VLADIMIR HLAI

l i

ZAPISI O RATNIM BRIGADAMA

39
LANOVI IZDAVAKOG SAVJETA ANTIC VICKO (predsjednik Savjeta), ATELJEVIC MILAN, BURI BLAZO, BUCEVAC DRAGUTIN, BUZADZIC ZDRAVKO, ZARKOVIC JOVAN, PEJANOVIC OKO, SEFEROVIC MENSUR, STOJILJKOVIC DRAGOLJUB, SVORCAN BLAGOJE (sekretar Savjeta), TANASKOVIC SINISA (Beograd), MARINKO MATEV2 (Ljubljana), RADOVANOVIC RADOSLAV (Novi Sad), PETROVIC DUAN (Pritina), CUK STEVO (Sarajevo), MISAJLOVSKI BLAGOJE (Skopje), MORACANIN RADOSLAV (Titograd), IVEZIC NIKOLA, STILINOVIC ARKO (Zagreb)

*
Za izdavaa direktor NIU NARODNA ARMIJA SIME KRONJA, pukovnik

*
Glavni i odgovorni urednik MENSUR SEFEROVIC, pukovnik

*
Recenzija VINKO BRANIA IVICA DRU2INEC MIRKO BELOSEVIC

VLADIMIR HLAI

GREBENI IVANICE
PRVA ZAGORSKA NARODNOOSLOBODILACKA UDARNA BRIGADA

9
NARODNA ARMIJA Beograd, 1974.

UDK 355.486 (497.1) 1944/1945 HLAIC VLADIMIR Vladimir Hlai: GREBENI IVANICE. Prva zagorska narodnooslobodilaka udarna brigada. Beograd, Narodna armija, t. Vojna tamparija, Split, 1974; str. 208+ (12.1. si.); 8 (Zapisi o ratnim brigadama (knj.) 39) Zapis dokumentarno-publicistikog karaktera o ratnom putu Prve zagorske narodnooslobodilake udarne brigade, formirane 8. svibnja 1944. u selu Selnici, na junim padinama Ivanice, u Hrvat skom zagorju. Tekst, uz ratne snimke i shemu borbenog puta brigade, govori o opim uvjetima, politikim, eko nomskim, socijalnim i drugim koji su vladali u Hrvatskom zagorju prije i poslije faistike oku pacije zemlje i uspostavljanja marionetske fais tike tvorevine tzv. Nezavisne Drave Hrvatske. U knjizi je na lak, reporterski nain odslikana borba koju je Zagorska brigada vodila orujem i britkom politikom rijei da bi poduprla razvoj i stalno snaila NOP na tom strategijski osjetljivi jem podruju. Najvie mjesta u tekstu dato je ljudima, njiho vom moralno-politikom liku i aktivnosti, odno sima i ispoljavanju pojedinanog i masovnog ju natva u borbi za ciljeve za koje su se borile i sve druge nae ratne brigade. Brigada je odlikovana Ordenom zasluge za na rod sa Zlatnom zvijezdom. Tira: 3.000 Cena: 40,00 din.

OD VARNICE DO PLAMENA U zaviaju seljakih buna i otpora radnika Za republiku! Razvijene zastave narodnooslobodilake borbe Komunisti na borbenom poloaju Prvi zagorski partizanski odred Matija Gubec Novi odredi i odbori Mnogim svojim osobitostima Zagorje je odavna privlailo panju ljudi razlinih zanimanja i interesa. Znanstveni radnici su obilazili i prouavali prethisto rijske naseobine, meu kojima je najpoznatija ona iz Hunjakova brega, u blizini Krapine, gdje su nae ni ostaci pradavnog ovjekovog pretka, nazvanog Krapinski ovjek. Uzdu i poprijeko toga pitomoga kraja vide se tragovi prohujalih epoha (osobito sred njovjekovne) koji su ostavili peat posvuda on se vidi i osjea i u ivotu ljudi, njihovim zanimanjima i obiajima, u umjetnosti, graevinarstvu, arhitektu ri. Vrijedno su znanstveno bogatstvo ostaci srednjo vjekovne feudalne kulture, arhitekture i graevinar stva, koji su prisutni svugdje i ine privlanu turis tiku atrakciju. Dobro su poznati stari gradovi: Zelina iz 1241. godine, vlasnitvo Ivana Zapolje; Lobor na Ivanici, koji se spominje 1259; Belec iz 1334. godine; Cesargrad (1399) u tjesnacu rijeke Sutle, nekad u vlasnitvu Hermana Celjskog, koji je postradao za seljake bune 1573; Mali Tabor, nedaleko od Pregrade (vlasnitvo Ivana Korvina 1497); Veliki Tabor grofa Ratkaja; Susedgrad na junim ograncima Zagrebake gore (1471); Maruevac, jugozapadno od Varadina 5

(Baltazar Vragovi 1618), te raskoni i do danas dobro ouvani Trakoan, sjeverozapadno od Lepoglave, ne kad vlasnitvo grofova Celjskih, Jana Vitovca, Korvina, Dulaja i Drakovia . . . Moda nigdje kao u Hrvatskom zagorju nije na tako malom prostoru bilo toliko buna, toliko estokih okraja izmeu tlaitelja i potlaenih, izme u vlastelina i kmetova, izmeu poslodavaca-kapitalista i radnika, izmeu aristokratske dvorske birokra cije i muzika. Na podruju Hrvatskog zagorja i ire, u sjevernoj Hrvatskoj, itava je historija, u stvari, samo borba. Borba za pravicu. Najvea meu tim bunama bila je, svakako, buna protiv feudalaca 1573, koja je, pod vodstvom legen darnog seljakog voe Matije Gupca, zahvatila bez malo cijelo Hrvatsko zagorje i susjednu Sloveniju. Buna se zavrila, kao to je historija zabiljeila, tragino, porazom seljake vojske kod Stubice. To meutim nije bila i posljednja buna u sjevernoj Hrvatskoj. Godine 1755. digli su se kmetovi protiv feudalne tlake u selu Ravenu u okolini Vrbovca, u Gaju, Dijaneu, Bisagu, Preseki, Lovreini, Roganevcu, Tkalcu, Gradcu, Bogaeevu, Grgurovcu. A 1848. protiv tiranije veleposjednika u kotaru Sv. Ivan Zeli na, Stubici i u vie zagorskih mjesta. Na podruju Hrvatskog zagorja nemiri se stalno smjenjuju, ba kako se smjenjuju i politiki reimi, protiv kojih se svagda iznova organizuju novi i suvre meniji oblici borbe i otpora. Krajem prologa vijeka valovi socijalistikog pokreta koji je buktao u Evropi osjeaju se i meu radnicima jo nerazvijene indu strije na podruju Zagorja u Krapini, Zlataru, Novom Marofu i drugdje, gdje se okupljaju i organi ziraju grupe radnika socijalista i naprednih seljaka, ija aktivnost izaziva otru reakciju kraljevske upanjske vlasti u Varadinu. Godine 1910. stvaraju se u Zagorju i prve socijaldemokratske organizacije. Eho 6

velike oktobarske revolucije osjea se i na ovom tlu. Kronika radnikog pokreta samo u 1918. godini biljei itav niz nemira u okolini Klanjca, Pregrade, Zaboka i drugih mjesta. Jedan od oblika otpora crno-utoj monarhiji bio je tzv. zeleni kadar, koji je u toj borbi protiv birokratske tiranije bekih i budimpe tanskih vlastodraca primio masovne razmjere. Sline je razmjere primio i pokret otpora reakcionarnom reimu Kraljevine SHS. Osnovni ton davao mu je revolucionarni radniki pokret, naroito u industrij skim sreditima Krapini, urmancu, Zaboku, Oroslavlju, i u rudarskim rajonima Konjini, Bedekovini, Golubovekim rudnicima uglja . . . Odmah nakon uspostavljanja nove drave, ustav ne monarhije SHS, slubenici na teritoriji Zagorja odbijaju da poloe prisegu na vjernost i odanost kra lju Petru I, zbog ega su bile rasputene opinske uprave u Ivancu, Klanjcu i Zlataru. Srpnja 1919. seljaci na podruju Gornje Stubice demonstriraju pod krilaticom Za republiku. Seljaci i radnici iz vara dinskog, zagrebakog, krievakog i bjelovarskog kotara masovno demonstriraju protiv monarhistike vlasti. Uporedo se stvaraju (1919. i 1920. godina) i organizacije Socijalistike partije (komunista) Kra pina, Jesenje, Petrovsko, Radoboj, Zaretje, urmanec... Uskoro, 1923. i 1924. godine, radnici se u sve veem broju sindikalno organiziraju. Dolazi i do sve eih okraja izmeu njih i poslodavaca. Zagorske ugljenokope, tekstilne tvornice u Oroslavlju, Krapini i Varadinu, ciglane u Bedekovini potresaju traj kovi. Odjeci tih akcija su snani i bude klasnu svijest ovdanjeg proletarijata. Ujedinjeni radniki sindikati i partijske organizacije daju tome poseban peat. Najistaknutiji revolucioneri i tribuni radnikog i sindikalnog pokreta odlaze i u panski graanski rat (19361939): Antun Bednjanec, Marija Habulin, Jo7

sip Husinec, Rudolf Jakus, Andrija Muhek, Juraj Roman i Izidor trok. Srpnja 1940. godine komunisti iz organizacija u Klanjcu, Pregradi, Krapini, Zlataru, Stubici i drugim mjestima biraju na svojoj Prvoj konferenciji Okruni komitet KPH Krapine i delegate za Petu zemaljsku konferenciju KPJ u Zagrebu. Na Novu godinu (1. sijeanj) 1941. u Durmancu su na Drugoj partijskoj konferenciji razmotreni zadaci u svjetlosti odluka Pete zemaljske konferencije KPJ. U Hrvatskom zagorju, u kojem su klasne proti vrjenosti bile godinama veoma zaotrene, dolo je i do najdubljeg raslojavanja i proletarizacije seljaka. Zem lja nije mogla biti izvor ivotne egzistencije, pa su ljudi morali poi trbuhom za kruhom u tvornice Zagreba, Varadina, Siska, ili bi pak posla potraili negdje na relaciji Krapina, Ptuj, Maribor, Be, Salcburg, Minhen, Frankfurt i dalje, u industrijskim revirima srednje Evrope, Amerike i Kanade. Na takvim je temeljima 1941. godine, nakon travanjskog rata, ponikao narodnooslobodilaki pok ret u Hrvatskom zagorju i rastao od prve do zadnje ratne godine, unato sasvim nepovoljnim uvjetima koje su inili: gusta komunikacijska mrea, velik broj naselja, strategijski znaaj cijelog prostora, nad kojim su faisti nastojali da na svaki nain odre strogu kontrolu, te na njemu postrojili gust raspored svojih uporita. Ustaama je Zagorje bilo prijeko potrebno kao zadnji oslonac i najblia veza tzv. NDH s nacis tikom Njemakom, jer se njihova dravna zgrada pod udarcima NOVJ ubrzo poela ruiti na svim stranama: u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru, Lici, na Kordunu, Baniji, u Dalmaciji, Slavoniji, Mos lavini, Podravini, Posavini... Kratkotrajni travanjski rat i kapitulaciju Kralje vine Jugoslavije 1941. godine doekali su komunisti
8

Hrvatskog zagorja i mnogobrojni simpatizeri Partije stoiki i u napetom oekivanju, svjesni da dolazi as njihove revolucionarne akcije. Pod okriljem okrunih komiteta KPH Zagreba, Krapine i Varadina okupila se dobra eta komunista s kotarskim komitetima KPH u Zagrebu, Stubici, Ivancu, i s partijskim eli jama u Zlataru, Bedekovini, Lugu Poznanovekom, Poznanovcu, Bistrici, Zaboku, urmancu, Oroslavlju, te s grupama komunista u Konjini, Loboru, Mau . . . Blizina jakih radnikih sredita Zagreba i Vara dina, u kojima je djelovalo mnotvo komunista i rad nika prekaljenih u klasnoj sindikalnoj borbi i traj kovima, poveala je vjeru zagorskih komunista u vlastitu snagu i u potencijalnu snagu Zagorja i njego vog stanovnitva. Oni znaju da je uvjet za uspjeh raditi brzo i valjano. Zato ne oklijevaju. Pod nji hovim utjecajem ubrzo je oblikovano nekoliko ustanikih podruja. Jedno obuhvaa prostor izmeu Zagreba, Klanjca i Stubice, koji nastanjuju preteno proletarizirani seljaci i radnici, s nekoliko ustanikih uporita: Brdovec, Pljuska, Kupljenovo, Hruevac, Igrite, Jako vi je, Veliko Trgovite, Ravnice, Dubrovan. Drugo ustaniko podruje razvija se na potezu BedekovinaPoznanovec, a tree u trokutu Krapi na, urmanec, Radoboj. Kronika znaajnih dogaaja u drugoj polovici 1941. godine svjedoi o tome da su zagorski komunis ti, nakon poziva CK KPJ na ustanak, odmah pristu pili organizacijskim pripremama za borbu protiv fa istikog okupatora i marionetske ustake drave NDH. Tako se kolovoza u klijeti Josipa Zukine iz Podgore konstituira novi Okruni komitet KPH Kra pine, sa sekretarom Edom Leskovarom na elu. Na sastanku su data zaduenja za organiziranje ustanka u Klanjcu i Pregradi, na podruju Krapine, Zlatara, S t u b i c e . . . Listopada se u kui Pavla Videkovia u Novakima osniva novi Okruni komitet KPH Zagre9

ba. Na tom sastanku i na sastancima u studenome i prosincu raspravlja se o politikoj situaciji na irem podruju Zagreba i utvruju oblici organizacionog okupljanja svih antifaista u oruanu borbu i druge vidove otpora. Na proirenom sastanku Okrunog komiteta KPH Krapine veljae 1942. u Bedekovini krunisani su dotadanji napori na postavljanju teme lja oruanoj antifaistikoj borbi u Hrvatskom zagor ju. Pod okriljem Povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvatsku njome neposredno rukovode okruni komi teti KPH Zagreba i Krapine i novoformirani tab narodnooslobodilake partizanske i dobrovoljake vojske Hrvatskog zagorja, kome je najprije na elu Marko Belini, a zatim Ivan Krajai (Marko Belini preuzima dunost komesara toga taba). I toak zagorske revolucije se pokrenuo. Ocrtava ju se obrisi nove, po razmjerama najvee, zagorske bune. Uskoro zagorske klijeti, rasute po goricama s na roguenim vinogradskim koljem, poinju dobivati no ve goste. Sakupljaju se poluuniformirani ljudi, poli tiki radnici, organizatori ustanka, prvi zagorski par tizani. U Pregradskim ugljenokopima osjea se aktiv nost Ede Leskovara, kome pomau komunisti August Debeljak, Stjepan Tepe i Ivan Ciglenjak. Vie od sedamdeset radnika prikuplja Crvenu pomo oruje, lijekove, odjeu . . . Stari revolucioner Jaa Jurekovi okuplja omladince budue borce, a zajedno s Jankom Halapirom i braom Bednjacima razvija borbeni duh u selima Klokovcu, Maloj Erpenji i dru gim naseljima izmeu Pregrade i Klanjca. U krapin skom kotaru komunist August Herceg Brko organizira svoju grupu. Sa njima su Mijo Deenski, Slavko Preseki, Ivan Rumbak Zivko, Janko Rumbak, Julijus enjug, Miha H r i b a r s k i . . . Oko partijske grupe u opini Bistrice okupilo se pedesetak simpatizera, do brim dijelom ve spremnih da eki ili motiku zami10

jene pukom, a oko partijske grupe u Gornjoj Stubici, koju predvodi komunist Milan Kuren, gotovo sedam deset. Zatim, oko partijske grupe u Podgori pede set antifaista, u Donjoj Stubici sedamnaest, u Mokricama vie od stotinu trideset. Radnici se organiziraju u Orosljavlju, Konjini, u Jesenju, u Desiniu i drugim mjestima. Partizanske i diverzantske grupe poinju nicatj posvuda u Klanjcu, Zlataru, Puoj Bistri, Loboru, Bistrici, u Poznanovcu . . . A s njima se mnoe diver zije i sabotae. Radi koordinacije djelovanja uspostav ljaju se veze s ustanicima u Sloveniji. Desetine partizanskih i diverzantskih grupa i simpatizera je trebalo povezati i usmjeriti istim bor benim kolosijekom. Sazrijevaju uvjeti za formiranje vee partizanske jedinice. O tome se raspravlja na sastanku Okrunog komiteta KPH Zagreba u prosin cu. Sastanku su prisustvovali i Vladimir Bakari i Dragutin Saili, koji pomau u razradi koncepcije ustanka u Zagorju. tab narodnooslobodilake partizanske i dobro voljake vojske Hrvatskog zagorja ima pune ruke posla. Borbene parole se moraju pretoiti u djelo bez obzira na to to su faisti ivotno zainteresirani za ovo podruje. Pismo druga Tita vojno-politikom rukovodstvu Hrvatske, koje stie u Zagorje u sijenju 1942, daje nov podsticaj. I nove obaveze: treba formirati vee partizanske jedinice; organizirati osmatraku i oba vjetajnu slubu; prodrijeti u domobranske jedinice, podrivati ih iznutra, organizirati u njima ilegalne grupe, partizanske obavjetajne punktove; pojaati politikopropagandni rad, prije svega objanjavati na rodu ciljeve NOB-a; razraunati se s razornom i defe tistikom politikom koju su, pod krilaticom ekajte, jo nije vrijeme, uvajte svoje glave..., propovijeda li prvaci HSS s Maekom na elu. 11

Prva oruana formacija osnovana je u Zagorju 17. oujka 1942. u vinogradu iznad Brdovca, tako rei pred nosom ustakih vlasti i faistikog garnizo na u Zagrebu. Za komandira je postavljen Ivan Sokoli Fabijan, a za komesara Pavel Videkovi. Novoosnovana partizanska jedinica se uskoro di jeli na dvije grupe. Jedna od njih odlazi na Zagre baku goru, postavljajui bazu u Jakovlju, gdje brzo proiruje svoje redove novim borcima, komunistima iz Zagreba, Jakovlja i drugih sela s obronaka Zagre bake gore. U okolici Poznanovca je jo s jeseni 1941. djelo vala jaa partizanska grupa, ije je jezgro inilo dva desetak komunista s toga podruja predvoenih Mar kom Mrkocijem. Partizanska udarna grupa u kotaru Pregrade, koju je, zajedno s Josipom Tkalcom, osno vao Edo Leskovar, sekretar OK KPH Krapine, poela je djelovati u sijenju 1942. Te prve oruane formacije, inae borbeno veoma aktivne, inile su jezgro za osnivanje Prvog zagor skog partizanskog odreda Matija Gubec, koji se u nekim dokumentima spominje i kao Druga zagorska partizanska eta Druge operativne zone NOV i PO Hrvatske. Prvi zagorski partizanski odred je u svom sastavu imao etiri meusobno prostorno dosta odvojena voda. Operativni cilj je bio da se vodovi spoje na Ivanici i da djeluju homogeno kao jedinica, ali e ih u toj namjeri omesti snana neprijateljska ofanziva (od 4. do 12. svibnja 1942). Faisti u Zagrebu nisu u to vrijeme nikako mogli otrpjeti takav razvoj partizan skog pokreta u neposrednom zaleu glavnoga grada. I tako su se dijelovi Prvog zagorskog partizan skog odreda nali pod uzastopnim udarcima nadmo nog neprijatelja. Iskuenje je bilo vrlo teko, a bor beno iskustvo sasvim malo. Prvi je nastradao Drugi 12

vod u klijeti kod Vranievih. Komandir Tomislav Radi je junaki poginuo (5. svibnja). Neposredno nakon toga, 7. svibnja, ustae su napale i Prvi poznanovaki vod. I on je pretrpio velike gubitke. Manje grupe su se izvukle na Strahinicu. Trei vod i preo stali dio Drugog voda razbijeni su prilikom pokuaja da se prebace na Ivanicu. Jedino se etvrti zagorski vod uspio prebaciti preko Save u umberak. Tamo je, neto kasnije, postao jezgro umberake ete. Neprijatelj je zadao teak udarac zagorskim par tizanima. Moda je imao razloga da likuje. Meutim, priroda partizanske borbe je ipak za njega bila i ostala nepoznanica. Na krhotinama jednog poraza, partizani e smoi snagu da se oporave, da se reorga niziraju. Malo-pomalo i zagorske klijeti se opet pune partizanima i barutom. Ohrabrenje stie u jesen 1942, kada se u Zagorju pojavljuje umberaka eta. Vodi je komandir ime Hudek; komesar je ve poznati zagorski partizan Ivo Robi. S njima je i prokuani revolucioner i panski borac Izidor trok. Cilj umberake ete je Kalnik, gdje treba da ue u sastav novoformiranog Kalnikog odreda. Ali prije nego to je eta stigla u Kalnik, njena je mar-ruta bila obiljeena nizom akcija, koje su ponovo potresle Hrvatsko zagorje: diverzija na eljeznikoj pruzi kod Kljua, paljenje eljeznike stanice u Zaboku, napad na neprijateljsku posadu u urmancu i Ivancu, gdje je razoruano 25 domo b r a n a . . . A kao krnuna svega dola je akcija koja je poela kod Ivanca: tu su partizani presreli eljez niku kompoziciju i zapaljenu je uputili u punoj brzi ni u Varadin. Bila je to nagovijest fatistima da bura revolucije opet dolazi u zeleno Zagorje. Putujui stazama Hrvatskog zagorja, umberaka je eta brojno ojaala i stigla na Kalnik bezmalo kao bataljon. 13

Ubrzo iza toga se na podruju Hrvatskog zagorja pojavio dobro organiziran i borbeno pripremljen Kalniki NOP-odred. Prvi bataljon se naao u neposrednoj okolici Zagreba, Trei na domaku Varadina, a Drugi je za to vrijeme operirao u Bilogori. Napadi na ustako-domobranske posade u Cerju Tunom, Cukovcu, Mariji Bistrici, Ivancu, Runiku Zajezdi ozbiljno su potresli ustaku vlast. Ohrabreni NOP u Hrvatskom zagorju zavrava 1942. godinu sasvim dobrom bilancom: u veini mje sta djeluje organizirana narodna vlast; partijske or ganizacije se reorganiziraju i ivo politiko-mobilizatorski djeluju. Kao rezultat toga, ve idue godine niu partizanske udarne grupe irom Zagorja i u srp nju ih ima vie od pedeset. Ali uvjeta da se na tome podruju formiraju vee vojne jedinice jo nema. Sre dita okupljanja mnogih zagorskih partizana su i da lje Kalnik, Zumberak, Moslavina, Slavonija. Na Kalniku je svibnja 1943. formirana Zagorska eta. Njeni se redovi brzo ire, te je u srpnju preras la u bataljon, nazvan Matija Gubec. Nov podsticaj ustanku u Hrvatskom zagorju dao je dolazak Dvanaeste slavonske divizije, koja uz sudejstvo zagorskih partizana prodire ak do Lepoglave. Rue se redom ustako-domobranski garnizoni: Novi Marof, Varadinske Toplice, Zlatar, Ivanec. Pri likom napada na Lepoglavu (13. srpnja) osloboeno je vie stotina politikih zatvorenika. U tim trenucima to je strategijski znaajna voj na i politika pobjeda. Ona olakava organizatorima NOP-a u Hrvatskom zagorju da s vie uspjeha poli tiki i propagandno djeluju meu narodom, da ire ideje NOB-a, razbijaju reakcionarni utjecaj HSS-a, podiu vjeru u uspjeh borbe kojom rukovodi Komu nistika partija Jugoslavije. U svim selima su obra zovani organi nove, narodne vlasti i osnovan je Okru ni NOO Krapine. 14

Sve vie domobrana dezertira iz svojih jedinica, mahom iz sastava Zagrebake posadne bojne. Takoer sve vie radnika i seljaka stupa u partizan ske redove. Sazrijevaju uvjeti da se i na zagorskom tlu, poslije osjeke koja je nastala nakon razbijanja Prvog zagorskog odreda, obrazuju krupne partizanske jedinice. Tako je 13. rujna 1943. godine formiran u Zagrebakoj gori Zagrebaki NOP-odred, 5. listopada u zlatarskom kraju Drugi zagorski (krapinski) NOP-odred, a uskoro i tab Zapadne grupe partizanskih odreda Hrvatske, koji objedinjuje borbenu aktivnost Zagrebakog, Zagorskog i Kalnikog NOP-odreda. Obrazovano je i vie desetina partizanskih i diver zantskih udarnih grupa. Zahuktali proces stvaranja krupnijih jedinica NOV u sjevernoj Hrvatskoj 1943. godine nastavlja se. Pored brigade Braa Radi, koja je formirana 4. rujna na Kalniku, 12. prosinca je, u Lipovanima kod azme, osnovana i brigada Matija Gubec. Toga dana je na Kalniku formirana i Trideset druga divi zija, u iji su sastav ule obje ove brigade. To je ve kvalitativno neto sasvim novo. Tako se u najsjevernijem dijelu Hrvatskog za gorja i na Kalniku, u neposrednom zaleu Zagreba, sjedita ustake NDH, nalaze snage u jaini dvije divizije NOV: to su Trideset druga divizija i Zapadna grupa POH, koja je velika bezmalo kao divizija. U neposrednom susjedstvu, u Moslavini, Podra vini i Bilogori, tee isti proces. Poslije Moslavakog NOP-odreda (listopad 1942) formirani su: Bjelovarski (lipanj 1943), Posavski (veljaa 1944), iju borbenu aktivnost objedinjava tab Istone grupe POH; Druga brigada Druge operativne zone slui kasnije kao jez gro za formiranje Prve i Druge moslavake brigade, onih brigada to e 19. sjenja 1944. ui u sastav Trideset tree moslavake divizije. 15

Takav razvoj partizanskih jedinica u sjevernoj Hrvatskoj u drugoj polovici 1943, u vrijeme irenja Titove republike na velikom i operativno poveza nom podruju na zapadu zemlje (Bela krajina, Gor ski kotar, Hrvatsko primorje, Lika, Kordun, Banija, Bosanska krajina, Dalmacija, Hercegovina, srednja Bosna), u vrijeme Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, omoguio je da se i u tome kraju izvode ope racije veeg zahvata. Rezultat toga bilo je zauzimanje vanog politikog i ekonomskog sredita Moslavine azme (studeni 1943) i isto takvog sredita u Podra vini Koprivnice. Takoer je uinjen nov korak u orga nizacionom uvrenju jedinica NOV na tom uzavre lom i dobrim dijelom osloboenom ili borbeno kon troliranom podruju (Zagorje, Kalnik, Prigorje, Mos lavina, Bilogora, Podravina, Posavina, pa i Meumurje): 19. sijenja 1944. u Koprivnici je formiran tab Desetog korpusa zagrebakog, koji prima ko mandu nad Trideset drugom i Trideset treom divizi jom, Zapadnom i Itonom grupom partizanskih odreda Hrvatske, sa vie od sedam i po hiljada naoruanih boraca. To je bio krupan uspjeh dotadanjeg razvoja NOB-a u sjevernoj Hrvatskoj. Vojni uspjesi podstiu politike, i obrnuto. Tako je veljae 1944, povodom mar-manevra etrnaeste slovenake divizije u sjevernu Hrvatsku, Moslavinu, Kalnik, Zagorje, dolo do velikih manifestacija brat stva i jedinstva, u kojima su uestvovali hrvatski i slovenaki borci s narodom sjeverne Hrvatske. Uporedo sa irenjem partizanskih jedinica ruila se i faistika ustaka i okupatorska vlast, a razvi jala nova, narodna vlast. Od 313 naselja u Zagorju u 272 su bili organizirani narodnooslobodilaki od bori. Sijenja 1944. je u selu emnici obrazovan Okruni NOO Krapine. Takvom razvoju pogoduje i razvoj NOP-a u Zagrebu, u kojem se, inae, ve 16

od prvog dana okupacije poinju, pod rukovodstvom KPH, odnosno Povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvatsku, stvarati ilegalni organi vlasti narodnooslobodilaki odbori, a 7. studenog 1943. je na konfe renciji delegata kotarskih NOO-a iz Zagreba, u selu Obrovu, bio izabran Okruni NOO Zagreba, koji je objedinio aktivnost 9 kotarskih i 18 rajonskih NOO-a. U tvornicama i ustanovama osnovano je oko 175 NOO-a. Antifaistike organizacije NOF-a, Narodna pomo, AFZ (Glavni odbor sa 55 odbora AF2) oku pljaju vie desetina hiljada aktivista i simpatizera NOP-a, koji prikupljaju obavjetenja, novac, odjeu i obuu, lijekove i drugi materijal za potrebe NOR-a. Pokrajinski i Mjesni odbor narodne pomoi, sa est kotarskih odbora i preko dvjesta pododbora, bili su znaajna snaga za sakupljanje materijalne i novane pomoi NOB-u. Osim toga je Zagreb bio veliki izvor za mobili zaciju novih boraca i kadrova radi popune jedinica u Hrvatskom zagorju, Kalniku i Moslavini (Deseti korpus), umberku, Turoplju i Pokuplju (Trinaesta proleterska brigada Rade Konar, umberaka bri gada, Trideset etvrta divizija NOVJ). Za vrijeme NOR-a poginulo je oko 15.000 Zagrepana. Travnja 1944. su jedinice Desetog korpusa zagre bakog poele novu ofanzivu na ustako-domobranske garnizone u Hrvatskom zagorju. Te su garnizone drali: 1. tjelesna divizija Poglavnikovog tjelesnog zbora (PTS), sa sjeditem u Varadinu, kasnije, 1945. godine, u Bjelovaru; 2. ustako-domobranska divizija u Zagrebu i u pojedinim mjestima u Zagorju. U sjevernoj Hrvatskoj su u drugoj polovini 1944. i u prvoj polovini 1945. godine bile rasporeene i ove jedinice: 1. ustako-domobranska divizija, koja je bila angairana za dejstvo na prostoru Moslavine i Bilogore; 5. ustako-domobranska divizija, koja je 17

bdla rasporeena na prostoru Bjelovara, Koprivnice i urevca, i 1. radna domobranska pukovnija, koja se nalazila na podruju Bjelovara i Varadina. U sjevernoj Hrvatskoj bile su i neke njemake jedinice, meu kojima je istaknuto mjesto imala 1. kozaka konjika divizija, koja je sudjelovala u ope racijama u Podravini u Bilogori. U irokoj i rasprostranjenoj ofenzivi Desetog korpusa travnja 1944. osloboeni su: Belec, Mae, Mihovljan. Neprijateljske posade su se morale po vui iz Golubovca, Bednje, Konjine, Huma, ime su bile presjeene sve saobraaj nie koje vode iz Zagre ba prema Varadinu i Ptuju u Sloveniji. Neposredni izraz toga bilo je formiranje Prve zagorske narodnoosloboilacke brigade 8. svibnja 1944. u Selnici. Narod Zagorja ju je ispratio na njen jednogodinji borbeni put du Hrvatskog zagorja, Kalnika, Moslavine, Bilogore i Podravine, na put dug preko 3.000 kilometara, na kom e ona imati vie od pedeset okraja s ustako-domobranskim, njemakim i kozakim snagama.

18

PRVA ZAGORSKA BRIGADA JE ROENA! Selnica 8. svibnja 1944. rlene roe na grudima Zagoraca u partizanskom stroju pod pazuhom Ivan ice Prva Zagorska brigada je roena Hoe li se roditi i Zagorska divizija? Mihovljan Prvi borbe ni ispit Borba na dvije jronte: oruanoj i politikoj fronti Osmog svibnja 1944. zagorska se naselja podno Ivanice Selnica, Belec, Petruevac, Zavrje, Juranina . . . zaodjenue u partizansko ruho. Nikada kao toga jutra u njihovim vonjacima nije se okupilo toliko naoruanih ljudi. Kape razlinih izgleda: troroge partizanke, titovke, kape lugarske, rudarske, za gorski eiri s petokrakama od crvene ohe, od kojih su neke bile nalik na velike morske zvijezde. Uniforme takoer arolike: domobranske, njemake, gestapovske, andarske, vatrogasne, eljezniarske, lovake, rudarske. I oruje je raznovrsno. Sve je to oteto iz raznih neprijateljevih borbenih strojeva i magazina. Okupila se partizanska zagorska narodnooslobodilaka vojska. Prvi udarni bataljon Zapadne grupe NOP-odreda Hrvatske sreuje se u Belecu. Drugi zagorski (krapinski) NOP-odred je u Petruevcu. Nje gova dva bataljona Drugi i Trei pripremaju se da uu u sastav nove zagorske brigade. Tu su i dijelovi Zagrebakog NOP-odreda kojima e se ojaati nova brigada. I onda krenue svi u Donju Selnicu, na skromnu sveanost, gdje se ve nalaze vienije linosti NOP-a 19

u sjevernoj Hrvatskoj: lanovi Okrunog komiteta KPH Krapine, tab Zapadne grupe NOP-odreda i lanovi taba Desetog korpusa s komandantom Vla dom Matetiem na elu. Partizanske kolone pristiu na travnatu zaravan ispred starog dvorca grofa Rukavine. Postrojavaju se, prestrojavaju, prebrojavaju . . . I poslije svega raport. Prva zagorska brigada je roena. San hiljade Zagoraca je najzad ostvaren. Hoe li ona uskoro prerasti u prvu zagorsku diviziju? To je elja svih Zagoraca. Na elu novoformirane brigade je tab, koji ine: Mato Skrljan, komandant, uro Srnec, v. d. politikog komesara, Drago Rafaj, pomonik komesara i partij ski rukovodilac, Stjepan Sutlar, naelnik taba, Valent Kataleni, obavjetajni oficir, Ignac Preseki, intendant, i Stjepan Krog, rukovodilac SKOJ-a. Prva Zagorska brigada ima tri bataljona. Na elu Prvog udarnog su mladi partizanski potporunik iz ustanikog Jakovlja, podno Zagrebake gore, Stje pan Krka i politiki komesar Josip Vidiek. Drugim bataljonom komanduju poznati zagorski partizani Ferdo Klasi Ferek, komandant, Josip Stimac Uo, politiki komesar. Na elu Treeg bataljona su pot porunik Ljuban olak, komandant, i Franjo Capari, komesar. Uz bataljone su postrojeni novoformirani brigad ni dijelovi: pratea eta, vod za vezu, izviaka dese tina, diverzantska grupa, sanitetsko odjeljenje . . . U sveanom stroju, u obliku kare, ima 486 naoru anih boraca i rukovodilaca. Svaki etvrti je lan KPJ, a svaki peti lan Skoja. Pred sveani stroj brigade izlazi njen prvi ko mandant porunik Mate Skrljan, do tada komandant Zagrebakog NOP-odreda. itaju se brzojavi Central nom komitetu KPJ, Centralnom komitetu KPH,
20

Glavnom tabu NOV i PO Hrvatske i vrhovnom komandantu NOV i POJ maralu Jugoslavije Josipu Brozu Titu. Brzojav drugu Titu glasi: Prilikom formiranja Prve zagorske brigade upuujemo Ti nae plamene pozdrave. Sinovi herojske Gupeve bune ponovo su ustali da ostva re vjekovne tenje radnika i seljaka Hrvatske, a to su pravda i sloboda. I mi borci i rukovodioci Prve zagorske brigade zavjetujemo Ti se da emo Te u obraunu s mrskim fatistikim zloin cima slijediti do konanog njihovog unitenja. Ceremonijal je jednostavan i kratak. Jer treba ve misliti na ono to je bitno, na ono to treba da se dogodi koliko ve sutra, po emu e se uti i prouti irom Zagorja i cijele zemlje da je tu, na junim padinama umovite Ivanice, roena Prva zagorska brigada. A cilj je sasvim blizu. To je opasno ustako gnijezdo Mihovljan prva meta i prvi bor beni ispit Zagorske brigade. etiri dana su protekla u sreivanju brigade, ali i u sjeanju na iskustva steena u borbama. Zagorski udarni bataljon, koji se razmjestio u Belecu, ostavio je za sobom dosta manjih i veih okraja. Ali doek neprijateljeve kolone iz zasjede kod sela Preputoveca, kojom prilikom se ta kolona smanjila za cio jedan vod (oko 30 mrtvih), dragocjeno je iskustvo i jedan iz serije uspjeha koji su bataljonu donijeli naziv udarni. Likvidacija ustakog uporita urmaneca, ruenje ceste KraljevacZaprei, napad na eljez niku stanicu Pua, sudejstvo Trideset drugoj diviziji i Prvoj moslavakoj brigadi u travanjskoj ofenzivi u Zagorju, otra zajednika borba kod Sambolia protiv neprijateljeve kolone, osiguranje na poloaju kod Crnih Mlaka-Pilana dok su jedinice Trideset dru ge divizije napadale na Ivanec, zauzimanje neprija21

teljskog uporita Beleca i druge akcije bili su sasvim dobra lina karta Udarnog bataljona da s pravom stane u prvi borbeni eelon Zagorske brigade. Ali ni borbena legitimacija Drugog i Treeg ba taljona Drugog zagorskog NOP-odreda nije nita ma nje vrijedna. Na njihovim borbenim stazama zare dali su se teki okraji: onaj kod Klanjca (18. listo pad 1943) protiv ustaa i domobrana; okraj s Nijem cima kod Radoboja; napad na njemaki transport na pruzi izmeu Luke i Trgovita (11. oujka 1944), ko jom prilikom je u ledenoj Krapini nalo smrt 65 neprijateljskih vojnika, a zarobljeno 97; okraj s usta ama kod sela V r b n a . . . Sve su to borbe koje su potresale ustaku vlast u njenom neposrednom zaleu, u korijenu stolice na koju se ona htjela osloniti. Sve e to dobrodoi kao iskustvo za ono to ih eka u Milovljanu. Svi ekaju na to. Zelja za borbom iri se njenim redovima, ali se ovdje-ondje primjeuju i znaci strepnje. Jer svi znaju ta su i ko su zlatarske ustae. Rvali su se oni s njima. Omrznuli su ih. A uporite u Mihovljanu je ustaka predstraa. Njihova odskona daska za kontrolu terena za kaznene ekspedicije po selima nanizanim na junim kosama Ivanice. U Prvu zagorsku stie zvanino preko taba Zapadne grupe POH zapovijest taba Desetog kor pusa za napad na Mihovljan, o emu su borci raz miljali i poeli s tim zadatkom ivjeti. To je prvi ratni zadatak zagorske brigade stare svega etiri dana. U isto vrijeme treba da padne i uporite Mae, udaljeno od Mihovljana svega desetak kilometara. To je zadatak Prve moslavake brigade. Napadi na obje ustake posade bie dobro osigu rani sa svih pravaca s kojih bi mogla uslijediti inter22

vencija neprijateljevih snaga. Na osiguranju prema oblinjem uporitu Zlataru, na poloajima Sveia, Cetinoveca, Repna, rasporeena je Trideset druga divizija. Osiguranje prema Lepoglavi izvrie Prvi bataljon Zagorskog NOP-odreda, a prema Krapini Trei bataljon Zagorske brigade. Prema planu taba brigade, glavni zadatak likvidaciju ustake posade u Mihovljanu izvrie Prvi udarni bataljon. Drugi bataljon bie u rezervi taba Zapadne grupe NOP-odreda, spreman da usko i ako zatreba, a Trei bataljon na osiguranju na poloajima kod Riseka prema Sv. Kriu, Zaretju i Krapini. U praskozorje 13. svibnja svi dijelovi borbenog poretka Zagorske brigade stigli su neujno na odree ne poloaje. Prvi udarni se privukao sasvim nadomak Mihovljana, obuhvativi ga sa dva svoja elina kraka: Prva eta Viktora imuneca privukla se s jugoistone strane sela, prema opinskoj zgradi, a eta Ivana Karavidovia sa sjeveroistoka, prema crkvi, iji ba rokni zvonik stri uvis i, poput dinovske osmatranice, dominira mjestom koje jo spava tvrdim snom. Borci ekaju na znak za napad, razmiljajui ta e se dogoditi za koji as. Na umu im je bilo i ono to e se u isto vrijeme dogoditi u Mau. Dva uporita treba da padnu do zore. Ko e biti prvi? Komandant Prvog udarnog bataljona Stjepan Krka sjea se ivo svake pojedinosti iz tih asova. Tek to je minula pono, komesar bataljona Josip Vidiek, komandant brigade Mato Skrljan i ja pribliili smo se brdacu na kome je bilo ustako osiguranje. Straar nas je zaustavio. Dali smo znak kao da smo ustae i odluno krenuli ka njemu. Nare dio sam ustakom straaru da krene s nama, tj. ,smijenio' sam ga sa strae, to je ovaj jedva doekao mislei da smo ustae iz Zlatara.
23

Na isti nain je postupila i Prva eta Viktora imuneca, koja je podila Mihovljanu s drugog prav ca. Poslije .smjenjivanja' ustakog straara s poloaja ula je u oblinju kuu na periferiji sela, pomijeavi se u mraku s ustaama iz osiguranja koje su se tu odmarale. Kada smo i mi doli do te kue, iznenadno je i nepredvieno, sjea se Krka, nastala je opasna neizvjesnost, koja se umalo nije zavrila tragino. Rasporeeni u dvoritu kue, borci Prve ete nisu odmah u mraku raspoznali ko im se, zapravo, pribli ava. U prvi mah zakljuili su idu ustae. I zatektao je prvi rafal. Neizvjesnost je zaas presjeena. Borci epae ustae iz osiguranja. Ali iznenaenje vaan moment na kojem smo i pokuali da gradimo na uspjeh ipak je izostalo. A to nas je kasnije skupo stajalo. Umjesto da likvidiramo uporite u jednom naletu, morali smo voditi borbu sve do sutra dan ujutro... Glavnina ustakih snaga, njih 57 s tabornikom Mutakom, ugnijezdila se u opinskoj zgradi, Vatro gasnom domu i u crkvi, iji je cintor opasan debelim zidom od kamena. Doekali su borce dobro organizi ranom vatrom. Ipak, do zore su istjerani iz opinske zgrade, Vatrogasnog doma i farofa (upni dvor, sje dite katolikog popa), u koji se smjestio tab Udar nog bataljona. Dalje se nije moglo. Debeli zidovi cintor a oko crkve, a jo vie zidovi zvonika lako su odolijevali puanoj i pukomitraljeskoj vatri. Juri Zagoraca je kao maem presjeen. Razoaranje se uvlailo u redove boraca. Crv sumnje u uspjeh je poeo da nagriza ispod nakostrijeene koe. To vie to je na istoku ve pucala zora. A s njom i pitanje: to e donijeti dan? A ako naiu ,tuke', crijeva e okititi ljivare. A ako naiu zlikovci od Zlatara, hoe li izdrati ,gupoi', i .radii' i Trei bataljon na poloaji ma osiguranja?.
24

U 9 sati je udarni bataljon ponovo pokuao da tako rei golim grudima zauzme stogodinje zidove iz kojih sipa vatra. I ovaj put je to bio samo udar lopte o zid. Opet sreivanje redova Udarnog bataljona. Opet hrabrenje: uspjeemo! To je osnovni, iako sada suvie ogoljen argument komandanta i komesara bataljona, koji stiu svuda gdje je najtee. U treem naletu emo uspjeti. To je sigurno! tvrdi komesar Vidiek. Samo odluno, nestae im i municije. Stupice u akciju i top. Zvonik e biti izbuen kao sir trapista objanjava Marko Pui. Borci sluaju, ali na umu im je neto drugo. S poloaja Treeg bataljona uju se eksplozije grana ta. Hoe li izdrati? I najzad trei juri. U njemu uestvuje cio bataljon. Uestvuje i posluga topa od 47 milimetara. Zapratae mitraljeski rafali. Osam topovskih granata pogaa zvonik. Ali smrvie se u tvrdom stogodinjem zidu. I novo suoavanje sa surovom stvarnou. Na prilazu zidu cintora ostalo je desetak ranje nih; meu njima je i drugarica onja, komesar ete. Treba ih hitro izvui. Politiki delegat Slavko Trek zauvijek je napustio borbene redove Udarnog bata ljona. Ali put do uspjeha je jo suvie dalek. To svi dobro znaju, pa ipak sa lica boraca nikako ne silazi onaj izraz tvrde uvjerenosti da e uspjeti. ta uraditi s ustaama u crkvi i tornju? To je velika zagonetka koja mui mladi tab brigade i tab Udarnog bataljona. to vrijeme vie odmie, vidi se samo jedan izlaz: ruiti crkvu s tornjem pomou eksploziva! 25

Meutim, to se kosi s politikom linijom narodnooslobodilake borbe. Mora se voditi briga o vjer skim osjeanjima naroda. Partizani rue crkve! Kakav materijal za ustaku propagandu . . . Iz istih razloga, protiv takvog rjeenja je i tab Zapadne grupe NOP-odreda Hrvatske, s Radom Bulatom i Stjepanom Ivekoviem na elu, koji se saglasio da se eksplozivom rui samo zid cintora, ali nipoto i crkva s tornjem. I ta onda uraditi? U akciju stupa komesar bataljona Josip Vidiek, inae kolski drug ustakog tabornika Mutaka. Zove ga na predaju. Tebi da se predam, uljivac jedan!? ulo se iz dubine prozora na zvoniku. Hajde, natjeraj me na to! Moda s tim tvojim bazgovim topom. Guzicu u da mu nastavim. Hajde p u c a j ! . . . Zagorac si, potomak si najveeg seljakog puntara. Razmisli za iji raun gine. Za vabe, za naciste, za talijanske faiste, za sve gulikoe belosvjetske... Razmisli dok nije kasno . . . Kome to da se predam? Komunistikim uljivcima, lopovima, lumpenproleterima. Borite se za za jednike kazane. Ne dam vam se u ruke, j . . . vas Sta ljin! Puanu vatru i mitraljeske rafale zamijenie rafali svojevrsnog politikog dijaloga, pomijeanog sonim zagorskim doskoicama, najrunijim psovka ma i prijetnjama. Dvije strane u sudaru poee se karati iz sve snage. Pri tome se sudarie dva filozof ska pogleda na svijet i na ciljeve borbe. Nasta raspra o tome ija je borba ona p r a v a . Zajednike kazane? To nam predbacuje, pes faistiki. To nije tvoje razmiljanje. To je optuba gospodara kojima vjerno slui za Judine peneze. Ti si preve veliki bedak da bi sve to razumil. Parti26

zani iliti komunisti, kako si to rekel, ne bore se za zajednike kazane, nego za to da u svakom radnikom i seljakom kazanu bu svega vie. A bie vie kad ne bu onih koji nam sve poderu. im doe na vlast, i ti e da pljaka! Zaboravie ti na svoje radnike. Samo nee imati prilike za to. Prije e svojom leinom nagnojiti zem lju na ovim zagorskim brijegima . . . Ja bih, moda, i mogao da zaboravim radnike, ali ih ne mogu zaboraviti oni sami, radnici i seljaci, njihov vlastiti revolucionarni pokret. Lae, bitango jedna, lae! Misli da ne znam na to ciljate ti i tvoji komunisti. Zemlju hoete vzeti seljaku, obrtniku radionicu, a l a t . . . Mislite sve da nas natjerate v kolhoz, Rusima v r i t ! . . . I to nije tvoje. To ti je rekel onaj kepec fais tiki Gebels, to ti je rekel krvnik Paveli, j . . . te Paveli. Kaj burno vzeli seljaku kad su mu ve sve oteli tvoji gospodari, kapitalisti, tibrari, plebanusi i druge gulikoe. Jest, mi hoemo da ukinemo, ali ne seljakovu zemlju, ve izrabljivanje. Jesi li ul? . . . Hoete da nam raskopate familije, da izmije ate ene da se ne bu znalo koja je ija uje se opet iz dubine prozora na zvoniku iz kojeg viri vrh mitraljeske cijevi. Znal sam da e i to izblebetati, jer pria iz tue glave (Iz volovske glave! zagrajae partizani), kak papagaj. To su ti rekli oni koji su pijani od izobilja, koji imaju peneze to su ih zaradili na rad nikoj grbai. Oni lako nabavljaju ene za provod, mogu da se ene, da kupuju ene, da razaraju tue brakove, da se razonode kak hoe, jer imaju peneze, peneze imaju, budalo jedna, a ti ih nema, i nigdar ih ne bu imal s njima v kompaniji. Ne zaboravljaju Zagorci pjesmu grofa Tahija koju je speval dok je
27

silo val mladu Zagorku, enu svoga kmeta kojeg je dal objesiti o kruku: Vidi, picek, tam na kruki, tam ti visi prasec muki... Mnogo pria, mnogo. Bolje mi reci to namje ravate s djecom. Kako ih to mislite odgajati bez vjere, bez boga? Kak ivotinje... uje se opet iz duplje prozora. Kaj bus rekel na to? Do sada su se djeca uila u kolama kako je to odgovaralo gospodi, popovima. Vuila su se da budu ponizna, pokorna, da se plae svega i svaega po pova, andara, opinara, financa, da savijaju grbau pred svakim . . . U radnikim kolama djeca se buju kolovala tak da buju slobodna, da slue sebi i svom radnikom i seljakom rodu i narodu. Ih, ta si mi sad nadrobili Ba si bedast. Misli da mi moe prodati rog za svijeu. Evo ti ga na . . . (trrr . . . trrr . . . trrr . . . prosue se rafali). To ti je moj odgovor na tvoju komesarsku promidbu. Uh, majku li vam banditsku! izli se erupci ja borakog gnjeva oko cintora. Platiete nam za to, izrodi jedni. Rafali svakojakih psovki i prijetnji se nastavljaju i sudaraju u valovima. itava zbirka rijei i kovanica. A sada da vidim kaj bu rekel na ovo opet je baena lopta iz prozora na zvoniku. Uvla ite se Rusima vu guzicu. Hoete da izgubite svoje ime, svoj rod, da zaboravite nae hrvatsko ime, kralja Tomislava, kralja Zvonimira, to ga ubie na Knin skom polju isto takvi mulci kao to ste i vi; da zaboravite na nae hrvatske velikae, Zrinjske, Frankopane, bana Jelaia... Redaj, redaj dalje, to si zapeli? Bilo je te gamadi dost vu Zagorju. Tragovi im smrdiju i danas po svim goricama. Zbog njih su Zagorci i morali ii trbuhom za kruhom u daleku tuinu, u rurske uglje nokope, u kanalizacije evropskih i amerikih metro28

pola. Ni Jelaii, ni plemeniti Keglevii, niti Drakovii, sva ta grofovska elita, a niti oni drugi koji su ih potom naslijedili u izrabljivanju i pljaki naro da, nisu im dali domovinu. Zagorci i svi drugi radnici tek treba da izgrade svoju domovinu domovinu bez gulikoa. Aha, znam, hoete republiku! Ha, ha, ha . . . Evo vam je . . . (trrr . . . t r r r . . . t r r r . . . ) . Republiku, da, i to radniku i seljaku, bez gospode! A to nam vi ustae nudite? vabe, Maa rone, Talijane. Nudite nam ropstvo. Doveli ste talijan skog princa za kralja. Prodali ste Dalmaciju, Hrvat sko primorje, Gorski kotar . . . Na sve to imam jedan odgovor (trrr . . . trrr . . . t r r r . . . ) . S partizanima razgovaram samo preko nia na odgovara tabornik Mutak iz duplje zvonika iz kojeg vreba smrt. Izai e takoru jedan, izai e u s k o r o . . . Ve je dvadeset trei borac Udarnog bataljona prolio krv oko crkvenog cintora. Crkva vie nije svetilite. Ona je bunker iz kojeg sipa mitraljeska vatra, iz kojeg odjekuju detonacije bombi, iz kojeg stalno vreba smrt. Bio sam u tekoj dilemi, sjea se komandant Krka. Ili da ne izvrim zadatak, ili da prekrim liniju NOB-a, tj. da povrijedim etiko pravilo nae borbe da se ne dira u religiozna osjeanja ljudi. Teku dilemu je, meutim, na nae iznenaenje, pre sjekao pop lino. Ako ste ve rijeili da ruite crkvu ruite je. To i nije vie crkva. To je poprite svetogra, kletve i zloina. Moete li taj svoj stav potvrditi i pismeno? priupitao je komesar bataljona Vidiek. Mogu. Ne bojim se grijeha zbog toga to crkva iz koje vreba smrt nije vie hram boiji.
29

Izlaz je bio tu. Crkvu treba ruiti eksplozivom! Takvu odluku je bilo lako donijeti, ali vrlo teko i sloeno i ostvariti. Jer ko e to izvesti? Ali na odgovor na to nije se dugo ekalo. Jer svaka borba ima svoje junake, pa je tako imala i ova. Na scenu su stupili diverzanti Mijo Blaun i Josip Cerovac. Njihov je plan bio originalan. . . . S vreom eksploziva i dugim uzetom izmeu sebe, Blaun i Cerovac su, pod zatitom guste vatre Prvog udarnog bataljona, puzali ka zidu koji opasuje cintor oko crkve. Napredovali su stopu po stopu, ne razmiljajui mnogo o tome to bi se dogodilo ako bi koji ustaki metak zakaio vreu s eksplozivom. Ljudska upornost je nadvladala strah. Blaun i Ce rovac su se, naposljetku, dokopali mrtvog ugla ispod zida cintor a. Tu je ve bilo moguno razmiljati ta i kako dalje. U tim trenucima bila im je potrebna samo jedna sekunda neprijateljeve nepanje. Sekunda u kojoj e prebaciti vreu s eksplozivom preko zida u cintor. ekali su je i doekali. Vrea je prevaljena preko zida. A onda dalje, s uzetom u ruci du pod noja zida, mrtvim uglom, sve do suprotne strane. Prvi udarni je drao prozore pod vatrom, ne dajui ustaama oka da otvore kako ne bi primijetile to im se sprema. Gotovo je. Prebaci sada paljivo trik preko zida apnuo je Blaun svom drugu. Vuci! Pola ko, p o l a k o . . . Za eksplozivnom vreom vukla se tanka nit tapina. Ue je, najposlije, zapelo. Znai, vrea je kod crkvenog zida. Dobro je. A sad zapalimo tapin. Neobini junaci jo neobinije akcije vratie se do mjesta gdje su prebacili vreu s eksplozivom. Sa
30

prozora zvonika stektao je ustaki mitraljez. Rafale su smjenjivale detonacije runih bombi. Samo da nam ne presijeku tapin, boga im . . . Onda je sve propalo vajkao se Cerovac. Diverzatni su napipali tapin. Blaun je lako povukao. Lice se ozarilo. Ha, dri se. Nije ga nita presjeklo. Hajde, pripali!.. Blaun i Cerovac se zalijepie kao taksene marke uza zid crntora. Oh, koliko je dugo ta varnica puto vala do vree! A onda kao da se utroba zemlje rasko lila. Teki temelji crkve popucali su u korijenu. Borci jurnue u cintor i u crkvu. Pobjeda, po bjeda! Ali ne treba se radovati prerano. Ustae jo nisu ispucale sve svoje karte. Povukoe se u zvonik s me tar debelim zidovima i nastavise otpor. Za predaju ni da uju. Eh, izai ete, pacovi, i iz te babilonske kule procijedi mladi diverzant Josip Cerovac. Opet je dovuena vrea s eksplozivom do podno ja zvonika s ijih su prozora-pukarnica padale ru ne bombe. Nestrpljenje je raslo. Jer na prilazima Mihovljanu razgarala se sve jaa vatra. Hoe li Trei bataljon i ostale jedinice koje su na osiguranju izdrati na svojim poloajima? Ako ne izdre, sva je muka uzalud. Najzad, kada se ve aa nestrpljenja prepunila, ponovo je odjeknula snana eksplozija. Bilo je to 14. svibnja u 6 sati i 30 minuta. Zvonik se raspao. Grede zvonikovih katova su popustile. Ustaka posada s tabornikom Mutakom, zajedno s tovarom municije i runih bombi, ali i s izlomljenim gredama, strmo glavila se s vrha zvonika u prizemlje. Buknuo je plamen. 31

U istom trenutku do poloaja Prvog udarnog bataljona oko crkve doprijee neprijateljevi tenkovi. Nastala je borba na ivot i smrt. Ali kada je u zvo niku, u plamenu, poela serija snanih eksplozija itavnih sanduka runih bombi, ustaki tenkisti se uplaie i dadoe u bijeg. To je omoguilo Udarnom bataljonu da se izvue prema Ivanici i Strahinjici. Tako je Mihovljan pao. Prva moslavaka brigada je jo dan ranije zau zela neprijatelj evo uporite Mae. Dvije dobre vijesti tog jutra. Pedeset i sedam ustakih zlikovaca vie nikada nee u kaznene ekspedicije u zagorska sela na Ivanici. To je prvi uspjeh mlade zagorske bri gade, koja pjevajui Nema Hrvata, nema junaka kao to je bio Gubec M a t i j a . . . hita dalje na sjever: Prvi udarni bataljon sa tabom brigade na Jesenjansko brdo, na odmor, Drugi bataljon na osiguranje na poloajima: VeternicaSveti Jakob, a Trei bataljon, koji je kod Riseka dobro natukao neprijateljevu kolonu to je pokuala prodrijeti ka Mihovljanu, na poloaje: KomarecSikstadVeternika Velika. Na zaslueni predah, kojom e prilikom takoer biti analizirana prva borba i prva pobjeda, kojom se svi ponose. O njoj se ve proulo irom zagrebakog zalea. I ve se ivo prepriavaju i istine i legende o toj borbi. Svako je o njoj imao svoju istinu i svoju uspomenu. Za Zagorsku brigadu, ta je pobjeda bila prvi krupni korak na putu do spoznaje vlastite vrijed nosti. I do shvatanja moralnog prava da se naglas kae cijelom Zagorju: neka se sve ono to se jo nije opredijelilo za NOB pridrui borbi odmah, bez okli jevanja. I tada se sa grebena umovite Ivanice poput eha irio proglas Prve zagorske brigade narodu Hrvatskog zagorja, objavljen u Glasu Hrvatskog zagorja.
32

*Wr

-g#!
/

\ |

, "

I> I

Vrhovni komandant oruanih snaga SFRJ, maral Jugoslavije Josip Broz Tito predaje 1953. godine Orden zasluge za narod sa zlatnom zvijezdom Prvoj zagorskoj udarnoj brigadi. U ime boraca i rukovodilaca brigade, orden prima ratni komandant Ivica Druinec

jgM

HRTOOT&JPKJS
..',-. J 1 2 - 1 3 VKUICu-,>/!!JAK l..*4;'.

Naprijed svi, u borbu svi, proleteri zagorski to je bila borbena parola Glasa Hrvatskog zagorja, glasila zagorskih ustanika

 . . . I nae junako Zagorje tutnji od topova i bombi, itao je nadahnuto borac Zagorske brigade na Jesenjanskom brdu, koje nose unitenje i smrt okupatoru i njegovim domaim slugama. Sinovi i keri Hrvatskog zagorja nisu zaboravili da u njima tee krv seljakog puntara Matije Gupca. Oni znaju da su narodima Jugoslavije dali najveeg narodnog junaka marala Tita. Krv koja je rodila ova dva velika sina danas bukti u mrnji prema njemakim faistima i domaim bijednim izdajnicima. Ta mrnja pretvara se u rik topova i mitraljeza koji donose neprijatelju smrt, a nama slobodu ... To je bojni pokli Prve zagorske brigade, njen poziv narodu iz ijih je redova ponikla. U starom srednjovjekovnom zdanju na Trakoanu tih dana su na okrunoj partijskoj konferenciji komunisti Hrvatskog zagorja razmatrali politiku situ aciju u Zagorju, organizaciono stanje u jedinicama NOV, domete razvoja narodne vlasti, politiku aktiv nost partijskih, skojevskih, omladinskih organizacija, aktivnost NOF-a i AF2-a. Mnotvo je pitanja bilo dotaknuto, a ponajvie onih koja su se ticala opredijeljenosti Zagoraca za NOB. U sreditu kritike analize bile su slabosti partijske organizacije u radu meu narodom, u tuma enju linije i osnovnih ciljeva NOP-a. Otro je kritikovana nedovoljna aktivnost u razobliavanju reak cionarnog djelovanja Vlatka Maeka i HSS, koji su pribjegavali raznovrsnoj politikoj kombinatorici radi osvajanja vlasti poslije saveznike pobjede. Ukazano je na tetne posljedice sektatva, tj. na nedovoljno iroko otvaranje partijskih i skojevskih organizacija prema ve revolucionarno opredijeljenim i u borbi prekaljenim radnicima, aktivistima, partizanima. Kri tiki su razmotreni i propusti u kadrovskoj politici. Osobito su igosane pojave nepravilnih postupaka
33

prilikom mobilizacije u vojne jedinice. U ii kritike su bile moralno-politike deformacije pojedinih par tijskih radnika, naroito onih iz NOO-a, u koje su se, zbog nebudnosti, ovdje-ondje uvukli kojekakvi kari jeristi, politiki oportunisti, gramljivci i otvoreni saboteri, koji su svojim postupcima na terenu iskriv ljavali osnovni sadraj i ciljeve NOB-a. Jednom rije ju: razmatrano je sve ono to je koilo toak zagor ske revolucije. Na okrunoj konferenciji su partijski delegati, njih 150, za politikog sekretara izabrali starog i prokuanog partizana, partijsko-politickog radnika Marka Mrkoija. Ivica Kraneli je izabran za orga nizacionog sekretara, a za lanove komiteta: Ivan Jadan, Boris Majer, Stjepan Ivekovi, Dragutin Rafaj i Ivan Bogovi. Konferencija je poslala pozdravne telegrame dru gu Titu, CK KPJ, CK KPH, Avnoju, NKOJ i Zavnohu. U tim porukama je potvrena vrsta spona borbe Zagoraca s borbom svih naroda Jugoslavije. Odmah nakon dogaaja u Trakoanu, u Lepoj Bukvi na Maclju odrana je i Okruna konferencija Usaoha, na kojoj se okupio najnapredniji dio zagorske omladine. Dolazei na taj skup, omladina je, sa zas tavama i transparentima, prola kroz mnoga zagorska sela, to se pretvorilo u veliku politiku manifesta ciju. Oba politika skupa, i onaj u Trakoanu, i onaj na Macelju, dala su mnotvo zadataka NOP-u u Hrvatskom zagorju i, ponaosob, svakoj antifaistikoj organizaciji koja u njemu uestvuje, pa tako i Prvoj zagorskoj brigadi, iji je neposredni cilj bio prodor sve do Sutle, do granice sa Slovenijom, u Titov rodni kraj. Za dvadesetak narednih dana od 20. svibnja do 10. lipnja brigada je svoje akcije poduzela i u iroj zoni Pregrade, Plemenine, Velike Horvatske 34

i Klanjca. Tamo ona dobrim dijelom zamjenjuje puku ubojitom politikom rijeju. Ne samo politiki kome sari i komandiri ve i svi borci, cijela brigada, postali su politiki radnici, propagatori ciljeva oslobodilake borbe naroda Jugoslavije i, ue, realizatori zadataka donijetih na okrunoj partijskoj konferenciji u Trakoanu. Osnovna sadrina politikog rada u narodu bilo je tumaenje historijskih odluka najvieg partizanskog parlamenta, odluka Drugog zasjedanja Avnoja u Jajcu, pobjeda NOV i POJ na jugoslavenskom ratitu, pobjeda saveznikih armija u Italiji i Crvene armije na Krimu i istonoj fronti uope. Tome su posveeni i razgovori s narodom u Plemenini i mitinzi u Preg radi, Tuhlju, Brezju, Kumrovcu, Pljuski, u Zagorskim selima... Glavni politiki protivnik u tom kraju bio je pop Vukina iz Vine Gore, koji je, zloupotrebljavajui vjer ska osjeanja naroda, razvio iroku propagandnu ofenzivu protiv NOP-a, protiv komunizma, protiv Sovjetskog Saveza, veliajui ustatvo, faizam i Hitlerov novi poredak u Evropi. Pop Vukina je organi zirao protupartizanske demonstracije po selima izme u Sutle i Krapine, osobito u Desiniu, a posebno je pokretao akciju s ciljem formiranja ustake mi licije koja bi kontrolirala prostor i spreavala aktiv nost jedinica NOV, organizacija NOP-a, terenskih politikih radnika, organa nove, narodne vlasti. Sirenjem ustakog faistikog pokreta aktivno su se bavili i neki drugi crkveni funkcioneri, na primjer, katoliki pop Mate Zigovi iz Gornjeg Jese nja, zatim sveenici iz Velike Erpenje, iz Lobora, Svibovca... Pop Zigovi je bio aktivni ustaa. U crkvenom tornju je imao mitraljez i pucao na parti zane. Sva ta sveena lica su se bavila i pijunaom, potkazivanjem partizanskih aktivista, obavjetajnom aktivnou za raun ustakih oruanih formacija. U tu rabotu uvlaili su, iskoritavajui njihova vjer35

ska osjeanja, i lakovjerne i neobavijetene ili vjerski zaslijepljene pojedince, seljake, mukarce i ene. Zagorski brigadiri su se u politikoj borbi protiv tih zlikovaca u popovskoj mantiji koristili raznim metodama. Razgovarali su s narodom prije odlaska u crkvu na misu, zatim okupljali narod i razgovarali s njim na povratku iz crkve. Bila je to svojevrsna bitka za ljude neobavijetene o pravim ciljevima NOP-a, uz to i zastraene, pa kadto i zavedene fais tikom propagandom. Bila je to borba i protiv poli tikog utjecaja ustake propagande kojom je popra ena i takozvana Pavelieva amnestija svih zavedenih partizana od 28. svibnja. To je bio otar obraun i protiv utjecaja Maekove propagande, iji je lajtmotiv bio: u ovom ratu nee pobijediti ni ustae ni partizani, ve ,neko' trei (tj. HSS); zato valja sau vati glave . . . Sve to, dakako, nije ostalo bez traga na politiko opredjeljivanje Zagoraca. Takva opa politika klima otvorila je prostor za svakojake politike pekulacije, za kolebanje onih koji su ve bili jednom nogom u partizanima, ali su jo oklijevali da se konano i nepovratno opredijele za odlazak u jedinice NOV. U sklopu ope i rasprostranjene politike akcije, brigada se posebno borila i protiv nosilaca i organi zatora pete kolone izdajnika Belaia, Govedia, dra Mariia i drugih klerofaista. Ona se, takoer, otro obraunavala i s nekim saputnicima NOP-a, dvolinjacima i pekulantima koji su na terenu u praksi iskrivljavali liniju NOB-a, koji su u ime NOB-a pljakali, premlaivali ljude, ubijali i time nanosili pokretu teke politike tete. Sve takve je trebalo otkriti, onemoguiti i razobliiti pred naro dom kako bi se on i time uvjerio ko su i za ta se bore narodni partizani, borci Narodnooslobodilake vojske. 36

Bila je to ujedno i borba za odbjegle partizane, dezertere, koji se, zadravi oruje, nisu, istina, pri javili neprijatelju, ali su padali pod njegov utjecaj. Brigada se smjelo uhvatila u kotac sa zamre nim politikim problemima. Manevar brigade prema Sutli bio je ujedno nova prilika da se, i po drugi put, provjere i potvrde svi njeni borbeni eeloni. I to u mnogo otrijim okrajima negoli u Mihovljanu. Ustaki vlastodrci se nisu mogli pomiriti s tim da im u samom zaleu, du vanih saobraaj nica koje vode iz Zagreba prema sjeveru, prema Brezica ma, Ptuju i Varadinu, odnosno prema Treem rajhu, vrlja cijela grupa NOP-odreda Hrvatske. U sastavu te grupe bili su Zagorska partizanska brigada, Zagre baki, Kalniki i Zagorski NOP-odred, koji je, prem da je u sastav Zagorske brigade dao dva bataljona, a prije toga svoj Prvi udarni bataljon brigadi Matija Gubec, opet znatno proirio svoje redove. I tu se, na rijeci Sutli, stvarala linija bratimljenja hrvat skih i slovenakih partizana, bratska veza i suradnja u zajednikoj borbi. Za faiste je takav razvoj dogaaja na tom podruju bio utoliko neprijatniji to su vijesti o otvaranju druge fronte na francuskom ratitu bile sve uestanije i to je situacija na istonoj fronti bivala za njih sve tea zbog brzih i dubokih prodora Crvene armije. Zakljuak je bio da se jedino ofenzi vom moe i mora oistiti Zagorje od jedinica NOV. Karakteristino je da je toj lipanjskoj ofenzivi (poetak: 6. lipnja) prethodilo nekoliko zamanih us takih politikih poteza, meu kojima i Pavelieva amnestija svih boraca koji napuste jedinice NOVJ. Bila je to prava poplava letaka i proglasa, u skladu s ve oprobanim i prezrenim Gebelsovim metodama propagandno-psiholokog pritiska na svijest masa.
37

Aktivirala su se sva neprijateljeva uporita. Nas tao je novi val hapenja, ubijanja, klanja, premla ivanja i odvoenja Zagoraca u logore, paljenja sela. Ustae su se osobito okomile na prostor u meurijeju KrapinaSutla, prema Krapini, Pregradi i urmancu. U takvoj situaciji su se tab Zapadne grupe POH, Prva zagorska brigada i Drugi zagorski odred zatekli u samoj matici neprijateljevog udara, u kom se anga iralo pet ustakih i jedna njemaka bojna (ukupno 2.000 do zuba naoruanih vojnika). Trei bataljon, koji je vodio Ljuban olak, prvi je ukrstio maeve u otroj borbi. ekao je u zasjedi kada su s pravca Kraljevca i Dubravice naile dvije neprijateljeve kolone. Po prokuanom obiaju, parti zani su ih saekali na cijev u polukrunom zasjednom lijevku. Sudar je bio otar, beskompromisan. Zemlja kao da je prokljuala. Faisti su padali. Kada je pokoen i dvadeset peti ustaa, neprijatelj stroj se poeo kole bati. Ponestalo mu je daha. Iskusnom oku komandanta olaka nisu promakli znaci panike u neprijateljevim borbenim redovima. A to je trenutak da se udari jo ee, da se protivnik nadvisi u svemu. Novi partizanski plotuni izbacise jo petnaestak ustaa iz stroja. I onda se desi neto to ide s uspjehom koji ponese ovjeka mala neoprez nost stajala je hrabrog komandanta Ljubana jo jedne rane. Ali podnio ju je stoiki. Jer istog trenutka neprijatelj je okrenuo lea, ostavivi na bojnom polju minobaca i mitraljez. Ista scena se ponovila i pred poloajima Prvog udarnog bataljona kod Velike Horvatske. Na njegovu zasjedu kod sela Jalja naletio je kamion neprijateljevih vojnika koji se pojavio s pravca Krapinskih Toplica. Upao je u sam snop mitraljeske vatre. Na popritu borbe izbrojano je 20 mrtvih vojnika. Nepri jatelj je odmah reagirao uvoenjem pojaanja.
38

V H ^ ^ H ^ ^ ^ H

No to su bile tek samo uvodne igre ustako-domobranskih arkara. Ono glavno uslijedilo je 6. lipnja rano ujutro. Na udaru neprijateljeve motorizirane kolone 9 tenkova i vie kamiona koja je naila cestom od Tuhelja naao se opet Udarni bataljon. Oevidno, pre teak zalogaj za borce. Ali ma kakvi uvjeti bili, kolebanja nije smjelo biti. Jer ono vodi ravno u po raz. To je znao i komandant Krka, iako mu je bilo vie nego jasno da se poloaj njegovog bataljona nee moi dugo odrati. Povlaenje je neizbjeno. Ali ono se ne smije pretvoriti u bijeg. To je glavna komandantova briga. Stoga starjeine moraju djelo vati linim primjerom kako bi se odrao borbeni moral i samopouzdanje. Komandant bataljona je od luio da dejstvuje gipko. A to je znailo: dijelom se povlaiti, a dijelom saekivati i boriti se. I tako naizmjenice, sve do Desinia. Taktika se pokazala svrsishodnom. Manevriranje se isplatilo. Neprijatelj je ostao bez dva tenka. U tom neravnopravnom sudaru prvi borac Udarnog bio je komandant, a uz njega i komandiri eta Marko Pui i Drago Ai. A bilo je i onih koji takvoj, krajnje neizvjesnoj i kritinoj situaciji nisu bili dorasli. Meu njima je bio i komandir Tree ete, koji je u panici skinuo in. Uinio je sam ono to bi, u skladu s borbenom etikom jedinica NOVJ, morali uiniti prema njemu njegovi drugovi borci, njegov Udarni bataljon. Drugi bataljon je saekao neprijatelja u zasjedi na cesti PodertekSodna Vas. I tu se okraj zavrio nepovoljno po neprijatelja: 2 zarobljena, 8 ubijeno, 9 ranjeno; spaljen 1 kamion. Brigada je prebrodila krizu s neznatnim brojem izbaenih iz stroja. Mada se u okrajima pocijepala na dijelove i dejstvovala prilino nehomogeno, ipak 39

nije doivljela poraz. Za njeno tek jednomjeseno ratno iskustvo to je bio vie nego uspjeh. Ali u neravnopravnoj borbi se rodilo i novo dragocjeno iskustvo. I to ono koje se tie djelovanja taba briga de i tabova bataljona. Vjetina komando van ja jedi nicom u borbi, odnosno vrsto dranje jedinice u borbi, bila je najglavnija tema i jedno od sutinskih pitanja o kojima je morao razmiljati mladi koman dant Zagorske brigade porunik Mato krljan sa svo jim drugovima u tabu. Ocjenjujui ishod ukupne bitke u meurijeju KrapinaSutla, vrilac dunosti komandanta taba Zapadne grupe NOP-odreda Stjepan Kui i komesar grupe Stjepan Ivekovi su u vojnooperativnom izvje taju od 21. lipnja tabu Desetog korpusa izmeu ostalog naveli: Prednosti protivnika bile se brzina i prodornost, a slabosti naih jedinica prihvatanje defanzivne taktike i rijetko prelaenje iz obrane u napad. Jedinice su ispoljile malo smisla za kombi nirana dejstva, za meusobno sudejstvo. tab Prve zagorske brigade je u toj borbi dobio jedva dovoljnu ocjenu, jer se pokazao neodlunim i neumjesnim da komandu je svim jedinicama brigade u borbi. Lipanjska ofenziva na brigadu i Zagorski NOP-odred upozorila je sasvim jasno da su u tekim situ acijama rad i osobine rukovodilaca presudni. O sposo bnostima i vjetini komandira i komesara ovisi da li e jedinica organizirano nastupati i u najteim prili kama, da li e se odrati njena unutranja kohezija, njen borbeni moral. Svi su bili svjesni da su to pita nja od neprocjenjive vrijednosti, pitanja na kojima se mora ponovo polagati ispit zrelosti. Dogaaji koji e uskoro uslijediti pokazae da e ta tema esto biti na dnevnom redu taba Prve zagorske brigade.
40

DO VIENJA, ZELENO ZAGORJE... Posljedice lipanjske ofenzive Prvi odlazak iz rodnog kraja KalnikBilogora Nove borbe i nova isku enja Turski Brijeg i Jakopovac teki ratni ispiti Ponovo na Ivanici s novim tabom brigade Brigada je uspjeno prebrodila neprijateljevu lipanjsku ofenzivu u meurijeju KrapinaSutla. Iz vukla se ispod udara s lakim gubicima. Sve jedinice su bile na okupu. Ali neki su tragovi nakon svega ostali, u brigadi se to jasno osjealo. Ugnijezdilo se, osobito u tabu brigade, raspoloenje da se s tog uzavrelog podruja ide prema Kalniku i dalje, prema Bilogori ili Moslavini, na prostore koji pruaju veu sigurnost i mogunost da se borci odmore i nahrane. A i bilo je problema koji su pritiskali svom teinom. Municije je nedostajalo, pa se brigada nije smjela uhvatiti u ozbiljniji i dui kotac s neprija teljem. Nemali broj boraca je bio bez oruja. Svaka nova borba je sve te nedae znatno pove avala, a uporedo s tim se poveavala i tenja da se privremeno ode iz Zagorja u sigurnije krajeve. Petnaestog lipnja brigada se okupila na podruju Golubovca. Oko 11 sati ustae iz Zlatara su napale Prvi i Trei bataljon i potisnule ih s poloaja. Meu tim, Prvi udarni je izveo brz manevar i napao nepri jatelj evu kolonu koja je prodirala s pravca Maa ka Petrovoj gori i Sv. Kriu. Iznenaene udarom s boka, ustae su se dale u bijeg. Na slian nain je Udarni bataljon rasprio i ustaku kolonu koja 41

je napala Trei bataljon. Ustae su se izvukle prema Loboru ostavivi 4 mrtva i 7 ranjenih. Ta borba kao da je bila zadnja kap u prepunoj ai, odnosno kao da je bila presudna u procjeni taba brigade da treba otii iz Zagorja prema Kalniku i Bilogori. tab Zapadne grupe NOP-odreda, meutim, nije tako ocijenio situaciju. On je odobrio da u Moslavinu ode samo Prvi udarni bataljon, da odvede ranjene, da se tamo odmori, te da se, zatim, s orujem i mu nicijom vrati u sastav brigade. tab Zapadne grupe je smatrao da se sve nedae koje se tiu borbene spremnosti najbolje lijee u neprekidnoj borbenoj i politikoj aktivnosti. A ba to je brigadi, jo neprekaljenoj u borbi protiv neprijatelja, bilo najpotreb nije. Rukovodioci jo nisu bili sasvim dorasli tekim ratnim zadacima. Oni jo nisu postali organizatori suradnje u borbi izmeu jedinica unutar brigade i izvan njenog borbenog poretka. Zbog toga brigada jo ne djeluje u borbi kao kompaktna cjelina, pa neprija telju ne moe zadati udarac kakav bi ona objektivno mogla kada bi ujedinila svu svoju snagu. Stvaranje unutranje kohezije, izgraivanje vr stog sistema komando van ja od desetine do taba bri gade to je bio prvi vojni i politiki zadatak kojim su se morali pozabaviti najodgovorniji rukovodioci i svi komunisti brigade. Osim toga je i politika situacija, nastala poslije lipanjske ofenzive, nalagala da brigada ostane na tom prostoru kako se ne bi dopustilo ustaama da njen odlazak iskoriste u politikopropagandne svrhe, pri tiskom na narod Zagorja, i za popravljanje svog voj nog poloaja u gornjem Zagorju, u oblasti Ivanice. Znai, trebalo je svakako ostati. Ipak je tab, postepeno, orijentirao brigadu pre ma istoku. I ona je 16. lipnja krenula grebenom Ivan42

cice ka saobraajnici ZagrebVaradin i dalje, prema Kalniku. U skladu s takvom orijentacijom, u brigadi e se stvarati i odreena politika klima, koju bismo mogli nazvati bilogorskom. Brigada je, tako, prvi put napustila svoj rodni kraj, to, naravno, nije bilo neobino, jer je i ona, kao regularna jedinica NOV, morala biti spremna da se bori na svakoj stopi jugoslavenskog prostora. Sedam lipanjskih dana od 11. do 18. lipnja proteklo je na tom putu koji je vodio preko Maclja, grebenom Ivanice preko saobraajnice Zagreb Varadin, do Kalnikog gorja, stare partizanske tvrave koja je odoljela svim iskuenjima i svim neprijateljevim ofenzivama. Brigada se razmjestila u selima Kalniku i Kamenici. Prvi udarni bataljon je s nenaoruanim ljudstvom produio u Moslavinu po oruje, municiju i opremu. Nakon kraeg zadravanja, brigada Drugi i Trei bataljon krenula je u Bilogoru, zadravi se nakratko u Velikoj Branskoj i Ladislavu, a zatim u Gornjem Kriu i Gornjem Moslarcu. Dani provedeni u Bilogori do 30. lipnja protekli su mirno, u borbenoj i stroj evoj obuci, te u ivom politikom radu, u radu na podizanju politike svi jesti ljudstva. Jer iz dana u dan je dolazilo sve vie boraca, pa ih je trebalo preodgojiti, upoznati s cilje vima borbe i navii na kriterije i norme kojih su se drali pripadnici NOV. Brigada, odmorna i vojno-politiki sreena, kre nula je ponovo na Kalnik s namjerom da se vrati i u svoje staro gnijezdo, na Ivanicu. Ali tada su iskrsle mnoge prepreke koje e ozbiljno poremetiti planove njenoga taba. Do prvog sudara s neprijateljem dolo je kod kalnikog sela Apatovca 2. srpnja. Brigada je mora la skrenuti sa svoje mar-rute prema Ivancu, a zatim
43

prema Gornjem Leskovcu, gdje je dolo do novih i jo tehi borbi. Tu je brigadu pogodila i najtea nedaa: ostala je bez municije. Nije imala ime da se bori. I potraila je izlaz u oprobanoj partizanskoj taktici iezla je s poloaja, odlijepila se od ne prijatelj evih jakih snaga i povlaila se terenom kojim je bilo teko goniti je. Tako se nala na samom vrhu Kalnika, a zatim, opet, u Apatovcu, u mjestu gdje je bila napadnuta etiri dana ranije. Tu je tab brigade odustao od namjere da ide u Zagorje. Nare dio je ponovo pokret za Bilogoru. Nastali su teki dani borbe i iskuenja. Samo to je brigada stigla u bilogorsko selo Ladislav, na njene je poloaje nasrnulo nekoliko neprijatelj evih kolona koje su dole do Koprivnice. U tom neravnopravnom okraju Zagorci su pokazali da mogu vie i bolje od neprijatelja. Samo kada ima ju municije! A ovaj put nisu u njoj oskudijevali: donio ju je Udarni bataljon iz baza u Moslavini. I digli su neprijatelja s poloaja, gonei ga potom preko Gornjeg Kria ka Koprivnici. Sudar je povratio samopouzdanje, koje je bilo donekle potkopano zamornim povlaenjem ispred ne prijatelja preko Ivanca, Gornjeg Leskovca i vrha Kal nika u Bilogoru. Ali uspjeh je plaen i prilino viso kom cijenom. Sedam drugova je poginulo, a trinaest ranjeno. Meu poginulima je bio i Josip Cerovac, hrabri diverzant, koji se proslavio u Mihovljanu. Bio je to teak gubitak za brigadu. Poslije te prve bilogorske borbe brigada e promijeniti nekoliko poloaja. Dvanaestog srpnja razmjestila se na poloajima u irem rejonu: selo Jakopovac (Prvi udarni bata ljon), Tvrda Rijeka (Drugi bataljon) i Turski Brijeg (Trei bataljon). U iroj zoni nalazile su se i jedinice Trideset druge divizije: brigada Matija Gubec u rejonu Gornje Sredice, Brezina, Mosti, a brigada
44

Braa Radi u rejonu Gornji Kri, iroko Selo. Na tom prostoru razmjestili su se i Bjelovarski NOP-odred i etvrti bataljon Prve moslavake brigade. Skupila se, bezmalo, cijela glavnina Desetog kor pusa zagrebakog. To nije promaklo neprijateljevom oku. I on je odmah skovao plan iji je cilj bio: naj prije okruiti partizansku grupaciju u Bilogori, raz mjetenu na prostoru iroko Selo, Gornje Sredice, Jakopovac, a zatim je razbiti i unitavati po dije lovima. Preko 5.000 ustaa, domobrana i gestapovaca je 13. srpnja ujutro nadiralo sa svih strana: od Kopriv nice prema Milianima i Srijemu. A nasuprot njih, od Bjelovara, preko Kapele ka Jakopovcu i prema Turskom Brijegu ka poloajima Prve zagorske bri gade. Trebalo je da te dvije kolone presijeku cio prostor na kom su se razmjestile jedinice Trideset druge divizije i Prve zagorske brigade. Prema boko vima su nadirale druge kolone od Novigrada ka Gornjim Sredicama, napadajui Gupevu brigadu, i od Krievaca ka Gornjem Kriu, gdje je bila brigada Braa Radi. Neprijatelj je prodirao oprezno, pipajui, kako bi utvrdio taan raspored naih poloaja. I im mu je slika o rasporedu jedinica NOV bila jasna, sruio je na poloaje jaku artiljerijsku i minobacaku vatru. Pod njenom zavjesom krenuo je u napad. Vatra je pljustala s fronta, s bokova, s lea. Odjednom su napadnute sve nae snage u tom prostoru. U jednom trenutku niko nikome nije mogao biti rezerva, niko nikome zatita. Svakoj jedinici su ruke bile vezane borbom. U takvoj situaciji prvo na to su mislile starjeine bilo je kako se organizirano, bez panike, izvui. tab brigade je preduzeo sve da se jedinice vre po vezu meu sobom, da ojaa njihova kompaktnost, osje anje zajednitva, svijest o tome da niko nije ostao 45

sam, bespomoan. A to bi podiglo i vjeru u komandovanje. Bez oklijevanja je tab brigade povukao Udarni batalj on s poloaja kod sela Jakopovca i pridruio ga Drugom batalj onu kod Tvrde Rijeke. Time je glavnina brigade bila na okupu. Stvorena je udarna pijest za djelovanje u skladu sa situacijom. Poloaj Udarnog bataljona na groblju kod Jakopovca odmah je posjeo Trei bataljon Braa Radi. Uskoro je i glavnina brigade prebaena na podruje Jakopovca. Tako su uvrene pozicije za otpor na vanoj taktikoj liniji JakopovacTvrda Rijeka. To je bilo od osobitog znaaja, jer je omoguavalo da se realizira odluka taba Trideset druge divizije o izvlaenju svih snaga iz okruenja i proboju grebenom Bilogore prema Lipovom Brdu, to je kasnije i izvedeno. Ali u meuvremenu je Trei bataljon Josipa Poljaka na Turskom Brijegu zapao u gotovo bezizlaz nu situaciju. Odsjeen od ostalih jedinica, okruen i pritisnut jakim neprijateljevim snagama, koje su osjetile da pred sobom imaju lagan zalogaj, ostao je da o svojoj sudbini odlui, tako rei, sam samcat. Za bataljon je postojala samo jedna alternativa: boriti se! Boriti se neravnopravno do posljednjeg daha. Uz jedno tanano predosjeanje da e se, mo da, u jeku same borbe dogoditi nekakvo udo i nai izlaz iz ovoga pakla. I bataljon se borio ekajui na taj spasonosni trenutak. Rukovodioci, komunisti i skojevci su upregli u borbu sve to su imali. Njihov zadnji adut bio je lini primjer: komesar bataljona Miso Boi je prvi platio ivotom to etiko pravilo NOB-a; pao je da bi se sauvala borbenost, borbeni moral i postojanost borakog kolektva. Ko je bio taj komesar Miko, kako su ga borci zvali?
46

Malo je ko znao ko je i odakle je. Nikada o tome nije priao. Zaviajno mu je selo Dekanovec. Jedva da ga se i sam sjea. A rastao je na posnom grahu, komadiu kruha i marmelade negdje u Tivarovim barakama ili u gladnim straarama u zagre bakim predgraima, tragajui za svojim putom u ivot, putom do sree. Da se nije zaratilo ko zna gdje bi zaglavio. Vjerovatno bi se i on izgubio negdje na putu na sjeverozapad, kojim su prole hiljade prole tera idui trbuhom za kruhom. No njegova se prava biografija poela pisati tek onda kada se naao u prvoj akciji s partizanskom udarnom grupom negdje kod Kalnika ili Lobora. Mikovi univerziteti bili su u komesarskoj torbici, sada ve probuenoj mitraljeskim rafalom, u svesci odluka Drugog zasjedanja Avnoja, u ne vjesto prekucanoj Prvoj, Drugoj, Treoj i etvrtoj glavi Istorije SKP (b), u ve pomalo izmaenoj svesci s naslovom: O ekonomskom razvoju drutva . . . To je bio rezervoar iz kojeg je on crpio znanja i podatke za politiki rad s borcima. Ali, na alost, kratko. Njegov ivotni put zavrio se na Turskom brijegu, nazvanom tako prema legendi po kojoj je nekakav aga razapeo ator prilikom pohoda na sjever ka Mohau ili, moda, pod zidine Bea. O tim dramatinim trenucima pria komandant Prvog udarnog bataljona Stjepan Krka: Komandant Trideset druge divizije doao je u moj tab u umi kod Jakopovca. Ostavio mi je konja Cicka rekavi: .rtvujem tvoj bataljon da bi se izvu kle ostale snage dublje u Bilogoru. Za spas glavnih snaga, razumije li?!' Znao sam ta to znai i za mene i za Udarni bataljon, kojem sam stajao na elu. To je bilo u toj situaciji isto to i brisanje sa spiska ivih.
47

Prihvatio sam zadatak bez rijei. ta bih drugo i mogao da uinim!? Tako je to shvatio i posljednji borac mojeg bataljona. Jer logika je bila prosta: ako se ve mora ginuti, bolje da izgine bataljon u zatitnoj borbi nego da strada glavnina Desetog korpusa. Saekali smo ustae, domobrane i Nijemce. Obra un je bio krvav. Na trenutke smo se mijeali i tukli bajonetima i kundacima, svime to smo dohvatili. Slika bolniarke tefice Dunek nee mi nikad izblijediti iz sjeanja. Dok je nosila ranjenog druga, ustaa ju je sustigao, te uhvatio ranjenog partizana za noge i stao vui. I tako je tefica vukla na jednu, a ustaa na drugu stranu. U tom asu je pritrao jedan borac i ubio ustau. Ranjeni partizan je spaen. Ista scena se ponovila kada se Desa Manestar, skojevski ruko vodilac bataljona, otimala od jednog ustae koji ju je pokuao uhvatiti ivu. I nju je jedan drug spasio. Neki borci su se popeli na drvee i s kronji pucali na ustae pod stablom. Ipak, upornost se isplatila. Neprijatelju kao da je ponestalo daha. Posustao je. Mi smo to iskoristili i izvukli se za ostalim snagama grebenom Bilogore. Zaudo, nismo ni imali veih gubitaka. Poginuo je politiki delegat Drago Martinko iz Marineca i dva borca, Slavko i Vjekoslav Kova iz Desnica kod Predrage. Brigada se, najzad, ipak izvukla iz grotla u kom se nala. Ali brojano manja za 66 boraca. Izvukle su se prema Lipovom brdu i druge jedinice glavnine Desetog korpusa. Ali je ostalo mnogo toga o emu se moralo razmiljati radi pouke za sutra. Jer bilo je dosta pitanja na kojima u toj borbi nije poloen ispit ratnike zrelosti. Meu njima su, sva kako, bila ona koja se tiu komandovanja jedinicama u borbi. U tome je zatajilo nekoliko bitnih poluga. Prva meu njima je bila: slaba obavijetenost o jaini i namjerama neprijatelja, druga: preputanje inicija48

Stjepan Krka, komandant udarnog bataljona

Prvog

Vatroslav Mimica, naelnik sani teta Prve zagorske brigade Snimak: Gornje Jesenje, kolovoza 1944. obavjetajnim

Izviaka

grupa

s Milivojem. Kunovicem, oficirom

V>^

M:

%.

ss*ji

wf '.

jf, , .** 4. **t

Josip Muri, komandant etvrtog oataljona (prvi slijeva). Bla Rusek (u sredini) i Ferdo Klasi Ferek, komandant Drugog bataljona Oko dvije stotine pedeset boraca i rukovodilaca Zagorske brigade dalo je ivot za slobodu domovine i sretniju budu nost. Meu njima je i mlai vodnik Janko Bertol iz Kruevljeva, koji je poginuo u Luanu. Na fotografiji: sahrana palog druga

Sakt'/mk

tive neprijatelju, da napada kada i gdje mu to odgo vara, da izvodi manevar snagama u skladu s una prijed utvrenim planom, i trea: slabo odravanje veze s jedinicama u cijelom toku borbe. Sve su to kategorije koje su oficiri protivnikih jedinica izuavali u vojnim akademijama i ratnim kolama. Komandanti naih bataljona i brigada su se s njima suoili tek u najsurovijim uvjetima. I pla tili su pouke skupom cijenom. Ali u toj borbi uinili su, ipak, ono to je bilo najbitnije izvukli su snage iz situacije pune opasnosti. Ni jedna jedina jedinica nije bila razbijena ni zarobljena. Cijela bilogorska grupacija je sauvana. Neprijatelj nije ostvario cilj svog paklenog plana, mada je angairao velike snage. Prva zagorska brigada je brzo sredila svoje redo ve, brzo povratila samopouzdanje. To je potvrdila ve treeg dana (16. srpnja) u odbijanju novih nepri jatelj evih nasrtaja na grupaciju Desetog korpusa, u borbama na poloajima kod Stare i Nove Rae i Drljanovca (Trideset druga divizija) i kod Bulinca (Prva zagorska brigada). U tim napadima neprijatelj je angairao preko dvije hiljade erkeza i njemakih feldandara. Prva na udaru bila je Zagorska brigada, na po loajima u zahvatu saobraaj nie BjelovarDaruvar, kad sela Bulinca. Neprijateljev nalet je bio silovit. Ali je brzo odbijen. Nakon toga se Zagorci hitro zabacuju prema Severinu radi napada na lijevi bok napadaevih snaga. Neprijatelj je, poslije cijelog dana borbe, najposli je shvatio da nee uspjeti ni u drugom ofenzivnom pokuaju, pa se povukao u svoju polaznu bazu, Bje lovar, izgubivi u borbama vie od 200 vojnika. To je bilo veliko ohrabrenje za Prvu zagorsku brigadu. To joj je dalo snage da se odlunije obrau na i s nekim svojim boljkama, da raisti s dilemama sumnjive vrijednosti koje su pritisle njen politiki 49

ivot, a koje su najvie ivjele u samom tabu briga de. Dilema se sastojala u ovome: da li treba ili ne treba ii u rodno Zagorje, koje su u to vrijeme pritisnule faistike snage i svojim prisustvom i svojom propagandom? Da li ii u osinjak u kojem bi brigada mogla samo uzalud sagorjeti? Ne bi li to bila teka vojna i politika avantura?! Na pitanju povratka u Zagorje, tamo gdje e se od svakog borca i rukovodioca traiti najvie i hrabrosti i portvovanja, vrilo se idejno preiava nje svih brigadnih redova. Pobijedilo je shvatanje: treba ii u Zagorje! I to to prije. Zar dopustiti naprijatelju da se slobodno kree po kosama zelene Ivanice, Strahinjice i Maclja, da se ee zagorskim plavim trnacima, da se napaja lugovima Krapine, Bednje i Sutle, da ponovo mobilizira seljake u faistike redove, da iri propa gandu kako su, eto, partizani potueni?! Na elo brigade doli su novi prokuani borci, irih politikih i vojnih vidika. Komandu je preuzeo Vlado Kobal, a dunost komesara poznati zagorski partizan, politiki radnik i jedan od organizatora ustanka u Zagorju Ivica Greti. I Prva zagorska brigada je 19. srpnja napustila privremenu drubu s Trideset drugom divizijom. Nje na nova mar-ruta vodi je u Zagorje preko Moslavine, gdje treba da uzme dovoljno oruja i municije kako bi na Ivanici mogla jo vie proiriti svoje redove, a time i borbenu aktivnost. A Zagorje ju je jedva ekalo. Nova mar-ruta brigade vodi pravcem: Bulinac (19. srpanj)DraganacSuvaja, gdje odbija nepri jateljeve kolone s pravca NovoselecKria, azma DubravaDonji MarinkovacSalnikSamobli Petrova Gora (3. kolovoz). Brigada e se sjajno oglasiti u Gornjem Jesenju, u sudaru s novom ustako-domobranskom grupacijom.
50

GLAVNA PAROLA FORMIRATI PRVU ZAGORSKU DIVIZIJU Novi neprijateljev plan za unitenje brigade Pobje da kod Gornjeg Jesenja Brigada osposobljena za najtee zadatke Snaga izvire iz naroda Stvaraju se uvjeti za formiranje Prve zagorske divizije Povratak Prve zagorske brigade na Ivanicu bio je udarac za faiste, a veliko ohrabrenje za narodnooslobodilaki pokret. Zato su ustae nastojale da pre sretnu brigadu im je stupila na zagorsko tlo, im je kroila kosama Ivanice. Pokuali su da je planski ometaju u kretanju kako bi je natjerali na prostor na kom bi je mogli unititi. Prvi nasrtaj na brigadu bio je 2. kolovoza na poloajima kod sela Vrlca i Sambolia. Tri puta su ustae iz Zlatara juriale na nju, ali bez uspjeha. Drugog dana su pokuali da presretnu brigadu na Petrovoj gori, ali ih je Drugi bataljon otrim protujuriem protjerao preko Lobora za Zlatar. Brigada je produila mar prema Gornjem Je senju i tu se zaustavila. No neprijatelj je, ne odustajui od svog cilja, sada odluio da napadne mnogo veim snagama. U borbi koja se zametnula u Gornjem Jesenju brigada je odnijela blistavu pobjedu. Nakon tog svog poraza ustae su izvjesno vrijeme ustuknule, to je brigada znalaki iskoristila za rad na irenju i uvrivanju NOP-a u Zagorju. 51

Evo kako je izgledao 4. kolovoz u Gornjem Jesenju. tab brigade Vlado Kobal i Ivica Greti sa suradnicima znao je da neprijatelj nee odustati od namjere da brigadi nanese odluujui poraz. Zato je raspored za odmor morao odgovarati rasporedu za borbu. Prvi bataljon se razmjestio u samom zaseoku sjeverno od ceste, isturivi dvije ete na poloaje izvan sela; Trei bataljon je zaposjeo poloaje desno od Prvog udarnog bataljona, na kosama iznad sao braaj nie utnicaGornje Jesenje, a Drugi se smjes tio u selu Zagorskim Luinama, sa zadatkom da titi glavninu brigade od napada neprijatelja s pravca Bednje. Odmor i ujedno oprez, spremnost za borbu. To je bilo sveto pravilo za sve borce i rukovodioce. Iskusni komandant Prvog udarnog bataljona je dobro znao ta to znai. Znali su to i njegovi koman diri eta, koji su ureivali svoje poloaje. Prva eta (Marka Puia) posjela je poloaje na desnom krilu, u zapadnom dijelu zaseoka Gornjeg Jesenja; Druga eta (Drage Aia) rasporedila se u samom sjevernom zaseoku, a Trea (Viktora imuneca) na lijevom krilu, prema Jesenskom Cerju. Zato ni za koga ni za rukovodioce ni za borce, pogotovu za mitraljesce nee biti odmora. Vatreni poloaji pukomitraljeza bili su prva briga. Niandije iz Puieve ete Kamal Alaberdi, Ivan upko, Zlatko Ovari, Zlatko Rihtari i njihovi pomonici bili su, kao udarna snaga obrane, napeti kao struna spremni da se dokau kao i u borbama kod Jakopovca i Bulinca. Pukomitraljesci iz Aieve ete, Stjepan Stiploek i Dragutin Galovi, i iz imunceve ete, Slavko Horvat i Slavko Peir, pripremali su sve to je potrebno da ve prvim rafalima ubitano po zdrave neeljenog gosta.
52

etrdeset pukomitraljeza Udarnog bataljona je bilo naikano u prvom borbenom redu. Oni e stu piti u dejstvo, tako je nareeno, kada komandant Udarnog bataljona ispali prvi rafal. To je bio znak za sve. Komesar ete Martin Kouti poao je na svoj zadatak. Idui du poloaja, onako snogu, upoznavao je borce s najnovijim vijestima o situaciji na poje dinim ratitima: Crveni parni valjak gazi faiste na istoku, govorio je u zanosu. Crvena armija odnosi pobjedu za pobjedom. Njene su trupe ule u Rumuniju; razbile Hitlerovu grupu .Centar' u Bjelorusiji; crvenoarmejci su i pred Varavom... I naa NOVJ postie velike pobjede. Operativna grupa prodire u Srbiju. U svom nezadrivom pohodu razbila je grupu etnikih kor pusa na Kopaoniku. Uskoro e stii i do Beograda. Naa osloboena teritorija se iri. Trideset druga divizija je u srpnju imala jedanaest borbi, u kojima je likvidirala devet neprijateljskih uporita, izbacila iz stroja oko 400 bandita, od kojih je vie od 170 ubijeno . . . Na zapadnom frontu anglo-amerike snage produavaju ofenzivu u Francuskoj, za koji dan stii e u Pariz ... Borci ga sluaju i ureuju vatrena gnijezda. Idu, oni, idu jer imaju tenkove, avione, topove, uju se daleko kao iznebuha e mitraljezac Zlatko Ovard. A mi? Znaju li oni neto o nama, o ovoj naoj borbi, drue komesare? Komesar Martin kao da se malo zbunio. Nije oekivao takvo pitanje. A onda odsjee: Znaju, kako da ne znaju! Poslije Drugog zasje danja Avnoja istina o naoj borbi otila je u svijet. Pri naem Vrhovnom tabu su vojne misije savez nikih a r m i j a . . . 53

 Samo da nam togod ne skuhaju dobaci Zvonko Korbar pa da nam propadne sva ova naa muka? Kako da nam propadne, ovjee! Mi se bori mo, boriemo se i neemo se dati. Imamo puke u rukama a ne sirkove metle, dragi moj Zvonko uvjerlivo e komesar. Rekel si da bi nam oni tamo mogli skuhati kau. A tko bi nam je to mogel skuhati? priupita vodnik Stjepan Topolec. Pita, tko? Nita nam vie ne bi trebalo nego da nam dovedu onog klempavog Pericu iz Londona. Misli da nam moret nee to pokuati? Ja ne bi' triput rekel da nee otpljune nepovjerljivo Korbar i zasijee krampom u suhu ilovau, tvru od kamena. O tome je Avnoj ve rekel svoju rije. Zar nismo toliko puta govorili o tome, bedak jedaai?! ukori ga Ivan Zupko. Neemo nikome dati da se igra s naom slo bodom. Zato se i borimo objasni ponovo komesar Kouti. Eto, ve je formirana i trideset deveta po redu divizija NOVJ. Za koji dan bit e ih jo vie. Moda emo i mi formirati nau, zagorsku divi ziju! . . . Odjednom polemike rijei zastadoe u grlu. Tamo od Zutnice zaparae rafali. Banda, majku joj boju ciknu komandir Prve Marko Pui. Dr' te se, deki. Gaajte u ivo!... Odmah se javio komandant brigade Vlado Kobal: Izloi mi svoju odluku obratio se koman dantu Udarnog bataljona koji e, oevidno, biti prvi na udaru. Moja je odluka da se bijemo, ta bismo dru go?! odgovorio je robusni komandant Krka, do davi: Ovaj put imamo i ime.
54

 Dobro je! zadovoljno odvrati komandant i udalji se prema tabu brigade. U tom trenutku samo je on i nekoliko njegovih drugova znalo da je u tabu opet bilo dileme, koja se ne jednom ve svetila Zagorskoj brigadi. Ovaj put je rije bila o tome: da li prihvatiti borbu ili se pravovremeno izvui ispod udara. Odnos snaga je bio sasvim nepovoljan za briga du: preko 2.000 do zuba naoruanih vojnika prema 290 boraca brigade. Vojna logika je, dakle, zahtijevala odstupanje. Meutim, politika logika, logika koja se ticala razvoja NOB-a na tom podruju, traila je borbu! Svako kolebanje u tom pogledu negativ no bi utjecalo na razvoj narodnooslobodilake borbe u Zagorju. Politika logika je, najzad, i pobijedila, sjea se politiki komesar Ivica Greti. Brigada ju je mog la i morala slijediti. Imala je i ime. Imala je osam deset pukomitraljeza. Mogla je ostvariti najveu gustinu automatske vatre, na kakvu ustae nisu bile navikle. U 14 sati se elo neprijateljeve kolone, koje je napredovalo dolinom utnice, razvilo u streljaki stroj i naglo skrenulo s ceste prema sjevernom zaseoku Gornjeg Jesenja. Ilo je pravo na Trei bataljon, koji se ugnijezdio na kosama iznad ceste. Time su ustae izloile svoj bok pred poloajem Udarnog bataljona, sjea se komandant Krka. Pri bliavali su se naim poloajima. Bio sam ih izbrojio preko dvije stotine kada je naiao trenutak da se raspali. Moj rafal je bio znak za dejstvo svih pukomitraljezaca. Ustae i gestapovci su uletjeli pravo pod malj... Unakrsni rafali su kosili po ustakim strojevima koji su namjeravali da se na svaki nain domognu sjevernog zaseoka Gornjeg Jesenja. Meutim, nepri jatelj se brzo uvjerio da mu to nee poi za rukom. 55

Jedini izbor je za napadaa bio zalijepiti se to vre za zemlju, jer se ni natrag nije moglo. Ura, gotovi su! kliknuo odjednom komesar Martin Kouti. U r a ! . . . Na juri, to ekate? viknu i iskoi iza debla stare kruke. Kamo srlja, budalo! pokua da ga sprijei komandir Marko Pui. Ali prekasno. Komesar Martin se najprije uzdi gao, kao da e poletjeti, a onda se tupo skotrljao po ledini, zaustavivi se u jednoj grabii. Prokleti bili! Ubie nam najboljeg druga izusti Pui, guvajui znojem nakvaenu partizanku dok mu je tijelom strujala neka drhtavica. Kamale, Ivice, Zlatko . . . ujete li me? Ne daj te bandi da otvori oi vikao je komandir Pui. Trei bataljon je vrsto pritisnuo sa uzvienja i kosa, udarajui po cijeloj duini lijevog boka nepri jateljeve kolone. Neprijatelju nije preostalo drugo do da se povue iz osinjaka. Ali kako to izvesti na brisanom prostoru koji su zagorski brigadiri arali gustom mitraljeskom vatrom. Da bi se oslobodio pritiska, neprijatelj je svu svoju artiljerijsku i minobacaku vatru sruio na Udarni bataljon. Oito mu je namjera bila da izvue svoje preivjele i ranjene, prikovane automatskom vatrom za ledinu. Partizani su osjetili to neprijatelj smjera. Trea eta Treeg bataljona se ve bila privukla na prostor izmeu sjevernog i junog zaseoka i ustro napala lijevi bok ustakog stroja. Opet iznenaenje za napa daa. I opet je desetak vojnika izbaeno iz stroja. Tada je neprijatelj prebacio dio svojih snaga sasvim udesno, izmeu Gornjeg Jesenja i Jesenskog Cerja, s namjerom da obuhvati lijevi bok Udarnog bataljona. Ali i Prva eta se hitno prebacila na tu stranu. 56

U tim kritinim trenucima, prisjea se Krkac, iziao sam na put na lijevom boku bataljona. Tu ve sretoh komandira Puia. ,ta ima novo?' pitam ga. Ali njegov odgovor presjee rafal iz automata jednog gestapovca koji se upravo provlaio kroz ko noplje stasale preko glave. Kurir, moj pratilac, pao je mrtav u jarak. Hlae su mi bile sve izbuene. Ali ja nisam bio ni ranjen. Kakva luda srea...! Tada je krenuo i Drugi bataljon, koji je ekao u rezervi s namjerom da udari u desni bok grupa cije to je napadala Prvi udarni bataljon u sjevernom zaseoku Gornjeg Jesenja. Ali nedovoljno odluno i brzo. I sa zakanjenjem. Zbog toga je isputena dobra prilika da se u neprijateljevim redovima napravi dar-mar, ba onako kao i pred poloajima Prvog bataljona. U meuvremenu je neprijatelju pristiglo pojaa nje iz Krapine. To mu je dalo hrabrosti da krene u nov juri. Ali uzalud. Udarni bataljon je izdrao iako je i njegov borbeni stroj bio ozbiljno uzdrman. Poloajem poee da struje vijesti. Iz Prve ete javljaju: ranjen je komandant Stevo Krka, poginuli su Zvonko Korbar i Josip Tucman, a ranjeni poli tiki delegat Ljudevit Vlahovicek, Vinko Jakopevic i Stjepan Bazarota. Druga eta ima dva mrtva; to su, kako se kasnije saznalo, Nikola Dumi i Filip Boroa. Javili su po kuriru i imena ranjenih: Petar Kaplonov, Stjepan Stiplovek i Franjo Komin. Iz Tree ete stie vijest da je ranjen Dragutin L a h . . . U meuvremenu su ustae i gestapovci ponovo krenuli na silovit juri. Borba se zametnula u sjever nom zaseoku. Prvi udarni se povukao, ali samo do iznad sela, gdje je zauzeo busiju. Ustae nisu smjele dalje, jer je no ve bila tu. Plaili su se novih gubitaka. Stoga su se dali na posao da izvuku preiv jele i mrtve sa brisanog prostora ispred poloaja 57

Prvog i Treeg bataljona. Kako su izbrojali partizan ski osmatrai, takvih je bilo oko dvije stotine. Tako je faistika kaznena ekspedicija oko 20 asova, poslije pet sati borbe, neslavno napustila Gornje Jesenje i povukla se u Krapinu. tab brigade je odmah sveo bilans. Brigada je postigla jo jedan uspjeh. Prvi udarni i Trei bataljon su dobro sudejstvovali. Uspjeh bi bio jo vei da je Drugi bataljon u svemu izvrio nareenje i na vrijeme napao neprijatelja u desni bok. tabovi su imali pregled situacije i drali jedinice u rukama. Veza je bila dobra. Nareenja i zadaci bili su jasni i realni. Gubici 5 mrtvih i 11 ranjenih bili bi jo manji da su se borci vjetije koristili zaklonima i prilagoavali zemljitu, da se nisu nepotrebno otkri vali . . . Bila je to dragocjena pouka. Ali je za nas jo dragocjenije bilo to to je nakon te borbe, pria tadanji komesar brigade Ivica Greti, jo vie porastao borbeni moral boraca, to je povjerenje u sebe, povjerenje u snagu brigade, bilo jo vee, jo tvre. Ta velika pobjeda je politiki dobro iskoritena u brigadi i na terenu. Sastavljen je letak kojim se poziva narod Hrvatskog zagorja da neodlono stupa masovno u borbu. Parola dana je bila: ,Stvarajmo Prvu zagorsku diviziju!'... O tome u proglasu izmeu ostalog pie: U vrijeme odsutnosti nae Prve zagorske brigade iz Zagorja, krvavi okupator i njegovi pomagai ustae bacili su se s divljakim bijesom na progone, hap enja, teroriziranja, pljaku i prisilnu mobilizaciju. Teror je bio jak, pa su se pojedinci i odazvali u neprijateljsku vojsku. S tim prisilno mobiliziranima, okupator i ustae hoe popuniti svoju razbijenu voj sku na svim frontovima. Po njihovoj zamisli, narod Hrvatskog zagorja bi svojim ivotima trebao produ58

avati faistiku tiraniju. Novomobilizirane su ve nakon kratkog vremena ustae poele zatvarati u blombirane vagone i slati u Njemaku. Sinovi i mue vi Hrvatskog zagorja nisu voljni dati svoj ivot za propalu stvar Hitlera i Pavelia, i zato ti prisilno mobilizirani bjee svakodnevno iz Krapine, Krapin skih Toplica, Pregrade, Zlatara i ostalih mjesta, te se javljaju u nau Zagorsku brigadu. Novomobilizirani, zavedeni i prisilno odvedeni, naputajte neprijateljska uporita, vraajte se svojim kuama, stupajte u redove nae Prve zagorske bri gade! Uinite to to prije, dok jo nije kasno, dok vas ne bace na koji front, dok vas ne snae smrt u borbama sa Prvom zagorskom brigadom ili ostalim jedinicama nae Narodnooslobodilake vojske. Vraaj te se, jer vi niste ustae i mi vas ne smatramo usta ama, jer vi ste svi redom do juer pomagali nau vojsku... . . . I poslije uzastopnih naih pobjeda ludi gesta povci i ustae iz Krapine govore: da e oni unititi Prvu zagorsku brigadu pa makar svi do jednog izgi nuli. Tko e unititi nau brigadu? Da li oni ranjeni i mrtvi u Belecu i Loboru ili ona stotina u Jesenju? Ne, ti zaista ne. Naprotiv, mi emo preostale krvnike i palikue unititi, a iz nae Prve zagorske brigade e narasti Zagorska divizija, s kojom emo i obraniti svoje njive i domove, spasiti nae majke, brau i sestre od ustako-gestapovskih progona. Mi emo oslo boditi na narod od faistikog ropstva, dzvoj titi mir i sretniju budunost, a to emo uiniti tako to emo njih, okupatore, gestapovce i ustae, istrijebiti i satrti u prah i pepeo. To je na zavjet, to je na dug prema narodu, i mi emo to izvriti... . . . Narodnooslobodilaka vojska nae domovine se nalazi u ofenzivi od Triglava do Vardara, od Drave do Jadrana. 59

Sva ta povoljnost unutranje i vanjske situacije mora dati i nama Zagorcima podstreka da jo smjelije stupamo u redove nae Zagorske brigade, da osniva mo nove bataljone i brigade, da stvorimo Zagorsku diviziju! Nabavka oruja i ostale ratne spreme nije danas u pitanju. Nai veliki saveznici Sovjetski Sa vez, Engleska i Amerika nas svim tim u cijelosti po mau. Zato stupajte smjelo u nae jedinice s kojima emo doskora osloboditi nau domovinu od posljed njeg okupatorsko-ustakog izroda. Oslobodimo nau domovinu jo prije konanog sloma faizma! Stupajmo smjelo u redove naih jedinica i stva rajmo Zagorsku diviziju! U duhu provoenja vojnih i politikih ciljeva NOB-a izgraena je i odgovarajua taktika dejstva kojom e se ostvariti ira i neprekidna kontrola cjelo kupnog prostora, ostvariti vra i neposrednija veza s narodom, s partijskim i skojevskim organizacijama, organizacijama NOF-a i Usaoha, organima narodne vlasti, koji e e usmjeriti na tri osnovna prostora: prvi PregradaKlanjec; drugi ira zona Kra pine; trei ira zona Ivanca i Lepoglave. Zahvaljujui tome, politiki ivot u Hrvatskom zagorju je jako oivio. To je pomoglo brigadi da se lake odri na tom prostoru, iji je strategijski znaaj, s pribliavanjem kraja rata, bio sve vei. Rezultati takvog naina aktivnosti brigade, zajedno sa svim antifaistikim organizacijama, ve u kolovozu i rujnu bili su vidljivi. Od 290 boraca, na koliko je bila spala poslije tekih borbi u Bilogori, brigada je do kraja rujna narasla na 650 boraca. Ve krajem listo pada brigada je imala 954 borca i rukovodioca. Tako se za nekoliko mjeseci brojno stanje brigade utrostruilo. Nada boraca da e ona ubrzo prerasti u Prvu zagorsku diviziju znatno se poveala.
60

BRATIMLJENJE NA SUTLI Sistematska kontrola Gornjeg Zagorja Prisne veze s partizanima u Sloveniji Ostvarivanje parole brat stva i jedinstva na cijeloj graninoj liniji prema Sloveniji Razbijanje Pavelievog domobranstva S vie politike irine i vojne pripremljenosti u teku ratnu jesen Ponesena velikom pobjedom nad ustaama i ge stapovcima u Gornjem Jesenju, Zagorska brigada je, u tijesnom sudejstvu sa Zagorskim i Zagrebakim partizanskim odredom i u suradnji s Okrunim komi tetom KPH i Povjerenstvom CK KPH za sjevernu Hrvatsku, krenula u nove politike i vojne akcije na podruju gornjeg Zagorja. Cilj tih akcija je bio: upoznavanje naroda s najnovijim domaajima razvoja NOB-a i perspektivom openarodne revolucionarne borbe i poslijeratnog politikog ustrojstva zemlje; razbijanje svih organizacija koje su jo bile u slubi faistikog okupatora i njegovih domaih slugu usta a; razaranje neprijateljevog saobraaja koji vodi iz velikog zagrebakog saobraajnog raskra prema sje veru, tj. prema Treem rajhu, jer su te saobraajnice, u vezi s opim razvojem situacije na jugoslavenskom ratitu 1944. godine, dobivale sve vei strategijski znaaj. Da bi zahvatila to ire prostore, brigada je cijeli kolovoz i rujan dejstvovala rastresito, po bataljonima, usmjeravajui teite na tri operativna prostora: u meurijeju Krapine i Sutle, u meurijeju Bednje, 61

Drave i Dravinje, i u iroj zoni Krapine, politikog i ekonomskog sredita Hrvatskog zagorja. U skladu s pravcima dejstva bataljona podijelio se i tab brigade. Sedmog kolovoza su bataljoni Zagorske brigade krenuli svojim dugim i odvojenim mar-rutama: Prvi udarni, zajedno s komesarom brigade, na zapad, pre ma Sutli; Drugi bataljon na sjever, u iri rajon Ravne gore i Gornje Voe; Trei bataljon na prostor Krapi ne, koju je neprijatelj pretvorio u svoje jako upo rite. U danononim pokretima, tako rei bez predaha, Prvi udarni bataljon je ostvario sistematsku kontrolu cjelokupnog prostora izmeu Pregrade, Tuhlja i Klanjca. Na udaru njegovih eta bile su faistike orga nizacije i milicija, organi vlasti, faistiki agenti, dounici, saboteri, verceri i svi drugi koji su se uporno vukli uz skut ustake strahovlade. Meu njima su se nali i prikriveni i otvoreni ustaki po magai maekovci, koji su i dalje odvraali Zagorce da stupaju u redove NOV i gurali ih u narodnu izdaju. U tim nastojanjima su se sluili i raznovrsnim parolama. Jedna od njih, koja je esto osvanjivala u selima izmeu Krapine i Sutle, bila je ova: Mi, Zagorci, ne trebamo druge stranke traiti, jer imademo svoju staru stranku Stjepana i Ante Radia. A tko ne priznaje Maeka, taj iskrivljuje Radia... U takvim uvjetima je prava politika rije bila potrebna isto toliko kao i puka. A zagorski partizani su se uspjeno sluili i jednim i drugim orujem. Iznenadni napad ete Udarnog bataljona tih dana na kolu u Krapinskim Toplicama, u kojoj je bilo prikupljeno oko 200 mladia prisilno mobiliziranih za ustake formacije, odjeknuo je daleko i bio jo jedan udarac planovima ustaa da u Zagorju stvore izvor za popunu svojih jedinica. Razbijanje novo62

formiranih jedinica ustake milicije u Stipernici i Sopotu ubrzalo je ope njihovo osipanje. Sline je posljedice imao i napad na jedinicu ustake tzv. asne radne slube u Mirkovcu, gdje je zarobljeno devet domobranskih starjeina. Izlazak Udarnog bataljona na rijeku Sutlu bio je nov prilog bratimljenju s borcima NOV u Sloveni ji, koja je bila pod strogom okupacionom kontrolom njemakih snaga. Bataljon uspostavlja veze s Kozjanskim NOP-odredom, prelazi Sutlu i izvodi na terito riju Slovenije vie akcija. U zasjedi kod Brezica, koja je postavljena faistikoj kaznenoj ekspediciji, oteto je deset kola plijena opljakanog u slovenakim seli ma. Sve opljakane stvari vraene su seljacima. To je podiglo borbeno raspoloenje naroda. Udarni bata ljon je zajedno s Kozjanskim NOP-odredom uestvo vao u napadu na andare u Podsredi (28. kolovoz). U etvorosatnoj borbi Zagorci i Kozjanci su bratski, rame uz rame, izveli tri juria na utvrenu zgradu iz koje su andari pruali ogoren otpor. To se pono vilo i prilikom napada na jaku gestapovsku posadu u Leskovcu (Slovenija). Vojnog uspjeha, istina, nije mnogo bilo, jer ni Udarni bataljon, a ni borci Kozjanskog odreda nisu imali odgovarajue oruje za raza ranje neprijateljevih utvrenja. Ali je ostalo ono to je mnogo jae od jedne dobivene bitke brat stvo, uzajamno povjerenje, spremnost na meusobnu ispomo, manifestacija jedinstva borbe naroda Jugo slavije. I dok se Udarni bataljon razmahao aktivnou u meurijeju KrapinaSutla, Drugi je bataljon sta vio pod kontrolu cijeli prostor sjeverno od Maci ja i Petrove gore, sistematski obilazei naselja: Trakoan, Bednju, Vinjicu, Vuku, Brezovu Goru, Gornju Vou, Gornje i Donje Jesenje, Putkovec, Petrovsko... Na njegovom putu jaaju organi narodne vlasti, orga nizacije KPH, NOF-a, AF-a, Usaoha. U isto vrijeme
63

Trei bataljon pravi krugove oko Krapine, pojav ljujui se as s jedne, as s druge njene strane. Neprijatelj je pokuavao da omete bataljone u akcijama. Pripremio im je i nekoliko opasnih zamki. Za vrijeme boravka Udarnog bataljona u podruju Zbilja, ustako-domobranske snage su krenule na nje ga koncentrino: od Desinia, Vina Gore, Pregrade i Tuheljskih Toplica, s namjerom da ga opkole i unite. Ali se Udarni pravovremeno izvukao, pa je neprija telj udario u prazno. Prva eta, iako je tek nakrat ko prihvatila borbu, izbacila je iz stroja vie od 50 neprijateljevih vojnika, od kojih je 30 zauvijek ostalo na bojnom popritu. Teak ali uspjean okraj imao je i Trei bataljon kod Hromeca, u Maceljskoj umi. Gestapovci su htjeli da ga iznenade, ali se dogodilo obratno. Borci su ih pustili da im se priblie gotovo nadohvat cijevi, a onda su iznenadnim plotunom iz svih oruja deset ko vali redove napadaa. Napad gestapovaca je bio brzo skren. Na Drugi bataljon je, za vrijeme njegova boravka u Bednji, nasrnula ustaka bojna iz Lepoglave. Ali bataljon je vjetim manevrom izbjegao udarac i izvu kao se iz teke situacije. Tako su se redali pokreti i borbe bez prekida, po pripeci najtoplijeg mjeseca. Na tim svojim mar-rutama, na kojima je truljela oha na znojnim bora kim leima, a sopstvena sol nagrizala ramena isje ena otrim ivicama mitraljeza, municijskih kutija, postolja od minobacaa, od drki ranjenikih nosila, bataljoni su savladali preko sedam stotina kilome tara. Djelovali su i kao borbene jedinice i kao politi ki, revolucionarni odredi Komunistike partije, tuma ei ciljeve za koje se bore jedinice NOVJ i cjelokup ni narodnooslobodilaki pokret.
64

Vojna i politikopropagandna aktivnost Zagorske brigade u kolovozu, a jo vie u rujnu, bila je usredsrijeena i na razbijanje neprijateljevih vojnih for macija i organizacija, prije svega domobranskih jedi nica. To je bilo u skladu s pozivom kojim je, 30. kolovoza, vrhovni komandant NOV i POJ drug Tito svim domobranima i etnicima odredio 15. rujna kao rok za naputanje kvislinkih oruanih formacija i prelazak na stranu NOV i POJ. Glavni tab NOV i PO Hrvatske je ponovio taj poziv svojim proglasom, upozorivi strogo sve domo brane i etnike: Upozoravamo vas da smjesta napustite oruane neprijateljske formacije i preete na stranu NOV. Pred vama ostaje jo malo vremena. Ili ete prei na stranu svog naroda, ili e vas narod na kraju kazniti kao izdajnike... Sve je to, uz djelovanje brigade i Drugog zagor skog NOP-odreda i antifaistikih organizacija, imalo svog odjeka, te su se domobranske jedinice sve vie osipale. A i ope politiko stanje u Hrvatskom zagorju bilo je povoljno. Omladina se sve vie opredjeluje za NOB, pa je, kao rezultat tog politikog pregrupisavanja, dolo i do ubrzanog priliva novih boraca. Samo je u kolovozu u Drugi zagorski odred, Zagreba ki odred, Kalniki odred, Omladinski bataljon Zapad ne grupe NOP-odreda, u Prvu zagorsku brigadu i jedinice Trideset druge divizije dolo vie od 1.200 Zagoraca. Od toga broja boraca mogle bi se obrazo vati jo dvije zagorske brigade, odnosno prva zagor ska divizija. Zagorska brigada je, znatno priirivi svoje redo ve, obrazovala i etvrti bataljon. Razvoj narodne vlasti u Hrvatskom zagorju dobio je u to vrijeme nov polet. Od oko 300 sela i naselja, u preko 280 su bili organizirani NOO-i. 65

U bilance aktivnosti Prve zagorske brigade u kolovoju i rujnu svakako ide i sreivanje brigade u vojnom i politikom pogledu. Svaki slobodan tre nutak je bio iskoriten za vojnostrunu obuku i ideoloko-politiko obrazovanje rukovodilaca i bora ca. Partijske elije i skojevske grupe, partijski biroi u batalj onima i brigadni komitet kritiki su razma trali ponaanje lanova Partije i Skoja u provoenju ratnih zadataka i u politikopropagandnom radu meu narodom. Takoer je redovno analiziran moralno-politiki lik kandidata za lana Partije i skojevaca te mladih boraca, pa su u tom mjesecu partijske elije i skojevske grupe znatno ojaale. Razmotrena je situacija na istonoj fronti i na zapadnim frontovima, u Francuskoj i Italiji, a posebno vojno-politika situacija u Jugoslaviji, s obzirom na to da je teite dejstava jedinica NOVJ preneseno u istone krajeve kao uvod u odluujue operacije za konano oslobo enje zemlje. Potanko su razmatrane politike prilike u Hrvatskom zagorju, za koje se i neprijatelj poeo, u skladu s opom situacijom, sve vie zanimati. Tra ila se taktika vojnog i politikog djelovanja u krajnje zamrenim i nepovoljnim uvjetima. Uinjen je napre dak i u teorijskom obrazovanju komunista. Predma je marksistike literature bilo malo, to nije bio razlog da se ne ui. Jedini primjerak Istorije SKP (b) putovao je od elije do elije. Tako je bilo i desetak svezaka Dijalektikog materijalizma, O kadrovima od Dimitrova i O ekonomskom razvoju drutva. Radi vojnog i ideoloko-politikog uzdizanja ru kovodeeg kadra, pri tabu Zapadne grupe NOP-odreda organizirani su krai teajevi. U batalj onima, na sastancima rukovodeeg kadra i komunista, raspra vljalo se o aktualnim temama vojne organiziranosti, ustrojstva vojnih kolektiva, discipline, stava KPJ prema nacionalnom, seljakom i drugim pitanjima.
66

Sve su te pripreme bile prijeko potrebne, jer je Prva zagorska brigada brojno naglo narasla. A partijsko-politikog kadra nije u brigadi bilo dovoljno. To je od svih svjesnih snaga brigade, rukovodila ca, komunista, kandidata, skojevaca, agitatora, zahti jevalo svakodnevni uporan rad na preodgajanju novodolih boraca kako bi to bre usvojili liniju KPH u pogledu razvoja NOB-a u Hrvatskoj, primili etike norme koje su bile svete za partizane: hrab rost, drugarstvo, odanost pokretu, nesebinost, borbe nost. U komesar skom izvjetaju taba Zapadne grupe od 26. rujna 1944. izmeu ostalog stoji: Politiki nivo je dosta pao, no moe se rei da se svi novodoli mnogo interesiraju za politika pita nja. Veina novodolih su vedri i poletni ljudi, prosto se vidi da je situacija u zemlji i svijetu otvorila narodu svijest za sasvim jasnu i opravdanu stvar, i u toj injenici se stvarno vidi da sav narod stie vjeru u pobjedu, to je u velikom broju sela u vrije me neprijateljskih ofenziva, unatrag nekoliko mjese ci, bilo dosta uskolebano. Zagorska brigada je uskoro uvrstila svoje redo ve, postala i u vojnom i u ideoloko-politikom pogledu dobro ureen kolektiv. Tako osnaena i obo gaena, ona je u jesen 1944. ula potpuno spremna za teke borbe koje su je ekale, najprije kod Vara dinskih Toplica. Poslije toga e se opet, ali samo nakratko, nai u Zagorju, a zatim se otisnuti na Bilo goru, u Podravinu, Moslavinu. A vratit e se ponovo u svoje roeno Zagorje tek kao jedna od pobjednikih kolona u zavrnim operacijama za osloboenje zemlje.

67

U VARADINSKOM KRAJU Na elu brigade novi tab, trei po redu Dva napada na Varadinske Toplice i Tonimir Saobraajnica ZagrebVaradin stalno pod udarima Zagor ske brigade Okraji s elitnim poglavnikovim tjeles nim zborom Teka drama u nabujaloj Bednji Trijumfalni povratak u Zagorje Opi pravac aktivnosti Zagorske brigade se kra jem rujna pomjerao izduenim grebenom Ivanice prema istoku, ka saobraajnici VaradinZagreb, odnosno prema novoj operativnoj zoni Varadin skom gorju. Trebalo je da ona tu, u sklopu operacija koje je tab Desetog korpusa planirao na irem prostoru sjeverne Hrvatske, izvede nekoliko znaajnih zadataka. Neprijatelj je budno osmatrao kretanje brigade i odluio da je omete u njenoj najnovijoj namjeri. Prvi nasrtaj na brigadu dogodio se 3. listopada. Dvije satnije ustaa iz Zlatara zaputile su se prema Loboru i dalje na sjever, prema grebenu Ivanice. Bilo je 11 sati kada su ustae prosto nagazile na Trei bataljon, koji ih je spremno ekao na poloaju. I tu je dolo do otrih juria i protujuria. Poslije jednog odlunog protujuria, u kom je Trea eta odigrala glavnu ulo gu, ustae su se dale u bijeg prema svom uporitu Zlataru. Na popritu borbi ostavili su 8 mrtvih i 5 ranjenih. Glavnina brigade je produila mar ka Kalnikom gorju. Kritina zona u tom pokretu je prijelaz sao68

braajnice VaradinZagreb, na kojoj je uvijek do lazilo do okraja. Tako je bilo i ovaj put. Ustae iz sastava PTS (Poglavnikov tjelesni zbor ili tjelesna divizija-garda) iz Novog Marofa i satnija tzv. Brzopokretnog sklopa iz Orekovieve bojne (izviaka eta iz oklopne borbene grupe) odluile su da presije ku mar brigade. Opet je Trei bataljon bio glavna prepreka. Saekao je ojaanu ustaku satniju na povoljnim poloajima iznad Sudovca i odbacio je u prvom naletu s Kalnikog gorja. Ustae su, meutim, bile uporne. Oko 12 sati je iz Novog Marofa prema Viso kom stigla jo jedna njihova satnija sa 6 tenkova, uz pratnju oko jedne satnije domobrana. Pod zati tom artiljerijske, minobacake i tenkovske vatre, ustae su ponovo nasrnule na Trei bataljon. Nesraz mjera u odnosu snaga je bila odve velika, pa se bataljon vjeto izvukao ispod udarca i posjeo nove poloaje u rejonu Bele Gorice. Ali prije nego to je izveo taj manevar, on je u nepovoljnijoj prilici sruio svu svoju vatru u ivo, te se onaj brzopokretni sklop u trenu smanjio za oko 60 vojnika, od kojih je 30 zauvijek ostalo na popritu borbe. Dok se Trei bataljon tukao, brigada je savladala saobraajnicu VaradinZagreb i stigla na podruje Varadinskog gorja. Novi tab brigade, trei od njenog osnivanja, ipak je kritiki ocijenio te usputne epizodne borbe. U operativnom izvjetaju upuenom tabu Zapadne grupe POH, novi vrilac dunosti komandanta Valent urii i komesar brigade major Ivica Kraneli zakljuili su da je prva slabost bila u tome to su ostali bataljoni, dok se Trei tukao, bili neaktivni, nisu se angairali u borbi. Proputena je izvanredna prilika da se na pogodnom zemljitu, uz primjenu partizanske taktike, postigne efektna pobjeda na pr69

vom koraku u varadinski kraj, pobjeda koja bi ima la velik vojno-politiki znaaj. lanovi tabova bataljona, koji su se razili po etama, nisu uvidjeli ansu koja se ukazala u dinamici borbe i nisu ispoljili prije ko potrebnu inicijativu da se ukljue u borbu i po mognu Treem bataljonu. To je bio uzrok to nije dosegnut onaj rezultat i ishod borbi koji su se objek tivno mogli dosei. A kao to to u ratu uvijek biva, jednom proputena prilika vie se ne vraa. Prva zagorska brigada je, najzad, zauzela pozici je na vanom operativnom prostoru Kalnikom i Varadinskotoplikom gorju, spremna da, u sklopu ireg plana aktivnosti Desetog korpusa u sjevernoj Hrvatskoj, izvri svoj dio zadatka. A on se sastojao u vezivanju ustako-domobranskih snaga za sebe da ne bi mogle stii u pomo uporitu u Koprivnici, koje e napasti snage Desetog i estog korpusa i Sedme banijske divizije. Prvih desetak dana listopada brigada provodi ivu izviaku aktivnost du saobraajnica koje se zrakasto ire iz raskrsnice u Novom Marofu prema Varadinu, Varadinskim Toplicama, Ludbregu i Za grebu. U sreditu njenog neposrednog istraivanja je prostor: Novi Marof, Varadinske Toplice, Tonimir. Osnovni je njen cilj da otkrije sve promjene u bor benom rasporedu, veliini i naoruanju ustako-do mobranskih snaga i okupatorskih snaga na tom po druju. Uz put se iskoriuje svaka prilika za politiko-propagandni rad meu stanovnitvom, koje due vrijeme nije bilo u dodiru s veim jedinicama NOVJ. Takoer se ne proputa mogunost za politiko-partijski rad u etama i bataljonima i za borbenu obuku. U to vrijeme, 9. listopada, dolazi i do jedne epizodne, ali veoma otre borbe izmeu Udarnog bataljona, koji je bio u zasjedi na saobraajnici kod Novog Marofa, i dvije satnije Brzopokretnog sklopa,
70

podranog sa 6 tenkova. Borba je trajala od 8 sati ujutro do 16 sati, kada se neprijatelj, po obiaju, povukao u svoje uporite Novi Marof bojei se noi, koja je svagda bila i ostala saveznik partizana. Ali do nove i isto tako otre borbe dolo je sutradan, kada je na zasjedu Udarnog bataljona na letjela manja ustaka kolona. Ona je u prvom sudaru bila odbijena. Meutim, njena je pojava samo nazna ila irinu akcije ustako-domobranskih snaga iji je cilj bio da skinu Zagorsku brigadu s vane saobraajnice VaradinZagreb. Na zasjedu Treeg bataljo na kod Breznikog Huma je naila druga, vea kolo na. Trei bataljon je bio bri i ve u prvom sudaru borci su oteli mitraljez. U opoj guvi i zbunjenosti koja je nastala, vojnici ustake satnije su se pretvorili u pravu metu za precizno gaanje i zaas ih je palo 17. Uskoro je pristigla u pomo i druga satnija, koju je podravao jedan laki tenk. Borci se bez oklijevanja okomie na tenk i on je ubrzo izgorio u plamenu. To je bila jo jedna lekcija neprijatelju, a zagor cima novo saznanje o vrijednosti iznenaenja i samo pouzdanja ak i u borbi protiv tenkova. Poslije usputnih zasjednih borbi brigada je kre nula da ostvari glavni cilj zbog kojeg je i dola na podruje Varadinskotoplikog gorja napad na ustaka uporita u Varadinskim Toplicama i Tonimiru. Ona je to izvela 14. listopada, u trenucima dok su se vodile teke borbe za osloboenje Koprivnice. Borci su gorjeli od elje za uspjehom. Jer svaki je od njih bio svjestan toga da e se, ako uspiju obje operacije, stvoriti prostran i operativno povezan oslo boeni teritorij u sjevernoj Hrvatskoj Podravina, Bilogora, Moslavina i Kalnik. Time bi se stvorili svi potrebni uvjeti za razmah operacija veih razmjera u sjevernoj Hrvatskoj, iji je operativni i strategijski znaaj rastao s obzirom na nastojanje neprijatelja da uvrsti juni bok svo^e tzv. hitlerovske tvrave. 71

Operativnim planom koji je pripremio tab bri gade pod neposrednom komandom taba Zapadne grupe NOP-odreda obuhvaeni su svi inioci koji bi mogli utjecati na tok i ishod borbe za Varadinske Toplice i Tonimir. U skladu s tim stvorena je i orga nizaciona shema poretka za napad i osiguranje na pada, pri emu je angairanje snaga bilo postavljeno na krajnje racionalan nain. Glavni zadatak u napadu povjeren je najmlaem, etvrtom bataljonu, kojim su komandovali potporunik Josip Muri, komandant, i Bla Rusek, politiki komesar. Trebalo je da napad na Varadinske Toplice i Tonimir bude prva vea provjera borbene sprem nosti i boraca i taba bataljona, iji su lanovi, s komandantom na elu, bili jo omladinci. Prvi udarni bataljon, kojim komandu ju iskusne starjeine: Stjepan Krka, komandant, i Mirko Beloevi, politiki komesar, uz aktivnu suradnju ambi cioznog i odlunog partijskog sekretara Antona idania, dobio je zadatak da izvri demonstrativni napad na garnizon u Novom Marofu kako bi vezao te nepri jateljeve snage za sebe i onemoguio ih da stignu u pomo ustaama u Varadinskim Toplicama. Drugi bataljon e, pod komandom Ferde Klasia, komandanta, i Mate Benikog, komesara, osigurati napad etvrtog bataljona spreavanjem intervencije neprijateljevih snaga iz Varadina preko sela Kneginca, obranom na poloajima sjeverno od sela Vrtlinovca i na kosama Vile Bauer. Treem bataljonu, koji je imao mnogo otrih borbi s uspjenim ishodom, povjereno je da napad na Varadinske Toplice osigura od mogune interven cije neprijatelja iz Varadina saobraajnicom preko sela Seketina. Zadatak e izvriti posij edanj em polo aja sjeverno od sela Luana s izdvojenom etom kod Halita. Kako je na elo bataljona stao novi koman72

dant, porunik Milivoj Kunovi (komesar je Slavko Pavunc), a na elo partijske organizacije novi sekre tar, Ivan Klainhauz, dotadanji komesar Prve ete, to e biti ozbiljna provjera snalaljivosti taba bata ljona, iji sta na tom poslu nije bio velik. U 5 sati ujutro 14. listopada komandant Josip Muri doveo je glavninu bataljona na jurino odsto janje, na same prilaze Varadinskim Toplicama. Prva eta Mije Marica i Druga eta Josipa Strbuclina svile su se neujno oko uporita i na znak komandanta jurnule u grad. Ali prvi nalet je liio na upad u osinjak. Ustae se ih spremno doekale iz dobro utvr enih zgrada, te se ubrzo uvidjelo da samo puke i pukomitraljezi nisu dovoljni da se gradi osvoji. Situacija se jo vie pogorala kada je po poloa jima etvrtog bataljona, iji je desni bok bio otkriven, poela da sipa artiljerijska i tenkovska vatra ustaa koje su nastupale s pravca Varadina. Ranjavanje komandanta i jo nekoliko starjeina teko se dojmi lo boraca i oni su se zalijepili za zemlju ne kreui se naprijed niti se vraajui. Najposlije su se Murievi borci morali pomiriti s gorinom neuspjeha i povui na poloaje kod sela Vrtlinovca. Ali ono to nije polo za rukom glavnini etvrtog bataljona, polo je njegovoj Treoj eti, kojom je komandovao Vinko Goriki. Ona je ve u prvom naletu pregazila neprijateljevu posadu u Tonimiru. Meutim, obraun jo nije bio zavren. Kao to se i oekivalo, ustae i domobrani iz Varadina pohi tali su u pomo napadnutim posadama u Varadin skim Toplicama i Tonimiru. Samo sat poslije napada njihova je motorizirana kolona, s dva laka tenka, ve bila pred poloajima Drugog bataljona na osigu ranju. On je u prvi mah popustio pred neprijateljevim naletom. Ohrabrene poetnim uspjehom, ustae su jurnule dalje, prema tek osloboenom Tonimiru.
73

Sudar je bio beskompromisan. Ilo se na sve ili nita. Borci Vinka Gorikog su izdrali prvi neprijateljev nalet. U meuvremenu, dok su se usta e sreivale da bi krenule u nov juri, u osloboeni Tonimir pristigla je i Druga eta Josipa Strbuclina. Mladi komandant bataljona Josip Muri se pri tome rukovodio poznatim taktikim naelom: ako ne ide tamo gdje se eli, valja pritisnuti tamo gdje ima izgleda na uspjeh. Tonimir se tako pretvorio u glavno poprite borbe. Prilikom drugog neprijateljevog juria zametnuo se estok obraun, u kom se istaklo na desetinu i vie pravih junaka. Prvi meu njima je bio Vinko Goriki, komandir Tree ete, koji je rukovodio bor bom, zatim komandiri vodova Tomo Crnevi, Ivan Svornik i Drago Mikuljan, pa mitraljesci Ivan Vuger i Franjo Haur. Gdje je bilo najtee, bili su Rudolf Gospoi i Vlado Vugrini. Druga eta, s Josipom Strbuclinom na elu, jo je vie raspalila borbu. Mitraljesci Zvonko Horvati, Nikolaj Borisov i njihovi pomonici Drago Huzjan i Mijo Sekuli svojim su rafalima stvorili neprobojni olovni tit pred Tonimirom. A bolniarka Slavka Pekec je po kii metaka i granata stizala do ranje nih, previ jala ih na poloaju i izvlaila u zaklone. Branioci Tonimira nisu poputali. Odrali su se i u treem, najeem ustakom naletu. Podnosili su stoiki i artiljerijsku i minobacaku vatru punih devet sati, od 5 do 14 asova. Neprijatelj je najposlije shvatio da ne moe dalje. Ustuknuo je, ostavivi na prilazima Tonimiru 11 mrtvih i 12 ranjenih. Upornost u borbi je, naravno, morao platiti i etvrti bataljon, pogotovu eta Vinka Gorikog. Dva deset drugova je moralo napustiti borbeni stroj, od kojih je jedan, Vinko Jugec, radnik iz Zagreba, tu ostao zauvijek.
74

Neprijatelj se sasvim povukao. Napustio je ak i istaknutu taku Vilu Bauer, koju je bio zauzeo. Nastalo je zatije. Ali su svi borci dobro znali da je to zatije pred buru. Jer ukupnim ishodom devetosatne borbe, voe ne toga dana, nije bila zadovoljna ni jedna strana u sudaru. Osvojeni i obranjeni Tonimir znaio je, istina, veliku moralnu i vojnu prednost. I upornost u obrani, borbenost i aktivnost bile su velike vrijed nosti koje su podizale borbeni moral i vjeru u vlas tite snage. Ali glavni cilj Varadinske Toplice nije postignut. Tako je Zagorska brigada ekala novi okraj u procijepu: neprijatelj sprijeda prema Varadinu, neprijatelj iza lea u Varadinskim Toplicama... Do novog sudara e, svakako, brzo doi. Zato se predah morao dobro iskoristiti. Trebalo se odmoriti, srediti, proniknuti u neprijateljevu borbenu snagu, taktiku dejstva, te na osnovu dotadanjih iskustava smisliti neto originalno za novi okraj. O tome se razmiljalo u tabu brigade i tabovima bataljona, u svim etama. Sutradan, 15. listopada, oko 11 sati neprijatelj iz Varadina je ponovo krenuo. Jedna kolona ustaa sa dva tenka ustremila se preko sela Kneginjca cestom ka Vili Bauer i dalje, ka Tonimiru. Tu je naletjela opet na Drugi bataljon. Druga kolona je pokuala prodor preko sela Seketina i tu se sudarila s Treim bataljonom. Trea kolona je krenula od Novog Marofa prema selu Luanima pravo Treem bataljonu u lea. Ubrzo se stvorila paklena guva. Samo to su se ustae domogle istaknute take Vile Bauer, otro ih je udarila u bok Druga eta Drugog bataljona. Neprijatelj se zbunio. eta se jo vie zasijecala u njegov poredak. I nije bilo druge 75

nego nalijevo krug, prema Varadinu. Ali eta ih je u stopu gonila. Za to vrijeme pristigla je jo jedna eta Drugog bataljona i vjetim manevrom napala ustae u povlaenju s boka. Neprijatelj se naao u tekoj situaciji. Ako bude i dalje bjeao, gorjet e i izgorjeti u partizanskoj vatri. Zato se ukotvio na koti 262. Tu se zametnula otra borba. U nju se pokuao umijeati i tenk koji je iao cestom. No i za njega su Zagorci nali lijeka. Tu se stvorila grupa boraca s runim bombama i dombulom. Gusjenice su bile brzo presjeene. Tenk je morao stati. Tada se borba povela za tenk. O tome Mijo Pav~ lia, operativni oficir Drugog bataljona, pria: Iziao sam s komesarom bataljona na cestu u trenutku kada je naiao ustaki tenk. Grupa boraca koja se tu nala nije se zbunila. Borci zakovitlae rune bombe pravo pod gusjenice. Posada ustakog tenka se uplaila od tih uestalih eksplozija i naglo zaokrenula. Ali gusjenica pue. Tri tenkista iskoie iz tenka. Zarobismo ih. Situacija je bila krajnje neizvjesna. Ustae su bile u blizini. Pobojali smo se da e nam oteti tenk. Zato sam naredio niandiji dombula da ispali u njega minu. Ispalio sam i ja jednu. Meutim, oklop je odolio minama. Onda smo tenk razmontirali. Izva dili smo oko 100 litara benzina iz rezervoara, top i borbeni komplet municije ... Kada je pao mrak, komandant Drugog bataljona je ubacio u borbu i ostale dvije ete. Neprijatelj na koti 262 moda bi se rado povukao, ali je to bilo opasno u okolnostima koje su mu nametnuli borci Drugog bataljona Ferde Klasia Fereka. Zato je borba nastavljena, mimo ustakog obiaja, do u no, sve do 22 sata. Tek tada je neprijatelju polo za rukom da se odlijepi i povue prema Varadinu. Ali bez tenka on je dogorijevao na cesti.
76

Neprijateljeve kolone koje su napale Trei bataljon na poloajima kod sela Luana takoer su se morale povui nesvrena posla. Svi njihovi jurii su odbijeni. Ukratko, bio je to slab dan za ustae i nova potvrda borbenosti i ilavosti Zagorske brigade, oso bito njenog Drugog i Treeg bataljona. Tenkovi, koji su ranije izazivali strah i trepet, vie nisu bili bauk. Borci su se uvjerili da mogu s njima izai nakraj ako postupe znalaki, hrabro i odluno. To je bio nov prilog podizanju svijesti o vlasti tim mogunostima. To e biti bitna sadrina vojne obuke, politikog i partijskog rada u brigadi, pred kojom je stajala jo jedna borba za Varadinske Toplice. I do te borbe e, doista, uskoro i doi. tab brigade, koji je odluio da nanovo okua sreu 16. listopada, prestrojio je bataljone za napad na Varadinske Toplice i osiguranje napada. Glavni zadatak su dobili Prvi udarni i etvrti bataljon. Trei e napasti neprijateljeve snage koje su u meuvre menu zauzele Tonimir, a Drugi osigurati napad za sluaj da neprijatelj intervenira s pravca Ludbrega. Drugi napad na Varadinske Toplice mora us pjeti! To smo bili vrsto rijeili. I u tom pogledu smo sproveli ivu politiku pripremu, sjea se ko mandant Prvog udarnog Stjepan Krka. Imali smo, dakako, na umu neuspjeh etvrtog bataljona u prvom napadu. Zadatak je za nas bio utoliko tei to je to u izvjesnom smislu davalo i neprijatelju neku psiho loku prednost. A bilo je posrijedi i pritajeno rival stvo: ako nije uspio etvrti bataljon mora uspjeti na!... Izali smo u vinograde HrastovacSeljnica na kosama zapadno od Varadinskih Toplica, koje su se razastrle ispod nas. Tu smo ponovo precizirali pravce napada svake ete. I negdje oko 9,30 sati 77

naveer sjurili smo se u grad. Ustae su se zbunile. Nastalo je komeanje. Znali smo da su to kritini trenuci. To je dobra prilika da se udari jo ee. Prodrli smo do samog sredita i tjerali ustae iz utvrenih zgrada. Junaci te noi bili su borci Tree ete komandira Nikole Fusa i komesara Stjepana Vargovia. S druge strane je dejstvovao etvrti bataljon. Pazili smo da svojom vatrom ne naletimo na njega. Neprijatelj je, napokon, napustio grad. Prema njegovoj vatri smo ocijenili da se izvlai ka Tonimiru, koji je trebao da napada Trei bataljon. Ali vatra Treeg se nije ula. Zacijelo jo nije stigao na polazne poloaje za napad. U takvoj situaciji odluih da gonim neprijatelja prema Tonimiru. To je bilo najkorisnije rjeenje. Moda e u naletu pasti i Tonimir. Jednim udarcem dvije m u h e . . . Ali Tonimir se ovaj put pokazao kao suvie tvrd orah. Neprijateljeve snage koje su prije toga zauzele Tonimir i ove koje su se povukle pred nairta iz. Vara dinskih Toplica grevito su se branile. U meuvremenu je napao i Trei bataljon. Zato sam odluio da izvrimo prodor jo dalje, do Vile Bauer. Ali otpor neprijatelja na toj istaknutoj taki i na koti 355 onemoguio nam je dalje gonjenje. Da je Trei bataljon krenuo pravovremeno u napad, vjerojatno bi i Tonimir pao. I tako, dok je u prvom napadu zauzet Tonimir, a Varadnske Toplice nisu, sada se drugi napad zavr io obrnutim rezultatom: Varadinske Toplice su zau zete, a Tonimir nije. Iako uspjeh nije bio potpun, Zagorci su ipak bili zadovoljni. Mogli su barem zaprijetiti ustaama da e slijedei korak biti Varadin! Poslije dva teka okraja brigadi je bio potreban predah. Prije svega, trebalo je izvui pouke za budu78

e okraje. Bataljoni, na primjer, nisu bili izali na polazne poloaje za napad u vrijeme koje je bilo planirano. U napad se nije izalo jedinstveno, pa nije ni bilo skupne snage brigade potrebne da se nepri jatelj slomi i u Tonimiru. Bataljoni nisu meusobno dovoljno sudejstvovali... Sve su to bile ozbiljne gre ke koje se ubudue nikako ne smiju ponoviti. Za utjehu je ipak ostalo: neprijatelj je te noi, u kojoj je dejstovalo i teko oruje brigade (top 47 mm i minobacai), imao 11 mrtvih i dva puta toliko ranjenih. Po nekakvom nepisanom redu, u tri borbe oko Varadinskih Toplica, Tonimira i kote 262 svaki put je crveni nur nosio po jedan bataljon: etvrti, Drugi pa Prvi udarni. Prava prilika za Trei, Kunoviev, bataljon ukazala se ve sutradan, 17. listopada. Bio je na poloajima oko sela Luana kada ga je napala ustaka motorizovana kolona od 9 kami ona punih vojnika i 3 tenka. U prvi as je izgledalo da e ustae prosto pregaziti Kunoviceve borce. Jer omjer snaga nije bio povoljan za njih. Ali oni su imali neto to je jae od tenkova: moral, motiv da se obraunavaju do kraja. To se i vidjelo na popritu borbe, na kojem je za kratko vrijeme izbrojano 40 ubijenih i 10 ranje nih ustaa. Borci Treeg bataljona su oteli ustaama 1 mitraljez i 8 pukomitraljeza, sedam kamiona su zapalili, a dva tenka otetili. Varadinskim ustaama i domobranima je bila odrana prava borbena lekcija. tab brigade je mogao zakljuiti da je brigada poloila ispit zrelosti. Zadovoljni su bili rukovodioci taba Zapadne grupe POH Stjepan Kui, komandant, Ivica Greti, komesar, jer su znali da imaju snanu udarnu pesnicu kojom se mogu rjeavati i veoma sloeni borbeni zadaci. 79

Priznanje za primjernu borbenost Zagorske bri gade na prostoru Varadinskog gorja obiljeeno je naredbom Zapadne grupe partizanskih odreda Hrvat ske od 19. listopada 1944. U naredbi izmeu ostalog stoji: Pohvaljujemo borce i rukovodioce Prve zagorske brigade za uspjeno voenje borbe za Varadinske Toplice i na Varadin-bregu, kojom prilikom je uniteno preko 100 neprijateljskih vojnika, a zapli jenjeno: 1 top sa tenka od 15 tona, 1 teki mitraljez, 2 pukomitraljeza, 30.000 komada mauzer-metaka, 150 mina za teki baca i ostale ratne opreme, te 2 tenka; 1 tenk je oteen i 7 kamiona onesposobljeno. Naroito pohvaljujemo borce i rukovodioce etvr tog bataljona Prve zagorske brigade, koji su svojom upornou uspjeli osloboditi Varadinske Toplice. Brigada se, naposljetku, mogla malo odmoriti, posvetiti sebi, obavijestiti se o onome to se dogaa u raznim dijelovima jugoslavenskog ratita. Koliko se boraca teko dojmila vijest da, i pored svih napora, snage Desetog i estog korpusa i Sedme benijske divizije nisu uspjele osloboditi Koprivnicu, za iju je slobodu proliveno, u trodnevnim borbama, mnogo partizanske krvi, toliko su ih veselile i hrabrile ostale vijesti: o uvodnim borbama velikih grupacija NOVJ i etvrtog moto-mehanizovanog korpusa Crvene armi je za osloboenje glavnog grada Beograda; o razoruavanju okupacione bugarske 5. armije od strane jedinica Glavnog taba NOV i PO za Makedoniju; o onemoguavanju njemakih snaga grupe armija E da se povuku preko Nia i Beograda na sjever . . . Jo malo pa emo pukama u trnje, komen tirali su borci radujui se naivno skorom povratku u svoje gorice i klijeti iz kojih mirie sladak mot. Ali bilo je i onih koji se nisu povodili za tim iluzijama, koji su cijelu stvar gledali iz drugog, i to klasnog kuta, sa stanovita daljeg kretanja revolu80

Slatina kod Preseke, krajem studenog 1944: polaganje zakletve

Pripadnici

saniteta

Prve

zagorske

brigade

i- i
i

vi.

a
Komandant Zapadne grupe NOP-odreda Desetog korpusa (zagrebakog) Stjepan Kui (drugi zdesna) u tabu Prve zagorske udarne brigade. Slijeva nadesno: Ivica Druzinec. komandant, Boris Majer Mari, pomonik komesara brigade. Mirko Beloevi, komesar (krajnji desno) i Josip Muri (ui), komandant etvrtog bataljona

Mar kroz

Podravinu

ije. Puke ne u trnje, govorili su, ve ih i dalje drati u rukama. Ovo nije obian rat. To je revolucija ije tokove valja osigurati da se stvari ne zaokrenu, da se sve ono za ta smo se borili ne izrodi u neto drugo. Ili: Pravo je imao komesar Kouti kada je rekao: ,Niko nam ne moe kau skuhati dok ima mo puke u rukama!... Dok je brigada kruila po poloajima oko Ljubeice, Kalnike Kapele, Skarnika, po Varadinskom gorju, na kojem je doivjela najradosniji trenutak osloboenje Beograda, dotle je neprijatelj pripre mao svoju Kanu. Za to su odabrane i odgovarajue snage. Pakleni plan je izveden 23. listopada. Tri ustake bojne, potpomognute artiljerijom, krenule su u koncentrian napad na brigadu. Jedna je prodirala s pravca Varadina, druga s pravca Ludbrega, a trea od Novog Marofa, brigadi u lea. Odjednom borba sa svih strana. Situacija je bila rizina. Kako se izvui? To je bila prva i osnov na enigma koju je trebalo da rijei tab brigade uz inicijativu tabova sva etiri bataljona. Najugroeniji je bio Drugi bataljon na poloajima kod Tonimira, s predstranim odjeljenjem kod Vile Bauer. On je bio i prva meta neprijateljevih kolona koje su nadirale od Varadina i Ludbrega. Usmjera vanje koncentrinog udara na taj izdvojeni partizan ski bataljon obeavalo je ustaama laku pobjedu, koja bi uz to mogla imati velike propagandne efekte. Takav razvoj situacije je nalagao da se Drugi bata ljon hitno i organizirano izvue s poloaja preko rijeke Bednje, blie glavnini brigade, koja se ve bila grupisala na prostoru sela SkarnikKalnika Kapela. Meutim, za takav manevar bataljon nije bio sasvim ni organizaciono ni politiki pripremljen. Ve to to je morao napustiti poloaj pod pritiskom jakih snaga, nakon ega je bio gonjen snanom vatrom u lea, nagrizalo je moral njegovih boraca. Do kulminacije 81

je dolo kada su se borci dohvatili rijeke Bednje. Umjesto da tee organizirano, pod zatitom vlastite vatre, prelazak preko Bednje pretvorio se u panian bijeg. Prva rtva te sulude trke bila je eta Franje Pogaja. Borci kao da su odjednom otupjeli na opas nost. Pod kiom metaka i granata jurnuli su preko istine u nabujalu rijeku. Sedmorica boraca, zajedno s komandirom Pogajem, ivotom su platili nespo sobnost da savladaju strah, a dvanaestorica su izvu ena preko Bednje s tekim ranama. Jedanaest ih je nestalo, a dvojica su se utopila. eta je prosto izgor jela. Da je komandir ostao iv, morao bi odgovarati za neuspjeh. Ovako se zla sudbina pobrinula za kaz nu. To je bila teka, ivotom plaena pouka i upozo renje rukovodiocima brigade da se i u najteim situ acijama mora odrati borbeni moral i na svaki nain presjei panika kada ona poinje razorno da djeluje. To je bila velika pouka tabu bataljona: i njego vu komandantu Ferdi Klasiu, i komesaru Mati Benikom, a pogotovu partijskom sekretaru Petru Siaku, u ijim je rukama bila sudbina bataljona. Komandiri Druge i Tree ete Rudolf Hanek i Josip otari uspjeli su da odre sve konce u svojim ruka ma. Sotari je izvukao etu preko Bednje bez veih gubitaka. Opa bi situacija, svakako, bila znatno laka da je etvrti bataljon, koji je za to vrijeme bio na des noj obali Bednje, vatrom prihvatio Drugi bataljon u trenucima kada je prelazio rijeku pod izuzetno tekim uvjetima. On to nije uinio. Time nije ispunio osnov nu ratniku dunost. Zato? To pitanje mu je postavio i tab brigade, ocijeniv i to kao neodgovornost tee vrste, kao nedostatak borbene etike koja se gaji u brigadama NOVJ. Brigada se, napokon, okupila na desnoj obali Bednje, izvukavi se iz okruenja koje joj je zaprijetilo,
82

te osigurala sebi slobodan prostor za manevar, za dejstvo na razline naine: ili da se neometano povue u Kalniko gorje, ili da se ustremi na jednu od ustakih kolona. Jo jedan neprijateljev pokuaj da zada odluu jui udarac brigadi je propao. Za tab brigade i tabove bataljona bilo je to jo jedno iskustvo vie, koje je valjalo temeljno ralaniti kako bi se pobolj ao sistem komando van ja jedinicama u borbi, kako bi se jo bolje organiziralo sudejstvo i odrala bor bena inicijativa u rukama i u najteim uvjetima. Na razmiljanje o svemu tome podsticala je i konana listopadna bilanca. Brigada je u tom mjesecu ubila 105 neprijatelj evih vojnika i 56 ranila. Ali je i sama izgubila 85 boraca, od kojih je 16 poginulo, 49 ranjeno i sprovedeno u partizanske bolnice u Gariu, a 20 nestalo. To je bilo dva prema jedan. Na prvi pogled rezultat pozitivan. Ipak, u partizanskoj taktici on bi morao biti povoljniji. To je bila tema od prvorazrednog znaaja za ratnu obuku svih rukovodilaca brigade. Brigadiri moraju biti efikasniji u borbi, moraju napadati vie se koristei iznenaenjem, moraju imati jasniju sliku o neprijateljevom radu, namjerama i naoruanju. Ne smiju ii grlom u jagode, ne smiju napadati iz inata, ne na svaki nain golim prsima na utvrene zgrade i bunkere iz kojih sipaju mitraljeski rafali i rune bombe. Valja se vie sluiti partizanskom tak tikom i lukavstvom . . . Na kraju listopada, nakon veeg broja otrih bor bi, Zagorska brigada je znatno proirila svoje redove. Porasla je, bezmalo, u diviziju. Gotovo da se ostvario davnanji san Zagoraca da imaju svoju diviziju, divi ziju potomaka najveeg zagorskog puntara Matije Gupca. Stvoreni su uvjeti da se njeni redovi ire i dalje.
83

Sa irenjem vlastitih redova, u istoj srazmjeri morao se, dakako, iriti i politiki rad. Moralo se ponavljati ono to su stari borci bili ve savladali. Opet su postale aktuelne odluke Drugog zasjedanja Avnoja i Treeg zasjedanja Zavnoha. Nairoko se objanjavalo to to znai federativno ureenje. Govo rilo se mnogo o buduoj jugoslavenskoj zajednici, o republikama Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Govorilo se o tome, ali se znalo da jo treba voditi upornu borbu za to da se monarhija i formalno ukine. Razgovaralo se o sporazumu Titoubai, ali svi su borci u taj spora zum gledali kao na potez kojim e se one politike snage to idu uz skute monarhije prevesti edni preko vode. Otuda i esto ponavljana omiljena aljiva parola: Zagorci, hoete li republiku? Hoemo! uzvikivali su borci, smijui se u horu. A znate li to je repub lika? To je bila parodija na raun tradicionalne privr enosti Zagoraca republikanskoj ideji. Tom alom es to se razbijala monotonija, esto se ubacivala kao varnica, kao aljiv dodatak politikom ivotu bri gade. Osloboenje istonih dijelova Jugoslavije, Make donije, Srbije, dijelova Vojvodine, Beograda, izazvalo je ee razgovore o Jugoslaviji kao iroj zajednici jugoslavenskih naroda, o prikljuenju Istre, Cresa, Loinja, Zadra, Lastova matici zemlji kao tekovini oslobodilake borbe svih naih naroda, pa se na toj osnovi u brigadi sve vie razgarao i jugoslavenski patriotizam. Kronika brigade u listopadu bila je ispunjena otrim borbama, ali i drugim dogaajima znaajnim za njen ivot. Kratko zatije 12. listopada je iskori tena da se na konferenciji svih politikih rukovodilaca
84

brigade porazgovara o najvanijim pitanjima politi kog rada s borcima. U drugom takvom zatiju, 26. listopada, na konferenciji sa svim tabovima bataljona i komandama eta raspravljalo se o taktikim iskus tvima steenim u borbama u varadinskom kraju, o organizacionom i moralno-politikom stanju u briga di, o politikom i partijskom radu s borcima, o vojnoj obuci, o izgraivanju svjesne ali gvozdene discipline, o metodu rukovoenja i komandovanja . . . Iz izvjetaja komesara Zapadne grupe POH Ivice Gretia od 29. listopada 1944. vidi se da su 19, 20. i 21. listopada takve konferencije odrane sa svim vojnim, politikim i partijskim rukovodiocima i u Kalnikom, Zagorskom i Zagrebakom NOP-odredu. To Je bio znaajan korak ka politikom i organizaci onom uvrivanju svih jedinica na podruju Zagorja i Kalnika, koje su dejstvovale pod komandom taba Zapadne grupe partizanskih odreda Hrvatske. Aktivnost brigade je bila raznolika. Kada nije bila u rukama puka, radilo se politiki i vojnostruno. A znatno je ivnuo i kulturno-zabavni ivot. Orga nizirane su priredbe, usmene novine. Pojaao se agitaeiono-propagandni rad: pisanje parola, lijepljenje letaka, organiziranje predavanja za narod u Varadin skim Toplicama i drugim selima u tome kraju. Sekretar partijske organizacije Prve zagorske brigade Boris Majer Mari je u situaciji koja je nastupila dok je brigada operirala u varadinskom kraju naao za potrebno da temeljito ocijeni moralno-politiko stanje i politiku aktivnost komunista i da o tome 18. listopada izvijesti Povjerenitvo CK KPH za sjevernu Hrvatsku. U tom izvjetaju stoji i ovo: Organizacija KP jo ne djeluje kao politika organizacija na preodgajanju ljudi. Zapljusnuo ju je prakticizam. Radi se ablonski. Pojedini komunisti pokuavaju da pod vidom vojnike odgovornosti zao85

biu odgovornost pred Partijom. Ima i sektaenja. Ima partizana koji su ve vie od osam mjeseci u Skoju, dobro se dre u borbama, ali ih ne primamo u Partiju. Malo se teorijski radi na marksistikom obrazovanju. Malo je tih obrazovnih sastanaka. A prijeko je potrebno da se to ini, jer se komunisti moraju pripremati za preodgajanje ljudi koji masovno dolaze u brigadu. Novodoli borci su u veini i daju sada glavno obiljeje brigadi. Zato je njihovo politi ko preodgajanje neodlono i mora se sprovoditi plan ski. Stoga je naa glavna parola: nijedan borac ne smije biti izvan organiziranog politikog rada koji treba da pomogne novodolim borcima da shvate sutinu i ciljeve NOB-a. Brigada ima 900 boraca, od toga 200 starih. To je ogromna rezerva za popunu Partije... Tako velika aktivnost u listopadu nije, naravno, mogla proi da se ne da potpunija slika rada novog, treeg po redu, taba brigade, glavnog organizatora i relazitora svih borbenih i politikih akcija. S tim u vezi u izvjetaju komesara Zapadne grupe POH od 29. listopada stoje, izmeu ostalog, karakteristine pojedinosti, dobre i loe, kojima je odslikan lik komandanta brigade Valenta Duriia, zatim politi kog komesara brigade Ivice Kranelia, pomonika komesara brigade i sekretara partijske organizacije Borisa Majera Marica i naelnika taba Josipa Podboja. Ocjene su veoma stroge i kritine iako je brigada izila iz listopada sa znaajnim iskustvima, borbeno i politiki snanija nego to je ikad bila, to je bio i rezultat rada taba brigade. No tako se i moralo postupati, jer se do uspjeha dolazilo, i moglo doi, samo otrom samokontrolom vlastitoga rada, kriti kom procjenom svakog uspjeha i neuspjeha. Pri tak vim kriterijima teko je bilo dobiti najviu ocjenu.
86

TEKI OKRAJI: BELEC, REPNO, LOBOR... Povratak u Zagorje na Ivanicu pod lozinkom istimo domovinu Sudejstvo Trideset drugoj divi ziji prilikom likvidacije uporita Hraina Trgovite Okraji na saobraajnici VaradinZagreb Bri gada opet mijenja komandni vrh Lekcija ustaama kod Beleca i Repna Nova teka ofenziva na brigadu kod Lobora u trenucima proslave velike Oktobarske revolucije Revolucija traje, Revoluciju treba voditi do kraja ... Gotovo cijeli listopad je proao bez veih akcija na prostoru izmeu Ivanice, Zagrebake gore, Kra pine i Sutle. Previe dugo. Zato su poeli pokreti glavnine Desetog korpusa prema Zagorju. Trideset druga divizija je teite aktivnosti pre nijela iz Bilogore preko Kalnika ka Prigorju i Zagor ju. To ini i Prva zagorska brigada. Tridesetog listo pada, nou, obje jedinice izlaze na saobraajnicu ZagrebVaradin. Prva zagorska brigada je toga dana vodila borbu na poloajima kod Male i Velike Pake, na dionici izmeu Novog Marofa i Huma, na prostoru Gorjanske ume. Oko 300 ustaa nailo je na Drugi bataljon, koji je bio u zasjedi na obje ceste to vode od Novog Ma rofa na jug preko Kalnikog gorja ka Humu i Sudovcu. Prvom saobraajnicom naila je kolona od oko 120 ustaa, a drugom isto toliko.
87

Doekali smo ih na cijev, onda raspalili svom snagom, izvijestio je komandant Drugog bataljona Ferdo Klasi Ferek. Taj prvi vatreni udar iz zasjede dao je dobre rezultate. Oko 56 ustaa ostalo je na ledini; meu njima 18 zauvijek. Premda desetkovan, neprijatelj je nastavio da nasre kao ranjena zvijer. To je bio i jedini izlaz iz situacije u kojoj se naao. U jednom trenutku ustae su se ustremile na vod Stjepana Paira. Prijetila je opasnost da ga prosto pregaze i samelju. Tada je vod pokuao i nemogue: protunapad na ustaku ru lju. I u tom naletu je poginuo vodnik Pair. Pali su i vodnik Zvonko Baanek, desetar Stjepan Moha. Sjeajui se toga dogaaja, borac Franjo Herceg je napisao: Zvonko je rasporeivao borce svog voda po poloaju. Bio je as na jednom, as na drugom dijelu poloaja, kao da se nije osvrtao na ustake mitraljes ke rafale. U jednom trenutku kada su se ustae sas vim pribliile, poskoio je iz zaklona i, onako stojei, raspalio po ustakom stroju. Legni, Zvonko, ubie te! viknuo sam mu. Ali bilo je prekasno. Zvonko se zateturao stegnuvi ruku koju je presjekao ustaki rafal. Automat mu je pao iz ruku. On je jo koji trenutak stajao, podiui se na prstima kao da eli da bude jo vii, da nadvisi Kalniko gorje. A onda je posrnuo, zate turao se i pao. Neko od boraca iz voda je natovjeanskom sna gom viknuo: ,Drugovi, na juri!..' Svi kao jedan skoili smo i oinuli automatima i bombama po usta kom stroju. Ustae su se zbunile, okrenule se i dale u bijeg. Dvadeset dva borca i rukovodioca, meu kojima su bili i komesar brigade Ivica Kraneli, komesar
88

ete Josip otari i politiki delegati Branko Jug i Franjo Zubak, morali su zbog zadobivenih rana da privremeno napuste borbeni stroj. I tako je brigada opet ostala bez komandnog vrha: komandanta Valenta uriia, koji je teko obolio, i ranjenog komesara Ivice Kranelia. Du nost komesara je privremeno primio Mirko Beloevi, komesar Prvog udarnog bataljona. U 13,30 sati Drugi bataljon je, uz pomo etvrtog, ponovo krenuo na juri. Ustae nisu izdrale. Dale su se u bijeg. Jedan ustaa je uhvaen iv. Vodnik August Bujani je oteo pukomitraljez sa 500 me taka. Drugi bataljon je time naplatio dug za ono to se dogodilo 23. listopada na Bednji. Tom borbom je opet vraeno samopouzdanje. Tako se jo jednom potvrdilo staro partizansko pravilo: za povratak bor benog morala potrebna je pobjeda. Potrebna je kao kruh i voda. Ali kako do pobjede doi? To je pitanje na koje e tabovi pokuati odgovo riti jo mnogo puta. Uspjeno i neuspjeno. Prva posljedica novih, sve eih i sve otrijih, borbi bila je vei broj povrijeenih, ranjenih i mrtvih. Samo u borbama oko Varadinskih Toplica i Tonimira bilo je 37 ranjenih. A za takvu ranje niku kolonu moralo se angairati najmanje 300 zdravih boraca. I to nekoliko dana, raunajui odla zak do partizanskih bolnica u Moslavini i povratak otud. Uz put se moralo boriti, pa se broj ranjenih poveavao. Stoga je organizaciji sanitetske slube u brigadi poklonjena najvea panja. U listopadu je, s tim u vezi, izvrena kadrovska popuna svih mjesta u organizaciji saniteta. Za komndira bolnike ete postavljen je jedan od iskusnijih komandira ete Marko Pui, a za zamjenika Slavko Klobui. 89 *

Za sanitetske referente u bataljonima postavljeni su Jerko Lavevi, efik Kapidi, Sulejman Sui, a za zamjenika sanitetskog referenta u etvrtom bata lj onu Pavao Mileti. Uspostavljena je i cijela organizaciona shema od bolniara u vodovima do sanitetskog referenta u brigadi. O tome kako su stizali ranjenici iz Zagorja, va radinskog kraja ili Kalnika u partizanske bolnice u Gariu ili dalje, govori i sjeanje Mije Pavlie o izvrenju samo jednog takvog zadatka: Mar-ruta ranjenike kolone koju sam vodio protezala se od Varadinskih Toplica i dalje preko Kalnika i Bilogore do Podravine. Marevali smo danju i nou. Kolima s kravskom ili volovskom zapre gom. Nastojali smo da idemo tako da se postupno sreemo s naim jedinicama na Kalniku, u Bilogori, da bi marevanje ranjenike kolone bilo to sigurnije. Kada smo bili na domaku Topolovca, nadlijetala nas je ustaka ,roda\ Znao sam ta to znai, tj. da e uskoro uslijediti i napad iz zraka. Zato sam naredio: ,to bre u selo! Raziite se po kuama, maskirajte se iza stogova slame i sijena'. Ranjenici na takama, meusobno se pomaui, puzali su do zaklona. Pretpostavka se obistinila. Sa zapadne strane, duom osom Topolovca, nadletjela su tri aviona. Ocijenio sam pravac lijeta. U istom tre nutku primijetio sam kako lete bombe. Prva pade iza kue u kojoj sam ja stajao, druga pade na krov, trea ispred kue. Odmah nakon toga poelo je mitraljiranje. Ali nijedan od ranjenika nije stradao. Ubrzo smo zamijenili zaprege: zagorsku kravsko-volovsku zapregu zamijenili smo konjskom u Bilogori. Tada kao da je ranjenika kolona dobila krila. Drugog studenog poslije podne Trideset druga zagorska divizija i Prva zagorska brigada krenule
90

su na irokoj fronti preko saobraajnice Zagreb Varadin. Kretanje je obavljeno pod lozinkom istimo domovinu! Prvi cilj njihova udara bio je neprijateljski garnizon Hraina Trgovite, u kom se, prema obavjetajnim podacima, nalazilo oko 180 mornara iz Zagrebakog mornarikog odreda i vod ustaa. Cilj vrlo primamljiv. Ali bila je to, ipak, rizina akcija, jer je u okolnim garnizonima bilo rasporee no dosta ustakih snaga: u Novom Marofu oko 600 ustaa iz sastava tzv. eljeznike bojne PTS, u Do njoj Konjini oko 200 ustaa i domobrana, u Humu oko 400 ustaa PTS iz sastava tzv. Brzog sklopa, u Zlataru oko 600 ustaa, u Svetom Ivanu Zelini oko 500 ustaa i andara. U svemu preko 2.500 dobro naoruanih faista. U tom pohodu je prvu borbu imao etvrti bataljon Zagorske brigade, koji je bio u zasjedi kod Sv. Jelene. Osiguravao je bok cijeloj grupaciji prilikom pribliavanja prvom objektu napada Hraini Trgovitu. Sprijeavao je prodor ustaa od Novog Marofa prema Hraini. Cijelu no su borci ureivali zaklone ekajui neprijatelja koji e dobro su to znali sigurno doi. Jutro 3. studenog osvanulo je u magli gustoj kao tijesto. Ni na deset koraka se nije vidjelo. To je dobrodolo neprijatelju, koji sada moe birati pravce za prodor i udar u bok. Sve je obavila nekakva zloutna tiina. Dok je sitna kia rosila iz magle, nigdje se nita nije ulo. Onda odjednom, uz prasak i buku, naletjee ustae. Bilo ih je oko dvije stotine. Borci u zaklonima doekali su ih tako rei na no, na kun dak. A ustae, kao da su udarile u zid i odbile se od njega, iezoe u magli. No samo su se malo dalje 91

zalijepile za zemlju da bi predahnule, sredile svoje redove i opet krenule. Ponovo nastade guanje, obraun u magli. I opet su ustae morale ustuknuti. I opet nalet iz magle, pa opet nazad. I tako u valovima. Tek u 15 sati borci najmlaeg bataljona mogli su predahnuti jer neprijatelj je, n a j poslije, odustao od namjere da se probija prema Hraini. Dok se etvrti bataljon rvao s ustaama na polo ajima kod Sv. Jelene. Udarni bataljon je ekao u za sjedi na poloajima kod Krenovca, Trei u umi Cerje, a Drugi bataljon je bio spreman u rezervi u Gornjakima. Jedinice Trideset druge divizije su izoli rale Hrainu Trgovie, a zatim i napale neprijatelj sko uporite. Likvidaciju je izvrio Trei bataljon bri gade Brae Radi u suradnji s etom jurinih pioni ra divizije. Ve u prvom naletu radii su zauzeli prvi red bunkera i rovova u vanjskoj obrani naselja, a zatim su nagonili neprijatelja u samo uporite. J u rini pioniri su brzo likvidirali bunkere na koti 351 i 251, a potom i minirali utvrene zgrade u sreditu grada iz kojih su Pavelievi mornari pruali otpor. U 6,30 sati otpor je bio slomljen. Neprijateljevi gubici: 21 vojnik je ubijen i 146 zarobljeno; zaplije njena je vea koliina oruja i vojne opreme. Brza i blistava pobjeda odjeknula je irom Hrvatskog zagorja. Ustake i okupatorske snage u okolnim garnizonima, pa ak i u Zagrebu, ozbiljno su se uznemirile. No borbu je trebalo rasplamsati na irokom prostoru. Stoga Trideset druga zagorska divizija kre e s podruja Hraine Trgovita na jugoistok, u Prigorje. Njeni novi ciljevi su: udar na garnizon u Donjoj Zelini (prvi napad 8, a drugi 17. studenog) i diverzije na eljeznikoj pruzi ZagrebKrievci dionica SesveteDugo SeloBojakovinaGradec. 92

Prva zagorska brigada je krenula u sasvim suprotnom smjeru na sjeverozapad, da obie mno gobrojna sela na junim kosama Ivanice. Ali operativni manevri Zagorske brigade i Tride set druge divizije u neposrednom zaleu Zagreba bili su za neprijatelja vrlo opasni, jer su partizanske snage time presjekle slobodnu cirkulaciju saobraaja auto-putom ZagrebVaradin, ZagrebKrievci -Koprivnica i KrievciBjelovar. Zbog toga nepri jatelj odmah kree u akciju i poduzima ofenzivne operacije protiv Trideset druge divizije u Prigorju i protiv Zagorske brigade na junim kosama Ivanice. No ti e protunapadi, kao i mnogi drugi ranije, zavr iti neuspjeno. U potjeru za Prvom zagorskom brigadom krenu la je najprije posadna bojna iz Zlatara. Htjela je da najprije opkoli brigadu, a zatim da je i uniti. Ali ve na prvom koraku isprijeio se problem kako ostvariti tako ambiciozni cilj. Jer s obzirom na raspo red Zagorske brigade, oevidno su bile potrebne mno go vee snage da bi se mogla obrazovati takva klijeta iz kojih za nju ne bi bilo izlaska. A Zagorska brigada je upravo zauzela rastresit poredak da bi mogla ostvariti svoj prvi cilj: kontrolu terena, politiko^propagandi rad, podrku organima narodne vlasti, mobilizaciju novih boraca. I da u isto vrijeme ne bude meta veih i jaih neprijateljskih snaga. U zaleu brigade je greben umovite Ivanice, koji joj omoguava oslonac, a i manevar u prostoru, raznovrsne borbene aktivnosti, dejstva iz zasjede, obranu, zadavanje iznenadnih udaraca napadau i izmicanje ispod njegovih udaraca . . . Prvi udarni bataljon se dobro ukopao na poloa jima kod Beleca: Prva eta kod crkve, a Druga na belekom groblju. U takvom rasporedu je i saekao kolonu zlatarskih ustaa koja je nailazila putem od Gornje Batine. 93

Kada se kolona ve sasvim pribliila poloajima kod crkve, na branioca se sruio val artiljerijskih i minobacakih granata. Ali ete su utale. Borci su odrali hladnokrvnost. ekali su da ustae dou na sasvim blisko odstojanje. I kada su se napadai pribli ili na tridesetak koraka, doekao ih je jedinstven plotun. Grunue i granate bataljonskog minobacaa. Ustaki stroj se pokoleba, a onda svi zalegoe. Ni naprijed ni natrag. Pokuavaju da se prebace udesno, prema Drugoj eti Ivana Princa, na groblju. Moda e tamo biti meke. Ali su tim manevrom otkrili svoj bok Prvoj eti, na poloajima kod crkve. Bila je to dobra prilika za njene pukomitraljeze. tab udarnog je to odmah uoio, a uoili su i drugovi iz Prve ete: komandir Rudolf Beloevi, komesar Vinko Lugari. I eta se u trenu podigla i sjurila u bok ustake kolone. Ustae su se uskomeale. Jedni su zalegli, drugi se dali u bijeg, pa su, na kraju, povukli i one koji su namjeravali da se odupru. Na popritu borbe ostalo je 8 mrtvih. U izvjetaju koji su komandant i komesar Prvog udarnog bataljona Stjepan Krka i Mirko Beloevi uputili 5. studenog 1944. tabu Prve zagorske brigade, na kraju stoji: U ovoj borbi borci i rukovodioci su se pokazali neustraivim, izdrljivim i nepopustlji vim ... Gotovo ista slika ponovila se i pred poloajima etvrtog bataljona kod sela Repna 5. studenog. Dolazei iz Zlatara, druga ustaka kolona je u 10 sati podila poloajima Druge ete. Ustae su pri lazile polako, krajnje oprezno, osmatrajui. Oito su nastojale da izazovu i uznemire partizane kako bi se otkrili prije vremena. Ali: ekaj na moj signal to je bila lozinka komandira Druge ete. A to je znailo da svaki metak mora biti pogodak. 94

I kada se ve uo dah napadaa, komandir je uzviknuo: Pali!, tekui resko svojim automatom. Ustae, koje su prosto nasrnule na rovove, naletjele su na gust plotun. Pokolebae se. Pa ponovo juri. Pa opet stop! Hoete li jo? povikae borci. Doite, hajde, to ekate!.. Uto se na poloaj ete sruio snop artiljerijske i minobacake vatre. I odmah nakon toga opet juri napadaa. Oko 14 sati ustae su shvatile da im je svaki trud uzaludan, pa su se povukle prema selu Gornjoj Batini. Sedmog studenog Prva zagorska brigada je zapo sjela nove poloaje kod Lobora, Loborskog zavrja i u umi zvanoj Crne Mlake. Bila je proeta prazni kim raspoloenjem. Tu je proslavila godinjicu velike oktobarske revolucije. Sve misli Zagoraca su tog prohladnog i maglovitog dana bile okrenute Crvenoj armiji, ije su jedinice umarirale duboko u maarsku teritoriju, izbile na Dravu i uspostavile dodir s jedi nicama estog slavonskog i Desetog korpusa. No to prazniko raspoloenje, ta oputenost, uma lo da su se teko osvetili brigadi. Budnost je popustila i neprijatelj je uspio da daleko dogura sa svojim najnovijim planom o unitenju brigade na irem podruju Lobora. Opet je kovao obru u kom je tre balo brigadu rascijepiti i smrviti. Vana karika u toj ideji bila je jedna opasna taktika varka tajno pos jedan je nadvisavajuih taktikih visova na gredi Ivanice, neposredno iza lea brigade, ime e je napada prije koncentrinog udara liiti prirodnog oslonca i presjei joj odstupnicu. I doista, kada je neprijatelj to ostvario, poloaji brigade vie nisu imali onu taktiku vrijednost kao 95

nekad, dok je zalee bilo sigurno, oslonjeno na gredu umovite Ivanice. Ustae su odluile da dobro iskoriste tu taktiku prednost. Osmog studenog silovito su udarile u bok i pozadinu brigade. Meutim, tab je dobro nauio ka ko se izlazi iz zamke. Prvi klju za to je aktivnost. Prvi udarni bataljon je hitno skinut s poloaja i upuen da otkloni opasnost koja je zaprijetila brigadi s lea, od Crnih Mlaka, gdje je dolo do otre borbe koju je prihvatio vod to je kontrolirao pozadinu brigade. Bili su to teki trenuci za brigadu, sjea se komandant Udarnog Stjepan Krka. Hitao sam s kuri rom prema umi u kojoj je iza lea brigade dolo do tekih okraja. Za nama je trao komesar ete Antun Zidani. Odjednom iza stabla izleti pred mene, oi u oi, est-sedam ustaa s uperenim puka ma. Dospio sam samo da jednom okinem iz pitolja. epae me. Bio sam nemoan, ali svjestan svega to me eka ako me iva uhvate. Zato sam viknuo: ,Zidaniu, pucaj! to oklijeva!? ..' I on je povukao obarau. Rafal je opruio ustae koje su se guale sa mnom. Meci su izbusili i moju bluzu, ali ne i miie. Najednom mi se ukazala ansa. Posluila me srea. Iupao sam se iz njihovih ruku i pojurio prema poloajima otkuda je u trku nailazila naa eta. Zaustavio sam je. Ustae su stigle u nepo srednu blizinu i naletjele pravo na mitraljesku vatru. Pucalo se samo u ivo, iz puaka, automata, mitralje za, bombi, ak i iz ,dombula'. Neprijateljev napad u lea brigade je bio privremeno zaustavljen. I tada se zametnula otra borba u susretu, u umi, izmeu grmlja i drvea... Ubrzo se pokazalo da je uma bolji saveznik zagorskim brigadirima nego ustaama. U isto vrijeme rasplamsala se borba na poloa jima kod Loborskog zavrja. Borci su bili najprije 96

Sa narodnog zbora u Velikim

Zdencima, jesen 1944.

Na Bilogori, u proljee 1945: poslije sveane predaje odliko vanja zaslunim borcima i rukovodiocima defile

/.

Mirko^ Beloevi, komesar brigade, i Drago Bira pomonik komesara i sekretar partijske organizacije

Gavran, brigade

Virovitica,

28. sijenja 1945. Defile Prve zagorske na proslavi Desetog korpusa

brigade

I , Ii

*\

'

- / f

pritisnuti artiljerijskom i minobacakom vatrom, a zatim i izvrgnuti udarcima jedne od tri ustake kolone. Brigada je morala mijenjati poloaje pod velikim pritiskom s fronta i s lea od Crnih Mlaka. Stvo rila se situacija s puno opasnosti, neizvjesnosti i rizika. Ali izlaz je naen, kao i uvijek ranije. Neprijatelju je bilo izbaeno iz stroja 58 voj nika, od kojih je 31 ubijen. I brigada je prilino visokom cijenom platila borbu tog dana. etiri druga su poginula, a dvade setorica su ranjena. Ranjenike je trebalo to prije spremiti na sigurno mjesto, a do njega je put bio dug. Vodio je, kao i uvijek, preko Kalnika i saobraajnice ZagrebKrievci za Dubravu i dalje, u Mo slavinu, do bolnice u Gariu. Borba oko Lobora je imala za brigadu i posebno znaenje. Rukovodioci su doli do vane spoznaje: borbeni moral se podie teko i sporo, ali se zato moe lako izgubiti ako se dopusti da neprijatelj na mee vrijeme, uvjete i nain borbe, ako se dopusti da on ima inicijativu u rukama. I jo neto: neuspjeno voena borba u kraju iz ije sredine potie veina boraca negativno utjee na moral cijelog tog stanovnitva. Jedna od posljedica je i povean broj dezertera. I obrnuto: pobjede podiu moral, uvruju vjeru u uspjeh nae oslobodilake borbe, te dolazi do priliva novih boraca. Upravo s pomilju na takve kriterije valjalo je razmotriti borbu kod Lobora, to prije to se samo nekoliko dana ranije, na poloajima kod Beleca i Repna, brigada pokazala u sasvim drugom izdanju. I komesari su imali prilino novog materijala za politiki rad u brigadi. Na domaoj, jugoslavenskoj, i meunarodnoj sceni nagomilalo se mnotvo znaaj nih dogaaja. Predstojao je konani obraun s nacis97

tikom Njemakom i njenim slugama. A sve se to ticalo i nae koe. Mada sa zakanjenjem, vane vijesti s tzv. diplomatskog fronta borba za novu Jugoslaviju stizale su i u Hrvatsko zagorje, a time i u Prvu zagorsku brigadu, koja je trebala, takoer, da ih dobro razumije i da bude njihov tuma u narodu. Osnovne postavke sporazuma Titoubai, ostvarenog 16. lipnja na Visu, bile su objanjene i prihvaene. Prihvaen je smisao i cilj Titovih razgo vora u Italiji prilikom susreta sa erilom, predsjed nikom vlade Velike Britanije. Borci su s posebnim zadovoljstvom primili vijest o Titovom putu u Moskvu (21. rujna 1944), gdje je od sovjetske vlade primio Suvorovljev orden, te imao znaajne dogovore s ista knutim linostima SSSR-a. Veliko zanimanje pobudilo je i saopenje o nainu voenja zajednikih operacija Crvene armije i NOVJ. Vijest o izlasku Bugarske iz rata, do ega je dolo poslije revolucionarnog prevra ta koji Je izvela Narodnooteestvena fronta s Georgijem Dimitrovom na elu, ohrabrila je sve i bila dobar znak da se blii kraj rata. A vijest o uspjenom okonanju beogradske operacije ispunila je borce osjeanjem ponosa: Eto, vie nismo umari. Imamo i svoj glavni grad. Dakako, uveliko se raspravljalo o tome kada emo i kako u Zagreb. Ta je elja bila velika kao ivot. Ali nekoliko pitanja je kopkalo po svijesti i izazivalo nedoumice. Diplomatski manevri i otvoreni pritisci Velike Britanije da se obrazuje zajednika vlada od predstavnika NOB-a i kraljevske vlade u Londonu svjedoili su o namjernom zanemarivanju odluka donijetih na Drugom zasjedanju Avnoja. To je bila stalna tema rasprava na politikim asovima u etama. Pogotovu su nedoumice porasle nakon vije sti o drugom sporazumu Titoubai u osloboenom Beogradu. U tom sporazumu je, izmeu ostalog, bila i klauzula da kralj prenese svoje prerogative na 98

kraljevske namjesnike dok se ne oslobodi zemlja, a poslije kako narod odlui. Cijelu stvar su jo vie zaplitale vijesti o tome da Amerikanci i dalje podravaju etnikog koman danta Drau Mihailovia; da se i ustae u Zagrebu zapliu, u sprezi s Maekom, u nekakve prevratnike pueve sa ciljem da uspostave veze s Anglo-Amerikaneima radi krojenja i prekrajanja poslijeratne Ju goslavije. Stoga je najee pitanje koje su borci postavljali komesarima u te hladne dane bilo: hoe li nas ofka niti? hoe li se naa oslobodilaka borba izvitoperiti? Komesari, sekretari elija, proelnici skojevskih grupa, lanovi aktiva agitatora ivo su politiki radili meu borcima da bi se potpuno shvatila snaga i sveobuhvatnost nae borbe, odrala vjera u to da e Tito i njegovi suradnici, da e Komunistika partija i Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije znati da ouvaju isto tu narodnooslobodilake borbe i njene rezultate, uvjerenje u to da naa budunost zavisi, prije svega, od nas samih, od borbe koju vodimo i koju emo voditi do konane pobjede. Da bi komunisti i skojevci bili to pripravniji za politiko rukovoenje borbom, za pobjedu partijske linije, brigadni komitet Partije, s Borisom Majerom Mariem na elu, poduzima sasvim odreene akcije. U drugoj polovici listopada i u prvoj polovici stude nog su u Drugom i etvrtom bataljonu na savjetova njima svih komunista razmatrani opa politika situ acija, organizaciono stanje u Partiji i zadaci komu nista u vojsci. Na tim savjetovanjima je postavljeno 146 politikih pitanja. Odrani su i sastanci s bataljonskim biroima KP i bataljonska savjetovanja Skoja. Glavna tema na teorijskim partijskim sastancima bila je Kakav mora biti lan Partije. Na dnevnom redu su bila i pitanja s podruja partijske discipline i odgo vornosti. Ovo zbog toga to su se neki istaknutiji 99

komunisti pokazali u pojedinim teim trenucima malodunim, te su naputali poloaj u najkritinijoj situaciji. Bilo je i povrnosti u ispunjavanju dunosti, bilo je i pomirljivog odnosa prema opasnoj tezi koja se ogledala u postavljanju pitanja: Hoe li vojska izdrati tolike napore? Takva pitanja su podmuklo nagrizala borbeni moral, izazivala kolebanja. Bilo je i primjera svjesnog zatakavanja krupnijih grea ka. Zbog svega toga su poduzimane i otre partijske i vojne mjere. Operativni oficir Udarnog bataljona je kanjen partijskom opomenom zbog samovoljnog naputanja poloaja. Kanjen je i sekretar biroa Drugog bataljona zbog toga to je zatajio da je izgub ljen jedan pukomitraljez . . . Komunisti su sve otrije ukazivali na primjere nediscipline u borbi. O to su se ogrijeili i pojedini rukovodioci, pa je broj ranjenih bio nedopustivo ve lik. ta je to i zato je to tako? pitali su se komunisti. U takvoj situaciji su osnovna pitanja kojima su se bavile partijske elije i skojevske grupe bila: teorijski rad, podizanje partijske odgovornosti i disci pline, proirenje redova Partije, briga o borcima, borba za svjesnu ali gvozdenu vojnu disciplinu, uva nje oruja i ratne opreme. U tome svemu je organi zirano i takmienje izmeu jedinica u Desetom kor pusu. Do konane pobjede je bilo jo daleko, pa e jo biti i estokih borbi i vraki tekih situacija. Stoga je valjalo sve te zadatke dosljedno ispuniti. S obzirom na povlaenje krupnih njemakih sna ga iz Grke i Albanije i iz Srbije, prostora za opera tivni manevar i borbu u sjevernoj Hrvatskoj, a u Zagorju pogotovu, bivalo je sve manje. Svi neprija teljski garnizoni su se poveavali, sve saobraajnice su oivjele. Za NOP u Zagorju kao da tek tada nasta ju najtei dani. 100

U takvim uvjetima je Prva zagorska brigada napustila mnogobrojna sela na junim padinama Ivan ice i krenula starim stazama ka Bjelovaru, oko kojeg se ve poela grupisati glavnina Desetog korpusa: Trideset druga i Trideset trea divizija, Istona grupa partizanskih odreda Moslavaki i Bjelovarski NOP-odred radi napada na dva ustaka uporita u neposrednoj blizini toga grada: Gudovac i Korenovo. U skladu s tim operativnim planom, Prva zagor ska brigada se postepeno prebacuje na taj prostor.

101

BRATSTVO I JEDINSTVO KOVANO U KRVI Ustaki kamioni u u rajon Bjelovara Osveta tekog Bratstuo plamenu kod Pake Mar brigade Lozinka: Tucite neprijatelja! ustakog zloina u Gudovcu 1941 i jedinstvo u krvi iskovano

Zagorska brigada se opet (24. studenog) nala na poznatom partizanskom koridoru koji spaja Ivan icu s Kalnikim gorjem na saobraajnici Zagreb Varadin. Prvi i etvrti bataljon posjeli su toga dana cestu kod sela Pake, gdje su saekali ustae, za koje su bili sigurni da e naii bilo od Huma ka Novom Marofu, bilo u obrnutom smjeru. Poslije nepunog sata ekanja naiao je ustaki kamion. Desetak mitraljeskih rafala su dobro izreetali njegovu karoseriju. Trojica ustaa podigla su ruke uvis. Umjesto oruja i opreme, u kamionu samo novac. Sedam miliona kuna! Nevelik plijen. Ali ipak . . . Sutradan, na istom mjestu, novi okraj. Neprijatelj je, zacijelo, mislio da su se Zagorci povukli poslije jueranje kratkotrajne borbe oko ka miona s novcem. Pa je dosta slobodno naila njegova motorizirana kolona od 36 kamiona. Oevidno prejake snage za Trei bataljon. A da se prikupi cijela briga da, bilo je ve prekasno. Zato valja uiniti ono to se moe: udariti silovito i povui se. Trei bataljon, koji je toga dana bio u zasjedi, pustio je kolonu da se izdui ispred njegovog zasjed nog stroja. I onda slono, zagorski: Vugi! 102

etrnaest kamiona je planulo. Koliko je pri tome ubijeno faista, nije bilo moguno prebrojati. Ali je gotovo polovica motorizirane kolone gorjela. Sada se ve ima s ime poi dalje prema Gudovcu. U meuvremenu je Trideset druga divizija izvela dva napada na neprijateljsku posadu u utvrenoj Donjoj Zelini. Neprijatelj je imao ukupno 107 mrtvih i preko 50 ranjenih. Osamnaestog studenog je u osloboenom ur evcu osnovana Prva podravska brigada Pavlek Mikina, koja je ula u sastav Trideset druge divizije kao njena Trea brigada. Izvedeno je vie diverzija i napada iz zasjede na neprijateljeve kolone na maru: na pruzi Dugo SeloSesveteKrievci i na cesti BozjakovinaDonja Zelina, kod Breckovljana i Stakorovca. Sve je to izvedeno na prostoru na kom je bilo vie nepriijateljevih uporita: Donja Zelina, Popovac, Dugo Selo (sa oko 1.200 Nijemaca, ustaa i domobra na), Kraljevac, Bozjakovina, Brckovljan, Sveti Ivan Zelina (oko 1.000 u s t a a ) . . . Hrvatskim zagorjem, Prigorjem i Kalnikom po ee da odjekuju novi stihovi u poznatim revolucio narnim pjesmama: Paveliu je V te hvata tuga Kad ti prugu rui Tideset i druga Vie nee vozit ti maina Od Zagreba pa do Varadina ... Neprijateljeve snage su 28. studenog poduzele napad irih razmjera, angairajui u njemu vie od 2.000 faista. No usprkos koncentrinog napada iz nekoliko pravaca, planirano opkoljavanje divizije je 103

i ovaj put izostalo. Neprijatelj je izgubio oko 150 voj nika (85 mrtvih). Brigada Braa Radi, koja je bila uhvaena u klijeta na prostoru Zaistovca, uspje la se vjetim manevrom nou izvui iz obrua i povu ci prema Moslavini. U isto vrijeme, pod zatitom Drugog zagorskog NOP-odreda, uz uzastopne borbe, iz gornjeg Zagorja je pristizao narod koji je napustio svoje domove pred ustakim terorom. tab Zapadne grupe NOP-odreda, koji se bio smjestio u Preseki (Prigorje), kamo je stigla i Prva zagorska brigada poslije uspjenih okr aja na cesti ZagrebVaradin, kod Pake, preuzeo je brigu oko zbjega. Stvorila se dramatina situacija. U punom jeku bio je napad na Trideset drugu diviziju; sve saobraajnice pritisle su faistike kolone. A k tome se jo pojavio i zbjeg na tom prostoru. Obilne kie su izaz vale poplave, pa je i kretanje izvan putova bilo jako oteano. Unato tome, Zagorska brigada se prihvatila zadatka da preuzme teret od Zagorskog odreda i zatiti dugu i prestraenu kolonu seljaka, iji je jedini cilj bio da to prije stignu na osloboeni teritorij Moslavine. Pomogla je zbjegu da savlada opasnu dio nicu saobraaj nie ZagrebKrievci, ime je bezbjedni put za Moslavinu bio otvoren. Ponovila se slika solidarnosti partizanske vojske i naroda u najteim uvjetima, slika kakva se vidjela i za vrijeme etvrte neprijateljske ofenzive na putevima od Bihaa prema Neretvi. Prva zagorska brigada je ispunila i tu humanu obavezu i nala se 30. studenog u iroj zoni Bjelova ra, spremna da ispuni jo jedan zadatak da se obrauna s ustaama u gudovakom garnizonu. Zagorci su imali i poseban razlog da se za napad na ustako uporite u Gudovcu dobro spreme. Bio 104

je to dug prema brai Srbima koji su ba u tom mjestu bili rtve tekog zloina to su ga poinile ustae 1941. godine. Mora im se naplatiti za to. Naplatie im Zagorci. To je bratstvo i jedinstvo na djelu. Svi su znali da to nije lak zadatak. To se naj bolje vidjelo kada se analizirala vojno-politika situ acija na irem podruju Bjelovara. U Bjelovaru je u to vrijeme bila po zlu poznata crna legija Rafaela Bobana; u Gudovcu 150 ustaa iz 37. ustake bojne; u Korenovu 3. bojna 4. gorskog zdruga; u Rovicu oko 150 ustaa iz eljeznike bojne; u Krievcima oko 1.500 vojnika . . . Opi operativni plan glavnine Desetog korpusa uoi borbi u neposrednoj blizini Bjelovara bio je: Trideset druga divizija osigurat e napad koji e na Gugovac i Korenovo izvriti Prva zagorska brigada i Druga brigada Trideset tree divizije, spreavajui prodor neprijateljevih snaga od Krievaca i Gradca, u koji su upravo dole neke nove ustako-domobranske jedinice, a Trideset trea divizija osigurat e napad od intervencije ustaa iz Bjelovara. tab zagorske brigade, na ijem su se elu za tu borbu nalazili naelnik taba Josip Podboj i pomonik komesara i sekretar partijskog komiteta Boris Majer Mari, izvrio je, zajedno sa tabom Zapadne grupe NOP-odreda, obimne vojne i partijsko-politike pripreme. Napad se pripremao pod lozinkom Tucite neprijatelja! U nareenju za napad stoji da napad treba izvriti brzo i energino i koncentrinim dejstvom klinova ... Da bi osigurali brzo prodiranje kroz Gudovac, u kome e, vjerojatno, jedan broj zgrada biti jako utvren, bataljoni su obrazovali bombake udarne grupe. Prvi i Trei bataljon, koji su imali zadatak da rasijeku uporite dejstvujui s jedne i druge 105

strane du glavnog puta i ulice ka sreditu Gudovca, ojaani su i minerskim grupama s eksplozivom za ruenje prepreka i utvrenih zgrada. Drugi i etvrti bataljon, koji e napadati s bokova, od sjevernog i junog dijela naselja, naoruani su dombulima. Napad na Gudovac bio je glavna tema o kojoj se razgovaralo na sastancima partizanskih eta. Za tu priliku kratko su se sastale i partijske elije i skojevske grupe. Trailo se da sve poluge brigade djeluju bespri jekorno. Nita ne smije zatajiti. Rije je ne samo o vojnom ve i o politikom inu. Neka ustae osjete kako se se bije boj za bratstvo i jedinstvo, za zajed niki ivot u slobodnoj domovini. Rije je i o prestiu brigade, govorio je sekretar komiteta Boris Majer komunistima. Mi elimo tu borbu dobiti brzo i efektno. Ako to postignumo, ona e nas vinuti u red prvih brigada u Desetom korpusu. U pono 2. prosinca Zagorci su vrsto stegnuli obru oko Gudovca. Prvi udarni je jurnuo putem sa istone strane, ubacivi jednu etu izmeu kua sje verno od puta. Trei bataljon je prodirao nasuprot Prvom putem sa zapadne strane, ubacivi, tako er, jednu etu kroz dvorita sjeverno do puta. Drugi bataljon je juriao kroz dvorita sa sjeverne strane, a etvrti u isto vrijeme s june strane mjesta. Sve neprijateljeve take otpora bile su odjednom pod udarcima vatre Zagoraca. Bombake i minerske grupe ruile su zapreke koje su postavile ustae. Borci su bili upoznati sa zloinima koje su ustae uinile nad srpskim stanovnitvom u ovom selu. Negdje pred svanue moja je eta jurnula na ianu ogradu kojom su ustae opasale Gudovac, sjea se Milo Bastaja, sekretar elije u Drugom bataljonu. Osvajali smo kuu po kuu, uporno pro dirui prema sreditu uporita. Bilo je sve tee. Usta106

e su pucale iz utvrenih kua, sa krovova. Borci su skidali crijep i upadali na tavane, te se i tako obra unavali s ustakim vatrenim gnijezdima. Prednjaio je komandir ete Ivan Breko, koji je u jednom takvom pothvatu izgubio ivot. Komandu je preuzeo komesar ete Ratko Vazdar. Neke su ustae pokuale da se spasu bijegom iz Gudovca. Bacali su puke u potok ne bi li se, u opoj guvi, lake provukli kroz nae strojeve. Ja sam nekom kukom izvadio iz potoka 18 puaka. Nemajui druge mogunosti, neke su se ustae umijeale meu mrtve, oekujui povoljan tre nutak za bijeg. Jednog sam i sam zapazio meu mrtvi ma u nekoj grabi. Bunkeri vie nisu bili bauk kao to su nekad bili. ,Dombuli' su ih ruili kada bi granata udarila u pravo mjesto. To je izazivalo kod ustaa pravu stravu. Ni njihov pokuaj protunapada uz podrku tenkova nije uspio. Doekali su ih kod groblja nai dombulisti. Borba se vodila za svaku kuu, sjea se Ivica Greti, komesar Zapadne grupe POH. Pucalo se sa prozora, krovova, sa kronji drvea. Oko 10 sati prije podne prodrli smo do sredine sela, do opinske zgra de. Sa toga prostora je iz velikog bunkera svuda naokolo tuklo est mitraljeza. Izvedeno je vie juria, ali uzalud. Ve se poelo misliti i na povlaenje. A to bi znailo ne izvriti zadatak. Stoga smo Stjepan Kui, komandant Zapadne grupe, i ja poli da nepo sredno izvidimo situaciju u sreditu Gudovca, da procijenimo ima li smisla da se i dalje tuemo i gubi mo dragocjene ivote. Pribliavali smo se bunkeru kroz kue, sve dok nismo doli u neposrednu njegovu blizinu. Popeli smo se na tavan prve kue do samog bunkera. Odigli smo crijep da bismo bolje vidjeli bunker, njegovu stabilnost, materijal od kojeg je graen, prilaze k njemu. I doli smo do zakljuka da se tu moe neto uiniti. 107

Odmah smo skrojili plan: svu vatru usmjeriti na otvore bunkera dok se grupa bombaa ne privue bunkeru i ubaci bombe u nj. I ubrzo je sve bilo gotovo. Bunker je razoren, a zatim je osvojena i opinska zgrada. Tu smo oslo bodili i petoricu zarobljenih partizanskih, terenskih politikih radnika. Time je borba za Gudovac bila praktiki zavr ena. U brigadi je snano poraslo borbeno raspoloe nje. Borci su htjeli da se odmah krene i u napad na ustaki garnizon u Bjelovaru, da se obraunaju s Bobanovim crnokouljaima. Ali to bi u toj situa ciji bila, ipak, samo avantura. Stoga nismo smjeli povlaivati takvom raspoloenju boraca. Rezultat borbe u Gudovcu i u Korenovu bio je porazan za neprijatelja: ubijeno je 250, a zarobljeno 260 ustaa i domobrana. Dug je naplaen. Naplatili su ga Zagorci za svoju brau Srbe koji su teko stradali u orgijanju ustaa prve ratne godine. U Gudovcu je bratstvo i jedinstvo u krvi isko vano. I Zagorska i Moslavaka brigada su uspjeno izvrile svoje zadatke. To je bila zasluga njihovih boraca. Ali i zasluga jedinica koje su bile na osigu ranju. Zasluga Radieve brigade, koja je odbila neprijatelj evu intervenciju od Krievaca; zasluga glavnine Trideset tree divizije koja je sigurno dra la poloaje prema Bjelovaru; zasluga svih brigada koje su bile na obezbjeenju. One su opravdale povje renje boraca koji su napadali Gudovac i Korenovo. Veliku pobjedu Zagorske brigade u Gudovcu 2. prosinca 1944. zabiljeio je i Narodni vojnik, list Glavnog taba NOV i PO Hrvatske. U broju 14, u lanku pod naslovom Zagorci osveuju rtve srp skog naroda, izmeu ostalog pie: 108

Gudovac je krvavi no u srcu srpskog naroda. Godine 1941. ustae su tamo u jednom danu pobile 182 Srbina. Na Gudovac je udarila Zagorska brigada. Ona zna da bije ustae onako kako treba. Ustae, ograe ne icom i bunkerima, doekali su u Gudovcu svoj posljednji dan. U etiri sata borbe nestala je satnija. U smjelom juriu Prvi bataljon je samljeo sve u kau. ,Poijelite si ovo bratski', govorili su borci bacajui bombe u ustake rovove. Mnoga srpska majka rado bi sada stisnula ruku svakom sinu Zagor ja. Pobjeda Zagorske brigade je jo jedan prilog bratstvu srpskog i hrvatskog naroda ...

109

TRNOVITE PODRAVSKE RATNE STAZE estok obraun sa njemakom 1. kozakom konji kom i 1. ustako-domobranskom divizijom Susret Zagoraca i crvenoarmejaca i njihovo bratstvo u bor bi 9 epelovac, Sedlarica, Turnaica, Vukosavljevica poprita dobro oroena zagorskom krvlju Juna ka smrt komandanta Gupeve brigade Steve Doena Ratni put junaka Rue Kovai i Vjere Biljanovi zavrio se na koti 235 Teka drama porodice Zorko Poslije Gudovca je kretanje Prve zagorske bri gade usmjereno prema Bilogori i Podravini, tamo gdje udruene faistike snage ve poinju pripreme za svoju ofenzivu. Neprijateljeva je namjera da pro dre du slobodne Podravine, od Koprivnice do Virovi tice i Bara, radi razdvajanja snaga NOVJ i jedinica Crvene armije i dubljeg obuhvata lijevog boka crve noarmejaca koji su prodirali kroz Maarsku na sjeve rozapad. Ali Zagorci e prije stizanja u Podravinu sudjelovali u jo nekoliko tekih borbi. U prvoj, 5. prosinca kod Hagnja, uestovao je Drugi bataljon. Bio je to otar sudar, u kome je partizanski bataljon dao prilian danak u krvi. Devet boraca je tu zauvi jek zavrilo svoj ratni put: Dragutin Buni iz itomira, Nikolaj Borienko iz Sovjetskog Saveza, stariji vodnik Nikola Hrvati iz Jakupovca, Rudolf Korataj iz Hrvatske Dubice, Mirko Horvat iz Dolnje Poljane, Mato Troli, Stjepan Zrinski iz Poljanice, Stjepan 110

Staniak iz Pue i politiki delegat Vlado Glogovek iz Zagreba. U otrim borbama narednih dana kod Cugovca, zatim i Velike Mune, na spoju izmeu sjeverozapad nih ogranaka Bilogore i jugoistonih kosa Kalnikog gorja (10. i 11. prosinca) Prva zagorska brigada je priredila njemakoj 1. kozakoj diviziji pravo izne naenje. Izdajnici sovjetskog naroda napustili su svoja uporita na liniji Dugo SeloVrbovecKrievci s namjerom da se prebace u iru zonu Koprivnice kako bi se angairali u podravskoj neprijateljskoj ofenzivi (prosinac 1944.) na virovitiki mostobran. Ali Zagorci e ih prvi omesti na tom njihovom putu. tab brigade, na ije elo je stao novi komandant brigade Ivica Druinec, koji je samo dan ranije sti gao s oficirskog teaja u Daruvaru, ovako je raspo redio bataljone u zasjedi za doek erkeza: Prvi udarni bataljon postavio se u zasjedu na poloajima kod Velike Mune i Brezovine, Trei pored puta koji vodi od eljeznike stanice u Lepavini prema Maloj Branjskoj, etvrti na lijevom krilu prema Donjerima, Drugi bataljon zadran je u rezervi, a tab brigade se smjestio u selu Srijemu. Oko 11 sati kolona njemake 1. kozake konjike divizije se ve bila izduila isprijed zasjednih polo aja Zagorske brigade za cijelih 10 kilometara. Kre tali su se bez bonog osiguranja. To je dobrodolo tabu brigade da izabere pravi trenutak za udar. A kada je taj trenutak i doao sve se odjednom uskomjealo. Zagorci su otvorili vatru iz neposredne blizine, iznenadno, silovito. Padali su erkezi, padali su konji, vozila su slijetala s ceste, sve to uz panine krike pripadnika Kubanskog, Donskog i Derskog puka i rzanje pokoenih konja. Mitraljesci zagorske brigade vodili su glavnu rije. 111

Iznenaenje je bilo potpuno. Pred poloajima Zagoraca lealo je vie od dvije stotine leeva, osam desetak konja. U zapaljenoj koloni gorjelo je 36 kola, 4 kamiona . . . Nakon dvosatnog okraja neprijatelj se malo pribrao i izvrio udar u lijevi bok brigade, pri emu je naletio na etvrti bataljon. Brigada, koja je izdr ala i odbila taj udarac, nastavila je borbu sve do 16 sati, kada je najednom nastupilo zatije, prijeko potrebno i jednoj i drugoj strani: kozakoj diviziji da reorganizira svoj marevski poredak i produi kretanje prema Koprivnici, a Zagorcima da predahnu i pripreme svoju taktiku za nastavak borbe. Uz mala pomjeranja jedinica Zagorci su osvanuli na svojim starim poloajima. Do novog okraja je dolo sutradan oko 9 sati, kada su kozaci ponovo pokuali da krenu prema Koprivnci. Ali sada organi ziranije i s jaim bonim osiguranjem. Opet je dolo do krvavog obrauna. erkezi su dijelom naletjeli na zasjedu Udarnog bataljona, a s glavnim snagama na zasjedu etvrtog bataljona. Na udarce, brigada je uzvraala jo eim protuudarcima. Neprijatelj se, meutim, uporno borio, prodirui postepeno kroz grotlo prema Koprivnici. To je skupo platio: preko 130 vojnika i 40 konja ostalo je zauvijek na bojnom popritu. Uniteno je 15 kola i zapaljeno 5 kamiona. Negdje oko 16 sati, erkezima u pomo stigoe ustae iz Koprivnice. Ali sa znatno prorijeenim redovima: bez 340 mrtvih vojnika, 124 ubijena konja, bez 45 kola i 10 kamiona ratne opreme. Tako je 1. kozaka divizija bila ozbiljno naeta prije nego to je izala na polazne poloaje za izvoenje podravske ofenzive. Zagorci su tu borbu vodili u posebnom raspolo enju, estoko, kao i prije nekoliko dana u Gudovcu, 112

sa srcem punim mrnje prema izdajnicima bratskog sovjetskog naroda, a u znaku bratske solidarnosti s borcima Crvene armije, u potvrdu proleterskog inter nacionalizma. Neki drugovi su se odve zanijeli opim smislom te zasjedne dvodnevne borbe u grotlu Lepavine SokolovcaMale i Velike Mune, pa su, ne tedei se mnogo, istravali da bi pronali bolju poziciju za gaanje. Brigadiri Nikola Sever iz Bistre, Rok Grgac iz ustanikog Jakovlja, Valent Haina iz Marije Bis trice, Mirko trek iz Butine kod Donje Stubice, Ivan Beni iz Trina kod Siska, Mijo Smotara iz Marinova kod Ivanca, Ivan Klasiek, desetar iz Putkovca kod Krapine, u tu su borbu ugradili i svoj ivot. Za Zagorce nema predaha. Jer u Podravini, gdje e doi do stalnog sudejstva s Trideset drugom divi zijom, ekaju ih teki zadaci. Meu prvima su prisilna izvianja neprijateljevih snaga koje su ve bile zauzele Novigrad, Virje i urevac. Prvi zadatak Zagorske brigade u Podravini bio je teak: upasti u Novigrad i Virje i utvrditi snagu i namjere neprijatelja. Sasvim nov zadatak, zadatak na koji Zagorci nisu navikli. I jo k tome u mjestima koje nisu poznavali. No rat je rat. Nauie se Zagorci jo mnogo emu na popritima borbe po Podravini, a zatim na Bilogori, a dijelom i u Slavoniji. U tekim borbama koje ih tu oekuju vodi ih novi, etvrti po redu, tab brigade. Dunost koman danta preuzeo je poznati zagorski partizan, dotadanji komandant Drugog zagorskog NOP-odreda Ivica Druinec. To je iskusni borac i rukovodilac, kojeg poznaje i u ije se ratniko iskustvo osvjedoila veina bora ca brigade. Neto kasnije (10. sijenja) doao je i novi komesar brigade, Mirko Beloevi. I on je poznat veini boraca, jer je zajedno s njima izrastao u 113

predanog borca partizana na zagorskim ukama. Du nost pomonika politikog komesara preuzeo je sije nja 1945. Drago Bira Gavran, stari zagorski borac, ije su hrabrost i odanost pokretu provjerene u mno gim borbama u Zagorju, na Kalniku, Bilogori i u Slavoniji. (Dotadanji partijski rukovodilac Boris Mari odlazi na dunost sekretara divizijskog komiteta KPH Trideset druge divizije). Brigada je dobila i novog naelnika taba, Veselka Velia. Brigadni komandni vrh ine sve sami prokuani borci. Takva nova postava na elu brigade svima je ulivala povjerenje. Jer efikasnost komandovanja je i bila prijeko potrebna ba sada, kada brigada ulazi u nove teke dane na svom ratnom putu, na kojem e iznova biti stavljene na kunju sve njene moralne i borbene vrijednosti. Prvi na udaru Zagorske brigade, 15. prosinca, bio je neprijatelj u Novigradu, u kom se nalazilo oko 800 erkeza, ustaa i Nijemaca. Zagorci su krenuli od Sv. Tri Kralja. Ali jo se nisu bili ni pravo otisnuli sa svojih polaznih poloaja, a ve su morali da korigiraju plan. erkezi su ih preduhitrili. Napad na ve pripremljeni protunapad! I kako u takvim prilikama obino biva, dolo je do kolebanja. Drugi bataljon je odmah odustao od napada. To je pokolebalo i druge, pa su svi ustuk nuli u umu Markovicu. Tu je tab brigade pokuao da sredi redove, da kritiki razmotri ono to se prije podne zbilo tako brzo i iznenadno. Tu je skrojen i novi plan. U 5 sati po podne brigada je ponovo krenula u napad, ali i ovaj put neuspjeno. Obrambeni neprijateljevi poloaji bili su suvie tvrd orah za Zagorce. To je nepovoljno utje calo na samopouzdanje boraca. Ali odustajanja nema. Odmah s veera 16. prosin ca Zagorci opet krenue irokim frontom. Trei i 114

etvrti bataljon su napali neprijateljeve snage u Vir ju, a Prvi udarni (bez jedne ete) one u Novi gradu. Jurii su bili siloviti. Jedna eta Udarnog bataljona se zasjekla duboko u poloaje branioca i doprla bezmalo do samog sredita Novigrada. Meutim, usko ro su borci ete shvatili da je to bio upad u pravi osinjak, te su se morali brzo povui. Teko je i bilo postii neto vie protiv snaga ija je jaina u dva garnizona prelazila 3.000 vojnika. Jer to je bilo pet do est puta vie nego to iznosi efektivna snaga brigade. Trei napad i tree iznenaenje. Osamnaestog prosinca brigada se sreivala na poloajima kod Sv. Ane, Mietinaca i epelovca. Drugi bataljon se spremao da ponovo izvri prepad na erkeze u Novigradu, Virju i urevcu, da ih primora da se vie otkriju, pokau koliko ih je, to namjeravaju... U 2 sata po ponoi (19. prosinca) tri ete Drugog bataljona jurnule su u tri ustaka garnizona: Novi grad, Virje i urevac. Upale u njih, raspalile po neprijatelju i, ne rizikujui suvie, izvukle se i vratile u polazne baze. Smjelo, odluno i prkosno. Ali komandir Druge ete Alojz Petrak je pri povlaenju prema epelovcu uinio fatalnu greku: nije primijetio da ga u stopu slijedi neprijateljeva kolona vea od bojne, naoruana baterijom topova. Tako je neprijatelj na leima Druge ete upao pravo u epelovac, u kome su se smjestili tab brigade i tab za POH, brigadna ambulanta, intendantura... Kritini trenutak je nastao kada se kolona nala na raskrsnici kod crkve pred poloajem jednog voda iz Treeg bataljona. Vod protiv neprijateljeve bojne! 115

Licem u lice. Ipak, vod nije ustuknuo. Borci su znali to bi to znailo za tab i brigadne dijelove koji su se razmjestili u selu. Vjerovali su da e im ubrzo stii pomo. Ali u toj situaciji, u kojoj su sekunde odluivale, ona je stizala presporo. Najprije je stigla Trea eta, zatim Pratea eta brigade, p a . . . U 1 sat poslije ponoi sve je stavljeno na kocku. Niandija protutenkovske puke Stjepan Stefanec, iz Sv. Ivana Zeline, gaao je samo u ivo. Odjednom zaljuljalo mu se tlo pod nogama, Gaaj dalje! vik nuo je Sjepan bolno drugu Ljudevitu Dunaju. Samo to je Ljudevit stavio protivtenkovsku pu ku o zgib ramena, miii su mu bili presjeeni. Kra jikom svijesti, skupivi preostalu snagu, jedva je izustio: Pozdravite moje u Brezovici... Priskoio je stariji vodnik Dragutin Valjak iz Javorja, kraj Zagreba. Ali Dunajeva poruka se zale dila u njegovoj svijesti. Posljednje njegove rijei bile su: Pozdravi mi moje u Javorju. Ali ni ta poruka nije prenijeta dalje jer su suborci ginuli: Franjo Kokot iz Ptuja, Bolta Groevi iz Sv. Ivana Z a b n o . . . Poruke izluene iz samrtnikog hropca putovale su izmeu pokoenih boraca i eksplozija. Ali borci nisu poputali. Jer to je bila borba za spas njihovih drugova u selu. Meutim, erkezi su jurnuli preko ivog partizanskog stroja i zaas se nali kod kole i kue u kojima su bile smjetene pristapske jedinice. Ambulanta Treeg bataljona se nala u sreditu nepri jatelj evog udara. Sanitetski referent Sulejman Sui je sa svojih osam bolniara pokuao organizirati ot por. Ali je ta grupica prosto nestala u valu neprijate ljeva udara. Tada su erkezi u jednom naletu zaplije nili jedna kola municije i izvjesnu koliinu vojne opreme. No kako nije znao to ga eka u mranim epelovakim sokacima, punim neizvjesnosti, neprija116

telj je, poput iznenadne bujice, protutnjao naseljem i nestao u mraku negdje prema Budrovcu. Treem bataljonu, koji se tek tada sredio i bio spreman za juri, ali sada ve za juri u prazno, nije preostalo drugo nego da krene u potjeru. Uslije dila je neobina trka za neprijateljem najprije do Gradine, zatim do Zida, Budrovca, a odatle prema Sirovoj Kataleni, pa prema Suhoj Kataleni. Najzad su ete Treeg bataljona stigle neprijateljev noni trup ak kod Prugovca. Staza koju su one mara tonski prele bila je duga preko 25 kilometara. Sa suprotne strane, od eljeznike stanice u Klotru, nailazila je Gupeva brigada. I tako: gupci s ela, a Zagorci s lea. Neprija telj u procijepu. Obraun je bio otar, ali nije izveden do kraja. Neprijatelju je polo za rukom da se izvue i izgubi u umi Sjea. Tada je odnekud pukla vijest koja je sasvim stegnula srce: komandant Gupeve brigade, omiljeni borac, major Stevo Doen je smrtno ranjen. Sve to je teko pritislo savjest boraca i Zagorske brigade, na kojima je stajalo da poprave greku poi njenu te noi u epelovcu. Da je bilo vie budnosti i odgovornosti, sve bi se, moda, drukije zavrilo. Zbog toga je tab brigade poduzeo korak kojim se u partizanskim jedinicama pribjegavalo samo u izuzetnim sluajevima. Komandiri eta koji su u no noj borbi u epelovcu bili nebudni, neoprezni, neod luni i nepreduzimljivi preko svake mjere, smijenjeni su s dunosti i postavljeni za borce ili su kanjeni ukorom. Greke u epelovcu bile su odve velike da bi se mogle sanirati samo politikim ubjeivanjem. Stoga su disciplinske kazne bile neizbjene. 117

Prva kozaka divizija ustremila se dolinom Dra ve prema Pitomai i Virovitici ne bi li to dublje ula u bok snaga Crvene armije koje su prodirale kroz Maarsku. Na put su joj stale Trideset druga divizija i tab Zapadne grupe POH sa Prvom zagor skom brigadom. I dok su se brigade Trideset druge divizije Braa Radi, Matija Gubec i Pavlek Mikina obraunavale s erkezima na prostoru Klo tra, Dinjevca i Pitomae, Prva zagorska brigada je vodila borbu na poloajima kod Kozarca sa dijelovima 1. ustako-domobranske divizije koji su upali u Po dravinu da bi pomogli 1. kozakoj diviziji. Pavelieva divizija nije mogla proi. No kada je pala Pitomaca i Mala i Velika Trenjevica, i Zagorci su se morali povui na nove poloaje, kod Sedlarice i Turnaice, gdje se ukopala i brigada Pavlek Mikina. Ono to e Zagorci pokazati 28. i 29. prosinca na tim poloa jima, bie nova potvrda na tekom putu da se osvoji naziv udarna. U 10 sati prije podne udarila su na Zagorce, na poloajima kod Sedlarice, dva erkeska puka u sudejstvu s ustaama. Zamentula se borba u kojoj su poloaji stalno prelazili iz ruku u ruke. Dva dana bez predaha. A onda je brigadi ponestalo municije. I morala je odstupiti na nove poloaje. Tu su pali: desetar Stjepan Zujani iz Zagorskog Sela kod Klanjca, Milan Groseni iz Gornjeg Oraja, Franjo Cerovec iz Jertovca kod Sv. Ivana Zeline, uro Valjak iz Budinine, Mijo Tisaj iz Crkovljana kod Preloga, Janko Leljak iz Rovninskog kod Durmanca i Stjepan Zorko, komesar ete, rodom iz Jakovlja, tog ustanikog gnijezda na sjevernim padinama Zagrebake gore. Niko nije mogao naslutiti, gledajui samrtnike greve komesara Stjepana, da je time otpoela prava 118

ivotna drama ire porodice Zorko iz Jakovlja. Ve sutradan u praskozorje, pretposljednjeg dana 1944. godine, upalo je u to ustaniko selo vie od 2.000 ustaa, koje su odmah raspalile krvavi osvetniki pir. Tri stotine domova buknulo je za tren u plame nu. Iz plamena i dima ustae su potjerale mnogobroj na stada jakovljanskih volova i krava, a itelje, ma hom djecu, ene i starce, sabile u gomile nemilosrdno ih tukui. I onda je poelo istrebljenje. Trideset i jedan Jakovljanac je presjeen rafalom, proboden bajonetom, baen u vatru ili objeen. Evo rtava tog krvavog pira: Ivan Petra Zorko, dvadeset petogodinji mladi, baen iv u vatru; Ana Vjekoslava Zorko ubijena; Katica Mije Zorko, petnaestogodinja djevojica, izreetana je rafalima; Katica Vjekoslava Zorko izgorjela je u vatri svog doma; Lovro Ivana Zorko je objeen u vonjaku; Marica Mate Zorko baena u vatru; Stjepan Mije Zorko, sedamnaestogodinjak, izreetan je rafalima; Stjepan Vjekoslava Zorko, petogodinji djeak, baen je iv u vatru; Terezija Zorko, ezdeset petogodinja starica, presjeena je rafalom; Vjekoslav Ivana Zorko je objeen pred oima prestravljenih sugraana; Zorka Vjekoslava Zorko i Zvonko Zorko, starac, ubijeni su. Njima se pridruio i Ivan Jurja Zorko, sedam naestogodinji mladi, o kome je stigla vijest da je poginuo kao borac brigade Braa Radi. Petnaest Jakovljana iz iste krvne loze ugradilo je ivot za slobodu nove Jugoslavije i nove Hrvatske. U krvavom piru nestala je i druga porodica, izrasla iz krvne loze Cipek. Pretposljednji dan 1944. godine nisu preivljeli: Ana, Barica, Janko, Josip, Katica i Stjepan Cipek. To je bila teka osveta ustaa zbog opredjeljenja Jakovljana za revoluciju. Jer Jakovlje nije priznalo 119

ustaku vlast od prvog dana njenog postojanja. Ono je imalo svoju, narodnu vlast, svoj opinski NOO jo 1943. godine. Organizacioni rad je u Jako viju preduzeo ve 1941. istaknuti revolucioner Ivan Krka uz najpris niju suradnju Martina Breka Starog. Tako su bili postavljeni temelji NOP-a. Uskoro je osnovana i par tijska elija s Vidom Fijanom na elu. Formirana je, takoer, prva grupa boraca, koja 1943. odlazi u Trina estu proletersku brigadu Rade Konar i bori se na Zumberku. Udarna omladinska grupa, s Ivanom Potu ricom na elu, izvela je itav niz akcija, a zatim ula u sastav Zagrebakog NOP-odreda. Formiran je i Omladinski bataljon Zapadne grupe POH, ije su jez gro inili omladinci iz Jakovlja; taj bataljon je ubrzo oglasio svoje postojanje time to je unitio pun kami on ustaa u neposrednoj blizini Podsuseda. Nije to bila prva kaznena ekspedicija ustaa u Jakovlju. Upadali su oni u ovo ustaniko selo vie puta. U jednoj raciji u studenom 1943. ubili su esto ricu Jakovljanaca: Valentina i Pavla Sovenikog, Franju uneka, Stjepana Buinca, Franju Poturicu i Ivana Vodopiju. Mjesec dana kasnije, na staru go dinu 1943, ustae su upale u Jakovlje i uhapsile 46 itelja. Ali borbenost Jakovljanaca nikad nije bila slom ljena. Oni su nastavili da se bore. I u toj borbi, borbi za slobodu, dali sedamdeset est ivota. Slian krvavi pir priredile su ustae i u zagor skom selu Cerju 1. prosinca 1943. godine. Selo je gorjelo. Nesretni itelji su, tjerani ustakim rafalima, bjeali izmeu domova pretvorenih u buktinje. Bje ali, padali, dizali se pokuavajui da nau izlaz i spas. U tom kaosu, izmeu zgarita, nestala je bez malo cijela porodica krvno vezana za ime Bosak. Ukupno njih dvadeset i e t i r i . . . 120

Ali erkezi i ustae e opet osjetiti pest Zago raca, i to u trenucima kada to za njih bude najtee. A to e biti onda kada izbiju na sam domak svog glavnog cilja na prilaze Virovitici, do koje su se uzastopnim etvorodnevnim napadima ipak probili. Preostalo im je jo samo 56 kilometara da presijeku liniju ViroviticaBar. To im, meutim, nije polo za rukom, jer su Trideset druga i Trideset trea divizija i Prva zagorska brigada krenule sa sjevernih kosa Bilogore u odluan napad u njihov desni bok i pozadinu. Na elu najdubljeg obuhvata nalazila se Zagorska brigada. Parola vodilja je bila: Tui bandu! Za ono u Hagnju i u epelovcu, za zloin u Jakovlju i Cerju, za smrt heroja komandanta Stjepana Doena, za... Na samu Novu godinu 1945. Zagorci su posjeli kose oko Vukosavljevice. Na udaru su bile dvije satnije ustaa iz Pavelieve divizije. Drugi bataljon je krenuo u juri sa Kekove kote (242), Trei bataljon sa brda Radetia (trig. 238), a etvrti bataljon juri na najtvre poloaje na koti 235 iznad Vukosavlje vice. Napadi su siloviti, odluni. Osobito je uporan etvrti bataljon Josipa Muria. Moral je visok. Svi hoe to prije da se sjure u Vukosavljevicu. Zato se ne tede. Neprijatelj, meutim, pojaava snage. Nje gove odbrambene utvrene take su sve tvre. Ali Zagorci ne poputaju. A upornost se ovdje ivotima plaa. Drugi, trei, etvrti sijenja. Tri dana naizmjeni nih juria. Na popritu borbe ostaju zauvijek mnogi stariji, iskusni partizani, koji su se ne jednom istakli hrabrou: Franjo Brleg iz Jertovca, vodnik Drago Mikuljan i Mato Kotanjski iz Jakovlja, vodnik Ivan Habjan iz Vinovca kraj Zagreba, desetar Slavko Huhaja iz Sokolovca kraj Koprivnice, Franjo Roi 121

iz Velikog Trgovia i Stanko Varga iz Donje Batine, sekretar partijske elije iz Prvog udarnog bataljona. Treeg sijenja poginula je i mlada Crnogorka iz Cetinja Vjera Biljanovi, politiki delegat i ratni dopisnik brigade. Izgorjela je u elji da napie repor tau za brigadni bilten pala je na domaku kote 235, pa se time pridruila mnogim znanim i neznanim pregaocima novinarske profesije koji su vrei svoju dunost poginuli u drugom svjetskom ratu. A koga bi opisalo pero dopisnika brigade Vjere Biljanovi u toj svojoj reportai nikad nenapisanoj? Moda lik Ivana Vugera iz Vugrovca, mladog sekretara partijske elije, koji je okupio komuniste pred juri, upozorivi ih strogo: Pokaite primjerom! Kota mora pasti! Sekretar elije je pokazao primjer svima. Ali to je bio njegov posljednji juri. Moda lik i pogibiju politikog delegata Blaa Haine, koji je odrastao na siromanoj kori kruha na brijegima kod Donje Stubice, ba tamo gdje je slomljena vojska najveeg zagorskog puntara Matije Gupca. Moda lik njene esnaestogodinje drugarice, li kom i uzrastom jo djevojice Rue Kovai iz Kaine, koja ipak nije zaostajala iza starijih drugova u juriu i iji je glasi u ratnikom horu svojim piskavim uraaa neobino odzvanjao a sve nadviavao. Surova stvarnost je htjela da ustaki rafal presijee sutradan i ovo djevoje borca iz Kaine, takoer tu, nadomak kote 235, prekinuvi time i sve njene iparake snove. Dvanaestoro njih je palo za slobodu Vukosavljevice, koja je 4. sijenja bila domain Prvoj zagorskoj brigadi. Trideset devet boraca je ranjeno. AH je i neprijatelj skupo platio svoju upornost. Njegovi redo vi su se prorijedili za 88 vojnika, to mrtvih, to izbaenih iz stroja. 122

Nakon Vukosavljevice Zagorci su prodrli u Turnaicu, a zatim, opet, u Sedlaricu. Dvadeset pet kilo metara duboko zahvatila je Prva zagorska brigada desni bok erkeza, kojima nije preostalo drugo nego da se povuku ispred Virovitice iako im je bila nado hvat ruke. Okrenuli su joj lea i natrag prema Pitomai. Virovitiki mostobran je tada bio spaen. To je pomoglo dijelovima Crvene armije koji su dra li mostobran. Tako je jo jednom potvreno bratstvo u oruju jugoslavenskih i sovjetskih drugova. Ba tada je saopena i radosna vijest da je for mirana Trea jugoslavenska armija. Deseti korpus (zagrebaki), koji se upravo pripremao da proslavi svoju prvu godinjicu (19. sijenja), ulazi u njen sastav zajedno sa estim korpusom (slavonskim). Ta dva korpusa ine sada dva krupna borbena eelona Tree armije u neprijatelj evom zaleu, u zaleu glavnog, sremskog fronta. Da li se ikad dogodilo jednoj agresorskoj armiji da joj u njenom neposred nom zaleu operiu dva korpusa!? U takvoj situaciji je tabu Zapadne grupe POH nareeno da se s Prvom zagorskom brigadom vrati u svoje matino operativno podruje u Zagorje, da tamo, duboko u neprijateljevoj pozadini, raspali bor bu protiv ustaa i okupatora. Ali nareenje nee biti provedeno, jer je 9. sijenja dolo do obrta operativno-taktike situacije na podruju Podravine i Bilo gore, zbog ega je Prva zagorska brigada bila pri morana da ostane tu jo dugo. Ona se vratila u svoje rodno Zagorje tek u pobjednom hodu za konano osloboenje u svibnju 1945. Trideset druga divizija i Prva zagorska brigada prebacile su se iz Podravine na Bilogoru, u ire podruje Bjelovara, gdje su ih ekale nove teke borbe s ustakim snagama koje su pokuale da srue virovitiki mostobran udarom s boka preko Bilogore. 123

BUBANJSKE SNJENE KOSE Tronedjeljna borba na Bubnju Zagorska brigada ispunila zadatu rije Dramatine noi u Velikoj Pisanici Juri taba brigade Faistiko groblje u Bjelovaru za poginule na Bubnju U susuret slavonskim brdima Novo poprite mnogobrojnih okraja brigade su poloaji na Bubnju (Bilogora). borci opet krvlju ispisuju stranice ratnog brigade, skupo plaajui svako novo ratno Zagorske Zagorski dnevnika iskustvo.

vrstina obrambenih linija na Bubnju i ostalim sjeverozapadnim kosama Bilogore omoguavala je i rok manevarski prostor snagama Desetog i estog korpusa radi kontrole svih saobraaj nica koje vode dolinom Save i Drave prema sjeverozapadu i rokadnih saobraajnica koje, preko Moslavine i Bilogore, povezuju glavne magistralne pravce od ivotnog zna aja za faistike snage na sremskoj fronti i fronti na Dravi. To je neposredno zalee krupnih neprijateljevih grupacija. Ometanjem i zatvaranjem tih saobraajnica slabi se mogunost neprijatelju da uspjeno vodi borbu, njegove snage se stalno dre u procijepu. Zato on na podruju Moslavine i Bilogore i izvodi obimne ofenzivne operacije, ne bi li se oslobodio pritiska s lea. Zbog toga je poloaje na Bubnju i na Bilogori uope trebalo drati srcem, voljom i ratnikim umi124

jeem. Tamo e Zagorska brigada, zajedno s Trideset drugom divizijom i drugim jedinicama, dejstvovati na nov nain, ilavo, postojano, uporno. Tu e ona praktiki spoznati nove pojmove iz taktike i operativ ne vjetine: obranu kao vid borbe, obranu vrstu, upornu, ilavu, obranu aktivnu . . . Spoznat e tajne u izgraivanju poljske fortifikacije, u organiziranju sistema vatre, vjetine izgraivanja i odravanja vi sokog borbenog morala . . . Nije to vie ono partizansko udri-pa-bje. To je za Zagorce nov vid borbe, ija se abeceda mora nauiti u snijegom zavijanim bubanjskim rovovima, u mnogobrojnim juriima i protujuriima. Ivica Druinec, komandant Prve zagorske briga de, sjea se skoro svake pojedinosti iz tih dana: Ve prve noi 12. sijenja u kojoj smo se rasporedili na bubanjskim kosama posjetio nas je general-major Vlado Mateti, komandant Desetog kor pusa. Bio je sasvim odreen. Rekao je lakonski: ,Samo preko mrtvih vas, Zagoraca, neprijatelj smije proi preko Bubnja u Podravinu!' Rijetko smo kada primali zadatke s takvom intonacijom. Shvatio sam odmah to to znai. Zbog toga sam i ja bio kratak: ,Razumio sam, drue ko mandante'. I to je bilo sve. Zadatak smo izvrili. O tome govori teka kro nika dvadeset petodnevne obrambene borbe na Bub nju. Okraj s dijelovima 1. ustako-domobranske i njemake 1. kozake konjike divizije na Bubnju zapoeo je 13. sijenja i trajao sve do 9. veljae. Ali za sve to vrijeme neprijateljeve snage nisu uspjele savladati greben Bilogore i prodrijeti dolinom Drave u zonu tzv. virovitikog mostobrana. Bubanj je za faiste bio i ostao nesalomljiv bedem. Bubanj je za njih postao grobnica. Tano 266 mrtvih Luburievih 125

i Mokovljevih ustaa i erkeza izbrojano je na snjenom pokrivau samo ispred poloaja Zagorske brigade, a gotovo ih je isto toliko bilo ranjeno na prilazima koti 220 i bubanjskim sjeverozapadnim ko sama. I Zagorci su platili svoj dug u krvi. Brigada se smanjila za dvadeset trojicu. A 138 boraca je ponijeio s Bubnja teke ratne rane. Svakog dana i noi voene su borbe. Poelo je 13. sijenja u podne. Brigada se duboko ukopala u zamrznutu bilo gorsku zemlju, spremna da doeka ustae ili erke ze. Za prvu borbu na Bubnju ona se rasporedila tako da se moe odluno braniti, ali im se ukae prva prilika, da moe odmah prei u napad. Poredak u obliku tita i maa. Trei bataljon Milivoja Kunovia, bataljon koji je imao ulogu tita, posjeo je jaku topografsku taku kotu 220 zvanu Tri jablana. On je bio isturena predstraa ili prvi borbeni eelon brigade; njegov je zadatak bio da primi borbu, da ispita neprijateljevu namjeru i snagu i stvori uvjete glav nini brigade da uzvrati udarac. Toj ideji je odgovarao raspored ostala tri bataljona: Prvi udarni Zlatka Kletua posjeo je poloaje u Zrinjskoj, Drugi bataljon Franje Haine bio je u selu Bubnju, a etvrti Josipa Muria, sa tabom brigade, kod groblja. Tu je bila i Pratea eta Rudolfa Metrovia. Poloaje desno drale su brigade Trideset tree divizije, a lijevo Trideset druge divizije. Neprijateljeve snage su bile u Velikoj Pisanici, iz koje vodi put pravo na kotu 220 na Bubanj. Oko podne neprijateljeve snage su se pribliile poloajima Treeg bataljona na koti 220. Najprije su zasule poloaje artiljerijskom i minobacakom vat rom, a onda udarile silovito sa dva pravca: od aavca i od Velike Pisanice. 126

Borci Treeg bataljona su se vjeto izmakli ispred pripremljenog neprij atelje vog udarca. A onda je sam napada prosto naletio na isukani ma bio je izloen slonom protunapadu svih ostalih snaga bri gade. Tada se na koti 220 zametnula krvava borba koja je trajala sve do noi. A im je bubanjske kose obavio mrak, ukotac s neprijateljem uhvatio se Drugi bataljon. Poelo je nadmetanje izmeu eta koja e biti ubojitija. Komandir ete Mirko Ivanu je te noi preiv ljavao linu dramu. Izgleda da je htio vie nego to je mogao. U stvari, on je pokuavao da iz grudi izrui teret koji ga je pritiskao vie od mjesec dana. A taj teret je bila prva vojnika kazna skidanje s dunosti komandira ete zbog toga to se ogrijeio o partizanske ratnike norme. Povukao je etu s poloaja kod Hagnja u trenutku kada je to, oevidno, ilo naruku neprijatelju, i nanijelo tetu bataljonu. Dogodilo se to u asu kada je preivljavao nekakvu linu krizu koje se nije mogao osloboditi. Iako naredba taba brigade o njegovom kanjava nju nije nikad provedena u ivot, kazna je za njega ostala kazna. Stoga je on gorio od elje da se pokae u drugom svjetlu. A prilika je sada tu. Ona se ne smije propustiti, razmilja Ivanu. Evo kako se bije Ivanu i njegova e t a . . . Evo vam bombe!.. Udrite, deki!.. vikao je juriajui i pao smrtno ranjen. Leei na snijegu, u hropcu je jo procijedio kroz zube: Udrite!.. Borbeni stroj su, zbog rana, morali napustiti i Josip Muek, komesar ete, i Milan Maek, komandir. Drugi i Trei bataljon su jo jednom nasrnuli na neprijatelja. I ponovo iupali kotu 220 iz njegovih ruku. 127

Svoju greku ispravlja, borbenou i hrabrou, i komandir Tree ete Treeg bataljona Stjepan tr kalj, koji je zbog neaktivnosti u kritinom trenutku borbe u epelovcu bio kanjen ukorom. Na koti 220 Stjepan je junak ete. Ali nema sree ba kao i komesar ete Petar iak i sekretar partijske elije Mirko Halambek. Pogodie in nepri jateljevi mitraljeski rafali. U ranjenikoj koloni na ao se i komandir Prve ete Stanko Vinclj. Taj prvi dan borbe na Bubnju ponovo je otkrio udljivu prirodu ovjekovu. U jednoj borbi kriza, nesnalaenje, gubljenje glave, u drugoj junatvo. Nita toliko kao otvorena borba ne otkriva ono to ovjek jeste. I nigdje se ne moe ogrijeiti prema ovjeku kao u borbi. A u borbi se moe pobijediti i ostati iv, ali se moe i izgubiti sve. Sve zavisi od ovjeka, njegove snage i sposobnosti da spozna situaciju i djeluje u skladu s njom na najbolji mogu ni nain. Krvava kota 220 je, najposlije, ostala u rukama Zagoraca. Neprijatelju je ponestalo daha. To je osje tio tab brigade. Komandant Ivica Druinec nije oklijevao. Naredio je da se odmah krene za nepri jateljem u Veliku Pisanicu. Vjerovalo se da e biti dovoljan samo jedan otar nalet pa da i Pisanica padne. Meutim, umor od cjelokupne borbe i hladnoa umanjili su udarnu snagu brigade. To je pomoglo neprijatelju da se stabilizira u Velikoj Pisanici, da predahne i pripremi se za sutranji, novi okraj. Gotovo promrzli borci se vratie u jo hladnije rovove na Bubnju. Ui su pekle, prsti odrvenjeli. Pukomitraljezi su ve sasvim otkazali poslunost. Sve se ledilo. Ali ni trenutka vremena za borce da ogriju ruke. etvrti bataljon je odmah, iz pokreta, morao u nov obraun s neprijateljem koji se ukotvio kod 128

Agitprop

brigade

Laminac, oujka 1945. Prva zagorska je proglaena udarnom. Narodni heroj Petar Biskup Veno, komandant Trideset druge divizije, dijeli odlikovanja borcima Prve zagorske udarne brigade

XiEt.^ ^;

Berek, travnja

1945. Omladinsko i sklapanju

takmienje oruja

rasklapanju

Kuhinja

Prve zagorske brigade na maru kroz Veliki vac. Bilogora 1945. godine

Grde-

crkve u sredinjem dijelu Zrinjske. Bilo je 3 sata poslije ponoi 14. sijenja kada je krenuo na prvi juri. Ali uzalud, jer neprijatelj je ba to i oekivao. Komandiri eta Nikola Kadoi, Josip trbuclin, Stjepan Mari i komandir Pratee ete Fabijan Orei hitro su sredili redove, hrabrili, kritikovali. U drugom juriu traila se vea odvanost i odlunost, ali je i on zavrio kao i prvi. Opet sreivanje. Opet kritika. I poznati korak: komunisti na okup! Nakon toga trei juri. Opet nita. Komandant Josip Muri je sav usplahiren. Kako to? I zato to? Lino je pripremao ljude za etvrti juri. U njemu e i minobacai dati svoj udio. etvrti put, u 2 sata po podne, ustae su, najzad, istjerane iz rovova. Ali ba kada ih je trebalo dotu i stop! Hitno na Bubanj! Trkom! Jer tamo se zakuhalo kao u kazanu. Jedna neprijateljeva kolona se preko aavca zabacila iza lea brigade na Bubanj. tab brigade kod groblja se odjednom naao u sredi tu bitke. Upravo sam poao u kuu da izdiktiram zapo vijest, sjea se komandant Ivica Druinec, a rafal je obiljeio trag na zidu. Grupa domobrana je iz magle uskakala u dvorite zgrade u kojoj je smje ten tab brigade. Straa, kuriri, na juri! viknuo sam. Komandir strae Stjepan Turi i mitraljezac Tomo Orean skoie iza humke ubra i raspalie po neprijatelju. Uto se stvori spasonosan trenutak i za mene. Iskoih iz zgrade. Desno, na oko dvije stotine koraka od taba, bila je ukopana minobacaka eta Rudolfa Metrovia. 129

 Tuci pred tab! naredio sam. Uskoro su u dvoritu odjeknule minobacake mine. A zatim je uslijedio i juri minobacake ete. U borbu stupie i svi pritapski dijelovi, sanitetski referent brigade Vatroslav Mimica, njegov zamjenik Stjepan Kruljin, vezisti predvoeni komandirom i komesarom Duanom Catelom i Ivanom Mrakoviem. Domobrani su se dali u bijeg bacajui oruje i opremu. Ali tada naletjee pravo na nau zasjedu, ba na one borce pored kojih su se, koristei se maglom, uspjeli neopaeno provui do taba. U dvoritu su ostali neprijateljevi leevi. Meu njima i jedan domobranski satnik, jedan zastavnik i jedan podoficir. Opasnost je otklonjena. Neprijatelj se opet povu kao u Veliku Pisanicu. Drugog dana borbe Zagorci su ostali na svome. U 20 sati pristigla je u pomo Dvanaesta proleterska brigada, udarivi estoko po neprijatelju u Zrinjskoj. Time je lijevi bok Zagorske brigade postao sigurniji. To je bila prilika za Zagorce da pomrse raune usta ama u Velikoj Pisanici. Trei i etvrti bataljon su krenuli u noni na pad. Trei sa sjeverne, a etvrti s june strane Velike Pisanice, mjesta izduenog preko 12 kilometara. To je bila dramatina no rvanja sa snijegom, hladnoom koja se uvlaila do kostiju, ali i rvanja s ustaama po kuama, dvoritima, gnojitima, oko stogova slame, po vonjacima u kojima su stabla pucala od zime. No Velika Pisanica je bila mnogo dua nego to je iznosila snaga boraca bataljona Milivoja Kunovia i Josipa Muria. Zato se gonjenje neprijatelja moralo prekinuti i opet se povui u ledene rovove na Bubnju. Sjeajui se te noi, komesar Druge ete Treeg bataljona Milo Bastaja pria: 130

Gonili smo ustae du Velike Pisanice. Uskakali u dvorita, pretraivali tale. Trao sam s grupom boraca i ne primijetivi da je glavnina brigade zau stavljena. Nali smo se sami kada se ustae vratie. Borac Mijo Prsa, rafalom pogoen u stopalo, zaste njao je od bola. ta u sada? Drug se mora spasiti. Skoim u dvorite i zovnem domaina koji se sklonio u podrum. Drug je ranjen kaem mu upregni ko nja! Moramo ga izvui. Ustae e ga raerupati. Derat e mu kou, shvata li?! Seljak je posluao. Sjeli smo zajedno na saonice. I galopom glavnom ulicom. Ustae su raspalile iz pukomitraljeza. Izreetae mi injel, naramenice. Ali, zaudo, nijedan metak nije pogodio u ivo: ni u mene, na u ranjenog Pru, ni u seljaka, niti u konje. Trei dan okraja na Bubnju proticao je u vrlo udnim obrtima. im su se dva bataljona povukla iz Velike Pisanice, neprijatelj je poduzeo napad s boka preko Zrinjske, u kojoj su bili slavonski proleteri. Uspjeli su da ih za trenutak dignu s poloaja. Samim tim otvorila su se neprijatelju vrata za obuhvatni napad na poloaje na Bubnju s jugoistoka, preko groblja. Ali je Trei bataljon prikupio posljednju snagu i prebacio se iz zapadnog dijela Bubnja na prostor izmeu Groblja i ibenika. U prvom naletu, mitraljezac Ivica Kole je poko sio ustakog mitraljesca i zaplijenio arac. A onda je nastao bespotedan obraun, u kome su prednja ili v. d. komandira 1. ete Josip Horvatin, mitralje zac Leonid Bralih. Protunapadu se pridruio i Udarni bataljon Zlatka Kletua s poloaja na Bubnju. U borbu stupie prokuani mitraljesci: Franjo Ovariek, Milan Suboti, Drago Vuzem, Ivan Ivekovi, Drago Lukovi, Stjepan Zuko i drugi. Njihovoj slonoj vatri nepri131

jatelj nije mogao odoljeti. Rukovodioci su davali primjer, pogotovu komandir Tree ete Nikola Fus, komandir Pratee ete Drago Krizmani, vodnik Milan Jekovi i Josip Kovai. Neprijatelj se povukao poto je pretrpio velike gubitke. Time je bio zavren prvi trodnevni okraj Zago raca i dijelova Pavelieve 1. ustako-domobranske divizije na Bubnju. Neprijatelj nije proao preko grebena Bilogore. ilavost Zagoraca na Bubnju povoljno je utjecala i na pozicije Trideset druge divizije, ispred ijih poloaja je neprijatelj ostavio oko 100 mrtvih i 168 ranjenih, ne postigavi nakakav cilj. Tri naredna dana, 16, 17. i 18. sijenja, bilo je zatije. Pred buru, dakako. Bataljoni su se smjenji vali na poloajima. Neprijateljska artiljerija bi s vremena na vrijeme sruila na poloaje po koji tovar granata. Tako je jedna granata udarila u rov Treeg bataljona i ubila jednog, a ranila sedam boraca. Sutradan je granata udarila usred taba etvrtog bataljona i ranila pomo nika komesara bataljona i zamjenika sanitetskog referenta. Od jedne takve granate ranjen je i koman dant Zapadne grupe NOP-odreda potpukovnik Stje pan Kui. Predao sam raport na poloaju, pria koman dant Ivica Druinec. Predloio sam komandantu grupe da ue u zaklon. Ali samo to je rekao da eli ostati vani kako bi mogao bolje osmotriti polo aje Zagorske brigade, tresnula je granata. Kui se zateturao uhvativi se za krsta. Dobro me udarilo procijedio je gresi se u bolu. Prva pomo je brzo stigla. Pruio ju je sanitetski referent Vatroslav Mimica, koji se naao u neposred noj blizini. 132

Jedan od zadataka na Bubnju bio je i da se prate sve promjene u neprijateljevim jedinicama koje napadaju, koje se izvlae na odmor, popunu, koje dolaze i napadaju. Poznavanje neprijatelja je bilo od osobitog znaaja za izbor taktike u nastavku bor be. Jer nije bilo isto boriti se protiv erkeza ili protiv Luburievih ustaa, domobrana, gestapovskih ili njemakih jedinica. Zbog toga su taktiki postupci za hvatanje jezika bili osobito vani. Primijetili smo da se neprijatelj ponovo okuplja pred poloajima Treeg bataljona. Koji je i to smje ra? pitao sam se, sjea se komandant brigade Ivica Druinec. Naredio sam Milivoju Kunoviu da eka budno na cijev, ali da zabrani svako kretanje po poloaju. A ja sam krenuo u etvrti bataljon. Zajedno s komandantom Josipom Muriem uli smo u jedan rov. Rekao sam: Traim tri dobrovoljca za specijalni zadatak. Moramo to prije uhvatiti neprijateljskog vojnika. Javili su se svi. Odabrao sam trojicu. Ne sjeam se njihovih imena. Ogrnuli su se u bijele plahte i arili u snijeg rijui, poput krtice, pravo prema neprijatelj evom straaru. Privukli su mu se sasvim blizu. Kada je straar okrenuo lea, jedan od njih je skoio i zahvatio ga vrsto ,mrtvakom kragnom'. epae ga i ostali i povukoe kao dak usjeenom snjenom saobraajnicom. Brzo su stigli do taba brigade. Niste izvrili zadatak rekao sam. Ja sam traio ,ivi jezik', ivog ustau, a ne mrtvaca! ,Mrtvaka kragna', je, naime, bila odve vrsta, pa ustaa nije izdrao. Borce je ta primjedba prosto pokosila. Okrenuli su se viknuvi: Idemo opet! Ne, ne! zabranio sam. Pomoi e nam i ovo to imamo. 133

Pomonik komesara ete Milo Bastaja je imao u tim tekim danima i svoj kako bi se to danas reklo hobi. Sakupljao je od ubijenih ustaa, domo brana i erkeza line fotografije. Bilo ih je svako jakih: portreta s ustakom kapom, fotografija na mjestu zloina, fotografija s kamom u ruci nad rtvom zloina, fotografija u krugu porodice, roditelja, brae, djece... Trideset osam takvih fotografija imao sam u lijevom gornjem depu. Kada smo krenuli na jedan od mnogobrojnih juria, jedan metak udario me pravo u grudi, zapravo, u dep s fotografijama. Nije ih pro bio. Inae bi udario pravo u srce. Da nije, eto, bilo fotografija, ostao bih zauvijek na bubanjskim ko sama. Neprijatelja nikada ne treba ekati, osim, daka ko, u zasjedi. Ako ga nema treba ga potraiti, udariti ga iznenadno, ne dati mu da se odmara, da kuje p l a n o v e . . . To je staro partizansko pravilo primi jenjeno je i 19. sijenja. tab brigade je ostavio Udarni bataljon da straari na Bubnju, za svaki sluaj, a on je s glavninom opet poao da istjera neprijatelja iz Velike Pisanice. Bilo ih je oko dvije bojne. Zalogaj prilino velik. Ali ako neprijatelj bude iznenaen, ako se zbuni, uspjeha bi moglo biti. Zato su Drugi i Trei bataljon izveli prilino ve lik obilazni manevar preko Javorovca, Grobike kose, Poloma, provukavi se umom uz potok Bakovicu da bi izili na kose to se sa sjevera blago sputaju prema sredinjem dijelu Velike Pisanice, tamo gdje se i smjestila glavnina neprijateljevih snaga. etvrti bataljon je dobio zadatak da napadne starim stazama s june strane tog kilometrima izduenog mjesta. Manevar zamiljen dobro dobro je i izveden. Ali hladnoa, smrzavica, snijeg, dugi mar-manevar 134

iscrpli su borce, pa se brigada morala povui na svo je pripremljene poloaje u rajonu Bubnja. etiri naredna dana opet prooe relativno mir no, to je dobrodolo tabu brigade da sredi jedinice. To je bila prilika i za naelnika taba Veselka Velia da zajedno sa suradnicima sredi taktika i operativna iskustva, ali i za sekretara brigadnog par tijskog komiteta Dragu Biraa Gavrana da podstakne partijske i skojevske organizacije na analizu dra nja komunista lanova Partije i Skoja, a i svih boraca u borbi, te da se obnovi teorijski rad. To je bila, majora Mirka da obavijeste i ma na naim i takoer, prilika i za komesara brigade Beloevia i za ostali politiki kadar upoznaju borce s najnovijim dogaaji saveznikim frontovima.

Rovovima zagorskih boraca na Bubnju tekle su vijesti koje su grijale srca, otkravljivale led, unosile toplinu u zaleene zaklone koji su zaudarali na ljud sku krv, rane i barut. Osmi korpus NOVJ oslobodio je Knin (4. prosinca), ime je cijela Dalmacija bila slobodna. Osloboenjem Uzica (16. prosinca) jedinice NOVJ potpuno su oslobodile Srbiju. Operativni tab za Kosovo i Metohiju formirao je sedam novih briga da. Jedinice NOVJ dovrile su borbu za konano osloboenje Crne Gore i Sandaka. NOVJ je razvila i svoje zrakoplovstvo. Formiran je tab grupe zrako plovnih divizija. Pored dvije eskadrile NOVJ, formi rane su i dvije zrakoplovne divizije: etrdeset druga jurina i Jedanaesta lovaka zrakoplovna divizija. NOVJ ima ve 57 pjeadijskih divizija i formirala je armije. Ima Ratnu mornaricu. Crvena armija lomi sve faistike prepreke i nezadrivo napreduje na zapad. Poslije osloboenja Budimpete, 2. i 3. ukrajin ski front izbili su na liniju BarBlatno jezero EstergonKoie. Posljednji Hitlerov oajniki po kuaj u ardenskoj ofenzivi zavrio je krahom . . . 135

Znaajno tkivo za politiki rad dala je i sama brigada, koja se uspjeno borila. Nije to bila borba kao ona na ograncima Ivanice i Macelja: udar i onda povlaenje. Na Bubnju su glavne vrijednosti bile upornost, ilavost, obrana uz esta aktivna dejstva, ispade, prepade. Zagorci su se brzo privikli i usvojili takav nain voenja borbe. Izdrali su najtee udarce i uzvraali ih punom mjerom. Ustrajali su u najteoj hladnoi, u snijegu. Stoiki su podnijeli este artiljerijske napade. Zagorska brigada je sredinom sijenja imala 145 lanova Partije, 25 kandidata i priblino isto toliko skojevaca. Ali svega 9 boraca bili su lanovi Par tije. Kako je to moguno? Nije li rije o sektaenju? Zar nisu borbe kod Gornjeg Jesenja, kod Varadin skih Toplica, na Tonimiru, kod Lepavine, u Podravini, na Bubnju bile dovoljna provjera na kojoj se vidjelo koji je borac sazreo da postane komunist, a tko nije? Sekretar brigadnog komiteta Drago Bira Gav ran pozvao je lanove Komunistike partije da popu njavaju i proiruju svoje redove novim snagama, da uine brigadu komunistikom brigadom. To to je u njenim redovima bilo dosta mladih boraca nije bio razlog za oklijevanje ili za sektatvo, ve za pojaan ideoloko-politiki rad sa svima, za usmje ren rad iji je cilj preodgajanje ljudi. Sa svim tim ivjela je Zagorska brigada u dubo kim i hladnim rovovima na Bubnju u trenucima kada se, kao najuspjenija brigada, spremala za sveanost u Virovitici, gdje e 28. sijenja biti proslavljena obljetnica borbene aktivnosti Desetog korpusa. Mar za Viroviticu je bio teak i pun iskuenja. Na cijelom putu trebalo se rvati sa snjenim smeto vima po hladnoi koja je ozbiljno prijetila premore nim borcima. Ali u grudima je njihovim bilo napretek 136

topline. I ona ih je nosila. Bili su ponosni to im je pripala ast da prisustvuju proslavi Desetog korpusa kao predstavnici brigade koja je, meu ostalim bri gadama, zauzimala poasno slavljeniko mjesto. Bili smo postrojeni. Na sveano ukraenoj bini stajali su rukovodioci Desetog korpusa s Vladom Matetiem na elu, sjea se komandant brigade Ivi ca Druinec. Borci i narod uzvikivali su parole: iv jela Komunistika partija Jugoslavije; ivio drug Ti to; ivjelo bratstvo i jedinstvo; Dolje monarhija; Dolje kralj; Tito se bori kralj se eni!.. A onda smo sveanim korakom proli ispred tribine. Bili smo ponosni to pripadamo Zagorskoj brigadi. Mislili smo da emo poslije toga ostati u Virovi tici da se bar malo odmorimo, sredimo, popunimo. Ali usred proslave stie nareenje: opet na Bubanj! Ili smo urno, usiljenim marem. A bilo je vrlo hladno. Borcima su se smrzavale ui. No unato sve mu morali smo hitati, jer je neprijatelj zaprijetio da prodre preko Bubnja u Podravinu, na virovitiki mostobran. Pred vee 29. sijenja Zagorska brigada je opet stigla na svoje stare poloaje na Bubnju, gdje je smijenila Osamnaestu slavonsku brigadu. Doekali su je zaleeni rovovi. Tu se ugnijezdila hladnoa, otar miris izgorjelog baruta, zadah ljudske krvi i joda od kojih se jeila koa. Prvi zadatak je bio: pripremiti se za jo jedan napad na neprijateljeve snage u Velikoj Pisanici. Borci treba da pregore nedae koje su ih pritisle sa svih strana. Trideset prvi sijenja Zagorci su opet nadirali kroz pisanike vonjake. Cilj im je bila 3. ustaka bojna. Za to vrijeme brigade Brae Radi i Matija 137

Gubec udarile su na neprijateljeve snage u Velikom Grevcu. Akcija Zagorske brigade je imala ogranien cilj, pa je postignut i takav ukupni rezultat. Osnovno je bilo da neprijatelj nigdje ne smije imati mira. Bilo je to u praksi nastavljanje demonstriranja ve provjerene taktike: ilava obrana sa estim i otrim ispadima i prepadima na neprijatelja. Posljednji dani boravka Prve zagorske brigade na poloajima na Bubnju (18. veljae) protekli su uz arkanja. Bataljoni su se smjenjivali na poloajima svakoga dana. To je vanredna mjera koja se primje njuje u zatiju da se ljudi ne opuste, da zadre budnost na visokom stupnju, da ne padnu u apatiju ili da ih ne obuhvati strijepnja od onog to se moe dogoditi koliko ve danas ili sutra. Peti veljae oko 10 sati dvije satnije ustaa su nasrnule na Drugi bataljon na koti 220. Sudar je bio kratak ali otar. Ustae su se povukle ostavivi na snijegu, pocrnjelom od baruta i eksplozija, 3 mr tva i 3 ranjena. Sutradan je jedna eta izvela prepad na neprijateljeve snage u Gornjoj Kovaici, a bata ljon ispad u Veliku Pisanicu. Napadi iznenadni, brzi, kratki, kratkog daha. Ali i oni su prorjeivali nepri jateljeve redove poginulo je jo desetak vojnika. Sedmi veljae seljaci su na bubanjske poloaje donijeli unke, kobasice, vina. Dok ste vi u rovovi ma, i mi slobodnije diemo, hrabrili su zagorske borce. Sutradan, ve u rano jutro, jake neprijateljeve snage su krenule u napad velikih razmjera na polo aje Prve zagorske brigade i Trideset druge divizije na dijelu fronte: Mali Grevac, Zrinjska, Bubanj, aavac. Taj napad je bio dio ope ofenzive koju su jake njemake snage poduzele na virovitiki mosto138

bran. Stoga se promijenila i opa operativno-taktika situacija i znaaj pojedinih linija borbe, pa i bilo gorskih linija otpora. Snage Tree armije NOVJ povukle su se na lijevu obalu Drave, ime je virovi tiki mostobran bio naputen. To je utjecalo da se povea operativni znaaj ire zone na spoju slavon skih planina i Bilogore kojom vodi rokadna sobraajnica iz Posavine u Podravinu: NovskaPakracDa ruvarVirovitica, pa su se jedinice Desetog korpusa i etrdesete divizije rokirale prema Daruvaru. Ali prije nego to su Zagorci napustili poloaje nu Bubnju 8. veljae, oni su se jo jednom uhvatili ukotac s 1. bojnom ustaa, koja se ustremila na poloaje oko kote 220. Brigada ju je spremno doe kala. Trei i etvrti bataljon su izvrili i otar ispad prije nego to je nareeno da se brigada povue. Taj zadnji okraj na Bubnju ustae je stajao 80 izbaenih iz stroja, od kojih 25 sahranjeno u Bjelo varu na ustakom groblju, u kome je ve bilo stotine humki ustaa i domobrana izginulih na Bubnju. Na bubanjske poloaje je tih dana stigao Narod ni vojnik, list Glavnog taba NOV i POH. U broju 14. od 28. prosinca 1944, u lanku Godina dana borbi i uspjeha NOV i PO Hrvatske, objavljeni su mnogi podaci koji su hrabrili, koji su sokolili prozeble i umorne borce u hladnim bubanjskim rovovima: ... ubijeno je 65.006 neprijateljskih vojnika i 352 oficira; ranjeno 28.911 vojnika i 53 oficira, zarobljeno 27.518 vojnika i 93 oficira. Ukupno izbaeno iz stroja 121.435 vojnika i podoficira i 501 oficir. Zaplijenjeno je 314 topova sa 12.643 granate, 74 minobacaa sa preko 10.000 mina, 1.045 tekih mitraljeza, 883 mitra ljeza, 500 ,araca', 579 automata, 18.000 puaka, 5 aviona, 54 tenka ... 139

Dajui ocjenu dranja Zagorske brigade na Bub nju, komandant i komesar su na kraju izvjetaja od 24. sijenja 1945. konstatirali: Moral i borbenost boraca od prolog izvjetaja toliko su se popravili da se moe rei da su na visini. Iako naa brigada ve 13 dana dri poloaje i vodi sve to vrijeme estoke borbe, moral boraca biva sve jai, a mrnja prema neprijatelju sve vea. Borci trae borbu ...

140

U DARUVARSKOM KRAJU Novo ime brigade: etvrta brigada Trideset druge divizije Mar prema Slavoniji Teki okraji kod uplje Sipe, Donje Vrijeske i ikoevog salaa Pogibija komandanta Mate Frankia Vojno i partijsko-politiko sagledavanje moralno-politikog stanja u brigadi Ratna staza Prve zagorske brigade je sa poloaja na Bubnju zaokrenula, umjesto u rodno Zagorje, jo dalje na istok, prema Daruvaru i slavonskim brdima. Na tom maru brigada je doivjela teak napad iz zraka, kojom prilikom je poginulo osam, a ranjeno jedanaest boraca. Jedanaesti veljae brigada mijenja ime. Ona pos taje, poslije viemjesene suradnje u borbi s Trideset drugom divizijom, njen organski dio njena etvrta brigada. Dolaskom na prostor Daruvara divizija je zauzela ovaj raspored: brigada Braa Radi posjela je Da ruvar, brigada Matija Gubec Deanovac, brigada Pavlek Mikina Ivanovo Polje, a Prva zagorska brigada Batinjane. Osnovni cilj neprijateljevih snaga na tom sektoru bio je da osiguraju slobodan manevar saobraajnicom PakracGrubino Polje i dalje, preko Bilogore, ka Virovitici, odnosno ka fronti na Dravi. Zadatak Prve zagorske brigade, kao i Trideset druge divizije u cjelini, bio je da sprijei neprijatelja 141

da zagospodari tom rokadnom saobraajnicom, da mu prekine redovno snabdijevanje i manevar snagama iz Podravine u dolinu Save i obrnuto. Jedna od znaajnih taaka koje je neprijatelj nastojao da odri kako bi sauvao saobraaj niu za sebe bila je uplja lipa s kotom 194. Ona je bila prvi cilj Zagoraca. U 2 sata ujutro 12. veljae Trei bataljon se pribliio neprijatelj evo j utvrenoj taki na upljoj lipi. Drugi bataljon se pripremio da mu osigura desni bok prema Borovoj kosi. Sa istone strane, od Cikoevog salaa, u napadu na kotu 194 sudjelovat e i dva moslavaka bataljona iz Trideset tree divizije. Dok se Trei bataljon pribliavao glavnom objek tu napada, brigadni minobacai nisu znali za predah. Komandir Pratee ete Rudolf Metrovi je i ovaj put vatrom svojih minobacaa krio put bataljonu. Kada se bataljon pribliio na pedesetak koraka od erkeskog vatrenog gnijezda, komandant Mato Franki je prvi poletio naprijed. Borbeni stroj bataljona je jurnuo za svojim komandantom. Nikad slonije kao tada. Ali za trenutak su, pred detonacijama ru nih bombi koje su letjele iz erkeskih rovova, mosla vaki bataljoni ustuknuli. Frankiev bataljon se od jednom naao sam na prostoru istom kao tabla. Ni naprijed ni nazad. Nastali su oni prelomni trenuci koji odluuju o ivotu ili smrti. Ili e bataljon izgorje ti u gustoj automatskoj vatri, ili e . . . Zato se iskusni dalmatinski partizan komandant Franki nije dvo umio, nije oklijevao: jurnuo je na neprijateljevo mitraljesko gnijezdo. Bataljon je zagrmio uraaa . . . . . . Komandir Prve ete Zvonko Bala, delegat Vla dimir Paenko, zamjenik komandanta Prvog bataljo na Nikola Fu letjeli su ispred boraca kao na krilima. I evo, ve su borci uskakali u duboke rovove. U jednom trenutku komandant je spazio kako se 142

grupa erkeza gua s njegovim mitraljescem. Bacio se na njih i oteo im arac. Ali u tom trenutku presjekao ga je rafal. Pao je s pukomitral jezom u ruci. Tu je pao i komandir ete Zvonko Bala i August Baniek. Sedmoro boraca, meu kojima su i Vladimir Paenko i Nikola Fu, zadobilo je teke rane. Komandu nad Treim bataljonom je u najteim trenucima, kada je juri bataljona odbijen, smjelo preuzeo komandir ete Nikola Kadoi. Ipak erkezi ustuknue. Uplaie se treeg juria. Tako je dominantna kota 194 pala. Trei bataljon i moslavaki bataljoni su vrsto stali na nju. Ne saekavi novi napad, erkezi su ustuknuli i sa Borove kose. Nju je zaposjeo Drugi bataljon. Prvi i etvrti bataljon su se za to vrijeme obra unali s neprijateljevom grupom koja je pokuala da brigadu napadne s lea. Prvi zadatak u Daruvarskoj kotlini bio je, tako, uspjeno izvren. Na red su doli i drugi zadaci. Prvi udarni se 14. veljae ustremio na ustaka gnijezda u Maslenjai, Drugi bataljon u Donjoj Vrijeski, Sv. Ani i koti 202. Udarni bataljon je relativno lako prodro u Maslenjau, ali je zato Drugi bataljon naiao na tvrd orah. Pred rovovima kojima je neprijatelj opasao crkvu Sv. Ane i kotu 202 zametnula se borba iz neposredne blizine. Cijelo poprite oko crkve pretvorilo se u rvanj koji je zaudarao na barut i ljudsku krv. etr desetak faista je palo du grebena, a ezdeset je izvueno u ranjenike prihvatnice. I Drugi bataljon se dobro prorijedio. Sesnaestorica ranjenih su izvueni s padina Sv. Ane. Prva eta je nastavila da se tue bez komandira Josipa urina, koji je teko ranjen. Tako isto Trea eta, jer je i njen komandir Stjepan Baloh morao napustiti stroj. 143

U izuzetno upornoj borbi Drugi bataljon je prosto sagorio. Posustao je. Kota 202 je ostala nedostian cilj. Ustuknuo je do eljeznike pruge kod Donje Vrijeske. To isto morao je uiniti i Prvi bataljon, koji je u prvi mah uspjeno upao u Maslenjau. Trei bataljon, koji je, zajedno s moslavakim bataljonima, ponovo napao neprijatelj evo gnijezdo na koti 194 i krvario oko nje od 18 do 2,30 sati (5. veljae), takoer se povukao ne izvrivi zadatak. Neuspjeh je pritisnuo brigadu kao teka mora. Svako je imao sud o tome i pronalazio krivca. To je inio i tab brigade. vrsto obrazloenje koje je dao mora posluiti kao skupo plaena pouka. Uzrok neuspjeha je, prema izvjetaju taba brigade od 15. veljae: slaba koordinacija u dejstvima izmeu bataIjona, slaba meusobna veza izmeu dijelova koji su se borili. I Pratea eta je imala slab dan. Mino bacaka vatra, koja je trebala da ,smeka' neprijate ljeve poloaje kod Sv. Ane i kote 202, nije bila dovolj no precizna. A ni popuna municijom niie bila ured na... Jedina utjeha, ako se to utjehom moe zvati, bilo je to to neuspjeh nije plaen suvie velikom cijenom u krvi. U isto vrijeme je vie od stotinu faista izba eno iz stroja. Moda bi se borbe kod Donje Vrijeske i brzo zaboravile da se na neuspjehe nije ve poslije tri dana 18. veljae nalijepio i onaj kod Cikoevog salaa. U praskozorje, jo pod okriljem mraka, brigada je krenula da posjedne svoje nove poloaje na topo grafskoj gredi zvanoj uplja lipa, u meuprostoru kote 194 i Cikoevog salaa. Taktike objekte desno od poloaja koje su posjedali Zagorci drala je bri gada Matija Gubec, a lijevo prema Ribnjaku Trideset trea divizija. 144

- - -

'

'

"

. -

' . , V ' - .

. . .

'"

Oujak 1945. Komandant divizije Petar Biskup Veno vri smotru Prve zagorske brigade u Velikim Zdencima

U Kostanjevici, travnja 1945, uoi mara u Podravini. Beloevi, komesar, i Drago Bira Gavran, pomonik sara, pred postrojenom brigadom

Mirko kome

Zadnja dionica mar-rute duge preko tri tisue kilometara: mar prema osloboenom Zagrebu. Za borcima je ostalo preko pedeset borbi Prva udarna brigada Braa Radi, na elu Trideset druge divizije i ostalih jedinica Desetog korpusa (zagrebakog), ulazi u Zagreb 9. svibnja 1945

U prvom borbenom eelonu nala su se tri bata ljona: etvrti, Drugi i Prvi. Trei bataljon je trebao da bude malo povuen u dubinu. Plan taba brigade je bio dobro zamiljen. Oe kivalo se da e biti bolje izveden. Ali odjednom se dogodilo ono to je u borbi najnezgodnije. Neprija telj je nasrnuo, iznenadno i silovito, u trenucima kada se brigada jo nije bila sredila i uvrstila na svojim poloajima. Snana artiljerijska i minobacaka vatra, iza koje su nastupali jaki neprijateljevi strojevi, zatekla je borce izvan zaklona. To ih je iznenadilo i zbunilo. U prvim trenucima kolebanje. A od ko lebanja do panike, ako se ne deluje odluno, samo je jedan korak. Ba s tim je neprijatelj i raunao. I dejstvovao je brzo i odluno. Dio njegovih snaga se, poput otrog sjeiva, zasjekao na spoju Drugog i etvrtog bata ljona. U isto vrijeme uslijedili su duboki prodori preko oba krila brigade radi udara u njene bokove i u lea. Namjera je bila oevidna: najprije rasjei borbeni poredak brigade, uskolebati njene linije, uhvatiti je u klijeta, a zatim je razbiti. U takvim uvjetima je bilo teko odrati sve komande u rukama. Zato se oekivala najvea inici jativa i snalaenje tabova bataljona i eta. To nije izostalo. U krajnje rizinoj situaciji, to je u jednom trenutku i bila glavna vrijednost brigade. Prvi se snaao Udarni bataljon. Energinim manevrom una zad izvukao se iz neprijatelj evog obuhvata. Nasuprot njemu, tabovi Drugog i etvrtog bataljona su poku ali da rijee krizu upravo obrnutim postupkom otrim ispadom prema neprijatelju. Poveli su borce u odluan juri iako su izgledi na uspjeh bili sasvim mali. Svjesno se raunalo na kakav neoekivani obrt, to se u borbi pokadto i deava. A desilo se i ovaj 145

put. Neprijatelj, iznenaen otrinom ispada, bio je nalik na iznenaenog promatraa. Brigada je to odmah iskoristila i iupala se iz procijepa u kom se nala. Povukla se u Bilo Marinovac, a zatim na zasluen predah u selo Podbor Batinjane. Tek tada je bilo moguno svesti teku bilancu borbe kod ikoevog salaa. Sedam drugova je izgu bilo ivot, a meu njima i Vladimir Ek, komandir ete za vezu, Stjepan Zuki, komandir Tree ete Prvog bataljona, Vladimir Klobud, komandir Prve ete Treeg bataljona. Ranjenika je takoer bilo neuobiajeno mnogo: trideset jedan. Privremeno su morali napustiti borbeni stroj komandiri eta Ivan Cvek, Vinko Bori, Josip Mari, te komandiri vodo va Josip Habazin, Dragutin Krizmani, Stjepan Jakovina i Viktor Ljeljak. Poslije otrog obrauna s ustako-domobranskom divizijom i erkezima kod ikoevog salaa i kratkog predaha u Podbor-Batinjani, Prva zagorska brigada je bila u zatitnici glavnih snaga Desetog korpusa sve do nadomak Vran-kamena na Papuku, a zatim je, u ulozi prethodnice tih snaga, uspostavila vezu sa estim slavonskim korpusom na Vran-kamenu. Tada je brigadi stiglo nareenje da krene na nov borbeni put u Moslavinu, sve do Bjelovara. Prvi dvodnevni predah (23. i 24. veljae) na putu za Moslavinu brigada je provela u selu Rukovcu. To je bila prilika da se analizira protekli mjesec, saberu bilance, izvuku iskustva. Statistika brigade je govorila o nekim zanimlji vim pojedinostima. Na popritima borbe u veljai od Bubnja do ikoevog salaa Zagorci su ubili 183 neprijateljevih vojnika i 243 ranili. Izbacili su, dakle, iz stroja 431 ustau, domobrana ili erkeza. Uspjeh vrijedan panje. Ali i redovi brigade su se razrije146

dili: iz njih je ispalo 118 boraca, od kojih 17 zauvijek. A kako su u borbama sve vie stradali najstariji i najhrabriji borci, mahom komandiri, to je slabilo brigadu, ali i svjedoilo o slabostima rukovoenja i komandovanja. Rukovodioci su, oevidno, najradije sami rjeavali vatrene zadatke, a zanemarivali su onaj pravi njihov rad: ope jaanje borakih kolek tiva, politiki rad u njima, jaanje discipline, odgovor nosti, organiziranje vojnostrune obuke u vrijeme kra ih predaha i si. O tome problemu sekretar divizijskog komiteta KPH Trideset druge divizije Boris Majer Mari pie u izvjetaju CK KPH oujka 1945: U posljednjim borbama su od brigadnih ruko vodilaca ranjena dva naelnika taba i jedan koman dant brigade. Tu se opazila linija da se linim juna tvom eli nadoknaditi neznanje u organiziranju bor bi. U vezi s tim dajemo tumaenje koliko je ta linija nepravilna i istiemo veliku potrebu uenja kako bi ovjek dobio potrebno znanje. tab divizije e dati poseban plan i pojedine teme tabovima brigada na prouavanje, a mi emo preko partijske organizacije kontrolirati kako se taj plan izvrava. Predah u Rukovcu, makar i kratak, omoguio je da brigada sagleda sebe samu. Komunisti, partijske elije, bataljonski biroi i brigadni komitet, skojevske grupe pokuali su sagledati osnovne politike i vojne zadatke. tab brigade, tabovi bataljona, komandiri eta i vodova pozabavili su se: iskustvima steenim u borbima; taktikom borbe protiv neprijatelja koji gubi bitku i zbog toga se ponaa kao ranjena zvijer; disciplinom i obukom. Borba za disciplinu je s vremena na vrijeme prerasla i u politiki problem. Ovo ponajvie stoga to je meu komunistima bilo u tom pogledu razlinih shvatanja i krajnosti: jedni nisu mogli shvatiti 147

kako je moguno da komunista, primjerice komandir voda, stoji mirno pred komunistom komandirom e te; drugi su pak prelazili u drugu krajnost, koja je u partijskoj organizaciji nazvana kaplarisanje. No sutinska pitanja koja su se tih dana postav ljala u partijskim organizacijama bila su: razvoj politike aktivnosti na osnovi situacije u kojoj se nalazila brigada, na osnovi njenih uspjeha i neuspje ha, to e rei, korienje sopstvenih primjera za politiko djelovanje; davanje partijskim elijama i skojevskim grupama aktualne sadrine za rad; irenje partijskih redova i borba protiv sektatva, koje je bilo veoma primjetno; organizaciono i politiko jaa nje skojevske organizacije; kadrovska politika. U odjeljku izvjetaja divizijskog komiteta KPH koji je Boris Majer Mari poslao marta 1945. godine CK KPH, a koji se odnosi na etvrtu brigadu Tride set druge divizije (Prva zagorska brigada), izmeu ostalog stoji: Podjela rada u partijskim jedinicama bila je nepravilna. Izmiljali su se kojekakvi sektori i njima se zaduivalo, dok se konkretan rad nije davao. To je dovelo do toga da lanovi Partije uope nisu znali ta treba da rade. I ono to su uradili, jasno, bilo je nepovezano, neplanski i u veini sluajeva nije odgo varalo duhu situacije. Evo, kao primjer, u etvrtoj brigadi su u jednoj jedinici Prvog bataljona bili uve deni ovi sektori rada: 1. politiki, 2. vojniki, 3. kulturno-prosvjetni, 4. higijena, 5. odgovoran koji e paziti da se ne unitavaju konji. Na pitanje zato imaju tako rasporeen rad, kae mi sekretar jedinice da imaju dosta lanova Partije. U stvari, od svih ovih nitko nije radio svoj posao. Poslije dvodnevnog predaha brigada je dobila zadatak da krene na mar prema Bjelovaru. 148

KRVAVI MOSLAVAKI LUGOVI

Pokret u Moslavinu U stopu za neprijateljem sve do Bjelovara Hrabrost i vojno neiskustvo plaeni pretekim rtvama Pogibija dva komandanta bataIjona Zlatka Kletua i Fabijana Oreia Sredinom veljae je primijeeno da se neprijatelj iz Moslavine povlai u svoje glavno uporite, Bjelo var. Jedinice NOV su krenule za njim u stopu, uda rajui ga as ovdje, as ondje, pripremajui mu neugodne zamke. Prema Bjelovaru je krenula Prva zagorska brigada zajedno sa cijelom Trideset drugom divizijom. Ustanika Moslavina je opet poela da die punim pluima, jer je glavnina Desetog korpusa ponovo bila na njenom prostoru. Dane od 26. veljae do 6. oujka Zagorska bri gada je provela u Narti, odakle je pruila svoje osmatrake pipke prema samom Bjelovaru. Drugi bataljon je odmah produio mar, savladao po noi poumljeni prostor kojim krivuda rijeka esma, mi moiao Bjelovar i naao se u selu Hrgovljanima. Tu je dolo do otrog sukoba s dijelovima izvanjske obrane Bjelovara. Nali su se opet oi u oi kao i ono kod Cikoeveg salaa. Neprijatelju je izbaeno iz stroja 25 ljudi: 10 mrtvih i 15 ranjenih. Boravak u Narti je Zagorska brigada iskoristila za generalno pospremanje. Dok se jedan bataljon kupao, presvlaio, drugi je bio na poloaju, a trei 149

izvodio borbenu i strojevu obuku. I tako naizmjenice. Opet je to bila prilika da se okupe lanovi Partije, skojevci, da se sastanu etni kolektivi, da se ralane iskustva steena u borbi, da se borci obavijeste o situaciji u zemlji i na saveznikim ratitima. Vijesti o situaciji u Zagorju, gdje je operirao Zagorski NOP-odred, koji je, unato tekim uvjetima, potpuno obnovio svoje redove i opet imao tri bataljona, hranile su duu i srce. Nevidljivim kanalima, partizanskim, kurirskim torbama, u njedrima terenskih politikih radnika, preko rehabilitiranih ranjenika, pokuljalo je stotine pozdrava i poruka u rodno Zagorje do Jakovlja, Vidovca, Lobora, Jesenja, i dalje ak do Vine Gore i Gornje Voe . . . Do vienja, do vienja, jo malo pa emo u Zagorje, u gorice i zagorske klijeti iz kojih miriu plemenka i graevina ... Samo je etvrti bataljon nekoliko puta prenoio na poloajima i bio u nasilnom izvianju prema Bje lovaru. A tada je, najzad, dolo i ono to su svi u Zagorskoj brigadi prieljkivali i oekivali, uvjereni da su borbom i krvlju to zasluili. Trei oujka bri gada je pozvana u Laminac, na kratko i vano saop enje. Tamo su je ekali lanovi taba Desetog kor pusa da joj saope vanu vijest. Prva zagorska brigada, odnosna etvrta brigada Trideset druge divizije, proglaena je udarnom. Vei broj rukovodilaca odlikovan je medaljama i ordenima za hrabrost. Kape su poletjele u vis. Ura! Ura! U r a ! . . Bio je to veliki trenutak, na koji su Zagorci dugo i nestrpljivo ekali. Bilo je to priznanje brigadi za njeno dranje u napadu na ustaki garnizon u Gudovcu, na njemaku 1. kozaku konjiku diviziju kod Male i Velike Mune, za jurie kod Sedlarice i Turnaice, za ilavost na Bubnju . . . 150

Iz Laminca se Prva zagorska udarna brigada vratila u Nartu. Opet izvianje prema Bjelovaru i okraji kod Korenova s neprijateljevim patrolama. One su vrile ispade iz uporita da bi togod saznale o klimi na moslavakim brdima. Kao da se u zraku osjealo da e Moslavinu opet preplaviti val borbi, terora i paljevine. U takvim uvjetima je tab Desetog korpusa dao nov raspored svojoj glavnini Trideset drugoj i Trideset treoj diviziji. Cijela Trideset druga divizija se pomjera sa istaknutih poloaja prema Bjelovaru u moslavaka brda. Brigada Matija Gubec ostaje u Gornjoj Narti na zatitnim poloajima; brigada Braa Radi odlazi u iri rajon Garenice; Zagorska udarna brigada u Veliki Grevac . . . Indicije su postale stvarnost. Osmi oujka nepri jatelj kree u novu ofenzivu na Moslavinu i Bilogoru. Njegove kolone idu u nekoliko pravaca. Ubrzo se uvidjelo da je ofenziva u operativnoj vezi s protuofenzivom njemakog 91. korpusa, preko Drave na sektoru Valpova i Donjeg Miholjca. Nepri jateljeva je namjera bila: udar na poloaje snaga Tree armije u Baranji i u lijevi bok Crvene armije, koja je, prodirui kroz Maarsku, izbila na liniju Blatno jezeroBar. Time su slavonske planine, po druje Bilogore i Moslavine, predstavljali pliu i dublju pozadinu njemakih snaga u protuofenzivi preko Drave. Taj prostor je bio od velikog znaaja za uredno snabdijevanje i popunu neprijateljevih snaga i za izvlaenje iz okraja na Dravi. Ofenziva je poela u praskozorje 9. oujka. Prva borba se zametnula kod Kolarevog Sela. Do nje je dolo obrnutim redom, jer su neprijatelja preduhitrili Trei i etvrti bataljon Zagorske brigade. Koristei se mrakom, bataljoni su iznenadno i otro jurnuli na istaknute dijelove ustako-domobranske divizije u Kolarevom Selu. U prvom naletu je palo nekoliko 151

neprijatelj evih utvrenih taaka. Znaajan uspjeh je bio na domaku. Ali ustae krenue u protu juri, angairajui u njemu ak i rezerve. Zagorski bataljoni nisu mogli dalje. Trei juri, za koji su se bili upravo pripremili, nisu stigli da izvedu jer je neprijatelj napao s boka, od sela Paljevine. Jedino rjeenje je bilo povui se blie ostalim dijelovima brigade, koji su bili na poloajima kod urica i Bereka. Ali povlaenje pod pritiskom neprijatelja, pod udarcima artiljerijske i minobacake vatre, bilo je krajnje rizino. Zato su Zagorci morali vriti otre i kratke ispade kako bi se stvorio prostor za povla enje. Brigada se nije mogla due odrati ni na poloaji ma kod Bereka. Zato ju je tab brigade, u skladu s manevrom Trideset druge divizije, poveo na povolj nije poloaje, na kose iznad imljanice na Srednje brdo, imljanski lug, Rastovac, Trudovo brdo, Gra dinu, Krevine. Tu e ona naredna tri dana voditi teke borbe. To je prostor koji sredinom prosijeca saobraajnica BjelovarGarenica. Obrastao je gustom umom, te je po svemu bio vrlo pogodan za manevar snagama i za primjenu partizanske taktike. Zagorci su zatvarali pravac saobraaj niu BjelovarGarenica kojim je neprijatelj forsirao glavne snage. Jedanaesti oujka ujutru poela je topovska i minobacaka vatra po svim poloajima Zagorske brigade, a najvie po njenim istaknutim poloajima na koti 182. Na tu kotu su, neposredno za valom artiljerijske vatre, jurnule ustae i domobrani. Slabe partizanske snage na koti 182 nisu se mogle odrati, pa su se povukle na Trudovo brdo. Time je put do glavnih poloaja brigade u imljanskom lugu bio otvoren. 152

I udar neprijateljevih snaga je uslijedio brzo. No prvi val je bio desetkovan. Odmah iza njega je uslijedio drugi, pa t r e i . . .Juri za juriem. Ustae juriaju bezumno, ne tede se ivoti. Jer to su sada strojevi zlikovaca koji nemaju ta da izgube, nemaju ta da ekaju, nemaju emu da se nadaju. Zato napadaju ovako oajniki. Smrt, smrt, smrt hoe. I tuu, partizansku, i svoju. Njihov ivot vie i nema svrhe. I posljednji zraak nade se ugasio; poslednja nit pomou koje bi se mogli izvui iz provalije prekinuta je. Ali teko je, uprkos svemu, prodrijeti preko polo aja koje dre Zagorci. Ipak, Trei bataljon, na lije vom krilu miljanskog luga, malo je popustio. Povu kao se na kotu 180. To je neprijatelju dalo priliku da pribjegne obuhvatu lijevog boka brigade, da zapri jeti opkoljavanjem. Komandant Ivica Druinec i njegov tab znaju ta to znai. I hitno trae nain da na udarac uzvrate protuudarcem. Udarit e neprijatelju u bok, na naj osjetljivije mjesto po njega preko Srednjeg brda iznad Simljanice. Udarna pest brigade bit e Drugi bataljon. Komandant Franjo Haina je odmah poveo bata ljon prema dominantnoj koti 182. Ali i ustae poja avaju snage na toj koti, koju e ubrzo natopiti krv i jednih i drugih. U prvom naletu Drugi probojni je prosto zbri sao neprijateljeve snage sa kote 182. Meutim, samo to je pokuao da uvrsti osvojenu istaknutu poziciju, cio prostor je bio zapljusnut strahovitom artiljerij skom i minobacakom vatrom. Neizdrljivo! I pogibeljno! Komandant Haina je upravo tako ocijenio situa ciju i bez oklijevanja naredio borcima da se izvuku iz pakla u stranu. 153

Ustae su se odmah za njima opet dohvatile dominantne kote 182. Ali je i bataljon, s Hainom na elu, ponovo izvrio juri i osvojio kotu. A onda opet uragan artiljerije! Tri puta je, tako, kota 182 na Srednjem brdu prelazila iz ruke u ruku. Protivnici su se izravno gledali oi u oi, jedni druge hvatali za kaieve i ruili, tukli se im stignu, upali raneve s lea . . . Stari, iskusni partizani vodili su tu pravo pakleno kolo. Ali desetina njih je to nadmetanje platila tekim ranama. I to veinom starjeine, komandiri vodova i politiki delegati. Evo ih, redom: Salih Jahi, vodnik, Jakob Edelinski, poli tiki delegat, Savo Dimli, delegat, Zvonko Bah, dele gat, Stjepan Konaar . . . Ranjenih je sve vie. Odjeljenja i vodovi ostadoe bez svojih komandira. Ali na njihovo elo se odmah stavljaju mlai, ali i neiskusniji. Drugi bataljon se ipak morao povui s kote 182 prema raskrsnici puta to vodi za Garenicu. Novi dan, 12. oujak, koji su Zagorci doekali u umi zvanoj imljanski lug, vrsto drei svoje poloaje, nije obeavao nita dobro, premda su vijesti 0 neprijateljevim gubicima u borbi oko imljanice, naroito oko kote 182 na Srednjem brdu, bile povolj ne: poginulo je 36 ustaa i ranjeno 54. Pavelieva divizija je bila dobro naeta. To je prilika da se udari po njoj jo ee i odlunije. To je logian zakljuak taba brigade rano ujutro. 1 pala je odluka da dva bataljona ponovo krenu u napad na neprijatelja u imljanici i na Srednjem brdu. Neprijatelj takav potez, oevidno, nije oekivao, pa Prvom udarnom i Drugom prodornom polazi za rukom da ve u prvom pokuaju osvoje nekoliko na brzinu sklopljenih bunkera d prosto ulete u Sim154

ljanicu sa sjeverne strane, preko Okruglog jarka. To je bio smion upad, ali ipak upad u grotlo u kome se mogu snalaziti samo najhrabriji, najvjetiji, najodluniji. A to su bili opet stari borci i rukovo dioci. I platili su to tekim rtvama. Prvi je izgubio ivot komandant Prvog udarnog, dvadesetogodinji radnik iz Donje Stubice Zlatko Kletu. Pored njega je pala i drugarica Mina Pogaj, zamjenik sanitetskog referenta, roena u okolici Zlatara. S tekom ranom napustio je stroj Stjepan Puko, komesar Prvog bataIjona, i Stjepan Marku, sanitetski referent bataljona. Neprijateljski kurumi pogodili su i komandanta Drugog bataljona Franju Hainu i njegovog autanta Rudolfa Haneka. Sreom, Haina je ostao iv. Prvi udarni i Drugi probojni, kako su ga proz vali sami borci, odjednom ostadoe bez tabova usred ustakog osinjaka! Situacija je bila vie nego kritina. Komandu nad Udarnim bataljonom preuzima komandir ete Haba. Dramatika je iz minuta u minut sve tea. Najhrabriji pokuavaju da srede redove. A redovi se uvruju odlunim napadima, beskompromisnom bor bom. To je logika i klju izlaza iz najtee situacije. Ali zato opet najhrabriji padaju. Borbeni stroj Udarnog se osjetno prorjeuje. Poslije komandanta Kletua rafali pokosise i Stjepana Bjelovarskog iz Bosanske Gradike, Ivana Ostenjaka iz Doljana kod Vrbovca, Ivana Antonia iz Desinia i dva Greguria istih godina, Mirka i Vinka iz Klanjca. ivot su izgubili i Ivan Kaleak iz Brlekova, iz okolice Zlatara. S tekim ranama odoe iz stroja Budimir Miroevi, sekretar bataljona, desetari Stje pan Kova, Franjo Zuko, Rudolf Zvonar, vodnik Juraj tefi i Juraj Stareina, komandir ete. 155

Iz Drugog bataljona zauvijek iz stroja odoe Mirko Ivanuec iz Ljubeice kod Novog Marofa, Damjan Litri iz Knjegovca kod Sida, desetar Ivan ani iz Samobora. Tekih rana su dopali vodnik Franjo Menjak, komandir Stjepan Kuzman, desetar Stanko Halami, komesar ete Drago Stilinovi... Bataljoni su se ipak istrgli iz vujih eljusti u imljanici i povukli prema Rukovcu. Dok su se sre ivali u hodu, pratila ih je estoka artiljerijska vatra, ali, je za njih, pritisnutih tugom i jadom zbog tolikih gubitaka, ona bila manje zlo. Izgledali su kao orlovi sasjeenih krila. No kao i mnogo puta ranije, tako se i ovaj put pokazalo da ispod pocijepanih ebadi i atorskih krila prebaenih preko umornih lea boraca tinja vatra i onda kada izgleda da tu poiva samo leden, beznadean mir. Dovoljan je bio samo jedan dim iz cigarete koja je prola kroz sva usta partizanske ete pa da se ogrije sere, da se probudi vjera i nakupi snaga za nove podvige. I bataljoni opet krenue u napad na faistiki osinjak u imljanici. Krenue krnji, tako rei bez svojih tabova, bez veeg broja desetara, vodnika, delegata, komandira i komesara eta. Samostalnost i odgovornost su lijek za sve nedae. A partizani se moraju snai u svakoj situaciji. Zato Zagorskoj bri gadi komandira nikad nije nedostajalo. Ako jedan pogine na njegovo mjesto staje drugi, samoinici jativno preuzima komandu i ide dalje. I tako, kadrov ska obnova neprekidno tee, isto kao i borba. I u drugom napadu su Zagorci prodrli do krianja u imljanici. Dobro su ih podrali minobacai iz Pratee ete. Rudolf Metrovi je opet, kako se to kae, u svom elementu. I ponovo se stvorio pakao, pravi kaos u kome se sve uskomjealo. U 14 sati je Srednje brdo s krvavom kotom 182 bilo opet u rukama Zagoraca. 156

Ustae su skupo platile svoju upornost: 38 ih je zauvijek ostalo na izrovanoj zemlji, a 88 je izvueno iz toga pakla na nosilima. Borba se razbuktala i iza neprijateljevih lea, ak kod Bereka. To dijelovi Trideset druge divizije napadaju neprijateljev bok. Vatra se raspalila i kod imljanika. Tamo su radii. To ohrabruje. Nestaje osjeanje usamljenosti. Uz uzajamno pomaganje ostva ruje se zajedniki cilj. Ali na Srednjem brdu se ponavlja jueranja scena. Kota 182 gori. Kao da su se svi artiljerijski plotuni usredsrijedili na nju. Da bi se sauvali ljudi od unitenja, bataljon je, poslije dugih sat i pol borbe, opet povuen iz pakla. Ali im je neprijateljeva vatra prestala, borci se ponovo ustremile na kotu. No kao da sada okraji, premda teki, nemaju vie onog ara. I opet je svako me jasno da je najpametnije rjeenje povui se. Ali to je sada teko. Teko se odvojiti a da neprijatelj ne najae na lea i jurne izmeu bataljonskih kolona u odstupanju. U tom asu na scenu stupaju Trei i etvrti bataljon, koji su, dok su Prvi i Drugi krvarili u Simljanici i na koti 182, vrsto drali glavne poloaje u imljanskom lugu. Cio taj lug je ujutro 13. oujka bio zasut mino bacakim i artiljerijskim granatama. Ali brigada ne odstupa. Tako hoe njen tab, tako hoe svi. To je u skladu sa zadatkom cijele divizije. U vatri borbe raste, jaa snaga Zagorske brigade. Tako se ona elici. Tada se dogodilo neto to je opet potreslo brigadu, vie nego to su je potresle sve ustake granate. Borakim zaklonima proputovala je vijest da je presjeen ivot jo jednom komandantu bataljona. Ovaj put je zla kob zadesila komandanta etvr tog bataljona Fabijana Oreia iz Donje Stubice. 157

Jue Zlatko Kletu, danas Fabijan Orei. Prvi dvadesetogodinjak, drugi dvadeset petogodinjak. Oba sinovi Donje Stubice, oba odrasli na tankoj kori kruha i na posnom zagorskom krumpiru i zelju. Rad nici koje je idejno, politiko i klasno opredijelio sam ivot gladni dani na plonicima zagrebakim, dani provedeni u potrazi za poslom i kruhom. A eljeli su dobro i sebi i drugima. Uvjerili su se da te elje mogu ostvariti samo odlunom borbom, s pukom u ruci. I odluka je pala: u partizane! Otili su, otisnuli se na maceljske, ivanike i kalnike grebene. I evo ih sada tu, na kraju svoje ivotne staze, prerano prekinute. Ali njihove elje ive u srcima boraca cijele brigade. Ratni hir se nije zadrao samo tu, na osmatranici komandanta Fabijana. Zahvatio je dobrano pito me imljanike lugove. U koloni smrti nali su se i delegat Stjepan Blai, radnik iz Zapreia, Stanko Haluni iz Kostela kod Pregrade, Stjepan Martinko, radnik iz Brdovca, Josip Punjek, radnik iz Vidovca, Tomo Novak, radnik iz Ivanca, Alojz Oset, radnik iz Sv. Jurja kod Celja, Vinko Slamrak, radnik iz Zaboraca kod Ptuja, i Anton Horvat od Pregrade. Sticajem okolnosti, ba s Antonom je zavren krug jedne neobine ratne igre u koju su smjelo stupili Zagorci partizani to nose to arhajsko narodno prezime Hor vat. esnaestorica Horvata iz Zagorja ve su do toga dana poloili ivot za slobodu i pravicu. Anton je pao sedamnaesti. Njegovom smru je obiljeena i zavrna bilanca boraca Horvata pripadnika Zagorske brigade. Bilo ih je pet: Josip poginuo negdje u Kalnikom gorju; Josip Mirkov na Petrovoj gori, na grebenu Ivanice; Josip, Lovrin, Josip Franjin... 158

etrnaesti oujka je neprijatelj cijelom irinom fronte krenuo u napad na Trideset drugu diviziju. S pravca Banove Jaruge prema Garenici, diviziji iza lea, pojavie se nove snage. Vrijeme je ilo brzo, prebrzo. Zato bi svako oklijevanje na starim poloa jima moglo dovesti diviziju u sasvim nepovoljan poloaj. Stoga se valja na vrijeme izvui na liniju koja e omoguiti slobodu manevra snagama, slobodu inicijative. Prema procjeni taba divizije, najpovolj nija linija za to jest KostanjevacMlinskaPaijan. Brigada se i dalje zadrala na kompleksu mane varskog i poumljenog zemljita juno od imljanice. To je na tom prostoru najjae i najpogodnije zemlji te za obraun s neprijateljem. Prvi udarni bataljon se ukopao na Rastovcu, koji dominira neposredno nad imljanicom i saobraaj nicom to vodi na jug i zasijeca se u obrambeni rajon brigade. Lijevo od njega, u Simljanskom lugu, koji u podnoju opasuje potok imljana, ve trei dan straari etvrti bataljon. Na zapadnom dijelu imljanskog luga, na lijevom krilu brigade, ukopao se Trei bataljon. Drugi bataljon je presjekao saobraajnicu to preko Otrog zida vodi u Gornju Garenicu, spreman da zatiti lijevi bok brigade, koja treba da ponese najtei teret borbe i 14. oujka. Kada je neprijatelj izjutra napao cijelom irinom fronte, ubrzo se vidjelo to, zapravo, smjera, gdje eli postii odluujui uspjeh. Najeim udarcima po Prvom bataljonu na Rastovcu i koti 170 u desni bok brigade i po Drugom bataljonu na lijevom boku kod Krevina, neprijatelj je elio uhvatiti brigadu u klijeta, okruiti je i sabiti na uzak prostor, a onda je koncentrinom vatrom i udarima unititi. tab brigade je morao reagovati odluno i brzo, ne asei ni asa. On je znao, poslije tolikih gubitaka u kadrovima u prethodna tri dana borbe, da jedinice 159

brigade sada predvode komandanti bataljona, mnogi komandiri i komesari eta, komandiri i delegati vo dova, desetari ije je rukovodilako iskustvo staro samo jedan dan. Ali je znao i to da e ti mladi ljudi nedostatak vojnog iskustva pokuati opet nado knaditi elementarnom hrabrou, ponekad i nerazum nom, koja, kao po pravilu, osakauje ionako malo brojni, gotovo desetkovani kadar. Ali situacija je takva kakva jeste. Brigadu treba povesti u boj odluno, s potpunom vjerom u ljude i u uspjeh. Brigada je, u skladu s dejstvima Trideset druge divizije, povuena na novu liniju otpora, na poloaje kod sela Kostanjevca i Ravnica. Povlaei se od Krevina prema Gradini, Drugi bataljon je uspjeno titio manevar glavnine brigade u pravcu Kostanjev ca. Svojim poloajem je parirao dubljem obuhvatnom napadu kojim je neprijatelj elio da s pravca Begovae udari brigadi s lea. To je Treem bataljonu omoguilo da s poloaja iznad Mjeseevog jarka odbije dva neprijateljeva juria. Za to vrijeme je dolo do dramatine situacije na lijevom boku brigade u Kostanjevcu. S neprijateljem koji je prodro u selo uhvatio se ukotac etvrti bataljon. Borba se vodila za svaku kuu, sve dok se brigada nije ustalila na poloajima Trnovekih vinograda i Kostanjevca. Kada je pao mrak, brigada se, najzad, oslobodila neprijateljevog pritiska, krenuvi preko Mlinske ka Hercegovcu. estodnevne borbe na prostoru Bereka i imljanisu su zavrile. Iz stroja ustako-domobranske divi zije ispalo je u imljanikim lugovima 570 vojnika, od kojih se 230 nikad vie nisu u njega vratili. U prosjeku je svaki borac brigade smrtno pogodio ili ranio po jednog ustau ili domobrana. Pokazalo se da su Zagorci pravi majstori u rukovanju orujem. 160

esnaesti oujka je cijela Trideset druga divizija, pod pritiskom jakih neprijateljevih snaga, morala zauzeti nove poloaje. Opredijelivi se za liniju otpo ra osloncem na Velike Zdence i Veliku Peratovicu, divizija je mogla kontrolirati irok prostor izmeu Moslavakih brda i Bilogore, manevrirati snagama u svim pravcima u skladu sa situacijom i ostvariti dobre veze s Podravinom. Prva zagorska udarna brigada, poslije nonog zadravanja na poloajima kod eljeznike pruge HercegovacLadislav, povukla se u zoru na zasluen odmor u Velike Zdence. Na prostoru Zdenaki Gaj, Ladislav, Velika Trnava, Hercegovac, brigada e se zadrati punih jeda naest dana bez veih okraja. To je bila nova prilika i za analizu moslavakih dogaaja, za zacjeljivanje rana, za kadrovsku popunu, za obuku i sve drugo to je prijeko potrebno za sreivanje ratne jedinice koju ekaju novi teki zadaci. Za sve, i za borce i za rukovodioce, bilo je zna ajno da se jasno utvrdi to je, zapravo, postigao neprijatelj svojom protuofenzivom preko Drave i ofenzivom na Moslavinu, a to su postigle jedinice NOV. Neprijatelj je, istina, uspio da prodre preko Dra ve, sjeverno od Valpova i Donjeg Miholjca, ali je poslije tekih desetodnevnih borbi s naom esnaes tom i Pedeset prvom divizijom, te jedinicama Crvene armije, i nakon pretrpljenih gubitaka 15. oujka, nje maka protuofenziva bila slomljena. Nijemci su protjerani na lijevu obalu Drave. Neprijatelj je uspio, uz dosta veliku cijenu u krvi, da prodre i du oslo boene teritorije u Moslavinu, da popali mnoge domo ve i gospodarske zgrade, ali nije uspio da razbije nijednu jedinicu NOV. Trideset druga divizija je ba iz te ofenzive izila moralno jaa i iskusnija. Trideset 161

trea divizija takoer. Glavnina Desetog korpusa je bila spremna za nove zadatke. U Moslavini je nepri jatelju i dalje gorjelo pod nogama. Ali i ova je ofenziva ukazala na neke znaajne momente koji se tiu voenja oruane borbe i prim jene partizanske taktike. Ono to se smatralo kao pozitivno iskustvo, kao dalja razrada partizanske taktike, bila su kombinirana napadno-obrambena dejstva u sklopu divizije, pa i unutar borbenog poret ka brigade. Dok se jedan dio snaga branio, nastojei da onemogui manevar napadaevih snaga, drugi bi iskoristio priliku da zada neprijatelju neoekivane udarce tamo gdje je on bio najosjetljiviji. Zagorska brigada se obilato sluila tim metodom u borbama kod Bereka, imljanice i imljanskog luga. U nega tivno iskustvo svakako ide bezrazlona upornost s kojom su branjene ili osvajane pojedine toke na neprijatelj evim poloajima. Primjerice, hirovito i uporno otimanje kote 182 iznad imljanice nije bilo izraz primjene prave partizanske taktike. To je bilo vie nalik na frontalni oblik borbe. Neprijateljeva moslavaka ofenziva je jo jednom potvrdila ve mnogo puta potvrenu prirodu jedinica NOV. One su, prije svega, borbene jedinice, ali su takoer velike kole ratnog komandnog i partijsko-politikog kadra. I Zagorska brigada je to bila sve vrijeme dok je ratovala, pa i u najteim asovima. U njenom su krilu stalno nicali vrsni komandiri, komandanti i politiki komesari, kadri da dostojno zamijene sve one koji su pali ili koji su uslijed rana morali napustiti borbeni stroj. Primjeri to rijeito potvruju. Mladi komandant etvrtog bataljona Josip Muri preuzeo je dunost komandanta brigade Matija Gubec; komandant Treeg bataljona Milivoj Kunovi otiao je za naelnika taba, a Vatroslav Mimica za komesara brigade; komesar bataljona An162

ton Znidari preao je na dunost pomonika kome sara Druge moslavake brigade; pomonik politikog komesara brigade Boris Majer Mari preuzeo je du nost pomonika komesara Trideset druge divizije . . . Osim toga, Zagorska brigada je mnoge svoje ruko vodioce poslala u novoformirane jedinice narodne obrane, a mnoge darovite i hrabre borce na oficirske teajeve u Daruvar, a uoi osloboenja i u Vojnu akademiju u Beogradu.

163

NA BERECKIM KOSAMA Ponovo u Moslavini Partizanska taktika kao suner Drugi prodorni bataljon ponosno zavrio svoj ratni put Novi okraji s 1. utako-domobranskom divizijom Udar po poglavnikovom tjelesnom zdrugu kod Bereka Provjera borbene spremnosti pred posljednji i odluujui boj ... Za jedanaest dana u drugoj polovici oujka, ko liko je provela u meuprostoru Bilogore i Moslavine, brigada je taktikom mijenjanja poloaja po bataljonima ukrug ostvarila kontrolu ireg prostora, bud no titei Ladislav, Velike Zdence, Pavlovac, Trnoviticu, Hercegovac i druga mjesta. Dvadeset drugog oujka na nju je u umi Gaj nasrnula 1. bojna 1. ustako-domobranske divizije. Zagorci su je spremno doekali. Na popritu borbe je izbrojano 18 mrtvih i 18 ranjenih neprijateljevih vojnika. Tih dana, dok su poloaji bili kod Ladislava i Trnove, kroniar ratnog puta brigade zabiljeio je u njen dnevnik i ovaj dogaaj: rasformiran je Drugi bataljon, koji su borci s razlogom prozvali pro dorni. Prava teta. Bio je to izvanredno borben i sloen kolektiv. Njegovu brojnu oznaku preuzeo je etvrti bataljon. Sada su na elu bataljona ovi drugovi: u Prvom udarnom Stjepan Pozaji, komandant, i Stjepan Puko, komesar; u Drugom bataljonu Gajo Petljak, komandant, i Ivan Papita, komesar; u Treem Ni164

kola Kadoi, komandant, i Stjepan Hrek, komesar. Ti e rukovodioci voditi bataljone u svim preostalim tekim borbama, u Podravini i na Bilogori, sve do konanog osloboenja zemlje. Taj organizacioni potez bio je potreban da bi se popunili ostali bataljoni, prilino prorijeeni u mno gobrojnim borbama. I samo to je etvrti bataljon preuzeo ulogu Drugog prodornog, bio je napadnut. U otroj borbi koja se zametnula ustae se izvele tri juria. Sva tri puta bili su odbijeni. Na ledini je ostalo 11 mrtvih i 20 ranjenih ustaa. U meuvremenu su se u tabu brigade sticali podaci partizanskih obavjetajaca o promjenama nastalim u neprijateljevom rasporedu. Na osnovu toga se moglo zakljuiti da se ustako-domobranske snage spremaju da odstupe prema Bjelovaru. Zato je skro jen plan da Trideset druga divizija prati u stopu neprijatelja u povlaenju. Dvadeset osmi oujka Zagorska brigada je poela sistematski da prati neprijatelja, pritiskom u lea. Ve sutradan je bila u Simljanici, zatim u Ivanskoj i tefanju, a 30. oujka u zoru sustigla je neprijate ljeve snage u Narti. Trideset druga divizija je opet bila na prilazima Bjelovaru. Tu je dolo do novih tekih okraja. Dije lovi 1. ustako-domobranske divizije morali su zati titi glavninu prilikom povlaenja u Bjelovar. Zagorci su im stalno za petama. U Narti Prvi i Trei bataljon Zagorske brigade i brigada Matija Gubec cijeli dan vode borbu. Iz stroja su izbaena 43 neprijateljeva vojnika, meu kojima je 18 mrtvih. I redovi brigade su se prorijedili: pet boraca je poginulo. Stevo Kezerik iz Narte je pao na samom pragu svog rodnog doma. Uz njega su poginuli i Stjepan Markovi iz Brdovca, Stevo Rakida iz Mikleuke, Vlado Trkni 165

iz Zagreba i Martin tefan iz Dugnjaveca kod Tuhlja. Dvadeset boraca je ranjeno. Trideset druga divizija se rasporedila na liniji KriiBerek Potok. Zagorska brigada se rasporedila u Bereku i na kraem odmoru tu zadrala do zadnjeg dana u oujku. Neprijatelj se povukao u svoje upori te. Znaajna etapa borbe je time bila zavrena. Moslavina, koju je doskora pritiskao teak teret i strah, kao da je predahnula. U tim trenucima je svako sabirao svoje uspjehe i neuspjehe, pa su to inili i Zagorci. U oujku je Prvi udarni bataljon ubio 60 neprijateljevih vojnika, a ranio 104, Drugi bataljon, do rasformiranja, ubio je 64, a ranio 88, Trei je ubio 69, a ranio 80, te etvrti ubio 80, a ranio 129. Brigada je izgubila 35 boraca, 120 je ranje no, a 34 su nestala. Pavelieva divizija se vratila u Bjelovar s tunom bilancom: 273 mrtva, preko 400 ranjenih i 3 zarobljena. Premorena brigada je bila eljna predaha. To joj je bilo potrebno kao zrak i voda. Ali neprijatelj je u tim trenucima upravo raunao na to da e se brigadiri opustili. Zato nije oklijevao. U akciju je pokrenuo pripadnike tzv. Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS). Ono to nije polo za rukom 1. ustako-domobranskoj diviziji, moda e poi PTS-u. Cilj je bio: razbiti snage NOV u zahvatu saobraaj nie koja vodi od Ivanske preko Bereka ka Garenici. Prvog aprila brigada je, rasporeena u sjevernom dijelu sela Bereka, bila u stavu iekivanja. Odluka njenog taba, kako je to zabiljeeno u bojnoj relaciji za travanj 1945, glasila je: Odrati zaposjednute poloaje i sprijeiti neprijatelja da ponovo ovlada saobraajnicom BjelovarGarenica ... To je bio borbeni zadatak i cijele Trideset druge divizije, koja je posjela poloaje na liniji Krivaja, Berek Potok. 166

Dvije volje, dijametralno suprotne, nale su se opet jedna naspram druge u trenutku kada su dvije bojne PTS i jedna bojna 21. pukovnije napale Tride set drugu diviziju. Pred poloajima Zagorske udarne brigade doga aji su dramatino mijenjali situaciju. S pravca Narte nailo je najprije oko 200 neprijateljevih vojnika. Prva na meti je bila jedna eta iz Treeg bataljona na predstrai u Ivanjskoj. Iako su borci bili voljni da se uhvate ukotac s napadaem, ipak je omjer snaga bio odve neravnopravan. Zbog toga se eta, nakon kraeg okraja, povukla pozadi Ivanske. Ali u tim trenucima je Trei bataljon uinio pravi podvig. Iskoio je iz svojih zaklona kod kote 168 na Krivaji kod Bereka i, poput maratonskog trkaa, preko Babinca i Topolika upao sa zapadne strane u Ivansku, udarivi neprijatelja u bok. Ustaama nije preostalo drugo do da se dadu u bijeg prema Paljevini. Sada je Trei bataljon posjeo predstrane poloaje u Ivanj skoj, ekajui rasplet dogaaja. Sutradan oko 8 sati neprijatelj je ponovo krenuo na Prvu zagorsku udarnu brigadu i Trideset drugu diviziju. Ali sada organiziranije i s veim snagama. Jedna kolona je s pravca Kriia krenula preko Babinca ka Krivaji na poloaje Prvog bataljona, a druga s pravca Sredske i Martinske na poloaje Drugog bataljona. Brigada se opet nala u procjepu na prostoru Bereka. Na udaru su bila oba njena boka. Oko 16 sati na poloaje se sruila artiljerijska i minobacaka vatra. Glavni udar je neprijatelj usredsrijedio prema groblju. Zagorski udarnici i ustae se opet naoe oi u oi, na domaaj runih bombi. Mitraljesci Alojz Kovai, Martin Jurin, Franjo Gehuli, Andrija Kuzovi i Pavao Margari ekali su svoj trenutak. eta Antona Boria iz Drugog bataljona je vrsto rijeila da ovaj put naplati svoj dug od ustaa. 167

Uskoro je uslijedio i prvi neprijateljev juri. Bara partizanskih mitraljezaca prikovao je napada e za vlanu zemlju. Komandir Druge ete Drugog bataljona Anton Bori tada nareuje juri. Bijeg je za poglavnikove junake bio jedino rjeenje. eta se vratila na poloaj spremna kao zapeta puka, jer je komandir Bori znao da obraun jo nije gotov. I doista, ustae su krenule u drugi napad. Progovorie rune bombe i mitraljeski rafali. Mitra ljesci kao da, sijui smrt po napadakom stroju, po ruuju: ovo vam je za komandanta Fabijana, i za komandanta Zlatka, i za drugaricu Minu, i za Marka Cueka, i za Milana ueka; vraamo vam dug za imljanicu, za kotu 182. Upravo rovom stie vijest da je smrtno pogoen Milan Fagot iz Svedroja kod Petrovskog. U mitraljescima kao da prokljua krv. Ovaj put se municija ne tedi. Ubrzo je na ledini lealo pedesetak mrtvih i ranjenih zdrugovaca. Nadmetanje na berekim poloajima se oduilo. Ustae kao da su se zainatile jurnule su na zagor ske poloaje i trei put. Bez uspjeha. I etvrti put. Opet isto. A no, saveznik partizana, bliila se. Oko 19 sati ustaama je ponestalo daha. Ili hrabrosti?! Svie se u kolonu i pooe natrag prema Ivanjskoj. Crvenu vrpcu je odnio Drugi bataljon koman danta Gaje Petljaka, a u njemu Druga eta koman dira Antona Boria.

168

TAKO GINU H E R O J I . . . Vojno-politike pripreme za posljednje borbe Pok ret za Podravinu Najzad u sastavu Tree armije Osloboenje Podravske Slatine Udarci po neprija telju na podravskim saobraajnicama Zadnji opro taj s legendarnim komandantom Trideset druge divizije Petrom Biskupom Venom Sve misli su okrenute rodnom Zagorju, dobro znanim trnacima iskienim okotima iz ijih nabrek lih riznika i gibaa suze krupne grake soka. Je li obrezano? Tko ih je nakolio, okopao, izvezao? .. Je li ostalo klijetima bar malo mirii javog kiselkastog vina, bez kojeg Zagorac ne moe? Kako su majke, sestre, ene, djeca, bake i djedovi? . . Nostalgija za zagorskim brijegima puni grudi sva kog borca im otkloni puku od sebe makar i za tren. Iako je pobjeda na vidiku, to se osjea u zraku, to izvire iz pjesme ptica u lugovima to miriu na proljee. Na sjeveru Hrvatske je sve tee. Prostori za bor bu i opstanak su sve ui. SaobraaJnice su pune neprijateljevih kolona koje se povlae s juga. One ba tu trae malo sigurnosti i predaha za sebe prije nego to se izvuku dalje na sjever. I tako, opi operativni uvjeti ne doputaju Zagorcima da pou na sjevero zapad, u svoje zeleno Zagorje. Oni moraju krenuti ponovo upravo obrnutim smjerom prema istoku, prema Slavoniji i Podravini. Na tom putu brigada 169

se punih devet dana, od 6. do 15. travnja, zadrala u Pavlovcu. Tu se vojnostruno i idejno-politiki pri premala za zadatke koji je oekuju u zavrnim ope racijama. Pod zatitom osiguravajuih dijelova, vodovi, e te, bataljoni dali su se na ienje oruja, opravku ratne opreme. Vojnici su se kupali, urili, prali rub lje, brijali. Medicinski su obraeni gotovo svi borci i rukovodioci. Oni koji su bili inficirani svrabom izolirani su u karantin, iz kojeg je danonono zraio zadah fosforne paste. Svi su dobili cjepivo protiv trbunog tifusa. A onda: smotre, prebrojavanja, prestrojavanja, popisivanje svega i svaega radi potpunije brigadne evidencije. Starjeine su imale pune ruke posla kojem nisu bile vine. Vojnostruna obuka je izvoena od jutra do sutra. Za devet dana trebalo je prei bogat program koji su pripremili tapski operativci. Prostor oko sela je oivio. Pretvoren je u poligone za obuku iz naoruanja, nastave gaanja, straarske slube, stro jeve i taktike obuke . . . Izuavala su se pravila ope ratne slube, pravila tajne (obavetajne) slube i drugi predmeti. Ali odbojnost boraca prema vojnostrunoj obuci osjeala se posvuda, a naroito kada su dole na red vjebe iz taktike obuke: izbor najboljeg poloaja za vatreno dejstvo, ukopavanje, maskiranje, kretanje po bojitu, disciplina v a t r e . . . To bar znamo ljutio se Drago Bool. Bolje da tjeramo bandu nego to ovdje dan gubimo slagao se s njim Pavao Turek. Ipak se program nastave, istina, vie uporno nego vjeto, provodio sve do sredine travnja. Za to vrijeme su na vjebalita u pavlovakim vonjacima stizale vijesti s kojima se ivjelo: njemaki front u Sremu 170

je probijen; Prva armija prodire prema Vinkovcima i Vukovaru cilj je Zagreb; Trea je savladala Dravu kod Valpova i Dunav kod Dalja i prodrla do Naica; Peta i Sedamnaesta divizija savladale Savu kod upanje; njemake i ustako-domobranske snage nale se u vulkanskom grotlu; jedinice Drugog, Treeg i Petog korpusa okonale su desetodnevnu operaciju za osloboenje Sarajeva; Druga armija oslobodila Doboj i prodire prema Banjoj L u c i . . . Sve se uskom jealo, i miris proljea i vjesnici skore pobjede. Sloboda se r a a . . . Naa vlada je zakljuila u Moskvi ugovor o prijateljstvu, uzajam noj pomoi i poslijeratnoj suradnji izmeu Demokrat ske Federativne Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. U Beogradu je obrazovana (7. travnja) narodna vlada Srbije, u Splitu (14. travnja) narodna vlada Hrvatske, u Cetinju narodna vlada Crne Gore, u Skoplju (16. travnja) narodna vlada Makedonije . . . Vremena je premalo da bi se saopile sve vijesti koje stiu odasvud. Usred Pavlovca podignuta je veli ka tabla s kartom na kojoj su iscrtani frontovi i njihovo koncentrino kretanje ka srcu Treeg rajha. esnaesti travnja brigada je krenula dalje. Zadnja dionica njene ratne staze vodi prema sjevernim ko sama Papuka pravcem Velika JasenovaaGrbavac Pol j aniDubovacHum. Istim smjerom idu i ostale snage Trideset druge divizije. Sedamnaesti travnja divizija se povezala sa snagama Tree armije na prostoru: eralije (Braa Radi), Macute (Matija Gubec), Dulovac (Pavlek Mikina), Hum (Prva zagorska udarna brigada). Udruene faistike snage Nijemci, erkezi i ustae razvukle su se du podravskih saobraaj nica od Mikleua do Virovitice nastojei da se izvuku na sjeverozapad. Njihov sastav nije bilo mogue utvrditi jer se mijenjao svakog asa u zavisnosti od napre171

dovanja jedinica Tree armije, koja je vrila pritisak na neprijateljeve snage du podravskih saobraajnica prema Podravskoj Slatini i dalje na sjeverozapad. S boka, sa poloaja kod eralija i Lipovca, juno od Podravske Slatine, napadala je Trideset druga divizija. Neprijatelj se ne smije nekanjeno izvui iz tog podravskog grotla. To je bio zadatak iju su sutinu razumjeli svi borci. On mora platiti za sva zlodjela koja je poinio u naoj zemlji. Zato je skrojen plan koji je bio nalik na eki i nakovanj. Glavnina Tree armije: esnaesta i Trideset esta divizija, i glavnina Trideset druge divizije: brigade Braa Radi i Matija Gubec, preuzele su ulogu ekia, a brigada Pavlek Mikina i Prva zagorska udarna ulogu nakovnja. U skladu s tim Zagorska brigada i brigada Pav lek Mikina izbile su nou 19/20. travnja na podrav sku saobraaj niu izmeu Cabune i Bistrice. Zagorci su na vrijeme zaposjeli poloaje i uzdu i poprijeko auto-puta i eljeznike pruge izmeu Bistrice i Cabu ne. Preko njihovih poloaja neprijatelj se ne smije i nee probiti na sjever prema Virovitici! Ima da se skuha u kotlu. Taktika koju je pripremio tab brigade bila je tipina partizanska: pustiti neprijatelj evo elno osi guranje kroz zasjedne poloaje dok ne naie glavnina, a kada se ona cijelom duinom izdui ispod brigadnih poloaja na sjeveroistonim bilogorskim kosama, onda osuti najjaom vatrom iz svih oruja. Udar u bok e pojaati Prvi bataljon s pravca panata, upravno prema saobraajnicama. Zamisao odlina. I borbeni raspored da se ona ostvari, takoer. Zagorci su strpljivo ekali sve do 23 sata. Ali tada im je bilo jasno da je zamisao jedno, a stvarnost drugo. 172

Brigada Pavlek Mikina, koja je naila na saobraajnicu neto istonije, otvorila je vatru na neprijateljevu kolonu prerano. Iznenaenje je izos talo. A time i uspjeh. Neprijatelj se sredio, razvio za borbu i organizirano krenuo u napad, u proboj zasjednih poloaja. Zagorci su vodili borbu do nakon pola noi, a onda su se povukli u selo Gornje Kusonje da bi se pripremili za napad na Podravsku Slatinu. " U meuvremenu je brigada Braa Radi napala naprijateljeve snage u etekovcu, brigada Matija Gubec one u Sadovi, a esnaesta i Trideset esta divizija one u Mikleuu. U Podravskoj Slatini se u to vrijeme sjatilo dosta faistikih snaga koje su pred Treom armijom bjeale iz Slavonije i Podravine. Sve je posvjedoavalo da su moralno dotuene, da su njihove komandne poluge razglavljene. Ali ranjena zvijer moe biti jo kako opasna. Zato su se Zagorci dobro organizirali za napad na Podravsku Slatinu. U napad s poloaja kod Slatinskih Vinograda krenuli su Drugi i Trei bataljon. Prvi udarni je ovaj put ekao u rezervi u selu Lukovcu. S jugozapadne strane je napadala i etvrta krajika brigada. Bataljoni su jurnuli nezadrivo. Neprijatelj je morao ustuknuti i povui se dalje na sjever, prema Slaoj evcima. Zalogaj je bio laki nego to se pretpostavljalo. Podravska Slatina je pozdravila svoje oslobodioce. Zagorci nisu, dakako, imali vremena za slavlje u osloboenom gradu, za iju su slobodu poloila ivot etiri borca: radnik Andrija Kape iz Varadina, Andrija Kueli iz Bargiana, Andrija Kouli iz Vidovca kod Varadina i Stjepan Poskajec iz Donje Stubice. Morali su u potjeru za neprijateljem, sustiza ti ga, prestizati, udarati to vie, to ee i to ee, razbijati njegove kolone. 173

Zagorcima se ve sutradan ukazala prilika da se dokau i pokau. Silom natjeran na to da bude upo ran, neprijatelj se ukotvio kod Suhog Polja-Borova da bi osigurao saobraajnice za dalje izvlaenje prema Virovitici. Dobro je naotrio zube. Ali borci Zagorske brigade su bili neumoljivi. Izveli su juri odmah s veera. Prvi udarni je bio u sreditu udarnog kovitlaca. Lijevo je bio Drugi, a desno Trei bataljon. Napredovali su du puta prema sredini sela. Cilj je bio da se to prije presijee cesta i eljeznika pruga i zaustavi povlaenje neprijateljevih kolona kako bi to vie bile izloene udarcima Tree armije, koja ih je tukla s fronta. Zametnula se estoka borba. Neprijatelj se tukao s fanatikom upornou. Opet je zagorska krv kvasila podravsku crnicu. Svoj ivotni i ratniki put, partizan Franjo Brdar iz Vukosavljevice zavrio je tu, na zapadnoj kosi Suhog PoljaBorova, tako rei pred samim rodnim selom. A onda su presjeeni ivoti trojice dvadeseto godinjaka: Alojza Crne vica iz Sesveta, Stjepana uka iz Klanjca i Dragutina Gecija iz Jageti-Brega. Bjelovaranin Nikola Suiek, iz Pratee ete, poloio je svoj ivot ne dospjevi da vidi jo jednom svoj lijepi bijeli grad, u koji e tek za koji dan naii njegovi drugovi i tako uiniti kraj strahovlade zliko vaca Rafaela Bobana i njegovih crnokouljaa. Okraj se zavrio tek u praskozorje. Ali Zagorci nisu krenuli na odmor. Trei bataljon je ostao u Borovu da osigura brigadi lea, a Prvi udarni i Drugi bataljon su odmah, iz pokreta, krenuli da istjeraju neprijateljeve kolone koje su zastale u Pelicu. Tada je dolo do opeg metea. Dok su dva bataljona upadala u Peli, neprijatelj se sredio, na pao Trei bataljon i ponovo zauzeo Borovo. Sada se borba vodila obrnutim frontama u kojima je bilo 174

teko snai se. Neprijateljevih snaga je bilo svuda. Bila je prava vjetina drati sve komandne konce u rukama. Oko 16 sati Zagorci su ponovo krenuli u napad na Suho PoljeBorovo i na juri ga osvojili po drugi put. Neprijatelj je to platio sa 23 mrtva i 30 ranjenih. Opisujui dogaaje koji su se odigrali 23. travnja na cesti PeliSrho PoljeBorovo, tab brigade je u svojoj bojnoj relaciji zapisao i ovo: Nae su trupe pokazale puno borbenosti i izdr ljivosti tukui se vie dana s brojno jaim neprija teljem, koji se oajniki branio i trudio da osigura slobodni prolaz komunikacijama na sjever. Nedosta tak artiljerije je oteavao borbu. Slabost: napadima nije prethodilo dovoljno izvianja kako bi se tano utvrdili poloaj i raspored neprijatelj evih snaga ... Dvadeset trei travnja Trideset druga divizija je, i pored znaajnih uspjeha prilikom obrauna s neprijateljevim jedinicama na podravskim saobraajnicama, morala spustiti zastave na pola koplja. Dogodilo se ono u to niko u tim trenucima nije smio povjero vati. Poginuo je legendarni komandant divizije, na rodni junak Petar Biskup Veno. Roen u Klokoevcu kod Bjelovara, sin siromanog seljaka, soboslikarski radnik u Zagrebu, lan klasnog sindikalnog pokreta, Biskup je u partizanske redove stupio 31. srpnja 1941. godine. Bio je jedan od istaknutih organizatora ustanka u Bilogori. Sluaj je htio da pogine ba na poloajima Prve zagorske brigade. Teak udarac duboko se zasjekao u sjeanje ko mandanta Ivice Druinca, koji je bio neposredni oe vidac dogaaja. On o tome pria: Brigada je poslije borbe u Pelicu i Suhom PoljuBorovu uinila jo jedan skok, uporedno prate i neprijateljeve snage u povlaenju. Traila je naj povoljniju poziciju kako bi im udarila u bok. U tom 175

nastojanju je izbila na kose izmeu Suhog Polja Borova i Virovitice, s kojih je bio dobar pregled terena. Odjednom se u tabu brigade pojavio komandant Veno. Upoznao sam ga sa situacijom. Htio je da obie poloaje brigade. Ali to je bilo vrlo rizino, jer je neprijatelj gaao iz vujih jama snajperima. Upozo rio sam ga na to i savjetovao mu da ne ide. Ni mi koji smo bili obavezni da obilazimo jedinice nismo mogli u nekim trenucima da to uinimo. Zemljite je bilo otkriveno, pa smo se poloajem kretali najee nou. Kada sam ve doao na poloaj brigade, onda je red da ga i obiem. Moram to uiniti, Ivice, shva a li? rekao je komandant Veno. Nije bilo druge nego da prihvatim komandantov stav. Disciplina je zakon vojne organizacije. Toliko sam znao. A znao sam i to znai za borce, za njihov moral, kada se na poloaju pojavi, kada doe meu njih sam komandant divizije, uz to poznati junak. Poao sam s njim. S nama je krenuo i komandant bataljona iji smo poloaj obilazili. Prebacivali smo se od zaklona do zaklona, od rova do rova. Prilikom jednog skoka pogibe na pratilac komandir ete (na alost, imena mu se vie ne sjeam, jer su se u to vrijeme, zbog estih pogibija i ranjavanja, komandne garniture mijenjale gotovo svakog dana). Opet sam savjetovao komandantu da ne ide dalje. Ali Petar Biskup Veno ne bi bio ono to je bio da se mogao pokolebati. A zatim, nismo preli ni dvade set koraka, kad komandant uzviknu: Jao, Ivice, dobio sam i ja. Pri tome me je snano stegnuo za ruku. Metak ga je pogodio u plea i izaao na grudi. eta je vatrom pritisnula gnijezdo snajpera dok 176

smo izvukli smrtno ranjenog komandanta do ambu lante. Premda su mu minute bile izbrojane, jo je smogao snage da mi naredi: Ivice, na poloaj! Pusti mene, lako u ja. Dri vrsto poloaj, Ivice. Dri brigadu u rukama, do pobjede. Ona je ve tu, do nje nije jo d a l e k o . . . To su bile posljednje rijei proslavljenog koman danta.

177

SUMA ZAKLETITE SPOMENIK JUNATVA Prvomajski jurii Krvava kota 268 Junaku smrt tri poljska druga Da li je obraun s najmra nijim snagama Hrvatske konano zavren? Dan pobjede i godinjica zagorske brigade proslavljeni su simbolino u slobodnom Zagrebu Poslije borbe kod Suhog PoljaBorova, Prva zagorska brigada se prvi put nala s onu stranu fronte Tree armije. Stala je rame uz rame s kolona ma jugoslavenske revolucionarne vojske koje su, go nei neprijatelja, hitale na sjeverozapad prema Kalni ku i Hrvatskom zagorju. U toj irokoj fronti od Podravine do Moslavine bilo je osam divizija: Pedeset prva, Trideset esta, Trideset trea, Trideset druga, Sedamnaesta, esnaesta, Dvanaesta i etrdeseta. Pretposljednja etapa ratne staze Zagorske brigade vodila je iz ire okolice Virovitice do androvca, u kojem je osvanula 1. svibnja. Cijela sedmica je pro tekla u trci za neprijateljem po raskvaenim bilogor skim putovima to presijecaju umu Tromeak, Cremuke vinograde, Bogaz, umu Sjeicu, Turske gro bove, ija su udolja obiljeena prugom industrijskog kolosijeka kojom su kapitalisti godinama izvlaili bilogorsko drvno bogatstvo. Neprijatelj je sada bjeao kao noen vjetrom. A njegov je trag pri tom sve vid ljivije bio obiljeen ratnom opremom, koje se liavao da bi sebi olakao teret. Sasvim je podsjeao na lopo va koji bjeei pred potjerom baca pokradene stvari ne bi li umakao i bar glavu spasao. 178

Sve je teklo, tako rei, sasvim glatko do androvca. A onda se, kao kakav bastion, isprsio Spasnik, a iza njega uma Zakletiste s kotom 268. Tu se utaborila neprijateljeva zatitnica poslije sedmodnevnog bijega umovitim i ispresijecanim kosama Bilo gore. Zagorci su bili eljni bar jo jednog obrauna s ustaama, domobranima, Nijemcima, erkezima. I to ba na Prvi maj meunarodni praznik rada. Ve su bile ozelenjele breze, lijeske i glogovina. Podigli se bokori djeteline. Sva okolina je bila ispunjena opojnim mirisom poljskog cvijea. A iz ume Zakle tiste, iz na brzinu sklopljenih drveno-zemljanih bun kera, prijetei su zjapili otvori pukarnica. Hoe li to biti i posljednji drutveno-klasni obra un s taborom koji se obrazovao na desnom krilu polariziranja politikih snaga u Hrvatskoj, na polu na kome su se u povijesti hrvatskog naroda okupljale sve protunarodne i reakcionarne struje? Nekad su na toj strani, u sukobu s narodom glagoljaima, staja li latinai, a kasnije pristae posljednjeg hrvatskog kralja Zvonimira Dimitrija, kojem je narod, po predanju, sam presudio na saboru na Kninskom polju. Zatim su dole nove raznovrsne desne protunarodne struje: habzburgovci, germanofili, maaroni, fran kovci, protagonisti reakcionarnog hrvatskog nacional izma, odbojnog i netrpeljivog prema narodima jugo slavenskog juga, prema jugoslavenskom kontinuitetu hrvatske nacionalne ideologije, a poniznog i sluganski okrenutog prema germanskom sjeveru ili latinskom zapadu. U tom grijezdu je ponikla i izrasla najreakcionarnija i najratobornija struja Pavelievo ustatvo, zadojeno nacionalizmom i klerofaizmom, rasistiki netrpeljivo prema svim jugoslavenskim narodima, klasno suprotstavi] eno radnikom i progresivnom pokretu, a pokorno prema arijevskoj germanskoj rasi. 179

I evo, sada, kao predstavnici revolucionarnih snaga koje rastu kao plima, i Zagorci stoje pred tim otpadnicima hrvatskog naroda gledaju se oi u oi. I na Zagorskoj je brigadi da ispuni svoj dio historijskog duga u obraunu s posljednjim ostacima reakcije i mraka u povijesti hrvatskog naroda. Kosama Spanika, prema koti 268, krenuli su borbeni strojevi: Prvog udarnog, Drugog, Treeg bataljona . . . Desetari vode svoja odjeljenja. Franjo Bregovi se na elu svoje desetine prikrada umarku prema raskrsnici kolskog puta na Bilu; Dragutin Bool vodi desetinu pored tek ozelenjele glogove ivice; Andrija Pavlina izbija sa svojim borcima na Katanak-brdo; Nikola Graanovi, napet kao pantera, vreba u umar ku oivienom svjeim brazdama to ekaju uto kuku ruzno zrnje; Juraj Stepi hita ka putu koji vodi pravo u umu Zakletite; Alojz Mikulec je zastao sjeverno od grupe kua kod Spanika; Pavao Turek vodi dese tinu, pored plotova, prema poumljenim kosama Dra ge; Alojz Poljak se upravo penje kosom Leak; Tomo Hodak izbija na put to opasuje poumljeni Josipov rog... Streljaki strojevi vodova napreduju jarcima, vrzinama, pored izlomljenih ograda, od umarka do umarka. Niko nee da zaostane. Jer to je, moda, zadnja borba, koju ne treba propustiti. Na prilazima koti 268 ispred Zakletita sjatili su se strojevi Zagoraca. Skupila se mladost mnogih sela podno Ivanice, iz meurijeja Sutle, Krapine i 2utnice; radnici iz Konjinjskih rudnka, tekstilci iz Za boka i Krapine . . . Idu u prvomajski juri. To je njihov prilog proleterskoj revoluciji, izraz njihove solidarnosti sa svim radnicima svijeta!.. Otri i gusti rafali ujedinjene faistike falange presreli su ih na pedesetak koraka do ivice ume 180

Zakletite. Zagorski strojevi se prorjeuju. Pade, teko ranjen, desetar Bool; pod snopom metaka povi se do zemlje vodnik Ivan Svornik; presjeen je kao maem i vodnik Drago Novosel; rafal zakai i Ivana Princa, zamjenika komandanta Prvog udarnog, i Lju devita Bajta, komesara . . . Komandir Pavao otari pokuava da sredi stroj svoje ete, ali ga rani neprijatelj evo tane. Uz njega pokleknue i uro Alomer i Milo Bastaja. Na raskrsnici puteva na Spaniku, Prvi udarni Stjepana Pozajia, mora se, zasut koncentrinom vat rom, povui s istine. Brigadni redovi se sredie poslije podneva. Prvo bitno razoaranje je splasnulo, zadobivene rane su zavijene. U srcima Zagoraca opet jaa e za bespo tednim obraunom. Bataljoni krenue. Komandiri vodova pohitae odluno, vrsto uvjereni da e ovaj put istaknuti proletersku prvomajsku zastavu na koti 268. Mirko Arti je sa svojim vodom odluio da ide do kraja. Tako misli i vodnik Stjepan Brbec. Valent Sombolec ima jo mnogo nepreienih rauna s ustaama; vodnik Mijo Sara takoer; vod Ivana Gaperta je, kao noem krilima, ve na samom prilazu koti 268, s koje sipaju faistiki rafali. Stari partizan Marko Pui vjeruje da je to, po svemu, odluujui juri. Vod vodnika Vinka Moneca se kao sjeivo zasijeca u neprijateljeve poloaje na ivici ume, odakle e se, od stabla do stabla, moi da probije i bono do kote 268. Prvi udarni pritiska s desnog boka preko Zakletita ka koti 268, Drugi probojni Gaje Petljaka eli da opravda svoj nadimak juriem s fronta preko spanikih kosa, a Trei prodorni Nikole Kadoia pokuava da rijei enigmu kote 268 prodorom preko Leaka i Drage. 181

Bataljonski strojevi, uz zagluujue uraaa, lete pravo na neprijateljeve prve rovove i mitraljeska gnijezda. Ali uma kao da ih ne smatra saveznicima. Ona je sada zaklon ustaa, koje su su povukle na stotinjak metara u dubinu i zauzele prihvatne poloaje. Parti zane doekuje vatra iz zemlje, vatra iza svakog stabla, vatra s kronji d r v e a . . . Neprijatelja kao da je sve vie. Grabova, bukova i hrastova stabla lome se pod udarcima granata. Automatsku vatru ojaavaju topo vi i minobacai. Zakletite postaje zakleta uma, vatrena uma, uma-pakao. Borci su primorani da se izvlae na istinu spanikih kosa, ostavljajui za sobom krvave tragove. Svaka trea desetina je ostala bez desetara; jedanaest vodova se iz juria vratilo bez komandira, koje su neprijateljevi rafali i geleri granata izbacili iz stroja. Dvojica od njih Ivan Svornik i Drago Novosel poloie u umi-paklu i svoj ivot. Svoje vodove morali su napustiti i petorica politikih dele gata, od kojih dvojica Josip Srpak i Mirko Marku zauvijek. Gubici su suvie veliki. Svijest boraca se mrai od jada, jeda i prkosa. I iz ponosa, Zagorci jo jednom pokuae sreu. Okraj je trajao sat i pol. Ali opet se naoe tamo gdje su bili podno spa nikih kosa. Krvlju oblivena kota 268 ostala je nesvojena. Ali vjera u uspjeh ih, usprkos svemu, ne naputa. Sada je to pitanje asti i ratnikog prestia. Mrak je ve prekrio sve androvake vonjake i spanike kose. Borci, duboko ozlojeeni, premoreni, ogoreni, skupljaju zadnje djelie snage. Brigadna ambulanta je prepuna ranjenika. Preteno su to komandiri. Najvei broj osnovnih jedinica opet nema svojih rukovodilaca. 182

U novom juriu, meutim, nee biti odstupanja. Zagorci kreu predvoeni rukovodiocima koje su te praznike, prvomajske veeri izabrale same desetine, vodovi i ete, rukovodiocima ija komandirska kola poinje tek s ovim etvrtim juriem. U 17,30 sati zakleta uma Zakletite se opet pre tvorila u pakao. Na samom domaku kote 268 nepri jateljski rafal presijee ivot Poljaka Aleksandra Boraka, devetnaestogodinjaka rodom iz Varave. Neda leko do Aleksandra pade od rune granate i drugi varavski omladinac, Hleksand Banah, borac Prvog bataljona. Tu se zavri ratna staza i treeg omladinca Poljaka Ignaca Panpuckina iz Kotora Mamca. Kojim su to sve stazama to ih rat stvara i plete proli mla dii iz Poljske da bi postali borci Prve zagorske udarne!.. Tu se zavrila ratna staza i Antuna Boria, komandira ete iz Huma na Sutli; Vjekoslava Greguria iz sela Belinaca kod Klanjca; desetara Boidara Glumca iz ibenika na Bilogori, koji je jo koliko jue proao pored rodne kue viknuvi roditeljima: Do skorog vienja!; sekretara elije Alojza Kovaia iz Grbovca kraj Zlatara; delegata Mirka Markua iz Zaretija kraj Krapine i njegovog imenjaka Mirka Markua iz Gredica kraj Krapine; Jurja Novoselca iz Brdovca; desetara Stjepana Domania . . . Pono prvomajskog praznika je ve minula kada su faisti, najposlije, bili izbaeni iz ume Zakletite i s poloaja na kotama 268 i 265, koje e ostati spomenik hrabrosti odnjegovanoj u Prvoj zagorskoj udarnoj brigadi. Neprijatelj je u paklenoj umi platio teak danak zbog svoje upornosti: oko 100 njegovih vojnika izba eno je iz stroja, a od toga je 35 ubijeno. Utae su bitku izgubile. One nisu imale vie kuda da se povuku, nisu imale to da oekuju, emu da se nadaju. Jer 183

i
\ "\=

BORBENI PUT PRVE ZAGORSKE UDARNE BRIGADE

$ANOXOVAC

S^StoLAKICA
\
s

VUKOSA VLOSVICA - - VIROVITICA

t
!<-....
+

.ICAKJNA

PODRAVSKA

'^ SLATINA

'Aw
\&MU3AMCA i't

svi su, ak i njihovi najbilii srodnici, znali da su oni zloinci i koljai, da za njih nema milosti, da ih, pritisnute prokletstvom i gnjevom naroda, mora sus tii ma pravde. Otuda i objanjenje to se nitko od 1.400 neprijateljevih vojnika, koliko ih je bilo u umi Zakletite, nije predao. Ustake formacije se nisu ni rasule jer kuda da krenu ponaosob te spodobe ogrezle u krvi kada ih je svuda ekao sud naroda? Poslije pakla u paklenoj umi opet gonjenje neprijateljevih snaga tri dana i tri noi kosama Bilo gore na sjeverozapad. Borci su prolazili kroz sela koja su dobro poznavali. Eto Zagoraca opet kod Turskog brega, na kome je lani iskrvario Trei bataljon. Tu je poginuo njegov komesar Mijo Boi. Samo, sada su uloge promijenjene. Ovo je pobjedni mar, pobjedno gonjenje u kojem e faisti biti satrti u korijenu. Petog svibnja je elo Prve zagorske udarne bri gade izbilo na prilaze Ladislavu i Trnovcu, gdje su se neprijateljevi zatitni dijelovi opet utaborili. Bila je to jedna ustaka bojna svjesna da je izgubila sve, bojna koju gubici, ta znaajna kategorija u ratu i vojnoj vjetini, nisu zanimali. Ukopavi se do gue, ustae su znale samo za jedan cilj: zadrati te poloaje to due, po mogunosti do mraka, kako bi obezbije dile ostalim kolonama da to dalje odmaknu na sje ver, gdje e pokuati nemogue da se izvuku iz klijeta Tree i etvrte armije koja e se neminovno sklopiti u elini obru negdje na podruju Slovenije. U takvoj situaciji tabu Zagorske brigade nije ostalo drugo nego da ih digne s poloaja, razbije i dotue. U tome e joj sudejstvovati i Prva udarna brigada brigada Braa Radi. Prilaz neprijateljevim poloajima je bio ist, bri san, sasvim nepogodan za izravni napad, za juri da186

nju. Ali nije se imalo to ekati ni oklijevati. Jer srca su gorjela za ponovni susret s rodnim Zagorjem. U 16 sati bataljoni su izbili na poloaje za prela zak u napad. Prvi udarni je u borbenom stroju bio na junoj ivici sela Trnovca, Drugi na prilazima sjevernoj ivici sela Trnovca, a Trei bataljon na prilazima Ladislavu. S desnog krila obuhvatom preko kote 214, pritiskala je brigada Braa Radi. Zagorci su jednovremeno, kao jedan, jurnuli na neprijateljeve poloaje. Pred takvim naletom se 1. ustaka bojna 23. ustake pukovnije uzdrmala, poko lebala, digla iz zaklona. Stvorie se dobre mete za zagorske strijelce. Na poloajima su ostale 62 usta e 32 mrtva i 30 ranjenih. A 15 njih su ipak nali da je najbolje podii ruke uvis. Toga popodneva se jo nije znalo da je to posljed nja prava borba Zagorske brigade. I da su pale i posljednje rtve za slobodu dragoga Zagorja. ivotni put vodnika Drage Vidovia zavrio se tu, na trnovskim poloajima. Tu je prolivena krv jo trinaestorice drugova, koji su s tekim ranama, na kolima bilo gorskih seljaka, krenuli na sjever prema Prigorju i Zagrebu. U majskim juriima je Prva zagorska brigada imala 15 mrtvih i 72 ranjena druga. Moda su gubici mogli biti i manji. O tome su razmiljali komandant i komesar Ivica Druinec i Mirko Beloevi i ostali lanovi taba brigade. U zakljuku bojne relacije za svibanj je zapisano: Nije bilo dovoljno izvianja neprijatelja radi dobiva nja to tanijih podataka o njegovoj jaini, mjestu i ra sporedu, te se stoga u napadu nije angairao dovoljan broj snaga i jurii su se morali ponavljati. Tako se gubilo u vremenu i dolo je do velikih gubitaka... Sa trnovakih poloaja Prva zagorska udarna bri gada je, zajedno s ostalim snagama Trideset druge 187

divizije, krenula na sjeverozapad. esti svibnja je posljednji put savladala saobraajnicu Krievci Varadin. Na maru su ih sustizale vijesti: palo je i zadnje uporite tzv. Zvonimirove linije; kapije Zagreba su otvorene jedinicama Prve i Druge armije; oslobo en je i Bjelovar; jedinice Sedamnaeste divizije su poslije estokih ulinih borbi oslobodile Krievce; jedinice Tree armije oslobodile su Koprivnicu, za tim L u d b r e g . . . Sedmi svibnja je i Trideset druga divizija krenula dalje na sjeverozapad, na Kalnika brda i Prigorje prema Orehovcu, Selnici, Fodrovcu, Kolaricu. Prva zagorska brigada je, uputivi se iz Sv. Petra Orehovca na sjever, imala i svoj posljednji obraun neprija teljem. Napala je njegove zatitne dijelove u Miholcu, likvidirala ih i nastavila put do Fodrovca. Osmi svibnja je u Zagorsku udarnu brigadu stig la vijest koju su tako dugo ekali: jedinice Prve i Druge armije oslobodile su Zagreb. Dan ranije, 7. svibnja, jedinice Tree armije oslobodile su Varadin, a jedinice karlovake grupe divizija Karlovac. Radosne vijesti sustiu jedna drugu: jedinice etvrte armije i Devetog korpusa su u Trstu, Gorici, na Soi; likvidiran je 97. njemaki korpus kod Ilirske Bistri ce... U toj situaciji Trideset druga divizija je dobila svoju zadnju ratnu zapovijest: umjesto u Zagorje, odmah krenuti u Zagreb, gdje se staviti na raspola ganje Komandi grada. Dan ulaska brigade u Zagreb bio je najdrai dan u ivotu njenih boraca. I nikad zaboravljen dan. Sa mo da se toga dana moglo doseliti u Zagreb cijelo Zagorje, sva sela s junih kosa Ivanice, Strahinice i Macelja, sva sela u meurijeju Krapine i Sutle, 188

iz doline rijeke Zutnice i Bednje!.. Da vide svoje sinove u Zagrebu, slobodnom zauvijek; da vide djelo u koje je ugradilo svoj dio vie od pet hiljada zagor skih boraca, od kojih je oko tri hiljade poloilo ivot za slobodu; da vide djelo petnaest hiljada Zagrepana koji su pali u revoluciji i narodnooslobodilakom ratu za ljepi, pravedniji ivot. Ideali tolikih zagorskih puntara, od legendarnog Matije Gupca do Josipa Broza Tita, najzad su se ostvarili. Osloboenom ovjeku, u slobodnoj Jugosla viji, ravnopravnoj zajednici bratskih naroda, otvoreni su svi putovi napretka.

189

SPISAK
BORACA I RUKOVODILACA PRVE ZAGORSKE UDARNE BRIGADE POGINULIH OD 8. SVIBNJA 1944. DO 15. SVIBNJA 1945 Pripremio: IVICA DRUZINEC

191

Prezime

ime

God. ro.

Mjesto roenja i opina

Poginuo
3. 8. 1944 Petrova gora 12. 3. 1945 Simljanica 5. 11. 1944 Belec 8. 11. 1944 Petrova gora

ANTOLIC MILENA A N T O L I C IVAN BANIC RUDOLF BANJSEK DRAGUTIN BESEDNIK FRANJO BERTOL JANKO BEDENIK MIJO B E N C I C IVAN BLAGOVIC STJEPAN BODOVIC P A V L E BOZlC MIKO B O I N A IVAN BORIS FILIP BORANIC STJEPAN BOCANEK ZVONKO B R K O IVAN BORISENKO NIKOLAJ BUDOVSKI NIKOLAJ

1925 R a z d r t o , T u h e l j 1913 S u m a r i c a , D e s i n i 1918 B e l e t i n e c , V a r a d i n 1918 K a z a r , K l a n j e c

1920 R a v n i c e , V. T r g o v i t e 13. 7. 1944 Jakopovac 1924 K r u e v l j e v o , D. S t u b 1921 P o d s u s e d , Z a g r e b 1926 T r i n a , Sisak 1915 Sv. Kri, B r d o v e c 1D13 S t a r a G r a d i k a 1909 D e k a n o v e c , P r e l o g 1926 J a k o v l j e , D. S t u b i c a 1924 G. S t u b i c a 1917 V r a p e , Z a g r e b 1920 R a s i n j e , T r g o v i c e 1919 J a k o v l j e 1908 SSSR 1913 SSSR 17. 10. 1944 Luani 18. 4. 1944 Konjina 11. 12. 1944 Lepavina 4. 10. 1944 Sudovec 2. 7. 1944 Apatovac 13. 7. 1944 Turski breg 13. 7. 1944 Jakopovac 4. 8. 1944 Jesenje 19. 9. 1944 Blagua 29. 10. 1944 k o d N. M a r o f a 2. 12. 1944 Gudovec 4. 12. 1944 Haganj 31. 10. 1944 Cugovac

192

prezime

ime

God. rod.

Mjesto roenja i opina

Poginuo
31. 12. 1944 Sedlarica 31. 1. 1945 Vukosavljevica 3. 1. 1945. Vukosavljevica 14. 1. 1945 Bubanj 14. 1. 1945 Zrinjska 11. 2. 1945 Borova kosa 11. 2. 1945 Borova kosa 9. 3. 1945 Rijeka 11. 3. 1945 Simljanik 22. 2. 1945 V. Pisanica 23. 4. 1945 Lukovac 23. 4. 1945 S u h o Polje - Borovo 13. 3. 1945 Simljanica 23. 4. 1945 Badkovica 1. 5. 1945 kota 268 - Sandrovac 1. 5. 1945 kota 268 - Sandrovac 4. 12. 1944 Gudoveo 8. 7. 1944 Laislav, iroko Selb

BREGES MIRKO BRLEK FRANJO BILJANOVIC VERA B L A 2 U N A J MIRKO BELIN SLAVKO BALAS ZVONKO BANICEK AUGUST BUKOVAC MIJO BLAZIC STJEPAN BRKIN S T J E P A N BOROVEC JURAJ BRDAR FRANJO

1919 Puca, Zagreb Jalkovec, Sv. Ivan Zelina 1923 Ce trnje 1923 Bikovec, Ivanec 1927 Jakovlje 1924 Kuani, N. Marof 1909 Jalevac, Bednja 1923 Zlogorje, Vinica 1904 ZapreSi 1926 estine, Zagreb 1925 Jakovlje 1909 Vukosavljevica

BJELOVARSKI STJEPAN 1919 Bos. Gradika BOROVA PETAR BORAK ALEKSANDAR BORSIC A N T U N BUNClC DRAGUTIN CEROVEC JOSIP 1924 Vjni 1926 Varava 1921 Pregrada 1919 Zitomir, Sv. Ivan Zelina Krapina

193

Prezime

ime

God. rod.

Mjesto roenja i opina

Poginuo
18. 4. 1944 Konjina 23. 10. 1944 Tonimir

CVELJA DRAGUTIN CIGULA MIRKO CEROVEC FRANJO CRNCIC JOSIP CRNCEVIC ALOJZ CUS B L A 2 CUCEK MILAN CUCEK MARKO CUK STJEPAN DUMIC NIKOLA D U N A J LJUDEVIT DOMINIK STJEPAN EJZIN IVAN FILKOVIC I V A N FABIJANIC JURAJ FRANKIC MATE FAGET MILAN FAGET DRAGUTIN

1921 Podsused, Zagreb

1922 Hrtovec, Sv. Ivan Zelina 1923 Petrovsko, Krapina 1925 Sesvete 1916 Varadin 1924 Klenovec

28. 12. 1944 Sedlarica 18. 2. 1945 Kovaica 23. 4. 1945 Borovo 2. 7. 1944 Apatovac 12. 3. 1945 imljanica 9. 3. 1945 Berek

1925 Klanjec, Stefanje 1921 Savar, Preko 1907 Brezovice, Krapina 1924 Sv. Ivan, Zelina 1912 SSSR 1927 Pua, Zagreb 1919 Trstenik, Zagreb 1910 Kopsko, OmiS 1925 Svenoje, Krapina 1918 Svedrue, Krapina

23. 4. 1945 Borovo 4. 8. 1944 Jesenje 19. 12. 1944 Cepelovac 1. 5. 1945 Sandrovac 2. 6. 1944 Kraljev Strmec 13. 7. 1944 Jakopovac 18. 4. 1944 Konjina 12. 2. 1945 Boreva kosa 2. 4. 1945 Berek 7. 6. 1944 Piemenina

194

Prezime

ime

God. ro.

Mjesto roenja i opina

Poginuo

GLUHAK STJEPAN GAKOVIC STANKO GUBER MIHEL GRGAC ROK GLOGOVSEK VLADO GROSEVIC BOLTA GROSENIC MILAN GASPERT LJUDEVIT GRAKALIC IVAN GRABROVECKI VLADIMIR GREGURIC MIRKO GRIC STJEPAN GECI DRAGUTIN GREGURIC VJEKOSLAV GLAVICA ANDRIJA GABRIC URO GLOZINIC IVAN GREGURIC VINKO

1917 Salovec, Sv. Ivan Zelina 1920 Brnjani, Bos. Krupa 1907 Krasnodar, SSSR 1922 Jakovlje, Stubica 1926 Zagreb

13. 7. 1944 Turski breg 19. 9. 1944 Zetala 5. 11. 1944 Belec 6. 12. 1944 Cugovac 5. 12. 1944 Haganj 19. 12. 1944 Cepelovac 28. 12. 1944 Sedlarica 15. 1. 1945 Zrinjska 14. 1. 1945 Bubanj 8. 1. 1945 Kolarevo Selo 12. 3. 1945 Simljanska 10. 4. 1945 Pavlovac 23, 4. 1945 Borovo 1. 5. 1945 Sanrovac 1. 2. 1945 V. Pisanica 10. 2. 1945 G. Vreska 17. 1. 1945 B. Kosa 12. 3. 1945 Hrukovac

1910 Sv. Ivan Zabno 1920 G. Oraje, Sv. Ivan Zelina 1923 Kumrovec, Klanjec 1927 Pula

1926 Grabovec, Krapina 1908 Belinci, Klanjec 1925 Valjeko, Zlatar 1925 Fugeti, Ivanee 1925 Belinci, Klanjec 1917 Trgovje Ivanec 1926 Vrgin Most 1919 Skakavac, Ludbreg 1908 Klanjec

195

Prezime

1 ime

God. ro.

Mjesto roenja i opina

Polje ibenik,

Poginuo
1. 5. 1945 Kota 268 13. 7. 1944 Turski breg 13. 7. 1944 Jakopovac 8. 7. 1944 Sv. Kri 18. 6. 1944 Velika gora 15. 10. 1944 Tonimir 5. 12. 1944

GLUMAC BOZIDAR HRBUT STJEPAN HALAMBEK FRANJO HERCEG IVAN HRKEC VJEKOSLAV H A P FRANJO HORVATIC NIKOLA HAINA VALENT HORVAT MIRKO H A B I J A N IVAN HALAMIC STANKO HORVAT A N T U N HLAJ STJEPAN HLEKSAND B A N A H H A I N A BLA HUHAJA SLAVKO IVANCIC JOSIP IVANUSEC MIRKO

Grubino

1928 Klanjec 1922 Pljuska, Klanjec 1918 Jesenje, Krapina 1924 Jertovec, Sv. Ivan Zelina 1921 Martljanec, Ludbreg 1927 Jakupovec, Sv. Ivan Zelina 1928 Marija Bistrica 1914 Doljnja Poljana 1916 Vidovec, Zagreb 1921 Katelje, Pregrada 1924 Letovcani, Klanjec

Haganj
6. 12. 1944 Gugovac 5. 12. 1944 Haganj 3. 1. 1945 Vukosavljevica 11. 3. 1945 Simljanica 13. 3. 1945 Simljanica 28. 4. 1945 Trnavac

1926 Varava

1. 5. 1945 kota 268

1920 Surov Breg, D. Stub. 2. 1. 1945 Vukosavljevica 1923 Sokolovac, Koprivnica 1925 Mirkovec, Krapina 3. 1. 1945 Vukosavljevica 20. 12. 1944 Cepelovac

1923 Ljubecica, N. Marof 12. 3. 1945 Kostanjevac

196

prezime

ime

God. rod.

Mjesto roenja i opina

Poginuo

JAMBREUS IVAN JAKESIC RUDOLF JAGIC MIRKO JUMSIC PAVAO JUGEC VINKO JUG IMBRO JELUSIC JOSIP KECUR VJEKOSLAV KATALENIC IVAN KOS MILKA KOVA SLAVKO KOVA VJEKOSLAV KROG STJEPAN KOSTALIC MARTIN KORBAR ZVONKO KRAPINEC ZVONKO KOVACIC NIKOLA KOVACIC JURAJ

1916 Pavlovec, Zabok 1926 Kupljenovo, Zagreb 1920 v . Ves, Krapina 1915 Hrastine, Prigorje 1920 1924 Zagreb Jakovlje

3. 6. 1944 Kraljevac 4. 8. 1944 Jesenje 15. 10. 1944 V. Brijegi 17. 10. 1944 Luzani 14. 10. 1944 Tonimir 19. 1. 1945 V. Pisanica 11. 2. 1945 Borova kosa 19. 5. 1944 Vrbnik 6. 6. 1944 Plemenina 2. 7. 1944 Apatovac 13. 7. 1944 Jakopovac 13. 7. 1944 Jakopovac 8. 7. 1944. Ladislav 4. 8. 1944 Jesenje 4. 8. 1944 Jesenje 24. 9. 1944 Mrzlo polje 3. 10. 1944 Modru Draga 4. 10. 1944 Sudovec

1912 Kolarec, N. Marof 1926 Turnie, Pregrada 1917 Jesenje, urmanec 1925 Gabovec, Krapina

Deseni, Pregrada urmanec, Krapina 1925 Grabovec, Krapina 1924 Zbilj, Pregrada 1924 V. Trgovite 1920 Javorje, Brdovec 1909 Javorje, Brdovec

197

Prezime

ime

God, rod.

Mjesto roenja i opina

Poginuo
4. 10. 1944 Sudovec

KLEMENC A N T U N KEFECEK IVAN KOSAVEC MILAN KRAMCER MIROSLAV KLAUS 2ELJKO KLAMBEB VID KAMENUSIC KOVA IVAN KOZLANOV GABRIJEL KORATAJ RUDOLF KOKOT FRANJO KOKOT IVAN KOTOLSAK ANTON KUZMANIC DRAGO KLANCEV IVAN KOVACIC AVGUST KA VIC SLAVKO KOSIR STJEPAN STJEPAN

1919 Hr. Toplice, Pregrada

1918 Podgorje, M. Bistrica 4. 10. 1944 Sudovec 23. 10. 1944 Tonimir 23. 10. 1944 Tonimir 1928 Brdovec, Zagreb 1923 Jako vi je 1926 Breg, Sv. Ivan Zelina 1925 Vinjica, Ivanec 1918 Omsk, SSSR 1929 Hrv. Dubica 1913 Turski Vrh, Ptuj 1916 Mrzlo Polje, V. Trgovite 1914 Kebel, Zlatar 1924 Zbilj, Pregrada 1926 Bistra, D. Stubica 1916 Poganac, Zlatar 29. 10. 1944 N. Maroi 8. 11. 1944 Lobor 8. 11. 1944 Lobor 2. 12. 1944 Guovec 2. 12. 1944 Gudovec S. 12. 1944 Haganj 19. 12. 1944 Cepelovac 26. 12. 1944 Kozarevac 31. 12. 1944 Selarica 29. 12. 1944 kod Bogaza 29. 12. 1944 Vukosavljevica 19. 9. 1944 G. Macelj 23. 10. 1944 Turnaica 16. 11. 1944

198

prezime
KRALJlCEK

ime

God. ro.

Mjesto roenja i opina

Poginuo
16. 10. 1944 Tonimir 5. 1. 1945 Vukosavljevica 19. 1. 1945 Zrinska 1. 2. 1945 V. Pisanica 18. 2. 1945 uplja Lipa 21. 4. 1945

MIROSLAV

1924 Vrape, Zagreb 1921 Jakovlje 1912 Sv. Ivan, Zelina 1924 Belinci, Klanjec 1911 M. Hrpenja, Pregrada 1923 Varadin 1925 Bargiani, Varadin 1925 Strmec, Varadin 1923 Grbovec, Zlatar 1919 Ladislav, Garenica 1923 Obrovica, Bjelovar 1923 Raca, Bjelovar 1905 Narta 1921 akovec 1925 Zagreb 1912 Gredice, Klanjec 1924 Klanjec 1924 Sv. Martin, Stubica

KOSTAJNSKI MATO KOZIC NIKOLA KRANJCEV FRANJO KLOBUCTC VLADIMIR KAPES ANDRIJA KUCELIC ANDRIJA KRIZMANIC IVAN KOVACIC ALOJZ KUMRINEC JOSIP KUNJIC MILAN KOPLAJ MILAN KEZERIK STEVO KOSTALIC JOSIP KALECAK BRANKO KOBALI IVAN KOJCER ALOJZ KLETUS ZLATKO

P. Slatina
21. 4. 1945 P. Slatina 6. 5. 1945

Sv. Jelena
1. 5. 1945 Sandrovac 15. 5. 1945 Turnaica 15. 3. 1945 S u h o polje 15. 2. 1945 Suho polje 30. 3. 1945 Vagovina 29. 4. 1945 Virovitica 28. 4. 1945 Trvanac 28. 4. 1945 Trvanac 1. 2. 1945 V. Pisanica 11. 3. 1945 Simljanica

199

Prezime

ime

God. rod.

Mjesto roenja i opina Putkovec, Putkovec, Krapina Krapina

Poginuo

KLASICEK IVAN KABLAR STJEPAN KOZULIC ANDRIJA KOLENCAK IVAN KOVACIC R U 2 A LESKOVAR DANIJEL LOJEN FRANJO

Donjari 4. 7. 1944 Leskovac 21. 4. 1945 P. Slatina 13. 3. 1945 Simljanik 4. 1. 1945 Vukosavljevica 6. 8. 1944 Jesenje 3. 8. 1944 Petrova gora 4. 7. 1944 Leskovac 8. 11. 1944 Petrova gora 2. 12. 1944 Gudovec 2. 12. 1944 Gudovec 19. 2. 1944 Cepelovac 8. 12. 1944 Vukosavljevica 29. 12. 1944 kod Sedlarice 10. 2. 1945 Zrinska 13. 3. 1945 Kostanjevac 13. 7. 1944 Turski breg 13. 7. 1944 Jakopovac

1925 Vidovec, Varadin 1923 Brlekovo, Zlatar 1928 Kasina, Sv. Ivan Zelina 1922 valentinovo, Pregrada

1928 Ivani, Pregrada LESKOVAR STEFICA 1922 LAKIC OSMAN 1925 LUKASEK A N T U N 1926 LIMPERSAK VINKO 1916 Celnice, Pua LALJAK DRAGUTIN 1923 Javorje, Brdovee LIHTER ALOJZ 1924 B u k o v e c , Zlatar LELJAK JANKO 1925 Rovinsko, Durmanec LAMOT MATO 1922 Mae LITRIC DAMJAN 1921 Knjegovci, Sid MIKULIC BRUNO 1926 Benkovo, Pregrada MARTINKO DRAGO 1922 Marinec, Pregrada Ivanec Tuzla Pregrada

200

prezime

ime

God. rod.

Mjesto r o e n j a i opina

Poginuo

MUSTAC K A R L O MALIS GUSTAV MOKAC A N T U N MARTINI J U R A J MIKAC JOSIP MARTINKO STJEPAN MARKOVIC STJEPAN MARKOZET LEOPOLD MALEKOVIC FRANJO MARKUS MIRKO MIKULJAN DRAGO NOVOSELIC IVAN N O V A K TOMO NOVOSEL D R A G U T I N NOVOSELEC J U R A J OVAR F E R D I N A N D ORAC I V A N ORESIC F A B I J A N

1914 C r k o v l j a n , P r e l o g 1919 P e t r o v s k o , Krapina

Bedekovina, Zlatar 1922 D. S t u b i c a 1919 C r k o v l j a n , P r e l o g 1915 L a d u , B r d o v e c 1925 Brdovec

8. 7. 1944 Sv. K r i 27. 8. 1944 Petrovsko 29. 10. 1944 kod N. Marofa 5. 11. 1944 Belec 29. 12. 1944 Sedlarica 19. 3. 1945 uri 30. 3. 1945 Narta 2. 4. 1945 Bosjak 23. 4. 1945 Borovo 1. 5. 1945 androvac 3. 1. 1945 Vukosavljevica 2. 12. 1944 Gudovec 12. 3. 1945 Kostanjevac 1. 5. 1945 androvac 1. 5. 1945 androvac 4. 10. 1944 Suovec 3. 5. 1944 D. Oraje 12. 3. 1945 Simljanica

1921 Doljiee, K r a p i n a 1920 B r d o v e c , Z a g r e b 1926 G r e d i c e , K r a p i n a 1929 J a k o v l j e , B i s t r a 1924 1917 Zagreb Bedekovina

1923 S u m a n o v a c , M a e 1915 ibica, B r d o v e c 1917 M e c e l j , D u r m a n e c 1919 B l a g u a , K a s i n a 1919 Donja Stubica

201

Prezime

Ime

God ro.

Mjesto r o e n j a i opina

Poginuo

OSTENJAK IVAN OSET ALOJZ PETEK ANDRIJA PETRAS PETAR PODVOLI VIKTOR P A P A PAVAO POZGAJ FRANJO PIZIG STJEPAN P O S A V E C IVAN PEKIC MIJO PINKOVIC STJEPAN PANPUNCKIN IGNAC PROSINICKI STJEPAN PUNJEK JOSIP POGACIC STJEPAN PELIN SLAVKO POSKAJEC STJEPAN R A K I D Z A STEVO

1924 Doljana, V r b o v e c 1907 Sv. J u r a j , Celje

11. 3. 1945 Simljanica 11. 3. 1945 Simljanica 2. 7. 1944 Apatovac 8. 7. 1944 Ladislav 13. 7. 1944. Jakopovac 17. 10. 1944 Luani 23. 10. 1944 Tonimir

1922 V a n i j a , L u k a 1924 B r e s n i k i H u m , N . Marof 1926 S i m u n e c , Desini 1919 J a k o v l j e , B i s t r a

1925 G. S t u b i c a 1922 K l a n j e c 1911 R i b n i k , K a r l o v a c 1925 P r e j u k o v a c , Sv. I v a n , Zelina 1923 K o t o r , M a n e c , Poljska 1920 J a v o r j e , Z a g r e b 1922 Vidovec, Z a g r e b 1925 R a d a k o v o , Klanjec

29. 10. 1944 k o d N. Marofa 5. 11. 1944 Belec 5. 11. 1944 Belec 26. 12. 1944 Kozarevac 1. 5. 1945 Sanrovac 14. 1. 1945 Bubanj 15. 3. 1945 Kostanjevac 12. 3. 1945 Simljanica 28. 4. 1945 Bekika 21. 4. 1945 P. Slatina 30. 3. 1945 Narta

1921 u r m a n e c , K r a p i n a 1926 D. S t u b i c a 1919 M i k l e u k a , K u t i n a

202

prezime

ime

God. ro.

Mjesto r o e n j a i opina

Poginuo

ROZIC F R A N J O STIPLOEK ALOJZ SEVER N I K O L A STANISCAK STJEPAN SMOTARA MIJO SOLGAT FRANJO SLAMRSCAK VINKO SUSlCEK NIKOLA SARONJA ADOLF STIK STANKO SKRNJUG MIJO STIK IGNAC SKANBA NIKOLA SAFRENKO MIRKO SANTELIC STANISLAV

1922 V. T r g o v i t e 1921 Desini, P r e g r a d a 1916 Bistra, D. S t u b i c a 1912 H r u a c , P u a 1913 T u r s k i V r h , P t u j 1924 H r a i n a , T r g o v i t e 1914 Z a b o r c i , P t u j 1903 Bjelovar

4. 1. 1945 V u k o s a vi j e vica 4. 8. 1944 Jesenje 6. 12. 1944 Cugovac 5. 12. 1944 Haganj 19. 12. 1944 Cepelovac 26. 12. 1944 Ribnjaka 11. 3. 1945 Gradina 23. 4. 1945 Borovo 13. 7. 1944 Jakopovac 8. 7. 1944 Ladislav

1919 B u k o v e c , Z l a t a r

1921 S t u p a r j e , K r a p i n a 1920 B r e z o v a G o r a , H u m 1924 Galicija, SSSR 1920 M a c e l j , u r m a n e c 1921 P r i g o r j e , B r d o v e c 1925 B u t i n a , B i s t r a 1919 K r e a Vas, S v I v a n Zelina 1918 Samobor

1. 9. 1944 K a m e n a Gorica 4. 10. 1944 Sudovec 16. 10. 1944 Tonimir 8. 11. 1944 Lobor 2. 12. 1944 Gudovec 11. 12. 1944 kod Lepavine 19. 12. 1944 Cepelovac 12. 3. 1945 Kostanjevac

STREK MIRKO STEFANEC STJEPAN SANTIC IVAN

203

Prezime

ime

God. rod.

Mjesto r o e n j a i opina Tuhelj

Poginuo

STEFAN MARTIN S K V O R C VILIM S K A V E C VID SILJHAN FRANJO TRCAK SLAVKO TONI AUGUST TUCMAN STJEPAN TUCMAN J O S I P TALIN IVAN T O P O L URO T U R I N IVAN T R O L I C MATO TISAJ MIJO T A S I C IVAN T R K N I C VLADO VLAHOVCEK LJUDEVIT

1920 D u g n j a v e c , 1926 Brezje

1923 M a r t i n e c , B j e l o v a r 1919 Klada Zlatar

1920 P o z n a n o v a c , 1907 1924 Ljubljana

30. 3. 1945 Narta 10. 2. 194S G. Vinska 2. 4. 1945 Samarica 23. 4. 1945 Virovitica 13. 5. 1944 Mihovljan 13. 7. 1944 Turski breg 8. 7. 1944 Sv. K r i 4. 8. 1944 Jesenje 19. 9. 1944 Blagua 8. 11. 1944 Petrova gora 8. 11. 1944 Golubovac 5. 12. 1944 Haganj 29. 12. 1944 Sedlarica 18. 2. 1945 Kovaica 30. 3. 1945 Narta 18. 8. 1944 Pregrada 27. 8. 1944 Petrovsko 23. 10. 1944 Tonimir

1927 K u p l e n o v o , Z a g r e b 1919 C u e e r j e , Z a g r e b 1907 Sv. Kri, B r d o v e c 1918 1912 1919 C r k o v l j a n , P r e l o g 1927 D. G r e v a c , Z a g r e b 1928 1911 1926 Zagreb Brogovljan, D u g o Selo Poznanovac

VIDICEK STJEPAN VIDLOZA STJEPAN

204

prezime

ime

God. ro.

Mjesto r o e n j a i opina

Poginuo

VIDOVIC D R A G I C A V A L J A K URO VUZEM M A T O VARGA S T A N K O VUGER IVAN ZAJC ADAM ZRINSKI STJEPAN A R K O IVAN ZELENI ROKO ZUJANIC STJEPAN ZORKO STJEPAN VINCELJ STANKO 1919 BUdiina urmanec

23. 10. 1944 Tonimir 29. 12. 1944 Sedlarica 11. 1. 1945 Grevac 4. 1. 1945 Vukosavljevica 3. 1. 1945 Vukosavljevica 29. 10. 1944 N. Marof 5. 12. 1944 Haganj 4. 10. 1944 Sudovec 8. U . 1944 Loborsko Zavrje 28. 12. 1944 Sedlarica 31. 12. 1944 Sedlarica 15. 3. 1945 Kotan jevac

1924 M a c e l j ,

1924 D. B a t i n a , Z l a t a r 1924 V u g o r a c , K a s i n a 1919 B o b a r a c , K l a n j e c 1925 1923 poljanice jakovlje

1921 D. M i h o l j a c 1924 Z a g o r s k o Selo, Klanjec 1913 j a k o v l j e , B i s t r a 1912 R a n i n s k o , u r m a n e c

N A P O M E N A : S p i s a k b o r a c a P r v e z a g o r s k e u d a r n e b r i g a d e p a l i h za slobodu domovine sastavljen je na osnovu evidencije koja je o poginuli ma, ranjenima i nestallma voena u tabu brigade. Dokumenti o tome p o s t o j e u V o j n o i s t o r l j s k o m a r h i v u u B e o g r a d u . T o n a p o m i n j e m o zbog t o g a t o smo i sami svjesni m o g u n o s t i d a i m a g r e a k a . Moda n i j e n a v e d e n p o n e k i b o r a c k o j i se vodio u s p i s k u r a n j e n i h a p o d l e g a o j e r a n a m a u p a r t i z a n s k o j bolnici, ili se p a k v o d i o u s p i s k u n e s t a l i h . G r e k e s u m o g u n e i u opisu i m e n a . P o d a c i su u z e t i o n a k o k a k o Ih j e zabiljeio p i s a r t a p s k e kancelarije. I s p r i a v a m o se zbog t o g a . I u j e d n o m o l i m o d a se j a v e i z d a v a u svi o n i k o j i p r i m i j e t e g r e k u . I s p r a v k e b i s m o unijeli u e v e n t u a l n o m d r u g o m i z d a n j u k n j i g e ili u n e k o j n o v o j k n j i z i o Z a g o r s k o j u d a r n o j b r i g a d i .

205

BIBLIOGRAFIJA Hrvatsko zagorje u narodnooslobodilakoj borbi, Epoha, Zagreb, 1959. Borbeni put 32. divizije, Odbor za proslavu 15. godinjice 32. divizije, Zagreb, 1959. Mirko Beloevi: Borbeni put Drugog zagorskog par tizanskog odreda, Udruenje Saveza boraca NOR, Zla tarBistrica. Antun Kozina: Uspomene NOB uklesane u kamenu, Krapina, 1966. Emil Ivane: Krugovi oko Kalnika, NIU Narodna armija, Beograd, 1969. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslovenskih naroda, Vojnoistorijski insti tut, Beograd, tom V, knj. 137. Vlado Strugar: Jugoslavija 19411945, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1970 (drugo izdanje). Drugi svetski rat (pregled ratnih operacija) knj. 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1967. Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944 1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1957. Vojna enciklopedija, tom 10, VE, Beograd. Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, In stitut za izuavanje radnikog pokreta, Beograd, 1963. Zbirka ratnih dokumenata 1. zagorske udarne brigade, Vojnoistorijski institut, Beograd: K-1196-F.1, dok. 110; K-1196-F.2, dok. 130; K-1196-F.4, dok. 125; K-1196-F.6, dok. 115; K-1196-F.7, dok. 123; CK SKH NOV 38/169171, 178180; Zbirka ratnih dokumenata taba Zapadne grupe NOP-odreda 10. korpusa zagrebakog; zbirka ratnih dokumenata 32. divizije; zbirka ratnih dokumenata 10. korpusa zagrebakog, arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd. Narodni vojnik, list Glavnog taba NOV i PO Hrvat ske. Za pobjedu, list 10. korpusa zagrebakog. August Senoa: Seljaka buna. 206

SADRAJ
Strana

Od varnice do plamena Prva zagorska brigada je roena! Do vienja, zeleno Zagorje Glavna parola formirati Prvu zagorsku diviziju Bratimljenje na Sutli U varadinskom kraju Teki okraji: Belec, Repno, Lobor Bratstvo i jedinstvo kovano u krvi Trnovite podravske ratne staze Bubanjske snjene kose U daruvarskom kraju Krvavi moslavaki lugovi Na berekim kosama Tako ginu heroji uma Zakletite spomenik junatva Spisak boraca i rukovodilaca Prve zagorske udarne brigade poginulih od 8. svibnja 1944. do 15. svibnja 1945

5 19 41 51 61 68 87 102 110 124 141 149 164 169 178

191

Fotos na naslovnoj strani: Sijenja 1945. Zima je ledila do kostiju. Pa ipak, pravo s proslave godinjice Desetog korpusa na Bubanj

Jezika redakcija SRA PETROVIC

Naslovna strana ALEKSANDAR SVEDIC

Tehnika oprema MILUTIN SIJAKOVIC

Korektura GAVRILO ANTIC

tampa VOJNA TAMPARIJA SPLIT