Mitovi i legende iz cijelog svijeta Ilustrirao Mihail Fjodorov

Sadraj 10 Parisov sud grki mit 14 Dedalov labirint grki mit 18 Posljednji posao Heraklov grki mit 22 Reja Silvija rimska legenda 24 Romul i Rem rimska legenda 28 Thorov eki skandinavski mit 32 Balderova smrt skandinavski mit 36 Siegfried germanska legenda 42 ar-ptica ruska legenda 46 Ma u kamenu keltska legenda 50 Izida i Oziris egipatski mit 54 Rama i Sita indijski mit 56 Rama pobjeuje zloduha Ravanu indijski mit 60 Pastir i Tkalja kineski mit 64 Izanagi i Izanami japanski mit 68 Kintu i djevojka s neba ugandski mit 72 Kako je postao ovjek bantuski mit 74 Bogomoljka, noj i vatra bumanski mit 76 Tulugaukuk, otac Gavran eskimski mit 78 Gluskap i izvorski zmaj alkonkinski mit 82 Gluskap i djeai algonkinski mit 84 arobna stijena siuski mit / mit plemena Siouxa 86 Hijavata i pet plemena irokeki mit 90 Kako je pramajka Pauica ukrala sunce irokijski mit / mit plemena Cherokee 92 Hasdelti / Hasjelti, vjesnik zore mit Navaho Indijanaca 96 Pernata zmija asteki mit 100 Odakle je doao kukuruz asteki mit 102 Hunahpu i Ibalanke majanski mit 106 Najdui dan mit naroda Inka 108 Kameni ljudi mit andskih Indijanaca 110 Zmija i strijela mit iz porjeja Amazone 114 Ludi Bamapama australski mit 116 Maui od tisuu obmana polinezijski mit

to su mitovi? Pripovijesti koje pripadaju mitolokoj tradiciji mogu se promatrati iz razliite perspektive: mit moemo opaati kao puko pripovijedanje, kao religiozno svjedoanstvo, kao antropoloki dokument i kao jo mnogo toga. U svakom sluaju, koju god perspektivu da odaberemo, istinu je o mitu nemogue sagledati ako zanemarimo kontekst u kojem se mit raa i razvija. Mitsko pripovijedanje pripada predznanstvenom misaonom ustrojstvu u kojem emotivna komponenta prevladava nad istom racionalnou. Razmiljajui o tome kako nastaju potresi, drevni ljudi zacijelo nisu sebi postavljali pitanja koja im je diktirala radoznalost ili apstraktna elja za znanjem. Svaka prirodna pojava koja im je mogla ugroziti ivot, izazivala je u njima zaprepatenje i uas, a strah se od nepoznatoga mogao odagnati samo uz pomo snanih simbola koji su se prvenstveno obraali ljudskoj mati, a ne intelektu. Ako se neka opasnost, dakle, moe izraziti kroz simbol, onda je mogue i stvoriti simbole sa suprotnim predznakom uz pomo kojih e se negativni uinci neutralizirati. Pogledajmo, na primjer, mit o Gluskapu i izvorskom zmaju gdje je moni i opaki zmaj utjelovljenje sue. Spas pak donosi pozitivan junak, junak u kojem se sintetiki izraava duh cijeloga naroda i kojeg taj narod, u sluaju potrebe, moe prizvati sluei se odgovarajuim obredima. Ima i drugih funkcija mita, kao to su funkcije koje se veu uz pitanja o ovjekovu postojanju: o podrijetlu ivota i smrti i o kozmikom redu (meu naim se primjerima na to odnose Pastir i Tkalja, Izanagi i Izanami, Izida i Oziris te Kako je postao ovjek), ili pak one koje se odnose na drutveno ustrojstvo (primjer je za to pria o Hijavati i pet plemena). U svakom sluaju, takvo se funkcioniranje mita uvijek odvija kroz simboliko-imaginativan vid, a upravo se u toj toci drevni svijet susree sa suvremenim. Dananje je drutvo zasigurno proeto znanstveno-racionalnim nainom razmiljanja, no emotivno se ovjekovo ustrojstvo tokom vremena u biti nije mnogo promijenilo. Stoga se mitovi, premda u promijenjenom obliku i s promijenjenim sadrajem, i dalje stvaraju. Dovoljno je pogledati lakou s kojom se slavne osobe iz svijeta sporta, filma ili politike esto preobraavaju u simbole cijele nacije pa ak i cijelih narataja. Djeji je svijet u jo veoj mjeri preplavljen mitolokom aktivnou. dijete, suoeno sa svijetom koji mu je veim dijelom nepoznat, a kadto mu se ini i pun prijetnje, stvara slike kojima e se zatititi, neivim predmetima pridaje volju, traga za izvjesnou apsolutnih moralnih normi, roditeljske zabrane tumai kao prave pravcate tabue. Ne treba se, prema tome, uditi to mitoloke prie toliko fasciniraju dijete. Mitovi, jo i vie nego bajke, djetetu pomau u tumaenju sloenosti svijeta. Rije je o tumaenjima koja se s vremenom mijenjaju, ovisno o razvoju racionalnosti i spoznaje, no koja su u danom trenutku neophodna

za usmjeravanje uravnoteenoga intelektualnog i emotivnog sazrijevanja. Ako, proitavi priu Najdui Mankov dan, dijete doista povjeruje u to da se Sunce moe uhvatiti uetom, u pitanju je tek privremeno uvjerenje ija je sudbina da uskoro bude prevladano, no koje u ovom trenutku predstavlja neto razumljivo. A upravo ta razumljivost omoguuje razvoj kognitivnih sposobnosti, i to ondje gdje bi isto znanstveno objanjenje samo izazvalo zbrku. (Djetetu bi vjerojatno bilo mnogo tee povjerovati u injenicu da se Zemlja, koja se njemu ini izuzetno vrstom, okree oko Sunca). Odabir pria u ovoj knjizi prvenstveno je prilagoen djeci. No, pored svojega kulturnog cilja, cilja koji se sastoji u tome da nam omogui upoznavanje s najvanijim mitovima iz Staroga i Novoga svijeta, ovaj odabir itatelju prua i priliku da se suoi s vlastitim uvjerenjima, da shvati i nadvlada vlastiti strah te da naposljetku otkrije neiscrpnu poeziju u svemu to postoji.

U svakom se dijelu svijeta pripovijedaju prie koje govore o pustolovinama mitskih junaka. Svaki narod na zemaljskoj kugli ima svoje legende koje su se vjekovima prenosile od jednoga narataja do drugog. itanje mitova sakupljenih u ovoj knjizi omoguit e ti da u jednom mahu upozna mnoge krajeve. Kada upozna ove stranice bogate simbolima i znaenjem, pred tobom e se otvoriti vrata koja e te uvesti u kulturu i predaju brojnih i dalekih naroda te oni za tebe vie nee imati tajne. Promotri zemljovide koje ovdje vidi i zamisli uzbuenja koja e doivjeti zahvaljujui ovim mitovima. Od legende o Ikaru koju moda ve poznaje, pa do djela nordijskih junaka i otkria arobnoga znaenja to ga u sebi nose simboli indijanskih plemena. Put koji te eka bit e dugaak i pun arolije. Mitovi naroda iz cijelog svijeta postat e tako i tvoje vlasnitvo i pomoi ti da proiri svoje znanje i izvan granica svijeta koji te svakodnevno okruuje.

Parisov sud Evropa: grki mit Kada se proslavljalo vjenanje Peleja i Tetide, na obroncima je gore Ide prireena raskona sveanost na koju bijahu pozvani svi olimpski bogovi. Bio je tu Zeus, otac i kralj bogova, bila je tu i njegova ena Hera, a dooe i njihova djeca Hermo, bog s krilatim sandalama na nogama, i Atena, boica mudrosti, koja se rodila iz Zeusove glave. Tu je bila i Afrodita, boica ljepote i ljubavi, roena iz morske pjene, a i sto tako i Ares, bog rata, te jo mnogi drugi. Samo jednu boicu ne pozvae na svadbu, a lako je shvatiti i zato. Rije je bila o Eridi, boici nesloge i klevete. Svima bijae dobro poznato njezino izuzetno umijee da izaziva raspre i stvara mrnju i zlovolju kamo god bi dola. Da su je pozvali, mladi bi se par vjerojatno zauvijek raziao jo i prije zavretka gozbe. No, Eridi se ne svidje injenica da su je zaboravili pa stade smiljati kako da se osveti. Najprije poe do svetoga vrta koji su uvale nimfe Hesperide. Ondje je raslo udesno drvo puno zlatnih jabuka na koje je, omotavi se oko debla, pazio strani zmaj Ladon. Eridi su, meutim, bila poznata brojna lukavstva pa joj poe za rukom neprimjetno se prikrasti u vrt i ukrasti jabuku sa stabla. Zmaj, naravno, uope nije shvatio to se dogaa. Potom Erida ureza jednu rije na jabuku i kriom se uputi na goru Idu. Skrivena iza grma, ekala je pogodan trenutak: kada se svi bogovi naoe na okupu, baci jabuku meu njih i pobjee. Bogovi su se bezbrino gostili, kadli se na sredini stola odnekud pojavi zlatna jabuka, kao da je s neba pala. Kada se stialo prvo zaprepatenje, pribliie se jabuci i vidjee na njoj urezan natpis: Najljepoj. Atena, Hera i Afrodita pogledavahu jedna drugu. Njih tri bijahu ljepe od svih drugih boica. Kojoj bi trebalo pripasti pravo na jabuku? Jabuka pripada meni! ree Hera. Ja sam najljepa! Ni u snu! Najljepa sam ja! uzviknu Atena. Zar itko moe biti ljepi od boice ljubavi? A to sam ja! uzvrati joj Afrodita. I sve se tri boice stadoe prepirati i svaati. Ocu Zeusu tog je natezanja bilo preko glave, ali se nije usudio mijeati. Pitanje bijae preteko ak i za svemogueg Zeusa! Stoga odlui njegovo rjeavanje prepustiti nekom drugom. Na Gargaru, najviem vrhu gore Ide, bijae izveo stoku na pau mladi pastir po imenu Paris. Blistava mladieva ljepota navede Zeusa da povjeruje kako je upravo Paris prava osoba da bude sudac u ovom sluaju. Stoga pozva Herma, glasnika bogova, i posla ga k Parisu. Kad je mladi uo to mu je initi, uze jabuku u ruku i zatrese glavom. Kako u ja, obian pastir, suditi o ljepoti triju boica? Podijelit u jabuku na tri jednaka dijela i svakoj dati po jedan dio.

Ne, ne, odvrati Hermo, to ne smije uiniti! Veliki ti Zeus zapovijeda da odabere. Paris uzdahnu i zamoli boice da mu ne zamjere na odluci koju e donijeti, a potom im saopi kako e sa svakom od njih porazgovarati na samo. Prva mu prie Hera, dopusti mladiu da je dobro osmotri, a onda ree: Ako dosudi jabuku meni, uinit u te najbogatijim ovjekom na svijetu i dat u ti vlast nad cijelom Azijom! No, Paris prinese ruku srcu i odgovori: Ti jesi prekrasna, boanska Hero, ali bih, prije nego donesem odluku, htio vidjeti i ostale dvije boice. Nikome neu dopustiti da me podmiti. Zatim Parisu pristupi Atena, ali mu i ne dopusti da je osmotri, ve mu smjesta iznese svoj prijedlog: Proglasi mene najljepom i uinit u te najljepim, najpametnijim i najhrabrijim ovjekom na svijetu! No, Paris joj odgovori istim rijeima koje je bio uputio i Heri pa tako doe red i na Afroditu. im je mladi ugleda, srce mu poskoi u grudima i smjesta se zaljubi u nju. Boica mu se tada nasmijei i priapnu: Tvoj mi pogled govori da mene smatra najljepom, no morat e suzdrati svoje osjeaje. Ta kako bismo se nas dvoje mogli zdruiti kada si ti obian smrtnik, a ja boica? Tebi je namijenjena druga ena. Zove se Helena, a lijepa je kao i ja. Ako postoji takva ena jedva ekam da je upoznam! odvrati Paris i dodijeli jabuku Afroditi. Nakon toga se mladi otputi u Menelajevo kraljevstvo, jer je lijepa Helena ondje ivjela, a to je bio poetak svih Parisovih buduih nevolja te uzrok ratu koji e trajati cijelih deset godina.

Dedalov labirint Evropa: grki mit Bio jednom u Grkoj graditelj po imenu Dedal ija se slava bila proirila daleko izvan granica njegove domovine. Jednom se on tako otputi na otok Kretu gdje kralj Minoj od njega zatrai da mu sagradi labirint u kojem e njegov sin Minotaur moi ivjeti skriven, daleko od ma ijeg pogleda. Minotaur je zapravo bio grozno udovite s ovjejim tijelom i bikovskom glavom, a hranio se ljudskim mesom. Uz pomo sina Ikara, Dedal sagradi glasoviti labirint, zgradu s tako zamrenim spletom hodnika te se nije trebalo bojati da e neman ikada otkriti nain da iz njega izae. Minotaura je, meutim, trebalo hraniti pa je stoga iz grada Atene svake godine na Kretu stizalo sedam djeaka i sedam djevojica koji bi potom bili predavani nemani na milost i nemilost. No, tree godine ovamo stie i mladi imenom Tezej s namjerom da ubije stranog Minotaura. Arijana, jedna od Minojevih keri, upozori ga: Oh, Tezeju, ak i ako ubije Minotaura, kako e nakon toga izai iz labirinta? Tamo ima na tisue prostorija, prolaza, zavojitih hodnika Ali Tezej ne htjede odustati od svojega pothvata pa Arijana, koja se u mladia bila zagledala, upita Dedala za savjet. Postoji samo jedan nain da se izae iz labirinta, ree graditelj. Pripremi veliko klupko konca, daj ga Tezeju i reci mu da ga usput neprestano odmata. Iste noi Tezej ue u labirint nosei u rukama klupko koje mu je bila dala Arijana, a djevojka ga je za to vrijeme ekala na izlazu drei u ruci drugi kraj konca. Prolazei zavojitim hodnicima, Tezej malo-pomalo odmotavae klupko, sve dok nije doao do sredita labirinta. Ondje naie na Minotaura koji se smjesta baci na nj. Neman je bila silno snana pa se Tezej morade upustiti u ogorenu borbu. U nekoliko se navrata ak uplaio da e podlei, no na kraju mu poe za rukom da maem probode Minotaura. Ubivi udovite, mladi se, zahvaljujui koncu, vrati istim putem i uskoro stie do izlaza iz labirinta. Potom se, da bi izbjegao Minojevoj srdbi, zajedno s Arijanom ukrca na lau i brzo ode s Krete. Minoj naredi da preda nj dovedu Dedala. Bio je siguran da je graditelj na neki nain pomogao Tezeju: samo je od njega mogao potei savjet za uspjean bijeg iz labirinta. Odvedite Dedala i njegova sina u labirint, zapovijedi kralj. Umrijet e na mjestu to su ga sami izgradili! I tako Dedala i Ikara ostavie u jednome od nebrojenih hodnika. No, njih dvojica nisu pri ruci imali nikakva Arijanina klupka s pomou kojeg bi se mogli spasiti te isprva pomislie da su izgubljeni: bez vode i hrane zacijelo nee dugo izdrati.

Ugledavi neto na tlu, Dedal se, meutim, domisli rjeenju. Valja znati da labirint nije imao krova pa su posvuda unaokolo leala brojna ptija pera. Osim toga, nerijetko se na zidovima moglo vidjeti i pokoje pelinje sae. Dedal skupi pera, povee ih i uvrsti uz pomo pelinjeg voska te tako naini krila za sebe i Ikara. Potom privrsti krila sinu na lea i ree mu: S ovim emo krilima moi pobjei daleko od Krete i njezina labirinta, ali zapamti: ne leti previsoko. Krenue i uskoro su letjeli iznad mora. Za Ikara je let bio prekrasan doivljaj pa u zanosu stade kruiti amo-tamo po zraku. Ne leti tako visoko! opominjae ga otac, ali ga Ikar nije sluao. Svakim se zamahom krila uspinjae sve vie i vie I kako se uspinjao, sunce je postajalo sve toplije uvaj se, Ikare! povika otac. No, Ikar se ve bio uspeo na modro nebo, previsoko da bi mogao uti oev glas. Vie, jo vie! Vie i od samoga sunca! Od suneve se topline poe otapati vosak koji je pera na krilima drao jedno uz drugo i ona se razletjee na vjetru poput suhoga jesenjeg lia. Ikar najednom osjeti da pada i uplai se. Zamaha rukama, na sav glas zazva oca, preklinjui ga da mu pomogne. No, to se tu moglo uiniti? Dedal vidje sinovljevo tijelo kako se strmoglavljuje u more i nestaje meu zelenim valovima. Tako je umro Ikar koji se usudio prkositi suncu!

10

Posljednji posao Heraklov Evropa: grki mit Heraklo bijae sin Zeusa, kralja bogova, i Alkmene, tebanske kraljice. Bio je, dakle, polubog, to znai da je bio napola ovjek, a napola bog, i bio je obdaren izuzetnom snagom. Jo je u kolijevci golim rukama zadavio dvije velike zmije koje ga bijahu napale, a u osamnaestoj je godini ubio lava koji je pustoio okolna stada, oderao mu kou i njome se ogrnuo. Heraklo je doivio mnoge pustolovine, no od svih su njegovih podviga najglasovitiji dvanaest poslova koje je morao obaviti za tirintskoga kralja Euristeja i tako zasluiti besmrtnost. Najstraniji je meu njima bez sumnje bio posljednji, dvanaesti posao. Otii u Tartar, zapovjedi mu Euristej, pa mi odande dovedi Kerbera, troglavog psa-vratara podzemnog carstva. Tartar bijae najmraniji predio carstva mrtvih gdje su due zloinaca trpjele svakovrsne muke. Kao uvara na ulazu u Tartar bogovi bijahu postavili stranoga Kerbera, psa koji bi na komade rastrgao svakoga tko bi pokuao odande izai. Ogrnut lavljom koom, kao i obino, te oboruan golemom toljagom, lukom i strijelama, Heraklo iz Tirinta krenu na put. Dugo je tako putovao dok ne stie do peine iz koje je dugaak hodnik vodio ravno u utrobu zemlje: ondje se nalazio Tartar. Heraklo se zaputi onuda i ubrzo naie na podzemnu rijeku i zagleda se u crnu i uzburkanu vodu. Kroz koprenu magle to je visjela nad rijekom polako se ukazae obrisi nekakva amca. amcem upravljae starac nakostrijeene brade i blistavih oiju to nalikovahu na uareno ugljevlje. Na glavi je imao okrugao eir, a s ramena mu se sputao prljav ogrta, sav u dronjcima. Tko se to jo za ivota usuuje prijei rijeku Aheront? uzviknu starac. Ja, vozar Haron, sprijeit u ga u tome! Heraklo se priblii maui toljagom iznad glave te ree jasnim i snanim glasom: Onome tko eli prijei na drugu stranu ime je Heraklo. Usuuje li se itko suprotstaviti njegovoj volji? Haron je ve bio uo prie o strahovitoj snazi Heraklovoj pa se uplai. Ukrca Herakla u svoj amac i preveze ga na drugu stranu. Tek to se Heraklo naao na drugoj obali, opkoli ga mnotvo alosnih likova. Bijahu to due mrtvih i on meu njima prepoznade stare prijatelje koji ga pozdravljahu i davne neprijatelje koji ga proklinjahu. Budui da su posrijedi bile samo sjenke, nije mnogo mario za njih, no kada je meu ostalim duama ugledao uasni Meduzin lik, junak podie toljagu da se obrani. Meduza zapravo bijae udovite, jedno od najstranijih to su ikada postojala. Pogledom iz kojega je sijevala vatra, mogla je pretvoriti u kamen svakoga tko bi joj se usudio pogledati u lice, glava joj bijae obrasla zmijama umjesto kosom, a iz usta joj provirivahu dva onjaka kao u vepra.

11

Heraklo je ba htio nasrnuti na Meduzu, kadli ga zaustavi smijeh koji mu odjeknu iza lea. Bijae to Had, vladar nad mrtvima. ega se boji? Mrtvi ne mogu ivima nanijeti nikakva zla, a Meduza je ve poprilino dugo mrtva. Ovo to vidi, samo je njezina dua. Nego, reci mi, to te dovodi u moje podzemno carstvo? Heraklo objasni cilj svojega posjeta, a Had ponovno prasnu u smijeh. Doao si po Kerbera? E, pa, dobro, tvoj je ako ga svlada bez toljage i strijele. Potom mu kaza gdje e pronai psa. Na obali rijeke Stiksa Kerber ekae na Herakla. im ga ugleda, baci se naprijed uz divlji lave to mu je dopirao iz sve tri gubice. Kada je bio jo samo tri koraka udaljen od poluboga, skoi u zrak i razjapi ralje, spremajui se da snanim onjacima razdere neprijatelja. Herkul se, meutim, ne dade smesti. Isprui ruku i zgrabi Kerbera za vrat, i to onaj na kojem mu je stajala srednja glava. Pas stade reati kao da je poludio i stade se mahnito otimati. No, Heraklovi mu prsti stezahu vrat poput eljeznih klijeta i ne poputahu stisak. Junak ga drae u zraku, a napeti mu miii na ruci bijahu tvrdi kao kamen. Vie mrtav nego iv, Kerber se naposljetku predade. Kada kralj Euristej i njegovi dvorjani ugledae Herakla kako ulazi u dvor vodei na uzici stranog Kerbera, uhvati ih uasan strah pa se razbjeae na sve strane. Samo se Euristej, skamenivi se od straha, nije mogao ni pomaknuti, ve drhtavim glasom stade preklinjati junaka: Sa sada sam vidio kako Kerber izgleda pa te molim da ga vrati u Tartar i, tako ti svih bogova, neka vie ne izlazi odande! Eto, tako je Heraklo obavio svoj posljednji posao i postao besmrtan te ga bogovi primie u svoje sveto boravite na gori Olimpu.

12

Reja Silvija Evropa: rimska legenda Na breuljcima Lacija leala je Alba Longa, najvaniji grad na tom podruju. Ondje se nalazio dvor kralja Proke, mudroga vladara koji je dugo godina kraljevao u miru. U Proke bijahu dvojica sinova: Numitor, mladi jednostavne i blage udi, i Amulije, mlai sin, koji bijae nadasve pohlepan i okrutan. Prema zakonu je nakon oeve smrti prijestolje trebao naslijediti Numitor, no Proka se bojao da e u tom sluaju Amulije pokuati svrgnuti brata. Stoga mu jednoga dana ree: Ostavit u ti u naslijee najvei dio svojega bogatstva, ali mi mora obeati da e Numitora priznati za zakonitoga kralja. Amulije pristade, no nakon Prokine smrti, ne htjede potovati ni zakon ni oevu volju. Progna Numitora i ovaj se skloni na selo, a mlai brat ostade kraljevati umjesto njega. Znao je dodue da Numitor nikada nee ni pokuati povratiti prijestolje, ali se bojao da bi bratova djeca jednoga dana mogla zahtijevati svoje pravo. Zato naredi robovima da ubiju dvojicu Numitorovih sinova, a ker Reju Silviju uini vestalkom. Budui da vestalke ili sveenice boice Veste nisu smjele imati djece, Amulije se napokon osjeti sigurnim No, boanskom je Marsu, bogu rata i zatitniku grada Albe Longe, bilo mrsko gledati toliku okrutnost pa posla Reji Silviji jedan san. Vestalka vidje samu sebe u nekom vrtu, ovjenanu lovorom, a kraj nje su bile nikle dvije mladice. Obje biljke stadoe rasti velikom brzinom te izrastoe u dva velika drveta. Poto je sedam noi za redom sanjala isti san, Reja Silvija shvati da je u pitanju neto zaista neobino. I doista, nekoliko mjeseci nakon toga rodi dva djeaia, a otac im bijae bog Mars. Kada Amulije saznade za to, silno se razbjesni, dozove vojnike i zapovjedi im da majku i njezine sinove bace u rijeku Tiber i puste ih da se utope. Reja Silvija nestade u rijenim virovima i svi pomislie da se udavila. No, spasi je Tiberin, boanstvo rijeke Tiber, i pokloni joj besmrtnost. Djeake, meutim, zatvorene u koarici, odnesoe sa sobom rijeni valovi i nitko ih vie nikada ne vidje.

13

Romul i Rem Evropa: rimska legenda Kroz gusti trstik na obalama rijeke Tibera uljae se vuica njukajui na sve strane. Bijae iscrpljena i svakako je morala nai neto za jelo: dojila je tri vuia i trebalo joj je neto to e joj vratiti snagu. Silna je rijeka tekla onuda, neprestano vrtloei vodu svojim virovima. Vuica se priblii vodi: znala je da, kada Tiber ovako nabuja, nije nemogue pronai na njegovim obalama i poneku ribu koju su onamo izbacili divlji valovi. Najdnom opazi kako se na vodi ziba neki neobian predmet. Struja ga je nosila amo-tamo i valovi bi ga kadto potpuno prekrili, no unato prividnoj krhkosti, predmet je svemu tome odolijevao. Vuica zapazi da se predmet sve vie pribliava obali, kao da ga goni neka tajanstvena sila, a kada se nasukao na nekoliko koraka od nje, sva zaprepatena, zau kako od njega dopiru neki zvukovi. Bijae to nekakva cika koju zbog huka rijeke ranije nije mogla uti. Kakva li je to vradbina? Vuica se oprezno priblii predmetu. Pred njom je leao zamren splet iblja, zasigurno djelo ljudskih ruku. Ona plaho onjui predmet: iz njega dopirae neodoljiv miris svjee hrane. Glad joj dade hrabrosti pa zagrebe apom po njemu. Koarica se otvori to je, naime, bio taj predmet pa vuica odskoi i ustuknu korak unatrag ugledavi dva ruiasta, tek roena ljudska mladunca. No, kada se nakon prvog iznenaenja malo pribrala, ponovno im se priblii: dva su joj se djeaia inila slasnim zalogajem i spremala se da ih prodre u tren oka. Najednom se meu trskama pored rijeke zaori glas: Ja sam Mars, zatitnik svih vukova. Pazi na ove djeake: to su moji sinovi i sinovi Ree Silvije! Na te rijei vuica pognu glavu i, ponudivi malianima da sisaju, nahrani ih vlastitim mlijekom. Potom ih uhvati zubima i odnese u svoju jazbinu. Tamo ih je s ljubavlju danima dojila, zajedno sa svoja tri vuia. Mars je, meutim, htio da mu sinovi upoznaju i ljudsku naklonost. Uini zato da ih pronae neki pastir, imenom Faustul, koji ih zatim odnese svojoj kui. Dade im imena Romul i Rem i odgoji ih s isto toliko ljubavi i brige kao da im je pravi otac. Kada su odrasli i doznali sve o svojem podrijetlu, Romul i Rem krenue u Albu Longu. Kralja Amulija narod nije volio pa su mnogi bili spremni i na ustanak samo da bi ga istjerali iz grada. Blizancima stoga nije bilo teko nai saveznike. Kada se skupilo dovoljno ustanika, svi zajedno navalie na dvor i ubie otimaa prijestolja, pa kraljevstvo ponovno pripade starome Numitoru. Romul i Rem ostadoe neko vrijeme u Albi Longi, a potom odluie da e

14

na Tiberu sagraditi grad u ast svojemu ocu Marsu. Gradom je, meutim, mogao vladati samo jedan od njih dvojice. Koji? Prepustimo odluku bogovima. Neka nam sami nekim znakom objave svoju volju, predloi Rem. Romul se sloi pa se njih dvojica razdvojie i svaki se uspe na vrh jednog breuljka kako bi odande promatrao nebo. Malo potom, Rem na nebu ugleda est jastrebova i stade klicati od veselja. Evo znaka! Bogovi su njega odabrali! No, siavi s breuljka, doznade da je Romul na nebu vidio ak dvanaest jastrebova i obuze ga zavist. Pun ogorenosti, Rem sjede po strani i promatrae brata. Romul je pak bio dohvatio plug i stao njime orati brazdu, oznaavajui tako mjesto na kojem e stajati zidine budueg grada. Rem se tada stade rugati: to bi to zapravo trebalo biti? Moda kakav tor za koze? Brat e mi, dakle, kraljevati u kozjem gradu! Romul ga opomenu: Dobro pazi jer ovu svetu granicu ne smije prekoraiti! Ne rugaj se bogovima! No, Rem je ve bio izazivaki zakoraio naprijed: Gledaj, Romule, kako je tvoj grad lako osvojiti! S tim rijeima, posprdno se smijui, jednim skokom preskoi brazdu. Romul nije mogao otrpjeti uvredu koja nije bila nanesena samo njemu, ve i bogu Marsu i buduim stanovnicima njegova grada Obuzet gnjevom, isuka ma i udari Rema posred grudi. Na bratovu se licu na tren pojavi nevjerica, a onda se mladi bez jauka srui na zemlju. Ugledavi pred sobom isprueno Removo tijelo, Romul briznu u pla. to je to uinio? I zato? No, prelazei rukom preko lica da obrie suze, Romul shvati koliko e velik biti grad to ga namjeravae izgraditi. Grad iji e stanovnici bez oklijevanja ustati na oruje, kad god bude potrebno braniti domovinu. Tako je nastao Rim, sredite svijeta. Rim, vjeni grad.

15

Thorov eki Evropa: skandinavski mit Jednoga se dana Loki, bog vatre i unitenja, kriom uvue u Thorovu kuu. Thor, bog groma, bio je nekamo otiao pa je njegova ena Sif bila sama kod kue. Sif je ba bila legla da malo odrijema pa joj Loki iz iste zlobe odreza svu kosu. Uto se vrati i Thor pa vidjevi enu u takvu stanju riknu od bijesa tako da su se nebesa zatresla i epa Lokija za vrat. Nitkove! uzviknu. Sve u ti zube izbiti! Vidjevi to mu se sprema, Loki urno obea da e se iskupiti. Od svojih e prijatelja elfa zatraiti da za Sif naine kosu od suhoga zlata, a dodatna e arolija uiniti da joj ta kosa priraste uz glavu kao da je prava. Malo potom, elfi Lokiju predadoe obeanu kosu, zajedno s umjetniki ukraenim kopljem za boga Odina i prekrasnim brodiem za boga Freya. Brodi je takoer bio zaaran pa mu je u jedra uvijek puhao povoljan vjetar, a vlasnik ga je mogao sloiti i staviti u dep. Koplje je pak imalo mo da nikada ne promai cilj. Loki se upravo htio vratiti kui, kadli opazi dvojicu brae, patuljke Brokka i Sindrija kako marljivo rade u svojoj radionici. Kad ih je ugledao, ne odolje napasti da se pred njima pohvali svojim blagom pa ue u radionicu i uzviknu: Evo moje glave da vas dvojica, i pored sve svoje umjenosti, niste kadri nadmaiti neto ovakvo! Brokka i Sindrija razljuti to netko dovodi u sumnju njihov glas i umijee pa prihvatie okladu. Za suce odredie Odina, Thora i Freya. Braa se bez odlaganja bacie na posao. Sindri stavi u pe veprovu kou i ostavi Brokka da tiska mijeh napomenuvi mu da ni na tren ne zastane. Loki bijae vrsto uvjeren da e dobiti okladu, no kako bi u to bio potpuno siguran, pretvori se u muhu, sleti na Brokkovu ruku i snano ga ubode. Patuljak, meutim, nije doputao da mu ita odvrati panju pa je samo radio i radio, sve dok nije dogotovio posao. Kada je Sindri otvorio pe, iz nje iskoi pravi vepar kojemu je dlaka bila od suhoga zlata i blistava poput sunca. Sindri potom u pe stavi zlatnu ipku pa opet ree Brokku da mijehom bez prestanka raspiruje eravicu. Loki, jo uvijek u obliju muhe, sleti Brokku na vrat i ubode ga to je jae mogao. Patuljak samo malo odmahnu glavom, ni na trenutak ne prekidajui posao. Malo potom Sindri iz pei izvadi predivan prsten koji je, dakako, bio aroban te je od njega svake devete noi nastajalo jo osam isto takvih prstenova. Nakon toga Sindri u pe stavi obian komad eljeza te bratu ponovno dade iste upute kao i ranije. No, Loki je postajao sve nestrpljiviji pa ovaj put sleti Brokku na usnicu i do krvi ga ubode. Patuljak na as ispusti mijeh i zamahnu rukom na muhu, a onda se opet prihvati posla. Kada je Sindri shvatio to se dogodilo, razbjesni se i uzviknu: Sav nam je trud propao!

16

I doista, eki to ga je izvadio iz pei, koliko god da je bio lijep, nije bio bez mane: drak mu bijae prekratak. Nosei svaki svoje darove, Loki i Brokk izaoe pred suce. Loki bogovima predade zlatnu kosu, brodi i koplje, dok patuljak Odinu dade prsten, Freyu pokloni vepra, a Thoru prui eki. Ovaj se posljednji dar inio jadnim, no patuljak objasni kako eki, kada se baci, nikada nee promaiti cilj, a potom e se vratiti onome tko ga je bacio, te kako se, osim toga, moe toliko smanjiti da ga ovjek moe sakriti u njedra. Bogovi izjavie da je takav eki najljepi dar i zakljuie da je Brokk dobio okladu. Patuljak na to zatrai Lokijevu glavu i potegnu sjekiru da mu je odsijee. Vidjevi ga kako ide prema njemu sa sjekirom u ruci, Loki podbrusi pete. No, Thor ga stie, zgrabi za ovratnik i dovue natrag. U tom asu Lokiju neto pade na um: Glava, istina, pripada tebi, ree on patuljku, ali je vrat moj! Vrat mi ne smije pozlijediti! Ne znajui kako bi Lokiju glavu odvojio od tijela, a da ga ne posijee po vratu, Brokk morade odustati od svog zahtjeva. Zadovolji se stoga time da mu zaije usta, a i svi su ostali bogovi zbog toga bili presretni: barem e lupe neko vrijeme drati jezik za zubima!

17

Balderova smrt Evropa: skandinavski mit Baldera, boga svjetlosti, muili su runi snovi. Premda je znao da ga zbog dobrote i ljepote svi vole, svake je noi sanjao kako ga netko hoe ubiti. Njegov se otac Odin, bog rata, zbog toga silno zabrinu. Vinuvi se na sapi svojega konja koji je imao osam nogu, otputi se u Niflheim, zemlju mrtvih, gdje se nalazio grob proroice Volve za koju budunost nije imala tajni. Posluivi se arolijom, Odin je prisili da ustane iz groba i zapita je o onome to e se desiti. Uskoro e se za Baldera pomijeati pivo i medovina, odvrati Volva, a to je znailo da e bog o kojem je govorila ubrzo umrijeti. Odin zapita kako e se to dogoditi, a Volva ree: Ubit e ga slijepi bog Hother. Vrativi se meu bogove, Odin Balderovoj majci Frigg povjeri kakva sudbina eka njihova sina. Frigg smjesta krenu na dugaak put i obie sve zemlje svijeta. Od svake stvari na koju bi naila, zatraila bi da se zakune kako njezinu sinu Balderu nikada nee nanijeti nikakva zla. I zakle se sve to postoji: zrak i voda, zemlja i vatra, biljke, ivotinje i kamenje. Samo imela ne prisegnu: Frigg ju je, zapravo, smatrala preslabom i posve nekodljivom te nije vjerovala da bi od nje Balderu mogla zaprijetiti kakva opasnost. I tako Balder postade neranjiv, a bogovima se to uini zgodnom prilikom za zabavu. Bacali su na njega kamenje i strijeljali ga strelicama, probadali ga kopljima i udarali maevima No, mladom Balderu nita nije moglo nauditi. Samo Loki, bog unitenja, nije sudjelovao u toj zabavi. Njemu su bile drage okrutne ale pa ga ova bezazlena igra nije nimalo zabavljala. I tako, preruivi se u staricu, poe do Frigg i od boice na prevaru doznade da imela nije prisegnula. Zaputi se zatim u umu i ondje otrgnu granicu imele to se bijae pripila uz jedno jabukovo stablo. Naini od nje tapi, zailji ga, a potom se vrati i umijea se meu ostale bogove. Bogovi se, kao i obino, zabavljahu tako to su gaali Baldera svime to bi im dolo pod ruku. Loki se priblii slijepome Hotheru i gurnu mu imelin tapi u ruku. Pokuaj ovim pogoditi Baldera, ree mu, a Hother odvrati: Kako u ga pogoditi kada nita ne vidim? No, Loki ga umirivae: Ne boj se, ja u ti voditi ruku. I tako Hother baci tapi prema Balderu i pogodi ga, a imela se Balderu odmah zabi u tijelo i ubi ga. Strano kriknuvi od uasa, svi se bogovi okrenue prema Lokiju. No, zlotvora vie nije bilo u blizini. Po starome obiaju, Balderovo tijelo poloie na pogrebnu lomau zapaljenu na palubi njegova broda. No, Frigg se ne htjede pomiriti sa sinovljevom smru pa Hermoda, drugoga sina, posla Hel, kraljici mrtvih. Hermod zamoli kraljicu da dopusti Balderu povratak na ovaj svijet, a Hel ree: Budu li ga svi oplakivali, Balder e ivjeti. No, ako samo jedan

18

stvor ne bude plakao za njim, Balder e zauvijek umrijeti. Svi oplakivahu Baldera: bogovi, biljke, ivotinje, pa ak i kamenje. Samo Loki koji se bijae pretvorio u div-enu, ne htjede plakati za njim. Za Baldera vie nije bilo nikakve nade. Rasreni se bogovi odluie jednom zauvijek obraunati s Lokijem pa u potrazi za njim pretraie sva mjesta na zemlji. Lukavi se nitkov bio, meutim, preobrazio u lososa pa je mirno ivio u nekom jezeru na vrhu planine. Mislio je da e u tom skrovitu biti siguran, no bogovi ga ipak naoe i uhvatie. Zatvorie ga u pilju i ondje ga vrsto vezae za tri kamena. Da bi mu kaznu uinili jo teom, bogovi iznad zloineve glave postavie zmiju iji mu je otrov stalno kapao po licu. U svojoj muci Loki ipak ne ostade sam. Njegovoj eni Sigin bogovi dopustie da sjedi kraj mua i da mu ublaava patnje. Jo i danas Sigin sjedi ondje u peini, a u ruci dri zdjelu u koju skuplja otrov to zmiji kaplje iz usta. Od vremena do vremena, meutim, mora isprazniti posudu pa pokoja kapljica otrova ipak padne na Lokijevo lice stvarajui mu velike boli. Zli se bog tada pone svijati u grevima, a zemlja stane strahovito podrhtavati. Eto, tako nastaju zemljotresi.

19

Siegfried Evropa: germanska legenda Patuljak je Mime, kao i obino, radio u svojoj peini, no jedno ga je pitanje sve vie muilo. Prije kratkog je vremena uspio prekovati glasoviti ma Notung koji je jedno pripadao Siegfriedovu ocu, spojivi dva njegova slomljena dijela. No, Siegfried e, kada se vrati, bez dvojbe ponovno njime udariti po nakovnju i prelomiti ga, kao to je to uinio ve mnogo puta. eli li, meutim, zadobiti arobni prsten Niebelunga, nikako nee moi bez ovoga maa. Samo e njime mladi Siegfried moi ubiti Fafnera, zmaja koji uva prsten. Najednom se na ulazu u peinu pojavi Siegfried vukui za sobom na povocu golema medvjeda. Dr ga, medvjede, podbadae on ivotinju, zgrabi ovoga lupekog patuljka koji nije kadar iskovati ni poteni ma! Patuljak pohita da mu pokae ma to ga je netom popravio, no Siegfried udari maem po nakovnju i razmrska ga na komadie kao da je od stakla. Zar ovu bezvrijednu triariju ti naziva maem? gnjevno povika mladi. Mime ga pokua umiriti, ali Siegfried ode bjenji no ikada. Tek to je mladi otiao, kadli u peinu stie bog Wotan, preruen u putnika. Patuljak ga doeka srditim rijeima, no Wotan se ne obazre na to, ve ree: Ma Notung popravit e samo onaj tko ne zna to je strah. No, upravo e taj i tebi odsjei glavu! Nakon Wotanova odlaska, Mime stade drhtati od straha. Ubit e ga netko tko ne zna za strah, no tko bi to mogao biti? Uto se vrati Siegfried koji je bio odluio da e se sam prihvatiti popravka maa. Patuljak problijedi: zar je Siegfried posrijedi? Patuljak shvati da mladia mora to prije natjerati da upozna strah. No, koliko god se trudio opisujui Siegfriedu najvee grozote, junak nikako nije uspijevao shvatiti u emu je stvar: kako li uope izgleda to to svi nazivaju strahom? Nije shvatio ni onda kada mu je Mime stao govoriti o stranome zmaju Fafneru. Mladi prestade sluati patuljkove prie i posveti se mau. Prihvati se mijeha i nakovnja pa Notung uskoro ponovno zablista. Sada e moi izai pred zmaja Fafnera te moda nauiti neto o strahu. Pred zmajevom je piljom Alberich, Mimeov brat, uzrujano etkao amotamo. Prsten je Niebelunga onome tko ga posjeduje davao mo da zavlada svijetom. Mora poto-poto dobiti taj prsten! U tom asu opazi Wotana kako izlazi iz umskoga gutika. Mene se ne mora bojati, ree mu bog, ne namjeravam ti preoteti prsten. Pripazi, meutim, na svojega brata: upravo ide ovamo zajedno s nekim mladiem koji ozbiljno smjera ubiti Fafnera. Moda e biti bolje da zmaja upozori na njih. Alberich zazva Fafnera, ali je zmaj ba tada spavao i nije se htio ni na to obazirati. U meuvremenu stigoe Mime i Siegfried. Patuljkov je naum bio ovakav: uspije li mladi ubiti zmaja, ponudit e ga otrovanim napitkom i oteti mu

20

prsten. Ugledavi jedan drugoga, Mime i Alberich smjesta se stadoe svaati, no kada Siegfried puhnu u rog, obojica se sakrie u umu. Zmaj izae iz pilje i krenu prema mladiu, mrzovoljan zbog toga to se morao probuditi iz blaenog sna. Ubrzo se, meutim, oraspoloi pa se stade neobuzdano smijati. Ah, ah! Izaao sam da se napijem, a evo, stie mi i doruak! Siegfried odvrati: Pomisao da bi me ti mogao pojesti, nimalo mi nije po volji. init e mi se mnogo pravednijim da ti pogine od moje ruke! Zmaj riknu, a iz nozdrva mu poe sukljati otrov. Potom pokua smrviti Siegfrieda monom repinom, no mladi jednim skokom izbjee udarac pa, isukavi ma, zatjera ga nemani duboko u grudi. Pogoen u srce, Fafner pade na tlo. U asu dok je izvlaio ma iz udoviteva tijela, Siegfriedu na prst kapnu kapljica zmajeve krvi. To ga zapee pa prinese prst ustima. U istome asu shvati da razumije jezik ptic. Jedna mu ptica ree: Ui u pilju i uzmi prsten Niebelunga. Uzmi i arobnu kacigu uz njegovu e pomo moi uzeti koje god oblije bude htio. No, uvaj se Mimeovih spletki! I tako, Siegfried ue u pilju, a kada je odande izaao, pred njim stajae patuljak s boicom u ruci. No, zbog one su kapljice zmajeve krvi ljudi pred Siegfriedom mogli govoriti samo ono to zaista misle, pa stoga i Mime morade rei: Popij, ovo Siegfriede, osvjei se! Umrijet e i ja u ti oteti prsten! Zauvi te rijei, Siegfried potegnu ma i ubi zlog patuljka, a Alberich nadade u bijeg. Druga ptiica ree Siegfriedu: Na jednoj hridi spava Brnhilda, Wotanova ki, najljepa meu enama. Uspije li je probuditi, bit e ti enom! Poi za mnom, Siegfriede! Usput ptiica ispria Siegfriedu kako je neko Brnhilda njegovoj majci i ocu pomogla da izmaknu Wotanovoj srdbi. Wotan, naime, nije elio da se njih dvoje vjenaju pa ih je htio ubiti. Da kazni Brnhildu zbog toga to ih je spasila, bog ju je uspavao nekom arolijom i ostavio da poiva na vrhu hridi opkoljene plamenom. Stigavi do uzvisine, Siegfried otkri da je ptiica nekamo nestala. to ju je uplailo? Siegfried produi i namjeri se na nekog putnika. Bijae to i opet prerueni Wotan, ali Siegfried to nije mogao znati, nego mu se priblii i zapita ga za put. No, Wotan mu se naruga: Ona je ptiica bila lukavija od tebe! Znala je da ovdje stojim ja, gospodar gavranova i uvar plamene hridi. S tim rijeima bog kopljem pokua Siegfriedu preprijeiti put, ali mladi izvue ma i jednim udarcem presijee koplje na dvoje. Vidjevi to, Wotan u Siegfridu prepoznade Brnhildina suenika, ovjeka koji e je probuditi, pa pokupi dijelove svojega koplja i udalji se. Siegfrid se uspe na hrid, puhnu u rog pa jednim skokom preskoi plamenove koji je opkoljavahu. Kada se naao s druge strane, sjaj vatre

21

oslabi sve dok ne postade nalik na ruiasti oblak. Mladi tada pod jednom jelom ugleda usnula konja, a malo dalje viteza u oklopu kako sniva pokriven titom. Siegfried se priblii, podie tit i skide vitezu kacigu: pred njim se ukaza djevojako lice okrueno plavom kovravom kosom. Mladiu srce poskoi u grudima. Nae se da poljubi djevojku, a ona u tom asu otvori oi i s osmijehom mu ree: Pozdravljen budi, mladi junae, koji si me probudio iz mojega arobnog sna. Kako ti je ime? Siegfried poloi ruku na srce i ree: Hvalim sunce koje te obasjava! I hvalim svijet u kojem Brnhilda ivi! Zovem se Siegfried, dragano moja, zovem se Siegfried i uvijek u biti tvoj! I ja zauvijek pripadam tebi, apnu Brnhilda. I njih se dvoje zaputie dalje, dok je sunce u tiini zapadalo iza planina.

22

ar-ptica Evropa: ruska legenda U cijeloj Rusiji ne bijae odvanijeg lovca od carevia Ivana. Prezirui uobiajene staze, radije je iao neistraenim putevima, zalazio u najguu umu i penjao se po strmim vrletima na koje se jo nitko nije odvaio stupiti. Jednoga dana, lovei tako po umi, carevi izbi na jedan proplanak koji do tada jo nikada nije vidio. Ondje je niz jednu kamenu stijenu tekao slap i Ivana spopade e te se bez odlaganja otputi prema njemu. Pribliivi se, opazi malo podalje prekrasno stablo prepuno zlatnih jabuka, a na jednoj grani udo nad udesima! predivnu pticu ije je dugako perje blistalo poput ognja. Carevi smjesta nape luk i naperi strelicu. Da je ne bi pogodio, ptica sama pade sa stabla, no carevi je uhvati prije no to je uspjela ponovno uzletjeti. Tada ptica protui ljudskim glasom: Pusti me, careviu Ivane, a ja u te za to nagraditi! Istrgni mi jedno pero: bude li ikada u opasnosti, samo mahni njime i ja u ti doletjeti u pomo. Nagovori tako ptica carevia i on je pusti, a potom ode dalje svojim putem. Jedva to je nainio nekoliko koraka, kadli zau kako odnekuda iza stijene dopire nekakav piskav zvuk. Zaudivi se, poe onamo da vidi to se to zbiva i opazi mnogo kipova od kojih svaki prikazivae po jednog viteza i turoban dvorac u koji su vodile velike dveri to se upravo u taj as otvorie. Iz dvorca izae mnotvo djevojaka pleui i pjevajui. Bila je meu njima i jedna koju je krasila tolika draest te carevia obuze neodoljiva elja da s njom porazgovara. No, im ga djevojka primijeti, problijedi i uzviknu: Bjei! Brzo bjei s ovoga zlosretnog mjesta! Ovdje ivi arobnjak Koej Besmrtni! Otkrije li te, pretvorit e te u kip, nalik na ove koje vidi oko sebe! Ja sam carevi Ivan, carev sin! otpovrnu mladi. I ne bojim se nikoga! No, bajna djevo, reci mi svoje ime. Djevojka pobjee prema dvorcu, a sve ostale potekoe za njom. Ipak, as prije no to e nestati kroz vrata, ree Ivanu: Zovem se Vasilisa. Carevi ostade pred dvorcem ne znajui to bi poeo. No, kada se spustila no, elja da ponovno vidi Vasilisu nadvlada svaki oprez i on, ostavivi se svakoga oklijevanja, snano zalupa na vrata. U istom se asu podie silan vjetar, a gromovi i munje proparae nebo. udovini zlodusi s dvije glave kao nekom arolijom iznikoe iz zemlje pa digoe huku i buku na carevia. Jedna se munja probi kroz oblake i njezina uta svjetlost obasja neki mraan lik: bio je to Koej Besmrtni! arobnjak podie ruke uvis pa stade izgovarati neku udnu vradbinu, a zlodusi se prijetei pribliavahu careviu. to je bajalica dulje trajala, Ivanove su noge postajale sve krue i hladnije. Carevi se pretvarao u kip!

23

Shvativi da je izgubljen, dohvati pero to mu ga je bila dala ar-ptica i zamahnu njime. I gle, smjesta se na nebu pojavi tokica koja je sjala poput ognja i brzo se pribliavala, a zlodusi umah zamukoe i poee uzmicati. Kada je ona tokica poprimila blistavi oblik arobne ptice, zlodusi pokrie oi te se kriei razbjeae na sve strane. Najednom tlo zadrhta, a zemlja se otvori i u trenu proguta svu tu paklensku bratiju. Vjetar se na to stia i oblaci se poee razilaziti te kroz njih provirie zvijezde. Svuda je naokolo vladala mrtva tiina, a zlodusima i Koseju Besmrtnom nije bilo ni traga. No, Ivan je znao da je arobnjak jo iv. ar-ptica ga povede do drveta sa zlatnim jabukama te mu ree: Potrai ispod ovoga drveta. Tu se skriva Koejev ivot. Ivan ispod korijenja otkri neku upljinu i u njoj paje jaje. Carevi ga izvadi i hitnu u zrak. Kada je jaje dodirnulo tlo, rasprsnu se u oblaku vatre i dima, a iz ume se zau neiji jauk. Koej, zli arobnjak, bio je mrtav! Zidine se dvorca sruie, a okamenjeni se vitezovi vratie u ivot. Djevojke, napokon ponovno slobodne, zagrlie svoje dragane, a Carevna nasmijano potri k Ivanu. Njih se dvoje tada uhvatie za ruke i zaklee na vjenu ljubav, a ar-ptica se podie u nebo pjevajui prekrasnim glasom stare napjeve.

24

Ma u kamenu Evropa: keltska legenda Od smrti kralja Uthera Pendragona britansko kraljevstvo nije doivjelo nijednoga mirnog dana. Kralj Uther nije imao nasljednika pa su se plemike obitelji izmeu sebe bez prestanka otimale o prijestolje. Jedina osoba koja bi mogla meusobno izmiriti sve te obitelji, bijae moni arobnjak Merlin, no on je bio nekamo netragom nestao i nitko nije znao gdje da ga potrai. Na Badnjak se, meutim, proiri vijest koja sve zaprepasti: sutradan e se u najveoj londonskoj crkvi pred vitezovima pojaviti sam Merlin! U dogovoreni je sat crkva bila puna naoruanih mukaraca koji su svi neto aputali izmeu sebe iznosei razne pretpostavke o tome to e im arobnjak saopiti. Tada u jednom asu zavlada tiina i cijelom crkvom proe kao nekakav drhtaj: visok se i mrav starac, duge bijele brade i odjeven u bijelu halju kakvu su nosili druidski sveenici, bio nenadano pojavio na stepenicama to su vodile do oltara. Bijae to Merlin. Vrli vitezovi, ree im on, ve se neko vrijeme vai maevi ukrtaju ne bi li Britaniji dali novoga kralja. Pazite to vam kaem: upravo e ma odrediti tko e nam biti kralj. Izustivi ove rijei, Merlin krenu prema sakristiji i nestade vitezovima ispred oiju. Svi prisutni stadoe raspravljati o arobnjakovim rijeima, no u tome ih prekide straar koji ue u crkvu viui: Doite vidjeti to se pojavilo u dvoritu! Vitezovi pohitae da vide to se dogaa: na drevnome rtvenom kamenu stajae nakovanj, a u njega bijae zaboden ma. Ma bijae tovie proao kroz nakovanj tako da mu se vrh zabio u mramor, a na samome se kamenu koio natpis: Britanski e biti kralj tko izvue ovaj ma! Vitezovi se stadoe gurati naprijed, natjeui se tko e se prvi okuati u tome poslu. Svaki je od njih bio potpuno siguran da prijestolje upravo njega eka i da e ba on izvui ma iz kamena. Vukli su i navlaili, pod svaku ga cijenu pokuavali iupati i upinjali se iz petnih ila. No, kada svi okuae sreu, ma je jo uvijek vrsto stajao na istome mjestu kao i prije. Nijednome od vitezova nije polo za rukom da ga iupa iz kamena: tko e, dakle, postati britanskim kraljem? I tako smislie da za Novu godinu prirede veliki turnir: svi e plemii u kraljevstvu u njemu sudjelovati, a pobjednik e biti proglaen britanskim kraljem. Meu mnogobrojnim vitezovima koji se uputie na turnir u London bijae i jedan podrijetlom sa sjevera: Sir Hector sa svoja dva sina sranim Sir Kayem i mladim Arturom. Turnir otpoe uz lepranje stijegova i glasne zvuke truba. Oklopljeni vitezovi na konjima juriahu naperivi koplja, udarajui maem o ma i titom o tit i zadajui jedni drugima silne udarce eljeznim buzdovanima. Uskoro je trebao doi red i na Sir Kaya pa je mladi sve uzrujanije

25

koraao ovamo-onamo. Najedno problijedi: u svratitu bijae zaboravio ma! Smjesta pozva brata i ree mu: Trkom se vrati u svratite i donesi mi ma! uri! Artur pohita u svratite, no maa tamo nije bilo. to sada? Ve je sa strahom zamiljao bratova predbacivanja, kadli u nekom dvoritu spazi ma to ga je, kako se inilo, netko ondje ostavio. Bolje ita nego nita, pomisli Artur pa bez po muke izvue ma iz kamena i odnese ga Sir Kayu. Vidjevi ma i shvativi to mu je brat zapravo donio, Sir Kay pojuri okolo viui: Gledajte! Izvukao sam iz kamena arobni ma! Bit u britanski kralj! Vijest se zaas proiri po cijelome borilitu. No, Sir Hector bijae oprezan ovjek pa zatrai od sina da ponovi podvig te se tako svi vitezovi okupie u dvoritu pred crkvom. Sir Hektor vrati ma na staro mjesto i pozva mladia da ga ponovno izvue iz kamena. Sir Kay upre sve snage: crven u licu, stenjao je i puhao kao kovaki mijeh, a miii samo to mu ne iskoie iz oklopa. Nita od toga. Ma se i ne pomae, a momak morade priznati istinu: ma je dobio od Artura. Tada svi prisutni zavikae gromkim glasom: Pustite djeaka da okua sreu! Artur pristupi kamenu. Isprui tanahnu ruku prema balaku i uhvati ga, a ma se lagano, posve lagano, kao da netko izvlai no iz maslaca, oslobodi iz kamena i kliznu iz nakovnja. Posvuda uokolo odjeknu radosno klicanje, a zastave i eiri poletjee visoko u zrak. Hura! ivio britanski kralj!

26

Izida i Oziris Sjeverna Afrika: egipatski mit Geb, bog zemlje, i Nut, boica neba, voljeli su se do te mjere da se nikako nisu razdvajali i i bili su toliko tijesno sjedinjeni da izmeu njih dvoje nije bilo mjesta za bia koja su se tek morala roditi. Njihov ih otac u tada odlui razdvojiti: jednim stopalom gurnu Geba prema dolje i ondje ga zadra, a Nut jednom rukom podie uvis. Nut nakon toga rodi etvorke: dva boga Ozirisa i Seta te dvije boice Izidu i Neftidu. Oziris se oeni Izidom, a Set uze za enu Neftidu. No, Neftida je zapravo voljela Ozirisa pa Set stoga zamrzi na brata i stade smiljati osvetu. Oziris i Izida postadoe kraljem i kraljicom Egipta te su mudro vladali tom zemljom, uei narod kako e tovati bogove i pokazujui mu kako e graditi hramove i obraivati zemlju i jo mnogo, mnogo toga. Set je vidio koliko su njih dvoje omiljeni i njegova je ogorenost od toga samo jo vie rasla. Jednoga dana, prilikom neke gozbe, Set uzvanicima pokaza predivan sarkofag nainjen od skupocjena drva i umjetniki ukraen. Potom im, toboe se alei, ree: Vidite li ovo krasno djelo? Poklonit u ga onome kome bude tono pristajao, onome ije tijelo bude dodirivalo sve njegove stijenke! Mnogi pokuae lei u sarkofag, no nekima je bio premalen, a drugima pak prevelik. Kada doe red na Ozirisa, bog se nasmija i ree: Obeao si, Sete! Bude li mi sarkofag pristajao, poklonit e mi ga! Ne boj se Ozirise, odvrati Set uz zloban i podrugljiv osmijeh. U tom se sluaju nikada nee ni odvojiti od njega! Oziris lee u sarkofag i pokaza se da mu je koveg ba po mjeri (brat ga je upravo tako i dao nainiti). No, kada egipatski kralj htjede ustati iz sarkofaga, pritrae Setovi pomagai i gurnue ga unutra. Potom na sarkofag stavie poklopac, zabie ga avlima i zapeatie kipuom vodom, a onda dohvatie koveg i bacie ga u rijeku Nil. Jadni se Oziris, onako zatvoren u sarkofagu, ugui. Kada je glas o toj strahoti dopro do nje, Izidu uhvati oaj. Potom odjenu udovike haljine i dade se u potragu za muevljevim lijesom. Du cijeloga se Nila zaustavljae u svakome selu ne bi li neto doznala, no nitko joj nita nije znao rei. Jednoga joj dana, meutim, neka djeca ispriae da su vidjela sarkofag kako pluta na vodi, a struja ga nosi prema moru. Nakon duge potrage za sarkofagom, Izida ga napokon nae u fenikome gradu Biblosu. Natovari ga na brod, odveze natrag u Egipat i sakri u zabaenoj movari. No, Set se, lovei onuda, namjeri na tu movaru i otkri bratov lijes. Strano se rasrdi, podie poklopac na sarkofagu i rastrga Ozirisovo tijelo u komadie koje onda rasu po cijelome Egiptu. Otkrivi to se dogodilo, Izida je najprije dugo plakala, a onda se zajedno sa sestrom Neftidom ukrca u amac od papirusa i dade se u potragu za

27

komadima Ozirisova tijela. Kada ih je sve pronala, pozva Anubisa, boga sa akalovom glavom koji vladae nad mrtvima, i zamoli ga da balzamira Ozirisa. Anubis izvri sve to je boica zatraila od njega pa kada je on zavrio posao, Izida upotrijebi svoju najjau aroliju. Izida i Neftida pretvorie se u lunje i stadoe mahati krilima iznad Ozirisova mrtvog tijela. Mahale su tako krilima neko vrijeme, a onda se Oziris najednom trgnu, a potom otvori oi i sjede. Ljubavi moja! uzviknu Izida poprimajui ponovno svoj uobiajeni lik. Ljubavi moja! uzviknu Oziris vrativi se u ivot. Dvoje se suprunika zagrlie. Bijae to no puna ljubavi, jedina koju im je arolija omoguavala, no u toj noi bi zaet Horus, Ozirisov sin koji e jednoga dana osvetiti velikoga oca i kazniti Seta za sva zlodjela te koji e vladati svijetom jednako tako mudro kao i njegovi roditelji. Oziris ponovno umrije, no smrt je dostigla samo njegovo tijelo. Duh mu ode u Zapadnu zemlju i ondje postade vladarom. Sada tamo sudi duama mrtvih i svakome prema zasluzi podjeljuje nagradu ili kaznu.

28

Rama i Sita Azija: indijski mit Brahma, iva i Vinu, trojica indijskih bogova, zabrinuto razmiljahu o Ravani, zloduhu s bezbroj ruku i bezbroj glava, i njegovim svakovrsnim zlodjelima. Trebalo ga je zaustaviti, ali kako? Neko je davno Brahma bio obeao Ravani da mu nikada nitko od bogova ili zloduha nee moi nakoditi. Tako je Ravana postao neunitiv pa sada zloupotrebljavae tu okolnost radei to god bi mu se prohtjelo. Nitko meu bogovima ili zlodusima ne moe ubiti Ravanu, ree Vinu, ali bi ovjeku to moglo poi za rukom. Vinu je, dakako, bio u pravu, no gdje da nau ovjeka koji bi bio dovoljno hrabar i snaan da se suprotstavi Ravani? Stoga se sam Vinu spusti na zemlju utjelovivi se u ljudskome obliju. Vinu se ve i ranije bio tako utjelovio, i to nekoliko puta: kao riba, kao kornjaa, kao vepar, kao ovjek-lav, pa ak i kao patuljak. Ovaj se put rodi kao sin kralja Daarathe, vladara u Ajodhji. Nadjenue mu ime Rama pa je ivio na oevu dvoru sve dok mu nije dolo vrijeme da potrai djevojku kojom e se oeniti. Danaka, kralj Videhe, imao je ker ljepoticu koja se zvala Sita. im je za to doznao, Rama se otputi do Danake i zaprosi njezinu ruku. Plemeniti Ramo, ree mu kralj, sa zadovoljstvom bih prihvatio tvoju prosidbu da ve nema mnogo drugih prosaca. Sitinim e muem postati samo onaj tko uspije napeti luk to sam ga od boga ive dobio na dar. Kada su Ramu uveli u dvoranu gdje je trebao pokazati to umije, mnogi su kraljevski sinovi, koji se ba nisu bili naroito iskazali u natezanju luka, odmahivali glavom i mrmljali: Nitko ne moe napeti taj luk. Ni najsnaniji ga mukarci nisu uspjeli ma samo i svinuti! Nasmijeivi se, Rama zatrai da mu donesu luk, a potom, dok su ga svi zabezeknuto promatrali, bez ikakva ga napora stade polako zatezati. kripei svakim svojim djeliem, luk mu se sve vie svijao u rukama, sve dok se u jednom trenutku, u gluhoj tiini to je vladala u dvorani, ne zau prasak. Luk se bijae slomio na dvoje! Kralj Danaka dade pozvati Situ, stavi njezinu ruku u kraljevievu i tako ih vjena, a Rama njeno poljubi svoju nevjestu. Jo ne bijae doao trenutak za sukob s Ravanom.

29

Rama pobjeuje zloduha Ravanu Azija: indijski mit Nekoliko godina nakon vjenanja sa Sitom Rama, zbog neke dvorske spletke, morade otii iz oeva kraljevstva i poi u progonstvo. Odlui se povui u umu, a u tome mu se pridruie njegova prekrasna ena Sita i brat Lakmana. U meuvremenu je zloduh Ravana smiljao kako da otme Situ i uini je svojom enom. Zato na proplanak gdje se Sita obino odmarala posla zaaranog jelena. im je spazila velianstvenu ivotinju, mladu enu oara njezina ljepota i obuze je neodoljiva elja da je pogladi. No, im je zakoraknula prema njemu, jelen hitro mugnu u najguu umu te ga malo potom nestade meu liem. Tada Sita, obuzeta arkom udnjom za iezlom ivotinjom, pozva mua i zamoli ga da poe za jelenom i uhvati ga. Rama smjesta krenu, a s njime i Lakmana. Prije polaska, meutim, narisa krug oko Site ne bi li je tako zatitio od zlih duhova. Dvojica se brae jo ne bijahu poteno ni udaljila, a Sita zau kako joj se pribliava neiji drhtav glas: Smiluj se i udijeli mi malo hrane. Malo hrane za staroga isposnika! Sita se osvrnu i vidje prastara starca, odjevena u otrcanu halju boje afrana i s drvenom zdjelicom u ruci. Molim te, gospodarice, udijeli mi malo hrane, ponovi pustinjak. Drage volje, odvrati Sita. im mi se vrati mu, poi e s nama do nae kolibice gdje e se okrijepiti i otpoinuti. Dobra gospodarice, ree starac, prestar sam ja za takvo hodanje. Ve tri dana nisam nita okusio i Starac zatetura i pade bez svijesti prije no to je uspio dovriti reenicu. Saalivi se nad starcem, Sita skoi i pritra da mu pomogne te tako nehotice izae iz arobnog kruga. Tada stari brahman, koji zapravo bijae prerueni Ravana, odbaci lanu odjeu i baci se na Situ, steui je uza se snanim i bezbrojnim rukama. Potom je baci na svoja letea bojna kola koja su vukle mazge sa zlatnom glavom pa s njome krenu prema otoku Lanki. Sita je plakala i zvala u pomo, no njezino su zazivanje ule samo uma i rijeka ispod nje. Ravanin je dvor zapravo bio neosvojiva tvrava, opasana visokim bedemima, koju je uvala cijela vojska bjesova. Nikada Siti nee poi za rukom da odavde pobjegne i nitko joj nikada nee moi doi u pomo. Tako je mislio Ravana pa nije Situ htio prisiljavati da mu postane enom, vjerujui da moe strpljivo ekati sve dok ona na to Sita dragovoljno ne pristane. Rama i Lakmana dugo tragahu za Sitom. uma im je, dodue, aptala: Na otoku Lanki oplakuje sad Sita tuni usud svoj. No, tko bi sluao apat umskoga lia? A rijeka je romorila: U dvorcu Ravaninu Sita

30

tuno plae i eka mua svog. No, tko bi sluao romorenje rijenih valova? I tako Rama i Lakmana uzaludno tragahu za Sitom. Jednoga se dana, meutim, namjerie na nekog ovjeka koji leae na umoru. Taj se ovjek bio sukobio s Ravanom i u borbi zadobio smrtonosne rane. Prije no to e zauvijek sklopiti oi, otkri Rami i Lakmani mjesto na kojem se nalazi zarobljena Sita. Dvojica se brae zamislie. Bez monoga saveznika nikada im nee poi za rukom da pobijede Ravanu. Stoga se otputie do majmunskoga kralja Sugrive kojega je vlastiti brat bio zbacio s prijestolja. Rama pomoe Sugrivi da se vrati na vlast. a on mu za uzvrat stavi na raspolaganje monu majmunsku vojsku kojom zapovijedae Hanuman, sin boga Vjetra. Kada svi stigoe na morsku obalu, Hanuman jednim skokom preskoi valove i stie do Site koja je amila zatvorena u Ravaninu dvorcu. No, nije bila Hanumanova zadaa da je oslobodi, ve joj samo donese glas o tome da e Rama uskoro stii. Majmuni sagradie most koji je preko mora vodio sve do Lanke pa Hanumanova vojska navali na Ravaninu tvravu. Razmaha se krvava bitka u kojoj poginue na tisue i tisue bjesova, ba kao i na tisue i i tisue majmuna, no na kraju tvrava pade, a bjesovi nagnue u bijeg, napustivi opakog Ravanu. Rama i Ravana sukobie se u odlunom dvoboju. No, im bi Rama zloduhu odsjekao jednu glavu, ona bi smjesta opet narasla. Vidjevi da mu ma ne pomae u borbi protiv Ravane, kraljevi pograbi arobno koplje to su mu ga bogovi povjerili i snano zamahnu. Zabivi se Ravani u prsa, koplje mu izae na lea i ubi ga: Sita je napokon bila slobodna! Rama i Sita tada se vratie kui. Narod okruni Ramu za kralja te je on dugo i sretno ivio uz svoju prekrasnu enu.

31

Pastir i Tkalja Azija: kineski mit Bio jednom jedan mladi po imenu Pastir. Pastir bijae usamljen i silno siromaan: imao je samo jednoga starog vola i komadi zemlje. No, vol je zapravo bio dobri duh pa, vidjevi jednoga dana kako mu se gospodar sneveselio, ovako progovori mladiu: Ne alosti se zbog toga to si usamljen, Pastiru. Bude li se drao mojih savjeta, pomoi u ti da sebi nae enu. Sutradan ujutro, posluavi volove upute, Pastir poe do mjesta gdje su se hitre rijene vode bile izlile u miran rukavac. Sakrivi se meu trskom, mladi zaprepateno promatrae prizor koji se odvijao pred njim. Izmeu procvjetalih lopoa kupalo se, uz smijeh i vesele povike, sedam prekrasnih djevojaka, i ne slutei da ih netko promatra. Bile su to nebeske djevice koje bijahu na as sile na zemlju da se osvjee. Mladi se oprezno prikrade haljinama to su ih djevojke bile ostavile na obali i dohvati jednu od njih, a potom otri i sakri je iza svoje kue. Kada se vratio do rijeke, vidje da se sve nebeske djevice bijahu odjenule, osim jedne. Opazivi Pastira, djevojka stade vikati: Ja sam Tkalja, a otac mi je adov Car, nebeski vladar! Odmah mi vrati haljinu koju si mi uzeo! Bez nje se ne mogu vratiti kui. Ni u snu! uzvrati Pastir. Ti e mi biti enom. Tkalja malo razmisli o tome, a onda pristade. I tako se njih dvoje vjenae te nakon nekoliko godina dobie sina i ker. Jednoga dana Tkalja ree muu: Najdrai moj, sada sam ti ve dugo enom pa bi mi ba i mogao vratiti onu moju haljinu. Pastir pomisli kako tu staru haljinu doista vie nije potrebno skrivati i dade je eni. Da bar to nikada nije uinio! Samo to je odjenula svoje staro ruho, Tkalja se vinu uvis, poleti prema nebu i ubrzo ieznu, a mu otvorenih usta ostade gledati za njom. No, vol ga stade tjeiti: Nita se ne boj. Uzmi dvije koarice i objesi ih svaku na jedan kraj tapa, a onda sve to stavi na rame i uhvati mi se za rep. Pastir uini kako mu je vol rekao, a vol se onda jednim skokom vinu u nebo vukui za sobom Pastira i njegovu djecu. Stigavi na nebo, Pastir se odmah uputi u udesni dvor adova Cara. Ondje stupi u veliku dvoranu u kojoj je pod sav bio od mekih oblaka, a iznad glave se koio svod nainjen od arene duge koja poivae na stupovima od ada. Na zlatnom i srebrnom prijestolju ugleda adova Cara koji mu se obrati ovim rijeima: Mladiu, kakva je tebe nevolja dovela ovamo, u vjeno boravite zvijezda? Pastir ispripovjedi Caru sve svoje nedae i zamoli ga da mu vrati enu. Car pozva ker i zapita je to ona o tome ima rei. Oe, objasni Tkalja, ljubim svog mua i volim svoju djecu, no roena sam na nebu i nisam

32

vie mogla ostati na zemlji. Eto, zbog toga sam pobjegla. Car se tada obrati Pastiru i Tkalji: Budui da je ovaj ovjek za enu uzeo moju ker, boansku djevicu, ja u mu pokloniti besmrtnost. Zauvijek e ivjeti na nebu pored svoje ene. Njih se dvoje razveselie, no adov Car nastavi: No, zbog prijevara koje su poinili oboje moraju biti kanjeni. Zato u izmeu njih postaviti nebesku rijeku, Mlijenu stazu, koja e ih zauvijek rastavljati. Pastir i Tkalja proplakae gorkim suzama zbog kazne koja ih je ekala, a zatim, jo uvijek se alostei, zauzee mjesto to im ga je na nebu dodijelio Car. Jo i danas, digne li tko oi prema nebu, ugledat e s jedne strane Tkalju, zvijee koje ljudi sa Zapada nazivaju Orlom, a s druge, Pastira, zvijee koje se jo naziva i Lirom. Izmeu njih tee zvjezdana rijeka Mlijena staza. Bogovi se, meutim, saalie na dvoje zaljubljenih pa pooe adovu Caru i zamolie ga da im ublai kaznu. Car na to dopusti suprunicima da se jednom godinje, sedmoga dana u sedmom mjesecu, smiju sastati. Na taj dan sve svrake ovoga svijeta uzlijeu na nebo nosei svaka po jednu granicu u kljunu, pa od tih granica grade veliki most preko zvjezdane rijeke. Pastir se tada smije pribliiti svojoj ljubljenoj eni i zagrliti je, a Tkalja plae od radosti i njezine suze padaju na zemlju kao blagotvorna kia. A osjeti li se tkogod alosnim zbog toga to je razdvojen od svoje drage, neka na nebu potrai Pastira i Tkalju: nai e utjehu u njihovim svjetlucavim zvijezdama.

33

Izanagi i Izanami Azija: japanski mit Bogu Izanagiju i boici Izanami nebeski bogovi naredie da naine Japan. Njih se dvoje na to uspee na most koji je lebdio nad oceanom pa dugakom motkom stadoe mijeati njegove vode, sve dok se iz toga vrtloga ne pojavi vrh prvoga otoka. Potom se vjenae i izrodie mnogo djece. Izanami rodi sve japanske otoke, boga mora i boga zemlje, boga vjetra i boga kie. Posljednji joj je sin, meutim, bio bog vatre, pa Izanami od prevelike vruine umrije. Izanagi je dugo oplakivao eninu smrt, a onda se zaputi u Zemlju Sjenki gdje je obitavalite mrtvih. Stigavi pred vrata mjesta u kojem stanuju duhovi, na sav glas stade dozivati enu: Vrati mi se, ljubavi moja. Nismo do kraja obavili posao. Svijet jo nije gotov. uvi to, Izanami mu se javi s druge strane vrata: Prekasno je. Ve sam kuala hranu iz Zemlje Sjenki. Ipak, priekaj asak, zamolit u ovdanje duhove da me puste pa u se s tobom vratiti na zemlju. No, upozoravam te, ni pogleda ne smije baciti na mene! Neko je vrijeme Izanagi ekao pred vratima, a kad mu je to dojadilo, proe kroz njih i ue u dvor mrtvih. Unutra je bilo posve mrano pa nije nita vidio. Stoga s elja to ga je uvijek nosio sa sobom, otrgnu zubac i zapali ga kao baklju. Na nekoliko koraka od njega stajae Izanami, no bijae je teko prepoznati! Krasna joj se kosa prorijedila te joj je sada strala na sve strane, lice ublijedjelo i postalo uto poput voska, a haljina joj visjela na mravu tijelu kao dronjak. Izanagi ustuknu: gdje je ena koju je toliko ljubio? Kakva je ovo sjenka koja ga netremice motri staklenim i zlim pogledom? Izanagi se okrenu da pobjegne, a ena, grdei ga, zapovjedi duhovima tame da ga ubiju. Izanami, a s njom i duhovi, bacie se u potjeru za Izanagijem s vrstom namjerom da ga raskomadaju. I ve su mu bili za petama, kadli se on dosjeti pa s glave skide kapu i baci je na zemlju. Na mjestu gdje je kapa pala, odmah izniknu loza koja se smjesta okiti sonim grozdovima. Duhovi koji sve do tada nisu bili kuali nita drugo osim zemlje, otkrie da je groe izvanredno ukusno pa se zaustavie i ne htjedoe se maknuti odande dok nisu sve pozobali. Tako Izanagiju poe za rukom da im umakne. No, duhovi, dovrivi groe, ponovno nagrnue za Izanagijem. I opet su mu ve bili za petama, kadli on preko ramena baci ealj. im je ealj dotaknuo tlo, pretvori se u bambusov trak prepun mladica. Duhovima se bambusove mladice, onako njene i slasne, silno svidjee pa zastadoe kraj njih. Izanagi je ve bio blizu izlaza iz pilje kroz koju se ulazi u carstvo mrtvih, kadli na nekoliko koraka iza sebe primijeti Izanami koja se nije htjela

34

zadravati s ostalim duhovima. Dokotrlja golemi kamen i navali ga na ulaz. Bila je to takva gromada da je ni tisuu ljudi ne bi moglo maknuti s mjesta. Svijet mrtvih i svijet ivih ostadoe tako zauvijek razdvojeni. Izanami ljutito povika: Za osvetu u svakoga dana ubijati po tisuu ljudi i dovoditi ih ovamo, u Zemlju Sjenki! A ja u, odvrati joj mu, uiniti da svakoga dana na svijet doe tisuu i pol novoroene djece! Tako Izanami postade boicom smrti, a Izanami zatitnikom ivota. Vraajui se kui, Izanagi se namjeri na naranin gaj kroz koji je tekao bistar potoi. Budui da je bio sav prekriven prljavtinom koja se bila na njemu nakupila u zemlji mrtvih, bog zastade da se umije, a potom obrisa lice skutom. Kada je obrisao lijevo oko, rodi se Amaterasu, boica sunca. Kada je obrisao desno, rodi se Cukijomi, bog mjeseca. Napokon obrie i vodu s nosa, a na to se rodi Susano, bog groma i oluje!

35

Kintu i Nambi Srednja Afrika: ugandski mit Stigavi u Ugandu, mladi je Kintu sa sobom doveo samo jednu kravu i hranio se njezinim mlijekom jer nije imao nita drugo za jelo. Nambi, kerka Gulua, boga neba, zaljubi se u Kintua i htjede ga uzeti za mua, no braa je od toga odvraahu: Onaj tko ivi samo od mlijeka, nije ljudsko bie. Kako bi se onda mogao oeniti tobom? Nambi i njezina braa pooe do svojega oca Gulua da od njega zatrae savjet, a bog neba im ree: Sakrijmo mu kravu pa ako umre, to e znaiti da nije ovjek. Kintuu poe za rukom da preivi hranei se liem i korijenjem, no Gulua to ne uvjeri, ve ga htjede jo jednom iskuati. Posla svoju ker Nambi na zemlju i zapovjedi joj da ovako kae Kintuu: eli li povratiti svoju kravu, poi sa mnom i ja u ti pokazati gdje e je nai. Kintu se zajedno s djevojkom uspne na nebo i stie do kolibe u kojoj je bio pripravljen ruak za stotinu ljudi. Mora sve ovo pojesti, ree mu Gulu, inae nee dobiti ni svoju kravu ni moju ker! Kintua obuze oaj. Kako da sam sve to pojede? No, u tom asu u podu kolibe zinu velika rupa, a Kintu u nju hitro ubaci svu hranu. Nambina braa koje je bog neba bio poslao da provjere kako se stvari odvijaju, izvijestie oca da je Kintu sve pojeo. Gulu se, meutim, jo uvijek nije dao uvjeriti pa smisli jo jednu kunju za Kintua. Dade Kintuu sjekiru i ree mu: Idi i nasijeci mi kamenja da zapalim vatru. Ovo drvo nita ne valja. Kintu poe, ali je usput razmiljao: Na kamenju e se sjekira razbiti u komade. to da radim? No, kada stie u planinu, vidje da tamo ima mnogo ve odlomljenog stijenja pa ih sakupi i odnese Guluu. No, bog neba jo uvijek nije htio prihvatiti pomisao da bi Kintu mogao biti dostojan mu za njegovu boansku ker. Uze tada jednu posudu i zapovjedi mladiu: Napuni mi ovu posudu vodom. Ali neka to bude ista rosa! Kintu uze posudu pa se sav jadan otputi na livadu. Kako da posudu napuni rosom? Cijelu je no mislio o tome, sve dok, pri prvom svjetlu zore, ne vidje da je svaka vlat trave prepuna rose, te da se i njegova posuda sve do vrha napunila rosom! Gulu se sada, dodue, uvjerio u to da Kintu zasluuje Nambi za enu, ali je htio da se s time sloe i ostali nebeski itelji. Sazove stoga svoj narod i objavi: Kintu je velik ovjek i ja u mu za enu dati svoju ker Nambi. No, prije nego se njome oeni, mora pronai svoju kravu koja se krije negdje u mojem stadu. Kintu je dobro znao da bog neba ima na tisue i tisue krava, a sve su potpuno iste kao i njegova. Pogoditi koja je njegova, bio je pothvat unaprijed osuen na propast. U tom asu osjeti kako mu se na rame spustila pela i zau njezin apat: Ne boj se, Kintu, ja u ti pomoi. Pazi na koju u kravu sletjeti. Ta je

36

tvoja. Sutradan ujutro izvedoe pred Kintua stado od tisuu krava. Kintu se ogleda oko sebe i vidje da pela mirno sjedi na grani oblinjeg drveta. Priini se da trai svoju kravu meu stadom te napokon ree: Moja krava nije meu ovima! Guluovi robovi dotjerae i drugo stado, deset puta vee od prvog. Ni ovaj se put pela ne pomaknu s grane na kojoj je sjedila, a Kintu nakon nekog vremena ree: Ne, ni meu ovima nema moje krave! Izvedoe mu i tree stado, deset puta vee od drugog. Ovaj put pela uzleti, a Kintu poe za njom, probijajui se izmeu kravljih rogova kao kroz umu. Naposlijetku pela sleti na lea jednoj velikoj kravi. Evo! uzviknu Kintu. Ova je moja! Potom vidje kako pela slijee na jedno tele pa objavi: A ovo je tele to ga je moja krava u meuvremenu otelila! Pela sleti i na drugo tele, pa na jo jedno, a Kintu i za njih ree da ih je otelila njegova krava. Gulu je bio izvan sebe od oduevljenja. Ti si veliki Kintu i nitko te ne moe prevariti! Uzmi moju ker za enu i povedi je svome domu! Silazei na zemlju, Kintu i Nambi ponesoe sa sobom sjeme svih biljaka i povedoe kozu, ovcu i koko te, naravno, kravu s teliima! Kintu bijae prvi i najvei kralj u Ugandi pa je, kao mudar vladar, uz svoju enu proivio mnogo dugih i sretnih godina.

37

Kako je postao ovjek Srednja Afrika: bantuski mit Bog ve bijae stvorio cijeli svijet planine i jezera, ume, savane i pustinje. Bijae stvorio i sve ivotinje i biljke, ali ovjeka jo nije bilo. No, uskoro iz jedne rupe iskoi ovjek, a iz druge ena. Bijahu to prvi ovjek i prva ena na svijetu i pojma nisu imali ni o emu. to emo nas dvoje raditi? zapitae Boga. Stvoritelj odgovori: Iskopajte zemlju i posijte proso, a zatim za sebe sagradite kolibu u kojoj ete spavati. A to emo jesti? zapita opet ono dvoje. Kada proso izraste, samljet ete njegovo zrnje u brano i od njega ispei kruh. To e vam biti hrana, ree im Bog. ovjek i ena poee kopati zemlju i sijati proso. No, svaki su as zastajkivali, brisali znoj s ela i gunali: Oh, kako je teko kopati zemlju! Kako je to grozan posao! Kako bilo da bilo, proso na kraju ipak bi posijano, a kako je svijet jo bio mlad, ubrzo je i proklijalo, a onda se pretvorilo u bezbrojno zrelo klasje. ovjek i ena bijahu gladni, ali su bili prelijeni da bi zapalili vatru i od prosa ispekli kruh pa ga pojedoe onako sirovo. Zatim im se prispavalo pa se stadoe dogovarati: Nema smisla graditi kolibu. U umi ima puno drvea pa emo se popeti na jedno od njih i spavati na grani. To e biti daleko bolje nego da se umaramo! Vidjevi ih kako blaeno spavaju u kronji drveta, Bog se razljuti. Pozva majmuna i majmunicu i dade im iste upute koje je bio dao i ljudima. Majmun i majmunica smjesta se dadoe na posao. Posijae proso i sagradie krasnu kolibu. Potom zapalie vatru, zrnje s klasova prosa samljee u brano i od njega ispekoe mirisan kruh. Na kraju legoe u kolibu da otpoinu. Bog Stvoritelj, vidjevi to, bi jako zadovoljan. Pozva majmuna i majmunicu i skinu im repove pa ree: Budite ljudi! Potom pozva ovjeka i enu te im u dnu kime privrsti majmunske repove govorei: Od sada ete biti majmuni! Od toga vremena majmuni, preobraeni u ljude, stanuju u kuama, dok prvobitni pravi ljudi spavaju na drveu.

38

Bogomoljka, noj i vatra Juna Afrika: bumanski mit Bogomoljka je mirno prolazila umom kadli iz grmlja zau nekakvu buku pa to pobudi njezinu radoznalost. Odlui pogledati o emu se radi pa se zavue u grmlje i tamo ugleda noja kako s grana zoblje crvene bobice. to to radi? upita ga. Zar ne vidi? neotesano se otrese noj. Jedem bobice. Ostavi me na miru! No, bogomoljka primijeti da noj jedno krilo dri vrsto pripijeno uz tijelo i nikako ga ne podie, a ispod krila mu se nazire nekakav udan crvenkasti odsjaj. to bi to moglo biti? pitala se bogomoljka. I zato se noj toliko trudi da to sakrije? Moram razrijeiti tu tajnu! Potom se opet obrati noju: Mora da su bobice izvrsne. Hoe li ubrati koju i za mene, dragi noju? Punih ustiju, noj proguna: Uberi je sama! Vidi da imam posla! Bogomoljka nije odustajala: Uini to za mene, prijatelju moj. Najbolje su bobice uvijek one koje rastu pri vrhu, a ja sam malena i ne mogu ih dohvatiti. Ti, meutim, ima tako krasan i dugaak vrat Noj bijae silno tat pa se osjeti polaskanim i uskliknu: S ovakvim vratom doista mogu dohvatiti to god hou! Mogu dohvatiti ak i najvie bobice! Podie se na prste i protegnu se svom duinom ne bi li dosegnuo sam vrh. No, da ne bi izgubio ravnoteu, morade rairiti krila pa mu tako pade na zemlju ono to je skrivao pod pazuhom. Bijae to zapaljeni komad drva! Vatra za kojom je bogomoljka toliko dugo tragala! Ona smjesta zgrabi gorue drvo i potra. Noj krenu u potjeru za njom pa je, zahvaljujui brzim nogama, uskoro stade sustizati. Tada bogomoljka baci zapaljeni komad drva na jedan termitnjak rekavi: Bjei, vatro, inae e te noj zauvijek skrivati pod pazuhom! Vatra iskoi iz termitnjaka pa skoi na jedno stablo i ondje se sakri. Noj ju je traio i traio, no cijeloga je ivota vie nije uspio nai. Vatra zauvijek ostade u drvetu, no ljudi iz savane znaju njezinu tajnu pa uveer trgaju granice sa stabla i trljaju ih jednu o drugu. Tako pale vatru koja za vedrih afrikih noi gori u njihovim selima.

39

Tulugaukuk, otac Gavran Sjeverna Amerika: eskimski mit U poetku bijae samo tama, a u tami je sjedio gavran, malen i slab. No, bilo mu je runo sjediti tako sam, u mraku i u tiini, a jo k tome i bez ikakva posla. Stoga gavran, kako je jo bio premlad za let, poe skakutati i skakutae svuda naokolo, a za njim su, nakon svakoga njegova skoka, nastajale planine, ume, rijeke i potoii. Gavran zapanjeno promatrae tu divotu, uope ne shvaajui da je sve to zapravo sam stvorio, ve je iao sve dalje i dalje. Stigavi tako u jednom asu do kraja neba, nae se pred stranim bezdanom. Uplai se da e pasti pa rairi krila i u tom trenu osjeti da su mu krila porasla i ojaala te ga s lakoom dre u zraku. Tada spoznade da je on zapravo Tulugaukuk, otac Gavran. U letu se strmoglavi u ponor i spusti se do njegova dna, a dno je ponora jo vuijek bilo tamno i prazno. Tada Gavran i tu naini iste stvari koje je bio nainio u visinama pa svijet ovdje dolje nazva zemljom, a svijet tamo gore nazva nebom. Potom Gavran uze neki kamen to svjetlucae u mraku i baci ga uvis, prema nebu. Kamen se smjesta pretvori u sunce koje obasjavae sve to postoji. Jednoga dana, dok je obilazio svijet i divio se svojemu djelu, ugleda veliku stabljiku graka, viu od drveta, a na njoj su rasle ogromne mahune. Gavran iznenaeno zastade, a na stabljici se graka najednom otvori jedna mahuna i iz nje izae ovjek! Gavran koji do tada nikada nije vidio takva stvora, odskoi natrag. No, i ovjek se uplai jer jo nikada nije bio vidio gavrana. Pribravi se malo od iznenaenja, Gavran upita ovjeka: Jesi li gladan? ovjek bijae gladan, i to silno. Gavran mu tada pokaza jedan grm i ree: Jedi bobice s ovoga grma! ovjek se prihvati posla i sve ih pojede, no od toga jo vie ogladni. Tada Gavran uze glinu i od nje naini mousne bivole i sobove koji smjesta stadoe juriti prerijom. Potom ovjeku dade luk i strijele kojima e loviti, ali ga upozori: Smije ubiti samo onoliko ivotinja koliko ti je potrebno da preivi. Inae e ih nestati i ti e ponovno biti gladan. ovjek potovae ivotinje koje je bio stvorio Gavran, a one su mu bile prijatelji. Prooe mnoge godine. Ljudi postadoe pohlepni pa stadoe ubijati sve vie i vie ivotinja. Gavran je to neko vrijeme s negodovanjem promatrao, a onda odleti u preriju na nebu i vie se nikada ne vrati na zemlju. Jednoga dana, kada se ljudi ponovno sprijatelje s bivolima i sobovima, Gavran e se vratiti.

40

Gluskap i izvorski zmaj Sjeverna Amerika: algonkinski mit Gluskap je dobri duh i vra koji moe izvesti sve to mu se prohtije. Nikada ne stari, pa ak i danas ivi- tko zna u kojem dijelu svijeta. U davna je vremena Gluskap sagradio selo u kojem su ljudi sretno ivjeli. Jednoga dana, meutim, iz oblinjega vrela prestade izvirati voda, ve je umjesto vode odande izlazio nekakav smrdljivi mulj. Budui da se selo moglo opskrbljivati vodom jedino na tome mjestu, poglavice sazvae vijee na kojem zakljuie da treba poslati jednog ratnika u izvidnicu ne bi li otkrio to se dogodilo. Nakon dugoga puta, izvia stie do sela u kojem su ivjeli stvorovi nalik na ljude, no s plovkama na rukama i nogama, a glave im bijahu kao u aba. U blizini je tekao potoi ija je voda, dodue, smrdjela, no izvia, koji bijae silno oednio, zamoli ljude-abe za malo vode. Ne smijemo ti dopustiti da pije iz tog potoka, odvratie mu oni. Za dozvolu mora zamoliti naega poglavicu. Krene li uz potok, nai e ga pokraj izvora. Izvia poslua i poe, no kada je stigao do izvora, ustraeno zastade. Poglavica je bio golemi zmaj iji je trbuh ispunjao cijelu dolinu, a usta mu bijahu velika poput kakve peine i protezahu se od uha do uha. I ne samo to! Cijelo mu tijelo prekrivahu ronate kreste, velike kao planina. Noge su udovita bile uronjene u golemu lokvu u koju bijae skupilo svu vodu iz doline pa je sada gacalo po njoj. Izvia zatrai od zmaja da vrati vodu u njegovo selo jer e inae svi njegovi stanovnici pomrijeti od ei. No, zmaj odvrati: Ba me briga hoe li stanovnici tvojega sela pomrijeti od ei! Zadrat u za sebe svu ovu vodu! Svu vodu! Svu! Svu!Onda, prije nego je izvia uspio neto izustiti, neman dodade: Pojeo sam ve na tisue ljudi, a sada u i tebe prodrijeti! Na ove se rijei izvia izbezumi od straha pa pobjee davi petama vjetra. Vrativi se u selo, ispria to je doivio pa svi udarie u pla i kuknjavu. uvi njihove alosne povike, Gluskap odlui da se umijea. Oboji cijelo tijelo ratnim bojama, protegnu se dok nije narastao visok poput stabla, a glavu okiti perjanicom od stotinu bijelih i stotinu crnih orlovih pera. Zatim ispusti svoj bojni pokli od kojega zadrhta zemlja. Poe do jedne planine i udarcem je ake rascijepi nadvoje, a onda iz njezine utrobe izvue velik i otar komad kremena koji namjeravae upotrijebiti umjesto bodea. Tako se naoruavi, Gluskap se otputi do zmajeva izvora. Sa svakim korakom to bi ga nainio, doline odjekivahu gromoglasnom tutnjavom koja se ula po cijelome svijetu. Stanovnici onoga sela shvatie da im Gluskap dolazi u pomo te stadoe klicati od veselja. Doavi pred zmaja, Gluskap mu se obrati: Mojem je narodu potrebna

41

ista voda. No, zmaj odvrati: Ba mene briga za tvoj narod! Zadrat u za sebe svu ovu vodu! Svu vodu! Svu! Svu! Gluskap na to uzviknu: Ti, gadna njuko, kojoj se mozak raskvasio od blata! Sad emo vidjeti kome pripada ta voda! Zametnu se velianstven dvoboj u kojem dvojica boraca izgazie itave ume, cijele planine sravnie sa zemljom, a iz movare stalno dopirahu vatra i dim. Zmaj pokuavae prodrijeti Gluskapa, no junak se protegnu pa jo vie naraste te bijae tako velik da ga ak ni zmaj svojim pregolemim raljama nije mogao pograbiti. Naposljetku Gluskap potegnu kremeni no iza pojasa i zabi ga u nabreklu zmajevu trbuinu. Na mjestu gdje ga je ubo silovito izbi rijeka koja potee prema selu. E, ba ova voda treba mojem narodu! uskliknu Gluskap, a onda rairi aku te ona postade golema, golema Tada pograbi udovite i tako ga vrsto stisnu da se zmaj stade smanjivati, pa kada vie nije bio vei od abe, baci ga u movaru. Otada zmaj ivi u movari, a koa mu je jo uvijek sva smeurana toliko ga je Gluskap bio snano stisnuo! Gluskap se vrati kui, a stanovnici sela zauvijek uivahu u svjeoj i bistroj pitkoj vodi.

42

Gluskap i djeai Sjeverna Amerika: algonkinska legenda Nakon pobjede nad izvorskim zmajem, divom Kevavkuom, arobnjakom Medekolinom, stranim duhom noi Pamolom te jo mnogim drugim bjesovima i zlodusima, Gluskap osjeae silno zadovoljstvo pa se stade hvaliti pred nekom enom. Uistinu sam nepobjediv, ree. Mene nitko ne moe pobijediti! Zaista? odvrati ena. E, pa ja znam nekoga koga ne moe pobijediti! Gluskap se zaudi i htjede doznati ime tako monoga bia. Zove se Vasis, ree mu ena. No, opominjem te: izbjegavaj ga radi vlastitog dobra! Meutim, Gluskap je navaljivao: pod svaku e se cijenu boriti s Vasisom jer samo tako moe dokazati da je najjai na svijetu. ena ga onda povede do svojega sela, uvede ga u jedan ator i pokaza mu djeaia koji je, sjedei na podu, sisao komadi javorova eera. Evo, kaza ena, ovo je Vasis. Malen je, ali ima veliku mo. Pazi da ga ne razljuti. To emo sada vidjeti, odvrati Gluskap pa isprsivi se povika: Ja sam Gluskap! Izai mi na megdan! Vasis ga i ne pogleda, ve mirno nastavi sisati javorov eer. Jesi li me uo? Izai mi na megdan! ponovi Gluskap. No, kako se inilo da djeak i ne pomilja na neto takvo, junak ispusti svoj strahoviti ratni pokli. Maleni ga Vasis na as promotri, a potom, izazvan ratnikovim ponaanjem, otvori usta pa i sam stade vritati: Uaaa! Uaaa! Taj je vrisak bio neto najuasnije to je Gluskap ikada uo: Uaaa! Uaaa! Gluskap zaepi ui, otplesa redom sve ratne plesove, izgovori najgroznije bajalice, pokua ak i pjevati pjesme od kojih bi i mrtvi uskrsnuli. Nita. Djeai je bez predaha urlao: Uaaa! Uaaa! Uaaa!, a ta je paklenska buka bila glasnija od groma i oluje. Nepobjedivi Gluskap u oaju pobjee i nikada se vie ne pojavi u onom selu od straha da jo jednom ne sretne stranoga Vasisa!

43

arobna stijena Sjeverna Amerika: siuski mit / mit plemena Siouxa Jednoga dana Kojot poe u etnju s prijateljem Zecom. Nedavno bijae zavrila zima pa njih dvojica uivahu u toplome proljetnom suncu. Kojot je na sebi jo uvijek imao debeo zimski ogrta, no sada mu postade vrue pa ga se htjede rijeiti. Ugledavi neku veliku okruglu stijenu, pomisli kako mu se prua prilika da se pokae velikodunim pa svue ogrta i s ovima ga rijeima prebaci preko stijene: Evo ti neto da se zatiti od studeni, kamena prijateljice! Zeca zaprepasti Kojotov postupak te se pouri da opomene prijatelja: Ovo je arobna stijena. Pokloni li joj neto, vie to nee dobiti natrag! Uskoro zatim s planina stade puhati ledeni vjetar. Oblaci zamraie nebo te udarie kia i tua. Dvojica se prijatelja sklonie u neku peinu, a Kojotu ubrzo postade hladno. Sjeti se tada ogrtaa to ga je onako nepromiljeno bio poklonio onoj stijeni i odlui poi po njega. Vrati se do stijene i stre s nje ogrta. Tebi ogrta zapravo i ne treba, ree joj. Stoji tu ve cijelu vjenost i dobro si se snalazila i bez njega! Meni je potrebniji! I ve se okrenu da poe, kadli iza sebe zau urnebesnu tutnjavu. Stijena se kotrljae za njim, vrsto odluivi da se doepa ogrtaa. Kojot otra do peine i povika: Bjeimo, prijatelju Zee! Ona stijena ima najbolju namjeru da nas pretvori u prostirke! Zaista, stijena se prijetei valjala prema njima. Zec se uspe na neko brdo, a Kojot pobjee u umu. No, stijena se ne htjede zaustaviti. Pregazi divovsko drvee kao da je rije o obinim suharcima, a potom nastavi svoj put preko rijeka, ponora i prerija, progonei sirotog Kojota koji trae kao bez glave, glasno zapomaui i molei razne ivotinje da mu pomognu. Pritra cijelo stado bizona, no stijena ih sve rastjera. I medvjedi pokuae priskoiti, ali i oni moradoe uzmaknuti. Kojot je bio u gadnoj kai, no tada do njega doleti jedna ptiica. Ja u ti pomoi, Kojote, ree mu ptiica. Pusti stijenu da stigne do mene. I doista, kada je stijena krenula na nju, ptiica zacvrkuta: iju-i! Stijena se najednom raspade na tisue komada koji se posvuda rasue: tako nastade Stjenjak. Tom se prilikom Kojot uspio izvui, no vie mu nije padalo na pamet da ogrta pokloni nekakvoj stijeni!

44

Hijavata i pet plemena Sjeverna Amerika: irokeki mit Ta-ren-ja-va-gon ili Nebesko Bie mirno poivae na svom leaju iznad oblaka, kadli najednom zau kako do njega odozdol dopiru oajniki povici i krikovi. Nagnu se naprijed i pogleda na svijet. Vidje ondje ljude i ene kako tre na sve strane, bjeei pred stranim udovitima, okrutnim divovima i raznim divljim zvjerima. Nebesko se Bie saali na njih i pritee im u pomo. Uze ljudsko oblije i postade smrtan, a onda sie na zemlju i stade usred prestravljenog naroda. Uze jednu djevojicu za ruku, a ostalima ree: Ne bojte se, nego poite za mnom! Mnogo je dana vodio ljude prema sunevu izlasku, sve dok ne dooe do mjesta gdje su se dvije velike rijeke spajale jedna s drugom tvorei uman vodopad. Posvuda naokolo pruahu se plodna prostranstva pa Ta-ren-ja-va-gon odlui da se njegov narod treba ovdje nastaniti. Minue mnoge godine. Mnogo se djece raalo i ljudi bijahu sretni, a Taren-ja-va-gon je ivio meu njima kao smrtan ovjek. Vrijeme je, meutim, i dalje prolazilo, a ljudi je bivalo sve vie. Nebesko bie tada sazva svoj narod i ree: Kucnuo je as da krenemo u potragu za novom zemljom. Poite sa mnom: od vas e potei velika plemena! Ta-ren-ja-va-gon uze za ruku jednu djevojicu i poe, a ostali krenue za njim, onako kako su to ve jednom bili uinili. Stigavi do jedne rijeke, Nebesko Bie odabra nekoliko obitelji i ree im: Vi ete biti pleme Mohavka, a ovo e biti vaa zemlja. im njihovo ime bi izgovoreno, Mohavci poee govoriti novim jezikom. Nebesko ih Bie naui kako e sijati grah i kukuruz, a dade im i pse da im pomau u lovu. Zbog toga Mohavci nikada nisu imali potekoa u pribavljanju hrane. Uhvativi djevojicu za ruku, Nebesko se Bie s ostalima uputi prema zapadu. Nakon duga putovanja, stigoe do krasne doline, okruene rijekama i umama. Ovdje Ta-ren-ja-va-gon odabra drugu skupinu ljudi, ena i djece. Njima pak nadjenu ime Oneida: u istom im se asu jezik promijeni i postade posve drugaiji od onoga kojim su govorili svi ostali. Oneide Nebesko Bie podui mnogim stvarima pa zbog toga postadoe najmudriji od svih. Ostale Ta-ren-ja-va-gon povede jo dalje na zapad, sve dok ne stigoe podno velike gore. Ovdje ree svima da stanu pa izdvoji nekoliko obitelji i objasni im: Ovo je gora Onondaga, pa e i vae pleme nositi to ime. I Onondage dobie svoj jezik, a budui da su primili snagu od planine, postadoe veliki ratnici. Uzevi djevojicu za ruku, Nebesko Bie nastavi put. Stigavi do obale

45

jednoga jezera, zaustavi se ondje, zajedno sa svima koji su ili za njim. Izdvoji meu njima nekoliko obitelji i ree im: Vi ete biti pleme Kajuga. I njihov se jezik promijeni, a Nebesko im Bie pokaza kako e graditi kanue. Zato Kajuge umiju ploviti i po najnemirnijim vodama. S preostalom skupinicom ljudi Ta-ren-ja-va-gon doe u kraj koji obilovae planinama i jezerima. Tu se zaustavi i ree: Vi ete biti Seneke, a budui da ste putovali dalje i vie od drugih, imat ete hitre noge i trati bolje od svih drugih. Stvorivi tako pet plemena, Ta-ren-ja-va-gon odlui da e ostati kod Onondaga. Uze ime Hijavata i oeni se lijepom djevojkom koja mu rodi ker. Pod Hijavatinim je vodstvom svih pet plemena sretno ivjelo. No, jednoga dana stigoe neki stranci koji predstavljahu prijetnju za ljude iz pet plemena. Tada Hijavata sazva poglavice svih plemena na veliko vijee. Na sastanak stie u arobnom bijelom kanuu koji je mogao ploviti po nebu, a sa sobom bijae poveo i ker. No, im se njih dvoje iskrcae, pojavi se odnekuda grozna ptica, vea od deset orlova. Hijavatina je ki prepoznade: bijae to velika Tajanstvena Ptica / ptica Velike Tajne. Djevojica joj se pope na lea pa pozdravi oca i nestade meu oblacima. Hijavatu je silno zabolio kerin nestanak, no nakon tri dana okupi poglavice pet plemena i ree im: Morate biti poput pet prstiju na ruci: stisnuti u pesnicu, pobijedit ete svakog neprijatelja! Tako je nastao moni Savez od pet plemena. Hijavata potom sjede u svoj bijeli kanu te se, praen pjevom ptica, uspe u nebo i zauvijek nestade.

46

Kako je pramajka Pauica ukrala sunce Sjeverna Amerika: irokijski mit / mit plemena Cherokee Prije mnogo, mnogo ljeta indijanski je narod ivio u tmini. Posvuda vladae tako mrkli mrak da su ljudi stalno o neto udarali pa su se po svijetu kretali pipajui oko sebe. Ovako se vie ne moe, gunali su mnogi. Malo svjetlosti ne bi bilo na odmet! Lisica im tada ispria kako na drugom kraju svijeta ivi narod koji ima svu silu svjetlosti, ali je svu ele zadrati za sebe. Oposum se ponudi da e poi onamo i ukrasti komadi svjetlosti: Rep mi je dugaak i gust pa u lako u njemu sakriti malo svjetlosti. Oposum krenu i stie na drugu stranu svijeta. Polako se prikrade Suncu, uhvati malo svjetlosti i sakri je u svoj rep. No, svjetlost je bila toliko vrua da se oposumovo krzno u trenu zapali. Jadnik zaurla na sav glas i tako se kraa otkri. Svjetlost vratie na svoje mjesto, a oposuma izgrdie i otjerae. Otada je oposumov rep gol. Vidjevi da oposum nije uspio, javi se sokol: Idem ja. Stavit u svjetlost na vrh glave i donijeti je ovamo! Sokol krenu i stie na drugu stranu svijeta. Vinu se uvis sve do Sunca, pograbi jednu njegovu zraku i stavi je sebi na glavu. No, zraka bijae vrua pa se sokolovo perje zapali. Jadnik vrisnu od boli: otkrie ga, izgrdie, a onda ga natjerae da sunanu zraku vrati na mjesto. Tako se sokol morade bez svjetlosti vratiti Cherokeejima, a osim toga odonda ima elavu glavu. Pramajka Pauica ree: Pustite mene da pokuam! Najprije od gline naini vr, najvri to je mogla, onda isprede nit pauine koja je bila tako dugaka da je sezala do drugoga kraja svijeta, a potom krenu. Onako malena, bez prepreka stie do Sunca, dohvati ga i hitro strpa u glineni vr. Prije no to je itko i primijetio krau, Pauica se ve bila vrsto uhvatila za onu nit pauine i stala se vraati kui. Tako je pramajka Pauica na sveope veselje Cherokeejima donijela Sunce. Potom ih naui kako e paliti vatru, praviti posue od gline i onda ga pei.

47

Hasdelti / Hasjelti, vjesnik zore Sjeverna Amerika: mit Navaho Indijanaca U jednoj su kolibi podno planine ivjela trojica brae iz plemena Navaho. Dva starija brata bijahu vjeti lovci, a najmlaega smatrahu budalom jer je vrijeme provodio klatarei se po kanjonima i razgovarajui s biljkama i ivotinjama. Uveer bi brai, kada bi se njih dvojica vratila kui iz lova, pripovijedao predivne prie koje je uo. No, oni su ga grdili i govorili mu kako bi mu bilo bolje da neto korisno radi, a ne da uludo gubi vrijeme. Malo-pomalo, meutim, divljai stade ponestajati pa su dvojica lovaca svaki dan morala odlaziti sve dalje i dalje. Najmlai je brat jednom cijelih pet dana iekivao njihov povratak, a estoga dana odlui poi u potragu za njima: satima je iao naprijed, a uveer se skloni u jednu pilju pokraj kanjona da ondje provede no. Najednom izvana zau silno lepetanje krila. Proviri iz pilje i ugleda mnotvo gavrana kako lete amo-tamo po kanjonu. Mladi se sakri ne shvaajui to se dogaa. Malo potom nekoliko gavrana sleti na jednu granu u njegovoj blizini pa stadoe meu sobom razgovarati. Jeste li uli? Dvojicu naih ubili su lovci, ree jedan. Svi o tome govore Kako se to desilo? zapita drugi. Trei gavran objasni: Nai su prijatelji u dnu kanjona vidjeli dva lovca koji su bili ulovili dvanaest jelena. Ponadali su se da e se domoi malo mesa, ali su ih lovci pobili strijelama! Mladi se tre: predosjeaj mu je govorio da su dvojica lovaca koje gavrani spominju, njegova braa. Pred jutro se zrakom razlijee blagozvuna pjesma. Mladi bijae siguran da to pjeva Hasdelti / Hasjelti, vjesnik zore. Hasdelti / Hasjelti pripadae boanskom narodu, a bijae na glasu po predivnim pjesmama. Kada se sunce potpuno izdiglo iznad obzora, pjesma zamuknu, a gavrani odletjee. Mladi tada krenu u potragu za braom, pronae ih u dnu kanjona i smjesta im ispria sve to je uo. Ovaj su mu put morali povjerovati jer je tono znao koliko je jelena bilo u krdu i koliko su ih njih dvojica pobili. Sada su imali dovoljno mesa pa se odluie vratiti u kolibu. Na pola puta primijetie etiri divokoze kako se penju po stijenju. Najstariji brat ree najmlaemu: Ti si najmanje umoran od nas trojice. Uzmi luk i strijele i ulovi nam jednu divokozu. Mladi se sakri iza jednoga grma ekajui da se divokoze malo priblie. Kada su se primaknule na strelomet, stavi strijelu u luk i htjede zategnuti tetivu, no ruka mu se najednom ukoi. Divokoze potrae dalje i on ih ponovno pokua pogoditi, no i ovaj mu put ruka ostade kao mrtva. Stigavi do jedne visoravni, divokoze odbacie svoj lik i pretvorie se u bogove. Jedan je od njih bio Hasdelti / Hasjelti, vjesnik zore, drugi, njegov brat Hostdogon / Hostjohgon, vjesnik predveerja, trei pak bijae

48

grbavi Naskidi / Naaskiddi, vjesnik sjetve, a etvrti, Hascezini / Hastsezini, vjesnik vatre. Vidjevi ih, mladi se onesvijesti od straha. etvorica ga bogova okruie, nacrtae u pijesku neke znakove pa stadoe tresti egrtaljkama nainjenim od upljih tikvica, sve dok momak ponovno ne doe k sebi. Potom mu rekoe: Zato si nas htio ubiti? Zar ne zna da si i ti jedan od nas? Mladi se pogleda i vidje da se i sam pretvorio u divokozu! Ne boj se, ree mu Hasdelti / Hasjelti. Poi s nama, a ja u te nauiti plesati. Starija se braa, meutim, dadoe u potragu za najmlaim. Traili su ga posvuda, no na kraju odustadoe i vratie se bez njega u kolibu. Njihh dvojica nisu mogli vidjeti bogove, jer su za njihove oi oni bili nevidljivi, pa nisu shvaali to se dogodilo. Mladi je u meuvremenu stigao do boravita boanskog naroda. Svi ondje izgledahu predivno, no od svih je najljepi bio Hasdelti / Hasjelti. Uveer zapalie vatre, a Vjesnik Zore pristupi mladiu i naui ga kako se pleu obredni plesovi. Potom mu objasni kako se treba odjenuti, kakvu e masku staviti na lice i koje e pjesme pjevati. Cijele noi Hasdelti / Hasjelti poduavae mladia, a ujutro mu predade dva klipa kukuruza i pozdravi se snjim. Mladi sklopi oi i asak se kasnije nae posve sam na onoj visoravni, drei dva klipa kukuruza u ruci. Vrativi se kui, mladi podui Navahe svemu to bijae nauio od boanskog naroda pa Navahi jo i danas, nakon toliko godina, pleu Hasdeltijev / Hasjeltijev ples, onako kako ga je onomad bio vidio mladi.

49

Pernata zmija Srednja Amerika: asteki mit Gradom je bogova upravljao Kecalkoatl, bog koji je imao zmijsko oblije, a bio je dobar i plemenit te nije znao za oholost i mrnju. Svi su ga bogovi voljeli, osim brata Teskatlipoke, boga noi i munje, koji nije podnosio Kecalkoatlovu dobrotu. Jednoga dana Teskatlipoka, kojega su zvali i Zadimljeno Zrcalo jer je posjedovao ogledalo u kojemu je mogao itati tue misli, smisli nevaljalstvo kojim e nakoditi bratu. Okupi nekolicinu prijatelja pa, posluivi se svojim arobnim moima, Kecalkoatla, dok je spavao, pretvori u ovjeka. Kada mu se brat probudio, Teskatlipoka iznese pred njega zrcalo i ree mu: Pogledaj kako sada izgleda! Kecalkoatl, im je vidio svoje novo lice, osjeti kako mu se u srce uvlae sve ljudske elje i potrebe. Potom uzviknu: Ne mogu se pojaviti ovakav pred svojim narodom! Stid se spustio na mene i vie nisam dostojan da budem vladar u Gradu bogova! Kecalkoatl tada pozva olotla, kojota i svojega brata blizanca, te ga zamoli da mu naini odjeu koja e mu vratiti raniji lik. Kojot mu naini ogrta od zelenog, crvenog i bijelog perja, a napravi mu i tirkiznu obrazinu u obliku zmijske glave. Zbog svega se toga Kecalkoatl sada prozva Pernatom Zmijom. No, opaki Teskatlipoka jo nije bio zadovoljan: prieljkivao je bratovu smrt, ali ga se nije usuivao ubiti bojei se da bi mu se Kecalkoatlovi prijatelji mogli osvetiti. Stoga se odlui posluiti lukavstvom. Napuni jednu posudu pulkeom, estokim piem koje se dobiva od kaktusa, i odnese je bratu govorei mu: Popij ovaj lijek pa e postati onakav kakav si nekada bio. Kecalkoatl mu povjerova i popi ponueno pie. Ubrzo ga obuze pijanstvo, a Teskatlipoka ga, iskoristivi to njegovo stanje, nagovori na razna zlodjela. Kada se otrijeznio, Kecalkoatl shvati koliko su sramotne stvari to ih je u pijanstvu poinio, pa se silno zastidje i odlui umrijeti. Kecalkoatl zapovjedi robovima da mu naine veliku kamenu krinju pa, kada je bila dovrena, lee u nju i ostade ondje ispruen cijela etiri dana, a sve to vrijeme nije nita ni jeo ni pio. Pri kraju etvrtog dana pozva robove i zapovjedi im: Donesite ovamo sve moje blago i zatvorite ga u ovu krinju. Robovi ga posluae. Kada su do vrha napunili krinju, zatvorie je i zapeatie tako da je vie nitko ne moe otvoriti. Kecalkoatl se pak uputi na obalu mora pa, ogrnuvi se ogrtaem od perja i stavivi na lice zmijsku obrazinu, sam sebe zapali i izgorje. Iz njegova se pepela rodie prekrasne ptice zvane kecal koje imaju dugaak rep, a krasi

50

ih zeleno, crveno i bijelo perje. Te se ptice vinue u nebo, a Kecalkoatlov se duh, u pratnji brata olotla, spusti u zemlju mrtvih gdje je obitavao Miklantekutli, otac bogova i uvar dragocjenih kostiju. olotl i Kecalkoatl zatraie jednu od tih kostiju, no Miktlantekutli odbi njihov zahtjev. To ne bi bilo pametno, objasni im bog pokazujui na jednu hrpicu. Ove su kosti pripadale ljudima koje su bogovi pobili da ih kazne zbog njihove zloe. Velike bi nedae nastale kada bi ti stvorovi sluajno oivjeli! Videi da otac bogova ne namjerava udovoljiti njihovu zahtjevu, kojot olotl, brz kao munja, zgrabi zubima jednu kost i pobjee. Kecalkoatl poe za njim, dok je Miktlantekutli vikao za njima: Vratite mi tu kost! To to mislite uiniti previe je opasno! U jednom trenutku kost ispade olotlu iz usta, udari o neki kamen i pue na dva dijela, jedan vei, a drugi manji. Kecalkoatl dohvati oba dijela i ponovno pojuri prema izlazu iz zemlje mrtvih. Izaavi na otvoreno, zastade i s nekoliko kapi vlastite krvi pokropi obje kosti. olotl priskoi u pomo sa svojom arobnom moi pa se nekoliko dana nakon toga iz kostiju rodi dvoje djece: djeak i djevojica. Bili su to praotac i pramajka novoga ljudskog narataja. Kecalkoatl ih naui kako e uzgajati kukuruz, kako e proizvoditi tkanine i posue, kako e izraivati mozaike i svjetlati / glaati ad. Naui ih i kako e promatrati zvijezde i brojati dane u godini. Potom se, kada ih je svemu tome nauio, pope na splav nainjenu od zmija i otputi se na puinu. No, prije no to e ljudima nestati s oiju, Kecalkoatl im obea da e se vratiti jednoga dana.

51

Odakle je doao kukuruz Sjernja Amerika: asteki mit Kecalkoatl bijae stvorio ljude, a sada je za njih valjalo nai i prikladnu hranu. Razmiljao je o cvijeu, vou i raznom korijenju, no nita mu se nije inilo dovoljno dobrim. Odjednom opazi crvenog mrava kako na leima nosi zrno kukuruza. Evo prave hrane za ljude! pomisli Kecalkoatl pa se obrati mravu: Mali brate, gdje si pronaao ovu predivnu hranu? Dobro bi dola ljudima kojima sam dao ivot. Briga mene za tvoje ljude! odvrati mrav. Poi svojim putem, a ja u svojim! Kecalkoatl, pernata zmija, rasrdi se i ree: Umiljeni stvore! Ne kae li mi smjesta gdje si naao to zrnje pojest u te! Crveni mrav morade popustiti pa odvede boga do Tonakatepetla, planine s hranom. im stigoe onamo, mrav hitro mugnu u usku pukotinu, uvjeren da Kecalkoatl nee moi poi za njim. No, Pernata se Zmija pretvori u crnog mrava i uvue se u pukotinu. Proavi kroz bezbroj beskonanih i zavojitih hodnika, napokon stie do velike peine prepune kukuruznoga zrnja. Hranu je dodue naao, ali kako da je odnese ljudima? Najprije pomisli da bi mogao oko planine zavezati ue i odvui je sa sobom, no planina je ak i za jednoga boga bila prevelika pa morade odustati od te namjere. Zapita onda za savjet starije bogove, a oni mu rekoe: Samo Nanahuacin i etvorica Tlaloka mogu ui u utrobu te planine i iznijeti zrnje. Kecalkoatl se tada obrati bogu Nanahuacinu koji pozva bogove kie i groma, etvoricu Tlaloka: plavog, bijelog, utog i crvenog. Potom se svi zajedno otputie do Tonakatepetla. Dugo su pjevali arobne bajalice i plesali tajne plesove, sve dok ne ujedinie sve svoje sile pa se planina s trijeskom otvori, a kroz otvor pokulja kukuruz bijeli, crni, uti i crveni, zajedno s velikom koliinom graka, graha i ostaloga jestivog zrnja. etvorica Tlaloka odmah uzee zrnje i odnesoe ga ljudima, a Kecalkoatl ih potom naui kako e uzgajati kukuruz da vie nikada ne budu gladni. Otada se kukuruz smatra najveim darom bogova, a Tlaloke jo i danas potujemo kao zatitnike etve.

52

Hunahpu i Ibalanke Srednja Amerika: majanski mit Ikik, ena koja bijae pobjegla iz carstva smrti, imala je dva sina blizanca, Hunahpua i Ibalankea, koji su obojica bili strastveni igrai loptom. Majci se nije svialo to joj se sinovi oduevljavaju tom igrom jer se bojala da im se ne dogodi isto to se desilo i njihovu ocu Hunu pa, videi da joj tu ne pomau ni prijetnje ni molbe, odlui sinovima ispriati istinu. Hun je imao brata blizanca po imenu Vukub i obojica su bili vrsni igrai, tako da ih Gospodari Smrti izazvae na utakmicu. Huna i Vukuba etiri sove odvedoe do podzemnoga carstva ibalbe i otpratie ih u veliku dvoranu gdje je na njih ekalo mnogo strogih stvorova. Bile su to zapravo obine lutke, no braa to ne primijetie. Naklonie se ispred dvaju od tih kipova i rekoe: Pozdravljeni budite, Gospodari Smrti! Tada se pravi Gospodari Smrti, koji se bijahu sakrili meu lutkama, otkrie i stadoe im se izrugivati: Ha-ha! I vi ste mi neki veliki igrai loptom? Tako ste veliki da se klanjate i drvenim kipovima! Razljutivi se, Hun i Vukub zatraie da utakmica odmah otpone. Gospodari ih Smrti onda povedoe na igralite i ponudie im da sjednu na kamenu klupu koju prethodno bijahu potajice ugrijali do usijanja. Nita ne slutei, Hun i Vukub sjedoe na klupu, ali smjesta skoie na noge i urlajui od boli stadoe skakati po igralitu, praeni zviducima i smijehom gledalaca. Susret stoga bi odgoen za sutra pa Gospodari Smrti odvedoe Huna i Vukuba u sobu u kojoj e provesti no. Dadoe svakome po jednu upaljenu baklju i upozorie ih: Pazite da vam se baklje ne ugase. Dogodi li se to, umrijet ete. Hun i Vukub pomno su pazili na baklje, no one bijahu nainjene od obine trske pa domalo izgorjee, a dvojicu brae Gospodari Smrti sutradan ujutro ubie. Sve je to Ikik ispriala svojim sinovima Hunahpuu i Ibalankeu. No, dvojica se mladia nisu dali zastraiti, ve su i dalje igrali omiljenu igru, sve dok ne postadoe najbolji igrai u cijelome kraju. Jednoga dana, meutim, eto ti etiri sove: Mi smo glasnici Gospodara Smrti koji vas izazivaju na utakmicu. I Hunahpua i Ibalankea sove odvedoe u ibalbu, no njih su dvojica, znajui kako su im se proveli otac i stric, bili pripravni na podmuklost Gospodara Smrti. Uavi u dvoranu s kipovima, najprije poslae muhu Ian da svaku lutku ubode u nogu. Doskora dvije od njih vrisnue i poee se eati. Blizanci im tada pristupie i rekoe: Pozdravljeni budite, Gospodari Smrti! Vidjevi da su otkriveni, Gospodari Smrti pokuae prijevaru sa zaarenom klupom, no Hunahpu i Ibalanke sjedoe na zemlju tvrdei da

53

e se tu mnogo ugodnije osjeati. Dobivi baklje na uvanje, blizanci se povukoe u svoju sobu i smjesta ugasie plamike, a potom umjesto njih uzee u ruke dva crvena pera. Gospodarima Smrti, koji su svaki as provirivali kroz neku rupicu, inilo se da baklje jo uvijek gore i nikako nisu shvaali zato ne dogorijevaju, a blizanci im ujutro pokazae baklje koje izgledahu isto kao i prije. Tako se Gospodari Smrti moradoe protiv blizanaca upustiti u igru loptom te se strahovito osramotie debelo izgubivi pred cijelim puanstvom ibalbe! No, Hunahpuu i Ibalankeu bijae jasno da Gospodari Smrti nee imati mira dok ih ne ubiju pa, poznajui aroliju koja e ih vratiti u ivot, dopustie im da ih uhvate i spale te njihov pepeo bace u more. Ubrzo zatim Hunahpu i Ibalanke ponovno se otputie u ibalbu, prerueni u prosjake i izvodei svu silu arolija. Jednoga dana stupie i pred Gospodare Smrti, uhvatie nekakva psa, ubie ga i opet ga oivjee. Gospodari Smrti, oduevivi se tim udom, htjedoe to i sami iskuati. Podigoe lomau, potpalie je i bacie se na nju. Blizanci tada odbacie lano ruho i otkrie tko su: Hunahpu i Ibalanke koji bijahu doli ovamo da osvete oca. No, naravno, dobro su se uvali toga da ponovno oive Gospodare Smrti!

54

Najdui dan Juna Amerika: mit naroda Inka Virakoa, bog stvoritelj, imao je etiri sina i etiri keri pa ih posla na zemlju da ondje stvore novo carstvo. Kai, prvi sin, bijae tako svadljiv da ga ostali zazidae u jednu peinu i ne dopustie mu vie da odande izae. Drugi, po imenu Uo, zastade u nekom selu i ondje se, iz elje da mu se klanjaju, pretvori u kameni idol. Sauk, trei brat, odlui ostati uz seljake i pomagati im u berbi i etvi. Manko, etvrti sin, zajedno sa sestrama nastavi put, sve dok ne stigoe do jednoga proplanka. Tu Manko zabi u zemlju zlatni tapi i sveano ree: Ovdje emo se zaustaviti. Na ovom u mjestu osnovati glavni grad mojega carstva. Manko se dade na posao, no uskoro mu postade jasno koliko je na tom proplanku teko graditi kue. Onuda nou i danju puhae silan vjetar, tako snaan da je nosio i kamenje. Manko se tada dosjeti pa zatvori vjetar u obor za lame. No, vjetru se nije svialo da bude zatvoren pa je stenjao i zavijao, bjenji no ikada. Istoga dana ovamo stie i brat Sauk pa zapita Manka: Ne znam kamo je nestao moj prijatelj vjetar. Jesi li ti togod uo o njemu? Manko objasni bratu to je uinio, a Sauk odgovori: Dobro, zadri ga ondje, ali samo na jedan dan. Sutra ga ujutro mora osloboditi! Da sagradi grad, Manko je, dakle, na raspolaganju imao samo jedan dan. to da uini? Na junak uplete veoma dugako i jako ue, pope se na vrh najvie planine i saeka dok mu se sunce nije nalo iznad glave, a onda baci laso i uhvati sunce pa drugi kraj ueta hitro zaveza za vrh planine. U elji da se oslobodi, sunce pokua plamenim zracima spaliti ue, no ono je bilo previe vrsto pa se sjajna kugla morade zaustaviti nasred neba. Minue tjedni i mjeseci, a sunce nikako nije zalazilo. Na taj nain Manku poe za rukom dovriti grad i okruiti ga planinama. Tek nakon toga pusti sunce na slobodu. Pusti na slobodu i vjetar koji je sada, jer ga je vijenac planina drao na odstojanju, postao posve nekodljiv. Tako je slavni Manko osnovao carstvo Inka.

55

Kameni ljudi Juna Amerika: mit andskih Indijanaca U noi vremena Kon-Tiki Virakoa, bog koji je stvorio svijet, bijae stvorio i narod divova. Divovi su bili strahovito snani, mogli su ak uvis podizati planine i skretati rijeke s njihova toka. Malo-pomalo uzoholie se zbog svoje snage pa se okrenue i protiv samoga Kon-Tikija. Pobunie se protiv njega i htjedoe ga protjerati, no Kon-Tiki se rasrdi i sve ih pretvori u kamene kipove, a onda se povue u vode jezera Titikaka. Mnogo godina zemlja ostade mrana i pusta, no onda jednoga dana KonTiki, zajedno sa svojim pratiocima, izae iz jezera i ree: Ovo je mjesto ve predugo tuno i nenastanjeno. elim da se opet ispuni ivotom. Najprije stvori sunce i mjesec da i dan i no imaju primjerenu svjetlost, potom sva mjesta na zemlji ispuni biljkama i ivotinjama. Kada je s time zavrio, uze razno kamenje i stade ga klesati dajui mu ljudski oblik. Svaki je kip bio odjeven na nain koji je odgovarao ulozi koja mu bijae namijenjena: kao poglavica, kao vojnik i kao seljak ili pak kao kneginja, tkalja, kuharica, djeak ili djevojica Isklesavi dovoljno kipova, Kon-Tiki se obrati svojim pratiocima: Sada u na glas izgovoriti ime svakoga od ovih kipova, a vi ete ih redom nositi do izvora, peina i uma te do svakoga drugog mjesta kamo vas uputim. Kon-Tiki svakome od kipova nadjenu ime, a njegovi ih pratioci raznijee posvuda uokolo, onako kako bi bog svaki put odredio. Kada se svi kipovi naoe na svojem mjestu, Kon-Tiki povika: Izaite!. Istoga se asa, tamo gdje do maloas bijae samo hladan kamen, pojavie mukarci, ene i djeca. Kon-Tiki pogleda svoja stvorenja i zadovoljno se nasmijei: bijae obavio dobar posao! Tada bog, zajedno sa svojim pratiocima, krenu na put i uputi se prema sjeveru, usput se tu i tamo zaustavljajui. Na tim mjestima ljudi zapalie vatre i podigoe svetita. Jednoga dana, meutim, Kon-Tiki Virakoa nestade i nitko ga nije mogao nai. Odonda mnogi misle da se vratio u svoje boravite u vodama jezera Titikaka!

56

Zmija i strijela Juna Amerika: mit iz porjeja Amazone U umi oko rijeke Amazone ivljahu dva golema majmuna urlikavca koji tamonjim Indijancima tjerahu strah u kosti. Nije jo bilo tako velikih i zlih stvorova: provaljivali su u sela i krali ive, unitavali kolibe i napadali svakoga tko bi se sam usudio zai u umu. Ti su majmuni bili stalna prijetnja, no nitko nije htio poi u lov na njih, znajui koliko su snani i lukavi. U jednome od mnotva sela uz rijeku ivljahu trojica brae iz plemena Karaya. Dva starija bijahu dobri i hrabri lovci, a najmlai je bio njene grae te zbog loeg zdravlja nikada nije nauio loviti. Jednom mu braa rekoe: Vrijeme je da se rijeimo tih odvratnih majmuna! Ti pazi na kolibu, a mi idemo u potragu za njima. Njih dvojica krenue i zaoe u najguu umu, tamo kamo i suneva svjetlost s mukom prodire. Hodali su i hodali, sve dok stigoe do bistroga jezerca pa, kako bijahu umorni i oednjeli, nagnue se nad vodu da se napiju. Voda najednom promijeni boju i uzburka se, a potom iz nje izroni krastaa, tako gadna da se ovjeku koa najei od uasa! Pribliivi se dvojici lovaca, krastaa ree: Vas dvojica traite majmunski log. Rei u vam gdje se kriju i kako ih moete svladati, no za uzvrat jedan me od vas mora uzeti za enu. Braa s gaenjem iskrivie lice: Ta, tko bi se tobom oenio? Ni u snu! Nosi se odavde ili emo te poteno izdevetati! Krastaa nestade u vodi, a njih se dvojica spremie da nastave put, kadli iz kroanja iznad sebe zaue divlje urlike i dva se majmuna vrtoglavom brzinom spustie na zemlju. Naoruani dugakim tapovima, bacie se na zlosretne lovce te ih uas tako obasue udarcima da braa pobjegoe u umu to su dalje mogla. U potrazi za hranom, najmlai brat za to vrijeme pokuavae u blizini kolibe uhvatiti neku pticu. No, loe je gaao, pa strijela, kada ju je pustio s luka, promai cilj. Ptica odleti, a mladi razoarano uze traiti strijelu. Traio ju je i lijevo i desno, i gore i dolje, no strijela bijae netragom nestala. Tada se odnekuda pojavi velika zmija i ree mu: Mladiu, strijela ti je pala u moju rupu pa ti je vraam. Zmija dohvati strijelu i prui je mladiu. Zatim, videi ga onako boleljiva, dade mu neku arobnu mast pa se on umah potpuno izlijei. Mladi zahvali zmiji i ree: Sada sam jak pa u poi u potragu za braom. uvaj se, upozori ga zmija. Majmuni koje oni ele uloviti, zapravo su prerueni zlodusi. Uzmi ovu arobnu strijelu: samo ih njome moe ubiti. Usput e sresti i jednu krastau. Zatrait e da je uzme za enu, a ti prihvati. Nee se kajati!

57

Mladi uze arobnu strijelu pa pozdravi zmiju i krenu u umu, idui istom stazom kojom mu bijahu prola i braa. I on, nakon dugoga hoda, stie do jezerca i namjeri se na onu krastau koja mu predloi da se njome oeni. Mladi prihvati, a krastaa ga odvede do velikoga upljeg drveta u kojem su majmuni imali log. Uskoro e majmuni izai da se napiju. Upravi im strijelu ravno meu oi. Dovoljno e biti da ubije samo jednoga od njih pa e i drugi biti poraen. Mladi se pritaji pa malo potom vidje majmune kako izlaze iz upljega debla. Smjesta nacilja i pusti strijelu iz luka. Promai, dodue, i ovaj put, no strijela bijae arobna pa sama pronae cilj. Jedva da ga je i dotakla, a zloduh i njegov prijatelj glasno kriknue, a potom iezoe te od njih na zemlji ostadoe samo dva majmunska krzna. Mladi se vrati u svoje selo i oeni se krastaom, no, kako mu bijae rekla zmija, ne pokaja se zbog toga: im je prela prag njegove kolibe, krastaa se pretvori u prekrasnu djevojku. Mladi postade slavan lovac pa je sa svojom prelijepom enom dugo i sretno ivio.

58

Ludi Bamapama Oceanija: australski mit Bio jednom jedan ovjek po imenu Bamapama. ivio je on u vrijeme koje se naziva doba snova, a po svaijem je miljenju bio napola aav, napola lopov, no u svakom sluaju besposlena lijenina. Njegov je narod boravio pod zemljom, na mjestu gdje sunce nikada nije zalazilo, ve je cijele godine nepomino stajalo na nebu. ivot je ondje dolje bio prilino jednolian pa je Bamapama vrijeme provodio u potrazi za zabavom, pri emu je, dakako, stalno upadao u nevolje. Jednom je tako i opet izveo nekakvu nepodoptinu pa je morao pobjei iz sela. Pade mu tada na pamet da bi mogao poi u lov na povrini zemlje. Ondje jo nitko nikada nije bio, jer su se svi luaki bojali gornjega svijeta o kojem su se priale same grozote. No, Bamapama je bio pomalo aav pa njemu takve prie nisu nita znaile. Dohvati, dakle, svoje koplje i kroz dugaak hodnik izae na povrinu zemlje. Samo to je provirio van, spazi klokana kako u skokovima promie kraj njega i baci se u potjeru za njim. Dobrano se natravi, Bamapama bijae gotovo sustigao ivotinju, no uto sunce zapade iza obzora i posvuda nastade mrak. Bamapama nikada do tada ne bijae vidio no pa se jako uplai. Najprije se pope na vrh nekoga drveta ne bi li vidio gdje se nalazi izlaz iz toga mraka, ali na kraju, mrtav od umora, sie s drveta i zaspa. Sutradan se ujutro pak silno iznenadi to opet vidi sunce pa uzviknu: Sjajno! Ovdje je sve tako dobro ureeno! Danju tri, a nou spava! Vrati se potom k svome narodu i svima ispria to mu se dogodilo. Isprva mu nitko nije vjerovao, jer je Bamapama, osim to je bio malo aav, bio pomalo i laljivac. No, on ih je toliko uvjeravao te na kraju i ostali pristadoe poi s njime. Bamapama ih sve odvede na povrinu zemlje: sve bijae prekrasno, no kada je pao mrak, svi se uplaie i pobjegoe na stabla. Ne bojte se, ree im Bamapama. Vidjet ete da e se sunce sutra ujutro vratiti! Sutradan ujutro, kada je izalo sunce, svi se zadivie i uskliknue: Ovaj je na Bamapama malo aav, ali je bome i jako dosjetljiv! I od toga dana zauvijek ostadoe na povrini zemlje.

59

Maui od tisuu obmana Oceanija: polinezijski mit Maui bijae udan svat, roeni smutljivac, uvijek spreman na svakojake podvale. Zbog svega toga braa mu ba nisu bila presretna kada je jednoga dana krenuo s njima u ribolov. Tko zna kakva li e sve uda smisliti! govorili su jedan drugome. Njihovo nezadovoljstvo jo vie poraste kada Maui odlui s amcem poi na puinu, i to tako daleko da se kopno vie uope nije vidjelo. Ovdje emo imati dobar ulov, ree Maui, a braa bacie mree u more. Prooe sati i sati, a oni ne bijahu uhvatili ni jednu jedinu ribicu, ali su zato bili tako umorni da su jedva drali oi otvorene. Samo vi malo odspavajte, ree im Maui, a ribolov prepustite meni. Braa udarie u smijeh. Maui nikada u ivotu nije lovio ribu, a sada e neto uhvatiti tamo gdje njih dvojica nisu uspjeli nita uloviti! Ipak, uinie mu po volji i ispruie se na dnu amca da se odmore. Dok su mu braa spavala, Maui baci udicu u vodu i zapjeva: Oh, veliko je djelo Mauijevo! Maui zna tisuu obmana! Tisuu lukavstava zna on! Oh, od Mauija nema boljeg ribara! Kakvu li e to ribu upecati? Kada se braa napokon probudie, vidjee Mauija kako s mukom pokuava izvui udicu iz vode, kao da se na nju zakailo neto veliko. Kroz vodenu se koprenu, meutim, nazirao neki udan oblik, smee i zelene boje, koji je, kako se inilo, bio sve drugo, samo ne riba. to li je to? pitahu se braa. Maui je sigurno udicom zakaio olupinu nekoga starog amca! Maui je u meuvremenu potezao udicu, napreui svaki mii i puui kao kit, pa malo-pomalo postade jasno da je njegov ulov daleko vei od nekakva amca. Mani se toga! nagovarahu ga braa. No, Maui se ni u snu nije htio odrei prvoga ulova u ivotu. Dr-ne daj, uz puno pjevanja, dahtanja i potezanja, Mauiju napokon uspje privui blie tu nepoznatu stvar. Kada se stvar pojavila na povrini, sva trojica zinue od uda videi to je Maui zapravo upecao. Pa to je otok! uzviknue braa. Nevjerojatno! Maui je upecao pravi pravcati otok! Maui se osmjehnu i ree: Nije loe za poetnika, a? Bio je to prvi polinezijski otok to ga je Maui izvukao s morskoga dna. Prihvati se posla pa ih, jednog po jednog, sve uhvati udicom. Tako Maui postade velikim junakom, no to mu nije nimalo smetalo da i dalje bude najvei smutljivac u cijeloj Polineziji!

60

Mitoloki likovi i mjesta Evropa Alba Longa drevni je grad u Laciju kojemu je osniva trojanski junak Askanije, Enejin sin. Posljednji su ovdanji kraljevi, prije nego je Alba Longa potpala pod rimsku vlast, bili Proka, Amulije te na kraju Numitor. Grad je razorio rimski kralj Tulije Hostilije. Artur je legendarni britanski kralj kojega je odgojio arobnjak Merlin. Kraljem je postao izvukavi iz kamena arobni ma Excalibur, a kasnije je osnovao Red vitezova Okruglog stola kojemu je cilj bio potraga za Svetim Gralom, kaleom iz kojeg je Isus pio na Posljednjoj veeri. Nakon smrti, tri su ga vile amcem prevezle na arobni otok Avalon. Dedal je bio grki graditelj i kipar rodom iz Atene, a o njegovim se kipovima govorilo da mogu micati oima i rukama. Zbog ubojstva neaka Tala morao je napustiti Atenu pa je sa sinom Ikarom pobjegao na Kretu gdje je za kralja Minoja sagradio labirint. Odletjevi s Krete, sklonio se u Italiju i naao utoite kod sicilskoga kralja Kokala. Had je grki bog, vladar podzemnog svijeta, a istim se imenom naziva i samo carstvo mrtvih. Ondje se nalaze Elizejske poljane, sjedite blaenih dua, Tartar, dubok i mraan ponor u koji odlaze zlikovci te Asfodelsko polje, gdje borave due onih koji u ivotu nisu uinili nita posebno dobro ni posebno loe. Heraklo je bio veoma omiljen grki polubog, a morao je izvesti dvanaest podviga: 1. donijeti kou nemejskog lava; 2. ubiti lernejsku hidru koja je imala devet glava; 3. uhvatiti ivu kerintsku koutu; 4. dopremiti u Mikenu erimantskog vepra; 5. oistiti Augijeve staje, zbog ega je morao na njih skrenuti tok dviju rijeka; 6. otjerati stimfalske ptice koje su imale mjedene kljunove i pande; 7. uloviti iva bijesnoga kretskog bika; 8. dovesti Diomedove kobile koje su se hranile ljudskim mesom; 9. oteti pojas kraljice Hipolite; 10. ukrasti stado Gerionu, udovitu koje je imalo tri trupa; 11. donijeti zlatne jabuke Hesperida te 12. iz carstva mrtvih dovesti psa Kerbera. Hesperide su u grkoj mitologiji keri Noi koje borave u prekrasnom vrtu okruenom visokim zidom. Povjereno im je da uvaju Herino drvo na kojem su rasle zlatne jabuke, u emu im pomae stoglavi zmaj Ladon. Koej je zli arobnjak iz ruskih legendi kojega nitko nije mogao ubiti zbog toga to mu se dua nije nalazila u tijelu, ve je bila skrivena u jajetu pod korijenjem nekog drveta (ponekad se u vezi s time spominju patka ili zec). Careviu Ivanu polo je, meutim, za rukom da otkrije to skrovite. Mars je rimski bog rata koji se poistovjeuje s grkim bogom Aresom. Meduza je djevojka koju je Atena pretvorila u udovite zato to se hvalila da je ljepa od nje. Imala je oi kao eravice, zmije umjesto kose, ogromne onjake i mo da pretvori u kamen svakoga tko joj pogleda u lice. Niflheim je u nordijskoj mitologiji svijet leda i magle, a isto tako i zemlja

61

mrtvih kojom vlada Hel, boica zagrobnog svijeta. Druga su mjesta u ovoj mitologiji Muspellheim, zemlja vatre, Asgard boravite bogova, te Valhalla, dio Asgarda u kojem borave mrtvi junaci poginuli u borbi i Valkire, ratnice koje ih predvode u nebeskim borbama. Jedna je od Valkira i Brnhilda. Odin je bog mudrosti koji vlada nad ostalim vikinkim bogovima, a kod germanskih je naroda poznat kao Wotan. On je od roda Aesira kojemu pripadaju i njegova ena Frigg, njihov sin Balder te Tyr, bog rata. Upravlja i drugim bogovima, kao to su Loki, bog vatre i lai, Freya, boica ljubav, te njezin sin Frey, bog plodnosti. Ima samo jedno oko jer je drugo dao u zamjenu za mudrost, jae na konju koji ima osam nogu, a uvijek ga prate dva gavrana misao i sjeanje. Olimp je gora u Grkoj gdje, kako se vjerovalo, boravi Zeus sa enom Herom i ostalim bogovima koje su njih dvoje zajedno rodili. Tu su Atena, boica mudrosti, Afrodita, boica ljepote i ljubavi, Ares, bog rata, Hermo, glasnik bogova i zatitnik putnika, Apolon, bog svjetla i glazbe. Hefesta, boga vatre, zbog njegove je runoe Hera bacila s Olimpa pa boravi u Italiji, u utrobi vulkana Etne, dok je Artemida, boica uma i lova, sama ostavila Olimp odabravi ivot u umi. Paris je mladi pastir, zapravo sin trojanskoga kralja Prijama, poznat najvie po tome to je ugrabio Helenu, enu Menelajevu. Nju mu je bila obeala Afrodita zbog toga to ju je meu trima boicama proglasio najljepom, a zbog te je otmice izmeu Grka i Trojanaca izbio rat koji e trajati deset godina, a zavrit e grkom pobjedom i Parisovo smru. Romul i Rem, dvojica blizanaca, sinovi su Reje Silvije i boga Marsa te neaci Numitora, kralja u Albi Longi. Othranila ih je vuica, a potom ih je odgajao pastir Faustul. Legenda Romulu pripisuje osnutak Rima. Siegfried je germanski junak, sin Wotanov (v. ODIN). Kada se Fafner, posljednji od roda divova, pretvorio u zmaja da bi uvao arobni prsten Niebelunga, Siegfried ga je ubio, a zmajeva je krv uinila junaka neranjivim. Ranjiv je bio samo na jednome mjestu na ramenu kamo mu je bio pao lipov list pa je i poginuo kada ga je neprijatelj Hagen upravo tamo pogodio kopljem. Tezej je najslavniji od grkih junaka, a izvrio je brojne podvige: uz pomo je Arijadne, keri kralja Minoja, ubio Minotaura; borio se protiv Kentaura koji su bili pola konji, a pola ljudi; siao je u Ereb da ugrabi Perzefonu, enu boga Hada, ali su ga Erinije ondje prikovale za kamen teg a je tek Heraklo oslobodio; zajedno je s Argonautima iao u potragu za zlatnim runom; a kao posljednje, borio se protiv Amazonki, ena-ratnica, te je u toj borbi i poginuo. Zeus je otac grkih bogova i njihov vrhovni gospodar. Braa su mu Had, bog podzemnog svijeta, i Posejdon, bog mora, a oenjen je Herom koja je zatitnica braka. U Zeusovoj su vlasti sve prirodne pojave pa, kada se razljuti na ljude, udara zemlju munjama.

62

Amerika Algonkini su sjevernoameriki indijanski narod koji obuhvaa mnoga plemena Arapaho, Cheyenne, Micmac, Delaware itd., a ive na podruju koje se protee od Atlantskog oceana sve do Stjenjaka. Meu Algonkinima postoji sloena mitologija koja se od jednoga do drugog plemena poneto razlikuje: na primjer, Gluskap, junak kod istonih Algonkina, na drugim se mjestima naziva Miabo, Nanabozo ili Visagatkak, te se kod nekih plemena smatra dobrim, a kod drugih pak zlim duhom. Asteci su drevni indijanski narod koji je neko ivio na podruju dananjeg Meksika, a njihovu su razvijenu civilizaciju poetkom XVI. st unitili panjolski osvajai. Glavni je bog Asteka bio Kecalkoatl, vanim su drali i Huicilopotlija, boga rata, kojemu su se svake godine prinosile na tisue ljudskih rtava, te etvoricu Tlaloka, bogova kie i etve. Cherokeeji su indijanski narod koji se bio prisiljen da se iz zaviaja, to jest iz podruja izmeu Tennesseeja i Virginije, preseli u rezervat u Oklahomi. Prema njihovoj je mitologiji Zemlja neko lebdjela u praznini, objeena s etiri ueta za Nebo, a kada se uad prekinula, sruila se u Ocean. Eskimi su narod koji ivi u hladnim podrujima amerikoga sjevera, a gotovo se iskljuivo bave lovom i trgovinom koama. Po njihovu vjerovanju sve na ovome svijetu ima duu ivotinje, planine, jezera, stijene i kamenje, a najmoniji su o svega duhovi zraka, mora i mjeseine. Gavran se kod Eskima na Aljasci smatrao stvoriteljem svijeta i nazivao se imenom Tulugaukuk. Gluskap je glavni junak kod istonih algonkinskih Indijanaca. Snaan je, kadar da se pretvori i u diva, a vjet je arolijama. Ljude uvijek titi od svih zlih stvorova koji mu prijete. Hasdelti / Hasjelti Navaho Indijanci vjeruju da su ih stvorili tajanstveni ljudi koji obitavaju pod zemljom to je boanski narod kojemu se u pjesmama i molitvama jo i danas obraaju. Hasdelti / Hasjelti, vjesnik zore, jedan je od njih, a ostali su: Hostdogon / Hostjohgon, vjesnik predveerja, Naskidi / Naaskiddi, vjesnik sjetve, te Hascezini / Hastsezini, vjesnik vatre. Hijavata je povijesna linost iz XVI. stoljea, indijanski poglavica koji je u moan savez udruio pet irokekih plemena, a kasnije im se pridruilo jo jedno pleme. Ubrzo je uao u legendu te su ga poeli poistovjeivati s Taren-ya-va-gonom, boanskim Nebeskim Biem. Hunahpu i Ibalanke dvojica su blizanaca i junaka iz majanske tradicije, a simbol su ovjekove pobjede nad zlim stvorovima i nad smru. Inke su drevni indijanski narod s podruja Anda ije se veliko carstvo neko protezalo na podruju dananjeg Perua, Ekvadora, djelomino Bolivije, ilea i Brazila. Svojega su cara smatrali boanstvom i izravnim Sunevim potomkom, a bogu su Virakoi prinosili rtve klanice najvie lame, no ponekad i ljude.

63

Irokezi je ime koje se odnosi na nekoliko indijanskih plemena, a podruje koje su ta plemena nastavala, protezalo se od od atlantske obale do jezera Eire. Savez je irokekih plemena u poetku obuhvaao pet plemena Mohavke, Oneide, Kajuge, Onondage i Seneke, a 1571. pridruili su im se i Tuskarore. Kecalkoatl je najvaniji meu astekim bogovima: on je bog neba i sunca, vjetrova i zvijezde Danice. Bio je poznat i kao Pernata Zmija te su ga drali velikim dobroiniteljem ovjeanstva. Kojot se kod sjevernoamerikih Indijanaca esto prikazuje kao ovjekkojot, a predstavlja mangupa, vjenog lutalicu, strunjaka za alu i varku. Kon-Tiki Virakoa boanstvo je andskoga naroda Colla koji ivi na podruju oko jezera Titicaca, izmeu Perua i Bolivije. Ime Virakoa isprva je oznaavalo jednoga od bogova Inka, a potom je, kada je ovdanje stanovnitvo palo pod vlast toga naroda, pridodano Kon-Tikijevu imenu. Kuni je u mnogim priama sjevernoamerikih Indijanaca prijatelj Kojotu ili prerijskom vuku te esto zajedno s njim sudjeluje u pustolovinama. Maje su indijanski narod koji je prije Asteka ivio na podruju dananjega Meksika i Gvatemale. Kao pripadnici razvijene civilizacije, gradili su gradove od kamena i ukraavali ih kipovima i slikama. Prouavatelji njihove religije dre da im se vrhovni bog zvao Icamna. U mitovima Maja bogovi su u nekoliko navrata pokuali stvoriti ovjeka: najprije su ljude napravili od blata, potom od drva (potomci su ove vrste dananji majmuni) te na kraju od kukuruznoga brana. Manko, poznat jo i kao Ajar Manko ili Manko Kapak, junak je Inka, utemeljitelj gradova i civilizacije. Prema predaji je upravo on nauio Inke zemljoradnji i zakonima na kojima poiva organizacija drutva. Miktlantekutli je asteki bog podzemnoga svijeta i smrti koji uva kosti pokojnika i pazi da nitko na njih ne kapne koju kap krvi i tako oivi ovjeka kojemu su ranije pripadale. Navaho je ime najbrojnijeg indijanskog plemena koje danas postoji. Rezervat Navaho Indijanaca prua se kroz Novi Meksiko i Arizonu i obuhvaa podruje bogato ugljenom i naftom. Njihova je mitologija bliska mitologiji Pueblo Indijanaca, koji ive na istome podruju i s kojima su im zajedniki i mnogi obredi i obredni plesovi. Pramajka Pauica ensko je boanstvo koje je, prema vjerovanju, Cherokeeja, stvorilo svijet. I u predaji Hopi Indijanaca pauk se smatra enskim boanstvom i pripisuje mu se stvaranje svijeta. Siouxi su prerijski Indijanci, podijeljeni na mnogo raznih plemena. Ime im znai male zmije, a tovali su Wakana Tanku ili Veliku Tajnu, tvorca i gospodara svega to postoji. olotl je asteki bog i Kecalkoatlov brat blizanac, gospodar arolija promjenjiva lika, a esto se javlja u obliju kojota. Teskatlipoka asteki je bog noi i arobnjatva, zlokobno boanstvo koje

64

se u borbi protiv brata Kecalkoatla neprestano slui podlim prijevarama. Virakoa je kod Inka bog stvoritelj koji se u vjerovanju andskoga naroda Colla kasnije stopio s bogom Kon-Tikijem. Postoje, meutim, prie posveene iskljuivo Manku i njegovoj brai Ajarima. Azija Amaterasu je japanska boica sunca koju je stvorio Izanagi. Ona je i boica plodnosti: kada se jednom, kae predaja, u strahu od podloga brata Susana, sklonila u jednu peinu, na zemlji vie nita nije moglo rasti. Tek kada su je ostali bogovi na prijevaru izmamili iz peine, bilje je ponovno oivjelo. Izanagi i Izanami glavni su likovi u najvanijem od japanskih mitova, mita o nastanku svijeta. U poetku su bili sjedinjeni u unutranjosti jajeta, ali su se morali razdvojiti da bi tako poelo stvaranje svijeta te su tako nastali nebo (Izanagi) i zemlja (Izanami). Kasnije je Izanagi postao bog ivota, a Izanami boica smrti. Smatra se da je Izanagi osim toga stvorio i Amaterasu, prelijepu boicu sunca, Cukijomija, boga mjeseca, te Susana, naprasitog i zlog boga groma i osvete. Pastir i Tkalja kineska su imena za zvijea koja mi zovemo Lira i Orao. Pria o Pastiru i Tkalji veoma je omiljena te postoji nekoliko njezinih verzija, no u svima se dvoje zaljubljenih, prema odluci adova Cara, smiju sastati samo na sedmi dan sedmoga mjeseca u godini. Pada li tog dana kia, u sjevernoj se Kini kae da to Pastir i Tkalja liju suze radosnice zbog ponovnog sastanka. Rama je avatar ili utjelovljenje indijskoga boga Vinua koji u ljudskom obliju silazi na zemlju da bi se oenio lijepom Sitom, kerkom kralja Danake, te ubio krvoednoga zloduha Ravanu. U tom pothvatu Rami pomau brat Lakmana i majmunski kralj Sugriva. Ramina su junaka djela opisana u Ramajani, starome indijskom epu koji ima gotovo sto tisua stihova, a potjee iz IV. st. pr. Kr. Ravana je zloduh-razbojnik, kralj Lanke, koji je imao dvadeset ruku i deset glava. Od boga Brahme izmamio je obeanje da ga nikakav neprijatelj nee moi ubiti, ni bog ni zloduh. U svojem je nabrajanju, meutim, zaboravio na ovjeka, drei ga preslabim i posve nekodljivim stvorenjem. I pria o Ravani ispriana je u indijskom epu Ramajani. Trimurti je naziv za trojstvo to ga tvore ova glavna indijska boanstva: Brahma, stvoritelj svega to postoji, Vinu, odravatelj ija je uloga da uva i titi ono to je Brahma stvorio te iva, razoritelj kojemu je zadaa da unitava sve ono to se primaklo kraju svojega postojanja. Vinu je drugi bog hinduistikog Trimurtija, zatitnik ovjeka i prirode. Prema indijskoj je mitologiji Vinu do sada, u raznim oblijima, vie puta silazio na zemlju da bi spasio svijet. Ovo je popis njegovih prvih devet avatara ili utjelovljenja, dok se deseti tek treba roditi. 1. Matsja ili riba 2. Kurma ili kornjaa

65

3. Varaha ili vepar 4. Narasimha ovjek-lav 5. Vamana patuljak 6. Paraurama ili Rama sa sjekirom 7. Rama ili kraljevi Ramaandra 8. Krna ili Crnoputi 9. Budha ili Prosvijetljeni 10. Kalki ili Osvetnik na bijelom konju adov Car (ili Yu Huang na kineskome) u taoizmu je vrhovno boanstvo, gospodar neba i otac bogova. Afrika i Oceanija Anubis je egipatski bog s glavom akala te sin Ozirisov i Neftidin. Gospodar je balzamiranja i uvar grobova, a isto tako i vodi dua umrlih koje stupaju pred sud Ozirisov. Bamapama je mitski lik meu australskim Aboridinima, koji se jo naziva i Uze. Slino Kojotu kod Indijanaca, i Bamapama je varalica, luak, kritelj pravila, no za razliku od njega, svoju stvaralaku sposobnost upotrebljava za ljudsku dobrobit. Bogomoljka se kod Bumana, najstarijega afrikog naroda, naziva nebeskim kukcem. Njihova mitologija tvrdi da se Stvoritelj katkada pojavljuje upravo u obliju bogomoljke. Geb je jedan od devet velikih egipatskih bogova. U Gradu Sunca, smjetenom u Donjem Egiptu, klanjali su mu se kao bogu Zemlje. Bio je mu Nut, boice Nebeskih voda, te otac etvero boanske djece: Ozirisa, Izide, Seta i Neftide. Gulu je ugandski bog Neba i Nambin otac, a isto tako i vladar nebeskoga naroda i nebeskih panjaka, vlasnik golemih stada goveda. Horus je egipatski bog s glavom sokola, sin Izidin i Ozirisov, gospodar neba, a takoer i vjeni Setov neprijatelj. Izida je u Egiptu boica-majka, gospodarica ljubavi i sudbine. ena je Ozirisova i majka Horusova. Kintu je ugandski kralj za kojega se misli da je stvarno ivio. Njegov je lik namjerno ubaen u drevne mitove kako bi mu se potomci mogli diiti boanskim podrijetlom. Maui je mitski junak kod Polinezijaca, poznat kao Maui od Tisuu Obmana, dovitljivac koji svoju otroumnost i varke upotrebljava zato da bi pomogao ljudima. Maui udicom iz mora izvlai polinezijske otoke, krade vatru da bi je donio ljudima, usporava sunev hod da bi dan dulje trajao te napokon umire u pokuaju da ljudima pribavi vjeni ivot. Nambi je ki ugandskoga boga Gulua i Kintuova ena. Neftida je egipatska boica smrti i ena Setova. Sestri Izidi pomagala je u traenju Ozirisova tijela. Nil se u Egiptu drao svetom rijekom, a njegovim godinjim poplavama okolna podruja zahvaljuju plodnost.

66

Nut je egipatska boica nonoga neba i majka zvijezd. Kao Gebova ena, rodila je Ozirisa, njegova brata i sestre. Oziris je egipatski bog plodnosti, Izidin mu i Horusov otac. // koji je ljude nauio kako da obrauju zemlju. Umrijevi od ruke brata Seta, postao je nakon smrti bog zagrobnog ivota i sudac nad duama mrtvih. Mu je Izidin i Horusov otac. Set je egipatski bog pustinje, oluje i kaosa. // Vjeno se mora boriti protiv Horusa kojemu je ubio oca. u je egipatski bog zraka i nebeske svjetlosti. Razdvojio je Geba i Nut, Zemlju i Nebo, da bi omoguio stvaranje svijeta.