.) drjr, m. - tokar (SV) (Sn njj ~ za drjra.) drjat, gl. nesvr{. (drj{, drj) - tokariti (SV) (Drjl je va poduz} trjset lt.) drk, m. Gjd. drek - izmet, fekalija (Bje s j ne pa~t va drk.)

drn

235

drt

drn, m. Gjd. drn - drijen (Ov lt j ~da drn.) drngat /se/ // drnjkat /se/, gl. nesvr{. (drng{ /se/ // drnjk{ /se/, drngaj /se/ // drnjkaj /se/) - kme~ati /se/, cmizdriti /se/, cendrati /se/ (Ne drngj se/drnjkj se cl dn!) drngv/drnjkv (drngava/drnjkava, drngavo/drnjkavo), neodr. pridj. (komp. drngavj/drnjkavj) - razdra`ljiv, cendrav (^ra m j ml bl nkakv drngv/drnjkv.) drngav/drnjkav (-, -), odr. pridj. (komp. drngavj/drnjkavj) - razdra`ljivi, cendravi (Ala drngav/drnjkav, smr se mlo.) drenjla, `. - stablo i plod drijena (Drenjla pva procvat i zdnja rod.); (Skhala sn pkmez od drenjl.) dr{t (dre{t, dr{to), neodr. pridj. (komp. dre{tj) - o{tar (SH) (On j dre{t i sga }e ti r}.) dr{t (-, -), odr. pridj. (komp. dre{tj) - o{tri (SH) (T od dr{tga/dr{tga {}e{ lpu besdu. ^ ti se t vd?) drezgett, gl. nesvr{. (drezg}e{, drezg}) - lupetati, govoriti besmislice, odve} govoriti (On zn smo jko drezgett.) drnjt, gl. nesvr{. (3. l. jd. drnj, drnj) - preivati (Kad se na-

j, blgo lgne i drnj. D j men tak!) drfc, s. Nmn drfc - ukrasni zimzeleni grm koji se mo`e podrezivanjem oblikovati u `ivicu (Kad za Tr krj plovn djde k}u blagoslovt, t mu se nabere kticu drfc k um~ va blagoslvjen vdu i { njn blagoslov k}u.) drmfka, `. Gmn. drmvk visibaba (isto: visibba) (Visibbn nk re~ drmfke.) drmvica, `. - drijeme` (Nkakova drmvica m j }apla. Ili grn l} ili }u popt kaf.) drstt/dr{}t, gl. nesvr{. (dr{}e{, dr{}) - 1. imati proljev (Clo jtro dr{}e nj.); 2. pren. lupetati, govoriti besmislice (Ala ne dr{}, ve} smo te {tfi.) drstvica/dr{}vica, `. - proljev (Tr dn j iml drstvicu/dr{}vicu, pa g j sknsumlo.) (isto: ljvica) drt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. dritj) - 1. ravan, uspravan, prav (Za fa`l mi rb drti kli}i.); 2. pren. ispravan, kako n je vvk bl drt.) valja (O drt (-, -), odr. pridj. (komp. dritj) - 1. ravni, uspravni, pravi (Zabt }emo drt kolc.); 2. pren. ispravni, kako valja (Drt ~ovk s dla kko rb.)

drto

236

drope

drto, pril. - pravo, ravno (SV) (Hte drto i d} }ete va Crnk.) drivn (driven, driveno), neodr. pridj. - zastarj. koji se odnosi na rastu}e drvo (Dr`{ se kod drivn.) drivn (-, -), odr. pridj. - zastarj. upravo onaj koji se odnosi na rastu}e drvo (N} plsti~n, dj mi drivn dsku.) drvo, s. - stablo, rastu}e drvo (Pordno drvo rdo rst.) drmn, m. Gjd. drmn - {umovit teren (Jtra }emo p} s} va drmn.) drmun}, m. - manji {umovit teren (J ~ dv va drmun}u?) drmunna, `. - velik {umovit teren (Bme }ete se nas} va tn drmunni!) drb, m. Gjd. drob - ivotinjska iznutrica (Hti t drb }, tr ~ }emo { njn.) drobn (drobna, drobno), neodr. pridj. (komp. drobnj) - 1. si}u{an, nje`an, krhak (Fa`l nn je nkako drbn ov lto.); 2. sitni{ (o novcu) (samo u s. r.) (D mi m{ ~ drbna za lemzinu?) drobt, gl. nesvr{. (drob{, drob) - drobiti, usitnjavati, mrviti (Ne drob po tl a{ }e{ mst.) drobn (-, -), odr. pridj. (komp. drobnj) - si}u{ni, nje`ni, krhki

(J }u mlt drbn, a t dj krupnj hrmntu.) drobnjhn (drobnjhna, drobnjhno), neodr. pridj. (komp. drobnjahnj) - prili~no sitan, nje`an, krhak (Kakv vn je grh? A drobnjhn, zru bji leh lni.) drobnjhn (-, -), odr. pridj. (komp. drobnjahnj) - si}u{ni, nje`ni, krhki (Bole`jv njn je n drobnjhn ml.) drca, `. - 1. neuredna, lijena `ena (Sr}a d j pstl on drcu!); 2. prostitutka (SV) (On d j drca, ali nkmu/nkmu ne povj.) drocat, gl. nesvr{. (droc{, drocaj) - ritmi~ki zabijati {to u {to mekano (naj~e{}e u palentu ili u smjesu hrane za koko{i) (SV) (Drcj t palntu a{ }e ti prismdt.) drohnt / drohnjt , gl . nesvr{ . ( drohn{ / drohnj{ , drohn / drohnj) - slatko spavati, spavati dubokim snom (N{ mu se ne d, zvavk drohn/drohnj.) drop~}, m. - `ivotinjska iznutrica (plu}a, srce) (isto: hldn odnosi se na plu}a) (Dl m j drop~} pa }emo ga jtra za obd.) drope, `. mn. - kom, komina, trop (nakon cije|enja mo{ta) (Mlo

dsat /se/

237

druna

drp }emo ~vt za rpu ksat, a od drgh }emo rakju sp}.) dsat /se/, gl. nesvr{. (ds{ /se/, dsaj /se/) - klizati /se/ (Dsali smo se na kal}u.) drugmo, pril. - drugamo (Ne hj nkamo drugmo leh dma!) drgd, pril. - drugdje (Vdet }e{ da drgd n lpj.) drg (-, -), red. br. - drugi (D} }e drg {etemnu.) drh~ij/drug~ij (-, -), odr. pridj. - druk~iji, druga~iji (On j nkako drh~ij/drug~ij od drgh divjk.) drhtt, gl. nesvr{. (dh}e{, dh}) drhtati (Al j zm, s dh}n!) dr{tvn (dr{tvena, dr{tveno), neodr. pridj. (komp. dru{tvenj) - dru{tven, omiljen u dru{tvu (Njej m` je jko dr{tvn ~ovk.) dru{tvenj~ina, `. - ~ovjek vrlo sklon veselom i dobrom dru{tvu (Dru{tvenjk i dru{tvenj~in j sl~no, ma n st. Dru{tvenjk vl kmpanju, a dru{tvenj~ina jo{ v{e.) dru{tvenjk, m. Gjd. dru{tvenjk - ~ovjek sklon veselom i dobrom dru{tvu; dru{tvenjak (Njeg sk vl a{ je prv dru{tvenjk.) dr{tv, s. - dru{tvo, druina (isto: kmpanja [kpanja]) (Mt

se v{e pt jd a{ otc vl dr{tv.) druna, `. - obitelj (isto: famlija) (Zdrva dru`n j njve} sr}a!) drvac, s. Nmn. drvac - 1. mali komad drva za lo`enje (Zanes t drvac k}u.); 2. mlado i tanko stablo (T drvac }e vje narst.) drv}, s. Nmn. drvac - drve}e (S jn je pno drv} oko k}.) drvn (drven, drveno), neodr. pridj. - koji se odnosi na posje~eno drvo namijenjeno lo`enju ili gradnji (N{a mt je vvk m{la z drvenn `lcn.) drvn (-, -), odr. pridj. - upravo onaj koji se odnosi na posje~eno drvo namijenjeno lo`enju ili gradnji (N} plsti{n, dj mi drvn dsku.) drvno, s. - 1. velik komad drva za lo`enje (Plo m j drvno n nogu.); 2. debelo i visoko stablo (Psikl je t drvno a{ da njn je dlalo hld.) drvo, s. Nmn. drv - 1. drvo za lo`enje ili za gradnju: posje~eno drvo (Dones nru~j dv/dv s konb!); 2. stablo (Pv su jdi za rast} drv rekl drvo.) drlo, s. - 1. dr`alo, dr`ak alata (isto: mnig, recj, topor{}/

drt

238

ddina

topol{}) (Dr`lo s j preknlo.); 2. zastarj. vrsta pisaljke na koju se stavlja pero (Na dr`lo bi se kllo per i zamklo va tntu.) drt, gl. nesvr{. (dr{, dr) 1. dr`ati (D` verge/verge dok kal{ a{ }e ti s} pst va {trnu!); (^ovka se dr` za besdu, a blgo za rgi!); 2. upravljati (On dr` o{tarju na bo}arji.); 3. ne popu{tati (S n} m j k~ dr`l!); 4. drati do koga ili ~ega, cijeniti, po{tovati koga ili {to (Do njeg tmo n{ ne dr`, smo se potrknjj/ potrknjvaj { njn.) drt se, gl. nesvr{. (dr{ se, dr se) - 1. praviti se va`nim; biti uznosit (SV) (^ se dr`{ tak, tr ns n{ bj od ns!); (Altrok/antrok bn se j dr`l da m j njegvi sldi.); 2. dobro nositi godine, biti krepak u zreloj i odmakloj dobi (Dobr se dr` za svoj lta.) dr}no, pril. - hranjivo, krepko, zasitno (SV) (^ovk k dl mr pojst ~ dr`}n. N b n po bltvi dll.) dubna [dbna], `. Gmn. dubn [dbn] - dubina (Ne plvj tmo, a{ je nd/ndka // nd/ ndka vl dubna/dmbna!) dubitt, gl. nesvr{. (dubit{, dubi-

tj) - 1. razmi{ljati, domi{ljati se, umovati (Vvk nkga vrni}a dubit.); 2. dvojiti (Ako dubit{, stor po svoj!) dubok [dbok] (dubok [dbok],duboko [dboko]), neodr. pridj. (komp. dubo~j [dbo~j // dbj) - dubok (Sko~l sn v vodu kad j dubok/ dmbok.) dubk [dbk] (-, -), odr. pridj . ( komp . dubo~j [dbo~j] // dbj) - duboki (Man{tru kld va dubk/ dmbk pijt!) dda, `. - 1. dojka (Pokrj t dde! ^ te n srn?!); 2. gumena dje~ja sisaljka; duda (isto: ccli}) (Obsili smo dittu ddu oko vrta da ju ne zgb.) ddat, gl. nesvr{. (dd{, ddaj) - sisati (Ne ddj pst a{ si ve} velka!) ddica, `. - gumena dje~ja sisaljka; duda, od milja, u govoru djeci (isto: ccli}, ddi}) (N ti ddicu pa hj spt.) ddi}, m. - 1. bradavica na dojci; 2. odmil. cucla, duda za dje~ju bo~icu (isto: ccli}, ddica) (N{ telc pij mlk smo na ddi}.) ddina, `. - gumena dje~ja sisaljka; duda, podrug., u govoru djece (^ }e ti t ddina?! Ve} si velk. Hti ju }a!)

dudnjt

239

dl

dudnjt/dudnjt, gl. nesvr{ (3. l. jd. dudnj, dudnj) - odzvanjati, tutnjati (N~ mi dudnj va glavni.) dg, m. Ljd. dg - dug (Dg n zt!) dg (-a, -o), neodr. pridj. (komp. dj/ di) - dug (N Bg dl koz dga rp.) lagt kulk j dg i {irok - neprestano i mnogo lagati (Vrovala m j, a n je lagl kulk j dg i {irk.) dga, `. - daska na ba~vi (SV) (Zapej b~vru dske za dge!) dg (-, -), odr. pridj. - dugi (Dj mi t dg kolc!) dgo, pril. (komp. dj/dj/d) - 1. dugo (Ve} dgo ga n, a mre se r} i: Ve} ~da vrmena ga n); (Pv s j d` `lovalo.); 2. daleko (T m j dgo za p} hd}.) dugo~sn (dugo~sna, dugo~sno), neodr. pridj. - dugotrajan (SL) (Bme su mi ov postol dugo~sni, mn jih ve} pt lt.); (Dans m j dugo~sn dn.) dugo~sn (-, -), odr. pridj. upravo onaj dugotrajni (SL) (E, da m j speta kpt dugo~sn postol!) dugovt, gl. nesvr{. (dugje{, dugj) - dugovati, biti du`an (Ve} mi lto dn dugje{ sldi.)

dh, m. - 1. duh (Na S svt pve~r dhi dohjaj, a vni s i na D{n dn.); 2. vonj, neugodan miris (Ali t j gd dh, hj se oprt!) duhn, m. - duhan (Str su jdi `njfali duhn.) Dhova, `. - Duhovi, crkveni blagdan u nedjelju, pedeseti dan nakon Uskrsa (Dh je Svt na dn pedest, re~ se o Dhovi.) duhtr, m. - lije~nik (Nk ne vl p} duhtru, a ~ kad se mr.); (Pv su bbice po k}ah pohjle i ns `nsk duhtra ni vdele.) duhtorca, . - lije~nica (Duhtorc j z{la z mbulnt/abulnt i k zn kad }e se vrnt.) dja, `. - dvica, dvojka (u igri, ili {kolska ocjena) (Smo dje pobr{ va {kli.) djina, `. - pogrd. dvica, dvojka (u igri, ili {kolska ocjena) (Speta djina! Ne mrn v{e dobt kulko god ~l.) dukt, m. - zlatnik, dukat (Otc m j dl t dukti.) dl (-a, -o), neodr. pridj. (komp. dulj) - nezreo (odnosi se na vo}e) (SV) (T jbuke su jo{ dle, ne jj tog/teg.) dl (-, -), odr. pridj. (komp. dulj) - nezreli (odnosi se na vo}e) (SV) (Dl hr{ve v` sta.)

dlast

240

dvat

dlast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. dulastj) - 1. duguljast, ovalan (Dt jn m dlastu glvu.); 2. pren. neljubazan, grub (^ si tak dlast? ^ ne zn{ r} ni Bh!?) dlast (-, -), odr. pridj. (komp. dulastj) - 1. duguljasti, ovalni (On maj onst dlast hr{ve.); 2. pren. neljubazni, grubi (V{, gr n dlast, }{ vdet da nas n}e ni pogjdat!) dlica, `. - vrsta jabuke (VJ) (Dlic j srta jbk.) dnt, gl. svr{. (dne{, dn) naglo udariti koga u rebra ili drugamo (isto: snt) (Ostla m j ~rnca kj si me dnl.) dpl (dpla, dplo), neodr. pridj. - dvostruk ([pg je dpl.) dupert, gl. nesvr{. (duper{, duperj) - tro{iti, rabiti {to (SV) (Ali ovst sapn bzo dupermo.) dpja, `. - duplja (Phi stor dpju va drv.) dupjk, m. Gjd. dupjk - 1. staklenka volumena 2 l (Oper t dupjk!); 2. koli~ina od dvije litre teku}ine (Za on grzj ~ j pbrl na n{n m j dnesl jedn dupjk.) duplt, gl. nesvr{. (dupl{, duplj) - dvostru~iti (Duplj t pa }e bt j~!)

duplr, m. Gjd. duplr - debela vo{tanica (Duplr mr gort dok nk umr.) dpl (-, -), odr. pridj. - dvostruki (Lpj su mi dpl brbar`e.) dplo, pril. - dvostruko (On m dplo v} pl}u od njeg.) durt, gl. nesvr{. (dur{, durj) - ustrajati, trajati (N}e mi t rbe n{ durt! rekl j, a n njj je odgovorl da n}e ni njem t sldi ~ mu j j dl!) drt/drt, gl. nesvr{. (dr{, dr) - 1. jedva ustrajati, `ivotariti, slabo napredovati (N{a koko{ j sbj bln a{ nkako dr.); 2. besposleno, nezainteresirano sjediti (Ve} {etemnu dn dr, za n{ ju n vja ni brga.) dst, gl. nesvr{. (db{, db) dupsti (^ t db{?) d{, `. Ajd. d{u - du{a (Nebge d{e va prkatriju.) mrn d{ - bezbrino, ~iste savjesti (Rekl sn ti t mrn d{, a t t zam kako }{.) ott d{u spustt - 1. umrijeti (Ne mre d{u spustt, a m~ se ve} tr msca.); 2. namu~iti se oko ~ega (T t j pt za d{u spustt: s nzgru i stmo.) du{ca, `. - `i`ak, stijenj, fitilj (Du{ca se provrz ~ez konj}a pa se t lo` va `mj z ln / jn i vodn i va`g se.) dvat, gl. nesvr{. (dv{, dvaj) - gurati, gurkati koga (isto: s-

duzna

241

dvort

vat) (^ me dv{, tr ti ne smtn!) duzna, `. - tuce, dvanaest komada (Djte mi zjedno clu duznu {u{tn!) dn (dn, dno), neodr. pridj. (komp. dunj) - du`an (K n d`n, n ni vrdn!) duerd, m. - da`devnjak (Du`erd je ~n/~n i `t, `v uz vdu ili kad j mdno i re~ d j trovn.) dunk, m. Gjd. dunk - du`nik (J sn njegv du`nk, a{ m j vl dlo strl.) dnst, `. Gjd. dnosti - du`nost (T m j d`nst i nemjte mi na tn hvlt.) dv, br. m. i s.; dv, `. - dva (On m dv brta.; Nap{ dv slva!; Dj mi dv prskve!) dvjset, br. - dvadeset (Dvjset dn je pro{l!) dvjst (-, -), red. br. - dvadeseti (Bl je dvjst kad je do{l.) dvkrt, pril. - dvaput (isto: dvpt) (Dvkrt san te zvl.) dvanjst, br. - dvanaest (Bl j dvanjst postolh i ~etri evnjelsti.) dvanjst (-, -), red. br. - 1. dvanaesti (Dvanjst dn su ga na{l va {tpdh); 2. mjesec prosinac (Rodt }e va dvanjstn.)

dvpt, pril. - dvaput (isto: dvkrt) (Dvpt mri, jednpt kroj!) dvst, br. - dvije stotine; dvjesta (Dj mi dvst kn.) dvstt (-, -), red. br. - dvjestoti (Sk dvstt dobv ngradu.) dvjk, m. mn. - blizanci (Rodl j dvjk.) dvj~}i, m. mn. - blizanci, od milja (Imt dvj~} j lpo, ali t{ko.) dvoji (dvoje, dvoja), br. pridj. dvoji, dvoje, dvoja (Nebga, bez m` j, a goj dvju dcu.; Imn dvji o}l.; Iman dvje g}e.; Iman dvja klaca.) dvojt, gl. nesvr{. (dvoj{, dvoj) - dvoumiti se, dvojiti (S dvojn da }u p} jtra kmpr kopt.) dvr, m. Gjd. dvr - tor za stoku i pastirska nastamba na planinskom pa{njaku (Pvo su jdi pu dvr blgo imli, a dans nd/nd dlaj vkndice.) dvorc/dvorac, m. Gjd. dvrc/ dvrca - dvorac (Kd sn bl m}i{na, mslela sn d j Ka{tl kraj~n dvorc/dvrac.) dvort, gl. nesvr{. (dvor{, dvor) - dvoriti, poslu`ivati (N} vas smrn dvort, zamte smi!)

d'a~}

242

d'mbus

D
d'a~}, m. - u~enik, |ak, od milja (Kakv d'a~}, a kakva trba!) d'k, m. Gjd. d'k - u~enik, |ak (isto: {koln) (Pv se rekl {koln, a dans se re~ dk.) d'r, m. - krug u igri; partija u igri (Jo{ jedn d'r pa rm dma!) d'irt, gl. nesvr{. (d'ir{, d'irj) - obilaziti (Cli dn d'ir po sel.) d'mbus, m. - nered (^ j t d'mbus? Zjedno t posprvi!)

243

nglesk

E
e, uzv. - za poja~avanje osje}anja (E, da nn s j blo najst bann!) ej, uzv. - za dozivanje, za privla~enje pozornosti (Ej, t, ~ ne ~je{? ) eko, ~est. - za upozorenje na {to (Zme{ dv bubnjre i tavaln/ tavaln i eko ti skla!) kola, uzv. - u zna~enju evo na! (Ekola! Fnili smo!) kstra / hstra, pridj. nepromj. 1. dodatno, povrh redovitoga (Dbl san mlo kstra/hstra sldh! ); 2. posebno, razli~ito od uobi~ajenog (T ve{td t j mlo kstra.) elegntn (elegntna, elegntno), neodr. pridj. (komp. elegntn n je lp, elegnj) - 1. vitak (O tn, a on j debla.); 2. s ukusom, probrano odjeven, otmjen (Vvk je elegntna i lpo se dr`.) elegntn (-, -), odr. pridj. (komp. elegntnj ) - 1. vitki (On elegntn je sd elegntn ma n pv bl.); 2. otmjeni, ukusno odjeveni (Do{l j on elegntn nsk i s su gjdali za njn.) emsija, `. - radijska ili televizijska emisija (Na televziji rdi pogjdmo kakvu emsiju o b{tijah.) enmo, pril. - onamo (isto: onmo) (Nk j {l evmo, nk enmo.) nd /ndka, pril. _ - ondje (isto: nd /ndka) (End/ndk j vvk blo ~da drenjl!) enksija, `. - injekcija (isto: nksija) (SH) ( I m ngnu, pa mrmo p} na enksiju/nksiju.) enksijica, `. - injekcija, u govoru djeci (Dt }e ti tta duhtorca enksijicu! N}e te bolt! ) enksijina, `. - injekcija s velikom {trcaljkom ili iglom, bolna injekcija (Slbo m j do{l kad sn vdl enksijinu.) E nglz, m. - Englez (Oenla s j nglz nglza.) prv se E za E - pretvarati se kao da o ~emu ne zna ni{ta (Ptla sn ju za nglz.) sna, a on se prv E Englezca, `. - Engleskinja (On j nglezca pa te ne razum.) E nglesk, odr. pridj. `. poimeniE n~en - Engleska (Bvaj va E gleskj.) nglesk (-, -), odr. pridj. - koji se odnosi na Englesku i engleski (Pt ~j je nglesk bi~j.) nglesk, pril. - engleski (Navdila s j po nglesk.)

ereditt

244

evda

ereditt, gl. nesvr{ . (eredit{, ereditj) - naslijediti (Ereditl je k}u i dvr.) rodrm / lodrm, m. Gjd. rodroma / lodroma - zra~na luka (Hmo gjdat roplani na rodrm/lodrm.) ropln, m. Gjd. roplana - zrakoplov (isto: avijn /jropln) (Hmo gjdat roplani na rodrm /lodrm.) evako, pril. - ovako (isto: ovako) (Evak }emo stort! ) evakv (evakova, evakovo), neodr. pridj. - ovakav (isto: ovakv) (Vrj mi, bl je evakv i iml je evakvo ko.)

evnjelst, m. - evan|elist (Bl j dvanjst postolh i ~etri evnjelsti: Ivn, Mrko, Matj i Lk.) evst/evst (evst, evst), zamj. - upravo ovaj (isto: ovst /ovst) (Evst/evst kj~ ne otkju~v evst vrta.) vd /vdka, pril. - ovdje (isto: vd /vdka) (Evd/vdka su bli kj~ i sad jih n!) ev (ev, ev), zamj. - upravo ovaj, ova, ovo (isto: ov) vo, uzv. - evo (Evo me! Do{l sn!) evda, pril. - ovuda (isto: ovda) (Kda gr{? Evda.)

fbrika

245

fagotina

F
fbrika, `. - 1. tvornica (isto: tvrnica) (D j do{l nk bogt i kpl clu fbriku.); 2. Tvornica papira u Rijeci (isto: Hrtra) (Hrtr j pv bl vl fbrika.) fabriknt, m. Gjd. fabriknta tvorni~ar (Bl je pu fabriknta.) fabrikt, gl. nesvr{. (fabrik{, fabrikj) - 1. izra|ivati (^ v tmo fabrikte?); 2. pren. lagati, izmi{ljati (K }e ti vrovat kad smrn n~ fabrik{?) fbri{k (-, -), odr. pridj. - tvorni~ki (isto: tvrni{k) (Ne pijaju me ov fbri{k tte.) fca, `. - 1. lice, obraz (isto: lc) (Debl j, ali m lpu fcu!); 2. poznata osoba (Njej sn je glvn fca va {kli.) facda, `. - fasada (Sm va vln tr{ku a{ }emo facdu dlat.) facdina, `. - ru`na, stara fasada (Znt }emo ov stru facdinu.) fcica/f~ica, . - lijepo, sitno lice, li{ce (isto: li~ac/l{c) (Kad sve{ vlsi t ti se lpo fcica/ f~ica vd.) facl, m. Gjd. facola - rubac (isto: rbc) (@nsk su imle facl na glv.) facol}, m. - d`epni rup~i} (Kad ~ovk ne b otl ~ pozbt, t sv`e zl na facol}u.) fa}urt, gl. nesvr{. (fa}ur{, fa}urj) - 1. {eprtljati, raditi {to bez u~inka (^ t fa}ur{? Stor t kko Bg zapovd.); 2. mahati rukama i nogama (odnosi se na malo dijete, novoro|en~e) (Kko lpo fa}ur z ru~cami! Vd se d j zdrv.) faganl, m. Gjd. faganla - jur~ica, autohtona vrsta ptice pjevice (B{ mi mgl pu Dlfota nabvit jednog faganla za va gjbu?) fagarl, m. - vapnenica, vapnara (isto: japnnica/japlnica) (Skro sk k} j imla fagarl.) fagarli}, m. - mala vapnara (N{a k} j imla fagarli}.) fagarlina, `. - stara zapu{tena vapnara (N{a str k} j imla fagarlinu.) fagot, m. - neuredan smotuljak (S ~ j iml, j zvl va fagt i {l }!) fagoti}, m. - manji neuredan smotuljak (Bg zn ~ m j va tn fagti}u?) fagotina, `. - velik neuredan smotuljak (J ti tak t fagtina?)

fj~}i

246

familijrn

fj~}i, m. mn. - smjesa znoja, pra{ine i otpadaka s povr{inskoga sloja ko`e u djece (Hj ga oprt! V{ su mu fj~}i pd vrtn.) fjda, `. - korist (isto: vjda) (Kakv j fjda da si mu sd nado{tukla brag{e kad je od npt nrsl.) fjk, m. mn. - smjesa znoja, pra{ine i otpadaka s povr{inskoga sloja ko`e (Pn j fjkh a{ se ve} ozdvna n oprl.) fjtt, gl. nesvr{. (fjt{, fjtaj) - govoriti besmislice, prenemagati se govorom, izmi{ljati, lagati, obmanjivati (On vvk n~ fjt.) fakn, m. - neotesanac, deran (Faknu jedn, ~ si t strl ssdn?) fakn~i}, m. - neotesanac, deran; od milja (A ~ }e{, fakn~i} je i t m j spodbno!) fakn~ina, `. - obje{enjak, deran sklon ve}im nepodop{tinama (On Gornn fakn~ina m j s grzj pojl.) flda, `. - namjerno u{iven ili gla~anjem izveden nabor na tkanini (Za{j mi brhn na flde!) fldica, `. - namjerno u{iven ili gla~anjem izveden manji nabor na tkanini (Dok pgl{ lncn, pzi da ti se z drg bnd ne dlaj fldice!)

flet, gl. nesvr{. (fl{, fl) 1. nedostajati (Pr{l j pred {etemnu dn i ve} mi fl!); 2. pogrije{iti (Nkad ne zn{ kad }e{ flet!) fli~n (fli~na, fli~no), neodr. pridj. - neiskren, licemjeran (isto: fls/flas) (Nemj mu vrovat, v{ d j fli~n!) fli~n (-, -), odr. pridj. - neiskreni, licemjerni (isto: fls) (N} v{e imt dla z onn fli~nn.) falnga, `. Gmn. falng - mana, pogre{ka, zamjerka (Kpla sn rbu z falngn a{ je cenj.) fls/flas (flsa, flso), neodr. pridj. (komp. flsj) - neiskren, licemjeran (isto: fli~n) (Nemj mu vrovat, v{ d j fls/ flas!) flsarja, `. - izvje{ta~enost, licemjerje (T ~ on dlaj, t j jedn vl flsarja!) fls (-, -), odr. pridj. (komp. flsj) - neiskreni, licemjerni (isto: fli~n) (N} v{e imt dla z onn flsn.) famlija, `. - obitelj (isto: druna) (On su s va famliji takvi.) bt va famliji - biti nasljedno u obitelji (S mi se vd da n n ~st, a t jn je va famliji.) familijrn (familijrna, familijrno), neodr. pridj. - sklon, odan n je familijrn ~oobitelji (O vk!)

fanla

247

faol}

fanla/fanlica, `. - vrsta pamu~ne tkanine s dla~icama, flanel (Kpla sn lncn od fanl/ fanlic.) fnt/fnat, m. Gjd. fnta - dje~ak, mladi}, {iparac (Pro{l je de{k}, a vrnl s j fnt/fnat.) fnti}, m. - mali ili vrlo mladi fant (Pro{l je fnti}, a vrnl s j fnt/fnat.) fntna, `. - dobar, vrijedan, snaan dje~ak, mladi}, {iparac n je prv fntna! Pogjdj (O kko dl! Kod mu{k!) fntzija, `. - besmislica, glupost (T su fntzije i n mi sla tog/teg nasl{t/na{l{t.) fntazrat, gl. nesvr{. (fntazr{, fntazraj) - bulazniti, trabunjati (B`e, ali t fntazr{!) fnj, pril. - podosta, poprili~no (Fnj lt je ve} od tog/teg pro{l!) fnjsk (-, -), odr. pridj. (komp. fnjskj/fnjskivj) - 1. nao~it, zgodan, privla~an (On j grd i vvk natmrena, a n je fnjsk.); 2. stasit, kr{an (Fnjsk j, visk i jk.); 3. ubla`. debeo, preuhranjen (Fnjsk sn, a n{ ne pojn.) frba, `. Gmn. frb - boja (isto: bja, kolr) (S kakvn frbn }ete opiturt pon{tre?)

frbat, gl. nesvr{. (frb{, frbaj) - 1. bojadisati (Sk lto frb pon{tre, a n jn sla.); 2. pren. lagati, obmanjivati (T frb{ kga/kga god }ap{.) f{i}, m. - mali ili uski povoj, zavoj, ovoj (Pv s su{la/{u{la bl pna d~jh f{i}h.) f{, m. - povoj za novoro|en~e (Pv s su{la/{u{la bl pna f{h.) fa{t, gl. nesvr{. (fa{{, fa{j) povijati, zavijati povojem (Dans mtere ve} ne fa{j dcu.) f{ica, `. - ukrasni porub (AM) (Obrb kolti} s f{icn pa }e ti bt ~da lpj!) fa{tdj, m. - nepodop{tina, nepristojnost, neuljudnost (isto: fa{tdija) (Ne jj prev} fala a{ }e ti dlat fa{tdiji.) fa{tdija, `. - nepodop{tina, nesta{luk (isto: fa{tdj) (Ov mlac smrn del fa{tdije.) fal, m. - poljoprivredna kultura iz roda mahunarki: grah i ju{no jelo od graha (Fal se sd {etemnu pred Jrjevn ili {etemnu za Jrjevn.); (Kp kil fa`la!); (Na skn {prhetu va sel s j khl fal.) faol}, m. - grah slabih, krljavih sjemenki, ili stabljike, ili grah od milja (Mjko, kakv vn je

faolna

248

fta

t fa`ol}? [kd j vdu tro{t za zalvt ga, i onak n b n{ njeg.); (Ov lt j nkakv drbn fa`ol}.); (Zgojli smo se na fa`ol}u.) faolna, `. - grah visoke stabljike ili krupnih sjemenki, ili grah kao odbojna namirnica (Mjko, kakv vn je t fa`olna? K }e n} klc z nj!); (Kakvi su pa fa`olne, kad je mo{nca tak velka?); (Najli smo se fa`oln kad smo bli dic. Sd bn ~ drg jla.) fbra, `. - povi{ena tjelesna temperatura, vru}ica (isto: tmperatra [tperatra]) (Bln si, zmri mlo fbru!) febrj, m. - velja~a (Va febrju se m{ke frajj.) fca, `. - talog (vina, masla, kave i sl.) (isto: tlog) (Kad se ptr skh, ostne mslo i fca, a on j njboj s palntn.) fhtat /se/, gl. svr{. (fht{ /se/, fhtaj /se/) - rje~kati /se/, sva v moj dvja |ati /se/ (SL) (O di~na se po cl dn fhtaj.) fltr, m. Gjd. fltra - krovna ljepenka (rabi se i u druge izolatorske svrhe) (AM) (isto: fltra) (Kll sn fltr da ne p{}.) fltra, `. - krovna ljepenka (rabi se i u druge izolatorske svrhe) (AM) (isto: fltr) (Kll sn fltru da ne p{}.)

ferl/felr, m. Gjd. ferl/felr - prenosiva svjetiljka s teku}im gorivom (Dolj petrja/petrj va ferl/felr!) feral}/felar}, m. - manja prenosiva svjetiljka s teku}im gorivom (Mlikarce su {l {kri v Rk pa su svtle s feral}i/ felar}i.) frije, `. mn. - praznici, du`i odmor (P~le su frije.) frmt /se/, gl. svr{. (frm{ /se/, frmj /se/) - zaustaviti /se/, stati, prestati (Frmj se pu Darn i kp kil sra.); (Ba{ si blebetjva. Ns frmla d jutro.) frmvt /se/, gl. nesvr{. (frmje{ /se/, frmj /se/) - zaustavljati /se/, prestajati (Z~ frmje{ kad jo{ nsm do{l? Vzi dje!) f{/f{t, pridj. nepromj. - jak, sna`an (On j f{/f{t `nsk, a i o`enla s j za f{/f{t ~ovka.) f{ta, `. - pu~ka sve~anost, svetkovina (Bl j vl f{ta na ^vj.) f{tr, m. - zastarj. osoba koja je vodila plesne zabave i najavljivala za koga je koji ples (F{tr je govorl k tnac je za kog/ keg.) fta, `. - kri{ka, odrezak (isto: lnda) (Odr`i mi ftu krha!)

ftica

249

Filpja

ftica, `. - malena ili tanka kri{ka, odrezak (isto: lndica) (Odr`i mi fticu krha!) fbija, `. - kop~a, ukosnica (Dans `nsk rtk ns fbije va vlash.) fidt se, gl. nesvr{. (fid{ se, fidj se) - pouzdavati se, imati povjerenja (Ne fidn se zt je na ft a{ je ne poznn.) figra, `. - 1. ukras, ures (Baldu kldn na stl smo o Bo`}u za figru, drg dni n tmo.); 2. ukrasni predmet (isto: figrica) (Donesl m j figru s Tlij.) figrica, `. - ukrasni predmet (isto, zn. 2: figra) (Donesl m j figricu s Tlij.) figurt, gl. nesvr{. (figur{, figurj) - pristajati, prili~iti (Tst slka ti bje figur na zd.) figurn, m. - modni ~asopis (Lp j obu~en, kod d j z figurna z{la.) fijo~i}, m. - vrpca vezana u manju ukrasnu petlju (Zamotj mi dr i zalp fij~i}.) fijo~ina, `. - vrpca vezana u veliku ukrasnu petlju (Makn t fij~inu! Prevelk je.) fijok, m. - vrpca vezana u ukrasnu petlju (Sv` {pigte na fijk!) fijlica, `. - ljubi~ica (isto: jbica) (Fijlice pu ns njprv zjd va kornah.)

Fijumn, m. - etn. rije~ki starosjedilac romanskih korijena (Nesl j mlk nkakovn Fijumnn.) Fijumnka, `. - etn. stanovnica Rijeke romanskih korijena (Ule su jn Fijumnke kakvi stri postol ili rb dt.) fijumnsk (-, -), odr. pridj. rije~ki govor romanskoga tipa (N{ je ne razumn kad povdaj po fijumnsk.) fijurn, m. - ma|arski forint (Vn j blo po sdn sldh, a mu{kt po fijurn.) fkt, gl. nesvr{. (f~e{, f~) - zvi`dati (isto: fjkat) (Nm{ fkt a{ si jo{ m}i{n.) fikt, gl. svr{. (fikn, fikj) zavidjeti, podmetati komu (T n stina. Fikli su mi t.) fla, `. - duga~ak red ljudi (Ns do{l na rd a{ je bl vl fla.) filt, m. - lan~i} oko vrata (isto: korezn) (Va jelnskj plovanji se re~ filt, a va crni{kj i grjskj korezn.) filti}, m. - tanak ili fino izra|en lan~i} (Lp filti} njj je dnesl.) Filpja, `. - blagdan i svetkovina svetih Filipa i Jakova, za{titnika radnika, i patrona grobni~ke (grajske) crkve i `upe (Filpj j grjsk blgdn, slv se na tr ptga/ptga.)

flm

250

fljba

flm, m. Gjd. flma - 1. igrani film (Pogjdala bn dbr flm.); 2. fotografski film (Kp flm da mremo slkat s dcu skpa.) flmi}, m. - igrani film lo{ije kvalitete (Kadagd ~ovku p{e pogjdat ovakv flmi}.) filozof, m. - mudrija{ (A, n je filozf! N se ~ { njn.) filozofrat, gl. nesvr{. (filozofr{, filozofraj) - tobo`e filozofirati: hiniti mudrost u razgovoru, mudrija{iti (Ne vln { njn divnit a{ smo filozofr.) fn ( fn , fno ), neodr . pridj . (komp. finj) - 1. fin, krhak, nje`an, osjetljiv, tanko}utan (isto: delikt) (On j fnog/ fneg nsa!); 2. pren. koji hini fino}u, krhkost, nje`nost, osjetljivost, otmjenost (Do{l je z sel, ni {klu n fnl i sd je jko fn.) finnc, m. Gjd. finnca - financijski policajac u staroj Jugoslaviji (Nk Grbni{}ice s se za finnci o`enle.) fn (-, -), odr. pridj. (komp. finj) - 1. fini, krhki, nje`ni, osjetljivi, tanko}utni (isto: delikt) (N}e ti t n delikt ott dr`t padlu s krvn. T }e se njem gnjst.); (Kst ti rb fn ili grb blnja?);

2. pren. upravo onaj koji hini nje`nost, otmjenost, krhkost, osjetljivost (On fn gosp n fn leh se dla da j.) fnit, gl. svr{. (fn{, fn) - dovr{iti, zavr{iti, dokon~ati, svr{iti (isto: dokn~t, dofnit) (S ve} fnila pomvt?); (Znt }emo rmadru kad fnmo facdu.) fnta, `. - gesta, pokret, pri~ina (Kad je { njn, stor fntu kod da me ne vd.) finjvt, gl. nesvr{. (finjje{/finjv{, finjj/finjvaj) - dovr{avati, zavr{avati, svr{avati {to (J{to sn finjvl kad je p~l d`.) fi{kl, m. - 1. odvjetnik (Zt }u fi{kla, pa }e me bt mnje strh p} na sd.); 2. pren. prepredena osoba (AM) (Fi{kl jedn, ali m j prevrl!) ft, m. - najam (isto: kvrtl) (Cl `ivt je bl po tjh k}ah na ftu.) ftovr, m. - stanar u iznajmljenu stanu (Lhko njem kad m dv ftovra.) fjka, `. - lijenost, bezvoljnost (]apla m j nkakova fjka.) fljba, `. Gmn. fljb/fljb - visak (isto: vsk) (Skmu/skmu zidr rb fljba.)

fljda

251

frj

fljda, `. Gmn. fljd/fljd - 1. vrsta haljine na kop~anje koje su obi~avale nositi starije `ene (Kp nni kakvu {kr fljdu v Rk.); 2. kuta, radni haljetak, za{titna halja (Obc fljdu da se ne oblt{.) fljdica, . - mala flajda (Mi smo va snovnj {kli nosli fljdice.) fljdina, . - velika, runa ili stara flajda (Vvk si va tj strj fljdini, kod da nm{ drgh pt!) flgma, pridj. nepromj. - hladnokrvan, ravnodu{an (On j flgma. N nj blo ni strh ni srn.) flgma, pril. - hladnokrvno, ravnodu{no (Flgm j t storla.) fl~ina/flkina, `. - velika mrlja (isto: m}ina) (Ostla m j vl fl~ina/flkina na brag{ah.) flka, `. - mrlja (isto: m}a) (Stlnjk sn polla z vnn, pa m j ostla flka.) flkica, `. - mala mrlja (isto: m}ica) (Ne presu~j se zrd t flkic a{ se ni ne vd.) fltn (fltna, fltno), neodr. pridj. (komp. fletnj) - spretan (Da n onak fltn, bi bl ngu preknl.) flizrka, `. Gmn. flizrk - frizerka (H}r njj ~ za flizrku.)

flizra, `. - frizura ([l j na flizru.) flizrica, `. - lijepa i jednostavna frizura (Ba{ t j lp flizrica!) fj, m. Gjd. foja - zastarj. list papira (Dj mi fj a{ }u mu psm napst.) fra, `. - partija igre (Dj, }emo jedn fru zaigrt!) frca, `. Gmn. forc/frc - tjelesna snaga, kondicija (Trba frc za d} sno na pd.) za sn frcn - svom snagom (Potzali smo za sn forcn i nsm mogl oskst rpu.) frct /se/, gl. nesvr{. (frc{ /se/, frcj /se/) - upinjati /se/, siliti /se/ (Ne frcj se a{ }e ~ p~it va teb!) frcrat /se/, gl. nesvr{. (frcr{ /se/, frcraj /se/) - upinjati /se/, siliti /se/ u~estalo (Ne frcrj se a{ }e ~ p~it va teb!) fornt, m. Gjd. fornta - ma|arski novac (Nk Fbi} s Potklafca s j {kumtl za fornt da }e se pocrt.) frma, `. Gmn. form/frm oblik (Posd mi frme za dlat kol~!) frj, pridj. nepromj. - slobodan, bez obveza (Njeg zov, n je frj!) frj, m. Gjd. frja - ljubavni sastanak (^ si bl na frju?)

frjr

252

frs

frjr, m. - odabranik, vjerenik (S na{l frjra?) frjarica, `. - odabranica, vjerenica (Luzrija m j bl frjarica.) frjari~n (frjari~ina, frjari~ino), pridj. - vjereni~in, odabrani~in (Atresrj psm na frjari~inu sestr pa mteri n}e bt sumjvo.) frajt se, gl. nesvr{. (fraj{ se, frajj se) - ljubovati (M{ke se frajj va drgn misc.) frjla, `. Gmn. frjl/frjl - gospo|ica (isto: gospodica) (Po frjlah su r`ice lp frjle doble me.) frjlica, `. - gospo|ica, od milja ili vrlo mlada (isto: gospodica) (Kakva frjlica! Vvk urjena.) frakact, gl. nesvr{. (frakac{, frakacj) - nabacivati `buku na ku}nu fasadu (Ivn }e m{t, a Rk }e frakact.) frakacn, m. - plosnata alatka za poravnavanje `buke po zidovima (Kad fn{ frakact, oper frakacn!) frnbob, m. - malinov sok, malinovac (isto: hmbr/hmpr) (Pobrali smo kpine pa }emo stort frnbb.) Frncija, `. - Francuska (isto: Frncusk) (Dll je va Frnciji.)

Frncusk, poimen. pridj. (isto: Frncija) (Dll je va Frncuskj.) frncsk (-, -), odr. pridj. francuski (Nkad se n navdl povdt po frncsk.) Frncz, m. - Francuz (M njj je Frncz.) Frncuzca, `. - Francuskinja (Po ltu djd Frncuzce.) frncuzjv (frncuzjva, frncuzjvo), neodr. pridj. - zara`en spolnom bole{}u, triperom (^ se ~{e{ kod da si frncuzjv?) frncuzjv (-, -), odr. pridj. zara`eni spolnom bole{}u, triperom (D se dje od onga/ onga frncuzjvga/frncuzjvga!) frne, `. mn. Gmn. frn - 1. rese, kite od tkanine (J mn lpu kltru na frn`e.); 2. kosa podrezana do obrva, da pokriva ~elo (Dj }u ti frn`e ostr} a{ ti red vlsi v ~i.) frnice, `. mn. - kratko podrezana kosa iznad obrva (T frn`ice ti ne stoj dobr!) frnine, `. mn. - duga~ka kosa koja pada na ~elo (Ostr t frn`ine a{ }e{ oslpt!) frs, m. - vrlo bolan gr~ u utrobi s gubitkom svijesti (u dojen~adi) (Vs je poplvl a{ g j frs }apl.)

frtr

253

frtina

frtr, m. Gjd. frtra - fratar (P ns n blo frtrh.) frtri}, m. - vrtna ukrasna biljka; Tagetes patula (Pdjesn je lpo vdet frtri}i va vtu.) fcat, gl. nesvr{. (3. l. jd. fc, fcaj) - odlijetati unaokolo raspr{uju}i se (odnosi se na iskre) (Na ognj skre fcaj.) frbjtr, m. - zastarj. nadzornik imanja na dvoru (Frbjtr je bl va ka{tlini va Grd.) fregt, gl. nesvr{. (freg{, fregj) - ribati ~etkom (isto: rbat, lt) (^ dl{? - Fregn a{ si mi s tl zabltl.) frezt, gl. nesvr{. (frez{, frezj) - ravnati izoranu njivu (SH) (Zapln }emo frezt.) ffja, `. - neozbiljna osoba, {eprtlja (Ala, ffjo, ne drezge}!) ffjast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. frfjastj) - neozbiljan, {eprtljav (N trba s ffjastn ~ovkn imt dla.) ffjast (-, -), odr. pridj. (komp. frfjastj) - neozbiljni, {eprtljavi (Ffjastmu/ffjastmu smo se nasml.) frfjt, gl. nesvr{. (ffje{, ffj) 1. lagati, izvrtati rije~i (^ t ffje{? Ns j t tak ni mslela ni rekl.); 2. bljezgariti (Ala ne frfj! ^ t re~{ ne b ni ps z

msln pojl.); 3. nerazgovjetno govoriti (Ne frfj, leh lpo rec t ~ msl{.); 4. ~initi {to povr{no, netemeljito (Stor mi t, ali smo ako n}e{ frfjt.) frgat, gl. nesvr{. (frg{, frgaj) - pr`iti u dubokoj masno}i (Jl bi da m j leh mso vvk frgat.) frs, m. - starinska podsuknja (Za{la sn ti frs pa }u ti vjkak i on ~ gr ozgor.) fr{k (-, -), odr. pridj. (komp. fri{kj) - svje`i (N} str, dj mi fr{kga/fr{kga krha.) fr{ko, pril. - svje`e, prohladno (Dans je vni fr{ko pa }emo sntt.) frta/frtula, `. Gmn. frt/frtl u{tipak, pr`eno slatko tijesto (^st srd j pa mrn za bi~j mlo frt/frtl stort.) fritja, `. - omlet, plitko i {iroko pr`ena jaja (Za ve~ru }emo fritju z {progami.) frtica/frtulica, `. - manji u{tipak, pr`eno slatko tijesto manjega oblika ili osobito ukusno (On vvk pe~ m}i{ne frtice/frtulice, a j vln mlo v}e.); (Frtice/frtulice su ti za psti polzt.) frtina/frtulina, `. - izrazito velik u{tipak, pr`eno slatko tijesto velika oblika ili tvrdo i neu-

frak

254

fudrt

kusno (Na krju, kad se {tufn, pe~n vl frtine/frtuline da pvo fnn.); (Hti t frtine/frtuline }a! T t j tdo i n za jst.) frak (fri{k, fr{ko), neodr. pridj. (komp. fri{kj/fr) - svje` (Z butge mi dones fr`ak krh.); (^ se m~{ z tn ba{ktinn/ ba{kotnn? Pojj rje ftu fri{k krha.) frkals/frkalz, m. - {iparac (Frkals/frkalz je de{k} od kakvih destk lt.) frkalsica, `. - {iparica (Frkalsic j divj~ica od kakvh destk lt.) fki}i, m. mn. - vrsta sitne tjestenine dobivena kidanjem od komada tijesta (Fki}i ti se dlaj sjedno kod i makarn leh se s psti pom}i{no, na stno otkd od tsta.) frknt (3. l. jd. fkn, fkn), gl. svr{. - brzo pro}i, odletjeti, proletjeti (naj~e{}e se odnosi na vrijeme) (Svt Kta fkne vn do Bo`}a msc dn.) frkja, `. - vrsta p{eni~ne ka{ice zakuhane u juhi ili u mlijeku (Skhj mi mlo frkj za ve~ru!) frnjokula, `. - blagi udarac po glavi (]}o, Stpn m j dl frnjkulu.) frl (-a, -o), neodr. pridj. (komp. frulj) - dotrajao, tro{an, gnjio,

truo (odnosi se na prirodne materijale poput drveta ili tkanine) (T kmd cerd t j frl. Hti ga }!) frl (-, -), odr. pridj. (komp. frulj) - dotrajali, tro{ni, gnjili, truli (odnosi se na prirodne materijale poput drveta ili tkanine) (Hti t frl kmd cerd }!) frlica, . - svirala (Od npt da m j t frlica jo{ lpje sopl.) fru{tnj, m. Gjd. fru{tnja - vrsta meke deblje tkanine s uzorkom, slu`i za izradu haljina ili debljih ko{ulja; parhet (isto: hru{tnj) (Za po zm t j njboj za{t hju od fru{tnja.) frt, m. - vo}e (isto: vo}, r) (Pv n blo tulko frta.); (Bl j fnj frta na onstj m}erj jbuki.) f}, pril. - u kvar, u propast (Kad s j dt stbi~alo, pa stbi~alo ne b porvalo va k}icu, bi se rekl d j storlo f}.) fdra, m. - 1. podstava na odje}i (Fdra mi s j rasprla.); 2. pripravni, donji sloj krova na koji se pola`e crijep (Pod `lpc gr fdra.) fudrt, gl. nesvr{. (fudr{, fudrj) - pri{ivati podstavu na odje}u (J{to ti fudrn brhn i jtra }u ga fnit.)

fudrn

255

ftrat /se/

fudrn, m. - prezervativ (isto, zn. 2.: gmica) (Fudrni kpn v Rk a{ bi me srn da me k vd.) fjt, gl. svr{. (fj{, fj) - proma{iti, pogrije{iti u dje~joj igri (Fjl si, sd sn j na rd.) fjkat, gl. nesvr{. (fjk{, fjkaj) - zvi`dati, fi}ukati (isto: fkt) n je vsl ~ovk, vvk fjk (O dok r po csti.) flat, gl. svr{. (fl{, flaj) - pogrije{iti (isto: fjat/fjit) (Tl sn ga z bln pogodt pa sn fll.) fumda, `. - 1. napad tjelesne vru}ine popra}en znojenjem (Ve} dv lta me }apj fumde, a njve} po no}.) 2. pren. napad zlovolje (^ se dr~{, ~ t j speta fumda }apla?) fumt, gl. nesvr{. (fum{, fumj) - pu{iti (isto: p{it) (Ma ~ i t fum{?) fnd}e, `. mn. - talog crne kave (Zlj fnd}e va vt!) fnd}ine, `. mn. - velik, debeo talog crne kave (N} ti j th fnd}n! Zlj t i dj mi kaf.) fndamnt/fndamnat, m. Gjd. fndamnta - temelj, osnova

(Skopli smo fndamnt/fndamnat za k}u.) fur{t (fur{ta, fur{to), neodr. pridj. - stran, koji je odnekud do{ao (On j fur{ta, ali s j o`enla za Grbni~ana.) fur{t (-, -) - strani, upravo onaj koji je odnekud do{ao (Od sh mlad}h z sel, on s j za fur{tga/fur{tga oenla!) frija, `. - osoba koja {to mahnito ~ini (AM) (Doletl je k}u kod frija.) frma, `. - limena posuda za pe~enje u pe}nici (isto: ka{trla) (Na~in se dv {trcice k se kld va frmu namenu z jn.) frmn, m. Gjd. frmana - vozar, prijevoznik, vodi~ konja; zaposlen na izvla~enju drva iz {ume (Frmani su s konj vkl drv {m.) frna, `. - ciglana (AM) (Va frn`i su pekl lpc i opke.) ftrat /se/, gl. nesvr{. (ftr{ /se/, ftraj /se/) - obilno i dobro jesti, pren. potko`avati se, toviti (N mu zl poznt, dobr ga `en ftr.)

gbrla

256

gamla

G
gbrla, `. Gmn. gbl/gbrl - velika ukosnica za pri~vr{}ivanje pletenice (Za zaplst ~da vlash rb ~da gbl.) gc, m. - ukrasna biljka, Acacia (isto: kc, agc) (Gc t j predobr drv da od njeg str{ klc.) g}e, `. mn. - hla~e (isto: brag{e) (Ma n ti nma ni g} na rti.) g}ice, `. mn. - 1. male ili kratke hla~e (Sd su modrne nkakove g}ice da t j pl rti vni.); 2. plitke ga}ice, `ensko i dje~je donje rublje (Pustl j plne pa }u njj kpt g}ice.) (isto: brag{ice) g}ine, `. mn. - 1. duge, te{ke ili pohabane hla~e (Do{l je va nkakovih g}inah i hdj stomnji.); 2. duboke ga}ice (S moj prijatelce nse g}ice smo sn j va g}inah.); 3. uprljane ga}ice (Hti t g}ine za oprt.) (isto: brag{ine) gd, m. - zmija neotrovnica (Gd je vl k{ka, ali ne b ujl.) gdina, `. - 1. duga~ka i debela zmija neotrovnica (Kakv gdina! Dg je mtr i pl.); 2. zmija neotrovnica, s ga|enjem i strahom (Gdinu sn vdela va potku. - ^nga/~nga ili zelnga/zelnga?) ggrica, `. - sitni kukac kornja{ u plodovima, `i`ak (isto: rog{a) (Ggrice su on m}era blgaca k zjdaj fal.) ggri~ina, . - velika gagrica, s odvratno{}u (Hti ta fa`l, pn je ggri~n!) gjba, `. Gmn. gjb - krletka (Nebg grdlac kad je va gjbi.) gjbica, `. - manja krletka (Mnjega t}a kldi va gjbicu.) gjbina, `. - velika krletka (Vloga/ vlega t}a kldi va gjbinu.) galamn, m. - posuda za umivanje, lavor (vidi: lagamn) (Zlj t vdu z galamna!) galaman}, m. - mali lavor (T galaman} t j j{to za rke oprt.) galamanna, `. - veliki lavor (Z~ si kpl t galamannu? ^ }e{ kpat va njn?) gmbta [gbta], `. - kretnja podmetavanja noge komu da bi se spotaknuo ili pao (Pl je a{ sn mu gmbtu pdlo`l.) gamla, `. - zemljana posuda srednje veli~ine s bo~nom ru-

gant /se/

257

gps

~kom (Pla m j gamla n tl i okrhnla se.) gant /se/, gl. nesvr{. (gne{ /se/, gn /se/) - pokrenuti /se/ (isto: movit /se/) (Bol me nge, ne mrn jih ni gant.) gara, `. - gara`a (Lstavic j storla njzl pu ns va gar`i.) grdlac, m. Gjd. grdlca - ptica pjevica: ~e{ljugar (Nebg grdlac kad je va gjbi.) garfl, m. Gjd. garfola - ukrasna vrtna biljka: klin~ac, karanfil, Dianthos (isto: varhl/varfl/varfl) (Njlpj mi garfl di{.) garfoli}, m. - lijep i sitan klin~ac, karanfil, Dianthos (Nabrl sn lph garfoli}h za va cimtr.) gs, m. - plin (Vdi d l gs p{} z bc!) bt pod gsn - biti pripit (Kd je do{l, ve} je bl pd gsn.) gst, gl. nesvr{. (gs{, gs) - gasiti (Po s n}i su gsli kad bi gorlo va plninah.) gvli}/gvli}/gli}, m. - sitan krumpir (Njslj j gvli}/gvli}/gli} med strgtinami.) gzit, gl. nesvr{. (gz{, gz) 1. gaziti (Dok smo bli m}i{ni, nsm smli gzit po trv, a dans je n k kost.); 2. prije}i

rijeku ili kakvu drugu vodu (Mmo, d mrn p} gzit?) gd, zamj. - tko (N gd jst!) generl, m. Gjd. generl - general (Bl je nkakv generl va pr{lj vjski.) gte, `. mn. - duge dje~je ili `enske ~arape s ga}icama (Obc njj gte, v{ d j zm!) gtice, `. mn. - duge dje~je ~arape s ga}icama (S gtice su jj med nogmi {pe.) gtine, `. mn. - duge dje~je ili `enske ~arape s ga}icama, kada se iz kojega razloga nevoljko obla~e (N} t gd gtine ob}!) gbt se, gl. nesvr{. (gb{ se/ gbje{ se, gbaj se/gbj se) kretati se, micati se, gibati se (Sde{ va vlk i pomlo se gb{/gbje{. Tr ti n pr{a!) gimnzija, `. - gimnazija (Fnil j gimnziju.) gngv (gngava, gngavo), neodr. pridj. (komp. gngavj) - bezvoljan, bez teka, bole`ljiv, slab (Vvk je bl gngv za jst.) gngav (-, -), odr. pridj. (komp. gngavj) - bezvoljni, bez teka, bole`ljivi, slabi (Onmu gngavmu t dj jst!) gps, m. - 1. gips (Cjvi od strj se za zd z gpsn }apj.);

gpsat

258

glv

2. gipsana obloga za imobilizaciju ozlije|enoga dijela tijela (isto: s) (Preknl je rku pa m j va gpsu.) gpsat, gl. nesvr{. (gps{, gpsaj) - gipsom ugrubo ispunjavati rupe i o{te}enja na zidovima (Pv bella se zdi mraj gpsat.) gza, `. - lijevano `eljezo (Pinjte su ble od gz.) gjdat, gl. nesvr{. (gjd{, gjdaj) - gledati, motriti (Kad vz{ bickl, mr{ gjdat prd se!) gst/gjst, `. - glista (isto: hst) (Ne ubj t gst/gjst a{ je p njh zemj rahlj.) gstca/gjstca, . - mala glista, crijevni nametnik (Fl Bogu, danska v{ n onh gstc kod pv.) gstna/gjstna, `. - velika glista (Va vtu su dv gstne, ali mi se t gnjs.) gld, m. - glad (Umrt }u d glda, dj mi ~ za jst.) gldak (glatk, gltko), neodr. pridj. (komp. glj/glatkj) gladak (Ov rb j glatk, a ov j jo{ glj.) gldit, gl. nesvr{. (gld{, gld) gladiti (Gldi me po hrt!) gladovt, gl. nesvr{. (gladje{, gladj) - gladovati (Pv s j fnj gladovlo.)

gls, m. Ljd. gls - glas (Poznla sn ga po gls.) glsn (glsn, glsno), neodr. pridj. (komp. glasnj) - glasan (Ov j maletna segajtra jko glsn.) glsnj, s. - glasovanje na izborima (S bl na glsnj?) glsat, gl. nesvr{. (gls{, glsaj) - glasovati (Pv s j u`lo r} glsovat, a dans je ~{} glsat.) glas}, m. - 1. slab, tih glas (Ni glas}a n blo ~t od nj. Slb j.); 2. lijep, zvonak glas (On m lp glas}.) glasna, `. - snaan, dubok glas (Im glasnu da se s strs dok povd.) glsn (-, -), odr. pridj. (komp. glasnj) - glasni (On glsn ne mre m~t ni na sprgdu.) glsno, pril. - glasno (Ne brndj, povj glsno ~ msl{!) glsovat, gl. nesvr{. (glsuje{, glsuj) - glasovati (Pv s j u`lo r} glsovat, a dans je ~{} glsat.) gltk (-, -), neodr. pridj. (komp. glatkj) - glatki (Dodj mi gltk dsku, a ne t hrpav.) glv, `. - glava (Bol me glv.) prko glv - previ{e, do

glv

259

globit

granice izdr`ljivosti (I teb i nj m j prko glv.) d} v glvu - opametiti se, osvijestiti se (Do{l m j z guzce v glvu.); (Kad sn ~la ~ j posrdi, tlo m j do} v glvu!) glv/glavna kod b~va 1. velika glava (I ml jj m glvu kod b~vu.); 2. mamurluk (Sn} sn se npl i sd m j glv kod b~va.) od glv do pt - potpuno, posvema (Zmo~l s j od glv do pt.) zbt z glv kom/ kem ~ - razuvjeriti koga, zabraniti kome {to (Zbt }u j t teb z glv!) glvu razbjt - dugotrajno, uzaludno misliti o ~emu (Kko ti se on kunjda zov? Ve} ru vrmena glvu razbjn.) ne gr kom/kem v glvu - odnosi se na osobu koja ne shva}a, koja {to ne eli ili ne moe razumjeti (^la sn te, ali mi ne gr v glvu da tak msl{.) ne mo} kog/keg ulovt ni za glvu ni za rp - ne mo}i proniknuti u ~iji sustav razmi{ljanja ili djelovanja (Povd n~, a ne mre{ ga ulovt ni za glvu ni za rp.) zgbt glvu - 1. izgubiti nadzor (Na krj j zgbl glvu i sh je potrl }.); 2. zaljubiti se (Zgbl j glvu za njn, a n ju n otl ni

pogjdat.) zv} vu glvu - jedva preivjeti (Km} smo zvkli vu glvu.) glavt (- a , - o ) , neodr . pridj . (komp. glavatj) - glavat, koji ima veliku glavu (Ostr` se, tak zgjd{ jko glavt!) glavt (-, -), odr. pridj. (komp. glavatj) - glavati, koji ima veliku glavu (Ne zn{ k j lpj, trbuht ili glavt.) glavca, . - mala glava (On po famliji maj drbne glavce.) glavna, . - 1. velika glava (Glavt ~ovk m vl glavnu.); 2. glava u lo{em osje}anju (N~ mi dudnj va glavni.) glvn (-, -), odr. pridj. (komp. glavnj) - glavni (Ne mre{ vvk t bt glvn.) glvnjca, `. - goru}a grana (isto: lagnjca) (Va sl nn je uletla jedn vl gor} glvnjca.) gltovat, gl. nesvr{. (gltuje{, gltuj) - zaravnavati o{te}ene i neravne povr{ine na zidovima i stropu prije li~enja (isto: dltovat) (SV) (Gltuje clo zapln i jo{ n ni pl fnl.) globa, `. - globa, kazna za prekr{aj (Zn{ da sn glbu pltla kad s nn fce popsl njhovo?) globit, gl. nesvr{. (glob{, glob) - globiti, ka`njavati za prekr{aj

glbu{

260

gnjl

(isto: mntt) (Glbilo m j a{ sn prebzo vozl.) glbu{, m. - veliki kamen (isto: klbu{) (Ako mre{, dgni t glbu{!) glbu{ina, . - izrazito velik kamen (Pzi da ti t glbu{ina ne pd n nogu!) glda, `. - zagorjelina od palente na posudi (Dobr j va pinjtu lt mlk, pa npt gldu poglodt i pojst.) glodt/glojt, gl. nesvr{. (gloje{, gloj) - strugati, glodati (Ne gloj po padli a{ }e{ mi ju s de{vt.) gldina, `. - pogrdan izraz za osobu koja se lo{e hrani (Vdi ju, glda/gldina, kadagd bi mogl ~ skhat za pojst.) glog, m. Gjd. glog - glog (Glg m nkakove bbice.) glrija, `. - dika, slava, ~ast (On j bl njmlj dt va famliji pa su ju dr`li kod za glriju.) glh (glh, glho), neodr. pridj. (komp. gluhj/gl{) - gluh, koji slabo ~uje (Mt njj je glh.) glh (-, -), odr. pridj. (komp. gluhj/gl{) - gluhi (On glh j njej h}r.) glmac, m. Gjd. glmca - 1. glumac (Da bi {l za glmca. Bg

nas o~vj ~ mu se t vd?); 2. pren. hinitelj (N njem sla p} va {klu za glmca, tr je glmac i be nj.) glmica, `. - 1. glumica (Predstvjl j na prredbi v {kli i sad se dr d j glmica.); 2. pren. hiniteljica (N{ t njj ne vrj, on j prv glmica.) gl{t, gl. nesvr{. (gl{{/glu{je{, gl{/glu{j) - glu{jeti (N odjednpt ogl{l, p~l je gl{t s kakvih pt lt.) gnt, gl. nesvr{. (gon{, gon) goniti, tjerati (^ gn{ fce va {tlu?) gnjvt /se/, gl. nesvr{. (gnjv{ /se/, gnjv /se/) - gnjaviti /se/, mu~iti /se/ (Z~ se gnjv{ z tn blgn? Prodj ga, i s bz brg.) gnj~t, gl. nesvr{. (gnj~{, gnj~) - gnje~iti (^ t gnj~{ v rk?) gnjst /se/, gl. nesvr{. (gnjet{ /se/, gnjet /se/) - utrpavati /se/, gurati /se/ kamo ili u {to (On se skamo gnjet.) gnjda, `. - jaja{ce u{i (N{a h}r je imla pnu glvu gnjd, a nijednog/nijedneg {nc.) gnjl (gnjl, gnjlo), neodr. pridj. (komp. gnjilj) - truo, gnjio (isto: trl) (Kmpr nn je ve} vs gnjl.); (^ ns{ va krl? - Jbu~inu gnjl!)

gnjlt

261

gbit se

gnjlt, gl. nesvr{. (gnjl{/ gnjilje{, gnjl/gnjilj) - gnjiliti, trunuti (Vdi kak nn kmpr gnjl/ gnjilje!) gnjl (-, -), odr. pridj. (komp. gnjilj) - truli, gnjili (isto: trl) (Trbmo probrt gnjl kmpr.) gnjocat, gl. nesvr{. (gnjocn, gnjocaj) - ritmi~kim pritiscima gnje~iti (S palentrn s j gnjcl kmpr va pinjti.) gnjj/gnj, m. Gjd. gnjoj/gnoj - gnoj (Dopejl m j dv vza gnjoj/gnoj v Poje.) gnjojt/gnojt, gl. nesvr{. (gnjoj{/ gnoj{, gnjoj/gnoj) - gnojiti (Sko lto trb gnjojt/gnojt ako }e ~ovk ~ imt.) gnjojt se/gnojt se, gl. nesvr{. (3. l. jd. gnjoj se/gnoj se, gnjoj se/gnoj se) - gnojiti se, inficirati se, upaliti se (odnosi se na ranu) (Mrt }u p} duhtru a{ mi se gnjoj/gnoj rna na nog.) gnjjnca/gnjnca, `. - gnojnica, teku}i dio gnoja (Gnjjnca/ gnjnc j tekl va jedn {kju na dn {tl i vozla s j na gomlu kad bi se {kja napnila.) gnjjn~ina/gnjn~ina, `. - gnojnica, teku}i dio gnoja, kao ne{to neugodno (Vs smrd{ po

gnjjn~ini/gnjn~ini! Hj se oprt!) gnjs, m. - smrad, ne~ist (O~sti t gnjs pred k}n!) gnjsn (gnjsn, gnjsno), neodr. pridj. (komp. gnjusnj) - odvratan, smradan, ne~ist (Jk j gnjsn, nkad se ne per.) gnjst se, gl. nesvr{. (3. l. jd. gnjs se, gnjs se) - gaditi se (Gnjs mi se pu nj kaf pt a{ jj je s pno dlk od m~in.) gnjsn (-, -), odr. pridj. (komp. gnjusnj) - odvratni, smradni, ne~isti (Ne pohjj va tj gnjsnj stomnji!) n ni n tak str, gba, `. - grba (O a ve} m gbu.) gbast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. gobastj) - grbav, iskrivljen (S j gbasta, ma n ni ~do kulk j mlk znesl.); (Ns mi lpi kol~, nkakovi su gbasti.) gbast (-, -), odr. pridj. (komp. gobastj) - grbavi, iskrivljeni (Vdele smo onga/onga gbastga/gbastga va butgi.); (Dj mi gbast kharicu, mrn i { njn m{t.) gbit se, gl. nesvr{. (gb{ se, gb se) - 1. grbiti se (^ se gb{ pod otn brmenn?); 2. kriviti se (T ti se tak gb! Makn t kmi~inu ako }{ da ti ostne rvn.); 3. pren. spolno op}iti

gd

262

gor

(isto: jebt se) (Povdaj jdi da su jih vdeli kko se gb va utu.) gd, m. - blagdan (Na crikvn gd, Mihju, s j {l k m{i i na samnj.) god, ~est. - god (N pv blo th bmbnh. K gd bi spkl {trdl, i t j t.) god{}, s. - godina (Pred pr gd{} smo bli pu vs.) godt, gl. nesvr{. (3. l. jd. god) goditi, prijati (Ri~n j tepl, ba{ god.) gojt, gl. nesvr{. (goj{, goj) odgajati (Nebga, bez m` j, a goj dvju dcu.) gojt se, gl. nesvr{. (3. l. jd. goj se) - zarastati, zacjeljivati, i}i nabolje (odnosi se na ranu) (Srb me rna, r} bi da se goj.) gl (gol, golo), neodr. pridj. 1. gol (Ns ga nkad vdela gol.) gl glct - posve gol (Stl je nsrd kmar gl glct.); 2. pren. bez ikakva dodatka (Ne jj gl krh!) golca, `. - palenta bez krumpira (J }u golc i mlk za ve~ru.) golda, `. - posuda u koju se muze mlijeko (^obni su zli goldu i stol}, sli na vrta i kak bi k ofc dohjla bi j pomzli.)

golb, m. Ljd. golb - golub (Tm j blo ~da glbh i vvk je blo bltno.) golubinjk, m. Gjd. golubinjk - golubinjak (T j bl jedn golubinjk na Grbni{}ini, ~ j znn.) gmbat se [gbat], gl. nesvr{. (gmb{ [gb{] se, gmbaj [gbaj] se) - 1. ljuljati se (isto: llat se, pzat se) (Dic se vl gmbat.); 2. pren. prolaziti kroz `ivot (AS) (Nkako se gmbmo bez pl}, ali n lhko.) gomla, `. - gnoji{te, smetli{te (M smo jednpt na {etemnu nesl gnjj/gnj na gomlu.) gomlica, `. - mala gomila (Hti t leh na gomlicu zda k}!) gomlina, `. - velika gomila (Zda k} j vl gomlina.) gn~n, m. Gjd. gn~n - trgovac govedima (Dd m j bl gn~n.) gndole, `. mn. - pren. `enske cipele s povi{enom petom (J ti t{ko va th gndolah hodt?) Gor, `. - sveti{te Majke Bo`je u Gerovu (M sk lto na Ml Gspoju grm na Gor.) gor, `. - gora, planina (Ne bn bl takv da sn lpo va gor zle`n.)

gorak

263

Gospoja

gorak (grk, grko), neodr. pridj. (komp. grkj/gor~) - vru}, vreo (Spkl sn zajk a{ je kaf blo grko.) gor, pril. - gore, lo{ije, slabije (komp. od lo{e, slabo) (Govr jdi da mu r na gr.) gort, gl. nesvr{. (3. l. jd. gor, gor) - gorjeti (Ognj nn nkako ne gor. Borvina n dobr za gort a{ m ~da smol.) gor (-, -), komp. pridj. - gori ba su pordni, ali govr (O d j mlj jo{ gr.) gorika, pril. - gore (Stba t j grika pa hj p nju.) grk (-, -), odr. pridj. (komp. grkj/gr~) - vru}i, vreli (Men dj grk kaf, a n }e mzl.) grnj (-, -), odr. pridj. - gornji (Grnj zbi me bol.) gor} (-, -), odr. pridj. - goru}i (Da }e na Sdnj dn gor} kamnj pdat.) gosp, `. - prisno: gospo|a (Prijla gosp mj i natla j!) Gospod, m. - Gospodin Bog, samo u frazi Gspode B`e! gospodr, m. Gjd. gospodr 1. gospodar (Slg se boj gospodr.); 2. {alj. suprug (@en j mrala pslu{at gospodr.)

gospodarca, `. - 1. gospodarica (N jn bl dobr gospodarca.); 2. {alj. supru`nica (M` je bl gospodr va k}i a en gospodarca.) gospodrt, gl. nesvr{. (gospodr{, gospodr) - upravljati ~ime, gospodariti (Dok j gospodrn va ovj k}i, ne mre{ dlat ~ t j vja!) gospodrstv, s. - gospodarstvo, imanje (isto: grnt/grnat) (Vd se d j vrdn kak mu gospodrstv gr nprv.) gospodn, m. Gjd. gospodna gospodin (K j iml konj ili mlu, je bl gospodn.) gospoda, `. - gospo|a (Gspodo, kj ste bl?) gospodica, . - gospo|ica (isto: frjla/frjlica) (T gspodic j jko fn.) Gospoja, `. - Majka Bo`ja (Grbni~ani/Grmi~ani gred na hodo~{} na Gor na Ml Gspoju i Mjki Bjj Trs{kj na Dhovsk pndjak.); (D~n prjde Vl Gspoja, lto fn.) Ml Gospoja blagdan ro|enja Blaene Djevice Marije, 8. rujna (Na Ml Gspoju se gr na Gor.) Vl Gospoja - crkveni blagdan i svetkovina Uznesenja Bla`ene Djevice Marije (15. kolovoza) (Na Vl Gspoju se gr na Trst.)

gospsk

264

grbri}

gospsk/gosposk (-, -), odr. pridj. - gospodski (Va Lke`h je blo i Gospsk Sel.) gospo{}ina, `. - zastarj. gospo{tina, administrativno-upravna jedinica (Pv j Grbnk bl gosp{}ina.) gst, m. Gjd. gosta - gost (Re~ se d j nzvnomu/nzvnemu gstu za vrti msto.) gotv (gotova, gotovo), neodr. pridj. - gotov, dovr{en (S l ve} gotva a{ }u p} bez teb.) bt gotv - umrijeti (Kad je duhtr do{l, ve} je bl gotv.) gotv (-, -), odr. pridj. - gotovi, dovr{eni (Zt }u gotv kopce, a t dones on ~ su za fnit.) govdina, `. - gove|e meso, govedina (Dj mi kil govdin za jhu!) gvnace, s. - dje~ji izmet (isto: dre~}) (Mtern se ne gnjse d~j gvnaca.) gvnr, m. - prezriv naziv za ~ovjeka nedostojna po{tovanja (Gvnru jedn, hj } i v{ ne dohjj.) gvnarja, `. - pren. ru`no izveden posao ili ~in (Oprost, ali t ~ si strl je gvnarja.) gvnino, s. - veliki izmet, izmetina (isto: dre~na) (Zagzl sn va psj gvnino.)

gvno, s. Gmn. govn - 1. izmetina (isto, zn. 1: drk) (Po Rk j po csti s pno psjh gvn.); 2. pren. ~ovjek lo{eg n je gvn od ~ovmorala (O ka.) govr, m. Gjd. govora - govor (Ns vn j za dr`t gvori, ali vn `eln sk dobr.) govorncija, `. - isprazan, dug i dosadan govor (Nasl{li smo, nasl{li, ali nn je vje blo dsti govorncij.) govr~n, m. - vje{t govornik (T{ko }e se k { njn, n je prv govr~n.) govort, gl. nesvr{. (govor{, govor) - govoriti (Frmj govort! Govr{ od segajtra!) govort ndugo i na{iroko op{irno i iscrpno pripovijedati (On vvk govr ndugo i na{irok, ali g j lpo na{l{t.) grabanjt /se/, gl. nesvr{. (grabanj{ /se/, grabanjj /se/) - pohlepno grabiti za se (AM) (Vdi ga mlo kak se grabanj za ks palnt!) grbr/grbr, m. Gjd. grbra/ grbra - grab, listopadno drvo (Pod onmi grbri rst vl pe~rbe). grbri}/grbri} // grbji}/grbji}, m. - malo drvo graba (Poskli su lpi grbri}i/grbri}i // grbji}i/grbji}i.)

grabrv

265

Grjnka

grabrv (grabrova, grabrovo), pridj. - grabov (Grabrvin j grabrvo drv.) grabrovina, `. - grabovo drvo, grabrovina ( Grabrvin j grabrvo drv.) grabejv (grabejva, grabejvo), neodr. pridj. (komp. grabejivj) - grabe`ljiv (On j s pobrl a{ je grabe`jva.) grabejv (-, -), odr. pridj. (komp. grabejivj) - grabe`ljivi (T grabe`jv }e ti s pobrt.) grbit, gl. nesvr{. (grb{, grb) - 1. grabiti (S grb{ z se, pust i men ~!); 2. grabljati poko{enu travu (Grbili smo sno v Poju.) grabjt, gl. nesvr{. (grabj{/grbje{, grabjj/grbj) - grabljati, skupljati grabljama (]}a dl lvnicu, a m grabjmo/grbjemo koli.) grbje, `. mn. Gmn. grbj - grablje (N ve} ni grbj ni ko{h.) grbjice, `. mn. - grablje s kra}om dr{kom (Bl j m}i{na pa jj je strl grbjice s kr}n mnign.) grbjine, `. mn. - 1. te{ke grablje ili grablje s du`om dr{kom (Njem rb grbjine kak j velk.); 2. grablje kao mrska alatka (Dsti m j i grbjn i mat~n.)

grd, m. Ljd. grd - grad (Mrgarta grd pomt.) Grd, m. Ljd. Grd - top. doma}i naziv za mjesto Grobnik, povijesno sredi{te Grobni{}ine sa starim grobni~kim Ka{telom i najstarijom upnom crkvom i plovanijom (Za Filpju se gr Grd.); (K pv pt djde Grd, t mr njprv Bbu n je z Grda, bv b{nt.); (O va Grd.) grdt, gl. nesvr{. (grd{, grd) - 1. ogra|ivati (Z~ grdte lh? - Da kakvo blgo ne djde.); 2. graditi (Ve} msc dn grd t zd.) grdn, m. Gjd. grdana - gra|anin (N grdn n k je z Grda leh k j z Rk.) grdnka, `. - gra|anka (Vvki su grdnke z visok gjdale na mlikarce.) grh, m. - gra{ak (isto: b) (Grh je dbr i srv za jst, ali mr bt mld.) grja, `. - divlja `ivica (Na n{u grj j zletlo jto orpch.) Grjn, m. Gjd. Grjana - stanovnik mjesta Grobnika (Grd su nas do~kali Grjani.) Grjnka/Grj{}ica, `. - stanovnica mjesta Grobnika (Mt pokjn njj je bl Grjnka.)

grjsk

266

gdt

grjsk (-, -), odr. pridj. - koji pripada Gradu Grobniku (Vdl sn grjskga/grjskga plovna.) grn, `. Ajd. grnu - 1. grana (Vtr je otknl onu vl grnu na jlvi.); 2. konac za vezenje (Grnn se {tk.) grante, `. mn. - ogrlica od ukrasnih zrnaca (Mre{ mi kpt grante za rjndn.) granatr, m. Gjd. granatr - jak i visok ~ovjek (Bl je prv granatr, jk i visk.) grncivet/grncjivet, gl. nesvr{. (3. l. jd. grnciv/grncjiv, grnciv/grncjiv) - postajati u`eglim (odnosi se na masno}u) (Kobasce nn grnciv/ grncjiv, ~ }emo { njmi?) grncjv (grncjiva, grncjivo), neodr. pridj. (komp. grncjivj) - u`egao (odnosi se na masno}u) (Ovst ocvrki su grncjivi, ne jj je!) grncjiv (-, -), odr. pridj. (komp. grncjivj) - u`egli (odnosi se na masno}u) (Ne jj t grncjiv ocvrki!) grndula, `. - krajnik, glandula (Mrt }e{ p} grndule znt.) granca, `. - granica (Ond j prohjla granca.) grnj, s. - granje (Psikal je orh, ohlstl ga i pustl grnj okolo rashtno.)

grsk (-, -), odr. pridj. - gradski (Vozla s j va grskn bsu.); u frazi povdt po grsk govoriti knji`evnim jezikom gr{ica, `. - tu~a, grd, krupa (isto: t~a) (Gr{ic j s {ndrla.) gratt, gl. nesvr{. (grat{, gratj) - ribati, strugati (Pv leh gr{ piturt, trbi gratt stru pitru.) gbv (gbava, gbavo), neodr. pridj. - grbav (T dask j gbava.) gbav (-, -), odr. pridj. - grbavi (Krnjc rpu sje, `ba mu se smj: Oj, t, bo gbav, n bu{ rpe hrstala!) g~, m. - gr~ (isto: k~) (Ns rda da gr{ na Ri~nu kpat a{ bi te mgl g~ va mrzlj vod }apt.) g~v (g~ava, g~avo), neodr. pridj. (komp. gr~avj) - kvrgavo (To drv j g~avo.) g~av (-, -), odr. pridj. (komp. gr~avj) - kvrgavi (Ne zmji t g~av drv.) gd/gd (gd/grd, gdo/gdo), neodr. pridj. (komp. gj/gj) - ru`an (On j grd, a n jo{ gj.) gdt/grdt, gl. nesvr{. (gd{/ grd{/grdje{, gd/grd/grdj) - ru`njeti (Kak str{, tak i gd{/grd{/grdje{.)

gd

267

grntv

gd/gd (-, -), odr. pridj. (komp. gj /gj) - ru`ni (Makn t gd/gd slku zda.) gdo, pril. - ru`no (Hj se pres}! Gdo t j vdet va tn brhnini.) grdob, `. - rugoba, nakaza (Zl je nkakovu grdob od `nsk.) grd, `. Ajd. grdu - greda (Brdunl je jo{ dbr, a grde su s {pe.) grn, gr{, gr, grmo, grt/ grste, gred, prezent gl. u zna~enju i}i - idem, ide{, ide, idemo, idete, idu (isto: rn, r{, r, rmo, rt, red) (Gr{ s mnn dvr.); (M grm na Gor.); grn, gr{, gr, grmo, grte, gred, prezent gl. u zna~enju ide{ li i dr. na po~etku upitnih re~enica (isto: rn, r{, r, rmo, rte, red) (Gr{ s mnn?; Grmo skpa ili psebi?; Grte zdlu?) grst, gl. nesvr{. (greb{, greb) - grepsti (Greb{ me! Ostr` nhti!) grt /se/, gl. nesvr{. (grje{ /se/, grj /se/) - grijati /se/ (Ostl s j grt pul {prheta.) grz (-a, -o), neodr. pridj. (komp. grezj) - 1. grub, neizra|en (T t j jko grzo! Jo{ t mr{ blanjt.); 2. pren. neulju|en, sirov (Dobr j, al j mlo grza.)

grz (-, -), odr. pridj. (komp. grezj) - 1. grubi, neizra|eni (Dj mi t grz kmd pa }u ga ptli dofnit.); 2. pren. neulju|eni, sirovi (Mt m j fn i n}e ju pija`t grz nevsta.) grf, m. - uobi~ajen, u~inkovit pokret (isto: mot ) ( T grf mr{ znt ako }e{ t stort kod spd.) grfik, m. - o{tro p{eni~no bra{no (AS) (Va njki se kld i grfika.) grh, m. Gjd. grh - grijeh (Ne dlj grh! Bldn grh je smtn grh.) grnta, `. Gmn. grnt - zanovijetalo, dosadna osoba koja gnjavi i smeta (Kakv j n grnta! Ba{ mi gr na `fc!) gr ntanj, s. - ~angrizanje, zanovijetanje (Krepalna, ne bi t ~ strl bez grntanj.) grntast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. grntastj) - mrzovoljan, koji se op}enito lo{e osje}a (isto: grntv) (Smrn sn nkakova grntasta.) grntast (-, -), odr. pridj. (komp. grntastj) - mrzovoljni, upravo onaj koji se op}enito lo{e osje}a (isto: grntav) (Spet je do{l on grntast.) grntv ( grntava , grntavo ) , neodr. pridj. (komp. grntavj)

grntav

268

glit /se/

- mrzovoljan, koji se op}enito lo{e osje}a (isto: grntast) (Smrn sn nkakova grntava.) grntav (-, -), odr. pridj. (komp. grintavj) - mrzovoljni, upravo onaj koji se op}enito lo{e osje}a (isto: grntast) (Spet j pu duhtra navrizla onst grntav.) grntat, gl. nesvr{. (grnt{, grntaj) - mrzovoljno zanovijetati, ~angrizati ( Dans cl dn grnt{, r{ mi na fc.) grntina, `. - dosadna osoba koja neprekidno gnjavi, smeta i zanovijeta (Ala, grntino, dma hj! K }e te ve} trpt!) grpa, `. - gripa, influenca (Pv su jdi od grp umrali.) grpina, `. - gripa, influenca s jakim simptomima (Nkakovu grpinu mn pa }u ostt na blovnj.) grpv (grpava, grpavo), neodr. pridj. (komp. grpavj) - koji je obolio od gripe (Glv me bol, ba{ sn nkako grpava.) grpav (-, -), odr. pridj. - onaj koji je obolio od gripe (Ne povdj z grpavn a{ b{ i t mgl grpu dobt.) grst, gl. nesvr{. (grz{, grz) gristi (Grzla sn nzrelu jbuku pa mi i sad sta v`e.)

gr{n (gr{n, gr{no), neodr. pridj. - grije{an (On j gr{n.) gr{n (-, -), odr. pridj. - grije{ni (Ne nat`i t stomnju kod vrg gr{n d{u.) gr{t, gl. nesvr{. (gr{{, gr{) grije{iti (Ne gr{ d{u!) gri{pt /se/, gl. nesvr{. (gri{p{ /se/, gri{pj /se/) - gu`vati tkaninu (Lpo sdi! Tak ti se brhn jko gri{p.) gri{pt se, gl. nesvr{. (3. l. jd. gri{p se) - prekrivati se borama (odnosi se na ko`u) (N on tak mld, v{ da se jj se ve} lc gri{p.) gra, `. - 1. ogrizak (AM) (^ dlaj ov gr`e vd? Hti jih prscn); 2. dizenterija, srdobolja (AM) (Ne j zelne jbuke a{ }e{ gr`u dobt.) grv (grava, gravo), neodr. pridj. - nezreo (Ne jj tog/teg a{ je gravo.) grav (-, -), odr. pridj. - nezreli (Pu{}j t gr`av jbuku!) glace, s. - grlo djeteta ili grlo u govoru djeci (Speta te nebgoga/nebgega glace bol.) glino, s. - bolno grlo (Glino m j upjeno i fbru mn!) glit /se/, gl. nesvr{. (gl{ /se/, gl /se/) - grliti /se/ (Njprv zj{ n me, a sad me gl{.)

glo

269

grom~ina

glo, s. - grlo (Gsto me glo bol.) gm/gm, m. Gjd. gm/grm 1. grm (Zc je va gm/grm); (Ns mgl otknt {pk, a{ je gm bl jko bodjt.); 2. pren. golem, sna`an ~ovjek, ljudina (T j bl gm/gm od ~ovka, mgl bi bl s konjn vozt.) grmt, gl. nesvr{. (3. l. jd. grm) - grmjeti (Ublo nn je va Kripnju devedest ovc kad je grmlo.); (N~ je blisnlo. D t grm?) grm}, m. - mali, niski grm (Skrvl je cigarti va grm}u.) grmna, `. - veliki, obrastao grm (Psikl je grmnu zda k}.) grmjavna, `. Gmn. grmjavn grmljavina (Kad je grmjavna, t da se svt Ptr b}.) grob, m. Gjd. grob - grob (S klla rice na grb?) grobr, m. - grobar (Grbru se mr pltt ~a skop rkvu i zakop ju.) njeli}i grob}, m. - grob djeteta (A su zakopni va grob}h.) grobj, s. - groblje (isto: cimtr) (Strh m j p} po {krn na grbj.) Grobni~n/Gromi~n, m. - etn. stanovnik Grobni{}ine (M smo Grbni~ni/Grmi~ni.) Grobni{}ica/Gromi{}ica, `. - etn.

stanovnica Grobni{}ine (Grbni{}ice/Grmi{}ice su vrdn nsk.) Grobni{}ina/ Gromi{}ina , ` . Grobni{}ina (Na Grbni{}ini/ Grmi{}ini se dl grbni{k/ grmi{k sr.) grobni{k/gromi{k (-, -), odr. pridj. - grobni~ki (^da [u{~anh je imlo rmr k su storli grbni{k t{jri.) grof, m. Gjd. grof - grof (Lucja n tla tga/tga grof za ma, pa s j htila va vr i utopla.) grofja, `. - grofovija (T j bl bogta grofja.) groht, m. - gromoglasan smijeh (Sn se grhtn nasml.) grohott se, gl. nesvr{. (groho}e{ se, groho} se) - gromoglasno n se ne smj, n se smijati (O se groh}e!) grm, m. Gjd. grom - grom (Grm jn je va k}u udrl.) grom~a, `. - hrpa kamenja i `bunja (N{a Grbni{}ina/ Grmi{}in j pna grom~.) grom~ica, `. - mala ili draga groma~a (I k}ica i grom~ica me dom{jaj na mjku.) grom~ina, `. - velika, ru`na, neuredna groma~a (Grom~ina n tulko gd, ali u se n nju htat seg i s~esa.)

grot

270

g~t

grot, m. - drveni sud za gnje~enje gro`|a, kaca (Grzj se mast va grtu.) grota, `. - ove}i kamen (Grt j vl grz kmk.) grotica, `. - mala grota (Grotc j ml grta.) grotina, `. - velika grota (Grtin j vl grta.) grozd, m. - grozd (Nn j na brdunl va konbi obsl njlipj grozd.) grozd}, m. - mali grozd (Nma apetta, n mogl pojst ni t grozd}.) grozt se, gl. nesvr{. (groz{ se, groz se) - prijetiti (Kom/kem s j molt, n mu se grozt.) grozjace, s. - gro`|e, od milja (Bt }e lpog/lpeg grzjaca i dobrog/dobreg vn.) grozj, s. - 1. gro`|e (U` bt os va bbujici grzj.); 2. ivnjsk grozj - ribizli (Naber ivnjskga/ivnjskga grzj dci.) grozjino, s. - gro`|e, u prevelikim koli~inama (Mjko, ~ j tog/ teg grzjina! K }e t potgat?) G{k, odr. pridj. `. poimen. Gr~ka (Bl sn va G{kj.) grbja, `. - hrpa dra~a i kamenja (Vl gdin j pbigl va grbju.) grbjina, `. - velika hrpa dra~a i kamenja (Zda k} j bl grbjina.)

grda, `. - gruda (isto: cpa) (Htl je jedn grdu snga va njeg, pa s j razjdl.) grdat /se/, gl. nesvr{. (grd{ /se/, grdaj /se/) - grudati /se/ (isto: cpat /se/) (U`mo se grdat kad je fnj snga.) grh, m. Gjd. grh - nakupina kamenja (Po dn Ri~ne j ~da grhh.) grnt/grnat, m. Gjd. grnta posjed, zemlji{te, imanje (isto: gospodrstv) (Bli su bogta famlija, imli su ~da grnta.) grsno/grsno, pril. (komp. grusnj) - mrsko, dosadno (Bello m j grsn/grsno.) grstt se, gl. nesvr{. (grst{ se, grst se) - biti mrsko, dosadno, nevoljko (Njem se n{ ne grst dlat.) gbt, gl. nesvr{. (gb{, gb) 1. tratiti vrijeme (Z~ gb{ vrme v {tarji.); 2. gubiti u igri (Igr{ dje, a smrn gb{.); (On sk nedju gb na ~nnj.) gbt /se/, gl. nesvr{. (gb{ /se/, gb /se/) - 1. gubiti /se/ (J te {}n, a t se gb{.); 2. gubiti svijest (Jko m j slbo. P~l s j gbt pa ne zn ni k je ni kj je.) g~t, gl. nesvr{. (g~{, g~) govorkati, {iriti glasine (Cl j

gul{

271

gu{tt

sel g~lo, kakv j to sramot bl!) gul{, m. Gjd. gul{ - gula{ (Kad je gul{ gotv, dodj cesncu na stno nar`ena cesn.) glt, gl. nesvr{. (gl{, gl) 1. guliti, skidati koru (Gln narn~e pa }u stort sk.) (isto: lpt); 2. ~upati biljku s korijenom (Glla sn plvl na lh.) (isto: skst); 3. pren. pohlepno jesti (Gll je po kol~h kod da jih nkad n jl.) gma, `. - guma (Gma mi s j pro{pla na bicklu, mrn klst blk!) gmica, `. - 1. gumica (isto: brsalo) (Kpt }u ti lpi{ i gmicu.); 2. prezervativ (isto: fudrn) (Gmice kpn v Rk a{ bi me srn da me k vd.) gmina, `. - velika ili istro{ena guma, kamionska ili traktorska (Vl kamijni maj vl gmine); (Kp nv gme! T gmine su ti s zlzne.) grla, `. - cijev za odvod (dima, ki{nice), oluk (Znl sn grle od {prheta i o~stila je.) grlina, `. - duga~ka ili stara ili tro{na cijev za odvod (dima, ki{nice), oluk ([kja za va dmjk je visok, a ne znn kj bn kpl tak dgu grlinu.); (T grlina t j s {p i nkakova.)

gsnica, `. - gusjenica (Gsnice su nn se zalgl pod orhn.) gsni~ica, `. - mala gusjenica (Pa ~ da va salti njde{ kakvu gsni~icu?! Tr se ne b{ otrovl!) gsni~ina, `. - velika, debela gusjenica (Gsni~inu sn na{l va rici!) gska, `. Gmn. gusk - guska (N pu ns gusk blo!) gslica, `. - igla sapinja~a, sigurnica ili tanka ukosnica (Kpt }u ti gslicu od zlta.) gst (gst, gsto), neodr. pridj. (komp. g{}) - gust (J mi man{tra dsta gst, a{ nk vl g{}?) gst (-, -), odr. pridj. (komp. gustj) - gusti (Ako m {nc, plet ju z gstn ~e{jn.); (Njegv dd d j iml gst i dg bfine.) gsto, pril. (komp. g{}) - ~esto (Fnj gsto ju rn vdet va blncu.) g{}a, `. - neprohodno gusto raslinje (AS) (G{} j kad j zara{}en.) g{t, m. - volja, zadovoljstvo, u`itak (Z g{tn je pojl pijt p{te i fa`la.) gu{tt, gl. nesvr{. (gu{t{, gu{tj) - ko{tati (Gu{tlo m j t lpih sldh.)

gu{ter~a

272

guz~ina

gu{ter~a, `. - gu{tera~a, pankreas (Opelral/operral j gu{ter~u.) gu{trat se, gl. nesvr{. (gu{tr{ se, gu{traj se) - potpuno zadovoljavati u`itak (Dic se gu{traj kpat.) gt, m. - gutljaj (Dj mi leh jedn gt vn za provt.) gut}, m. - mali gutljaj (Dj mi leh gut} vn za provt.) gtat, gl. nesvr{. (gt{, gtaj) gutati (Ne gtj tak halapjvo!)

gutnt, gl. svr{. (gtne{, gtn) gucnuti (Smo sn mlo gutnl i vje m j smtlo.) guzca, `. - 1. stra`njica (On z vlimi guzcami.); 2. pren. moralno lo{ ~ovjek (Kakva guzca od ~ovka!); guz~ica, `. - mala ili dje~ja stranjica (Dobt }e{ po guz~ici ako b{ prdn.) guz~ina, `. - velika, debela i {iroka stranjica (Do{l j i on z vln guz~inn.)

ha

273

halavnjit

H
ha, uzv. - u zna~enju: [to se mo`e! i za izra`avanje nedoumice (^ }emo stort? - Ha, ~ j znn!) hja, `. - haljina, oprava (isto: v{ta) (Kj si jj kpla t lp hju?); (On j bl va avna hji, a n va avna ve{tdu.) hjat, gl. svr{. (hje{, hj) - mariti (I rekl sn jn da mi t smt, a on i dj n{ ne hj.) hjdk, m. Gjd. hjdk - hajduk, razbojnik (Va Senj da su bli t hjdk.) hjica, `. - 1. dje~ja haljina (Kj si njj kpla tu lp hjicu?); 2. haljina od nekvalitetna materijala i lo{e izrade (Nebga, do{l j va nkakovj hjici i s su njj se smli.) hhr, m. - nesta{no ~eljade, nevaljalac (Kod hhr si, ne dv tak!) Hhli}, m. - planina na sjeverozapadnom dijelu Grobni~kog polja; planinsko izleti{te (S ve} k pt bl n Hahli}u? Kko ne! Brn dset pt!) hkrla, `. - igla za kuki~anje (Hakl/hkl se s hkrln i kncn.) hakrlt , gl . nesvr{ . ( hakrl{ , hakrlj) - kuki~ati (Ve} msc dn hakrl nkakv stlnjk.) halabka, `. - buka, vika (Kakv j t halabka? M{te mlo!) halabra, `. - glasna i bu~na osoba (Ala, halabro, m~ mlo!) halabrina, `. - vrlo glasna i bu~na osoba (isto: halavnjina) (Ne bj se njeg, n je halabrina, ali n pordn!) halabrit, gl. nesvr{. (halabr{, halabr) - bu~iti, govoriti besmislice (Pijn ~ovk halabr!) halapjv (halapjva, halapjvo), neodr. pridj. (komp. halapjivj) - pohlepan (Ne bdi halapjv! Bt }e za sh dsti.) halapjv (- , - ) , odr . pridj . (komp. halapjivj) - pohlepni (K bi se z halapjvn najl?) halavnja, `. - buka, vika, galama (^ j t halavnja pu vs? D se t nk kr?) halavnjina, `. - vrlo glasna i bu~na osoba (isto: halabrina) (Ne bj se njeg, n je halavnjina, ali n pordn!) halavnjit, gl. nesvr{. (halavnj{, halavnj) - galamiti bez srd`be, bu~iti, glasno raspredati (Ne halavnji po sel, a{ m j srn.)

hldn

274

hrten

hldn, m. mn. - `ivotinjska iznutrica (odnosi se na plu}a) (isto: drop~}) (Dl m j haldn pa }emo jih jtra za obd.) halopa, `. - zau{nica, pljuska (isto: }pa, trska, lpa) (] ti jedn halpu dt, ako ne frm{ dvt!) halopina, `. - sna`na zau{nica, pljuska (isto: }pina) (Poznt su ti psti na lc. ^ t j k halpinu dl?) Hlovac, m. Gjd. Hlfca - top. zaselak naselja Buzdohanj n je s Hlfca, bv va H(O lfcu.) hm, m. Ljd. hm - dio konjske opreme: ham (isto: homt) (Hm se konj obs kl vrta.) hntv (hntava, hntavo), neodr. pridj. - nepromi{ljen, povr{an (AM) (Hntv je, s stor npl i n{ kko spd!) hntav (-, -), odr. pridj. - nepromi{ljeni, povr{ni (AM) (Hntav pomt leh kuda pop tncaj.) hpat, gl. nesvr{. (hp{, hpaj) - hvatati na prepad (Stoj zda zda i hp jn marndu dok zhjaj z {kl.) hptt, gl. nesvr{. (hpt{/haptje{, hpt/haptj) - `udjeti, ~eznuti za ~im (Hptl je za palntn.)

Haramjsk Selo, m. top. - zaselak naselja Mavrinci u cerni~koj n je z Haramjskga plovaniji (O Sel, bv va Haramjskmu Sel.) hrmnika, `. - harmonika (isto: rmnika) (Ive s Phm j lpo spl va hrmniku.) hrmonik{, m. Gjd. hrmonik{ - harmonika{ (isto: rmonik{) (Na skmu/skmu pr j bl hrmonik{.) hrta, `. Gmn. hart - 1. papir (isto: krta) (Rasprl je hrtu.) k bi mokru hrtu preknl - koji je jako sna`an (Jk je n, b mkru hrtu preknl.); 2. putna karta (Kpla sn hrtu za brd i na tr re pr}jn); 3. ulaznica (N ve} hart za prstavu.); 4. igra}a karta (Zam hrte sbn pa }emo se hrtat!) hrtica, `. - 1. papiri} sa zabilje{kom, ceduljica (isto: krtica) (Zap{ mi brj na hrticu.); 2. putna karta za gradski i me|ugradski autobus (Kp mi hrticu za tr} znu.) hrtat /se/, gl. nesvr{. (hrt{ /se/, hrtaj /se/) - kartati se (isto: krtat /se/) (Zam hrte sbn pa }emo se hrtat!) hrten (-, -), odr. pridj. - papirnati (Dj t men hrten sldi! Njh v{e vln!)

Hrtra

275

htat

Hrtra, `. - Tvornica papira u Rijeci (isto: fbrika, tvrnica) (^da Grbni~anh je dlalo va Hrtri.) hartrsk (-, -), pridj. - koji se odnosi na Hrtru (Dm kod hrtrsk dmjk.) hrto~, m. - papirnata vre}ica (isto: {krtoc) (Nkada s j ckr prodvl ref`o i bl je va hrt~u.) hrtulna, `. - razglednica (isto: krtulna) (Poslla m j hrtulnu z Bodulj.) hrtn, m. Gjd. hrtn - karton (isto: krtn) (Podlo`t }emo hrtn da ne de{vmo tl.) h}/h}r, `. Gjd. h}er - k}i (T m j od h}er.); (J sn Bdulova h}.) hrd, m. - nasljednik (K m vl famliju m i ~da hrdh.) hihott se, gl. nesvr{. (hiho}e{ se, hiho} se) - hihotati se (isto: kehett se/kihott se) (Cl m{u su se hitotle.) hjada, `. - tisu}a (T ko{t hjadu kn.) hijadrka, `. Gmn. hijadrk nov~anica od tisu}u nov~anih jedinica (Onmu/onmu bogtmu/bogtm j pn takujn/rbu{ hijadrk.) hijadt (-, -), odr. pridj. - tisu}iti (Po hijadt pt ti govrn.)

hmbr [hbr]/hmpr [hpr], m. Gjd. hmbera [hbera]/ hmpera [hpera] - malinov sok, malinovac (isto: frnbob) (Mt je pobrala kpine i dlala hmbr/hmpr.) hncat, gl. nesvr{. (hnc{, hncaj) - ritati se; tresti ili udarati nogom (Krva hnc z nogn i mogl bi te snt.) hn~it, gl. svr{. (hn~{, hn~) ritnuti se; udariti nogom (SL) (Krva g j hn~ila.) hnt, gl. svr{. (hn{, hn) - 1. pretvarati se (On j hnla svetcu.) hst, `. - glista (isto: gst/gjst) (Ptla da`j bde s pno hst.) hstca, `. - 1. kratka glista (Hst se jko stsn i prod`, sd je hstca, sd je hstna.) (isto: gstca/gjstca); 2. vrsta parazita u stolici naj~e{}e dje~joj (Pv su dic u`la imt nkakove hstce.) hstna, `. - duga~ka glista (isto: gstna/gjstna) (Hst se jko stsne i prod`, sd je hstca, sd je hstna.) h{n, odr. pridj. `. - ubla`. uvredljiv naziv za `enu (Kj t j h{n? Ne dj Bg da bi me ~la kak sn ju nzvl!) htat, gl. nesvr{. (ht{, htaj) 1. bacati (M dodvmo ble,

htit /se/

276

hodt

a on je htaj na trhtr.); 2. povra}ati, bljuvati (^agd poj, ht seb!) htit /se/, gl. svr{. (ht{ /se/, ht /se/) - 1. baciti /se/ (Hti mi blu!) htit l{o - baciti karte koje ne nose bodove (Hti l{o!); 2. povratiti, pobljuvati (S j htl seb.) ha, `. - zastarj. prostorija za boravak uku}ana (Bme, lpu h`u ste storli.) hjpat, gl. nesvr{. (hjp{, hjpaj) - pohlepno gutati (Hjp{ kod prsc.) hjbac, m. Gjd. hjpca - zastarj. doma}i kruh okrugla oblika (Mt bi spekl hjbac i t nn je blo za pr dn.) hjst, m. Gjd. hstta - nezgrapan, neuredan mladi} (Hd{ kod hjst.) hl~a, `. - `enska visoka ~arapa do natkoljenice (isto: klcta) (@nsk su nosle hl~e, a mu{k kopce!) hl~ina, `. - izno{ena, poparana, prljava `enska visoka ~arapa do natkoljenice (isto: klctina) (Vvik je va sth hl~inah.) hld, m. Ljd. hld - hlad (Va hld se njlipj le`.) hldt /se/, gl. nesvr{. (hld{ /se/, hld /se/) - hladiti /se/ (Mlk s j hldlo va {trni. ) hladovna, `. - hladovina, duboki

hlad (Cl dn le` va hladovni.) hlpt, gl. nesvr{. (3. l. jd. hlp) - hlapjeti (odnosi se na hlapljivu teku}inu) (AS) (Zapr bcu a{ jko hlp!) hlapuzdrna, `. - osoba koja potajno mnogo i sva{ta jede (AS) (Hlapuzdrna ne j pred smi, n t poskriv}.) hldt, gl. nesvr{. (3. l. jd. hld/ hlidje) - hladno puhati odnekud (Ali hld dnikud, }mo se prehldt.) hlstit, gl. nesvr{. (hlst{, hlst) ~istiti stablo od granja, klja{triti ( Poskli su hrst i sd ga hlst.) hldt, gl. nesvr{. (hld{, hld) - tumarati, lutati (Ne hld za njn p svtu! Dma djd!) ho, uzv. - uzvik za iskazivanje neslaganja ili ogra|ivanja od subesjednika (Ho, ne znn j ni n tak!) hd, m. Gjd. hoda - hod, na~in hodanja (Iml je tak hd! Blo g j z dga ~t.) hod}, gl. pril. - pje{ice ([l sn hd} na ^vju.); (Kulki jarh va bsu, msto da gred hd}!) hodt, gl. nesvr{. (hod{, hod) 1. hodati (T tec, a j }u hodt pa }emo vdet k }e pv d}!); 2. i}i (vidi: grn, ...) (D jo{

hodnk

277

hrasten{k

hd{ zdlu?); 3. poha|ati (On hd na fakltt.) hodt lvo-dsno - vrludati pri hodu (^ ne vd{ d j pijn, hd lvo-dsno!) hodt od nemla do nedrga - dugo i bezuspje{no hodati za kakvim ciljem (Nebgi, hodli su za ofcmi d nemla d nedrga.) hodt/pohjt od Pncija do Pilta (i Jerda) - i}i/obilaziti od jednoga do drugoga (Pohjl sn va tj p}ini od Pncija do Pilta (i Jerda) i n{ ns strl.) hodnk, m. - hodnik (Do{l je ozvan z blatnmi nogmi i vs hdnk m j zactl.) hodo~{}, s. - hodo~a{}e (isto, zn. 2: pro{}nj) (Grbni~ani/ Grmi~ani gred na hodo~{} na Gor na Ml Gspoju i Mjki Bjj Trs{kj na Dhovsk pndjak.) hojvt, gl. nesvr{. u~est. (hojv{/hojje{, hojvaj hojj) - u~estalo i}i kamo u du`em razdoblju (Lto dn je hojvl k njj pa su se pustli.) homt, m. - dio konjske opreme: ham (isto: hm) (Hmt se konj obs oko vrta.) hopsat, gl. nesvr{. (hops{, hopsaj) - poskakivati, skakutati u ritmu (Cl n} si hpsl, a sd bi{ do pln spl.)

hotl, m. Gjd. hotla - hotel (Z~ ste kpli takv bjlerinu? Kod da mte hotl!) hrn, . - hrana (Dans je s v{e alrgj, }{ na hrn, }{ na pld.) hrnt, gl. svr{. i nesvr{. (hrn{, hrn) - spremiti, ~uvati, kriti (Mslo trb hrnt va mrzln.) hrpv (hrpava, hrpavo), neodr. pridj. (komp. hrapavj) - hrapav (Hrst m hrpavu kru.) hrpav (-, -), odr. pridj. (komp. hrapavj) - hrapavi (Oblanjj t hrpav dsku!) hrsnica, `. - 1. moti~ica s trapezastim sje~ivom za okopavanje (Rice okopj z hrsnicn. Z matkn b{ je s ptkl.); 2. plosnati dio krampa (SL) (Krmp m n {pkjast dl i plsnat i {r hrsnicu.) hrst, m. Gjd. hrst - hrast (@eldi pdaj s hrst.) Hrastenca, `. - top. mjesto na podru~ju cerni~ke plovanije n je s Hrastenc, bv na (O Hrastenci.) Hrasten~n, m. - stanovnik mjesta Hrastenice (Otc m j bl Hrasten~n.) Hrasten~nka, `. - stanovnica mjesta Hrastenice (Mt m j bl Hrasten~nka!) hrasten{k (-, -), pridj. - onaj koji pripada Hrastenicama (T su s bli hrasten{k de{k.)

hrast}

278

hrtenca

hrast}, m. - nizak, mlad hrast (Nemj pos} t hrast}!) hrastna, `. - visok, debeo hrast (Tr ~ovka ne mr obajt t hrastnu.) hrbt, m. Gjd. hrt - le|a (Hrbt ju bol, ma n se ~ ~dit, tr je cl `ivt bl pod brmenn.) obrnt kom/kem hrbt iznevjeriti koga, ne pomo}i kome kad mu je potrebno (Obrnla m j hrbt kd m j rblo.) dlat ~ za ~jn hrtn - raditi protiv koga, potajice, podmuklo (On m j vrovala, a n jj je dll za hrtn.) hrbti}/hrt}, m. - dje~ja le|a (Blica t j na hrbti}u/hrt}u. ^ si pla?) hrbtina/hrtna, `. - {iroka i snana le|a (Vdi kakv hrbtinu/ hrtnu m{! Lhko }e{ optit k{!) hrkt/hrkt, gl. nesvr{. (hr~e{/ hr~e{, hr~/hr~) - glasno se iska{ljavati (Ne hr~/hr~ za obdn a{ mi se gnjs!) hrhnjt, gl. nesvr{. (hrhnj{/hhnje{, hrhnjj/hhnj) - hrkati (isto: hkt) (Ns n{ spl a{ je clu n} hrhnjl.) hrkt, gl. nesvr{. (h~e{, h~) hrkati (isto: hrhnjt) (Ns n{ spl a{ je clu n} hrkl.)

hrmnta, `. Gmn. hrmnt - kukuruz (plod i stabljika) (Oml hrmntu!) hrmntica, `. - mlada, nje`na hrmenta (Lpo j zbrukvala hrmntica!) hrmntina, `. - stara, sasu{ena hrmenta (Poskb tu sh hrmntinu!) hrmnturca, `. - suhe kukuruzove stabljike (Hj pos} hrmnturcu!) hropott, gl. nesvr{. (hropo}e{, hropo}) - hripati, promuklo se glasati (Hrop}e{ ve} msc dn! Hj duhtru!) hropotjv (hropotjva, hropotjvo), neodr. pridj. (komp. hropotjivj) - hripav, promukao (Ve} msc dn je nkakv hropotjv!) hropotjv (-, -), odr. pridj. (komp. hropotjivj) - hripavi, promukli (On hropotjv j pv na rd za p} duhtru.) hrost, gl. nesvr{. (hrop{, hrop) - hripati, promuklo se glasati, hropsti (Kad je ~ovk prehljn, smrn hrop.) ht, m. - krt, krtica (AS) (isto: hrtnac) (Speta nn je ht s lh razrovl.) hrtenca/hrtenj~a, `. - kralje`nica, hrptenja~a (Hrtenca/ hrtenj~a me bol a{ sn cli dn na nogh.)

hrtnac

279

hndak

hrtnac, m. Gjd. hrtnca - 1. krt, krtica (isto: ht) (Speta nn je hrtnac s lh razrovl .); 2. hrpa zemlje koju je iskopala krtica (Zak~l sn z kosn va hrtnac.) hrstat, gl. nesvr{. (hr{}e{, hr{}) - krckati, zvu~no grickati (Ne hr{}i t bnbni a{ }e te zbi bolt.) hru{tnj, m. Gjd. hru{tnja - vrsta meke deblje tkanine s uzorkom, slu`i za izradu haljina ili debljih ko{ulja; parhet (isto: fru{tnj) (Za po zm t j njboj za{t hju od hru{tnja.) hr{va, `. Gmn. hr{v - drvo i plod kru{ke (Posdt }u hr{vu kraj zda.); (Najla sn se hr{v.) hr{vica, `. - malo, mlado drvo ili sitan ili osobito ukusan plod kru{ke (Hr{vica mi s j o{{la.); (N}emo jh se ov lto najst! Nkakove su m}i{ne hr{vice, a ns ni sltke.) hr{vi}, m. - divlja kru{ka sitnih plodova (Va dlc rst hr{vi}.) hr{vina, `. - staro, neplodno drvo kru{ke ili tvrd, neukusan, nejestiv kru{kin plod (Hr{vinu sn cikl a{ ve} lt n n{ na njj!); (Ne jj t hr{vinu a{ }e te eldac bolt.)

Hrvsk, odr. pridj. `. poimen. Hrvatska ( Kntli su: Jo{ Hrvsk n propla.) hrvsk (-, -), odr. pridj. - hrvatski (Njlipj j hrvsk mre.); povdt po hrvsk - govoriti suvremenim standardnim hrvatskim jezikom Hrvt, m. Gjd. Hrvt - etn. Hrvat (Hrvth je sgdre po svtu.) Hrvatca, `. - etn. Hrvatica (On j Hrvatca.) hd (hd, hdo), neodr. pridj. (komp. hj) - tro{an, pohaban, poderan (isto: {p) (V{ su ti hde t kopce.) hd (-, -), odr. pridj. (komp. hj) - tro{ni, pohabani, poderani (isto: {p) (Da ne b{ obl te hd klcte za p} duhtru!) hudob, `. - 1. ubla`. vrag, |avao, ne~isti duh (D j hudob va njn! Bg nas o~vj!); 2. pren. zao ~ovjek (Hudob, da hudob si t! Smo se d dje od ns!) hncut, m. - vragolan, nevaljalac bez zlobe (Prv si hncut.) hncutarja, `. - psina, nezlobna {ala (Storli smo mu hncutarju pa se jd na ns.) hndak, m. - pomi~na poluga za okretanje drvenih trupaca (AM) (Drv su obnjali z hndakn.)

hntv

280

hvrt

hntv (hntava, hntavo), neodr. pridj. (komp. hntavj) - pogrd. koji nerazgovjetno govori (^ si hntv? Kko t povd{?) hntavac, m. Gjd. hntafca - pogrd. osoba koja nerazgovjetno govori (K }e hntafca razumt?) hntav (-, -), odr. pridj. (komp. hntavj) - pogrd. upravo onaj koji nerazgovjetno govori (T kot da z hntavn povd{!) hntt, gl. nesvr{. (hnt{, hntaj) - nerazgovjetno govoriti (^ t hnt{?! Povj da te razummo!) hnjvica, `. - hunjavica, prehlada sa za~epljenjem nosa, nazeb (Hnjvicu mn, smrn k{n i ns mi cd.) hvjn (hvjena, hvjeno), neodr. pridj. - hvaljen (Plovnu se re~ Hvjn Iss!) hvajv (hvajva, hvajvo), neodr. pridj. (komp. hvajivj) - hvalisav (Ne mre ga se tpt kak j hvajv.) hvajv (-, -), odr. pridj. (komp. hvajivj) - hvalisavi (Hvajv j la`jv!) hvl, `. - 1. hvala, hvaljenje (Hvl ne r va `p!); 2. rije~ kojom se izri~e zahvalnost (Cli `ivt jj je ugjla/ug-

dla, a da bi z~, ni hvl jj n rekl.); (Hvl Bgu d j s dobr fnilo!) hvlt, gl. nesvr{. (hvl{, hvl) zahvaljivati, nositi hvalu (Nmn j ~ teb hvlt.) hvlt /se/, gl. nesvr{. (hvl{ /se/, hvl /se/) - hvaliti /se/, hvalisati /se/ (Da n trba hvlt kad ti k d r`icu za posdt.) hvn (hvn, hvno), neodr. pridj. - olju{ten (je~am, ri`a, p{enica itd.) (SL) (Je j{mk hvn? - J!) hvn (-, -), odr. pridj. - olju{teni (je~am, ri`a, p{enica itd.) (SL) (Smo s j hvn j{mk prodvl!) hvt, m. - hvat, 100 m2 (Va Slavniji jdi sj v{e hvth {enc.) hvt, gl. nesvr{. (hv{, hv) - lju{titi `itarice na stupi}ima (Sdn mlinh je blo i dvji stup}i za j{mk hvt.) hvja, `. - neuredna osoba (Kod hvja si, brhn t j odrbjn!) hvejt, gl. nesvr{. (hvej{/hvje{, hvejj/hvj) - ~initi {to nemarno, neuredno, netemeljito (Ne hvej z tn rbn! Lpo ju sprvi!) hvrt, gl. nesvr{. (hvr{, hvr) hiriti, slabo napredovati (N{ ne j, smo hvr!)

281

imt

I
i, vez. - i (Do Pilta i Irda.) igl, `. Ajd. glu Gmn. igl - igla (Navrz mi glu a{ j ve} ne vdn!) iglca, `. - 1. mala igla (T }e{ mrt z iglcn a{ t j bi~n igl predebla.); 2. igli~asti listovi ~etinara (Z bor pdaj iglce pa ga jdi ne vl oko k}.); 3. pleta}a igla (Z iglcami se plet.) gra{ka, `. Gmn. gra~k - igra~ka (Trskte t gra{ke kod da ns v{e.) igrt se, gl. nesvr{. (igr{ se, igrj se) - igrati se (Dans se ve} nk ne igr z ba~~n, a mlo bi k znl r} ~ j t.) ili, vez. - ili (]te mi se mlo maknt ili }u vas mrt porvat.) l, s. - ilova~a (glina) (isto: ilov~a) (Hod mlo po l a{ nn je {prget/{prhet za poprvit.) ilov~a, `. - 1. ilova~a (isto: l) (Hmo po ilov~ na kal}.); 2. kuglica, {pekula od ilova~e (N} t ilov~u! Dj mi stakln {pglu!) Ilovi~n, m. - stanovnik mjesta Ilovi~n.) Ilovik (Dd m j bl Ilovi~nka, `. - stanovnica mjesta Ilovika (S mnn je {l va rzred jedna Ilovi~nka.) Ilovk/Vlovk, m. Ljd. Ilovk/ Vilovk - top. selo u blizini Grobnika (Grada) u grobn ni~koj (grajskoj) plovaniji (O je z Ilovka, bv va Ilovk/ Vilovk.) lovi{k (-, -), pridj. - koji se odnosi na Ilovik ( Ilovi{k {kolni su {l va jelnsk i va ~avjnsk {klu.) me, s. Gjd. mena - ime (Pv su se dci dvla imna po nni i nnotu.) po} z menn Bojn - ne dosa|ivati, pustiti koga na miru (Nanasl{l sn te se, a sd lpo hj z menn Bjn.) imt, gl. nesvr{. (m{, maj) imati (D m{ mlo vrmena da mi pomre{? ); nmn , nm{, nm, nmmo, nmte, nmaj, gl. nesvr{. - zanijekani prezent glagola imt, nemam, nema{, nema, nemamo, nemate, nemaju (Nmmo ~ dlat pa nn je dsadno.) ~da imt - biti bogat (Premogl su, ~da maj.) imt se, gl. nesvr{. - ~initi par (Imli su se za frjri.)

imvt

282

Ird

imvt, gl. nesvr{. u~est. (imje{, imj) - obi~avati imati (Uli smo imvt {klp vc.) nbrln (-a, -o), neodr. pridj. (komp. nbrlanj) - iskrivljen, izvitoperen (Vrta se ne mr zaprt a{ su nbrlna.) nbrln (-, -), odr. pridj. (komp. nbrlanj) - iskrivljeni, izvitopereni (Dones nbrln, a j }u ti dt rvn.) nbrlt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. nbrl /se/, nbrlj /se/) - iskriviti, izvitoperiti (odnosi se na kakvu plohu) (Vrta su se nbrlla!) nfi{n (-a, -o), neodr. pridj. (komp. nfi{anj) - zaljubljen, zanesen (zami{ljen o ne~emu) (V{ d j nfi{na! Na s msl pv leh na {klu!) nfi{n (-, -), odr. pridj. (komp. nfi{anj) - zaljubljeni, zaneseni (zami{ljeni o ne~emu) (Gr nfi{n i leh n nju msl.) nkunjt, gl. svr{. (nkunj{, nkunjj) - ukliniti, staviti klin na mjesto (Inkunjt }emo stup}i da stoj rvn i nda je zabetonrat.) nlt, m. - vrsta ~vrstoga platna modrikaste ili crvenkaste boje, za izradu donjih jastu~nica, madraca i slamarica (isto: nti-

ma) (Kpla sn nlt a{ mrn prj va ku{nu promnt.) n{epjn (-a, -o), neodr. pridj. rastresen (J ti se ~ dogodlo kad si tak n{epjna?) n{epjn (-, -), odr. pridj. - rastreseni (V{ gr n n{epjn! Vd se da mu ns s dske na broj.) intnto/itnto, pril. - ipak, pa ipak (Mslela si da n}e, ma intnto/itnto s j oenl.) nters/nteres, m. - kamate (isto: kmati) (Pv j bl vl nters/ nteres kad s j posdlo sldi.) ntrncija, . - progonstvo, zato~enje (Bli smo va Tliji va ntrnciji.) ntima, `. - vrsta ~vrstoga platna modrikaste ili crvenkaste boje, za izradu donjih jastu~nica, madraca i slamarica (isto: nlt) (Kpla sn ntimu a{ mrn prj va ku{nu promnt.) ninjt se, gl. svr{. (ninj{ se, ninjj se) - sna}i se, domi{ljato, spretno rije{iti kakav konkretni stru~ni problem (On se m ninjt!) Ird, m. - Herod, biblijski lik samo u frazi do Pilta i Irda - mukotrpno (Nahodla sn se sga vka do Pilta i Irda za t ptvrdu.)

iskt

283

{}erica

iskt, gl. nesvr{. ({}e{, {}) iskati, tra`iti (S kpla s ~ si iskla?) skra, `. Gmn. skr - iskra (Iskre fcaj z ognj{}.) st (-, -), odr. pridj. - isti (Vrnt }u se st dn!) st, pril. - isto (Bnka n st ~ i {knj a{ bnka ma kasn za ~ sprvit, a {knj nm.) n je na stini, a stina, `. - istina (O j sn na l.) va stina -

neupitna istina (Ne mr{ mi vrovat, ali t t j va stina.) dgo od stin - lano (Rec ~a }{, ali t j dgo od stin.) Iss, m. - Isus (Plovnu se re~ Hvjn Iss!) Issi}, m. - dijete Isus (Hmo vdet Issi}a va jslicah!) {}erica, `. - malo zadebljanje, bolni pri{ti} na jeziku (Re~ se da {}erica narst na zajku kad ~ovk l`e.)

284

jg

J
j, ~est. - potvrdna rije~: da (J, t t j tak kko ti govrn.) (A, j, ~ }e r} mjstr.) j/jst, zamj. G men D men I mnn - ja, mene, meni, sa mnom (T si men vagl smtami, j }u teb z ognjn!); (T ns bl tmo. Aj sn j, leh t ns.); (D~n zahld, jst kldn krpatr!); (^ t m{ s mnn? Pu{}j me na mr.) jbu~ica, `. - malo, mlado drvo ili plod jabuke (Jbu~ica mi s j o{{la.); (Dnesl m j k{ jbu~c za prsc.) jbu~i}, m. - divlja jabuka (Va Lop~i se fnj jbu~i}h njde.) jbu~ina, `. - staro, neplodno drvo ili tvrd, neukusan, nejestiv plod jabuke (Jbu~inu sn ocikl a{ ve} lt n n{ na njj!); (^ ns{ va krl? - Jbu~inu gnjl!) jbuka, `. - stablo ili plod jabuke (Oc} }u jbuku!); (Na~inl j {trdl od jbk.) jacra, `. - hladnja~a, hladnjak (Dll je va jacri pa ga sd ksti bol.) jd, m. Ljd. jd - bijes, gnjev, ljutnja (Pknt }u d jda!) jdn (jdn, jdno), neodr. pridj. (komp. jadnj) - 1. ljut, bijesan, gnjevan (Jdn je dopln n se, a zapln n s jdi.); 2. ubog, nesretan (Jdn n, zvavk je sm.) jdn (-, -), odr. pridj. (komp. jadnj) - 1. ljuti, bijesni, gnjevni (N ti ~ z jdnn povdt.); 2. ubogi, nesretni (Jdn on, kakva nesr}a njj s j dogodla!) jdt /se/, gl. nesvr{. (jd{ /se/, jd /se/) - ljutiti /se/, srditi /se/ (Ne jd se n nju!) jdikovat, gl. nesvr{. (jdikuje{, jdikuj) - jadikovati, tu`iti se (Smrn jdikuje{, a n{ ti n.) jadjv (jadjva, jadjvo), neodr. pridj. - koji je raspaljive naravi, sklon ljutnji (On j jko jadjva!) jadjv (-, -), odr. pridj. - upravo onaj koji je raspaljive naravi, sklon ljutnji (Ma, ns se vlda z jadjvn pokrl?) jdro, s. - vrsta gruboga konopljanoga platna za jedra, vre}e i sl. (Vr}e od jdra su ~da durle.) jg, m. - lov (Lofc su prli zmsk jg.)

jgr

285

jko

jgr/jgr, m. Gjd. jgara/jgera - lovac i lova~ki pas (Va lov su jdi jgeri i psi jgeri.) jgoda, `. - 1. bobulja gro`|a (V{ su ti lpj jgode na ovmu grozd}u!); 2. plod {umske i pitome jagode (Otc nn je vvk u`l po mteri poslt pvh jgd s plnin.) jgodica, `. - 1. sitna bobulja gro`|a (N grzj nkakovo, jgodice su drbne, a n ni sltko!); 2. sitan i slastan plod {umske i pitome jagode (Naber nn jgodc!); (Jj, jgodice su ti jko dobr.) jgodina, `. - 1. krupna bobulja gro`|a (Kakva jgodina! Najl bi se od jedn!); 2. krupan, nezreo ili neukusan plod {umske i pitome jagode (Da v{ kakvh jgodn je nbrl!); (Hti t jgodine! V{ da su zagnjlle.) jah~, m. Gjd. jah~ - jaha~ (Bl je dbr jah~.) jhat, gl. nesvr{. (j{e{, j{) jahati (T vltu da su storli tulko visok da mre str Zaharja pr} j{} ~ez nj a da se ne prigbje.); (Krcastmu ~ovku se re~ da zgjd kod d j b~vu jhl.) jhorn (jhrna, jhrno), neodr. pridj. (komp. jahrnj) - `iva-

han, ~io (Dv su brta: jedn je jhorn, a drg j dtn!) jhrn (-, -), odr. pridj. (komp. jahrnj) - `ivahni, ~ili (Z jhrnn ~ovkn je lpo dlat.) jja, s. mn. - srednji izboji na ~e{njaku koji se pripremaju za jelo (isto: psk) (Sm jja na saltu za ve~ru!) jajr/jaj{, m. Gjd. jajr/jaj{ divlji radi}, masla~ak (Men j dobr salta od jajr/jaj{.) jje, s. Nmn. jja - jaje (N se smlo jje posdt a{ da bi ti k n~inl zl na kri od jja.); (Sestr njj je alrgi~na na jja.) jk (jk, jko), neodr. pridj. (komp. j~) - jak, sna`an (On j jk, al j n j~.) jakta, `. - kratki mu{ki kaput, sako (Za p} k m{ j trba ob} njboj jaktu.) jaktica, `. - kratki mu{ki kaput, sako (Mrn mlmu/mlmu kpt jakticu za pr~st.) jaktina, `. - stari, pohabani kratki mu{ki kaput, ru`ni sako (Vvk ns on zlzn jaktinu.) jk (-, -), odr. pridj. (komp. j~) - jaki (Z onn jkn si se tkl?!) jko, pril. (komp. j~) - 1. jako, sna`no (Jko potgn! ^ ne mre{ j~?); 2. vrlo (Apote-

jkla

286

jnjac

krsk/aputekrsk vg j jko prcizna.); 3. glasno (Govor j~e! Ne ~jn te!); 4. vrlo malo, oskudno, nebogzna{to (Tr ns imli jko ~ ob} leh kakv ka`art.) jkla, `. Gmn. jkl - udubina u zemlji ili na kakvoj drugoj podlozi (Stl je va jklu i svl ngu!) jklica, `. - manja udubina u zemlji ili na kakvoj drugoj podlozi (Vvk je vod va tj jklici.) jkst, `. Gjd. jkosti - jakost (Nmn nkakov jksti va rukh.) jln (jln, jlno), neodr. pridj. (komp. jlnj) - zavidan (isto: r}v) (Jln j na kunjdu a{ m bj pl}u!) jln (-, -), odr. pridj. (komp. jlnj) - zavidni (isto: r}v) (Vvk se jvja s krtikn n jln.) jlv (jlova, jlovo), neodr. pridj. - neplodan (T t j jlv posl.) jlov, odr. pridj. . - neplodna (Jlov krvu smo ubli!) jma, `. - jama, rupa u zemlji br~ j jedn jma, ne (Zda O dubok, {irok j, i mre se v nj p}.) jma prezdn n t jma nezasitna osoba (O prezdn, njeg ne mre{ najst.)

jmica, `. - manja jama, manja rupa u zemlji (Povdli su da va tj jmici bv Mlk.) jmina, `. - velika jama, velika rupa u zemlji (]} j u`l povdt da su se znli sp{}t va nkakove jmine kad j snga blo, pa ako n blo vod, nda su topli t sng.) jn~r, m. - ~uvar janjaca koji bi se odvojili od ovaca da ih ne bi sisali i tro{ili mlijeko potrebno za proizvodnju sira (Jn~r je ~vl psebi jnci i przi a{ bi bli sasli mlk pa bi bli m}er sri.) jn~vina, `. - janjetina, janje}e meso (Imli smo ~da jnch, a nkad nsm jn~vin jli.) jn~i}, m. - janje, od milja (Jn~i}i se p{m l} va drgn misc. Kgd dn ih se po dset zl`.) jnka/jnkica, `. Gmn. jnk/jnkc - jamica u zemlji u koju se utjeruje {pekula u igri (Stor jnku/jnkicu pa se grm {pglat.) jnur, m. Gjd jnuara - sije~anj (Pu ns se re~ jnur ili pv msc.) jnjac, m. Gjd. jnca - janje (Kntn pregrd{ z jednn lsn i fcu ntra stv{, stv{ njj jnca i nda on nm kmo, pa ju n sas.)

japnr

287

j{mk

japnr/japanz, m. Gjd. japnera/japanza - gra|evinska ru~na kolica na dva kota~a za teret (Betn su va japneru/japanzu vozli.) Japanz, m. - Japanac (SH) (Japanzi sn lh na televziji vdela.) japnn (japnna, japnno), neodr. pridj. - vapnen (T j japnn kmk.) japnn (-, -), odr. pridj. - vapneni (T j japnn kmk.) japnnica/japlnica, `. - 1. jama gdje se dr`i vapno (Skro sk k} j imla japnnicu/japlnicu.) (isto: fagarl); 2. pe} u kojoj se pe~e vapno (Va japnnicah/japlnicah se pe~ jpn.) japnni~r, m. - osoba koja pravi vapno (AM) (Pv j blo japnni~rh va Phmu.) jpno, s. Nmn. jpn - vapno (Pul Ri~n d j iml vl b~ve z jpnn i ntra d j kll ksat ke.); (Zdi su belj kad se pobl z jpnn.) jrac, m. Gjd jrca - jarac, mujak koze (Obrj t bradcu! [ njn si kod jrac.) jrdn, m. - perivoj, park (Va tn jrdn j blo lph rc.) jarh, m. Gjd. jarh - 1. jednogodi{nje janje (Jarh t j, tme ~ se zl`, drg lt j jarh);

2. pren. mu{karac sklon seksu n t j alnim pustolovinama (O jarh! D se dje od njeg!); 3. pren. dje~ak u pubertetu (Kulki jarh va bsu, msto da gred hd}!) jsn, m. Gjd. jsena - jasen (Kbarh/kberh je ~da kad jseni cvat.) jsle, `. mn. - jasle (Stvi jn sna va jsle!) jslice, `. mn. - prizor Kristova ro|enja s kipi}ima i scenom, koji se postavlja o bo`i}nim blagdanima (Hmo vdet jslice va crkvu!) jstrb, m. Gjd. jstreba - jastreb (Jstrb je nkakv vl t}.) j{ka/j{kulica/julica, `. - donji dio dvodijelne metalne kop~ice za odje}u s ispup~enim dijelom u koji se ume}e gornji dio te kop~e (isto: ulica, zgulica) (Za{j mi j{ku/j{kulicu/j`ulicu na brhn!) j{mk, m. Ljd. ja{mk - 1. zrnje lju{tena je~ma (Mlinr je z metln pobrl plvu }a, a j{mk je ostl va ln~i}u.); 2. varivo od lju{tena je~ma (Njboj j va ja{mk pr{} noca.); 3. gnojna upala vlasne `lijezde na o~nome kapku (Kad ns} nsk ne pont{, a on bi otla ~ t m{, da }e ti narst j{mk.)

jtit

288

jedn

jtit, gl. nesvr{. (3. l. jd. jt, jt) - {tititi koga od vjetra i ki{e (Kko si do{l po ovn daj? - Lpo, n m j jtl z lmbrln.) jtit se, gl. nesvr{. (jt se) - skupljati se u jato (T}i se jt.) jtno, neodr. pridj. s. - za{ti}eno od vjetra i ki{e (K}a t j na jtnn mstu.) jto, s. - 1. jato (Vdla sn jto t}h.); 2. zavjetrina (Dj se va jto da se ne zm~{!) jvt /se/, gl. svr{. (jv{ /se/, jv /se/) - javiti /se/, obavijestiti (Jv se kad te pozvn!); (Jvli su na rdiju da speta bmbndraj.) jvjt /se/, gl. nesvr{. (jvj{ /se/, jvjaj /se/) - javljati /se/ (Pozvaj te, a t se ne jvj{.) jvorika, `. - lovor (Kld mlo jvorik va jtra pa }e ti bt bj.) jz, m. Ljd. jz - prostor pod slapom, vodopad, pregrada u vodotoku (Jaz} je ml jz, a jazna jko vl jz.) jaz}, m. - mali slap (Jaz} je ml jz.) jazna, `. - veliki, zastra{uju}i slap (Jazn j jko vl jz.) jzvac/jzbac, m. Gjd. jzvaca/ jzbaca - jazavac (Lfci su ulovili dvga/dvga prsc i jzvaca.)

jeb~, m. Gjd. jeb~ - mu{karac uspje{an u spolnom op}enju (Na{l j novga/novga jeb~!) jeba~ca, `. - `ena sklona u~estalom spolnom op}enju i uspje{na kao sudionica (On j bl prv jeba~ca, ali se o tom/ tem pv n povdlo.) jebt /se/, gl. nesvr{. (jeb{ /se/, jeb /se/) - spolno op}iti (isto, zn. 3.: gbit se) (Povdaj jdi da su jih vdeli kko se jeb v utu.) jebejv (jebejva, jebejvo), neodr. pridj. (komp. jebejivj) - koji se rado i ~esto jebe (Jebejv je i n b dgo z jednn `nskn.) jebejv (-, -), odr. pridj. (komp. jebejivj) - onaj koji se rado jebe (Nk j n~ rkl i sd ju clo sel zov Jebe`jv.) jcat, gl. nesvr{. (jc{, jcaj) 1. mucati (Njn d j nno jcl i d j govorl Fa, fa, fa pa jn je pr}k Fbi}evi .); 2. bolno plakati (^j kko jc, mrda ju ~ bol?) jedn (jedn, jedno) br. - 1. jedan (Okltl sn leh jedn orh.); 2. u funkciji zamjenice - neki (Kko t sm{ r}, blaf~e jedn!); (Va tj bnvin j bvla jedn sirom{na divjka.)

jedanjst

289

jelzn

jedanjst, br. - jedanaest (Ve} je jedanjst r! Kad }u pa obd stort!) jedanjst (-, -), br. - jedanaesti (Bl sn jedanjst po rd.) jednpt, pril. - 1. jedanput (S tn krticn se mre{ smo jednpt vozt.); 2. jedno}, neko} (Jednpt da su `vli krj i krajca.) jednc, m. Gjd. jednc - jedinac, jedino mu{ko dijete u roditelja (Jednc je pa }e mu s ostt.) jedinca, `. - 1. jedinica, jedino `ensko dijete u roditelja (Bl j jedinca, a{ n imla brta ni sestr.); 2. slaba {kolska ocjena (S poprvl jedincu z ngleskg?) jedn, vez. - samo, jedino (Dt }u ti bl kopce, jedn ako je kpn.) jdnk (-a, -o), neodr. pridj. jednak (Obadv ste jdnki!) jdnk (-, -), odr. pridj. (komp. jedna~j) - jednaki (T{ko }e{ n} jdnkga/jdnkga.) jedno, pril. - po prilici, otprilike (Zabetonrali su, jo{ }e zali{t i fnit, j ra~unn, za jedn tr re.) jdva, pril. - jedva (isto: kom}) (Jdv j slva na~l.) jdva i kom} - uz izuzetno mnogo

napora (Jdva i km} smo na~ili abecdu!) jln, m. Gjd. jlena - jelen (Bl je na}s jln na lh. S j pno cpn/ctn.) Jelnac/Jeln~n, m. Gjd. Jelnca/ Jeln~ana - `itelj mjesta Jelenja (S su moj Jelnci.) jelnsk (-, -), pridj. - koji pripada Jelenju (N{i str povdaj d j na Jelnskn vrh jo{ zakopno blgo.) Jeln{}ica, `. - `iteljka Jelenja (Mt m j Jeln{}ica.) Jelnj, s. - top. Donje Jelenje, starije `upno i op}insko sre n je z Jelnj, bv va di{te (O Jelnj.); (Kad djde{ va Jelnj djd mlo do men.) jlica, `. - propeler (SH) (Helikoptr m jlicu.) jelv (jelova, jelovo), neodr. pridj. - jelov (Za t t j njboj jelvo drv.) jelovina, `. - jelovo drvo, jelovina ([tukt je od jelvin.) jelz (-a, -o), neodr. pridj. - ljubomoran (isto: jelzn) (Jelz mu{k n dbr m, a n dobr ni en k zjd jelza.) jelza, `. - ljubomora (Jelz mu{k n dbr m, a n dobr ni en k zjd jelza.) jelzn (jelzna, jelzno), neodr. pridj. - ljubomoran (isto: jelz)

jelz

290

jtikav

(Pu{}li smo se a{ je bl jko jelzn.) jelz (-, -), odr. pridj. - ljubomorni (isto: jelzn) (^ }e ti t jelz/jelzn?) jelzn (-, -), odr. pridj. - ljubomorni (isto: jelz) (^ }e ti t jelz/jelzn?) jlva, `. Gmn. jlv - jela (crnogori~no drvo) (Uz pt sn gjdala jlve i jlvice, s jedn lpj od drg.) jlvica, `. - 1. drvo jele (Donesl m j blagoslvjene jlvic z na Gor.); 2. oki}eno bo`i}no i novogodi{nje drvce (Jlvicu na Vliju B`j krn cla famlija, a dic su njzadovjnj.) jenjt, gl. svr{. (3. l. jd. jenj) jenjati, popustiti, oslabiti (odnosi se na nevrijeme) (Jenjl j, hvla Bgu!) jenjvt, gl. nesvr{. (3. l. jd. jenjv) - jenjavati, popu{tati, slabiti (odnosi se na nevrijeme) (Bra nkako kod da jenjv, gr na lpj.) jerna, `. - {ljunak (^da su matrijl navezl i zapnili vl {kjinu va Dbini oskd su pv jernu kopli.) jropln, m. Gjd. jroplana - zrakoplov (isto: avijn/ropln) (^ nkad ns letl z jroplnn?)

jsn, m. Gjd. jsena - vrsta drva, jasen (Od mezdrenog jsena se dlaju {v~i}i.) jsn, `. Gjd. jseni - jesen, godi{nje doba (N{i pnzijonr sk jsn gred va bnju.) jsenv (-a, -o), pridj. - jasenov (Za {v~i}i dlat je rbla mladkova jsenova kra.) jeska, `. - vrsta drva, jasika (Nno m j pokzl k drv j jeska.) je{drka/je{draka, `. - vrsta drveta, divlja tre{nja (vidi: re{ejka, {drka) (Je{drku/je{drak j njboj cpt.) j{ka, `. Gmn. j{k - mamac za ribe (Da grn lovt rbe, a pozbl sn j{ke zt!) jt se, gl. svr{. (jme{ se, jm se) - prihvatiti se ~ega (posla) (^es si se dans jla?) jti~it se, gl. nesvr{. (jti~{ se, jti~ se) - ljutiti se, uzrujavati se, nervirati se (Nrvzn j, pvazdn se jti~.) jtika, `. - ljutnja, nervoza (Nebga on s s j zjla od jtik.) jtikv (jtikava, jtikavo), neodr. pridj. (komp. jetikavj) - nervozan, koji se rado ljuti i uzrujava (Jtikav se vvk jti~.) jtikav (-, -), odr. pridj. (komp. jetikavj) - nervozni, onaj koji se rado ljuti i uzrujava (Kad je

jtra

291

jbv

k jtikv, ne mre{ { njn nprv.) jtra, s. mn. Gmn. jtr - jetra (^d j pl i n ~do da su mu jtra {ndrna.) p} kom/ kem na jtra - biti komu dosadan, `ivcirati koga (Cli dn namj i ve} mi gr na jtra.) jzero, s. - jezero (Vod va jzer j visok.) jzero vrzh tisu}u vragova (Jzero te vrzh zlo!) Jzero, s. - top. lokalitet u naselju n je z Jzera, bv Zastenice (O na Jzeru.) jzt se, gl. nesvr{. (jz{ se, jz se) - ljutiti se, srditi se, uzrujavati se (Prsn te, ne jz se!) ut j na zvju stl j, m. - je` (A j`a.) je}, m. - mali je (Pred n{u k}u su s {m do{l ml je} i vl jena.) jena, `. - veliki ili stari je` (Pred n{u k}u su s {m do{l ml je} i vl jena.) jevica/jevica, `. - vrsta {upljikava kamena od stvrdnute pje{~ane materije (na|e se pri kopanju zemlje na ve}oj dubini) (Kad smo kopli fndamnt, bl j dsti je`vic.) jt se, gl. nesvr{. (j{ se, j se) - je`iti se, fizi~ki manifesti-

rati neugodu na ko`i (J`n se, zm m j!) Ju{, m. - Isus (J`u{ Kr{tu{, ~ si t speta strl?) jeuvnac, m. Gjd. jeuvnca jezuit (Va Lop~i su bli je`uvnci.) jdo, s. - jelo, jestvina (S vlimo j{no jdo.) jst, gl. nesvr{. (j{, jid) - 1. jesti (Na Vliju B`ju vvk jm bakalr.); 2. jelo, ono {to je pripremljeno za jelo (Udr`la mi s j a{ je sk dn nni jst nosla i prl ju.) jg, m. - igrali{te za bo}anje (Po nedji zapln mu{k gred na jg.) jkt, gl. nesvr{. (j~e{, j~) jaukati, zapomagati (Jkl j kod da njj je va glv.) jrgovn, m. Gjd. jrgovana vrsta cvatu}eg ukrasnoga grma (Jrgovn cvat va mju.) jrjna, `. - ukrasna vrtna biljka georgina, Dalia (Va vtu spred k} su mi jo{ nnine jrjne.) jrjnica, . - niske dalije sitnijih cvjetova (Uz rb vta posdn jrjnice.) jo{, pril. - jo{ (Jo{ se vvk dom{jn kko su svtle t bajontine/bajuntine.) jbv, `. Gjd. jbvi - 1. ljubav (N trba bogatja, leh jbv!);

jbica

292

jri~i}

2. naklonost, privr`enost, obzir, dobra gesta (u frazi: ne mren t/mu jbvi pozbt) jbica, `. - ljubi~ica (isto: fijlica) (Jbice pu ns njprv zjd va kornah.) jbno, pril. - skladno, slo`no, u ljubavi (Stri i mldi jdi mraj jbno `vt va famliji.) jdi, m. mn. - ljudi (Stri i mldi jdi mraj jbno `vt va famliji.) judn, m. Nmn. judni - ljudina (Krabje su bili judni, ma ~udsa! Pstli su se po jbukah i skd.) jgo, s. - vjetar s juga (od mora) (Vlsi ti se naricj po da`j ili kad je jgo.) jh, `. Ajd. jhu - juha (S l se mlo ajutla z tn jhn?) jnc, m. Gjd. jnc - junac, mlado mu{ko govedo (N{i su bli dobri kmti. Uli su imt po ~etri jnc i isto tulk junc.) juna~na, `. - kr{an, snaan mladi} (Vdn mu po nogh da }e kad narst bt juna~na kod i dd mu Ivn.) junk, m. Gjd. junk - zastarj. mladi}, kr{an, mlad mu{karac n je prv junk.); (Va rt su (O {li s mldi junk.) junkv (junkova, junkovo), pridj. - koji pripada mladi}u

ili kr{nom mladu mu{karcu (Str su uli kntt: Nagnlo s j drvo orhovo na prebl lc junkvo.) jn~}, m. - mali, slabo razvijeni junac (Slb je t jn~}.) jn~na, `. - velik, sna`an junac (Jk je kod jn~na.) juntina, `. - junetina, june}e meso (Pv n blo t juntin, leh volvina, volvj mso.) junca, `. - junica, mlado `ensko govedo (N{i su bli dobri kmti. Uli su imt po ~etri jnc i isto tulk junc.) jun~ica, `. - mala ili slaba junica (Ne dn } ov jun~ic, a{ mi se sml.) jun~ina, `. - velika, jogunasta junica (R}e se kod na{a jun~ina.) jnj, m. Gjd. jnija - lipanj (Petrv j na dvjset i dvet jnija.) jur, vez. - 1. u pogodbenome zna~enju trebalo je ili da je (Jur si mgl mlo po`rt pa ne b{ zakasnl.); 2. iako, ve} (Par{ se kod kakv mlad}, a jur m{ ~da lt.) jri~i}, m. - ptica crvenda} (Kad jri~i} okol k} obl}e, se re~ da }e drg vrme stort.)

jr{

293

jinica

jr{, m. Gjd. jri{a - juri{, navala (D j va Pvn rtu pognl va jri{u.) juri{t, gl. nesvr{. (juri{{, juri{j) - juri{ati, navaljivati (Brc juri{j.) Jrjeva, `. - blagdan sv. Jurja (23. travnja) (Fal se sd {etemnu pred Jrjevn ili {etemnu za Jrjevn.) ju{ca, . - lagana juha za djecu i bolesnike (Popj mlo ovst ju{c, pa }e ti vje bt bj!) ju{na, `. - juha kao odbojno jelo (Ve} m j t ju{n prko glv.) j{no, neodr. pridj. s. - ju{no (S vlmo j{no jdo, k se j lcn.) j{to, pril. - ba{, upravo, na vrijeme (Do{l si j{to na obd.) jt (jt, jto), neodr. pridj. (komp. jutj/j}) - kiseo (T oct t j jt. Razbl ga z vodn!) jt (-, -), odr. pridj. (komp. jutj/j}) - kiseli (Ja vln jt sk od lemncna.) jutna, `. Gmn. jutn - kiselina

(@eldac me bol po jutni va hrn.) jtra, pril. - sutra (Do jtra }e se vs sng obrnt va bjzgu. I bt }e dobr ako ne smzne.) jtro, pril. - ujutro (Ba{ si blebetjva. Ns frmla d jutro.) jtro, s. Gmn. jtr - jutro (Lp j jtro svanlo.) kod glhmu/glhmu r} dobro jtro - govoriti uzalud, bez u~inka (T t j kd da si glhmu/glhmu rekl dbro jtro, nk te n ~l.) od jtra do mrka - cjelodnevno (Dlali su, nebgi, od jtra do mrka.) jtro{nj (-, -), odr. pridj. jutarnji (V~rnj ~rjenca jtro{nj pocranica.) jina, `. - jako jugo (Po ovj j`ini me glv bol.) jina, `. - popodnevna lagana u`ina (S ~ za j`inu pojl?) jinica, `. - prijepodnevni ili popodnevni lagani me|uobrok (Za jinicu se ulo ln~i} blga/belga kaf i fticu krha.)

294

kad

K
k, prij. - k (Djd k men ve~ers!) kab~a, `. - zastarj. ku}erak, tro{na ku}a (isto: {abka) (SH) (J sjn vln ov kab~u vd/vd.) kabl, m. Gjd. kabl - kabao (S zlla vdu s kabl?) kabanca, `. - kabanica (Zmi kabancu sbn a{ bi mgl d.) kbl, m. Gjd. kbela - kabel (T j kbl od strj.) kblenjk, m. - 1. stalak za umivanje (Na kblenjk j bl galamn, sapn i {ugamn. T j blo kod dans lavndn.); 2. stalak na kojem se dr`i kabao ili vjedro s pitkom vodom (SV) (Na kblenjk j bl kabl ili bujl { ~istn vodn za pt i khat.) kbli}, m. - mali kabao (Va kbli}u su ti kopce pa je zperi!) kabl{a, `. - veliki kabao za namakanje i pranje rublja (M smo i kpali va kabl{i kad smo bli m}i{ni.) kc, m. - ukrasna biljka, Acacia (isto: gc, agc) (Kc t j predobr drv da od njeg str{ klc.) kca, . - drvena posuda za kiseljenje kupusa i repe (Va kci s j ksl kpz i rpa.) kacavda, `. - odvija~ (Zavidj t s kacavdn!) kcr, m. Gjd. kcera - vrsta kukca (D kcr let?) kacot, m. - 1. pesnica: stisnuta, zatvorena {aka (SV) (Pokzl m j kact i zjedno s j smrl.); 2. udarac {akom (isto: babutof, matafn) (] ti jedn kact oplt!) kacott /se/, gl. nesvr{. (kacot{ /se/, kacotj /se/) - udarati pesnicom: stisnutom, zatvorenom {akom (SV) (isto: matafunt /se/) (Kacotl g j dkli n pl potlh.) Ka~nac, m. Gjd. Ka~nca - `itelj mjesta Ka~ani (Otc m j bl Ka~nac.) Ka~ni, m. mn. - top. selo u blizini Grobnika u grajskoj plo n je s Ka~nih/od Kavaniji (O ~na, bv va Ka~nh/pul Ka~na.) Ka~nka, . - iteljka mjesta Ka~ani (Mt m j bl Ka~nka.) ka~nsk (-, -), pridj. - koji se odnosi na mjesto Ka~ane (Na ~avjnsk tnci su u`li dohjt ka~nsk mlad}i.) kad, pril. - kad (Kad je do{l? Tprvdn!)

kda

295

kakv

kda, `. - kada za kupanje (Vl se igrt z brod}n va kdi.) kadagod, pril. - 1. uvijek kada (Kadagd djdn, t vvk gjd{ televziju.); 2. ponekad, pokatkad (Kadagd storn pr`ig za va man{tru, a kadagd ne dn.) kadna, `. - lanac (za d`epni sat ili za bicikl) (Kadna m j speta pkla!) kad/kdi, pril. - gdje (isto: kj) (Kdi si bl do sd?); (Star baltra a{ kad j n, d j i nesng!) kadigod, pril. - gdjegod (K j }u t na}? A kadigd }e{!) kdt, gl. nesvr{. (kd{, kd) dimjeti tamjanom (Vele~sn blagoslvje, a ministrnti kd.) kdrma, `. - podloga od kamenih plo~a ili oblutaka na cesti (SV) (N na pt do crkv kdrme, pa nn se po zm pe.) kafac, s. - kava, od milja (]{ mlo kafac s kap}n mlk?) kaf, s. - kava (Ako popijn prev} kaf, npt ne mrn spt.); (Za marndu nadrobn ba{kt va bl kaf.) kafn (kafna, kafno), neodr. pridj. - sme| (Stl je kafn.) kafn (-, -), odr. pridj. - sme|i (Kafn brag{e obc!); (N

t ~ist kafn bja! Na svtlu }e{ vdet d j bejskava.) kafno, s. - neukusna, slaba ili prejaka kava (Kakvo si t kafno skhala? Pn m j ln~i} fnd}!) kj, pril. - gdje (isto: kdi) (Kj si bl sn}?); (Strl je barku i sad m kj dr`t alt i kramarju.) kjla, `. Gmn. kjl - klin (SV) (Kjla se podlo` pod gmu od uta da ne pobgne.) kaja, `. - mlaka, lokva, blato nakon ki{e ili snijega (isto: lokva) (Zamastl je va kaju i nge zmo~l.) kakva, . - napitak: kakao (Zr~ se va zdlu i dod po vji ckara, cmeta, cikuld va prh ili kakv. S se dobr zm{ i kld stdt.) kako/kko, pril. - kako (Kak bi blo da rm sad jst?); (Bdav/bdava t j govort, speta }e mld stort kko }.) kko tko - razmjerno podno{ljivo (Kk j? - A kko tko.) kakogod, pril. - 1. bilo kako (Poprvi t kakogd zn{ a{ bi me otc.); 2. otkad (Ns ju vdela kakgod smo {klu fnile.) kakv (kakova, kakovo), zamj. 1. kakav (SH) (Kakva si t t?); (Kakv bkulina! Star ga!);

kl

296

kalp

2. otprilike, priblino (N odjednpt ogl{l, p~l je gl{t s kakvih pt lt.) kl, m. - kurje oko; bolno ro`nato odebljanje na stopalu, naj~e{}e na prstima (Kl me bol pa ne mrn postl obt.) kl, m. - itki talog, ne~isto}a na dnu ba~ve (SV) (Fnj je kla na dn b~v.) kalaft, m. - majstor koji pri~vr{}uje ~avlima na brod brodsku oplatu (Pv da su uli kalafti na ^vju dohjt po ~vli.) kalamta, `. - magnet (SH) (Te~ `nsk za njn kd d j kalamta.) kalamitn (-a, -o), neodr. pridj. magnetiziran (@nske te~ za njn kod da j kalamitn.) kalt, gl. nesvr{. (kal{, kalj) 1. spustiti {to (Kalj brme na po~ivlo.); 2. crpsti vodu iz zdenca (Bujl m j pl va {trnu dkli sn kalla.) klt, gl. nesvr{. (kl{, klaj) cijepati, dijeliti kalanjem (Drv se kl n pl.) klcta, `. - 1. duga `enska ~arapa (do iznad koljena) (isto: hl~a) (Klct j i m{k i nsk kopca!); 2. kratka ~arapa do iznad gle`nja (isto: kopca) (N bs, va klctah je!)

klctica, `. - kratka dje~ja ~arapa (isto: kop~ica) (Obj klctice a{ }e{ se prehldt!) klctina, `. - 1. izno{ena, poparana, prljava `enska ~arapa visoka do iznad koljena (isto: hl~ina) (Vvk je va sth klctinah.); 2. izno{ena, poparana, prljava kratka ~arapa (isto: kop~ina) (Dj }u ti t klctine zakpat!) kldja, `. - parni kotao, kotlovnica (SH) (Va kldj j vvk tplo.) kalesn, m. - zastarj. otvorena zapre`na kola na ~etiri kota~a za prijevoz ljudi i robe (SV) (Kpl je kalesn od njeg.) kal}, m. - omanja lokva s izvorskom vodom ili ki{nicom, obzidana kamenom ili ilova~om (Bli smo se da ne b k pl va kal}.) kalna, `. - pove}a lokva ispunjena ki{nicom i procjednom vodom s okolnoga terena, iz koje se napaja stoka (Na{l smo trgi od jlena na kalni.) kalvt, gl. nesvr{. (kalv{/kalje{, kalvaj/kalj) - 1. spu{tati (Pom}i{no kaljte da ne b pknl {pg!); 2. pren. gubiti na te`ini ili na koli~ini (Tr msca n{ ne j, a ne kalje!) kalp, m. - kalup (Ssd }e mi dt kalp za stup}i.)

kamamla

297

kmi~ina

kamamla, `. - ~aj od kamilice (Kamamla d j dobr za `eldac.) kamamlica, `. - 1. biljka kamilica (Pobrali smo kamamlicu za ~j.); 2. ukusan i zdrav ~aj od kamilice (Kamamlica d j dobr za `eldac.) kamamlina, `. - neukusan ~aj od kamilice ili onaj kojega se tko zasitio (Na`lpla sn se kamamline da mi j j zvavk dsta.) kamndrija, `. - zra~nica (Kamndrij j va gmi.) kmara, `. - soba, odaja (Poblli smo kmaru.) kmarica, . - sobica (isto: kamarn) (Spt }e va kmarici! V{e jj ni ne rb!) kamarn, m. - sobica (isto: kmarica) (Spt }e va kamarnu! V{e jj ni ne rb!) kmarina, `. - velika, prostrana soba (Prevelka t j t kmarina! K }e ju sagrt?) kmati, m. mn. - kamata (isto: nteres/nters) (Pv su bli vl kmati kad s j posdlo sldi.) kmba [kba], `. Gmn. kmb [kb] - 1. lk (Svj t na kmbu!); 2. dr`a~ za ru~nu pilu savijen u obliku luka (Prm za kmbu i rvj nprvnzd!); 3. sprava za hvatanje

ptica u obliku luka (S kmbn su se t}i lovli.); 4. jedan od tri drvena obru~a postavljena vodoravno na ko{u za suho li{}e, za koje se pri~vr{}uju okomite letvice (isto: pr{kice) (Njprv se stor tr kmbe pa se n nje zabjaj pr{kice.) kmbast [kbast] (-a, -o), neodr. pridj. (komp. kmbastj [kbastj]) - savijen u luk (T kolc je kmbast. Mre{ ga i } htit!) kmbast [kbast] (-, -), odr. pridj. (komp. kmbastj [kbastj]) - savijeni u luk (Hti t kmbast kolc }!) kament (-a, -o), neodr. pridj. (komp. kamenitj) - kamenit (Lh j pna kmkh. Re~ i d j kamenta.) kament (-, -), odr. pridj. (komp. kamenitj) - kameniti (K }e kpt kament lh?) Kmenjk, m. - top. zaselak nase n je s Kmenjka, lja Soboli (O bv na Kmenjku.) kamnj, s. - kamenje (Dopejli su ~da kamnj a{ }e zd dlat.) kmi~i}, m. - kamen~i} (Kmi~i} njj je va postol}u.) kmi~ina, `. - velik kamen, kamen~ina (Na cst j vl kmi~ina! Nka ga k mkne!)

kamijn

298

kndijot

kamijn, m. - kamion (Vozl je kamijn dkl j mgl!) kamijn~i}, m. - 1. manji kamion (Usk j csta pa su vs matrjl pejli z kamijn~i}n.); 2. igra~ka kamion (Kp mu kakv kamijn~i}!) kmk, m. Ljd. kamk - kamen (Htl je kmk i razbl pon{tru.); (Pv su jdi `v kmk razbjli, a dans djde bgr i s bzo skop.) kamiot, m. - kratka bluza do pasa od proste tkanine, obi~no plave boje (SV) (Na ovj slk j nna va starnskmu kami`tu.) kmo, pril. - kamo (Kmo gr{? - Kmo m j vja!) kamogod, pril. - kamogod (Kamogd djdn, njdn prjateli.) kmpna [kpna], `. - 1. zvono (na tornju) (Kmpna s j pv rekl. Dans s re~ zvno); 2. suknja ili haljina zvonasta kroja (Spet j kmpna va mdi.) kmpant [kpant], gl. nesvr{. (kmpan{ [kpan{], kmpanaj [kpanj]) - 1. zvoniti (Nk j mrl a{ kmpan.); 2. bu~iti, {tropotati (Ne kmpanj z tn a{ }e{ m} zbdt!); 3. pren. lunjati, besciljno tumarati (Cli dn kmpan{ po sel.)

kmpanla [kpanla], `. ukrasna biljka; Fuksia (Njj su vvk lpe kmpanle!) kamf, m. - volan, ukrasni nabrani rub na odje}i (Kamf mr{ spglat pa }e lpo stt!) kna, `. - polucilindar (AM) (T kne su nosla gospod pred st lt.) kanl, m. Gjd. kanl - kanal (Km} su ga zvkli s kanl.) kanal}, m. - plitak i uzak kanal (Rkl sn ti da skop{ kanal}, a t si strl kanalnu!) kanalna, `. - dobok i {irok kanal (Rkl sn ti da skop{ kanal}, a t si strl kanalnu!) kanap, s. - po~ivaljka, sofa (isto: ku~, otomn) (Kanap j tomn ali lpje zv~!) kanarn, m. - kanarinac (Kanarn je pbigl z gjb.) knat, m. Gjd. knta - pjevanje, pjev (^l s j knat po sel.) kanavna, `. - tkanina koja se radi ~vrsto}e ume}e ispod podstave na kaputima (Kp mlo kanavne pa }u ti pod{t da lpj stoj.) kncelarja, `. - ured, poslovnica (On dl va kncelarji.) kndijot, m. - brusni kamen za fino bru{enje dlijeta (AM) (Dlt se brs na kndijt.)

kanla

299

kpja

kanla, `. - drvena slavina na vinskoj ba~vi (Nk j prl kanlu i s vn m j stekl.) knt, gl. nesvr{. (kn{, kn) kaniti, namjeravati (SH) (^ t ne kn{ p} spt?) kano}l/kanjo}l, m. Gjd. kano}l/kanjo}l - dvogled (Zmi kano}l/kanjo}l sbn a{ gri m{ ~ vdet.) kanotjra/kanotijra, `. - potko{ulja bez rukava (D~n zahld, ob~n kanotjru/kanotijru.) kanotjrica / kanotijrica , ` . dje~ja potko{ulja bez rukava (D~n zahld, obc njj kanotjricu/kanotijricu.) kanotjrina/kanotijrina, `. - stara, pohabana, izno{ena potko{ulja bez rukava (Ne mre{ p} duhtru va tj kanotjrini/ kanotijrini.) kntt, gl. nesvr{. (knt{, kntaj) - pjevati (Onst ml jko lpo knt.) kntvt, gl. nesvr{. u~est. (kntv{, kntvaj) - obi~avati pjevati (Kosl je i kntvl.) knti, m. mn. - crkvene objave vjen~anja, napovijedi ([l su zapst knti.) kntr, m. Gjd. kntr - greda nosa~ica za ba~ve (]{ mi pom} b~vu klst na kntr?)

kntrda/katrda, `. - stolac s naslonom (Dj mu kntrdu/ katrdu nka sde!) otphnt kntrdu komu - odnositi se prema komu s osobitim po{tovanjem (Sk njj ~ast! Trba njj kntrdu ophnt pv leh sde.) kntrdica/katrdica, `. - stol~i} s naslonom (Kp mu kntrdicu/ katrdicu na samnj!) kntrdina/katrdina, `. - 1. veliki, masivni stolac s naslonom (Krj su sidli na takvh kntrdinah/katrdinah!); 2. stari, oronuli stolac s naslonom (Htit }u t kntrdine/katrdine i kpt nv.) kntn, m. Gjd. kntn - kut, ugao (Kntn trba znt lpo poblt!) kntunl, m. Gjd. kntunl drvo ili `eljezo za konstrukcije spojeno pod pravim kutom (Dj mi kntunl!) kntr, m. Gjd. kntr - dobar pjeva~ (Nj otc je bl dbr kntr.) kp, m. Ljd. kp - kap, kaplja (isto, zn. 1: kpc) (Ni kpa vod ni blo va kal}u.) kp, `. Gjd. kpi - kap, kaplja (isto: kp, kpc (zn.1) (Ni kpi vod ni blo va kal}u.) kpja, `. - mo`dana ili sr~ana kap (isto: klp) (Kp/kpja m j

kpa

300

kapot

pla.) kpja srd{n - izraz divljenja ~emu draesnom (Al j t dt dragomjno, n, srd{n mu kpja pla!) kpa, `. - kapa (Mt m j zaplel kpu.); (Dic su se ~dila b{kupovj kpi.) trba kom/ kem kpu znt - odati priznanje komu (Lp j t rekl, trba jj kpu znt.) kpc, m. Gjd. kpc - 1. kaplja (isto: kp (m. i `.)) (Vl kpc pdaj.); 2. mjesto na kojem kaplje (P{} nn krv pa mrmo klst galamn pod kpc.) kapc (-a, -o), neodr. pridj. - koji je kadar, u stanju; javlja se samo u frazi bt kapc/kapca (On j kapca t stort.; Kapc je t mlac t stort.) kpara, `. - kapara, dio pla}anja unaprijed (Dt }u ti i kparu, smo ju ne prodj.) kapart, gl. nesvr{. (kapar{, kaparj) - kaparirati, dati kaparu, rezervirati, dijelom unaprijed platiti (Ako kapar{, zn{ da ti ju n}e prodt.) kpat, gl. nesvr{. (3. l. jd. kp/ kpje, kpaj/kpj) - kapati (Clu n} je kpalo.) kapla, `. - kapela (Obnvjaj crkvu, p j m{a va kapli.) kaplica, `. - kapelica (Va skn sel j kaplica.)

kapetn, m. - kapetan (M` njj je kapetn.) kpica, `. - mala ili dje~ja kapa (L~ni ns kpice na glvh.) kpina, `. - stara, izno{ena, pohabana kapa (Znmi t kpinu z glv mkr za obdn!) kap}, pril. - vrlo malo (Dj mi kap} mlk!) kapitl, m. Gjd. kapitl - bogatstvo, imetak (isto: kavidl) ([l je va Mriku i stkl lp kapitl.) kapitlt, gl. nesvr{. (kapitl{, kapitlj) - brzati u govoru (SH) (Ali ga on kapitl.) kapitulrat, gl. svr{. (kapitulr{, kapitulraj) - kapitulirati, predati se (Talijni su kapitulrali hjadu devest ~etrdest i trtga/trtga lta.) kapnca, `. - ki{nica prikupljena kapanjem s krova (@nskn rb kapnca za pglat.) kpnt, gl. nesvr{. (3. l. jd. kpne, kpn) - kapnuti (Pzi da ti ne kpne z vrt!) kpo, m. Gjd. kpota - starje{ina, nadre|eni, poslovo|a (Bl je n je jo{ kpo va Hrtri.); (O lni avncl za kpota.) kapot, m. - kaput (Obc kapt a{ je jko zm!); (Kpl j bl kapt.)

kapoti}

301

krbunjr

kapoti}, m. - 1. dje~ji kaput (Obc kapti} a{ je jko zm!); 2. kaput od slaba, tanka materijala (Clu zm j hodla va nkakovn tnkn kapti}u.) kapotina, `. - star, izno{en, te`ak kaput (Htl je kaptinu n se i {l za ofcmi!) kaprc, m. - prkos, inat (B{ }u jj za kaprc p} v {tarju.) kap~, m. - kapulja~a (Kap~ se mre i znt z jakt.) kapla, `. - crveni luk (Od kapl pe~ ~i.) vlt kog/keg kod kaplu o~i - ne voljeti koga (Kad k kog/keg ne vl, t se re~ da ga vl kod kaplu ~i.) kaplica, `. - 1. mladi crveni luk (Nk jdi jid kaplicu z jn~vinn.); 2. mala glavica crvenoga luka (Zdnstj jedn kaplicu!); 3. lukovica luka ili cvije}a (Skopla sn kaplice od tlipanh a{ }u ih posdt na drg msto.) kaplina, `. - velika glavica crvenoga luka (Imli smo kaplinu od dvjset dkh.) kpz, m. - kupus (Najli smo se kpza: }{ fr{kga/fr{kga, }{ kselga/kselga.) kapuzr/kapuznjk, m. Gjd. kapuzr/kapuznjk - njiva s kupusom (SV) (Prdli su }}n kapuzr.)

kr, m. - prijepor, sva|a (^ j t kr? Clo sel vas nasl{/ na{l{.) karg/kark, m. Gjd. krga - teret (SV) (isto: tret) (Kulk karg/ kark je prepejl z tn kamijnn!) karamt/karamt/karamc, m. ru~na kolica s jednim kota~em, s pregradnim da{~icama umjesto posude (SV) (N ve} karamth/karamth/karamch!) karmpna [karpna], `. - star i razbijen automobil (Ov karmpna t j za } htit.) krt se, gl. nesvr{. (kr{ se, kraj se) - prepirati se, sva|ati se (Smrn se kraj: jedn je nepokrn, a drg nepodl`n.) karatl, m. Gjd. karatla - ba~vica od mekoga drveta (Dnesl m j karatl vn.) krbt, m. - vrsta eksplozivne smjese kojom se pucalo o Bo`i}u i Novoj godini (Krbt se zapr va lticu, t se ltica kld nad ognj pa lpo pkne i pokrv odlet.) krbn, m. Gjd. krbn - ugljen (isto: gjn) (Dopej vr}u krbn!) krbunjr, m. Gjd. krbunjr 1. lo`a~ ugljena (Otc str je bl krbunjr.); 2. radnik na

kart

302

ksa

brodu koji doprema ugljen do n je smo nallo`a~a (SV) (O gl, a krbunjr m j pejl krbn.) kart, m. - ve}a teretna ru~na kolica s dva kota~a (U`l je ns, dcu vozt na kartu!) krga, `. Gmn. krg/karg - poluga za podizanje pomo}u oslonca (Podmsti krgu, pa }emo lgje d}!) krgt, gl. svr{. (krg{, krgj) - poduprijeti, podignuti polugom (Krgt }emo pa }e nn bt lgje.) karijla, `. - teretna ru~na kolica s jednim kolom i posudom za teret, ta~ke (Pro{pla s j gma na karijli.) karijlica, `. - dje~ja igra~ka: teretna ru~na kolica s jednim kolom i posudom za teret, ta~ke (Otc m j strl karijlicu.) karoca, `. - zatvorena ko~ija sa spregom od jednoga konja (isto: kk) (Smo s j gospodn vozl va karci.) karonja, `. - 1. blato, ne~ist (^ j t karnja? Po~sti t!); 2. prljav ~ovjek (Karnja! Va blatnn bv, va bltn j obu~n.); 3. pren. ~ovjek ne~ista karaktera: ni{tarija (SH) (isto: ni{korsti) (^vj se njeg: n je karnja, ni{korsti!)

karota, `. - crvena sto~na repa (Psl sn kartu da mi bde za blgo.) krta, `. Gmn. kart - 1. papir (isto: hrta) (Jk je n, b mkru krtu preknl.) k bi mokru krtu preknl - koji je jako sna`an (Jk je n, b mkru krtu preknl.); 2. putna karta (Kpla sn krtu i na tr re pr}jn.); 3. ulaznica (N ve} kart za prstavu.); 4. karta za igranje (Zam krte sbn pa }emo se hrtat.) krtat /se/, gl. nesvr{. (krt{ /se/, krtaj /se/) - kartati se (isto: hrtat /se/) (Zmi krte sbn pa }emo se krtat!) krtla, `. - karta koja se poni{tava na po~etku i na kraju radnoga vremena (Na krtli p{e da si zkasnl.) krtica, . - 1. papiri}, ceduljica (Zap{ mi brj na krticu!) (isto: hrtica); 2. putna karta za gradski i me|ugradski autobus (Kp mi krticu za trt znu!) krtn, m. - karton (isto: hrtn) (Podlo`t }emo krtn da ne de{vmo tl.) krtulna, `. - razglednica (isto: hrtulna) (Poslla m j krtulnu z Bodulj.) ksa, `. - blagajna (isto: blagjna) (On dl na ksi.)

kasla

303

ka{tl

kasla, `. - 1. drveni sanduk (^ t j va tj kasli?); 2. mrtva~ki sanduk, lijes (K }e nost kaslu? [st ih rb.) kaslica, `. - mrtva~ki sanduk, lijes za djecu (Bl j va blj kaslici.) kaslina, `. - mrtva~ki sanduk, lijes kao ne{to stra{no, upozoravaju}e (Kad me kld va kaslinu, n}e me bt brga!) kasetn, m. - grudnjak, prsluk (isto: red'ipto/rejipto) (Oper njj kasetn!) ksn (-, -), odr. pridj. - kasni (Posdla sn mlo ksnga/ ksnga fa`la.) kasnt, gl. nesvr{. (ksn{, ksn) - kasniti (Vvk ksn{ na dlo.) ksno, pril. (komp. ksnije) - kasno (Ksno si do{l, s smo prdli!); (Balncni su se ksnije p~li sdt pu ns.) Kastfka, . - iteljica Kastva (M}i{n je bl, a iml je `en zaposl, jedn Kastfku.) Kastvac, m. Gjd. Kastfca - itelj Kastva (Oenla s j za Kastfca.) kasn, m. Gjd. kasn - sanduk, {krinja (Va kasn smo dr`li cvt i tak ~, ~ bi m{i pojli.) k{a, `. - jelo od kukuruznoga

bra{na (N{a k{a vrtkn vr, a str~va pu}, pu}, pu}! T d j n{a k{a rtk, a njegva gst.) k{j, . Gjd. k{ja - ka{alj (K{j j m~!) m~j k{j - jednostavno, bezna~ajno, lako (T msl{ d j t stort m~j k{j, a m smo se oko tog/ teg nam~ili.) k{jat, gl. nesvr{. (k{je{, k{j) ka{ljati (Prehldl s j i k{je!) k{ica, . - ka{ica (Stor se k{ica od t mk pa se zasmo~ {pehn i va t se k{u lij ost.) k{ka, `. Gmn. ka~k - zmija (Bojn se ka~k.) ka{kt, m. - vrsta kape sa zaslonom (Kmo si mi sprvila ka{kt?) k{kica, `. - zmijica (Bojn se ka~k i sjedno m j j k{kica ili k{kina/k~ina.) k{kina, `. - velika zmija (Bojn se ka~k i sjedno m j j k{kica ili k{kina/k~ina.) ka{tl, m. Gjd. ka{tla - 1. dvorac, utvrda (Mslele smo da va ka{tlu bvaj krj i krajca.); 2. Ka{tel - srednjovjekovni gra|evinski kompleks u grobni~kome Gradu utvr|en bedemima (Frnkopni su bvli va Ka{tlu.)

ka{tlina

304

kvl

ka{tlina, `. - stara zapu{tena utvrda (Frbjtr je bl va ka{tlini va Grd.) ka{tga, `. - kazna (T m j ka{tga i prvo mi bdi!) ka{tigt, gl. svr{. (ka{tig{, ka{tigj) - kazniti (Posl{j me a{ }u te ka{tigt!) ka{trla, `. - limena posuda za pe~enje mesa ili kruha (isto: frma) (Na~in se dv {trcice k se kld va ka{trlu (frmu) namenu z jn.) katr, m. Gjd. katr - 1. upala s gnojnim iscjetkom (T da njj je katr.); 2. izlu~ina {to se iska{ljava (Pn j katr!) katarnsk, pridj. - koji se odnosi na blagdan sv. Katarine (25. studenoga) (Mesopsn {p{i, katarnsk f{i!) katrda, `. - stol~i} s naslonom (Klst }emo bn~i} msto katrd pa }e m} sst v{e judh.) steplt katrdu/kntrdu ozbiljno prionuti u~enju (T lpo stepl katrdu/kntrdu pa }e{ vdet da }e u~tejica bt zadovjna.) trbat kom/ kem katrdu/kntrdu ophnt - odati priznanje komu (T j pmetn ~ovk, trba mu katrdu/kntrdu ophnt.) ku~, m. - kau~ (isto: kanap, otomn) (Knj na ku~u.)

kva, `. - 1. mjesto gdje se kopa pijesak (Dla va kvi ~da lt.); 2. jama ostala nakon iskopa kamenja ili pijeska (Va Dbin j s pno kv.); 3. rudnik (Dll je va kvi va Istri.) kavl, m. - 1. lovac u igri {aha (Hdi z kavln!); 2. karta s vrijedno{}u 12 u karta{koj igri tre{ete (AM) (Hti kavla ako m{!) kavla, `. - ukrasna cvatu}a biljka lon~arica: geranij, pelargonija (isto: rbakavla, brbakavla, barbara) (Kavle su mi njlipj r`ice.) kavalt, m. - dr`a~ drva pri piljenju, nogari (AM) (Posdl sn mu kavalti i sd je j nmn.) kavt, gl. nesvr{. (kav{, kavj) - vaditi kamenje u kamenolomu (Nebgi, u`li su po cli dn kavt va kvi.) kavidl, m. Gjd. kavidl - bogatstvo, kapital (isto: kapitl) (Stkl je lp kavidl.) brd i kavidl - sav imetak, svo bogatstvo (SH) (T m j brd i kavidl.) kvrn, m. Gjd. kvrana - gavran (S j pno kvranh v Poju.) kvranina, `. - veliki gavran (Kakv kvranina let!) kvl, m. Gjd. kvula - cvjeta~a, karfiol (Kvl se pu ns ne sd, ali ga jdi rdi jid.)

kzt

305

kzt, gl. nesvr{. (ke{, k) prstom pokazivati (Ne k` na seb da ti se ne b prjlo.); (N lpo s pstn kzt na kog/ keg!) kaart, m. - dio stare narodne no{nje: sukneni mu{ki ogrta~ od ov~je vune, doma}e izradbe (Tr ns imli jko ~ ob} leh kakv ka`art.) kan, m. - 1. javna ku}a, kupleraj (Povdaj jdi da j j va ka`nu na{l.); 2. pren. op}a pomutnja, nered (Strl je vl ka`n pa su s pro{l }.) kaot, m. - 1. da{}ara, ku}erak, bara~ica (On su va tn ka`tu bvli dkla ns k}u storli.); 2. drvena pregrada u {tali za prasca i stoku (Odlt }emo j prli su z ka`tn.); 3. kiosk (O nkakv ka`t i s pomlo gred nprv.) kbr/kbr, m. Gjd. kbara/kbera - kukac hru{t (Kbarh/ kberh je ~da kad jseni cvat.) kbari}/kberi}, m. - mladi i/ili mali kukac hru{t (Kbari}a/ kberi}a sn ulovla.) kbarina / kberina , ` . - velik kukac hru{t (U`li smo kbarini/kberini ngu s kncn svzt i pustt ga da polet.) kfa, `. - ~etka (isto, ali za ribanje: bru{kn , {krtca / {krt~a )

(Skakovih je kf: za vlsi, za rbat, za postol...) kfat, gl. nesvr{. (kf{, kfaj) 1. ~etkati (Kfn postol!); 2. pren. sna`no udarati po kome (Kfal j po njem dkl j bl m}i{n, a sd bi otla da bacil oko nj.); 3. pren. o{tro se rije~ima obra}ati kome (Kfal j po njj, a ov j smo m~la.) kfica, `. - ~etkica za zube (Ne rb mu kfica kad su mu zbi popdali.) kehett se/kihott se, gl. nesvr{. (keh}e{ se/kiho}e{ se, keh} se/kiho} se) - hihotati se (isto: hihott se) (Keh} se/kih} se clo zapln.) kmjsk, odr. pridj. . poimen. kemijska olovka (V{, si t bl mju za{rla s kmjskn.) kejt se/kezjt se, gl. nesvr{. (kej{ se/kezj{ se, kejj se/kezjj se) - nespretno se uspinjati, prentrati se (Vdi kak se m} kezj/ke`j!) k, zamj. m. - 1. tko (K nn je t do{l?); (K pv pt djde Grd, t mr njprv Bbu b{nt.); 2. Nmn. k; koji (T su onst k vvk pl~.); (k, k) (K j t nsk?; K j t dt?)

k~j

306

klav

k~j, m. Gjd. k~ja - litica (S se kadagd popstl na v k~j?) k~ica, `. - sko~ni zglob, gle`anj (K~ica m j natekl a{ sn ngu zvnla.) kgod, zamj. m. - 1. tkogod, kojigod (Kgd pv djde, dobt }e jbuku.); 2. neki, pokoji (Kgd dn jih se po dset zl`.); (kgod, kgod) (Dj mi kgd jbuku!; Va kngd sel sn bl, lpo su me prjli.) kht, gl. nesvr{. (k{e{, k{) kihati (Smrn k{e, mrd j alrgi~na?) khvac, m. Gjd. khfca - kihanje (Sko jtro me }ap khvac.) kihnjocast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. kihnjocastj) - pr}asta, {iroka, nepravilna ili od prehlade otekla nosa (SH) (isto: ki{njo~v) (On su s po famliji kihnjcasti.) kihnjocast (-, -), odr. pridj. (komp. kihnjocastj) - koji ima pr}ast, {irok, nepravilan ili od prehlade otekli nos (SH) (isto: k{njo~av) (On kihnjcast jj se pija`.) kk, m. - zatvorena ko~ija sa spregom od jednoga konja (isto: karoca) (SH) (Smo s j gospodn vozl va kku.) kka, `. - izraslina na koko{jemu jeziku (Koko{ m kku.)

kikt, gl. nesvr{. (3. l. jd. kik) ostvarivati specifi~ne zvukove nalik {tucavici koje koko{ ispu{ta kada ima kiku (SV) (Koko{ kik!) kkr, m. Gjd. kkora - izbo~en i iskrivljen zglob na korijenu palca, na unutra{njoj strani stopala (Nkako ne mrn postol kpt a{ mn kkori.) Kkovica, `. - top. lokalitet na podru~ju naselja Soboli na n autoputu Rijeka-Zagreb (O je s Kkovice, bv na Kkovici.) klv (klava, klavo), neodr. pridj. (komp. kilavj) - 1. kilav, koji ima kilu (Klv je i mr p} na operciju, a ne d mu se.); 2. pren. koji sve ~ini bezvoljno i bez snage (Ne bdite tak klavi, djte mlo b`!); 3. ozlije|en i golu`drav, odnosi se na pti~e (SV) (Na{l su klavoga/klavega t}a. N b n{ ` njeg.) klav (-, -), odr. pridj. (komp. kilavj) - 1. kilavi, koji ima kilu (Njprv }e klavga/klavga operrat.); 2. pren. upravo onaj koji sve ~ini bezvoljno i bez snage (Avah men, ~ m j `en on klav?); 3. ozlije|eni i golu`dravi, odnosi se na pti~e (Bm j klav t} pre`vl!)

kilo

307

ktat

kilo, s. - kilogram (Dones kil narn~!) kilomtr, m. Gjd. kilomtra kilometar (Do tm j jedn pt kilomtr/kilomtrh.) kmat, gl. nesvr{. (km{, kmaj) - sjede}i padati u san (Clo zapln km na tomanu!) kmn, m. Gjd. kmina - kumin (biljka i za~in) (Pokjn mt Jbin j kldla kmn va kaf.) kno, s. - kino (Grmo v kno? - Grm!) kpanj, s. - vrsta istovara voza s nagibom prikolice (Jsip m prkolicu na kpanj.) kpt, gl. nesvr{. (3. l. jd. kp) kipjeti (Mlk ti kp, makn ga z {prgeta/{prheta!) kip}, m. - mali kip, kipi} (Jedn lp kip} je zdell od drv.) kip} (-, -), odr. pridj. - kipu}i, koji kipi (Ne mrn t jst tak kip}, ostd t!) kirij{, m. Gjd. kirij{ - prijevoznik kojem kao obrtno sredstvo slu`e selja~ka kola (N v{e ni kirij{h ni kl.) ksat /se/, gl. nesvr{. (ks{ /se/, ksaj /se/) - kiseliti /se/ (Va kci s j ksl kpz i rpa.) ksl (ksela, kselo), neodr. pridj. (komp. kiselj) - kiseo (Njhv je kpz jo{ kiselj.)

ksel (-, -), odr. pridj. (komp. kiselj) - kiseli (Va man{tru se kld ksel kpz.) kiselna, `. Gmn. kiseln - 1. kiselina (Va {kli su ~ili o kiselnah.); 2. ukiseljeno povr}e (Stort }u mlo kiselne za zm.) kst (kst, kst) zamj. - koji, upravo koji (Kst }u od vs dvh pv ostr}?) ki{njo~v (ki{njo~ava, ki{njo~avo), neodr. pridj. (komp. ki{njo~avj) - pr}asta, {iroka, nepravilna ili od prehlade otekla nosa (SH) (isto: kihnjocast) (On su s po famliji ki{nj~avi.) ki{njo~av (-, -), odr. pridj. (komp. ki{njo~avj) - koji ima pr}ast, {irok, nepravilan ili od prehlade otekli nos (SH) (isto: kihnjocast) (On ki{nj~av jj se pija`.) kt, m. - kit: meka smjesa za spajanje i zaptivanje (Kp kta pa }u ti klst stakl na l{tru.) kta, `. - grana (Phl j i preknlo ktu od orha.) ktat, gl. nesvr{. (kt{, ktaj) kitom {to puniti ili u~vr{}ivati (naj~e{}e prozorsko staklo za okvir) (Mrl je promnt stakl na pon{tri. Sad ga kt i klst }e ga na msto.)

ktica

308

kju~na

ktica, `. - gran~ica (Dones mi kticu bor}a z Nagor!) kjcat, gl. nesvr{. (kjc{, kjcaj) - klecati (Smrn mi kolna kjcaj.) kj~t, gl. nesvr{. (kj~{, kj~) - kle~ati (Km} kj~ na podzanj.); (Sk j `nsk imla svj bn~i} i na njn bi kj~la dok bi zpirala rbu.) kjk, m. Ljd. kjk - velika nu`da (SH) (Rn na kjk.) kjknt, gl. nesvr{. (kjkne{, kjkn) - kleknuti (Kad pa kjknn, km} se dgnn.) kjpalica/kjeplica/kjepetlnica, `. - naprava u vinogradu za pla{enje ptica koja se vrti uz pomo} vjetra i proizvodi zvuk udaranjem drvenih izbo~ina u da{~icu (SV) (Stvi kjpalicu/ kjeplicu/kjepetlnicu a{ }e ti t}i s grzj pozobt.) kjept, gl. nesvr{. (kjpje{, kjpj) - klepati kosu (Ali jih je lpo vdet: le` i kjpj ksu.) kjpt, m. - 1. `eljezni bat koji udara o crkveno zvono (SH) (Prm kjpt v rku i tc po zvnu.); 2. klatno na zvonu (SV) (D j kjpt pl pa n zvonlo.) kjepett, gl. nesvr{. (kjep}e{, kjep}) - 1. klatnom lupati po zvonu (^j, kak lpo kje-

p}e!); 2. tuckati po ~emu (Ne kjepe} po tom/tem a{ mi gr na `fc.); 3. pren. ogovarati, {iriti glasine (SV) (Kjep}e po sel sh i skga/skga.) kjpnt, gl. nesvr{. (kjpne{, kjpn) - udariti zau{nicu, pljusku, pljusnuti (isto: }pnt) (Bdi dbr, a{ }u te kjpnt!) kjesr, m. Gjd. kjesr - klesar, onaj koji obra|uje kamen (Kjesr }e ti stort klup~ce za pon{tre.) kjest, gl. nesvr{. (kj{e{, kj{) klesati, obra|ivati kamen (Pvazdn kj{e, zn{ da mu n lhko.) kjt, gl. nesvr{. (kjan{, kjan) psovati, kleti, proklinjati (Lpo t j ~t tak kjan}.) kjtva, `. - kletva, psovka (Kjtvu vje na~, a za moltvu mu trb ~da vrmena.) kjn~i}, m. - drveni ~avli} u cipeli (Kjn~i}i su se zabjli va poplt.) kj~, m. Gjd. kj~ - klju~ (Pzi da ne zgb{ kj~!) kju~nica, `. - klju~anica ([pijli su ~ez kju~nicu.) kju~}, m. - klju~i} (Zgbli smo kju~} od lkta.) kju~na, `. - klju~ina (T kju~na t j od vrt od konb.)

kjn

309

klt

kjn, m. Gjd. kjn - kljun (Ks m ~n per i `t kjn.) kjun}, m. - kljuni} (T}i}i opraj kjun}i a{ su l~ni.) kjunna, `. - velik i sna`an kljun (^pja m vl kjunnu.) klda, `. - klada (Va {m j jedn vl bkova klda.) kldt, gl. nesvr{. (kld{, kldaj) - stavljati (isto: stvjt) (Kmo to kld{?) klhtr, m. - mjera za drvo, 4 m3 (SV) (Dopej mi klhtr dv!) klakarja, `. - neva`ni ljudi, slabi}i; rije~ za omalova`avanje drugih ljudi (SV) (T t j s klakarja, b bje da ns ni do{l.) klnc/klnjc, m. Gjd. klnc/ klnjc - klanac (Gr{ ~ez klnc zdlu!) kln~}/klnj~}, m. - uzak klanac i/ili klanac blage strmine (Zap{e se hd} i po kln~}u/ klnj~}u, a kko ne bi po tn kln~ni/klnj~ni.) kln~na/klnj~na, `. - {irok i/ili strm klanac (Zap{e se hd} i po kln~}u/klnj~}u, a kko ne bi po tn kln~ni/klnj~ni.) klnjat se, gl. nesvr{. (klnj{ se, klnjaj se) - klanjati se (Pred nkn se j ne klnjn!)

klnjnj, s. - dio crkvenoga obreda, klanjanje pred izlo`enim raspelom u crkvi (Gred na klnjnj.) klpat se, gl. nesvr{. (3. l. jd. klpje se, klpj se) - klimati se (isto: klmat se) (Zb mi se klpj, mrt }u ga p} znt.) kls, m. Ljd. kls - klas (cvat trave) (Po kls vd{ kad je trv za kost.) klasn, m. Gjd. klasna - mu{karac neuredne, svijetle i nakovr~ane kose (one koja nali~i travi klasji) (Da m bl vlsi mogl bmo ga zvt klasn.) klst, gl. svr{. (kld{, kld) staviti (isto: stvit) (Kld t va pikbit!); (Klst }u r`ice va b~vast v`.) klasja, `. - 1. vrsta trave kojoj se osu{eno ili ugrijano klasje nakovr~a (isto: sdalice) (Na lodrom j ~da klasj.); 2. pren. `ena ili dijete neuredne, svijetle i nakovr~ane kose (one koja nali~i travi klasji) (Klasjo, kko uspje{ oplst t vlsi?) kl{trit/kl{trat, gl. nesvr{. (kl{tr{/kl{tr{, kl{tr/kl{traj) - klja{triti, obrezivati ([l su kl{trit/kl{trat a{ je s zarsl.) klt, gl. nesvr{. (koje{, koj) - klati (Dkli n kje, m }emo s pari}t.)

kltt

310

klbu{

kltt, gl. nesvr{. (klt{, klt) 1. kamenjem ili {tapom stresati plodove sa stabla (]mo p} kltt orhi zapln?); 2. besciljno tumarati, lutati, tratiti vrijeme (Kad si kltl do sd?) klma/klma, `. - komad `eljeza svijen na dva ugla, slu`i za spajanje drvenih dijelova u gra|evinarstvu (isto: klmfa [klfa]) (Dj klmu/klmu pa }emo t spojt!) klmbat se [klbat se], gl. nesvr{. ( klmb{ se [kl b{ se ], klmbaj se [klbaj se]) 1. vise}i se njihati (SV) (Lpo se kobasce klmbaj na bri.); 2. hodati bez cilja (Klmb, nbg, po sel pvazdn.) klmbest [klbest], gl. nesvr{. (klmb{e{ [klb{e{], klmb{ [klb{]) - ru`no i nespretno hodati tresu}i udovima (Ne klmbe{ z rukmi a{ t j gdo vdet.) klep~a, `. - `ena koja rado ogovara i {iri pri~e uokolo (SV) (On t j prv klep~a, ali se teb boj pa o teb ne govr.) kltu, pril. - dogodine (SH) (Kltu }u mu nv jaktu kpt.) klca, `. - klica (Fa`l je htl klcu.) kl~ica, `. - mala, nje`na klica (Pzi da ne polm{ kl~ice!)

kl~ina, `. - klica (Velke kl~ine su na kmpr.) Kl}i, m. mn. - top. stariji naziv za mjesto Trnovicu i Zoreti}e u gornjem toku Rje~ine u jelenj n je od Kl}h, skoj plovaniji (O bva va Kl}h. Rm Kl}n.) kljat, gl. nesvr{. (3. l. jd. klje, klj) - klijati (Kmpr je p~l kljat.) klmat /se/, gl. nesvr{. (3. l. jd. klm / se /, klmaj / se /) klimati /se/ (isto: klpat se) (Zub} jj se klm.) kln~anica, `. - vje{alica za odje}u (isto, zn. 3: pikadr) (Njboj su drvn kln~anice.) kl{}a, s. mn. - klije{ta (Kd je nvrme velko, t da se ht vn kl{}a od {prheta i pop~k.) kl{}r, m. Gjd. kl{}era - kukac jelenak (Ov lt j blo ~da kl{}erh.) klobk, m. Gjd. klobk - klobuk, {e{ir (Na klobk m per od t}a.) klobu~}, m. - mali klobuk, {e{iri} (Tci, tci po put}u va ~rjnn klobu~}u! V{e vrdi klobu~} leh Terza i Kru~}.) klbu{, m. - debeli okrugli kamen (isto: glbu{) (Hti klbu{ va R~inu! Da v{ kak }e pjsnt.)

klfa

311

kmt

klfa, `. - naprava kojom se udara po prostira~u (isto: klfr) (Kj t j klfa?) klfat, gl. nesvr{. (klf{, klfaj) - udarati po prostira~u kloferom (J~e klfj po tpihu!) klfr, m. Gjd. klfera - naprava kojom se udara po prostira~u (isto: klfa) (Kj t j klfr?) klokott, gl. nesvr{. (3. l. jd. kloko}e , kloko} ) - klokotati (isto: klopott) (Po ltu, kad je {{a va kortu Ri~n, t lpo potk klok}e.) klnca, `. Gmn. klnc - pokvareno jaje (isto: klopoth/klopotm) (SV) (Jja su fnj stra pa pzi da ne bde k klnca.) klncat, gl. nesvr{. (3. l. jd. klnc, klncaj) - 1. bu}kati (odnosi se na teku}inu u zatvorenom) (Vozli smo vn va bocnh p j lpo klncalo.); 2. hodati ljuljaju}i tijelo, hodati polako, stara~ki (SH) (Klnc tak pomlo i do pln j dma.) klopott, gl. nesvr{. (klopo}e{, klopo}) - 1. lupati, tresti, {tropotati (Kko t vrg klop}e.) (SH); 2. klokotati (samo 3. l. jd. i mn.) (isto: klokott) (Po ltu kad je {{a va kortu Ri~n t lpo potk klop}e.) klopoth/klopotm, m. - pokva-

reno jaje (isto: klnca) (Jja su fnj stra pa pzi da ne bde k klopoth/klopotm.) kl{tr, m. Gjd. kl{tra - samostan (Je`uvnci su va kl{tru.) klubk, m. Gjd. klupk - klupko (Kpt }u ~rjn klubk vn za stort kpu.) klp, `. - 1. dio starinskoga namje{aja za sjedenje vi{e osoba, sa sandukom za pohranu (Klp m i kasn va k s j mogl ~agd sprvit.); 2. klupa (Na pt do crkv su klp pa t starjn jdn dobr djde.); 3. {kolska klupa (Za zdnj klp s j u`lo r} d j magar}.) klupca, `. - klupica (Pred crkvn je klupca i nkad n slbodna!) klupna, `. - velika klupa (Ni klupna tmo ne b bl dsta.) klup~ca, `. - klup~ica, kameni ili drveni dio ispod prozora i balkonskih vrata (Kjesr }e ti stort klup~ce za pon{tre.) klup~}, m. - malo klupko (Namott }u klup~} vn.) kmlu, pril. - umalo, zamalo, domalo (Kmlu sn ti do{l!) kmt, gl. nesvr{. (km{, km) biti u stanju vrlo lagana i nemirna sna, biti u polubudnu

kmt

312

kobla

stanju (isto: tmt) (Clo jtro km!) kmt, m. - poljodjelac, ratar, seljak n je vrdn kmt.) (O knlo, s. - panj ili prostor na kojem se cijepaju drva (isto: tnlo) (Cpj na knlu!) knjk, m. - 1. ostatak dijela tijela odstranjena amputacijom, batrljak (Odrzali su mu ngu, pa vvk skrv knjk.); 2. pren. nerazvijeni, kr`ljavi dio udova (Fnj mre z tn knjkn! Na s se ~ovk navd.) knjkv (knjkava, knjkavo), neodr. pridj. - 1. kljast (Vrnl s j knjkv z rta.); 2. pren. nespretan (B`e, ali si t knjkava, s ti pd z rk!) knjkav (-, -), odr. pridj. 1. kljasti (Knjkav, ne knjkav, men j dbr za dlat.); 2. pren. nespretni (Ti knjkavn d{ ~ {}n}vo za dlat?) knjga, `. - knjiga (isto: lbra) (Pna jn je k}a knjg.) }apt se knjg - ozbiljno se prihvatiti u~enja (T se lpo }apj knjg pa }e{ nda p} n tnci.) zapst kog / keg / seb va ~n/~n knjgu - 1. umrijeti (Vje }e ga nebgoga/nebgega m} zapst va ~n/~n knjgu.); 2. {alj. oeniti se (^ ste se i v zapsli va ~n/~n

knjgu? Nka ste, tak Bg zapovd!) knjica, `. - 1. tanka knjiga ili knjiga manjega formata (]{ lhko pro~tat t knj`icu!); 2. {kolska knji`ica (Pndjak nn je p} po knj`ice!); 3. molitvenik (Kp mi knj`icu z vlmi slvi a{ ne vdn ~tat.) knjina, `. - debela knjiga ili knjiga velikoga formata (^ knj`n je on ve} pro~tala!) kb, `. Gjd. kbi - usud, zla sudba (Gd kb g j trfila.) kobasca/kmbasca [kbasca], `. - kobasica (Fa`l je bj ako se va njn kh kakva kobasca/kmbasca.) kobas~ica/kmbas~ica [kbas~ica], `. - mala ili ukusna, omiljena kobasica (Dv t kobas~ice/kmbas~ice su kod jedn nrmlna.); (Jedn kobas~ica/kmbas~ica i men j dsti.) kobas~ina/kmbas~ina [kbas~ina], `. - velika kobasica ili kobasica lo{ije kakvo}e (Ne vaj ni kad dlaj on vl kobas~ine/kmbas~ine ~a ih ne mre sm ~ovk pojst.); (Ma, j se i kobas~ini/kmbas~ini naveseln.) kobla, `. - 1. kobila, `enka konja (Kobl j za zl}.); 2. kukac

koblica

313

kofina

skakavac (Kod dic smo kobln nge otkdli.); 3. naprava na koju se stavlja drvo pri piljenju, nogari (Drv se kld na koblu pa se pl.); 4. starinski {tednjak na nogarima (Mt je kpla koblu i na hrt ju donesl z Rk.); 5. vrsta specijalnoga stola za ginekolo{ki pregled i porod (N se lhko popstt na koblu.) koblica, `. - 1. mala i/ili mlada kobila, `enka konja (Kakva lp koblica!); 2. kukac skakav~i} (Pu{}j t koblicu, ne m~i ju!) koblina, `. - 1. velika, sna`na i/ ili stara kobila, `enka konja (Koblina se km} v~.); 2. veliki kukac skakavac (T koblina s lsti na r`icah proj.) kbt, gl. nesvr{. (kb{, kb) vrebati, ispitivati, sa zanimanjem promatrati {to (^ ~ kb{?) ko~ij{, m. Gjd. ko~ij{ - ko~ija{ (Bstahr! Bstahr! - u`li su zjat ko~ij{.) ko~n, m. Gjd. ko~n - ugao ku}e, zaba~eni prostor na tavanu ili u ku}i (SV) (Kad p~nn zvl~it z ko~n imt }u ~ dlat!) ko}o/k}o // ko}i}/k}i}, m. Gjd. ko}ota/k}ota - izraz za tepa-

nje svinj~etu (odmil. kao gica i sl.) (Gr{ vdet k}ota/k}ota // k}i}a/k}i}a?) kod/ko, pril. - kao (Kpli su m}mu barticu/berticu i sd je kod nno.) ko fl - tobo`e (Ko fl sn j krajca.) kod da bi - poput, nalik (T vdena mnj j bil kod da bi jedn gor} glavnjca.) kod si kod - u zna~enju poja~ane usporedbe (On j kd si kd mt.; Bl je velk kd si kd medvd.) kofa, `. - ko{ara za no{enje djece, `ive`nih namirnica, limenki za mlijeko (isto: ko{ra) (M}ermu/m}ermu dittu su stvjli pod ku{n va kfu kri}i od {drk da ne b na njeg do{l {trga.); (Oprtla sn ga za sn kfn na hrbt i hd} ga nesl duhtru Luknovi}u na ^vju.); (Kpla sn kfu a{ nmn { ~n p} na plcu.); (Mlikarce bi va kfu poslgle lte i z pla{}nicn ju povzle i nosle na hrt.) kofr, m. Gjd. kofera - putni kov~eg (AM) (Ne mrn p} na pt bez kfera.) kofica, `. - ko{arica za no{enje `ive`nih namirnica (Kpla sn seb kfu i m}j kficu pa nka se vd.) kofina, `. - te{ka ili dotrajala ko{ara za no{enje (S su brndali

kgo

314

kola

mlikarcn kad bi va bs u{l z kfinn, a vvk su, nbge, pltle hrtu i z nju.) kgo, m. Gjd. kgota - kuhar (Ml njj je kgo na brod.) kgl, m. Gjd. kgula - okrugli kamen, oblutak (SV) (Kgulh je uz Ri~nu.) koguma/kkuma, `. - posuda od emajliranoga lima za napitke (naj~e{}e za kavu), s dr{kom i kljunom (]mo va kgumi/ kkumi kaf skhat!) kogumica/kkumica, `. - manja posuda od emajliranoga lima za napitke (naj~e{}e za kavu), s dr{kom i kljunom (]mo va kgumici/kkumici kaf skhat!) kojont, gl. nesvr{. (kojon{, kojonj) - zadirkivati (Pst jih, v{ da te kojonj.) kokodkt, gl. nesvr{. (kokod~e{, kokod~) - 1. glasati se kokodakanjem (odnosi se na koko{) (samo 3. l. jd. i mn.) (Vld j zlgl kad tak kokod~e.); 2. glasati se poput koko{i (Bme, ne zn{ k kokod~e: koko{ ili n!); 3. pren. blebetati (Cli dn kokod~e{! Frmj!) kokolt, gl. nesvr{. (kokol{, kokolj) - maziti, teto{iti (Vdi kak kokolj. Mrda bde ~?!) kokolo, m. Gjd. kokolota - maza, mezimac, mezim~e (Ne mre

se odlt od svjga kkolota, a t bn n dobr.) koko{, `. - koko{ (Pv se n jlo tulko koko{vine, a kko{e s j imlo za jja.) kod kad slp koko{ njde zno - slu~ajno se dogoditi (T si na{l sl~jno, kd kad slp koko{ njde zno.) koko{ j kom/ kem pmt/mozak pozobla - odnosi se na glupu, ograni~enu osobu (Ne mre{ t { njn o tom/tem povdt, njj je koko{ pmt/mzak pozobla.) koko{r, m. Gjd. koko{r 1. koko{injac (Trba sk dn o~stit koko{r.); 2. ptica grabljivica koja lovi koko{i (Kad bi k vdl koko{r, p~l bi zjat jdn da posprv kko{e va koko{r.) koko{vina, `. - koko{je meso (Pv se n jlo tulko koko{vine, a kko{e s j imlo za jja.) koko{ca, `. - mlada i/ili mala koko{ (Nar~la sn kko{u, a dnesl si mi koko{cu!) koko{na, `. - stara i velika koko{ (T koko{na n za drg leh za va jhu.) kla, `. - ljepilo (isto: leplo) (Kol se s kln.) kola, s. mn. - zapre`na kola (Na kla se kld k{ kad se vz

kolc

315

kolo

gnj ili {{nj, a za drv i sno se lo` lgnjari.) kolc, m. Gjd. klc - kolac (Hj rm nas} klc za kumadri.) kolace, s. - mali kota~, malo kolo (Zgbl je klaca od vuti}a.) kol~, m. Gjd. kol~ - 1. kola~ (Nsm mi u`le p} t kol~ kot ~ se dans d.); 2. dvopek u obliku koluta (isto: ba{kot) (Kol~ smo mo~li va bl kaf.) koljna, `. - 1. ogrlica (Va Lke`h je fnj `nskh imlo koljne d psa.); 2. lenta s medaljom (Dobla sn koljnu a{ sn njbr` tekl.) koln (-a, -o), neodr. pridj. - {krobljen (Stomnja m j vvk kolna!) koln (-, -), odr. pridj. - {krobljeni (Kld koln stlnjk na stl!) kolrac/korlac, m. Gjd. kolrca/ korlca - grah penja~ s crvenim to~kama (Ov lto smo posdli kolrac/korlac.) kolarn, m. - 1. u{krobljeni ovratnik na ko{ulji (SH) (Dj da ti namstn t kolarn na stomnji.); 2. zlatni lanac (AM) (Drovl jj je kolarn.) kolt /se/, gl. nesvr{. (kol{ /se/, kolj /se/) - 1. lijepiti /se/ (isto:

lpt /se/) (Kol se s kln.); 2. {krobiti (Pv su se kolti kolli pa su lpo stli.) kl~}, m. - kol~i} (Trb mi pr kl~}h!) kl~na, `. - velik, odbojan kolac (Ne m{ z tn kl~nn a{ }e{ kom/kem ko skopt!) kolno, s. - koljeno (Kolna me bol.) kolnc, s. Nmn. kolnc - koljeno u djeteta (S kolnc si rzgrebl.) kolera, `. - kolera (Bl j pv kler i pu ns.) kolt, m. - ovratnik na ko{ulji ili na haljini (Na stomnji se njprv pgl kolt.) kolta, `. - milostinja, milodar, pomo} (Skpili smo koltu i dli jn.) kolti}, m. - ukrasni ili mali ovratnik na ko{ulji ili na haljini (Kolj njj kolti} pa }e njj lpo stt.) kli}, m. - 1. grah penja~ (Kli} pu ns dobr rod.); 2. kolac o koji se ovijaju biljke penja~ice (SV) (Hmo klst sisvtnicn kli}i a{ }e je bra polomt.) kolino, s. - veliki kota~, veliko kolo (Vdi kakvo klino m kamijn!) kolo, s. - kota~, kolo (Ns ti kla poravnna na bicklu!) bt

kolmbr

316

komnda

kod kolo bez plat{} - biti nestalan, ne znati {to se ho}e n t j kod klo bez plat{}: (O jedn dn bi ovak, drg onak.) kolmbr [kolbr], m. Gjd. kolmbr [ kol br ] 1. obru~, kolobar (na {tednjaku) (Ak j pinjta v}, mr{ znt v{e kolmbrh .); 2. pren. podo~njak (^ clu n} ns spl kad m{ takvi kolmbr?) kolna, `. - dio svadbenih obi~aja kojim seoski mladi}i ispra}aju mladenku u drugo selo i od `enikove povorke tra`e novac kao otkupninu (Bl sn jn va kolni i mre jih bt srn cignit se za takvu divjku.) klp, m. Gjd. klpa - mo`dana kap (SH) (isto: kp/kpja) (Pzi a{ b te mgl klp }apt!) klpt, gl. nesvr{. (3. l. jd. klp, klpj ) - pretrpjeti udar (odnosi se na mo`danu kap) (Klplo g j i ne zn z se.) kltra, `. - posteljni prekriva~ (Mt m j za dtu dl lpu kltru.) kltrna, `. - zavjesa (N blo lpjh kltrn!); (Jo{ mi smo fl bonagrcija i kltrne.) koldrica, `. - opatica, ~asna sestra, redovnica (N{a koldrica lpo knt.)

kolr, m. - boja (isto: bja, frba) (Kga/kga kolra su ti kltrne?) kolt, m. Ljd. kolt - kolut (Posd mi klt `c!) kom}/komj, pril. - jedva (SH) (isto: jdva) (Pu{}j t vl blinu! V{ da ju km} dr`{!) kom} i jdva - uz izuzetno mnogo truda (Km} i jdva sn t zvkl.) komd, m. Ljd. komd - 1. komad (isto: bokn, ks) (Pojl je kmd sra i palnt i {l nzd dlat.); 2. parcela zemlji{ta (T j n{ kmd i prepst }emo ga n se!) komadnt, m. Gjd. komadnta predvodnik, zapovjednik (Krabje su ble gde. Imle su dgi zvnc na {pg i mske kod medvdi. Za t zvnc kpt, nk su uli dt i rasad{} (to njve). Sprda njh je {l komadnt s plicn. S smo b`li prd njimi.) komadi}, m. - komadi} (isto: bokun}, kus}/ku{}}) (Kmadi} krha i blo m j dsta.) komnda, `. Gmn. komnd 1. naredba (T j komnda i tak se mr stort!); 2. zgrada vojnoga zapovjedni{tva (Dll je va komndi a{ je bl oficr.)

komndrat

317

kmplti}

komndrat, gl. nesvr{. (komndr{, komndraj) - zapovijedati (On vl komndrat.) kmr, m. Gjd. kmara - obad (Jko ~{e kad kmr ubod.) kmarica, ` .- komarac (S su me kmarice zjle!) kmari~ina, `. - komarac kao vrlo dosadan i neugodan kukac (Clu n} m j nkakova kmari~ina letla okol nsa.) komsija, `. - komisija (Pohj komsija i zbir njlipj vt.) komjta, `. - ru{evna da{~ara (SH) (Bvaj va nkakovj komjti.) komd/komoditt, m. - osje}aj slobode, opu{tenosti, nesputanosti (Sk bi svj kmd/ komoditt, a nk ga se mr i odr}.) komdn (komdna, komdno), neodr. pridj. (komp. komodnj) - nesputan, opu{ten, lagodan, spor (Dj b`e, ~ si tak kmdna?) komodt se, gl. nesvr{. (komod{ se, komodj se) - osje}ati se opu{teno, nesputano (Sdite, komodjte se!) komodn, m. - no}ni ormari} (Kpt }u pstj i dv komodna.) komdn (-, -), odr. pridj. (komp. komodnj) - nesputani, opu{teni, lagodni, spori (Obc on kmdn brag{e za putovt.)

komo{tre, `. mn. - lanci za kotao iznad ognji{ta (Na kom{tre s j obsl ktli} va kn s j khalo.) kmpr [kpr], m. Gjd. kmpr [kpr] - krumpir (Pu ns se j ~da kmpr.); (Sp} }emo btk i mldga/mldga kmpr i t j obd za dset.) kmpirca [kpirca], `. - palenta ukuhana s krumpirom (Palnta kmpirca s j skro sk dn khala.) kmpir} [kpir}], m. - sitan krumpir (Kmpir} smo prscn khali.) kmpirna [kpirna], `. - krupan krumpir (Vdi kakv kmpirna!) kmpirovca [kpirovca], `. krumpirova stabljika (Popr{ kmpirovcu a{ }e s zltice pojst!) kmpjtr, m. Gjd. kmpjtera - ra~unalo (Stvrno mr{ bt blntv da nm{ kmpjtr uplt.) kmplt [kplt], m. - dvodijelno odijelo (Ba{ t j lp kmplt za{la za Vazm.) kmplt [kplt], pril. - sasvim, potpuno (Sad smo kmplt pa mremo po~t.) kmplti} [kplti}], m. - dvodijelno odijelce (Lp kmplti} si njj kpla!)

kmpletrat

318

kntrapz

kmpletrat [kpletrat], gl. nesvr{. (kmpletr{ [kpletr{], kmpletraj [kpletraj]) - upotpuniti (Jo{ mi fl dv sl~ice za kmpletrat lbm.) kmpltno, pril. - potpuno, sasvim, posve (Kmpltno sn pozbla b n{i str rekl: Zsnseg sn pozbla!) komn, m. Gjd. komn - zajedni~ki vlasni{tvo, op}insko zemlji{te (AM) (Zaplne }emo p} va komn po kl~}i.) konc, m. Gjd. knc - konac (Navrz mi konc va glu!) konak, m. - 1. mjesto za kratkotrajan odmor, predah (Dl mlikarc su imle knak na Blvedru. Tmo bi se na{l, po~nle, raspordle mlk i {l dje.); 2. mjesto u planini gdje se kuha i jede u doba ko{nje (Sk j iml svj knak va plnini. Tmo s j khalo i splo.) kontt, gl. nesvr{. (kont{, kont) - 1. dugotrajno hodati (P{tr cl dn kont.); 2. vucarati se (Kont{ cl dn. ^ ti n dsta?) kn~n ( kn~na , kn~no ) , neodr. pridj. - kon~an (Stlnjk je kn~n.) kn~n (-, -), odr. pridj. - kon~ani (Obc kn~n mju!)

kn~}, m. - djeli} konca (Kn~} ti vs! Hj, }u ti ga odrzat!!) kndot, m. - nu`nik, zahod (isto: zhod) (Hj va kndt ako ti se cr!) knduhtr / kodotr , m . Gjd . knduhtr/kodotr - kondukter ( Pv j kodotr/ knduhtr napla}vl hrte, sad s d {ofr.) konoba, `. - prizemni podrum, spremi{te (Skopt }emo konbu a{ vvk dobr djde!) konobica, `. - podrum manje kvadrature (I konbic j bj leh n{!) konobina, `. - prostran podrum (^ }e ti tak velka konbina?) konop, m. - konop (isto: {pg) (Konp mi s j vs zafkl, }u ~da vrmena zgbt da ga odfkn.) konopja, `. - konoplja (Va Lk su skrcvli konpju.) kntra, `. - 1. uzvratni udarac (T m j kontra ~ sn ga t`la!); 2. ko~nica na kota~u bicikla (Kp jj bickl s kntrn.) kntra, prij. - protiv, nasuprot (Va crkv j kntra men stla Mrica.) kntrapz, m. - protuuteg (SV) (isto: kntrapza) (Kldi kntrapz od kil!)

kntrapza

319

kop~ica

kntrapza, `. - protuuteg (AM) (isto: kntrapz) (Kldi kntrapzu od kil!) kntrla, `. - nadzor (Mr{ imt kntrlu nd njimi!) kntrolt, gl. nesvr{. (kntrol{, kntrolj) - nadzirati (isto: kntrolrat) (^ jih v{e kntrol{, t ti rj prks.) kntrolrat, gl. nesvr{. (kntrolr{, kntrolraj) - nadzirati (isto: kntrolt) (^ jih v{e kntrolr{, t ti rj prks.) kntrolr, m. - nadzornik (Bl je kntrolr va fbriki.) knj, m. Gjd. konj - konj (T vltu da su storli tulko visok da mre str Zaharja pr} na konj ~ez nj a da se ne prigbje.) dlat kod knj - stalno naporno raditi (On dl kod knj, zlomt }e se t~} po tn kamk.) pst s konj na osl - izgubiti poloaj/bogatstvo (Tko t j t kad pd{ s konj na osl, ~da vrmena rb dkli ~ovk djde n se.) konj}, m. - 1. mali i/ili mladi konj (Dic j{ konj}i.); 2. metalna podlo{ka kroz koju se provu~e stijenj i koja pluta na ulju (Na konj} se kld du{ca, pa se to kld va `mj z pl j/l i pl vod i va`g se.) konjna, `. - 1. sna`an, velik konj (Kakv konjna! K bi ga zaj-

hl?); 2. star i islu`en konj (Nebg konjna, km} se v~!) knjsk (-, -), odr. pridj. - konjski (T j knjsk mha.) kp, m. Ljd. kp - kop, kopanje (Grm na kp, ali jdi rje re~: Grm kopt!) kop~, m. Gjd. kop~ - kopa~ (Trbaj nn te`k kop~.) kopnj, m. Gjd. kopnj - omanje drveno korito za no{enje razli~ita materijala (Gnj }emo lo`t va kopnj i zanst ga na lh.) kopnjica, `. - drveno korito za no{enje razli~ita materijala; u svinjokolji: drveni sanduk u kojemu se svinji odstranjuju ~ekinje (Prsc se ofr pa mu se va kopnjici znmaj dlke.) kopt, gl. nesvr{. (kop{, kopj) - kopati (Kopl j i kntla.); ( I m zaj~inu da mre { njn ns kopt!) kopvt, gl. nesvr{. (kopv{, kopvaj) - kopati du`e vrijeme s prekidima (Kopvli smo i njhovu lh.) kopca, `. - kratka ~arapa (isto, zn. 2: klcta) (N bs, va kopcah je!) kop~ica, `. - kratka dje~ja ~arapa (isto: klctica) (Obj kop~ice a{ }e{ se prehldt!)

kop~ina

320

korn

kop~ina, `. - izno{ena, poparana, prljava kratka ~arapa (isto, zn. 2: klctina) (Dj }u ti t kop~ine zakpat!) kopstt se, gl. nesvr{. (kopst{ se, kopst se) - pentrati se, verati se (isto: pstit se) (Ne kopsti se na katrdu/kntrdu a{ }e{ pst!) kopto, s. - 1. kopito (Ptkovica se zabj na kopto.); 2. postolarska alatka na koju se natakne cipela (SV) (Klst }e kopto va postl i ra{rt ga.); 3. donji dio ~arape (SL) (Rasprla mi s j kopca na koptu.) kopnt se, gl. nesvr{. (kopn{ se, kopn se) - 1. vrpoljenje koko{i po pijesku radi otresanja nametnika (samo 3. l. jd. i mn.) (SV) (Koko{ se kopn pa s pr{ oko nj.); 2. pren. premje{tati se, biti nemiran (SH) (Ne kopn se va tj psteji!) kora, `. - kora (N se smlo jje posdt a{ da bi ti k n~inl zl na kri od jja.); (Otc bl kru z drv a{ da bi onak pv zagnjllo. kora~}/kora~i}, m. - mali ili dje~ji korak (Z lto dn je storla pv kora~}i/kra~i}i.) kora~na/kora~ina, `. - veliki korak (K m dge nge, m vl kora~nu/kra~inu.)

korj, m. Gjd. korja - smjelost, hrabrost, snaga, odva`nost (Dj mlo korja pa }emo b` t stort.) korjn (korjna, korjno), neodr. pridj. (komp. korjnj) - hitar, okretan, vedar, oran, odva`an (isto: vlt) (Bl`na, vrdn j i korjna!) korjn (-, -), odr. pridj. (komp. korjnj) - hitri, okretni, vedri, orni, odva`ni (isto: vlt) (Kakvu korjn trba o`ent, a ne mtv phalo.) kork, m. Ljd. kork - korak (Poznn ju po kork.); (Veselli smo se kad bmo ~li bbini na skn kork krki.) svugdje i svagda (Tog/teg t j na skn kork za kpt.) krb~, m. Gjd. krb~ - bi~ (Na krju krb~ pc.) krba~{}, s. - bi~alo, dr`ak bi~a (Krb~ se dr` za krba~{}.) krda, `. - tanki provodnik za razne namjene (isto: krdn) (Pzi da ne zak~{ va krdu!) krdn, m. Gjd. krdn - tanki provodnik za razne namjene (isto: krda) (Pzi da ne zak~{ va krdn!) korn, m. Gjd. korena - korijen (Zskbla sn visibbu s krenn pa }u ju posdt va vtu.)

koreni}

321

ks

koreni}, m. - malen i slab korijen (Slb je kreni} i n}e ti se prijt!) korenina, `. - debeo i sna`an korijen (Km} sn zskbla kreninu.) korezn, m. - ogrlica, ukrasni lan~i} (isto: filt) (Za brmu sn dobla lp korezn.) korica, `. - tanka, mekana kora (Ne jj smo srednu, pojj i kricu!) korina, `. - debela, tvrda kora (Km} sn pro`vnkojila krinu od jbuk.) kornto, pridj. nepromj. - tamnocrven, sme|ecrven (Za{la m j kornto kapt/kornto stomnju.) korsn (korsna, korsno), neodr. pridj. (komp. korisnj) - 1. {tedljiv (Jk j korsn, ne b n zll vdu va {kf, vvk ju nes vn, na zmju!); 2. izda{an (T j korsn obrk, ~da vrmena dr`.) korsn (-, -), odr. pridj. (komp. korisnj) - 1. {tedljivi (Korsn ~ovk n {kt.); 2. izda{ni (Bj j jedn korsn obrk leh tr nekorsna.) korsno, pril. - {tedljivo (^ si mi tak korsno nalla, tr ns bln?)

korst, `. Gjd. korsti - korist (N od teb nkakov korsti.) korto, s. - pregrada u svinjcu gdje se hrane svinje (AM) (Zlj jn pomje va korto!); 2. vodeni tok, rije~no korito (Po ltu, kad je {{a va kortu Ri~n, t lpo potk klok}e.) korzma, `. - korizma (O korzmi n tnch ni pra!) krna, `. - ukrasni okvir, primjerice oko {tednjaka na drva (SV) (O~sti krn`u!) korna, `. - podzidana njiva na kosom terenu (Va kornah bd pv fijlice.) kr{, m. Gjd. kr{a - 1. korzo (isto: kr{o) (Butgu su s Kr{a preselli na Zmt.); 2. prirodni sloj pijeska, zemlje ili kamena (Vs kr{ su skopli i propejli matrjl!) kr{o, s. - korzo (isto: kr{) (Butgu su s Kr{a preselli na Zmt.) krtejt, gl. nesvr{. (krtej{, krtejj) - udvarati, ljubovati (Tne i Mrica krtejj, mrda }emo imt pr.) krtj, m. - dvori{te; ogra|eno dvori{te (Lpo su urdli krtj.) ks (-a, -o), neodr. pridj. - uko{en, kos (Cta mr bt rvn, a teb j ksa.)

ks

322

ko{ra

ks, m. - kos (ptica) (S grzj su mi ksi pojli.) kos, `. Ajd. kosu - kosa (poljodjelsko oru|e) (Kos se brs i kjep.) kosc, m. Gjd. kosc - kosac, ~ovjek koji kosi (Imli smo kosc za te`k.) ks (-, -), odr. pridj. - uko{eni, kosi (I v Rk j ks trnj.) kosca, `. - pletenica `enske kose (SV) (] ti splst koscu pa }e ti bt lpj.); (Oplet se pa nda stor koscu.) kosr, m. Gjd. kosr - alatka sa srpastim sje~ivom (Zmi kosr i hj po`t {encu!) kosirca, `. - manja alatka srpasta sje~iva (SL) (Zmi kosircu pa grm obrzat tsi.) kosir}, m. - mali kosir (Ne igrj se s kosir}n!) kosirna, `. - veliki kosir (Ako b{ se psikl z tn kosirnn!) kost, gl. nesvr{. (kos{, kos) kositi (Pv s j koslo i plnini, a dans se ne d ni pred k}n.); (Kad smo kosli va plnini, spli smo va bojh.) kosj, s. - dr{ka kose (Pklo m j kosj.) kosmat, gl. nesvr{. (kosm{, kosmaj) - ~upkati vunu da bi se znatnije odvojile niti (Vna se

njprvo ksm, pa tk nda prd.) kosmt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. kosmatj) - kosmat, koji je obrastao dlakom po glavi i/ili tijelu (Bje da su me storli bogtu leh kosmtu.) kosmt (-, -), odr. pridj. (komp. kosmatj) - kosmati, upravo onaj koji je obrastao dlakom po glavi i/ili tijelu (Pija` njj se n kosmt!) kso, pril. - koso (Ks j stlo p j plo i razblo se.) Kosrc, m. mn. - top. naselje na podru~ju Buzdohnja u cer n je s Koni~koj plovaniji (O srch/od Kosrc, bv va Kosrch.) kst, `. Gjd. kosti - kost (Ps se igr s kostn.) kst i koa jako mr{av (Nebg, do{l je kst i ka z rta.) kostnj, m. Gjd. kostnja - kesten (Kostnji pe~em na plki od {prheta pa s k}a lpo di{!) ko{, m. Gjd. ko{ - pletena ko{ara za no{enje na le|ima ili na zapre`nim kolima za prijevoz rasutoga tereta ([{nj se ns va {u{njrskn ko{.) ko{ra, . - ko{ara za no{enje (isto: kofa): djece, `ive`nih namirnica (M}ermu/m}ermu dittu su stvjli pod ku-

ko{}h

323

kotorta

{n va ko{ri kri}i od {drk da ne b na njeg do{l {trga.); (Kpla sn ko{ru na Gor.) dt kom / kem ko{ru odbiti koga (Dl m j ko{ru, a z drgn je {l tncat.) dobt od kog/keg ko{ru biti odbijen (Spet j dbl ko{ru od nj.) ko{}h, m. Gjd. ko{}h - orah tvrde ljuske (Zda k} nn je orh ko{}h.) ko{}n (ko{}ena, ko{}eno), pridj. - tvrde ljuske (Kad dittu pd zb, t zda seb hti t zb i re~: Men k{}n, m{u v{}n.) ko{}ca, `. - mala ili tanka kost (Ko{}ca njj je zaletla.) ko{}na, `. - velika, krupna kost (Ps je dvkl nkakovu vl ko{}nu .); ( Presc mi ov ko{}nu z brdvn!) ko{}, m. - manja pletena ko{ara za no{enje na le|ima (Nar~la sn seb k{, a m}j ko{}.) ko{na, `. - velika ili osobito te{ka pletena ko{ara za no{enje na le|ima (Kulki ko{ni {{nja i sna su znosili!) k{tr, m. Gjd. k{tara - osoba koja je u koga na prehrani (T nn je k{tr.) ko{tt, gl. nesvr{. (3. l. jd. ko{t, ko{tj) - ko{tati (Kulko t ko{t?)

ko{tt /se/, gl. svr{. (ko{t{ /se/, ko{tj /se/) - postaviti /se/, namjestiti /se/, smjestiti /se/, zauzeti pravo mjesto (Ko{tli su kla uza zd.); (Ko{tl s j za {nkn.) ko{jica, `. - ko{uljica (Krsnk/krsnjk se rod va ko{jici i komad} nj mu se za{je pd rku.) kotc, m. Gjd. koc - kotac (isto: pra{}r) (Prsc jn je pbigl s koc.) kotl, m. Gjd. kotl - kotao (Starnsk {prheti/{prgeti su imli kotl va kmu/kmu s j vod grjala.); (Pv su bli bkren kotl.) kotr, m. Gjd. kotr - kotar, okrug (Do{l je z drgga/drgga kotr.) kotga, `. - podsuknja; dio narodne no{nje (AM) (Kotga se ob~ pod brhn.) kotlr, m. - kotlar (Kotl mi s j pro{pl pa }u ga nst ktlru da ga zakp.) kotlica, `. - jedna om~a kod pletenja (SV) (Jedn ktlica prvo, jedn krvo.) kotorta, `. - otvor s poklopcem na tavanici ili na podu (^ez kotortu s j {l na pd ili va konbu.)

kotula

324

kra~un}

kotula, `. - starinska podsuknja (Jo{ {ezdesth lt su `nsk nosle ktule.) kov~, m. Gjd. kov~ - 1. kova~ (Kov~ je dll ptkove i tak ~!); 2. vrsta ptice: djetli} (Lpo s j ~lo kak kov~ kjc po drv.) kova~ja, `. - 1. kova~nica (radionica) (Grn va kova~ju po kosir}.); 2. kova~ki obrt (On su dvavk va kova~ji.); 3. top. dio naselja Draice (Bvn na Kova~ji.) kvnjta, `. - stara, ru{evna ku}a (SV) (Poprvili su kvnjtu i do{l j lp k}ica.) kovt, gl. nesvr{. (kje{, kj) kovati, obra|ivati kovanjem (Kov~ kje `elzo!) koz, `. - 1. koza (N Bg dl koz dga rp.); 2. pren. priglupa `ena (Kzo jedn, ~ n{ ne tnd{?) kozca, `. - mala koza (Kakva lp kozca!) kozna, `. - velika, stara koza (Ta kozna n za drg leh za ubt.) kozice, `. mn. - vodene kozice; zarazna bolest (Dobl j kzice pa ju s ~{e.) kzj (-, -), odr. pridj. - kozji ( Im kzj bradcu.)

kozli}, m. - mlado koze, kozje mladun~e (Za kzli}i re~ da pl~u kad jih se ubj.) koa, `. - ko`a (Prdl je tr tel} k`e.) imt deblu kou odnosi se na osobu koja je neosjetljiva na probleme (Ne pojd ti se n radi tog/teg, n m deblu ku.) koh, m. - gornji dio pu~ke no{nje: ko`ni prsluk bez rukava podstavljen naj~e{}e janje}im runom (Ko`hi su nosli ~obni, ali i drg.) krabja, `. - maskirana osoba (isto: m{kara) (Trfili smo krabje na Kaplici.) krabuj{nica/krabujsnica, `. obrazina, krabulja (Obkl su kakvu str rbu, klli krabuj{nicu/krabujsnicu n glvu i t t j krabja.) krabujt se, gl. nesvr{. (krabuj{ se, krabujj se) - 1. maskirati se (Krabujj se a{ gred n tnci.); 2. pren. pretjerano se nali~iti, naru`iti {minkom (T se ne {mnk{, t se krabuj{. Za s trba imt mru.) kra~n, m. Gjd. kra~n - zasun na vratima (Zapr vrta s kra~nn.) kra~un}, m. - {tipaljka za rublje (isto: kva~}, k~ica) (Dic se vl igrt s kra~un}i.)

kradjv

325

krma

kradjv (kradjva, kradjvo), neodr. pridj. - kradljiv, sklon kra|i (B` od njeg, n je kradjv.) kradjv (-, -), odr. pridj. kradljivi, sklon kra|i (Ne pa~j se s kradjvn, a{ }e jdi r} da si i t takv.) krj, m. Gjd. krja - 1. kraj, predio (On j z drgga/drgga krja.); 2. kraj, konac (Potp{ se na krju psm.); (Sno smo vozli dma z plnine na krj gsta/g{ta/ng{ta.); (I na krj j fnila z onn blntavn. Prvo njj bdi kad je tulko zbirala.) ne mo} z} na krj s kn - ne mo}i koga obuzdati (Nsm mogl z} na krj { njn pa smo ga poslli plovnu.) ne mo} spojt krj s krjn jedva pre`ivljavati, biti na rubu opstanka (Rastgnli su se v{e leh ~ j dka {irok i sd ne mr spojt krj s krjn.) zv} dbj/tnj krj - lo{e pro}i (Krli smo se i speta sn zvkla dbj/tnj krj.) ni krja ni knc beskrajno, beskona~no (N tom/tem ni krja ni knc, sd se ve} pr lt.) krj, m. Gjd. krj - kralj (Da su bli jedn krj i krajca) Tr krj, blagdan Sveta tri kralja, Bogojavljanje (6. sije~nja) (Kad za Tr krj plovn djde

k}u blagoslovt, t mu se nabere kticu drfc k um~ va blagoslvjenu vdu i { njn blagoslov k}u.) kraj, prij. - kraj, pokraj (J bvn kraj Jurnkinh.) krjn, pril. - redom, po redu (Uz krj posd grh, krjn mrln.) krjvsk (-, -), odr. pridj. 1. kraljevski (Trba se znt krjvsk pon{t.); 2. bogato, obilno (Krjvsk su nas po~stli.) krjstv, s. - kraljevstvo (Va tn krjstv d j bl mr i slga.) krajca, `. - kraljica (Da su bli jedn krj i krajca) kraj~n (kraj~ina, kraj~ino), pridj. - kralji~in (Kd sn bl m}i{na, mslela sn d j Ka{tl kraj~n dvorc/dvrac.) krk, m. Ljd. krk - krak (T se men gnjs, t krki od mrk~.) krakrnt, gl. nesvr{. (krakrn{, krakrnj) - 1. govoriti sam sa sobom (SH) (T dt vvk n~ krakrn.); 2. glasati se poput koko{i (Kko{e clo jtro krakrnj.); 3. prigovarati (SL) (Ala, ne krakrnj smrn!) krma/kramarja, `. - stare`, starudija, kr{, otpatci, hrpa ne-

kramt

326

kravj

spotrebnih stvari (S m j pno krm oko k}.); (Strl je barku i sad m kj dr`t alt i kramarju.) kramt, gl. nesvr{. (kram{, kramj) - i}i kamo bez unaprijed postavljena cilja (Sk dn kram nkamo.) krmp [krp], m. Gjd. krmpa [krpa] - kramp; alatka za kopanje u tvrdoj zemlji (AM) (Krmp m n {pkjast dl i plsnatu i {ru hrsnicu.) krmpt [krpt], gl. nesvr{. (krmp{ [krp{], krmpaj [krpaj]) - kopati krampom u tvrdoj zemlji (AM) (Krmp cli dn, d} }e dma vs preknjn.) krmpus [krpus], m. - 1. vrag, |avao (Za s zl d j bl t krmpus krv.); 2. pren. ru`na osoba, rugoba (Da lp?! Prv krmpus je, a ne lp!) krmpusina [krpusina], `. 1. vrag, |avao (Za s zl d j bl ta krmpusina krv.); 2. pren. izrazito ru`na osoba (Da lp?! Prv krmpusin j, a ne lp!) Krnjc, m. Gjd. Krnjc - Kranjac, Slovenac (Prodvle smo drv Krnjcn.) krnjsk (-, -), odr. pridj. - kranjski, slovenski (On povdaj po krnjsk.)

krsn (krsna, krsno), neodr. pridj. - krasan (Krsn t j brhn!) krsn (-, -), odr. pridj. - krasni (Obc n krsn brhn za k m{i!) krst, gl. nesvr{. (krd{, krd) - krasti (N{ m ne krdem! T j n{a ~r{nja!) krtk (krtk, krtko), neodr. pridj. (komp. kr}) - kratak (S mogl jo{ kr} brhn ob}?!) krtt, gl. nesvr{. (krt{, krt) kratiti (Gjdaj} televziju krtn vrme.) krtk (-, -), odr. pridj. (komp. kr}) - kratki (On kr} brhn ti lpje stoj!) krva, `. - krava (Sk j k}a imla krvu, a dans va sel n njedn.) krvica, `. - krava od milja (Lpa moj krvice, clu famliju si prehrnla!) krvit se, gl. nesvr{. (krv{ se, krv se) - lijeno se i besposleno uokolo vu}i ili izle`avati (Mdni se, cli dn se krv{!) krvj (-, -), odr. pridj. - kravlji (Krvj mlk smo prodvle, a od v~jga s j dll sr.) kravj, m. Gjd. kravj - ptica grabljivica: kragulj, jastreb (Kad bi k vdl kravj, p~l

krct

327

krnt

bi zjat jdn da posprv kko{e va koko{r.) krct, gl. nesvr{. (krc{, krcj) tovariti, krcati (Hj jn pom} a{ krcj sno!) krct (-a, -o), neodr. pridj. (komp. krcatj) - krcat, sasvim popunjen, natovaren (Vz je krct sna.) krct (-, -), odr. pridj. (komp. krcatj) - krcati, sasvim popunjeni, natovareni (T nes krct k{, a jst }u n dpl pn.) k~, m. - gr~ (isto: g~) (S n} m j k~ dr`l!) k~ina, `. - sna`an gr~ (T n bl k~, t j bl k~ina!) krcast/krcast/kr~ast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. krecastj/ kre~astj) - krivonog, s nogama krivim u obliku slova O (^da mlikarc je bl krcasto/ krcasto/kr~asto, a{ su ~da nosle, a ble su slbe.) krcast/kr~ast (-, -), odr. pridj. (komp. krecastj/kre~astj) - krivonogi, s nogama krivim u obliku slova O (Krcastmu/kr~astmu // krcastmu/kr~astmu ~ovku se re~ da zgjd kd d j b~vu jhl.) kr~t /se/, gl. nesvr{. (kr~{ /se/, kr~ /se/) - 1. {iriti noge (Va

brhnu ne mre{ tak kr~t nge!); 2. trti, lomiti (odnosi se na stablo) (samo 3. l. jd. i mn.) (Otrs sng a{ se kta kr~.) krd, `. Ajd. krdu - kreda (Nsm imli krdu leh kremn~i}.) kredt, m. - kredit, posudba s otplatom na rate (Ostlo m j za otpltt jo{ dvanjst rt kredta za vuto.) krjt, m. - pti~je krilo (Preknjn m j krjt!) krma, `. - `itka smjesa (naj~e{}e za kola~e) (Jtra }u na~int krmu za kol~.) krma, pridj. nepromj. - `utosme| (Kpl j seb krma hju, a njem krma ve{td.) krmn/krmk, m. Gjd. krmena/ krmka, Ljd. krmenu/kremk - kremen (Z krmenn/krmkn se ognj va``e.) krmeni}/krmi~i}, m. - kremen za upalja~ (Krmeni}/krmi~i} s j stro{l! Zt makinta ne pl.) kremn~i}, m. - zastarj. pisaljka za pisanje na dje~joj {kolskoj plo~ici (SV) (Msto tk i lpi{a imli smo pl~icu i kremn~i}.) krnt, gl. svr{. (krne{, krn) krenuti (Krn a{ n}emo nkad!)

krnjkat

328

kriminln

krnjkat/knjkat, gl. nesvr{. (krnjk{/knjk{, krnjkaj/knjkaj) - bezrazlo`no stenjati i povremeno cmizdriti (Ala, ne krnjkj/knjkj! N{ ti n!) krepalna, `. Gmn. krepaln 1. krepalina, strvina, mrcina, crkotina (Vdeli smo krepalnu na Kripnju.); 2. pren. lijen~ina (Krepalna, ne bi t ~ strl bez grntanj.) krept, gl. svr{. (krep{, krepj) - uginuti, krepati, crknuti hl si kod lke{k ps k j (O od oholj krepl.) krepvt, gl. nesvr{. (krepv{/ krepje{, krepvaj/krepj) - 1. ugibati, crkavati (Blg j p~lo krepvt a{ je vod bl otrovna.); 2. pren. besposleno le`ati ili se vu}i uokolo (Ve} dv msca krepv/krepje! Njd mu kakvo dlo!) krsat, gl. nesvr{. (kr{e{, kr{) - kresati, klja{triti (Krsali su po tn dok n ostlo n{.) kr{it, gl. nesvr{. (kr{{, kr{) 1. napredovati tjelesno, gojiti se (Fnj vn je prsc kr{l.) (SH) (isto, zn. 3: poprvit /se/); 3. pove}ati se (SV) (Pl}a m j kr{ila.) krvjast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. krvjastj) - krivonog (Krvjast j pa j j srn p} n tnci.)

krvjast (- , - ) , odr . pridj . (komp. krvjastj) - krivonogi (On krvjast j `enl!) krevjt, gl. nesvr{. (krevj{, krevjj) - hodati krivim, raskre~enim nogama (Ne prenvj se, n tak krevj.) krijnca, `. Gmn. krijnc - obzir, ustru~avanje zbog obzira; pristojnost, uljudnost (SH) (T ml nm nkakover krijnc.) krk, m. - dizalo sa zup~anom letvom i zup~anikom za utovar na vozila s konjskom zapregom (vidi: kpanj) (SV) (Posdt }emo krk pa }e nn bt lgje.) krlo, s. - 1. suknja (Dite{c se dr mteri za krl.); 2. prega~a nalik veliku d`epu u koju se stavlja sjeme tijekom sjetve (Pro{plo jj s j krl i sme jj s j ztrslo.); 3. skut (Sid mi na krl.); 4. krilo dobt/ dobvt krl - postati umi{ljen zbog kakvoga postignu}a (Na{l je dobr dlo i zjedn j dbl krl.) potkrsat kom/ kem krl - sputati ~iji uzlet (Dbl je krl, ma mu j j on zjedno potkrsala.) kriminl, m. Gjd. kriminl - kriminal (N pu ns blo kriminl.) kriminln (kriminlna, kriminlno), neodr. pridj. (komp. kri-

krna

329

krt se

minlnj) - krajnje lo{, stra{an, zlo~ina~ki (On j kriminlna, a n jo{ kriminlnj.) krna, `. - 1. nit konjske strune u konopcu (Va kanavni su krne.); 2. obzidana jama sa stubama ili bez njih za pristup vodi (Krn j zda k}.) krinca, `. - bunar, iskopana manja jama obzidana kamenjem, sa stubama ili bez njih za spu{tanje do dna, ovisno o dubini; obi~no kru`noga presjeka (SV) (Krinc j zda k}.) krpak (kripk, krpko), neodr. pridj. (komp. krpj/kripkj) krepak (isto: krpn) (Jh j kripk.) krpn (krpna, krpno), neodr. pridj. (komp. kripnj) - krepak (isto: krpak) (Jh j krpna.) krs, m. - krijes, vatra koja se pali na raskri`ju uo~i blagdana Petrove (Sv. Petar i Pavao, 29. lipnja) (Na Petrvu se dlaj krsi. Va ognj se kld mlo r`c blagoslovjenh o Tlovi pa jdi presk~ prko.) kristl, m. Gjd. kristl - kristal (On vl kristl.) kristln (-, -), odr. pridj. kristalni (Donesl su nn kristln `mj.) kr{tu{, m. - 1. upla{eno zazivanje Krista (J`u{ Kr{tu{, ~ si t

speta strl?); 2. pren. malenkost, sitnica za potro{ak (Nm ni kr{tu{a.); 3. pren. siromah, ubogar, bijednik (T ~ov~i} zgjd kod kr{tu{.) krv (krv, krvo), neodr. pridj. kriv (Ns j n{ krv!) ni krv ni dn - neduan (Osdli su ga ni krv ni dn!) krv (-, -), odr. pridj. - krivi (Krvga/krvga su zprli v r{t.) krivca, `. - krivica, krivnja, krivda (T j njej krivca, ne moj!) krivna, `. Gmn. krivn - krivina, zavoj (Onda t j s pno krivn. Pomlo voz!) krvt se, gl. nesvr{. (krv{ se, krv se) - 1. iskrivljavati le|a (D` se rvn, ne krv se!); 2. okrivljavati (Ne krvn j teb leh smu seb.); 3. tu`iti se, `aliti se (Krvla s j na njeg.) kr, m. Gjd. kr - kri` (Kjkni pod kr`n!) pomo} kom/ kem kr nost - 1. pomo}i komu (Pmogl m j kr nost kd m j rblo i zvavk sn mu zhvaln.); 2. vjen~ati se (N, dca, dbr j da ste se odl~li jedn drgmu/drgmu pom} kr nost.) krt se, gl. nesvr{. (kr{ se, kraj se) - kri`ati se, ~initi

krn

330

kropt

na sebi znak kri`a (isto: zlmenat se) (Ne kr`j se z lvn rukn!) krn, pril. - ukri`, poprijeko (Razr`i kol~ kr`n!); (Kad se napij, npt krn gjd.) kr, m. mn. - 1. kri`a (Bol me va kr`h!); 2. dodatna naprava na kolima za prijevoz sijena (Kr se kld n vz kad se gr po sno.) kri}, m. - kri`i} (Obsi mu kri`} na ln~i}!) krn (-, -), odr. pridj. - kri`ni (Dones mi kr`n kacavdu!) krni pt - mu~eni~ko `ivotno razdoblje (Imla j { njin krn pt, a{ je rd ppl.) krmej/krmj/krm, m. Gjd. krmj / krmj / krm krmelj (Pne su mi ~i krm`jh/krmjh/krm`h.) krmejv, neodr. pridj. krmejva `. (komp. krmejivj) - krmeljiv (Mloprv s j stl, v{ d j vs krme`jv!) krmejv (-, -), odr. pridj. (komp. krmejivj) - krmeljivi (Na krme`jv ko kld oblg od kamamlic.) krocat, gl. nesvr{. (kroc{, krocaj) - kora~ati velikim koracima (SH); proizvoditi zvuk potkovanim poplatima ili vuku}i ih pri hodu po tlu (SV)

(Poznn ga po kork: smo n tak krc.) krojt, gl. nesvr{. (kroj{, kroj) krojiti (Sm i kroj i {je.); (Krojl j na bnku.) krmpalo / krmpo [kr palo / krpo], m. Gjd. krmpalota/ krmpota [krpalota/krpota] - 1. odmil. {epav ~ovjek, {epavac (Re~ mu d j krmpalo/krmpo a{ {p.); 2. ~ovjek iskrivljenih nogu (Krcast je pa mu re~ d j krmpalo/krmpo.) krmpast [krpast] (-a, -o), neodr. pridj. (komp. krompastj [kropastj]) - hrom, {epav (Krmpast je i t{ko hd.) krmpast [krpast] (-, -), odr. pridj. (komp. krompastj [kropastj]) - hromi, {epavi (Za onga /onga krmpastga/ krmpastga s j o`enla.) kroplnica/kroplnica, `. - krstionica u crkvi (isto: {kroplnica) (Preselli su kroplnicu zda.) imt sta kod kroplnica/ kroplnica - imati izbo~enu donju vilicu (Za onga/onga k m brdu na vn se re~ da m sta kod kroplnica/kroplnica.) kropt, gl. nesvr{. (krop{, krop) - 1. {kropiti, {trcati (isto: {kro-

krosn

331

krg

pt) (Ne pd d` leh krop.); 2. prskati vo}ke (Nni} vvk grzj krop da ne b obollo.) krosn, s. mn. - tkala~ki stan (Va Mrtnovh i na Vodi~jn su bl krsn.) krv, m. Gjd. krov - krov (Pl je s krov.); (Va zdnj vrm j s v{ ntn na krvh/krovh.) krv nad glvn ku}a, dom (D m j smo krv nad glvn, ne rb mi vl k}a.) krovta, `. - kravata (isto: {jrpica) (D m{ svzt krovtu?) krov}, m. - krovi}, nadstre{nica (Klli smo drv pod krov}.) krovna, `. - povr{inom velik krov (Na k}ini mr bt krovna!) kpa, `. - krpa (Dj mi kpu da otrn tl!) bld kod kpa 1. potpuno blijed, bolestan (Bld je kod kpa, vd se da mu n dobr.); 2. prestra{en (^ si vdl kudlka a{ si bld kod kpa.) stt kod mokr kpa na metl - odnosi se na osobu kojoj odje}a lo{e pristaje (Mjko, t brhn jj stoj kod mokr kpa na metl.) kpat, gl. nesvr{. (kp{, kpaj) - krpati, za{ivati rupe i poderotine na tkanini (Str kpj, knc kvr!)

krpatr, m. Gjd. krpatr - podstavljeni i pro{iveni posteljni pokriva~, poplun (D~n zahld, kldn krpatr!) krpj, m. Gjd. krpj - krpelj (isto: krpejca) (Na{l sn mu krpj na ru~ci.) krpejca, `. - krpelj (isto: krpj) (Na{l sn mu krpejcu na ru~ci.) krpenj~a, `. - zastarj. krpena lopta doma}e izrade (Msto u bln, igrli smo se z krpenj~n.) kpica, . - krpica (Kp mi kpicu za pomvt.) kpina, `. - stara, prljava, istro{ena krpa (Hti kakvu kpinu n t!) krsnk/krisnjk, m. Gjd. krsnk/ krisnjk - prema pu~kom vjerovanju: ~ovjek ro|en u posteljici, obdaren vidovito{}u ili posebnom mo}i, suprotnost kudlku ( Krsnk/krsnjk se rod va ko{jici i komad} nj mu se za{je pd rku.) krstt, gl. nesvr{. (krst{, krst) krstiti, obaviti kr{tenje (Nedju }emo krstt!) k{i}, m. - slomljeni vrh olovke (SV) (Ov {ijlo ne vaj! Vdi ~ m j k{i}h!) krg, m. Ljd. krg - krug (Stnite va krg.)

krh

332

k}a

krh, m. - kruh (Dones mi pnku krha!); (^ se m~{ z tn ba{ktinn/ba{kotnn? Pojj rje ftu fri{k krha.) ne iskt krha priko pog~ ivjeti u skladu sa svojim mogu}nostima, biti skroman (N trba iskt krha priko pog~!) krja, `. - donji pomi~ni dio zapre`nih kola vezan za rudu (SV) (isto: {kri}) krlt, gl. nesvr{. (3. l. mn. krl) - proizvoditi zvuk (odnosi se na prazna crijeva) (Sn l{na a{ mi ~rva krl.) krna, `. - kruna (Krj m krnu.) krn~ica, `. - mladenkina kruna (Jo{ ~vn svoj krn~icu.) krnica, `. - 1. krunica (isto: o~en{) (Dic pul pr~sti maj lpe krnice.); 2. molitva krunice (Zaplne }emo p} na krnicu.) krnit, gl. nesvr{. (krn{, krn) - kititi (Ve~ers }emo krnit bo`}njk.); (Na Bdnjk s j krnl bo`}njk.) krpn (krpna, krpno), neodr. pridj. (komp. krupnj) - krupan (Fa`l je krpn ov lto.); (J }u mlt drbn, a t dj krupnj hrmntu.) kr{i}, m. - kruh kao osobito va`na i ukusna namirnica (D m j sad bokun} mterina kr{i}a!)

krt (krt, krto), neodr. pridj. (komp. kr}) - krut (Ovst mi se vd jo{ kr}.) krtt, gl. nesvr{. (3. l. jd. krt, krt) - skru}ivati (odnosi se na teku}inu) (P~lo s j krtt!) kru}, m. - kru`i} (Nactal j ~da kru`}h.) kruna, `. - veliki krug (Z~ t j t vl kru`na?) kv/kv, `. Gjd. kvi - krv (Zabltila si se s kvn/krvn!); (Bltvica t j za dset! Jj pa }e{ imt zdrvu kv.) krvrt, gl. nesvr{. (krvr{, krvr) - krvariti (Hte duhtru a{ ve} dgo krvr.) kvv (krvv, kvvo), neodr. pridj. (komp. krvavj) - krvav (Kakva si? - Pd ko`n krvv!) krvca, `. - krv, u govoru djetetu (D ti t krvca te~?) kbik, m. - kubik, m3 (Dopejt }e nn kbik ~rnc.) kcat, gl. nesvr{. (kc{, kcaj) - kucati (K t kc?) k~ica, `. - {tipaljka za rublje (isto: kra~un}, kva~}) (Zam i k~ice da se ne vnj{.) k}a, `. - ku}a (Storli su nv k}u.); (Pred njhovn k}n rst tr acmprsa/nciprsa.) ni k} ni k}{} - ne imati

k}r

333

kuk~a

i~ega svoga (Nm on, sirot, ni k} ni k}{}, njj pomor!) k}r, m. Gjd. k}era - voditelj konja upregnutih u kola (SV) (Nno jj je bl k}r.) ku}ta, `. - krevet s okvirom (J nevstica dopejla ku}te?) k}ica, m. - ku}ica (Storli su lpu k}icu.) k}ina, `. - ku}a (Storli su vl k}inu.) k}n (-, -), odr. pridj. - ku}ni (K vn je k}n brj?) kda, pril. - kuda (Kda j {la? koli!) O kudl~ina, `. - veliki i stra{ni vukodlak (On j vdela kudlka! Da kudlka, kudl~in j vdela!) kudlk, m. - vukodlak (isto: vudlk) (On j vdela kudlka i od td ne gr vn.) kga, `. - kuga (I pu ns je pv blo kg i kler.) ~ za khkhr, m. - kuhar (U ra.) kharica, `. - 1. `ena koja kuha (On j kharica.); 2. drvena kuha~a, `lica varja~a (Ne vln plsti{n kharice.); 3. knjiga s receptima za kuhanje (On ti s po kharici kh.) khat, gl. nesvr{. (kh{, khaj) - kuhati, pripremati jelo (^

kh{?) khn i pe~n uvijek nazo~an (Dkl j bl m}i{n, bl je pu ns khn i pe~n.) kuhlo, s. - 1. kuhanje (kao te`ak, mu~an i dosadan posao) (Ve} sn {tfa kuhla, sak dn jdnko.); 2. jelo koje se upravo kuha (SH) (Na {prgtu je ve} vrlo kuhlo.) khinja, `. - kuhinja (Smrn je va khinji!); (Bjleri} }u klst va khinju.) khinjica, `. - mala, naj~e{}e ljetna kuhinja (Va khinjici frgn rbu da ne zasmrdn clu k}u.) kujta, `. - 1. gusti ostatak nakon izrade sira (SV) (Kujta se n } htala.); 2. zakuhano mlijeko krave koja se je tek otelila (AM) (Kujta s j prscn htila.) kujn, m. - brati} po prvom i ostalim koljenima (T m j kujn. Oc su nn br}a.) kujna, `. - sestri~na po prvom i ostalim koljenima (T m j kujna. Mtere su nn sestr.) kka, `. - 1. kuka ( I m{ kku na utu?); 2. {tap za pridr`avanje pri hodu (isto: kuk~a) (Hodl je s kkn!) kuk~a, `. - {tap za pridr`avanje pri hodu (SV) (isto: kka) (Hodl je s kuk~n!)

kkat

334

kumdija

kkat, gl. nesvr{. (3. l. jd. kk, kkaj) - kukati (Kkavica kk!) kkavica, `. - ptica kukavica (Kkavica kk!) Kukujn~n, m. - `itelj mjesta Kukuljani (Njegvi su Kukujn~ni.) Kukujni, m. mn. - top. Kukuljani, mjesto najbli`e izvoru Rje~ine n je s u jelenjskoj plovaniji (O Kukujnh, bv va Kukujnh, gre Kukujnn.) Kukujnka, `. - `iteljka mjesta Kukuljani (Mt m j Kukujnka.) kukujnsk (-, -), pridj. - koji pripada mjestu Kukuljani (Na tnci va Drice su dohjli kukujnsk mlad}i.) kukurkt, gl. nesvr{. (3. l. jd. kukur~e, kukur~) - kukurijekati (Peth je clo jro kukurkl.) kukurknt, gl. svr{. (3. l. jd. kukurkne, kukurkn) - kukuriknuti (Peth je kukurknl i preknl mi sn.) kukurnac, m. Gjd. kukurnca biljka perunika (isto: kukurnka) (Tm j kukurnch!) kukurnka, `. - biljka perunika (isto: kukurnac) (Tm j kukurnk!) kulk (-a, -o), zamj. - kolik (Kulku vodu smo spajli z konb!)

kulko, pril. - koliko (Kulko ko{t ov padla/padl?); (Kulko blga m{?); 2. hitno, bez odlaganja (Mrn ti, kulko jo{ dans, nasdt matku.) kulr, m. Gjd. kulr - donji dio fasade (T kulr }e ti se vje zabltit.) klturn (kltrna, kltrno), neodr. pridj. (komp. klturnj) - ulju|en, prosvije}en (On j kltrna `nsk.) kltrn (-, -), odr. pridj. (komp. klturnj) - ulju|eni (Kltrn ~ovk skn mre povdt.) km, m. - kum (isto: kmpr) (Kujn m j km na pr.) km, `. - kuma (Tta m j km na brmi.) kumadr/kumidr, m. - raj~ica ( Im{ ~ kumadrh/kumidrh za posdt?) kmr/kmr, m. Gjd. kmra/ kmara - krastavac (Ov lt j blo mlo kmrh/kmarh.) kmbtit [kbtit], gl. nesvr{. (kmbt{ [kbt{], kmbt [kbt]) - lupati, udarati proizvode}i glasan zvuk (Ov dic smrn kmbt, s glvu }e mi smtt.) kumdija, `. - 1. vesela zabava (Dobr smo se nasmli tj kumdiji.); 2. pren. pomutnja,

kumovt

335

kunjda

sva|a (^ dl{ kumdiju za n{?) kumovt, gl. nesvr{. (kumje{, kumj) - kumovati, biti kumom (^ mu t kumje{?) kmpanja [kpanja], `. - dru{tvo, dru`ina (isto: dr{tv) (S ga vl va kmpanji.) kmpanjt [kpanjt] /se/, gl. nesvr{. (kmpanj{ [kpanj{] /se/, kmpanjj [kpanjj] /se/) - pratiti koga, praviti komu dru{tvo (Bje sm leh slbo kmpanjn.); (Kd da si drg ~ovk otkad se kmpanj{ s tn barufntinn.) kmpanjn [kpanjn], m. - suradnik (On su kmpanjni.) kmpr [kpr], m. - kum (isto: km) (Kujn m j kmpr na pr.) kn, `. Ajd. knu - kuna, hrvatska valuta (T si men dl st kn, a j sn teb dll dset r pa smo bta.) kunli}, m. - kuni}, pitomi zec (Dbr je gul{ od kunli}a.) povdt/nasl{t {trije od kunli}h - govoriti ili slu{ati dosadne razvu~ene pripovijesti, bajke s nezanimljivim zapletom (Vvk mi povd {trije od kunli}h, ~ j blo i ~ n.) kn{rva, `. - pire od raj~ice (St-

vi mlo kn{rv pa }e ti bt boj.) kntnt/kntnat (kntnta, kntnto), neodr. pridj. (komp. kntentj)- zadovoljan (Kntnta sn a{ smo s dospli stort.) kntntt se, gl. nesvr{. (kntnt{ se, kntntj se) - radovati se, veseliti se (Kntntn ti se!) kntnt (-, -), odr. pridj. (komp. kntntj) - sretan, radostan (Kntnt ~ovk je zdrvij od kakv grnt.) kuntra, prij. - 1. prema ([l je kuntra men.); 2. nasuprot, su~elice (Sidl je kuntra men); 3. protiv (Povd kuntra men.) kntrt, m. - ugovor (SH) (Te{k j na kntrt dlat.) kntrt se, gl. nesvr{. (kntr{ se, kntrj se) - 1. susresti se (isto: trfit se, utaknt se) (Kntrli smo se na most i po}akulli.); 2. mimoi}i se (SV) (Kntrli smo se na most i km} pasli a{ je jko sko.) knj, m. Gjd. knj - klin (SV) (Va drv se kld knj kad je jko deblo.) kunjda, . - suprugova sestra (zaova) ili bratova supruga, ili supruga suprugova brata (jetrva) (Kunjd j rodla.)

kunjdo

336

krbn

kunjdo, m. Gjd. kunjdota - suprugov brat (djever) ili sestrin suprug (Kunjdo m j sestrn m i m`v brt.) knjt, gl. nesvr{. (knj{, knjj) - drijemati (Knj na ku~u.) kunjt, gl. nesvr{. (kunj{, kunjj) - uklinjavati (T }emo kunjt pa }e stt.) kunjra, `. - klin za cijepanje klada (Ne mre{ cpt pnj bez kunjr.) kp, m. - hrpa, gomila (Znl je t s kpa.) kup}, m. mn. - kupa}i kostim (U`li su str jdi r} brgeri}i za kup}.) kpanj, s. - kupanje (T {ugamanna t j j{to za na kpanj p}!) kupana, `. - kupaonica (Crli su pod orhn dokla ns storli kupanu.) kpat, gl. nesvr{. (kp{, kpaj) - plivati (isto: plvat) (Gr{ kpat po ltu?) kpina, `. - malina (Pobrali smo kpine pa j j mt v Rk prodvla.) kpt, gl. svr{. (kp{, kp) - kupiti (]}o, }te mi kpt nv tku za v {klu?); (Ubli smo b~i}a! ]te kpt msa?)

kupjvt, gl. nesvr{. (kupjje{/ kupjv{, kupjj/kupjvaj) - obi~avati kupovati (Sad s kupjvaj va th nvh cntrh.) kupvn (-, -), pridj. odr. - kupovni, kupljeni (Al j dobr mlikac, a nk vel da m j kupvn bj!) krac, m. Gjd. krca - 1. mu{ko spolovilo (Lhk j s tjn krcn po pokrvah mltt! ); 2. pren. bezvrijedna osoba (u psovci) (T j krac od ~ovka, jedn vl ni{korsti!) krba, `. - 1. bludnica (On d j bl krba, ali nkmu/nkmu ne povj.); 2. moralno pokvarena osoba (Ma, t t j krba od ~ovka.) krbarja, `. - pren. nemoralan ~in (T j s krbarja i mre vas bt srn!) krbat se, gl. nesvr{. (krb{ se, krbaj se) - bludni~iti (S povdaj da se krb, a on ne vruje.) krb{, m. Gjd. krb{ - bludnik n je krb{. N b ti { njn (O dobr.) n krbe{na, `. - te`ak bludnik (O je krbe{na. N b ti { njn dobr.) krbn (krbina, krbino), pridj. vo kod d j - bludni~in (O krbina rt. Sk djde i prjde kad g j vja.)

krdl

337

ktnjk

krdl, m. Gjd. krdla - vrpca, traka za op{ivanje ili vezivanje kose (isto: krdla) (Kosce s j }apla s krdln i svl je oko glv.) krdla, `. - vrpca, traka za op{ivanje na odje}i, kapi, vijencima ili za vezivanje kose (isto: krdl) (Kosce s j }apla s krdln i svl je okol glv.) krdlica, `. - uska vrpca za op{ivanje (isto: pl~i}) (Brhn se zarb s krdlicn.) kurijz (-a, -o), neodr. pridj. (komp. kurijozj) - znati`eljan, radoznao (isto: kurijzn) (Jk j kurijz, s bi tl znt!) kurijzn (kurijzna, kurijzno), neodr. pridj. (komp. kurijoznj) - znati`eljan, radoznao (isto: kurijz) (Jk j kurijzn, s bi tl znt!) kurijz (-, -), odr. pridj. (komp. kurijozj) - znati`eljni, radoznali (isto: kurijzn) (On kurijz }e te s sptt!) kurijzn (-, -), odr. pridj. (komp. kurijoznj) - znati`eljni, radoznali (isto: kurijz) (On kurijzn }e te s sptt!) krt, gl. nesvr{. (3. l. jd. kr, kr) - 1. podizati pra{inu (Pra{na kr.); 2. dimjeti (Jko jn kr z dmjka.); 3. pren.

pu{iti (ima i druge oblike prezenta) (^da lt je krla.); 4. padati s vjetrom (odnosi se na snijeg) (Sng kr.) ks, m. - komad (isto: bokn) (Dj mi jedn ks msa.) (SH) kus}/ku{}}, m. - komadi} (isto: bokun}, komadi}) (Kus}/ku{}} krha i blo m j dsta.) k{}r, m. Gjd. k{}era - gu{ter (Kulko k{}erh smo vdeli!) k{}erica, `. - gu{terica (Kulko k{}erc smo vdeli!) ku{t, m. - 1. stra`njica (Pjsnl m j po ku{tu, a j sn mu dl }pu.); 2. but gove|i, svinjski i sl. (isto: bt) (Odr`i mi od ku{ta.) ku{n, m. - jastuk (M}ermu/ m}ermu dittu su stvjli pod ku{n va kfu kri}i od {drk da ne b na njeg do{l {trga.) ku{inlnica/ku{inrnica, `. - jastu~nica (Kpl j nv ku{inlnice/ku{inrnice.) ku{in}, m. - jastu~i} (Kp mu ku{in}, a{ m j ku{n previsk.) kutm{it se/kutm~it se, gl. nesvr{. (kutm{{ se/kutm~{ se, kutm{ se/kutm~ se) - me{koljiti se (Ne kutm{i se/kutm~i se smrn!) ktnjk, m. - zub kutnjak (Ktnjki su njj z{li.)

kvcat

338

kve{tt

kvcat, gl. nesvr{. (kvc{, kvcaj) - 1. gacati po blatu ili po ~emu gnjecavome (SV) (Ne kvcj po tn bltu a{ }e{ se vs zabltit.); 2. pren. bezvoljno sjediti (SL) (Ne kvcj, pomakn se mlo, po~n ~ dlat!) kvcast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. kvacastj ) - 1. raskva{en, gnjecav (SV) (Kol~ m j kvcast i ne vaj.); 2. koji rado bezvoljno sjedi (SL) (Z~ si tak kvcast? ^ te ~ bol?) kvcast (-, -), odr. pridj. (komp. kvacastj) - 1. raskva{eni, gnjecavi (SV) (Hti }a t kvcast kol~!); 2. upravo onaj koji rado bezvoljno sjedi (SL) (Kvcast s j stl. D` }e!) kv~k, m. Gjd. kv{k - kuka za vje{anje mesa i sl. ili za va|enje sijena iz stoga (Nk nn je ukrl kv~k, a vvk je vsl na stgu.) kva~}, m. - {tipaljka za vje{anje rublja (isto: k~ica, kra~un}) (SV) (Zam i kva~}i da se ne vnj{.) kvdr, m. Gjd. kvdra - okvir za sliku (Kpl j lp kvdr i klla slku od nukh.) kvadrt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. kvadratj) - 1. ~etvrtast (Kakv je? Kvadrt!); 2. pren. slu`ben, netolerantan, nepo-

pustljiv (SV) (N bdast, al j td, kvadrt i t{k j { njn.) kvadrt (-, -), odr. pridj. (komp. kvadratj) - 1. ~etvrtasti (Dj mi t kvadrt.); 2. pren. slu`beni, netolerantni, nepopustljivi (SV) (Ma, j kvadrt popustl?) kvadr}, m. - kocka {e}era (SV) (Va zdlicu kaf gr kvadr} ckara.) kvka, `. - kvaka (Vrta se s kvkn zapraju, a ne z nogn.) kvrat, pril. - ~etvrt (isto: ~etvrtna) (Dj mi kvrat sra!) kvrt, gl. nesvr{. (kvr{, kvr) - kvariti (Ne kvr mi dlo!) kvrtl, m. Gjd. kvrtla - najam stana (isto: ft) (On su bli na kvrtlu pul Kbarovih.) kvrtn, m. - 1. ~etvrt litre (Djte mi kvrtn vn!); 2. posuda od ~etvrt litre (Napni kvrtn.) kvs, m. - kvasac (Prim{{ kvs i pust{ da se d`e.) kvsit, gl. nesvr{. (kvs{, kvs) kvasiti (S klla pog~u kvsit?) kv~eru, pril. - predve~er (Kv~er j zm.) kvknt, gl. svr{. (kvkne{, kvkn) - naglo sjesti, zasjesti (SH) (Kvknl je i ne d mu se stt.) kve{tt, gl. nesvr{. (kve{t{, kve{tj) - 1. besciljno lutati uoko-

kvt

339

kvo{ka

lo (Kve{t{ kolo po cl dn.); 2. bezbri`no sjediti (SL) (On dlaj, a t lpo kve{t{!) kvt/kvt, gl. nesvr{. (kv{, kv) - gubiti vrijeme, besposleno sjediti (SV) (On p vas dn za {prhetn kv`.) kvntl, m. Gjd. kvntl - kvintal, koli~ina od 100 kg (Prdl m j kvntl sna.)

kvocat, gl. nesvr{. (kvoc{, kvocaj) - 1. kvocati (samo 3. l. jd. i mn.) (Koko{ kvoc.); 2. pren. neprestano {to govoriti (Ne kvcj smrn!); 3. pren. pobolijevati (SV) (Smrn kvc. Nkako ne mre d} n se.) kvo{ka, `. Gmn. kvo{k - kvo~ka (N{a kv{ka m dset pli}h.)

lbr

340

lag}n

L
lbr, m. Gjd. lbora - klopka za ptice (Zaplne }emo p} lbr nal}!) lbrnja/lbrda, `. - usta (pogrd.) (M~, a{ }u ti t lbrnju/lbrdu ljav razbt!) l~n (l~na, l~no), neodr. pridj. (komp. la~nj) - gladan (J ~ za pojst a{ smo l~ni?) i l~n i jn - siroma{an, ubog (Skako nn je blo, bli smo i l~ni i jn.) l~n (-, -), odr. pridj. (komp. la~nj) - gladni (St l~nmu/ l~nmu ne vruje!) ldvica, `. - ptica {eva (Ldvica lpo knt.) lft, gl. nesvr{. (lf{, lfaj) brzo hodati ili tr~ati, bje`ati (Lfla sn pred pasn za sn frcn.) lagabo/lavabo, s. Nmn. lagab/ lavab - starinski ormari} s ogledalom i povr{inom na kojoj stoji pribor za umivanje (T{jr m j strl lp lagab/lavab.) lgahn/lga{n (lgahna/lga{na, lgahno/lga{no), neodr. pridj. (komp. lagahnj/laga{nj) laga{an, lagahan (Bme, ns t ba{ lgahn/lga{n!) lgahn/lga{n (-, -), odr. pridj. (komp. lagahnj/laga{nj) laga{ni, lagahni (Onga/onga lgahnga/lga{nga // lgahnga/lga{nga }e bra zanst.) lgak (lahk, lhko), neodr. pridj. (komp. lgj) - lagan (Ovst ponjv j lahk, nj }u kpt.) lagamn, m. - umivaonik, lavor (isto: galamn) (Zlj t bltn vodnu z lagamna, pa nalj ~stu.) lagaman}, m. - mali lavor (isto: galaman}) (T galaman} t j j{to za rke oprt.) lagamanna, `. - veliki lavor (isto: galamanna) (Z~ si kpl t galamannu? ^ }e{ kpat va njn?) lagt, gl. nesvr{. (le{, l) - lagati, govoriti neistinu (N trba lagt.) lagt i mzat - nagovarati koga slatkorje~ivo{}u (V{ da te le i me, ne vrj mu!) lgt, gl. nesvr{. (le{, l) stavljati {to kamo (Ma kmo t l`e{? K }e t nd/nd n}?) lag}n (lag}na, lag}no), neodr. pridj. (komp. lagi}nj) - lagan,

lag}n

341

lloka

vje{t, brz, poletan (Jtroska sn fnj lgi}na.) lag}n (-, -), odr. pridj. (komp. lagi}nj) - lagani, vje{ti, brzi, poletni (Km j pr{l on lgi}n mldst?) lagnjca, `. - goru}i komad drva (isto: glavnjca) (Lagnjca pomlo gor!) lhk (-, -), odr. pridj. (komp. lgj) - lagani (Stvi mi lhk krpatr!) lhko, pril. (komp. lgje) - lako (Vvk govr{ da }e{ t lhko stort, pa stri ve} jednpt!) ljaf~ina, `. - mu{karac koji osobito mnogo i osobito zlo govori (Prv j ljaf~ina, k bi ga nadljl?) ljat, gl. nesvr{. (lje{, lj) - 1. lajati (samo 3. l. jd. i mn.) (Njhv pasna jko lje, a{ se boj kad grm!); 2. pren. govoriti grubosti, neistine (Smrn lje{ o drgn jdn.) ljv (ljava, ljavo), neodr. pridj. (komp. lajavj) - koji je o{tra jezika (Al j on `nsk ljava!) ljavac, m. Gjd. ljafca - mu{karac koji mnogo i zlo govori (Smo t vrj onn ljafcn pa }e{ vdet kak }e{ fnit!) ljav (-, -), odr. pridj. (komp. lajavj) - upravo onaj koji je

o{tra jezika (Ne `en se z onn ljavn!) ljavica, `. - `ena koja mnogo i zlo govori (Pr, ljavice, m~ kad nm{ ~ pametnj za r}!) ljavi~ina/ljaf~ina, `. - `ena koja osobito mnogo i posebno zlo govori (Pr, ljavi~ino/ljaf~ino, m~ kad nm{ ~ pametnj za r}!) ljbak/ljbac, m. - mu{ki prsluk koji se nosi ispod kratkoga kaputa ( Im nv ljbak/ ljbac. K }e se { njn?!) lhat, m. Gjd. lhta - lakat (Rk njj je va `su do lhta.) lakrat, gl. nesvr{ (lakrn, lakraj) - lakirati, prekrivati lakom ( Pv `nsk ns lakrale nhti.) lkm (lkoma, lkomo), neodr. pridj. (komp. lakomj) - lakom (Lkom j na sldi!) lkom (-, -), odr. pridj. (komp. lakomj) - lakomi (Ns vlda i onga/onga lkomga/ lkomga zvl za te`k? V{e }e ti pojst leh stort.) lakomja, `. - lakomost (T j i oholja i lakomja. Ne zn{ ~ j gr.) lloka, `. - 1. usnica, gubica, donja ~eljust (Lloka mu s j obsila.);

lma

342

lnta

2. zubna proteza (AM) (Lloka da m j pla va pijt.) lma, `. - metalna plo~ica (Kj m j lma?) lmica, `. - 1. `ilet za brijanje (AM) (Kp mi lmice za brjat!); 2. tanka metalna plo~ica (Promnl m j lmice na utu.) lamntrat, gl. nesvr{. (lamntr{, lamntraj) - galamiti (Lamntr{ a da b{ z~.) lamarn, m. - lim (Pokrj t {kju s kakvn lamarnn.) lamtt, gl. nesvr{. (lam}e{, lam}) - mahati rukama (Povd i lam}e z rukmi.) lmbk/lmbk [lbk/lbk], m. - zadnja slaba rakija koja te~e iz kotla kad je pe~enje pri kraju (Dnesl m j bcu lmbka/lmbka msto da m j dl rakju.) lmpa [lpa], `. Gmn. lmp [lp] - svjetiljka, arulja, lampa (Lmp j pregorla.) lmpica [lpica], `. - no}na ili stolna svjetiljka (Mma, b{ mi kpla ov lmpicu?) lmpadna [lpadna], `. - d`epna ru~na baterija (Zgbl j lmpadnu.) lmpt [lpt], gl. nesvr{. (3. l. jd. lmp [lp]) - sijevati u daljini (odnosi se na munju)

(Pogjdj ~ez pon{tru, pa }e{ vdet kako lmp!) lnac, m. Gjd. lnca - lanac (Ps je preknl lnci i pbigl z vz.) lncn, m. Gjd. lncn - plahta (Lncn su od bmbk.) lncun}, m. - plahtica (Promn jj lncun} a{ s j pocrla.) lncunna, `. - velika ili stara, pohabana plahta (T t j prevelk lncunna); (Htit }emo kakv lncunnu prko msa.) ln~i} - lan~i} (Kpla m j ln~i} s kri`}n za brmu.) lnda, `. Gmn. lnd - kri{ka, odrezak (isto: fta) (Odr`i mi lndu krha!) lndica, `. - malena ili tanka kri{ka, odrezak (isto: ftica) (Odr`i mi lndicu krha!) lndrt/lndrat, gl. nesvr{. (lndr{/ lndr{, lndrj/lndraj) besciljno lutati, tumarati (^ si lndrl/lndrl po o{tarjah?) lndravac, m. Gjd. lndrafca lutalica, skitnica, probisvijet (Za onn lndrafcn je {l.) lni, pril. - lani, pro{le godine (Ln j ve} ov dbu blo fnj tplo.) lnta, `. Gmn. lnt/lant - ostakljeno prozorsko krilo (SV) (Trba ov leto popiturt lnte na pon{trah.)

lnjsk

343

lta

lnjsk (-, -), odr. pridj. - lanjski, pro{logodi{nji (T j jo{ lnjsk fa`l.) lpis/lpi{, m. - olovka (Na ti lpis/lpi{, pa mi t zap{!) lrmt, gl. nesvr{. (lrm{, lrmj) - bu~iti (^ tak lrmte, kod da vas je pna k}a!) lskaf~ina, `. - laskavac, osobito laskav mu{karac (Ala, lskaf~ino, t t sn re~{!) lskat, gl. nesvr{. (lsk{, lskaj) - laskati (^ mi lsk{, ~ ti ~ trb?) lskv (lskava, lskavo), neodr. pridj. (komp. laskavj) - laskav (isto: lastv) (Lskav j kad jj ~ rb.) lskavac, m. Gjd. lskafca - laskavac, laskavi mu{karac (isto: lastvac) (Ala, lskaf~e, t t sn re~{!) lskav (-, -), odr. pridj. (komp. laskavj) - laskavi (isto: lastv) (N ~ lskavn vrovat.) lskavica, `. - laskavica, laskava `ena (Lskavice, s bi{ storla da bde kako }{!) lskavi~ina, `. - laskavica, posebno laskava `ena (Lskavi~ino, s bi{ storla da bde kako }{!) lstavica, `. - ptica lastavica (Lstavice su odletle.) bt kod

lstavica - biti poletan, sve stizati (Kod lstavic j, s dospne.) lstt se, gl. nesvr{. (lst{ se, lst se) - ulagivati se, maziti se, umiljavati se (Lstl mu s j a{ je ra~unl da }e mu n} dlo.) lastv (lastva, lastvo), neodr. pridj. (komp. lastivj) - laskav (isto: lskv) (Lastv je kad mu ~ rb.) lastvac, m. Gjd. lastfca - laskavac, laskavi mu{karac (isto: lskavac) (Ala, lastf~e, t t sn re~{!) lastv (-, -), odr. pridj. (komp. lastivj) - laskavi (isto: lskav) (N ~ lastvn vrovat.) l{ti~i}, m. - tanak lastik, gumirana traka ili kratak komad lastika (Do{t }u l{ti~i}a pa }e bt dsti.) l{ti~ina, `. - debeli lastik, debela gumirana traka (Mjko, ~ si kpl t l{ti~inu?) l{tik, m. - lastik, gumirana traka (Kpla sn blicu na samnj pa sn ju zabmbala na l{tiku.) l{tra, `. Gmn. l{tr - prozorsko krilo (Kp kta pa }u ti klst stakl na l{tru!) lta, `. - 1. lim (Bra lom}e z ltami.); 2. kanta za mlijeko (Mlikarce bi va kfu poslgle

ltn

344

lzno

lte i z pla{}nicn ju povzle i nosle na hrt.) ltn (ltena, lteno), neodr. pridj. - limen (S kad vdela lteni pijti i `lce i pirn?) lten (-, -), odr. pridj. - limeni (J ti t bracolt zltn?! - Ma j, lten j!) lteni~r/ltrni~r, m. - limar (N n zu~en lteni~r, lh pri~en.) ltica, `. - 1. manja kantica za teku}inu (obi~no za mlijeko) (Dones mi jedn lticu mlk!); 2. limenka (Kp mi pa{ttu va ltici a{ je cenj!) ltina, `. - kanta za mlijeko velikoga volumena ili osobito te{ka kanta (Va Slavniji sn vdl vl ltine.); (Bme smo se nanosle ltn!) lv, m. Gjd. lva - lav (Lva i lvicu se mre vdet leh na televziji.) lavndn, m. - 1. stalak za umivaonik (Po~sti lavndn z sobn.); 2. umivaonik (Na kblenjk j bl galamn, sapn i {ugamn. T j blo kod dans lavndn.) lvica, `. - lavica (Lva i lvicu se mre vdet leh na televziji.) lavrt, gl. nesvr{. (lavr{, lavrj) - te{ko i mukotrpno hodati (od slabosti ili umora), teturati

(Km} lavrn, sga m j priko glv.) lavurnt, m. Gjd. lavurnta radnik (Lavurnt je st ~ i dlavac, bmo rekl - rdnk.) lz, m. Ljd. lz - 1. prostrana {umovita udolina (Lp j poprl} p} ~ez n{ lz.); 2. velika sjenoko{a uokvirena {umom (Mlo k danska kos svoj lzi.); 3. strana, ledina, {umarak na padini ([l smo put}n pa ~ez lz, pa ~ez {mu.) lz, `. - 1. vrata u vrtnoj ogradi napravljena od dasaka ili pru}a (Zapr z sobn lz da blgo ne gr ntr!); 2. otvor u suhozidu za ulaz u dolac (V{ ti lz, hj priko nj.); 3. ulaz u posjed (Kad prjde{ ntr, mr{ zaprt lz da k ili ~ ne djde ntr.) lazjnica, `. - valjak za razvijanje tijesta (isto: lazjnk) (Va konbi jo{ ~vn nninu lazjnicu.) lazjnk, m. - valjak za razvijanje tijesta (isto: lazjnica) (Jo{ ~vn nnn lazjnk.) laznja, `. - plosnata ravna tjestenina (Laznje su se dlale za Vliju Bju.) lzno, pril. - vremenski mogu}e (N mi sad lzno, }emo t i ptla stort!)

345

ledna

n l, `. Gjd. li Ljd. li - la` (O je na stini, a j sn na l.) va l - potpuna, neupitna la (T j v l, j t nsn tko rekl.) lajf~ina, `. - mu{karac pretjerano sklon la`ima ili poznat po sklonosti k laganju (^a t vruje{ onmu/onmu la`jf~ini.) lajv (lajva, lajvo), neodr. pridj. (komp. lajivj) - la`ljiv (Hvajv j la`jva!) lajvac, m. Gjd. lajfca - mu{karac sklon la`ima ili poznat po sklonosti k laganju (La`jvac la`jv, l`e kad sta opr. Ne vrj mu kulk j ~n pod nhtn.) lajv (-, -), odr. pridj. (komp. lajivj) - la`ljivi (K t j to rkl? ^a n lajvi Tne?) lajvica, `. - `ena sklona la`ima ili poznata po sklonosti k laganju (Lajvica jedn le kad sta opr.) lajvi~ina, `. - osoba pretjerano sklona la`ima ili poznata po n je stsklonosti k laganju (O r, pokvren lajv~ina. Ne vrj mu n{.) lbrace, s. - dje~je rebro (Pl je i lbrace m j pklo! Vlla bn d j men.) lbro, s. - rebro (S sn lbra natkl, a{ sn pla!) kom/

kem se s lbra poznj mr{av (Da debla, a s ti se lbra poznj.) l~t /se/ // l~t /se/, gl. nesvr{. (l~{ /se/ // l~{ /se/, l~ /se/ // l~ /se/) - lije~iti /se/ (Mr se p} l~t/l~t va blncu.) l}/lgnt, gl. svr{. (lgne{, lgn) - le}i (Kad dic lgn, t i mt mre p} l}.) ld, m. Gjd. lda Ljd. led - led (Blo j lda jtro va padli.) dopejt kog/keg na tnak ld - nesigurnost (On m j vrovala, a n j j dpejl na tnak ld.) zapst na ld zaboraviti na dugovanja i obe}anja (Zap{ na ld d sn ti dn.) v ld - zale|enost (Zahldl j, a oko k} v ld.) led}n (led}na), neodr. pridj. n neo`enjen, neudata (AM) (O je led}an, a n se za udovcu.); (On m nk lto, a jo{ je ldi}n.) led}n (-), odr. pridj. - neo`enjeni, neudata (AM) (T{ko }e on va tih lth n} led}nga/ led}nga pra!) ledna, `. - debeo led (Pzi da ne pd{, a{ je ~n ledna pred k}n!) ledna, `. - livada (Dca, ne smte se igrt po lednah a{ }ete s trv jdn pol}!)

ledt

346

lph

ledt, gl. nesvr{. (3. l. jd. led) - lediti, zale|ivati (Zm j, p~l j ledt.) legetimcija/legitimcija, `. osobna iskaznica (Pv s j rekl legitimcija, a sd re~ sobn skaznica.) legetimrat/legitimrat, gl. svr{ i nesvr{. (legetimr{/legitimr{, legetimraj/legitimraj) - legitimirati, provjeravati/provjeriti identitet (Ako polcija {}e, mr{ se legetimrat.) lgnjr, m. Gjd. lgnjara - popre~no drvo kojim se pri~vr{}uje sijeno nakrcano na voz (Na kla se kld k{ kad se vz gnj ili {{nj, a za drv i sno se lo` lgnjari.) legrt, m. Gjd. legrt - zastarj. regrut, vojnik (AM) (Legrt gred na lvu.) leh, vez. - samo, nego (AM) (Dj mi leh mlo tog/teg!) lemzina, `. - milodar u crkvi (Ne pozb zt za lemzinu!) lemunda, `. - limunada (Po lti mi njve} p{e mzl lemunda.) lemundica, . - limunada (u tepanju), limunadica (@jn je, dj mu kapi} lemundic.) lemncn, m. - limun (Kpla sn ti debl lemncni, pa }e ti d} fnj ska kad je o`m{.)

ln (ln, lno), neodr. pridj. (komp. lenj) - lijen (Mvi se mlo, ~ si ln kot ps!) ln (-, -), odr. pridj. (komp. lenj) - lijeni (On ln ml j sto bl pu m{, pa smo s msleli da }e vl nvrme.) lnt se, gl. nesvr{. (ln{ se, ln se) - lijeno se vu}i, lijeno poslovati (Ne ln se, dj mlo b`e!) lenobja/lenobarja, `. - lijenost (Lenobja j t{k grh.) lnst, `. Gjd. lnosti - lijenost (U` me kadagd lnst }apt, ma nda rn bzo ~ dlat, a{ nmn vrmena za krepvt.) lepet~it, gl. nesvr{. (lepet~{, lepet~) - brzo tr~ati (isto: lepetrat) (Vdi ga mlo kak n lepet~ po sel!) lepetrat, gl. nesvr{. (lepetr{, lepetraj) - brzo tr~ati (isto: lepet~it) (Vdi ga mlo kak n lepetr po sel!) leplo, s. - ljepilo (isto: kla) (Lp se z lepln.) leprna, `. Gmn. leprn - niska zimzelena bodljikava biljka s crvenim bobicama (isto: veprna) (D se i teb pija` leprna?) lph, m. - biljka lopuh; biljka velikih listova koja raste uz vodu (isto: rph) (Uz Ri~n j jo{ fnj lphh!)

lpu{ina

347

lto

lpu{ina, `. - velik ili star lopuh (Hj pokost n lpu{inu na Lkh.) ls, m. - posje~eno drvo (Otpejl je ls va pilnu.) lsa, `. - 1. vrata od pru}a ili da{}ica za ulaz u vrt (Zapr z sobn lsu da blgo ne gr ntr.); 2. mre`a za prosijavanje {ljunka ili zemlje (Njd mi on lsu, a{ bn prsl zmju.); 3. drvena ograda (Kntn pregrd{ z jednn lsn i fcu ntra stv{, stv{ njj jnca i nda on nm kmo, pa ju n sas.) lesca, `. - 1. lisica (Lesca {pij okol koko{r.) bt kod lesca/les~ina - biti prepreden n t j kod lesca/les~ina: n (O b{ njeg prevrl.) smt se kod pe~n lesca/les~ina hihotati se (Smla s j kod pe~n lesca/les~ina, pa su se i drg p~li smt.) {egv kod lesca - prepreden ([egv je kod lesca/les~ina: n b{ njeg prevrl.); 2. lisi~je krzno (M` jj je kpl lescu pa se sad dla v`na.) les~ica, `. - mlada lisica (Nk j stl les~icu z utn.) les~ina, `. - 1. velika lisica (Da v{ kakvu les~in j ubl!); 2. pren. osobito prepredena osoba (T t j les~ina. K }e se { njn?)

lsnica, `. - 1. zubno meso (Bol je lsnice, mrda njj zub} zhj.); 2. krasta na rani (AM) (Storla mi s j lsnica na rni.); 3. suhi komadi}i ko`e na tjemenu novoro|en~eta (AM) (Nam`i dittu tme da mu pd t lsnice.) l{o, pril. - kuhano (meso ili povr}e) (Njvln ~ l{o: kus} msa, sled} bltv i tak ~.) lt, gl. nesvr{. (lij{, lij) - liti, lijevati u {to (Man{tra m j pregst, pa }u lt mlo vod.) lett, gl. nesvr{. (3. l. jd. let, let) - letjeti (T}i visok let, r} bi da }e d`.) ltina, `. - ljetina, urod (Ov lto nn je dobr ltina.) ltnj (-, -), odr. pridj. - ljetni (Ltnj dni su njd`.) lto, s. - 1. ljeto (godi{nje doba) (Pasn lt j blo dajevto i ne pretepl.); 2. godina (Hr{vinu sn ockl a{ ve} lt n n{ na njj!) imt nk lto biti vreme{an, biti u godinama (On/On m ve} nk lto.) ~no/~no lto - lo{a, neplodna godina (T j blo ~no/~no lto, ni hrmnte, ni fala, ni kmpr.) ni lt ni pmti - mladena~ka nezrelost (^ }e{? N ni lt ni pmti!) Mld lto - Nova godina,

ltovat

348

lkv

1. sije~nja (Djdte nn na Mld lto!) ltovat, gl. nesvr{. (ltuje{, ltuj) - ljetovati, provoditi ljeto, oti}i ljeti kamo izvan mjesta stanovanja (Nkad ns {l nkamo ltovat, a{ po lt j njve} dlo.) ltri~n (-, -), odr. pridj. elektri~ni (Kpli smo ltri~n {prhet.) ltrika, `. - elektricitet, elektri~na struja (isto: strja) (Pv j ltrika bl slba pa su `ruje mgale.) lva, `. - nova~enje (Na lvi }e ti dt bkvicu.) lva-lva, pril. - neprestance, bez odu{ka, jedno za drugim (Od segajtra dln lva-lva, prez stt!) levern, m. - neverin, naglo nevrijeme (SV) (isto: nevern) (Pokzli su na televziji d j na mru levern.) levrvr, m. Gjd. levrvera pi{tolj (AM) (Re~ se levrvr, a nki re~ i pi{tla.) let, gl. nesvr{. (le{, le) - le`ati (On leh le i j.) lbra, `. Gmn. lbr - zastarj. knjiga (AM) (isto: knjga) (Dans rtko k re~ lbra za knjgu.) lc, s. Nmn. lc - lice, obraz (isto: fca) (Debl j, ali m lpo lc!)

li~ac/l{c, s. Nmn. li~ac/l{c - lijepo, sitno lice (isto: fcica/ f~ica) (Kad sve{ vlsi t ti se lpo li~ac/l{c vd.) lh, `. - njiva, lijeha (Bl je na}s jln na lh. S j pno cpn/ ctn.) lj, m. Gjd. lj - lijevak (Za lt vn va bocn rb vl lj.) lijndr, m. Gjd. lijndera - vrsta ukrasne biljke: oleander (AM) (Prd zmu trbi posprvit lijnderi va konbu.) ljvica, `. - proljev (isto: drstvica/dr{}vica) (Tr dn j iml ljvicu, pa g j sknsumlo.) lij}, m. - mali lijevak (Za t prelt t j dsti lij}.) lk, m. - donja kora na drvetu, sasu{ena slu`i za povezivanje vinograda i sl. (isto, zn. 1: liko) (SV) (Njlagje se znmje lk od lpc.) lk, m. Gjd. lk - lijek (N{ j zpravo r} lk, a ne medecna i takvo ~.) lkc, m. Gjd. lkc - pre~kica na kambi (zamki za ptice) za koju se ptica uhvati (Namsti bje lkc, pomaknl ti s j.) lkv (lkava, lkavo), neodr. pridj. (komp. likavj) - protkan likom, otvrdle kore (Mo{njce su ve} lkave.)

lkav

349

lpt /se/

lkav (-, -), odr. pridj. (komp. likavj) - protkani likom, otvrdle kore (Za mlt mld fa`l zberi lkav mo{njce.) lko, s. - 1. dio drveta ispod kore, sasu{en slu`i za povezivanje trsja i sl. (isto: lk) (SV) (Njlagje se znmje lko od lpc.); 2. niti koje se odvajaju od starih i otvrdlih mahuna (Ov su mo{njce stre, pne su lka.) lkuf, m. - pi}e ili zakuska nakon obavljena posla, kupnje, zamjene i sl. (Obvili smo dlo, sad mremo stort lkuf.) lla, pridj. nepromj. - ljubi~ast (Ma, mln te, pogjdj ov: m lla mju i lla postol!) lli}, m. - vrsta graha (Vvk posdmo lli}!) lma, `. - turpija (isto: r{pa) (Dj mi t lmu za pobrst elzo.) lmr, m. - limar (Ne mre{ po~t pokrvt krv pv leh ti lmr kld klmfe.) lmat, gl. nesvr{. (lm{, lmaj) turpijati (Ne lmj t leh va konbi, a{ me od tog shi pasj.) lmica, `. - turpijica, naj~e{}e za nokte (Zgbla sn lmicu. J mi ju k vdl?) ln~na, `. - lijen~ina (Ln~no je-

dn, ~ te n srn bt v posteji do pln?) lndra, `. Gmn. lndr - okapnica na krovu ([lujemo lndr.) lp (lp, lpo), neodr. pridj. (komp. lpj) - lijep (Jedn lp kip} je zdell od drv.) lpa, `. - 1. lipa (Ovga/ovga lt j lpa pu Trojc p~ela {{t, vlda od strosti.); 2. stoti dio nov~ane jedinice kune (Vrn mi dvjset lp!) liphn/lip{n (liphna/lip{na, liphno/lip{no), neodr. pridj. (komp. lipahnj/lipa{nj) ljepu{kast (Bl j liphna mlica.) liphn/lip{n (-, -), odr. pridj. (komp. lipahnj/lipa{nj) ljepu{kasti (Bl j liphn mlica.) lp (-, -), odr. pridj. (komp. lpj) - lijepi (Kj si kpla t lp {ijl?) lpica, `. - lipov cvijet i ~aj od lipova cvijeta (isto: telpv ~j) (Va {stn misc pobrmo lpicu.); (Skhat }u ti jedn dobr lpicu, pa }e ti to prepast.); 2. malo stablo lipe (Dnesl sn ti lpu lpicu za posdt.) lpt /se/, gl. nesvr{. (lp{ /se/, lp /se/) - lijepiti /se/ (isto: kolt /se/) (Lp se s kln.)

lipotn

350

lvt

lipotn, m. - ljepotan, mu{karac kojega odlikuje ljepota (Ma, t si mmn lipotn!) lipot, `. - ljepota (Lipot j prlazna.) lipotca, `. - ljepotica, `enska osoba koju odlikuje ljepota (N bl lipotca, al j bl dobr i redna.) lst, m. Ljd. lst - list (isto: pero) (T koblina s lsti na r`icah proj.) list}, m. - malen, njean list (Na prskvici su z{li mld list}i.) listna, `. - velik, ru`an i star list (Popuznlo mi s j na nkakv listnu pa sn pla.) l{j, m. Gjd. l{aja - li{aj (Nkakovi l{aji su nn na jbukah ov lto.) l{aji}, m. - mali naznatan li{aj (T l{aji} na obrzu ti se ni ne vd.) l{ajina, `. - velik, ru`an li{aj (Kakvi li{ajni su narsl na pnj!) li{t, gl. nesvr{. (li{{, li{j) - 1. lagano dodirivati, ovla{ doticati (Kad se zbd po no}, u` me pomlo li{t, pa speta zasp.); 2. u karta{koj igri baciti karte koje ne nose bodove (AM) (A, li{j kad nm{ pnth!); 3. izgla|ivati (SL) (Li{j t mlo, da b gltko.)

l{}, m. Gjd. l{} - lijeska (Vjverice su pbrle s l{njki na l{}h.) Li{}vica, . - top. zaselak naselja ^avle u cerni~koj plovaniji n je z Li{}vice, bv na (O Li{}vici.) l{}, s. - li{}e (Br j rashtala so l{} ~ j popdalo z drv}.) li{ca, `. - mala njiva, lijeha (Pustla m j nkakovu kamentu li{cu.) l{njk, m. Ljd. li{njk - lje{njak (S l{njk j nk pbrl!) l{o, pril. - glatko, olako, neka`njeno (l{o pr}) (N}e to tako l{o pr}, ne!) l{tra, `. - popis (Kad gr{ va butgu njboje t j na~int l{tru da ~ ne pozb{.) ltra, `. Gmn. ltr - litra (Sk dn nn prjde ltra mlk.) litrt, m. - fotografija (Va lbmu su nn str litrti.) litratt /se/, gl. nesvr{. (litrat{ /se/, litratj /se/) - fotografirati /se/ (isto novije: slkat /se/) (Nedju }emo se s litratt pred crkvn.) ltrica, `. - litra vina, od milja (Dj }emo jo{ jedn ltricu pa grm dma!) lvt, gl. nesvr{. (lv{, lvaj) - lijevati (Clu bj n} je lvlo.)

livl

351

lomt

livl, m. Gjd. livla - zidarski alat za niveliranje (SV) (Zidr ne mre dlat bez livla.) lv (-, -), odr. pridj. - lijevi (Ne kr`j se z lvn rukn!) liv~, m. - ljevak, ljevoruk ~ovjek (Ml m j liv~.) lzt, gl. nesvr{. (le{, l) - lizati (Kad dln kol~, dic vl lzt zdlu.) loboda, `. - vrsta jestive biljke ([}rk {}r p vodu, mt mu kh lbodu.) lodrca, `. - drvena posuda za no{enje vode (isto: bnjka) (Nkad s j vod nosla va lodrcah z Ri~n.) lof~na, `. - opasan (i odbojan) lovac (T lof~ne su ubli dv jlena!) lgr, m. Gjd. lgora - logor (Nni} je tr lta bl va lgoru va Rsiji.) lj, m. Gjd. loj - loj (Re~ se d j ssdova koz pna loj. T kad je k zvdn.) loj}, m. - loj (slastan) (J pojn i loj} na jn~vini.) lojna, `. - loj (odbojan) (Kakvo t j t mso prdl? Pn j lojn, k }e ga jst?) lojn (lojen, lojeno), neodr. pridj. (komp. ljnj) - lojen (Speta t j prdl lojen mso.)

lojenca, . - svije}a vo{tanica (@nsk su pve~r plel pri lojencah.) ljit se, gl. nesvr{. (lj{ se, lj se) - umiljavati se iz koristoljublja (Ne lj se kl men, poznn te, n~ ti rb.) ljn (-, -), odr. pridj. (komp. ljnj) - lojni (Rkl je da t n n{ psno, d j t pala ljn lzd.) ljtre, `. mn. - oprema zapre`nih kola u obliku stuba za prijevoz sijena (SV) (Kld ljtre na vz, a{ }emo dovst sno.) lokarn, m. - ptica pjevica, lugarin, ~i`ak (Nabvi mi lokarna za va gjbu!) lokt, gl. nesvr{. (lo~e{, lo~) lokati, neumjereno piti (On ne pij, n l~e kod blgo.) loklo, s. - neumjereno pijenje, lokanje (^ t j loklo zlo?) lokt, m. Gjd. lokota - lokot (Zgbli smo kju~} od lkota.) lokva, `. Gmn. lokv - lokva (isto: kaja) (Pzi, a{ }e{ stt va lkvu!) lokvica, `. - lokvica (Lkvic j pred vrti!) lokvina, `. - lokvina (Tmo se vvk stor vl lkvina kad dgo pd.) lomt, gl. nesvr{. (lom{, lom) lomiti (Ne lom kte!)

lomott

352

lovt

lomott, gl. nesvr{. (lomo}e{, lomo}) - tresti, potresati (Bra lom}e z ltami.) lonc, m. Gjd. lnc - lonac (Pv s j rba khala va lnc!) ln~i}, m. - {alica: visoka i u`a posuda za pijenje teku}ine (Ln~i} je v{ i ` od zdlic.) ln~na, `. - veliki lonac (Skhala sn vl ln~nu fa`la! Jjte pu ns!) lnza, `. - meso s le|a `ivotinje, prikladno za prijanje i za juhu (Str su jdi u`li za br`lu kpt mso va lnzi, a{ je mhko.) lpa, `. - bilo {to lo{e, staro, ru`no (lo{e pripremljena hrana, stara ru{evna ku}a, ru`na `ena i sl.) (N} ti j t lpu jst!); (Bvaj va nkakovj lpi.) Lop~a, `. - top. mjesto s desne strane Rje~ine, poznato kao n je z Lop~, bv lje~ili{te (O va Lop~i.) lopta, `. - lopata (Priprvi nn lopte za m{t cimnt.) loptica, `. - 1. mala lopata (Kpla sn dci loptice i kabl}i za igrt se va psk.); 2. ramena kost na gornjem dijelu le|a (N~ me `g pod dsnn lopticn.)

loptina, . - velika, stara ili runa lopata (^ si mi dl tu loptinu? Njd mi ~ spodbno!) lpina, `. - bilo {to vrlo lo{e, vrlo staro, vrlo ru`no (vrlo lo{e pripremljena hrana, vrlo stara ru{evna ku}a, vrlo ru`na `ena i sl.) (Dobr j da su on lpinu zr{ili!); (^ mu se vdelo o`ent se za on lpinu?) lop, m. Ljd. lop - zemljani lonac bez ru~ke (Nnin lp nn je va konbi na strj {kncji.) lorda, `. - fina savija~a punjena nadjevom od marmelade ili kreme (isto: rolda) (J ne vln onst kupvn lordu.) lordica, `. - osobito fina savija~a punjena nadjevom od marmelade ili kreme (isto: roldica) (Pojli smo sk po jedn roldicu.) lrd, m. - lord (samo u frazemu vt kod lrd) (Nkad n{ n dll, a v kod lrd!) lv, m. Gjd. lov - lov (P~l je, sboju, zmsk lv, a{ je ~t lofc i pas.) lovc, m. Gjd. lofc - lovac (Lofc su na ~ki a{ d j nkakv medvd ovda.) lovt, gl. nesvr{. (lov{, lov) loviti (S kmbn su se t}i lovli.)

lvnica

353

lugrsk

lvnica/lmnica, `. - sijeno skupljeno u hrpu (]}a ve} pl r dl lvnicu, a{ da m to nmmo.) lvni~it, gl. nesvr{. (lvni~{, lvni~) - slagati sijeno u hrpe (P~l j jk mgat pa smo s b`li lvni~it da nn se sno ne zm~.) lot, gl. svr{. (lo{, lo) - 1. staviti, metnuti (Na kla kld k{ kad se vz gnj ili {{nj, a za drv i sno lo` lgnjari.); 2. stavljati drva u vatru (Smrn lo`{ va {prhet.) lba, `. - 1. kvrga (Bbnl s j v glvu pa m j sko~la lba.); 2. izraslina na nekoj povr{ini (Lb j na njhovn.) Lbarsk, pridj. poimen. `. - top. naselje u podru~ju Ri~ine u n je z jelenjskoj plovaniji (O Lbarsk, bv na Lbarskj.) lbica, `. - 1. mala kvrga (N t n{, leh lbica!); 2. manja izraslina na nekoj povr{ini (Igrj se na lbici.) lbina, `. - 1. velika kvrga (Da v{ kakvu lbinu m?), 2. ve}a izraslina na nekoj povr{ini (On kos n{u lbinu.) lca, `. - limena posuda (no}na posuda, posuda za mast) (Nn j pod pstejn drla lcu.) ld (ld, ldo), neodr. pridj. (komp. lj/ld) - lud (^es

se {egv srm, z tn se ld d~.) ld (-, -), odr. pridj. (komp. lj/ld/ludj) - ludi (On ld se { njn kr.) ldnica, `. - ludnica (Otpejli su ga va ldnicu, a{ je nml.) ldo, pril. - rje~ca u zna~enju bez brige (N}e{ t ldo kopt a{ si ln.) ludorja, `. - ludorija, nepodop{tina (Nevjo, ~ si speta kakvu ludorju strl!) ludovt, gl. nesvr{. (ludje{, ludj) - ludovati (]{ ve} kad fnit ludovt?) ludk, m. Gjd. ludk - lu|ak (SL) (Ma, n ni normln! T j lud'k!) lg, m. Ljd. lg - 1. luk{ija: sredstvo za izbjeljivanje rublja, voda u kojoj je prokuhan pepeo umotan u krpu (isto: lu{ja, lulo) (Nkad su `nsk khale lg, i t se rblo za okuhvt rbu, a{ n blo prha.); 2. {umarak s livadom (AM) (T}i kntj va lg.) lugr, m. Gjd. lugr - lugar (Njh zov Lugrvi, a{ jn je nno bl lugr.) lugarja, `. - lugarija (On dla va klnjskj lugarji.) lugrsk (-, -), odr. pridj. - lugarski (Dbl je i lugrsk p{ku i nifrmu.)

lk

354

lu{ja

lk, m. - sorta trajnoga luka (sedmogodi{njak) (Na plci }u kpt mc lka za Vazm.) lk, . - lokalitet uz vodu (Na Lkh va Lkeh je o{tarja.) Lk, `. Gjd. Lk - rije~ka morska luka (Va Lk su skrcvli konpju.) Lke{}ica, . - iteljka mjesta Lukei (Mt nn je Lke{}ica.) Lken, m. Gjd. Lkeana - itelj mjesta Lukei (Do{l su dv Lkeana.) Lkei, m. mn. - top. selo uz srednji tok Rje~ine u jelenjskoj plovaniji (pripada mu i lokalitet Gospsk/P{ovo Sel) n je z Lke`h, bv va L(O ke`h, gre Lken.) lke{k (-, -), pridj. - koji se hl si odnosi na selo Lukei (O kod lke{k ps k j od oholj krepl.) llat se, gl. nesvr{. (ll{ se, llaj se) - ljuljati se (isto: gmbat se, pzat se) (Dic se vl llat.) lmbrl [ l brl ] / lmbrla [lbrla], `. Gjd. lmbrl [lbrl] - ki{obran (Zmi mu lmbrlu a{ bi { ~ri{pnjn mgl ko skopt.) lmbrlica [lbrlica], `. - mali ili dje~ji ki{obran (Ne m{ z lmbrlicn a{ b{ mogl ko skopt!)

lmbrlina [lbrlina], `. - velik ki{obran, suncobran (Ra{rli su lmbrlinu kod da bmo s vlli bt va hld! ) lmr, m. Gjd. lmera - ku}ni broj (isto: {tbr) (K vn je k}n lmr?) lumn, m. - kandilo (Lumni plmo za n{i mtv.) lpa, `. - ljuska, kora (Olp lpe orhn.) lpt, gl. nesvr{. (lp{/lpje{, lpaj/lpj) - lupati, udarati, praviti buku udaranjem (Ne lpj po stol!) lpica, `. - tanja kora jabuke, krumpira i sl. (Skhat }emo lpice prscn.) lupnja, `. - ljuska, lupina (Lupnje khmo prscn.) lpt, gl. nesvr{. (lp{, lp) skidati ljusku, koru (Mli ti ve} n m}i{n, ne mr{ mu lpt jbuku!) lpit /se/, gl. svr{. (lp{ /se/, lp /se/) - udariti /se/, tresnuti /se/ (Lpi j~e s tmi vrti, da se dobr zapr.) lu{ja, `. - sapunica, cije|, voda od prokuhanoga pepela (luga), luk{ija (isto: lg, lulo) (Nkad su `nsk khale ppl, i t s j rblo za okuhvt rbu, a{ n blo prha.)

lu{ijt

355

lt

lu{ijt, gl. nesvr{. (lu{ij{, lu{ijj) - prati u luk{iji (@nsk su pv lu{ijle rbu va lg.) l{tr (l{tra, l{tro), neodr. pridj. (komp. lu{trj) - svijetle, blistave povr{ine, sjajan (Moblij j l{tra, a{ se lu{tr z l{trn.) l{tra, `. - pasta za poliranje ili otopina {pirita i voska kojom se radi sjaja premazuje tek izra|eni namje{taj (AM) (Moblij j l{tra, a{ se lu{tr z l{trn.); (Priflelo m j l{tr, mrn p} va butgu.) lu{trt /se/, gl. nesvr{. (lu{tr{ /se/, lu{trj /se/) - 1. ~initi {to sjajnim, polirati (Moblij j l{tra, a{ se lu{tr z l{trn.); 2. detaljno ~istiti (^a mr{ ba{ sk {etemnu lu{trt cl k}u?) l{tr (-, -), odr. pridj. (komp. lu{trj) - svijetle, blistave povr{ine ( Vlla bn kakvo lu{trj bor.)

lu{trn, m. - starinski zlatni lanac (^vmo mjkn lu{trn.) lutern, m. - nevjernik (Hdi nedju k m{i a{ }e jdi r} da si lutern!) luternka, `. - nevjernica (Hdi nedju k m{i a{ }e jdi r} da si luternka!) lulo, s. - pepeo umotan u krpu, kuha se s rubljem radi izbjeljivanja (isto: lg, lu{ja) (Lul j rblo za rbu lt a{ npt ni blo prha za prt.) luint, gl. nesvr{. (luin{, luinj) - tretirati oprano bijelo rublje industrijskom lu`inom da bi bilo bjelje (SV) (Ptli smo ve} rbu lu`inli s kpjenn prhn.) lt, gl. nesvr{. (l{, l) okuhavati bijelo rublje i sl. u smjesi vode i pepela radi izbjeljivanja (Lul j rblo za rbu lt a{ npt ni blo prha za prt.)

ma

356

ma}t /se/

M
ma, vez. - ali (T t j lp hja, ma n za ob} za sk dn.) m, uzv. - 1. uzvik koji odaje nestrpljenje (Ma ~ t dl{?); 2. izra`avanje sumnje, ironije (J ti vrnla sldi? - M j!) mc, m. - vezica, stru~ak bilja (Na plci }u kpt mc lka.) mca, `. - bat (SV) (isto: macl) (Pzi da te ne drn z mcn!) macl, m. Gjd. macla - klaonica (Krva nn je bl ve} stra pa smo ju dli va macl.) mci}, m. - omanja vezica, stru~ak bilja (Naber mi mci} fijlc!) macl, m. - ~eki} za drobljenje kamena (isto: mca) (Pzi da te ne udr z macln.) macla, `. - manji bat (SV) (Pzi da te ne udr z macln.) m~, m. - ma~ (De{k}i su se igrli z m~n.) m~k, m. Gjd. m{k - ma~ak (Sga g j oblzl n tvj ml m~k.) ma~ta, `. - alatka s o{trim sje~ivom (Va gradi m j s zarsl, pa mi n drg leh zt ma~tu i p} s} ostrge.) m~ica, `. - mlada ma~ka (T j m~ica, a j bn tla m~i}a.) m~i}, m. - mladunac ma~ke (V{a m{ka vvk m ~da m~i}h.) m~i}i, m. mn. - 1. vrsta ukrasnoga grma iz roda vrba s dlakavim, zaobljenim, sivkastim pupoljcima (M~i}i djd jo{ pv visibb.); 2. ku}na pra{ina pomije{ana s dla~icama (Pomet pod pstejn, s j pno m~i}h.) m~ina, `. - velika, stara, ru`na ma~ka (Nsm jo{ imli takv gd m~in.) m~j (-, -), pridj. - ma~ji (S j pno m~jh dlk!) m~ji k{j - sitnica (S j t m~j k{j nspram mojh te{k}.) ma~ka, `. - kvrga na drvetu nastala zbog nepravilna rasta (SV) (Ovst se drv ne d preplt a{ je pno ma~k.) m}a, `. - mrlja (isto: flka) (Stlnjk sn polla z vnn, pa m j ostla m}a.) ma}t /se/, gl. nesvr{. (ma}{ /se/, ma}j /se/) - mrljati /se/ (V{, si t bl mju ma}la s kmjskn.)

m}v

357

maglna

m}v (m}ava, m}avo), neodr. pridj. (komp. ma}avj) - umrljan (T m} vn je vs m}v, operte ga mlo!) m}av (-, -), odr. pridj. (komp. ma}avj) - umrljani (Hti mi onst m}av kpinu, bt }e mi dobr za oprt tl.) m}eha, `. - ma}eha (Otc tnc z m}ehn, dca mu pl~u, p posteji sk~.) m}e{ina, `. - zla ma}eha ili majka (M}e{ino, ne tc ga!) m}ica, `. - mala mrlja (isto: flkica) (Ne presu~j se zrd t m}ic a{ se ni ne vd.) m}ina, `. - velika mrlja (isto: fl~ina/flkina) (Ostla m j vl m}ina na brag{ah.) md/mld, m. Gjd. mdea/ mldea - made` (isto: tkmenac, znmnka) (J mn t md` na obrzu od rojnj.) madona, uzv. - uzvik, psovka kojom se izra`ava preklinjanje (Madna, ~ bi{ jo{ otl, ~ ti n dsti?!) mdbina/mdvina, `. - brlog, jazbina (Dv blgo bv va mdbini.) madrn/matrn, m. Gjd. madrn/matrn - zastarj. neodre|ena smrtonosna bolest u trbu{noj {upljini (Bl je bojhv,

iml je va trbhu nkakv madrn.) Madr, m. Gjd. Madr - Ma|ar (V Rk su pred st lt bli Mad'r.) Madarca, `. - Ma|arica (Oenl s j z nkakovn Mad'arcn.) mdrsk (-, -), pridj. - ma|arski (V Rk se pred st lt govorlo i md'rsk.) mgarac, m. Gjd. mgrca - pren. tvrdoglavac (prijekorni uzvik) (Mgarac jedn, speta ga n {kl!) mgare, s. Gjd. mgareta - pren. nevaljalac (prijekorni uzvik upu}en obi~no djetetu) (Mgare jedn, kko t sm{ r}?) magr~ina, `. - tvrdoglavac (prijekorni uzvik) (Magr~ino, sn ti rekl da t ne dl{!) magare } (-, -), pridj. - magare}i (Za zdnj klp s j u`lo r} d j magar}.) magri, pril. - makar (isto: mkr) (P} }u v kno magri me stkl!) magl, `. Ajd. mglu - magla (N vdet psta pred nsn od magl.) maglca, `. - sumaglica (Maglca s j dgla!) maglna, `. - gusta magla (^z poj j maglna. Pzi kako vz{!)

maglovt

358

mjmn

maglovt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. maglovitj) - maglovit (Slbo vdn. Spred o~h m j s maglovto.) maglovt (-, -), odr. pridj. (komp. maglovitj) - magloviti (D se dom{j{ kakv je lni bl maglovti Bo}?) mh, m. - mahovina (Hj nabrt mha za pod bo`}njk!) mht, gl. nesvr{. (m{e{, m{) - mahati (M{ jn a{ gred }.) mah}, m. - neuredan pramen kose (SV) (Ostri` t mah}!) mhnt, gl. svr{. (mhne{, mhn) - mahnuti (Mhnla sn ti s pon{tr, ma me ns vdl.) mj, m. Gjd. mja - 1. mjesec svibanj (Jrgovn cvat va mju.); 2. oki}eno mlado drvo ili grana koja se stavlja na dimnjak, na vrata ili uz ku}u voljenoj djevojci u no}i prvoga svibnja (Kad s j kmu mlad}u pijala divjka pa njj je dnesl drvo mj i kll ga na dmk.) mja, `. - pletena majica (^a bte mju na krtk ili na dg rukv?) mj (-, -), odr. pridj. - mali, maleni (SV) (T si mj mj, m}i{n njeli}!) mjica, `. - mala ili dje~ja pletena majica (Naplel m j lpu mjicu!)

mji~ica, `. - osobito tanka ili kratka majica (Pohj p vani leh va mji~ici. ] se prehldt!) mjina, `. - 1. prevelika pletena majica (^ t j t ~ina mjina?); 2. stara, pohabana, neuredna pletena majica (Vvk je va stj mjini, a m { ~n kpt.) mjka, `. - baka, o~eva ili maj~ina majka (isto: nna) (Phmn re~ mjka.) za mjku preklinjanje majkom (Za mjku, ~a to del{?!) ni za mjku - nikako, nipo{to (D j trl tega psi}a, ma da se n dl ni za mjku }!) pijn kod mjka - jako pijan (Do{l je dma pijn kod mjka.) Mjka Boj - Bo`ja Mati, Gospa, Gospoja (Grbni~ani/Grmi~ani gred na hodo~{} na Gor na Ml Gspoju i Mjki Bjj Trs{kj na Dhovsk pndjak.) Mjk Boj ps - duga (isto: mvrica) (N neb j Mjk Bj ps.) mjkn (mjkina, mjkino), pridj. - bakin (isto: nnn/nni~n) (Na zd j jo{ slka n{ pokjn mjk.) mjko, uzv. - uzvik ushita i ~u|enja (Mjko, ali t j lp t hja.) (Mjko, ~ mi t povd{?) mjmn, m. Gjd. mjmuna - majmun (Kad su se pokrli, su si

mjstr

359

mlinac

uli dlt mjmuni i medvdi.) mjstr, m. Gjd. mjstora - majstor, stru~njak za svoj posao (T t j prv mjstr, n }e ti t dobr stort!) makar, pril. - makar (isto: magri) (Da mkr pd sni`}!) makarn, m. Gjd. makarn doma}a tjestenina (Makarn su se doma dlali na Vliju Bju i plli {gn od rb slnh.) mkina, `. - stroj (stroj za pranje rublja, stroj za pranje posu|a, {iva}i stroj, automobil) ( Immo i mkinu za prt i mkinu za pomvt!); (T mkinu jj je mt kpla kad s j o`enla.) makinta, `. - upalja~ za cigarete (Dnesl m j lpu makintu z brda.) mkjn, m. Gjd. mkjena - makljen, vrsta drveta, klen (Pred strn k}n su nn tr mkjeni.) maknt, gl. svr{. (mkne{, mkn) - maknuti (]te mi se mlo maknt ili }u vas mrt porvat?) maknjvt, gl. nesvr{. (maknjv{/ maknjje{, maknjvaj/maknjj) - u~estalo micati (AM) (^ si speta maknjvla mobliju?)

makust, gl. nesvr{. (makus{, makusj) - poslovati, truditi se oko posla (Po cl dn n~ makus p j pve~r vas zlmjn.) ml, odr. pridj. `. poimen. - djevoj~ica, djevojka ([l su va crkus z mln.) ml~i}, m. - dje~ak (T j bla od onga/onga ml~i}a.) maletna, `. - mlada djevojka, djevoj~urak (On maletn j speta ksno dma do{l.) ml, odr. pridj. m. poimen. 1. dje~ak, dje~arac (Onst ml jko lpo knt.) bt ~j/ kom ml potec - potrkalo, slu`in~e (N} j bt n~igv/ n~esv ml potec!) mlica, `. - djevoj~ica (isto: divj~ica) (Ma, t t j mlica za pt!) Mlk/Ml~i}, m. - mitsko bi}e, likom ~ovje~uljak s crvenom kapom, koje `ivi u vodi (Vvk su nas str{ili da va vodi bv Mlk i da }e nas potgnt ntr ako se bmo nastvjli.); (Ml~i} m ~rjn kpicu.) mln, m. Gjd. mlina - mlin (Nst }u hrmntu va mln.) mlinac, m. Gjd. mlnca - mlinac (za kavu i sl.) (Kad se kaf zbro{tul, ostd se, kld va mlinac i zmje.)

mlinr

360

mntrt se

mlinr, m. - mlinar (Mlinr je va mlinici.) mlinica, `. - zgrada s mlinovima (Mlinr je va mlinici.) mlo, pril. (komp. mnj) - malo (B}n se va Ri~nu pa njn je mnje tepl.) pred mlo malo~as (Ne trs t po tl a{ sn pred mlo pomel.) ni mnje ni v{e - to~no toliko (T ti ko{t, ni mnje ni v{e leh pedest kn.) mloprv, pril. - maloprije (Mloprv s j stl, v{ d j vs krme`jv!) mma, `. odmil. od mt mama (Mt i mtr m j pred drgimi, a mma m j pred svojmi.) mma str - baka (isto: mt str) (T j starj nzv za nnu.) mmica, `. - svekrva i punica (Vvk se re~ se da nevste ne vl mmice.) mmi~n (-, -), pridj. - svekrvin, puni~in (Kad su mld do{l pred mmi~inu k}u, mmic j zl {timn {ugamn, objl ga okol mldh i potgnla j va k}u.) mmt, gl. nesvr{. (mm{, mm) - mamiti, vabiti (isto: vbt) (Rje se re~ mmt leh vbt.) mn}a, m. - napojnica (isto: trnget) (Pust mu pr kn za mn}u.)

Mndalna - blagdan sv. Magda ja nna, lene (22. srpnja) (O nna! Jtr j Mndalna, tnina, gosp te~ z drgidn A mlina!) man{tra, `. - gusta juha od povr}a, so~ivica i tjestenine (Pu ns se gsto jid man{tre: p{ta i fa`l, kpz i i fa`l, rpa i fa`l, mrln i fa`l, pa s j vvk sdlo ~da fa`la.) manca, `. - ru~ka, poluga (npr. za okretanje nekoga ure|aja) (SV) (Manca m j pkla.) mnig, m. - dr`ak alata (isto: drlo, recj, topor{}/topol{}) (Pkl m j mnig od sikr.) manit, gl. nesvr{. (mani{, manij) - 1. upravljati ~ime (Nn j rkl da n ne zn manit s tn televzijn, d j t nnino dlo.); 2. poslovati, truditi se oko posla (Po cl zapln manin oko k}.) mntl, m. Gjd. mntla - vanjska guma na biciklu (Pkl t j mntl na gmi.) mntrn (mntrna, mntrno), neodr. pridj. (komp. mntrenj) - 1. smu{en, neispavan (Vs sn mntrn, a{ se na}s ns nspl.); 2. mamuran (Kj si na}s bl da si mntrn?) mntrt se, gl. nesvr{. (3. l. jd. mntr se) - imati vrtoglavicu

mnj

361

mslace

(Ba{ mi se nkako mntr va glv pa }u mlo po~nt.) mnj (-, -), odr. pridj. - manji n je bl mnj od men.) (O mra, `. - kukac kornja{ zlatnozelenih krila (Mre pojid s r`ice na {pkh.) mra~, m. Gjd. mr~a - mjesec o`ujak (Mra~ je trt msc.) mr~n/mr~en (-, -), odr. pridj. - koji se odnosi na o`ujak (ili pripada o`ujku) (Re~ jdi d j t mr~n/mr~en bra.) marnda, `. - u`ina (Pv se n rekl marnda leh r{nja.) marndat, gl. nesvr{. (marnd{, marndaj) - u`inati (Ala, te`k, hte marndat!) mret, gl. nesvr{. (mr{, mr) mariti, voditi brigu (Ba{ k dans mr za dlo.) mrgarta, `. - poljski i vrtni cvijet: ivan~ica (Zanesl sn fnj mrgart va cimtr.) mrgj, m. - cestobran, kameni stupi} uz cestu (SV) (Mrgj je uz cstu.) marijnica, `. - vrsta {umskoga cvijeta: |ur|ica (Otc nn je dnesl marijnc s plnin.) mrkt, m. - samoposluga (Trfile smo se pu mrkta va Dr`icah.)

mard, pridj. m. - zastarj. bolestan, koji se osje}a lo{e (SV) (Mrda mn tlk a{ sn dans nkko mard.) marjde, `. mn. Gmn. marjd hemeroidi, {uljevi (^ovk ne mr ni sidt kad ga bol marjde.) Mr{i}, m. - top. lokalitet na po n je pul dru~ju Buzdohnja (O Mr{i}a, bv pul Mr{i}a.) mrtelna, `. - zidarski ~eki} (Otkl su zdi z mrtelnn.) Mrtnovo Selo, m. - top. selo u jelenjskoj plovaniji na po n je z Mrtdru~ju Ri~ine (O nova Sel/z Mrtnovh, bv va Mrtnovn/pul Mrtnovh.); rabe se i nazivi Mrtnovi (m. mn.) i Mrtnovo (s.) (Va Mrtnovh su bl krsn.) Mrtnja, `. - blagdan sv. Martina (11. studenoga) za{titnika vinogradara (Na Mrtnj j va Jelnj vl samnj.) msn (msn, msno), neodr. pridj. (komp. masnj) - mastan (Vs stlnjk mi u` bt msn od pnct.) mska, `. Gmn. mask - maska (Krabje su ble gde. Imle su dg zvnc na {pg i mske kod medvdi.) mslace, s. - maslo, kao osobito fina i cijenjena namirnica (oto-

mslenica

362

m{kara

pljena mlije~na mast) (D m j sad mlo mslaca, a ns ga otla dkli g j blo.) mslenica, `. - drvena naprava u kojoj se pripravlja maslo, stap (SV) (Va mslenicu s j kll {krp i nda bi se po tn tkl, pak je `nskn t blo lgj leh mntilt.) mslo, s. - maslo (otopljena mlije~na mast) (O Mihji smo plovnu u`le nst va`} msla.) bt va tn mslu - biti umije{an u {to (N ni n va sn tn ~st, i n je va tn mslu.) msn (-, -), odr. pridj. (komp. masnj) - masni (Men ne gr n msn {ph.) mst, `. Gjd. msti, Ljd. mst mast (Topli smo mst.) mastt, gl. nesvr{. (mst{, mst) - sna`no gaziti, gnje~iti (Kpz s j mastl da pust vdu, a grzj da pkn bbujice.) mstt, gl. nesvr{. (mst{, mst) - mastiti, ~initi {to masnim (N dobr prev} mstt hrn.) m{a, `. - misa (Hmo k m{i! Bli smo pu m{.) m}er m{a - jutarnja kra}a misa (Mt je vvk {l na m}er m{u.) vl m{a - prijepodnevna duga misa (Vl m{ j na dset i pl.) ksn j zapln p} k m{i - zakasniti {to u~i-

niti (A moj t, ksn j zapln p} k m{i, j sn t sm storla.) m{it, gl. nesvr{. (m{{, m{) 1. slu`iti misu (Plovn m{ a m`njr otpv.); 2. pren. dr`ati dosadne pou~ne govore (propovijedati, predikati) (T ~ov~ina sm m{ i otpv.) m{ka, `. Gmn. ma~k - 1. ma~ka (M{ka nn je pro{l.); 2. krzneni ovratnik (^ si nabndla t m{ku oko vrta?) pst kod m{ka - runo pisati (P{e{ kod m{ka, k }e t umt pro~tat.) vrtt se oko kog/keg kod m{ka okl vrl k{ - okoli{ati (Vrtla s j oko men kod m{ka kl vrl k{ i na krju m j rekl prvo v ~i.) kpt/kupovt m{ku va vr}i - ne kupiti/ne kupovati ono {to se eljelo ili trebalo, kupiti/kupovati nepotrebnu robu (Lpo si strl, kpl m{ku va vr}i, a rekl sn ti da ~k{ pa da }u p} s tbn!) m{kara, `. - 1. omaskirana, okrabuljana osoba (isto: krabja) (Lp m{kara!); 2. kostim za maskiranje ( I m{ mi kakvu m{karu za posdt.); 3. pren. pretjerano naki}ena ili na{minkana osoba (M{karo, sc se s tog/teg!)

ma{karn

363

matafn

ma{karn (-a, -o), neodr. pridj. 1. maskiran, okrabuljan (Bl je lpo ma{karn va ppu. ); 2. pren. pijan (Do{l je sn} ma{karn.) ma{karn (-, -), odr. pridj. maskirani, okrabuljani (On ma{karni s j njzad ptkl na pr.) ma{kart se, gl. nesvr{. (ma{kar{ se, ma{karj se) - maskirati se, krabuljati se (]{ se i ov lto ma{kart?) m{kare, `. mn. - 1. karneval, poklade (Lni su m{kare ble ~da d`.); 2. maskirani plesovi (Sku sobtu grm va m{kare i natncmo se do ml vj.) m{karica, `. - 1. lijepo omaskirana, okrabuljana osoba (Ba{ si lp m{karica!); 2. omaskirano, okrabuljano dijete (K je? - M{karice! D mte ~ za m{karice?) m{karina, `. - osoba omaskirana, okrabuljana u {togod ru`no, zastra{uju}e (Kakva gd m{karina! Za prestr{it se!) m{k}, m. - mladi ma~ak (Stpn }e ti znt j t m{k} ili m~ica.) m{kna, `. - veliki, stari, ru`ni ma~ak (Nkakv gd m{kn j pred vrti.)

ma{tl, m. Gjd. ma{tla - posuda za vrenje vina ili kiseljenje ve}e koli~ine kupusa (SV) (Grzj se zmje i t se lij va ma{tl!) ma{tli}, m. - manja posuda za vrenje vina ili kiseljenje manje koli~ine kupusa (SV) (Ov lto }u klst ksat samo ma{tli} kpza. Lni mi g j ~da ostlo.) ma{tlina, `. - velika posuda za vrenje vina ili kiseljenje velike koli~ine kupusa (SV) (^ }e mi ve} t ma{tlina? Nmn ni grzj ni kpza!) mt/mtr/mtera, `. Gjd. mter - mati, majka (T m j jo{ od pokjn mter.) p} mtr ent - po}i po zlu; oti}i k vragu (Hj }, mtr ent.) (isto: runa psovka: p} mtr jebt.) pknt kod ~r~kova mt - prejesti se (Prejla sn se, pknt }u kod ~r~kva mt.) kod si kod mt - kad si mati, je si mati, jer ~ini{ kao mati (V r{t j, a on ga sk mlo gr vdet, kod si kod mt.) mt str/mtera str - baka (isto: mma str) (T j starj nzv na nnu.) matafn, m. Gjd. matafn 1. stisnuta, zatvorena {aka (Pok` mu matafn i pob} }e d strha.); 2. udarac {akom (isto: babutof) (Dt }u ti

matafunt /se/

364

mzat /se/

jedn matafn ako ne frm{!) matafunt /se/, gl. nesvr{. (matafun{ /se/, matafunj /se/) tu}i /se/ pesnicama (isto: kacott /se/) (Onak pijni s se u`li i matafunt pred o{tarjn.) mtern (mterina, mterino), pridj. - maj~in, materin (T j jo{ mterina dta.) mtica, `. - zastarj. slubeno odobrena prodaja vina proizvedena u vlastitome ku}anstvu (Prdl je s svoj vn na mtici.) mti~r, m. - mati~ar, slu`benik koji vodi mati~ne knjige (St bli pu mti~ra?) mti~n (-, -), odr. pridj. - 1. mati~ni (Z mti~nh knjg se dobvaju mti~n lsti.); 2. poimen. m. - mati~ni ured (Pv s j mrlo p} o`ent njprv na mti~n, pa ptla va crkv, a dans se mre p} i smo va crkv.) matka, `. - motika (Otrs matku, v{ t j s pna zemj!) mat~ica, `. - moti~ica (Zl j mat~icu i {l z nnn na lh!) mat~ina, `. - velika i te{ka motika (Ne mrn j z tn mat~inn kopt!)

matrjl, m. Gjd. matrjl - materijal (Usk j csta pa su vs matrjl pejli z kamijn~i}n.) mvrica, `. - duga na nebu uo~i ili nakon ki{e (isto: Mjk Boj ps) (Pogjdj kak j lp mvrica nad cln Pjn!) Mavrnci, m. mn. - top. selo u podru~ju cerni~ke plovanije n je z Mavrnch, bv va (O Mavrnch.) Mavrn~n, m. - `itelj mjesta Mavrinci (Str su mu bli Mavrn~ni.) Mavrn~nka/Mavrn{}ica, `. `iteljka mjesta Mavrinci (Mt m j Mavrn{}ica.) mavrn{k (-, -), pridj. - koji pripada Mavrincima (Do{l su na tnci mavrn{k mlad}i.) mzast (-a, -o), neodr. pridj. umrljan (Vs si mzast, hj se oprt!) mzast (-, -), odr. pridj. - umrljani (Ne kldj t mzast stlnjk.) mzat /se/, gl. nesvr{. (me{ /se/, m /se/) - 1. mazati (Njslaj m j blo mzat {krp na krh, post ga s ckarn i nda z g{tn pojst.); 2. pren. uljep{avati /se/ {minkom (On s j mzala i za va butgu p}.)

mr

365

mlr

mr, m. Gjd. mera - ~vor u dasci (SV) (T t j dask pna m`erh.) maerljv (maerljva, maerljvo), pridj. neodr. - ~vorugav (T t j dask s ma`erljva.) me}t, gl. svr{. (me}{, me}j) - odrediti kome pripada prvi potez u igri (SV) (Ala, Stne, me}j!) md, m. Gjd. mda - med (Mceri}evi su va Lop~i imli ~le i dlali su md.) med, prij. - me|u, izme|u (Med smi njmi vje sn ga razaznla.) medecna/medicna/medena, `. - lijek, ljekarija (N{ j zaprvo r} lk, a ne medecna i takvo ~.) medn, m. Gjd. medn - 1. biljna u{ (isto: mednac) (Krct m j fa`l medn.); 2. nektar (^le gred na medn.) mednac, m. Gjd. mednc biljna u{ (isto: medn) (Mrn pospat fal a{ m j pn mednc.) medvd, m. - medvjed (Otc je u`l vdet i medvda kad su bli va {mi z fcmi.) medvdac, m. Gjd. medvca - kukac rovac (Zmastl je medvca.) medvdi}, m. - 1. medvjedi} (Kad j medvd, tmo su i medvdi-

}i!); 2. igra~ka medvjedi} (I spt gr z tn medvdi}n.) medvdina, `. - veliki medvjed (Vdeli su medvdinu va {mi.) meh~t, gl. nesvr{. (meh~{, meh~j) - mek{ati (Kr{ve se kld va sno meh~t, m re~em p~t.) mhk (-, -), odr. pridj. (komp. m~/mgj/mehkj) - meki ([nceli trba njprv dobr nape{tt pa }e bt mgj.) mja, `. - me|a, granica (Speta su pre{l priko n{ mj, a t mr smo neprav~ni jdi.) mej{, m. Gjd. mej{ - kamen me|a{ (Pomaknli su mej{ na n{e!) mejt se, gl. nesvr{. (3. l. jd. mej se, mej se) - me|iti se, grani~iti se (Nsn ni znla da se mejm na tj lh.) mkak (mehk/mek, mhko/mko), neodr. pridj. (komp. m~/ mgj/mehkj) - mekan (Pv su s k}e imle zhod ozvan i n blo ov mhk hrt leh s j nastrglo ili naprlo kakvh novn.) ml, m. Gjd. mla, Ljd. mel sitan pijesak (Dic se njraje bvaj va mel.) mlr, m. - ~ovjek koji vadi i prodaje pijesak (Mlri su va Opri kopli ml.)

mlta

366

mesopsn

mlta, `. Gmn. mlt - `buka (isto: bka) (Mlta se dla od mla, jpn i vod.) mndula, `. - badem, bajam, mendula (Va orihnj~u se more klst i samjenh mndl.) mntilt, gl. nesvr{. mntiln, mntilj - snano i brzo mije{ati skorup da se oformi kugla putra (Va mslenicu s j kll {krup i nda bi se po tn tkl, pak je `nskn t blo lgj leh mntilt.) mepr, ~est. - ~ini mi se, rekao bih (Mepr d j t tak kak vel{.); (Mepr da se poznmo.) Merikn, m. - Amerikanac ([l su dovud siromhi, a vrnli su se kod Merikn i Meriknka, ma nkad se ns navdili govort po meriknsk.) Meriknka, `. - Amerikanka ([l su dovud siromhi a vrnli su se kod Merikn i Meriknka, ma nkad se ns navdili govort po meriknsk.) meriknsk (-, -), odr. pridj. ameri~ki ([l su dovud siromhi a vrnli su se kod Merikn i Meriknka, ma nkad se ns navdili govort po meriknsk.) Mrike, `. mn. - Amerika (Mj je nni} bl va Mrikah.)

meritt, gl. nesvr{. (merit{, meritj) - dobivati prema zaslugama, zavrje|ivati (Dobla si ~ si meritla!) msace, s. - meso kao osobito fina namirnica (isto: msi}o) (D m j mlo msaca!) mesr, m. Gjd. mesr - mesar (isto: bekr) (Dans ve} rtk k re~ bekr za mesr.) msi}o, s. - meso kao osobito fina namirnica (isto: msace) (D m j mlo msi}a!) mesna, `. - mnogo mesa ili meso kao namirnica koja se pre~esto jede pa dolazi do zasi}enja (Tog/teg mesn j blo kulko god }{!) mesnt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. mesnatj) - koji obiluje mesom (Prsc je bl jko mesnt.) mesnt (-, -), odr. pridj. (komp. mesnatj) - upravo onaj koji obiluje mesom (Dj }emo narzat on mesnatj pnct!) mesnca, `. - mesnica, mesarska radionica, prodavaonica mesa (isto: bekarja) ([l j va mesncu i na plcu.) mso, s. - meso (N se pv tulko msa jlo. Kad bi k kakvu of~nu ubl i tak ~.) mesopsn (-, -), odr. pridj. karnevalski, pokladni (Mesopsn {p{i, katarnsk f{i!)

mesopst

367

mejt /se/

mesopst, m. - razdoblje i posljednji dan karnevala, poklada; dan prije Pepelnice (Ngd/nigdr n blo th kol~h, za mesopst su se pekl frtule i t j s.) mst, gl. nesvr{. (met{, met) 1. mesti (On met smo kuda pop tncaj.); 2. zapuhivati (odnosi se na snijeg) (samo 3. l. jd.) (Bra p{e i sng met!) mst se, gl. nesvr{. (met{ se, met se) - zaplitati se, smetati u kretanju, motati se oko nogu (Ov m{ka mi se smrn met okolo ng.) mstit se, gl. nesvr{. (mst{ se, mst se) - premje{tati se, mijenjati mjesto, me{koljiti se (Bdi mlo na mr, na msti se stlno!) msto, s. - mjesto (Storli smo k}u na lpn mstu.) mesto, prij. - umjesto (Hdi mesto men va butgu.) m{kula, `. - mu{mula (Ns ni vdela ni provla t m{kule!) mtr, m. Gjd. mtra - 1. metar (T j dgo ~etri mtri.); 2. kroja~ka ili stolarska naprava za mjerenje du`ine (Kj m j mtr?) metl, `. Ajd. mtlu - metla (Z metln g j po hrt zadla.) drt se / zgjdt kod d j

mtlu pogutnl - odnosi se na uspravno, uko~eno dranje (Hrbt ju bol pa se dr/zgjd kd d j mtlu pogutnla.) uto pomet metlca, `. - metlica (A z metlcn!) metlna, `. - velika ili stara ili istro{ena metla (Z metlnn g j po hrt zadla.); (Ne hti t metlnu }! Bt }e mi za pomtat oko k}.) metj, m. Gjd. metj - leptir (J stina da metj `v leh jedn dn?) metuj}, m. - leptiri} (S j pno metuj}h!) mezdr, `. Ajd. mzdru - proljetna biljna teku}ina (SV) (Kad se odre mld {ba, npt se poke mezdr.) mezdrn (mezdren, mezdreno), neodr. pridj. - u kojemu u prolje}e kolaju sokovi (Od mezdrenog jsena se dlaju {v~i}i.) mezdrn (-, -), odr. pridj. upravo onaj u kojemu u prolje}e kolaju sokovi (Od mezdrnga/mezdrnga drv se dlaj {v~i}i/{vki}i.) mzdrt, gl. nesvr{. (3. l. jd. mzdr, mzdr) - kolati (za proljetne sokove u stablu) (SV) (Na prl} drvo mzdr.) mejt /se/ // mrjt /se/, gl. nesvr{. (mej{ /se/ // mrj{ /se/,

mnjr

368

mgat

mejj /se/ // mrjj /se/) gu`vati /se/ (Ob} }u drg brhn a{ mi se tst jko mr`j.) mnjr/mnr, m. Gjd. mnjara/mnara - zvonar, crkvenjak, poslu`itelj u crkvi (Frn je bl ~da lt m`njr va jelnjskj crkvi.) mnjarica/mnarica, `. - 1. `ena koja obavlja zvonarsku, crkvenja~ku i poslu`iteljsku slu`bu u crkvi; 2. zvonarova supruga (Marj mnjarica j bil mnjaru en, a pkl j n mrl, Bg ga pomlj, sd je pa on mnjarica.) mnjari~n/mnari~n (mnjari~ina/mnari~ina, mnjari~ino/mnari~ino), pridj. koji pripada `eni koja obavlja slu`bu zvonara (crkvenjaka, poslu`itelja u crkvi) ili zvona n je mnjarovoj supruzi (O ri~n unk.) menjarja/menarja, `. - lukno koje se pla}a zvonaru, crkvenjaku (J bl mnjr pobrat me`njarju?) mnjarv/mnarv (mnjarova/mnarova, mnjarovo/ mnarovo), pridj. - koji pripada zvonaru, crkvenjaku, poslu`itelju u crkvi (On maj pr}k Mnjarovi a{ su jn str bli dnikad m`njari.)

mojit /se/, gl. nesvr{. (moj{ /se/, moj /se/) - 1. gnje~iti (Nma zubh pa hrn leh moj v sth.); 2. me{koljiti se (Va crkvi se n trba m`ojit.) m, zamj. G ns D nn/nn - mi (Kad smo m do{l, on s ve} bli pul ns.) mcat /se/, gl. nesvr{. (m~e{ /se/, m~ /se/) - micati /se/, gibati /se/ (Nsm vdeli ferl leh nkakovo svtlace da se m~e.) m}, odr. pridj. `. poimen. mali{anka (Dobli smo lpu m}u.) m}er (-, -), odr. pridj. - maleni (Odr`i mi m}er ks kol~.) m}, odr. pridj. poimen. - mali{an (Vdi n }hrn m}! Smrn se smj i tnc.) m} (-, -), odr. pridj. - mali, maleni (T kld na m} pijti}i.) m}i{n (m}i{na, m}i{no), neodr. pridj. (komp. mnj) - malen, nizak (Tmo ste nas pejli kad smo bli m}i{ni.) m}i{n (-, -), odr. pridj. (komp. mi}i{nj) - maleni, niski (Dj mi n m}i{n lpi{!) mgat, gl. nesvr{. (mg{, mgaj) - 1. namigivati (J ne mrn mgat na lvo ko.); 2. treperiti (odnosi se na svjetlost) (samo

mh

369

milosd

3. l. jd. i mn.) (Pv j ltrika bl slba pa su `ruje mgale.); 3. sijevati (P~l j jk mgat pa smo s b`li lvni~it da nn se sno ne zm~.) mh, m. Ljd. mh - mijeh (Mh s j rbl va kova~jah, za ~le dmet, i za sost na rgujah i v nje.) Mihoja, `. - blagdan i svetkovina sv. Mihovila, patrona jelenjske crkve (29. rujna) (Na Mihju j va Jelnj vl samnj.) mihjka, `. Gmn. mihojk - sorta kasne kru{ke i jabuke (Na Lkh smo imli vl hr{vu mihjku.) mihjsk (-, -), odr. pridj. - koji se odnosi na vrijeme oko Mihoje (ljeto u rujnu, rana jesen) l j lpo vrme! Prv mihj(A sk lto!) mihr, m. Gjd. mihr - mjehur (Sn se zgorla pa su mi z{li mihr.) mihur}, m. - mjehuri} (Na samnj sn jn kpla n za mihur}i pht.) mihurna, `. - mjehur (Zgorla s j pa su jj vl mihurne sko~li.) Mkj~n, m. - stanovnik mjesta Mikelji (Otc m j Mkj~n.) Mkeji, m. mn. - top. Mikelji, selo n je od u blizini Grobnika (O

Mkejh, bv va Mkejh/ Mkejn.) Mkjka, `. - stanovnica mjesta Mikelji (Nna m j Mkjka.) mkjsk (-, -), odr. pridj. - koji pripada Mikeljima (Na ^vju n tnci su dohjli i mkjsk mlad}i.) ml (mla, mlo), neodr. pridj. (komp. milj) - mio, drag (Ba{ je to ml ml~i}.) od nemla do nedrga - s mnogo te{ko}a, potucati se u potrazi za ~ime (Hodli su za ofcmi d nemla d nedrga.) Mil{, m. mn. - top. manje selo u jelenjskoj plovaniji u po n je z Mil{h, dru~ju Ri~ine (O bv va Mil{h.) ml (-, -), odr. pridj. (komp. milj) - mili, dragi (Sga g j oblzl n tvj ml m~k.) milijn, m. Gjd. milijn - milijun (E, da mi je jedn milijn kn!) milijunr, m. Gjd. milijunr milijuna{ (I pu ns je milijunrh.) milna, `. Gmn. miln - milina (Pr{ d j milna.) mlo, pril. - `ao (Do{l m j mlo za pokjnn.) milosd, s. - milosr|e (Mr{ pokzt mlo milosd' za siromhi.)

mlst

370

mrica

mlst, `. Gjd. mlosti - milost (Gosp n imla ni mlo mlosti za divce.) milostv (milostva, milostvo), neodr. pridj. (komp. milostivj) - milostiv (Sestr njj je bl milostivj od nj.) milostv (-, -), odr. pridj. (komp. milostivj) - milostivi (Zvli smo j milostv.) mimo, prij. - mimo, uz, pokraj (Da su {l mimo nkakovh ledn na kh su bli mej{ k j nkakov ~ovk priko n}i mstl.) mina, `. - hrana, jelo, jestvina (Va vjsk j bl slba mina.) minstr, m. Gjd. minstra - ministar (Slfko Lni} z Mkejh je bl minstr.) ministrnt, m. Gjd. ministrnta osoba (obi~no dje~ak) koja poma`e sve}eniku kod obreda (isto: otpiv~) (Sn m j ministrnt p j zadovjn.) minstrica, ` - ministrica (N{a Grbni{}ica Kolnd j minstrica.) ministrrat, gl. nesvr{, (ministrr{, ministrraj) - ministrirati, pomagati sve}eniku pri obredu (isto: otpvt) (Gred k m{i otkd jn sn ministrr.) mint, m. - minuta (Po~kj me jedn mint!)

mnt /se/, gl. nesvr{. (mne{ /se/, mn /se/) - 1. pro}i, minuti (S j mnlo kod da nkad n{ n ni blo.); 2. /se/: mimoi}i se (Mnli smo se ali me ns vdl.) mnjt /se/, gl. nesvr{. (mnj{ /se/, mnjaj /se/) - mijenjati /se/ (Mr{ g{}e mnjt li/ ji va vutu.) mr, m. Ljd. mr - mir, spokoj (Smrn klmf po sel, nk od nj nm mra.); bt na mr - biti miran (Nat} }u te, ako ne b{ na mr.) mra, `. - mjera (T se ne {mnk{, t se krabuj{. Za s trba imt mru.) mirkl, m. Gjd. mirkula - 1. ~udo (Plovn je povdl od mirkulh.); 2. pren. izvje{ta~enost, budala{tina (^ dl{ mirkuli?); 3. pren. nemir (^ra v~r su bli vl mirkuli pul susdh.) mr~n, m. Gjd. mr~n - 1. mjera~, nekada slu`beni mjerilac kakvo}e i koli~ine vina po konobama (Mlo smo i skrli k b~vicu pred mr~nn. ); 2. geometar (Zvli smo mr~n da zmr ~ j n{e i t zap{e.) mrica, `. - mjerica, obi~no koliko stane na starinski limeni duboki tanjur (Kpla sn mricu rg a{ je psisldi.)

mirna

371

m{i}

mirna, `. - ru{evina, razvalina, zidina (isto: mir{}) (U`li smo se kod dic va mirni d kasno igrt.) mir{}, s. - ru{evina, razvalina, zidina (isto: mirna) (Od n{ str k} j ostlo leh mir{}.) mrt, gl. nesvr{. (mr{, mr) miriti, smirivati (On su kod rgi va vr}i, smrn je mrn mrt.) mrit, gl. nesvr{. (mr{, mr) mjeriti (Mrt }emo p} mrit pa tek npt po~t dlat.) mrli}, m. - 1. ~ipka (Okol vrta mrli}i, okol rti cndri}i.); 2. vrsta gljive (AM) (E nd smo nbrli fnj mrli}h.) mrln, m. Gjd. mrlina - mrkva (Va mrln i fa`l se kld n `t mrln.) mrlini}, m. - mala (ukusna, slatka) mrkva (Tr re sn ~stila mrlini}i i n} se v{e z tn bed~t!); (Mrlini} je sldak i dbr.) mrlinina, `. - velika mrkva (Kakv mrlinina!) msl, `. Gjd. msli - misao (Smrn m j n misli.) msc, m. Ljd. misc - 1. Mjesec (Da su jdi bli na Misc! D t v to vruje{?); 2. mjesec

( ^ra sn va butgi kpl {pndiju za cl msc.) mse~ina, `. - mjese~ina (Vdr j pa svt mse~ina.) mst, gl. nesvr{. (ms{, ms) mijesiti (Tta sku sobtu ms pog~u.) mslet, gl. nesvr{. (msl{, msl) - misliti (Mslela sn jtra p} v Rk.); (Pojla sn se msl} kj m j dt a{ ga n blo d kasna.) m{, m. - 1. mi{ (M{ nn je gmu za polvt projl.) mokr kod m{ - posve mokar (Jk j pdalo i do{l je dma mkr kod m{.) slp m{ - {i{mi{ (Slp mi{u, kmo r{? - Na bdace njki jst! - Kdi t j n`? - Nmn ga. - A pirun}? - Nmn ga. - A lca? - Nmn j.); 2. pren. ubla`. mu{ko spolovilo (Posprvi tga/tga m{a. ^ te n srn?) m{alica, `. - mije{alica: ure|aj za pripremu betona u zidarstvu (Za zidarju rb m{alica.) m{t, gl. nesvr{. (m{{, m{aj) - mije{ati (Palntu kmpirc trba dgo m{t.) m{i}, m. - 1. mi{i} (Vdl je m{i}a i p~l jko zjat!); 2. pren. spolovilo mu{koga djeteta (Vvk s j ~dila kako njj brt m m{i}a.)

m{ina

372

mladkv

m{ina, `. - 1. veliki mi{ (Da vd{ kakv m{ina s j va konbi ulovl na m{njk!); 2. pogrd. mu{ko spolovilo (Posprvi m{inu! ^ te n srn?) m{j (-, -), pridj. - mi{ji (Mletica bhe lov {kri po no}, ulovla m{j glvu - B`e pomoz!) m{njk, m. - mi{olovka (isto: trpula) (Da vd{ kakv m{ina s j va konbi ulovl na m{njk!) mi{njce, `. mn. - svira~ki instrument s mijehom (On m sst va mi{njce.) mzern ( mzrna , mzrno ) , neodr. pridj. (komp. mizrnj) - ubog, siroma{an, bijedan (Ltina nn je mzrna.) mizrija, `. - bijeda, sirotinjstvo, neima{tina, jad, ubo{tvo (Pu njh je bl vl mizrija.) mizrijina, `. - silna bijeda, sirotinjstvo, neima{tina, jad, ubo{tvo (Km} smo z t mizrijin z{li!) mzrn (-, -), odr. pridj. (komp. mizrnj) - ubogi, siroma{ni, bijedni (Oenla s j va mzrn famliju.) mj~n (mj~n, mj~no), neodr. pridj. (komp. mja~nj) - mlak, mla~an (Pomv se va mj~nj vod.)

mj~t, gl. nesvr{. (mj~{, mj~) - mla~iti, zagrijavati da postane mlako (Bl j jko zm pa smo jn stlno mj~le ~j za pt.) mj~n (-, -), odr. pridj. (komp. mja~nj) - mlaki, mla~ni (Pd nkakv kod da bi mj~n d`.) mjskat, gl. nesvr{. (mjsk{/ mj{}e{, mjskaj/mj{}) mljackati (Ne mjskj tak!) mjva, `. - drvo na perguli du` kojega se stavljaju kolci za no{enje trsa (SV) (Obsi kobasce na mjvu, a{ on n}e pknt.) mld (mld , mldo ) , neodr. pridj. (komp. mlj) - mlad (On s j mld o`enla.) mld (-, -), odr. pridj. (komp. mlj) - mladi (Za obd }emo mld fa`l.); (Lpe n}i za mld junk!) mld, pridj. odr. poimen. m. mn. - mladenci (Dans se n{i mldi n.) mladca, `. - mladica biljke (S krena su htile mladce.) mlad}, m. - mladi} (Bl je lp, zaposl mlad}.) mlad}ac, m. Gjd. mlad}ca - {iparac, ni dje~ak ni mladi} (T t j ml ve} prv mlad}ac.) mladkv (mladkova, mladkovo), neodr. pridj. - koji je od mlada

mldst

373

mn~i}

drveta (Za {v~i}i dlat je rbla mladkova jsenova kta.) mldst, `. Gjd. mldosti - 1. mladost (Va mldost j bl lp, ptl j jko ogrdla.); 2. pren. skupina mladih, mlade` (U`vn gjdat ov n{u mldst kak dl.) mldvna (mldvno), neodr. pridj. - odnosi se na kravu koja se nedavno otelila i na njezino mlijeko (Krva k s j otell j mldvna i ma mldvno mlk.) mlj, m. Gjd. mlja - mla| (odnosi se na mjesec) (Na}s je na nbu mlj.) mljahn (mljahna, mljahno), n neodr. pridj. - mla|ahan (O je jo{ mljahn za te`k.) mljahn (-, -), odr. pridj. - mla|ahni (^igv je n mljahn de{k}?) mlat~, m. Gjd. mlat~ - drvena palica za mla}enje suhih mahuna (SV) (She mo{njce su se mltle z mlat~n.) mltt, gl. nesvr{. (mlt{, mlt) - mlatiti (Lhk j s tjn krcn po pokrvah mltt!) mlt, gl. nesvr{. (mje{, mj) 1. mljeti (U`li smo p} mlt na Kastf~inu kad n blo vod na Ri~ni.); 2. pren. neprekidno, dosadno govoriti (Ne mej ve}, a{ me glv bol.)

ml~, m. Gjd. ml~ - mlije~ni biljni sok (Nzrela smkva p{} ml~.) ml~n (ml~n, ml~no), neodr. pridj. - mlije~an (Kp ml~n krvu.) ml~n (-, -), odr. pridj. - mlije~ni (Ne prodvj t ml~n krvu.) mlikac, s. - mlijeko (Al j dobr mlikac, a nk vel da m j kupvn bj!) mlikarca, `. - 1. mljekarica (Mlikarce su {l {kri v Rk pa su svtle s feral}i/felar}i. ); 2. voditeljica doma}instva koje je kupovalo mlijeko od mljekarica (Imla sn tr mlikarce na Blvedru i jedn na Kozli.) mlko, s. - mlijeko (Dt sas dokla mtr m mlk.) bt kod d j krvj mlko popl li si pmetn, kd biti glup (A da si krvj mlk ppl.) mnog/nog (-, -), odr. pridj. mnogi (Mng i mng se ns vrnli z rta.) mn~ica, `. - unu~ica (isto: vn~ica) (Nn j rekl mnka, mn~ica, a dans skro s re~ nu~ica!) mn~i}, m. - unu~i} (isto: vn~i}) (Nn j rekl mnk, mn~i}, a dans skro s re~ nuk!)

mnk

374

modrat se

mnk, m. - unuk (isto: vnk) (Nn j rekl mnk, mn~i}, a dans skro s re~ nuk!) mnka, `. - unuka (isto: vnka) (Nn j rekl mnka, mn~ica, a dans skro s re~ nuka!) moblija, `. - poku}stvo, namje{taj, posoblje (Mld su kpli nv mobliju za kmaru i za khinju.) mobilijt, gl. nesvr{. (mobilij{, mobilijj) - ispuniti namje{tajem, namjestiti prostoriju (K}u smo storli, sd j trb mobilijt.) m~a, `. - umak, sok od mesnoga jela u koji se uma~e kruh ili palenta (B{ nn je dobr m~a!) mo~t, gl. nesvr{. (mo~{, mo~) - 1. mo~iti, natapati (Nn j mo~l krh va bl kaf.); 2. umakati (Ne mo~ nge va Ri~ni a{ }e{ se prehldt!) m}, `. Gjd. mo}i, Ljd. mo} mo}, snaga (N ve} m}i va men.) mo}, gl. nesvr{. (more{, mor) mo}i (]{ mi t m} stort?) mo} se - biti imu}an (Dobr se mr kad maj i divcu.) ne mo} se nagjdat keg ili ~es - uivati u ljepoti koga ili ~ega (Nsm je se mogl nagjdat kak j bl lp.)

mo}n (mo}na, mo}no), neodr. pridj. (komp. mo}nj) - mo}an, sna`an, jak (Ns ve} m}n kod va mldh lth.) mo}i, `. mn. - mo}i: materijalni ostatci sveca za koje se vjeruje da imaju posebne mo}i (Va n{j crkvi da su njegve m}i.) mo}n (-, -), odr. pridj. (komp. mo}nj) - mo}ni, sna`ni, jaki (M}ni mr stort se ~ se domsl.) mda, `. - moda (Sd su va mdi krtk brhni.) modnte/mudnte, `. mn. Gmn. modnt/mudnt - donje rublje dugih ili kratkih nogavica (isto: {otobrge, {ototje) (@nsk mudnte su ngda imle nogvice do koln.) modr (modr, modro), neodr. pridj. (komp. modrj) - plav, sta su mu mdra od modar (U zm.) modrn (modrna, modrno), neodr. pridj. (komp. modrnj) - moderan (Vvk si modrna.) modrn (-, -), odr. pridj. (komp. modrnj) - moderni (S mogl kpt kakv modrnj kapt!) modrat se, gl. nesvr{. (modr{ se, modraj se) - odijevati se po modi (On se dvavk modr.)

modrt

375

Mlnr

modrt, gl. nesvr{. (modr{/modrje{, modr/modrj) - modriti, plavjeti (Bistrce su p~le modrt.) modr (-, -), odr. pridj. (komp. modrj) - plavi, modri (Obc mdr kapt!) mogr, m. Gjd. mogr - neogra|eni prostor za ovce u {umi (SV) (Dognj fce va mogr.) mog}n (mog}na, mog}no), neodr. pridj. (komp. mogu}nj) - mogu}an, imu}an (Njegvi su bli jko mog}ni.) mog}, pril. - mogu}no, vjerojatno (] mi t kpt ako b mog}.) mog}n (-, -), odr. pridj. (komp. mogu}nj) - mogu}an, imu}an (T mre kpt smo kakv mog}n.) mog}nst, `. Gjd. mog}nosti - 1. mogu}nost (Danska su slbe mog}nosti za dobt dlo.); 2. materijalna sredstva (Kpla bn nv televziju, a{ mi s j ovst pokvrla, ali ~ kad nmn mog}nosti.) mj (moj, moj), zamj. - moj (Lpi mj, bkvi}i se ne s~! ^ }emo s} za dvjset lt?) mokr (mokr, mokro), neodr. pridj. (komp. mokrj) - mokar (Jk je n, b mkru krtu preknl.)

mokr (-, -), odr. pridj. (komp. mokrj) - mokri (Ne obu~vj t mkr kapt!) mokrna, `. Gmn. mokrn - mokrina (Cl prl} nn je vl mokrna, km} smo skopli.) molt, gl. svr{. (mol{, molj) popustiti, oslabjeti, olabaviti (Molj {pg!) mlba, `. - molba (isto: mlbenca) (Nap{ mlbu za dlo.) mlbenca, `. - pismena molba (isto: mlba) (Nap{ mlbencu za kredt.) molt, gl. nesvr{. (mol{, mol) moliti (Sk v~r mln o~en{.) moltva, `. Gmn. moltv - molitva (Kjtvu vje na~, a za moltvu mu trb ~da vrmena.) molitvenk, m. Gjd. molitvenk - molitvenik, knji`ica s molitvama (Za pv pr~st sn dobla pv molitvnk.) moltvica, `. - molitvica (Navdit }u te jedn moltvicu kst j men moj nna navdila.) molvt, gl. nesvr{. (molje{/molv{, molj/molvaj) - popu{tati, slabjeti (Vnta se mr molvt.) Mlnr, m. mn. - top. zaselak n je z Mlnaselja Dra`ice (O nrh, grn Mlnrn.)

mntiplka

376

mo{nja

mntiplka, `. - prednji ve}i lan~anik na biciklu (SV) mntra/mndra, `. - uniforma, slu`beno odijelo (On gr na dlo va mntri/mndri.) mor, `. - vrsta vje{tice koja mori no}u (Mor da pjutro djd sli posdt.) mrast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. morastj) - crnoput, crnpurast, crnokos (On m lpi mrasti vlsi.) mrast (-, -), odr. pridj. (komp. morastj) - crnoputi, crnputasti, crnokosi (Ujl g j n mrast pasna.) mrt, gl. nesvr{. (mr{, mraj) - morati (Mrala bn p} spt, a ne d mi se.) mr~i}/mri}, m. - nau{nica s glavom crnca izra|enom od emajla (Mm j dobla mr~i}i/mri}i od moj nne, a j }u jih dobt od nj i t j tak pul ns bi~j.) mrda, rje~ca - mo`da (Mrda }e nas d` oprt.) mre, s. - more (S Ka{tle va Grd se lpo vd mre.) mre, pril. - mnogo (Dans je blo mre judh na m{i.) mrica, `. - crnomanjasta `ena (ili `enka `ivotinje) (Bl j lp mrica.)

morna, `. - vrsta vje{tice koja mori no}u, sa strahopo{tovanjem (Morna da pjutro djde sli posdt.) mro, m. Gjd. mrota - 1. crni pas (SV) (Iml sn mrota i speta }u ga dobvit.); 2. crnokos ~ovjek (SL) (Oenla s j za onga/onga mrota.) mrsk (-, -), odr. pridj. - morski (Mrsk zrk je zdrv.) mr{, m. Gjd, mr{a - {krip (isto: mr{a, mr{t) (Stsni mi z mr{n postl a{ sn ga zakolla.) mr{a, `. Gmn. mr{ - {krip (isto: mr{, mr{t) (Stsni mi z mr{n postl a{ sn ga zakolla.) mr{t, gl. svr{. (mr{{, mr{j) - pri~vrstiti {to {kripom (SV) (T }u mrat zakolt i mr{t.) mr{t, m. - {krip (SV) (isto: mr{, mr{a) (Stsni mi z mr{tn postl a{ sn ga zakolla.) mst, m. Gjd. mosta Ljd. most - most (Trfile smo se na most.) most}, m. - mosti} (Trfile smo se na most}u.) mo{nja, `. - testis (Zatull je i svl se, a{ g j bbn udrl drto va m{nje.)

mo{njca

377

mrzit

mo{njca/mo{nca, `. - mahuna (Ve~ers }emo mo{njce/mo{nce na saltu.) mo{na, `. - ogra|eno mjesto za fce su va ovce u {umi; tor (O mo{ni.) mot, m. - kretnja, gesta (isto: grf) (Poznl sn te po mtu.) bt od mota - biti spretan, umje{an, uvijek aktivan (Sgro }e t stort a{ n je ~ovk od mta.) mott, gl. nesvr{. (mot{, motj) - vu}i {to za sobom (^ t smrn mot{ z sobn?) motr, m. - motor (Pl je z motra.) motor}, m. - mali, slabi motor (Pov` se z motor}n.) motorna, `. - velik, sna`an motor (Da v{ kakv motornu m!) motrt, gl. nesvr{. (motr{, motr) - motriti, paziti, pozorno promatrati (Bj motr na dcu ~ dlaj i kmo i s kn gred.) mvit /se/, gl. svr{. (mv{ /se/, mv /se/) - pomaknuti /se/, promijeniti polo`aj, trgnuti /se/ (isto: gant /se/) (Mvi se, v{ da nmn msta za dlat!) mvjat se, gl. nesvr{. (mvj{ se, mvjaj se) - micati se, mijenjati polo`aj, gibati se (T stj i ne mvjj se.) mozak, m. Gdj. mozga - mozak (T kod da nm{ mzga.)

mojeni, m. mn. - mo`dani (K zn ~ j njem va mjenh.) mr~t se, gl. nesvr{. (3. l. jd. mr~ se, mr~ se) - 1. mra~iti se (O Bo}u se mr~i ve} na ~etire re.); 2. pren. zavaravati se (lo{om hranom), malo i slabo jesti (N{ ne j, lh se mr~.) mrk, m. - prema narodnome vjerovanju: duh bez odre|enoga oblika koji odnosi djecu (Jednpt d j mrk prnesl nkakovoga/nkakovega ml~i}a i da s ga na{l dgo od k}e va nkakovn {tpdu sga rasksmnoga/rasksmnega.) mrv, m. - mrav (S j pno mravh!) bt kod mrv - biti n je kod vrijedan, marljiv (O mrv, pvazdn dl.) dlat kod mrv - vrijedno, marljivo raditi (On pvazdn dl kod mrv.) vrdn kod mrv vrijedan, marljiv (Vrdn je kod mrv, pvazdn dl.) mrvinjk, m. - mravinjak (Sl je na mrvinjk.) mrz, m. - mraz, (inje) slana (Mrz je narn~icu ofrl.) mrzina, `. - jaki mraz, (inje) slana (Vl mrzin j bl!) mrzit, gl. nesvr{. (mrz{, mrz) - 1. prikazivati ~ije lo{e osobine (Ne mrzi me pred njeg-

mrcna

378

mrtv{k

vn mtern.); 2. ne voljeti {to (SV) (T mi se mrz dlat.) mrcna, `. - 1. pren. lijena osoba, krepalina (Mvi se, mrcno, v{ kulko delo te ~k! ); 2. pren. gruba, nemoralna osoba (Mrcno pokvren!) mdat /se/, gl. nesvr{. (md{ /se/, mdaj /se/) - 1. ~initi pokrete tijelom (Ne mdj se a{ }e te ~el ujst.); 2. micati (Ma, ne mdj mi t zdlu a{ }e{ ju razbt.) mdnt /se/, gl. svr{. (mdne{ /se/ // mdne{ /se/, mdn /se/ // mdn /se/) - napraviti pokret tijelom, maknuti /se/ (Mdni se, cli dn se krv{!) mha, `. - jak ili grub ili zao ~ovjek (Pa ~ si se {l t} s onakvn mhn?) mrna, `. - mrena; o~na mrena (N{ otc ve} fnj slbo vd, a jo{ m j i mrna pa }e t mrt p} opelrat/operrat.) mra, `. - mre`a (Povzt }emo mr`e z `~icami.) mrk~, m. Gjd. mrk~ - hobotnica (T se men gnjs, t mrk~.) mkast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. mrkastj) - 1. musav, zamrljan po licu (Otar se a{ si vs mkast.); 2. pren. pijan (Sn} je pt do{l mkast.)

mkast (-, -), odr. pridj. (komp. mrkastj) - 1. musavi, zamrljani po licu (Otar mu bje ta mkast obrz!); 2. pren. pijani (Spet j va bsu halavnjl n mkast.) mrklna, `. Gmn. mrkln - mrak, tama (Kakv mrklna kad nestne strj!) mrmjt, gl. nesvr{. (mmje{, mmj) - mrmljati, nejasno za sebe govoriti (Nki te ne razum ako mmje{ seb va bk.) mr{, uzv. - uzvik kojim se tjera `ivotinja (Mr{ dovud, vrg te nes vn s k}!) m{v (m{ava, m{avo), neodr. pridj. (komp. mr{avj) - mr{av (M{v je, ali `lv.) m{av (-, -), odr. pridj. (komp. mr{avj) - mr{avi (Sml mi se m{av, osobto kad je su~n i va kup}h g}icah.) mr{}t se/m{}it se, gl. nesvr{. (mr{}{ se/m{}e{ se, mr{} se/m{} se) - mr{titi se (Ne mr{}/m{}i se na hrn) mr tv/mrtv (mr tv/mrtv, mr tvo/mrtvo), neodr. pridj. mrtav (Ostl je na mstu mtv.) mtv/mrtv pijn potpuno pijan (Do{l je dma mrtv pijn.) mrtv{k/mrtv{k (-, -), odr. pridj. - mrtva~ki, koji je svojstven ili pripada mrtvacu

mrtv{nica

379

m~it /se/

bll m j mrtv{k pt d (O strha.) mrtv{nica / mrtv{nica , `. mrtva~nica (Mtvga/mtvga dopeju va mrtv{nicu dv re pv sprgda.) mrtv (-, -), odr. pridj. poimen. - mrtav ~ovjek (J ne mrn mrtvga/mrtvga vdet.) mtv/mtv (-, -), odr. pridj. mrtvi (Mtv sta ne govr.) mtv/mtv phalo - ~eljade bez `ivosti i smjelosti (Kakvu korjn trba o`ent, a ne mtv phalo.) mrtvna, `. - klonulost, umor, slabost (od bolesti ili snenosti) (Cl dn m j mrtvna.) mva, `. - mrva (Pober tu mvu!) mvica, `. - 1. mrvica (Ne strsj mvice po tl.); 2. pren. vrlo malo (Dans sn pojla leh mvicu krha.) mvit /se/, gl. nesvr{. (mv{ /se/, mv /se/) - mrviti /se/ (N}emo ve} kupovt ovst krh a{ se jko mv.) mzl (mrzl, mzlo), neodr. pridj. (komp. mrzlj) - studen, hladan (N se n tpl mrzl vod npl.) mzt/mrzt, gl. nesvr{. (mz{/ mrzje{ // mrz{, mz/mrzj // mrz) - mrzjeti (J nkoga/ nkega ne mzn/mrzjn.)

mzl (-, -), odr. pridj. (komp. mrzlj) - 1. studeni, hladni (Dj mi mlo mrzljga ska.); 2. pren. ubog, jadan, nedostojan (Dl za t mzl pl}icu.) mrzlna, `. Gmn. mrzln - hladno}a, studen (T lt j bl vl mrzlna.) m~n (m~na, m~no), neodr. pridj. (komp. mu~nj) - 1. umoran, prezasi}en, namu~en (Vs sn m~n od dla.); 2. bra{nast (isto: br{nast) (Vs je m~n, a{ je mk mll.) m~t, gl. nesvr{. (mu~{, mu~) - {utjeti (Prokjt zaj~ina, sn mogl m~t! Ovak sn rekl i uvrdla ju!) n je bl m~enk, m. - mu~enik (O vl m~enk tga/tga grnta.) m~eni{k (-, -), odr. pridj. mu~eni~ki (Za vrme rt j bl m~eni{k ivt.) mu~etjv (mu~etjva, mu~etjvo), neodr. pridj. (komp. mu~etjivj) - mu~aljiv, {utljiv (isto: mu~jv) (Clu {eteman j bl nkako mu~etjv.) mu~etjv (-, -), odr. pridj. (komp. mu~etjivj) - mu~aljivi, {utljivi (isto: mu~jv) (Njzad se oglsl i n mu~etjv.) m~it /se/, gl. nesvr{. (m~{ /se/, /m~ se/) - mu~iti /se/ (Tla~na me m~!)

mu~jv

380

munda

mu~jv (mu~jva, mu~jvo), neodr. pridj. (komp. mu~jivj) - mu~aljiv, {utljiv (isto: mu~etjv) (Vs v~r je bl mu~jv.) mu~jv (-, -), odr. pridj. (komp. mu~jivj) - mu~aljivi, {utljivi (isto: mu~etjv) (Njzad se oglsl i n mu~jv.) m~n (-, -), odr. pridj. (komp. mu~nj) - 1. umorni, prezasi}eni, namu~eni (T j bl m~n vt.); 2. bra{nasti (isto: br{nast) (N} m~n jbuku!) mudrij{, m. Gjd. mudrij{ mudrija{, lukavac (N blo takvga/takvga mudrija{ kod je n bl.) mha, `. - muha (T j knjsk mha.) bt kod mha prez glv - ~initi {to bez odre|ena cilja, logike, plana (Bl je vs sm}n, kd mha prez glv.) dlat od mh slona preuveli~avati (Mlo su se pokrli, a{ on od mh dl slna.) mka, `. - muka, patnja, stradanje (@ivjnj j vl mka.) mk, `. - 1. bl mk - p{eni~no bra{no (Zamsi se tsto za orihnj~u: od fn bl mk, jj, kvsa, ckara, msla, narbn kric od lemncna, i kld se i sled} sli.); 2. `t mk - kukuruzno bra{no (Krh

se msi od bl mk, a palnta se dl od `t mk.) mkt, gl. nesvr{. (3. l. jd. m~e, m~) - mukati (U`l j blgo mkt z sk {tale, a dans n ni blga ni {tl.) mukvnica, `. - vrsta drveta s crvenim plodovima, glog (S sn se zgrebl pobraj} mukvnice.) mla, `. - 1. mula (kri`anac kobile i magarca) (K j iml konj ili mlu, je bl gospodn.); 2. izvanbra~na djevoj~ica (On j mla. Otc i mt njj se ns pozknili.); 3. pren. nesta{na djevoj~ica (^igv j ov mla ~ se kih}e pod m{n?) mlac, m. Gjd. mlca - 1. izvan n je mlac. bra~ni dje~ak (O K zn k m j otc!); 2. nesta{an dje~ak (K j to strl? Nkakv mlac.); mularja, `. - deri{~ad (Ala, mularjo, hte se kamo drugmo dr~t!) mlt, gl. nesvr{. (ml{, ml) vaditi ili skidati zrnje (graha ili kukuruza) iz mahune ili s klipa (J }u mlt drbn, a t dj krupnj hrmntu.) munda, `. - sitan novac, sitni{ (Nmn mund, }{ mi promnt pedeset~u?)

mnta

381

mut~t

mnta, `. Gmn. mnt - globa (Ako te }ap polcija, }{ pltt mntu.) mntt, gl. nesvr{. (mnt{, mntj) - globiti, ka`njavati za prekr{aj (isto: globit) (Mntlo m j a{ sn prebzo vozl.) mnt, gl. svr{. (mne{, mn) naglo udariti koga u rebra (ili uop}e u tijelo) (Ako me jo{ jednpt mne{, }{ mi pltt!) mnjn ( mnjena , mnjeno ) , neodr. pridj. (komp. munjenj) - }aknut, koji nije posve normalan (Ma, pu{}j ju, on t j mlo mnjena.) mnjen (-, -), odr. pridj. (komp. munjenj) - }aknuti, koji nije posve normalni (Zn{ d j z mann do{l i n mnjen.) mrva, `. Gmn. mrv - murva (Pv j blo ~uda v{e mrv leh dans.) mst, gl. nesvr{. (mz{, mz) - musti (Njprv se krve napoj, a npt se mz.) m{ica, `. - mu{ica (Pna m j k}a m{c!) m{ina, `. - velika, runa muha (Ubl j m{inu i s stakl zabltila!) mu{jv (mu{jva, mu{jvo), neodr. pridj. (komp. mu{jivj) - izjeden od insekata (Moblija nn je s mu{jva.)

mu{jv (-, -), odr. pridj. (komp. mu{jivj) - izjedeni od insekata (Mrn njprv popavit on mu{jv katrdu a{ }e propst.) mu{kt, m. - 1. sorta gro`|a (Mu{kt je sltko grzj.); 2. vrsta vina napravljena od istoimene sorte gro`|a (Vn j blo po sdn sldh, a mu{kt po fijurn.) mu{k, odr. pridj. poimen. m. mu{karac (]}o, iskl vas je nk mu{k!) m{k (-, -), odr. pridj. - mu{ki (N} m{k lmbrlu!) m{tra, `. - uzorak (Zaplel bn jj mju, pa {}n m{tru!) mu{trt, gl. nesvr{. (mu{tr{, mu{trj) - 1. ku{ati, probati, vje{ta~iti (Mu{trj mlo kakvo m j mld vn v lto.); 2. pren. iscrpljivati koga tjelesnim vjebama (^ra sn bl na vjnj vj`bi i dobr su ns mu{trli.) mtac/mtavac, m. Gjd. mca/ mtafca - nijem ~ovjek (SV) (Re~ mu mtac/mtavac a{ nm zgovrt.) mut~t, gl. nesvr{. (mut~{, mut~) - 1. divljati (On tr z n{ega rzreda njvi{ mut~ na vln dmoru.); 2. brzo i neoprezno raditi (SV) (Brnzj se mlo, vvk mut~{.)

mtn

382

mtn (mtn, mtno), neodr. pridj. (komp. mutnj) - mutan ~i su mu nkako mtn.) (O mtast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. mutastj) - nijem, koji lo{e izgovara (Va tj famlij j ve} blo mtasth.) mtast (-, -), odr. pridj. (komp. mutastj) - nijemi, koji lo{e izgovara (J n{ ne razumn onga/onga mtastga/mtastga.) mtica, `. - nijema `ena (I njej tt j mtica.) mtt /se/, gl. nesvr{. (3. l. jd. mt /se/) - mutiti /se/, magliti /se/ (Nkako mi se mt va glv, mrda mn tla~nu.) mtn (-, -), odr. pridj. (komp. mutnj) - mutni (S mtnn glvn ne mrn mslet.) mto, m. Gjd. mtota - nijemak (I njej brb j mto.) mtotv (mtotova, mtotovo), pridj. - koji pripada nijemku (T j mtotv psi}.) Mzi{k, odr. pridj. poimen. m. osnovno{kolski predmet Glazbeni odgoj ( Im tr z Mzi{kga/Mzi{kga.) mzj/mj, m. Gjd. mzoja/ moja (isto: mzojac/mojac) - pri{t, akna (^ su ti tliki mzoji po lc?)

mzojac/mojac, m. Gjd. mzjca/mjca - pri{t, akna (isto: mzj/mj) (I j{to navrh nsa m j danska z{l mzojac.) mzojv/mojv (mzojiva/mojiva, mzojivo/mojivo), neodr. pridj. (komp. muzojivj/muojivj) - pri{tav, pri{ti}av (isto: mzj~v/mj~v) (Ali m j gdo vdet ovak mzojivu.) mzj~v/mj~v (mzj~iva/ mj~iva, mzj~ivo/mj~ivo), neodr. pridj. (komp. muzj~ivj/muj~ivj) - pri{tav, pri{ti}av (isto: mzojv/ mojv) (Bl sn i j mj~v kod mlad}ac.) mzojiv/mojiv (-, -), odr. pridj. (komp. muzojivj/muojivj) - pri{tavi, pri{ti}avi (isto: mzj~iv / mj~iv ) (Frjr njj je b{ n mzojiv.) mzj~iv/mj~iv (-, -), odr. pridj. (komp. muzj~ivj/muj~ivj) - pri{tavi, pri{ti}avi (isto: mzojiv/mojiv) (@n se za onga/onga mzoj~ivga/mzoj~ivga.) n m m, m. - 1. mu`, suprug (O j m, a j sn mu en.); 2. zastarj. mu{karac (Va strih knjgah za mu{k p{e mi.)

muk

383

mnja

muk/mujk, m. Gjd. muk/ mujk - kuki~asti gornji dio dvodjelne metalne kop~ice za odje}u koji se pri~vr{}uje za donji dio kop~e (Za{j mi muk na brag{ah, odmoll s j.) mevn (mvno, mvno), neodr. pridj. (komp. muvnj) - mu`evan (Frjr njj je ba{ fnjski, mevn.) mvn, odr. pridj. (komp. mu-

vnj) - mu`evni (Sni su njn ve} m`vn jdi.) mika, `. - 1. glazba (Jko vl m`iku!); 2. orkestar, glazbena instrumentalna skupina (M`ika sop!) muiknt, m. Gjd. muiknta glazbenik, svira~ (Na tncih su sopl muiknti.) mnja, `. Gmn. mnj - mu`a, munja (S t m`nju storla?)