Za Deboru

1.

BIJELE LEGO KOCKE

RAUSCH, REKAO JE GLAS U MOBITELU HOLLIS HENRY. NODE, rekao je. Upalila je svjetiljku pored kreveta, osvijetlivi sinonju praznu limenku pive Ashai Draft iz Pink Dota i svoj naljepnicama obloeni PowerBook, zatvoren i usnuo. Zavidjela mu je. Bok, Philipe. Node je bio njezin trenutani poslodavac, u onoj mjeri u kojoj ga je imala, a Philip Rausch njezin urednik. Ve su jednom prije razgovarali, to je dovelo do toga da je doletjela u L. A. i odsjela u Mondrianu, no to je imalo mnogo vie veze s njezinom financijskom situacijom nego s njegovim moima uvjeravanja. Upravo joj je neto u njegovoj intonaciji naziva asopisa, taj ujni kurziv, sugeriralo neto to e joj uskoro dozlogrditi. Iz smjera kupaonice zaula je kako je robot Odile Richard lagano udario u neto. Tamo je tri, ree on. Jesam li te probudio? Nisi, slagala je. Odilein robot bio je sastavljen od lego kocki, iskljuivo bijelih lego kocki, s neparnim brojem crnih guma na bijelim plastinim kotaima na dnu i s neime za to je pretpostavljala da su solarne baterije, privrenima na leima. Sluala ga je kako se kree, strpljivo koliko i nasumino, tepihom njezine sobe. Jesu li se mogle kupiti samo bijele Lego kocke? Dobro su se uklapale ovdje, gdje je mnogo toga bijelo. Lijepi kontrast sa svijetloplavim nogama stola. Spremni su ti pokazati njegovo najbolje djelo, ree Rausch. Kada? Sada. Ona te eka u svom hotelu. Standardu. Hollis je bila u Standardu. Imao je tepihe od tamnoplave umjetne trave. Kad god bi pola onamo, osjeala bi se kao najstarije ivo bie u zgradi. Ondje se, iza recepcije, nalazila neka vrsta gigantskog terarija u kojem su etniki neodreene djevojke u bikinijima katkada leale kao da se sunaju, ili prouavale velike, raskono ilustrirane udbenike. Jesi li se pobrinuo za raun ovdje, Philipe? Kad sam dola, jo su ga

vodili na moju karticu. To je sreeno. Nije mu povjerovala. Jesmo li napokon dobili rok za ovu priu? Ne. Rausch je coknuo jezikom, negdje u nekom Londonu koji joj se nije dalo zamiljati. Izlazak asopisa je odgoen. Za kolovoz. Hollis je tek trebala upoznati bilo koga iz Nodea, ili bilo koga drugoga tko je pisao za njih. Europska verzija Wireda, inilo se, premda oni to naravno nikad ne bi tako sroili. Belgijski novac preko Dublina, uredi u Londonu - ili, ako ve ne uredi, onda barem taj Philip. Koji joj je zvuao kao da mu je sedamnaest. Sedamnaest i s kirurkim putem odstranjenim smislom za humor. Puno vremena, rekla je, nesigurna to je time zapravo eljela rei, ali pomislivi, ma koliko neizravno, na svoj bankovni saldo. Ona te eka. Dobro. Zatvorila je oi i zatvorila preklopni mobitel. Moe li netko, upitala se, odsjesti u ovom hotelu, a zapravo se jo uvijek smatrati beskunikom? inilo se da moe, zakljuila je. Leala je ispod bijele plahte i sluala Francuskinjina robota kako se sudara, kljoca i kree unatrag. Bio je programiran, pretpostavljala je, poput onih japanskih usisivaa za prainu, tako da se nastavi sudarati sve dok ne odradi posao. Odile je rekla da e prikupljati podatke preko ugraenog GPS ureaja; Hollis je pretpostavljala da upravo to i ini. Uspravila se u sjedei poloaj, a tkanina vrlo gustih vlakana skliznula joj je na bedra. Vani je vjetar udario o njezine prozore iz novog kuta. Uasavajue su podrhtavali. Ovdje bi je brinulo svako vrlo nepogodno vrijeme, ovdje, brinulo ju je. Pisalo bi se o njemu, u novinama sljedeeg dana, kao o nekoj blaoj verziji zemljotresa. Petnaest minuta kie i donji dijelovi Beverly centra 1 bili bi sravnjeni sa zemljom; gromade velike poput kue velianstveno bi se skotrljale niz padine breuljaka na prometna raskrija. Bila je ovdje kad se to dogodilo, jednom. Izala je iz kreveta i pribliila se prozoru u nadi da nee stati na robotu. Pipala je u potrazi za uetom koje je otvaralo teke bijele zastore. est katova ispod ugledala je palme du Sunseta kako se estoko tresu, poput plesaa koji pokretima doaravaju zavrnu agoniju kakve znanstveno-fantastine poasti. Tri i deset u srijedu ujutro, a ovaj vjetar kao da je posve opustoio Strip. 2 Ne razmiljaj, savjetovala je samoj sebi. Nemoj provjeravati e-mail. Ustani i kreni u kupaonicu.

Petnaest minuta kasnije, poto je sredila najbolje to je umjela sve ono to nikad nije bilo sasvim dobro, sila je u predvorje dizalom kojeg je dizajnirao Philipp Starck, odluna da njegovim osebujnostima pridaje to je mogue manje panje. Jednom je bila proitala lanak o Starku, u kojem je pisalo da je taj dizajner vlasnik farme otriga gdje se uzgajaju samo savreno etvrtaste otrige, i to u posebno izraenim elinim okvirima. Vrata su kliznuvi u stranu otvorila prostor od svijetla drva. Platonistiki ideal malog orijentalnog saga projicirao se preko jednog dijela odnekud odozgo, stilizirane rkarije svjetlosti koje su podsjeale na neto manje stilizirane rkarije na obojenoj vuni. Izvorno namijenjene, sjetila se da je joj je netko rekao, tomu da se ne uvrijedi Alaha. Brzo je prela preko njega, uputivi se prema ulaznim vratima. Kad je otvorila jedna od njih prema udnoj pokretnoj toplini vjetra, gledao ju je pripadnik Mondrianova osiguranja, s jednim Bluetoothom opremljenim uhom ispod izbrijane litice vojnike frizure. Upitao ju je neto, no to je progutao iznenadan estok udarac vjetra. Ne, rekla je, pretpostavivi da ju je pitao eli li da joj se doveze njezin auto, iako ga nije imala, ili eli li taksi. Jedan je taksi bio tu, vidjela je, s vozaem oputenim iza upravljaa, vjerojatno usnulim, koji je moda sanjao polja Azerbejdana. Prola je kraj njega, a neobian zanos uzdizao se u njoj dok je vjetar, tako divlji i udnovato nasumian, brijao Sunsetom iz smjera Tower Recordsa, nalik na zrani vrtlog iza neega to pokuava poletjeti. Uinilo joj se da je ula ovjeka iz osiguranja kako je zaziva, no tada su njezine adidasice pronale stvarni, nestilizirani plonik Sunseta, poentilistiku apstrakciju pocrnjelih vakaih guma. udovini kipovi otvorenih vrata Mondriana sada su bili iza nje i povukla je zatvara na svojoj jakni s kapuljaom. Krenula je, inilo joj se, ne toliko u smjeru Standarda, koliko jednostavno van. Zrak je bio pun suhih i bockavih djelia palmi. Ti si, rekla si je, luda. No to je trenutano izgledalo sasvim u redu, iako je znala da ovo nije zdrava dionica ni za koju enu, osobito ne samu. Ni za kojeg pjeaka, u ovo doba jutra. Pa ipak, ovo vrijeme, ovaj trenutak nekarakteristine losangeleske klime, kao da je odagnao svaki uobiajeni osjeaj opasnosti. Ulica je bila prazna kao u onom trenutku filma tik prije Godzillina prvog koraka. Palme su se ljuljale, sam zrak je drhtao, a Hollis je, sad zakrabuljena u crno, odluno kroila dalje. Listovi novina i letaka

iz klubova kovitlali su se oko njenih glenjeva. Jedan policijski auto prozujao je u smjeru Towera. Njegov voza, odluno zgrbljen iza upravljaa, nije obratio panju na nju. Sluiti, sjetila se, i tititi. Vjetar je prevrtljivo promijenio smjer, otpuhavi njezinu kapuljau i odmah joj napravio novu frizuru. Koja joj je ionako trebala, podsjetila se. Pronala je Odile Richard kako je eka ispod Standardo/og bijelog natkrivenog prolaza za automobile i hotelskog znaka - postavljenog, iz razloga poznatih samo njegovim dizajnerima, naglavake. Odile je jo bila na parikom vremenu, no Hollis je bila ponudila da joj izae ususret ovim sastankom u sitne sate. Uz to, oigledno, bilo je to optimalno vrijeme za razgledavanje te vrste umjetnosti. Pored nje je stajao krupni mladi Latinoamerikanac s izbrijanom glavom i retro-etnikom bordo kariranom kouljom, rukava odrezanih iznad lakata. Donji krajevi koulje, koji nisu bili zataknuti u hlae, sezali su gotovo do koljena njegovih irokih pamunih hlaa. Fotko sam te, ree on uz irok osmijeh dok im je prilazila, podiui srebrnu limenku piva Tecate. Du cijele njegove podlaktice neto je bilo tetovirano vrlo masnim i turbokienim srednjovjekovnim engleskim slovima. Kako, molim? A votre sante, 3 ispravila je Odile briui nos zguvanom kuglicom potroene papirnate maramice. Odile je bila najmanje ik meu Francuskinjama koje Hollis je upoznala, premda na neki minkerskotreberski euronain koji ju je samo inio jo nesnosnije dopadljivom. Nosila je crnu XXXL-majicu od nekog odavno skonalog mladog poduzea, muke smee rebraste arape izrazito gadnog odsjaja i prozirne plastine sandale boje sirupa protiv kalja s okusom trenje. Alberto Corrales, ree on. Alberto, rekla je, dopustivi da njezinu ruku proguta njegova druga, prazna ruka, suha poput drva. Hollis Henry. Policijski sat, rekao je Alberto, a osmijeh mu se proirio. On je oboavatelj, pomislila je iznenaeno, kao i uvijek, i iznenada osjetivi nelagodu. Ovo smee, u zraku, bunila se Odile, odvratno je. Molim vas, krenimo sada pogledati to djelo. U redu, rekla je Hollis,, zahvalna na skretanju panje. Ovuda, rekao je Alberto, uspjeno ubacivi svoju praznu limenku u

bijeli Standardov ko za smee s milanskim pretenzijama. Vjetar je, primijetila je, stao kao na znak. Bacila je pogled u predvorje. Recepcijski pult bio je naputen, terarij s djevojkama u bikiniju prazan i neosvijetljen. Zatim je pola za Albertom i Odile koja je iritantno mrkala prema Albertovu autu, klasinoj Volkswagenovoj Bubi koja je blistala pod viestrukim slojevima laka tipinih za sputene automobile. Ugledala je vulkan iz kojeg se prelijevala uarena lava, prsate latino djevojke s mini suknjicama oko kukova i astekim perjanicama, arene navoje krilate zmije. Alberto se bavio nekom vrstom etnike kulturne improvizacije, zakljuila je, osim ako Bube nisu ule u panteon otkako je zadnji put vidjela takvo to. Otvorio je suvozaka vrata i pridravao sjedalo dok se Odile smjetala odostraga, gdje se, inilo se, ve nalazila neka oprema. Zatim je pokazao Hollis da sjedne na suvozako sjedalo, gotovo naklonom. Trepnula je zbog uzvieno praktine semiotike stare Bubine ploe s instrumentima. Auto je mirisao na nekakav etniki osvjeiva zraka. I to je bila neka vrsta jezika, predmnijevala je, poput slikarija na autu, ali netko poput Alberta mogao bi namjerno koristiti upravo pogreni osvjeiva. Izaao je na Sunset i uredno polukruno skrenuo. Krenuli su natrag u smjeru Mondriana, preko asfalta tanko prekrivenog sasuenom biomasom palmi. Ve godinama sam oboavatelj, rekao je Alberto. Alberta zanima povijest kao internalizirani prostor, doprinijela je Odile, malo preblizu iza Hollisine glave. On smatra da se taj internalizirani prostor raa iz traume. Uvijek iz traume. Traume, ponovila je Hollis nehotice dok su prolazili pored Pink Dota. Stani kod Dota, molim te, Alberto. Trebam cigarete. Ollis, ree Odile, optuujuim tonom, ti mi kae ti nisi pui. Tek sam poela, ree Hollis. Ali ovdje smo, ree Alberto skrenuvi lijevo na Larrabee i parkiravi. Gdje to ovdje? upita Hollis otvorivi malo vrata i pripremivi se da, moda, potri. Alberto je djelovao ozbiljno, ali ne osobito ludo. Uzet u svoju opremu. Volio bih da doivi djelo, za poetak. Onda, ako eli, moemo razgovarati o njemu. Izaao je. I Hollis je izala. Ulica Larrabee strmo se sputala prema

rasvijetljenim rezidencijalnim dijelovima grada, toliko strmo da joj je bilo neudobno stajati. Alberto je pomogao Odile da izae sa stranjeg sjedala. Naslonila se na Volkswagen i uvukla ruke u prednjicu svoje majice. Hladno mi je, potuila se. I doista je sada bilo hladnije, primijetila je Hollis, bez toplog strujanja vjetra. Podignula je pogled prema runom ruiastom hotelu koji se nadvio nad njima, dok je Alberto, zaogrnut svojom kariranom kouljom, kopao po unutranjosti auta. Uspravio se s pohabanom aluminijskom kutijom za kameru, prelijepljenom crnom ljepljivom trakom. Jedan dugaki srebrni auto tiho je proao Sunsetom dok su pratile Alberta uz strmi plonik. to je ovdje, Alberto? to smo doli vidjeti? zahtijevala je Hollis odgovor kad su stigli do ugla. Kleknuo je i otvorio kutiju. Unutranjost je bila podstavljena komadima pjene. Izvukao je neto to je u prvi mah pobrkala sa zatitnom maskom za zavarivanje. Stavi ovo. Pruio joj ju je. Podstavljena traka za glavu, s nekom vrstom vizira. Virtualna stvarnost? Nije ula taj pojam izreen naglas ve godinama, pomislila je dok ga je izgovarala. Hardver zaostaje, rekao je. Barem onaj koji si ja mogu priutiti. Izvadio je laptop iz kovega i otvorio ga, palei ga. Hollis je stavila vizir. Mogla je vidjeti kroz njega, premda vrlo mutno. Pogledala je prema uglu Clarkove i Sunseta, razaznavi svjetlosni znak Whiskeya. Alberto je ispruio ruku i njeno popravio kabel na jednoj strani vizira. Ovuda, rekao je, vodei je plonikom prema niskoj crnoj fasadi bez prozora. Zakiljila je prema znaku. The Viper Room. Sad, rekao je i ula je kako je kvrcnuo po tipkovnici laptopa. Neto je zadrhtalo u njezinu vidnom polju. Gledaj. Gledaj ovamo. Okrenula se slijedei njegov pokret i ugledala tanahno, tamnokoso tijelo licem na ploniku. No vjetica 1993, ree Odile. Hollis je prila leu. Koji nije bio ondje. Ali jest. Alberto ju je pratio s laptopom, pazei na kabel. Osjetila je da zadrava dah. Ona je zadravala svoj. Mrtvi mladi je sliio ptici, luk njegove jagodine kosti, kad se sagnula naprijed, bacao je vlastitu majunu sjenu. Kosa mu je bila vrlo tamna.

Nosio je crne prugaste hlae i crnu koulju. Tko je to? upitala je doavi do daha. River Phoenix, rekao je Alberto tiho. Podignula je pogled prema svjetlosnom znaku Whiskeya pa ga ponovo spustila, zateena krhkou bijelog vrata. River Phoenix je bio plavokos, rekla je. Obojio je kosu, rekao je Alberto. Obojio je kosu za ulogu.

2.

MRAVI U VODI
STARAC JE PODSJEAO TITA NA ONE VE JEDVA VIDLJIVE NATPISE TO blijede na bokovima pocrnjelih zgrada bez prozora, s nazivima proizvoda koje je vrijeme uinilo besmislenim. Kad bi Tito sluajno vidio jedan takav kako objavljuje najnovije, najsvjeije i najuasnije vijesti, znajui pritom da se on oduvijek nalazio ondje, sve bljei, na svakojakom vremenu, nezamijeen sve do danas, to bi moda bio osjeaj nalik nalaenju s tim starcem na Washington Squareu, pored betonskih Stolova za ah, i opreznu dodavanju iPoda ispod presavijenih novina. Svaki put kada bi starac, bezizraajnog lica i pogleda uperenog negdje drugdje, spremio jo jedan iPod u dep, Tito bi primijetio tamno zlato njegova runog sata, s brojanikom i kazaljkama gotovo izgubljenim iza otrcanog plastinog kristala. Sat mrtvaca, poput onih ispremijeanih u otrcanim kutijama za cigare na buvljaku. Njegova odjea takoer je bila odjea mrtvaca, skrojena od tkanina za koje je Tito zamiljao da isijavaju vlastitu studen, hladnou razliitu od kraja ove prevrtljive njujorke zime. Hladnou nepodignute prtljage, hodnika u ustanovama, elinih ormaria izribanih do golog metala. No to je zacijelo bio kostim, protokol izgleda. Starac nije mogao biti uistinu siromaan i poslovati s Titovim ujacima. utei golemo strpljenje i mo, Tito je zamiljao da se taj starac, iz nekih svojih razloga, maskira u duha iz prolosti donjeg Manhattana. Svaki put kad bi starac primio jo jedan iPod, prihvaajui ga na nain na koji bi kakav vrlo star i pronicav majmun mogao prihvatiti komad nekog ne osobito zanimljivog voa, Tito je napola oekivao da e slomiti njegovu djevianski bijelu kutiju poput oraha i zatim iz nje izvui neto krajnje osebujno, krajnje uasno i nekako stravino u svojoj suvremenosti. A sad je, preko zdjele paje juhe koja se puila, u tom restoranu na drugom katu s pogledom na ulicu Canal, Tito otkrio da nije kadar objasniti to Alejandru, svom roaku. U svojoj sobi, ranije, bio je slagao zvukove, nastojei glazbom izraziti osjeaje koje je starac budio u njemu. Sumnjao je da e tu datoteku ikada odsvirati Alejandru.

Alejandro, kojeg nikad nije zanimala Titova glazba, sada ga je gledao, glatka ela izmeu kose do ramena s razdjeljkom po sredini, ne govorei nita, i paljivo je zaimaom ulio juhu prvo u Titovu zdjelicu, a zatim u svoju. Svijet izvan restoranskih prozora, iza rijei na crvenom plastinom kantonekom koje nijedan od njih nije znao proitati, bio je boje srebrna novia desetljeima zagubljena u ladici. Alejandro je bio sklon doslovnom shvaanju, vrlo talentiran no izrazito praktian. Upravo je zato bio izabran za egrtovanje kod sive Juane, njihove tetke, obiteljskog majstora krivotvoritelja. Tito je znao vui drevne mehanike pisae strojeve ulicama donjeg grada za Alejandra, nemogue teke maine kupljene u pranjavim skladitima s onu stranu rijeke. Bio je nabavljao njihove trake od tintom natopljene tkanine i terpentin koji je Alejandro koristio za ispiranje veine njihove tinte. Njihova rodna Kuba, uila ih je Juana, bila je kraljevstvo papira, birokratski labirint obrazaca, indigo-kopija u triplikatu - podruje kojim bi upueni mogli ploviti s pouzdanjem i preciznou. Uvijek s preciznou, u sluaju Juane, koja je, osobno obuena u bijelo obojenim podzemnim katovima zgrade iji su gornji katovi pruali uzak pogled na Kremlj. On te plai, taj starac, ree Alejandro. Alejandro je nauio Juaninih tisuu trikova s papirima i ljepljivim trakama, vodenim igovima i tambiljima, njezinu magiju u improviziranim tamnim komorama i mranije tajne koje ukljuuju imena djece koja su umrla u povojima. Tito je katkada nosio, mjesecima zaredom, raspadajue novanike nabreknute od komadia identiteta koje je Alejandrovo egrtovanje generiralo, a dugotrajna blizina njegova tijela oduzimala im je svaki trag novine. Nikada nije dotaknuo kartice i presavijene papire koje bi toplina i kretanje njegova tijela' tako uvjerljivo izlizali. Alejandro bi, vadei ih iz umrljanih konatih okvira, nosio kirurke rukavice. Ne, ree Tito, ne plai me. Premda zapravo nije bio siguran; strah je bio jedan dio toga, ali nije mu se inilo da se plai samoga starca. Moda bi trebao, roae. Snaga Juanine magije izblijedjela je, znao je Tito, zbog novih tehnologija i sve veeg vladinog naglaska na sigurnost pod kojom se podrazumijevala kontrola. Obitelj se sada manje oslanjala na Juanine vjetine, dobivajui veinu svojih dokumenata od drugih, onih bolje prilagoenih sadanjim potrebama. Alejandru, znao je Tito, nije bilo ao zbog toga. S trideset godina, osam vie od Tita, doao je do toga da smatra

ivot u obitelji u najboljem sluaju dvojbenim blagoslovom. Crtei koje je Tito vidio, privren ljepljivom trakom, kako bi izblijedjeli na suncu, za prozore Alejandrova stana, bili su dio toga. Alejandro je lijepo crtao, inilo se bilo kojim stilom, a izmeu njih dvojice dolo je do meusobna razumijevanja, neizreena, da je Alejandro poeo prenositi suptilnosti Juanine magije u centar, u svijet galerija i kolekcionara. Carlito, imenovao je Alejandro sada jednog ujaka, oprezno, dodajui Titu bijelu porculansku zdjelicu masne, mirisne topline. to ti je Carlito rekao o njemu? Da govori ruski. Oni su razgovarali na panjolskom. Da ako mi se obrati na ruskom, mogu odgovoriti na ruskom. Alejandro je podignuo jednu obrvu. I da je poznavao naeg djeda, u Havani. Alejandro se namrtio, njegova bijela porculanska lica lebdjela je iznad njegove juhe. Amerikanac? Tito je kimnuo. Jedini Amerikanci koje je na djed poznavao u Havani bili su iz CIAe, ree Alejandro, sada tie, premda u restoranu nije bilo nikoga osim konobara koji je itao neki kineski tjednik na svom tronocu iza blagajne. Tito se prisjetio kad je iao sa svojom majkom do kineskog groblja iza Calle 23, nedugo prije nego to je doao u New York. Neto su uzeli iz kosturnice ondje, iz jedne od malih kuica za kosti, i Tito je to isporuio negdje drugdje, ponosan na svoj zanat. A u smrdljivom zahodu iza restorana u Maleconu 4 prelistao je dokumente, u njihovu pljesnivu omotau od gumiranog platna. Nije imao pojma to su bili, sada, no znao je da su bili tipkani na engleskom koji je tada jedva umio proitati. Nikome to nikad nije rekao, a sada nije rekao ni Alejandru. Njegove noge, u crnim izmama Red Wing, jako su ga zeble. Zamislio se kako uiva uranjajui u duboku japansku kupku od iste ove paje juhe. On izgleda kao oni mukarci koji su nekada stajali u eljezarijama u ovoj ulici, rekao je Alejandru. Starci u starim kaputima, koji nemaju drugog posla. eljezarije na Canalu sada su nestale, zamijenili su ih duani mobitela i krivotvorene Prade. Kad bi Carlitu rekao da si vidio isti kombi dvaput, pa ak i istu enu, rekao je Alejandro povrini svoje juhe koja se puila, on bi poslao nekog drugog. Protokol to zahtijeva. I njihov djed je nestao, tvorac tog protokola, kao i oni starci du ulice

Canal. Njegov zamreno protuzakonit pepeo bio je razasut, jednog hladnog travanjskog jutra, s trajekta za Staten Island, ujaci su titili ritualne cigare od vjetra, dok su se stalni depari na tom plovilu drali dobrano odostraga, podalje od onoga to su ispravno protumaili kao vrlo privatnu aktivnost. Nita se nije dogodilo, ree Tito. Nita to bi ukazivalo na bilo kakav interes. Ako nas netko plaa da prosljeujemo tom ovjeku krijumarenu robu - a prirodom naeg posla mi ne prosljeujemo nita drugo - onda to sigurno interesira jo nekoga. Tito preispita postavke logike svog roaka i ustanovi da imaju smisla. Kimnuo je. Zna za izraz nabavi si ivot, roae? Alejandro se prebacio na engleski. Svi mi trebamo ivote, Tito, kad-tad, ako kanimo ostati ovdje. Tito nije rekao nita. Koliko isporuka, do sada? etiri. Previe. Jeli su juhu utke, zatim, sluajui kamione kako tutnje po metalu du Canala. Kasnije, Tito je stajao pred dubokim umivaonikom u svojoj jedinoj visokoj sobi u Chinatownu, perui zimske arape Wooliteom. arape mu vie nisu bile toliko neobine same po sebi, ali njihova teina, dok su bile mokre, jo ga je uvijek udila. A ipak su ga noge katkada zeble, usprkos razliitim ulocima za izolaciju iz Second-hand duana na Broadwayu. Sjeao se sudopera u stanu svoje majke u Havani. Plastina boca napunjena biljnim sokom henequena koji je koristila kao deterdent, spuva od grubih vlakana iz unutranjosti iste biljke, te omanja limenka ugljena. Sjeao se siunih mrava koji su brzali rubom sudopera njegove majke. U New Yorku, istaknuo je jednom Alejandro, mravi se kreu mnogo sporije. Jedan drugi roak, preseljen iz New Orleansa nakon poplave, govorio je o tome kako je vidio uskomeanu, svjetlucavu kuglu crvenih mrava u vodi. Tako su mravi izbjegavali utapanje, inilo se, a Tito je, kad je uo tu priu, pomislio kako je i njegova obitelj takva dok pluta Amerikom, ne toliko mnogobrojna no uivajui jednaku podrku svojih lanova na nevidljivoj splavi svog zanata, protokolu.

Katkad bi gledao vijesti na ruskom, na Russian Network of America na svom Sonyjevom plazma televizoru. Glasovi voditelja poeli su zadobivati snoliku, podmorsku kvalitetu. Pitao se je li to taj osjeaj kad pone zaboravljati neki jezik. Smotao je svoje arape, istisnuo vodu i sapunicu iz njih, ispraznio i ponovo napunio umivaonik, vratio ih natrag da ih ispere i obrisao ruke o staru majicu kratkih rukava koju je koristio umjesto runika. Soba je bila kockasta, bez prozora, s jednostrukim elinim vratima i bijelim zidovima od gipsanih ploa. Visoki strop bio je od golog betona. Ponekad bi leao na svom madracu zurei uvis i pogledom pratio rubove nestalih ploa od iverice na njemu, fosilne otiske koji su datirali od izlijevanja poda na gornjem katu. Nije bilo drugih stanara. U susjedstvu na njegovu katu bila je tvornica u kojoj su korejske ene ivale djeju odjeu i jo jedna manja firma, neto u vezi s internetom. Njegovi ujaci iznajmljivali su to mjesto. Kad bi im ustrebao prostor za obavljanje izvjesnih vrsta poslova, Tito bi kojiput prespavao kod Alejandra, na Ikeinu kauu svog roaka. Njegova soba je imala umivaonik i zahod, elektrino kuhalo, madrac, njegovo raunalo, pojaalo, zvunike, klavijaturu, Sonyjev televizor, glaalo, dasku za glaanje. Njegova je odjea visjela na prastaroj eljeznoj vjealici na kotaima, spaenoj s plonika na ulici Crosby. Pored jednog zvunika stajala je plava vazica iz kineske robne kue na Canalu, krhka stvarica koju je potajno posvetio boginji Oun, onoj koju kubanski katolici znaju kao nau Gospu od milosra, u Cobreu. Ukljuio je svoju Casio klavijaturu, dodao toplije vode arapama koje su se ispirale, privukao dugonogu redateljsku stolicu na sklapanje blie umivaoniku i popeo se na nju. Balansirajui na visokoj nestabilnoj stolici iz te iste robne kue na ulici Canal, ugnijezdio se na sjedalo od crnog platna i spustio stopala u vodu. S Casiom na bedrima, zatvorio je oi i dotaknuo tipke, traei ton nalik potamnjelom srebru. Bude li svirao dobro, ispunit e Ouninu prazninu.

3.

VOLAPUK
MILGRIM JE, U KAPUTU PAUL STUARTOVU KOJI JE MJESEC dana prije ukrao iz restorana brze hrane na Petoj aveniji, gledao kako Brown otkljuava prevelika, elikom obloena vrata parom kljueva izvaenih iz prozirne Ziploc vreice, upravo onakve vrste vreice kakvu je Dennis Birdwell, Milgrimov diler iz East Villagea, koristio za pakiranje meta. Brown se uspravio, fiksirajui Milgrima svojim uobiajenim pogledom punim opreznog prezira. Otvori, naredio je, premjestivi teinu s jedne na drugu nogu. Milgrim je to uinio, drei nabor kaputa izmeu svoje ake i kvake na vratima. Vrata su se irom otvorila prema mraku i crvenom indikatoru ukljuenosti na neemu za to je Milgrim pretpostavio da je raunalo. Uao je prije nego to ga je Brown stigao gurnuti. Koncentrirao se na siunu tabletu Apaurina koja mu se topila pod jezikom. Dola je do one faze kad je bila tu, ali nije bila tu, puka arina toka hrapavosti koja ga je podsjeala na mikroskopske ljuske na krilima leptira. Zato to tako zovu? upitao je Brown odsutno kad je neugodno snaan snop iz njegove rune svjetiljke poeo metodiki ispitivati sadraj prostorije. Milgrim je uo kako su se vrata uz kljocaj zatvorila iza njih. Bilo je netipino za Browna da ita upita odsutno i Milgrim je to shvatio kao znak napetosti. Zovu to kako? Milgrimu se nije govorilo. elio se u potpunosti koncentrirati na trenutak kad njegova tableta pod jezikom promijeni fazu iz bitka u ne-bitak. Snop svjetlosti umirio se najednom od onakvih barsko-redateljskih stolaca koji je stajao pored neke vrste umivaonika za pazikue. Mjesto je mirisalo kao da netko tu ivi, ali ne neugodno. Zato to tako zovu? ponovio je Brown, odluno i zlokobno mirno. Brown nije bio tip ovjeka koji dobrovoljno izgovara rijei ili nazive koje dri ispod asti, bilo zbog njihove nedostatne ozbiljnosti ili zato to su bile strane. Volapuk, ree Milgrim, osjetivi kako je Apaurin najzad izveo svoj

nema-me trik. Kad si alju SMS-poruke, tipkaju na vizualnoj aproksimaciji ruske irilice. Koriste nae pismo i neke brojeve, ali samo one koji imaju najvie slinosti s irilinim slovima. Pitao sam te zato to tako zovu. Esperanto, ree Milgrim. To je bio jedan umjetni jezik zamiljen za univerzalnu komunikaciju. Volapuk je bio drugi. Kad su Rusi nabavili raunala, tipkovnice i prikazi na ekranu bili su na latinici, ne na irilici. Smislili su imitaciju koja je sliila irilici, ali s naim znakovima. Prozvali su je volapuk. Mislim da se moe rei da je to bio vic. No Brown nije bio takav tip ovjeka. Jebe to, rekao je odrjeito, njegov definitivni sud o volapuku, o Milgrimu, o tim IO-ovima koji su ga toliko zanimali. IO je bio Brownogovor, saznao je Milgrim, za ilegalnog olakavatelja, kriminalca iji su zloini olakavali zloine drugih. Dri ovo. Brown je Milgrimu dodao runu svjetiljku koja je bila nainjena od nazubljenog metala, profesionalno nereflektirajueg. Pitolj koji je Brown nosio ispod parke, uglavnom nainjen od kompozitne smole, bio je jednako nerefleksivan. Kao s cipelama i modnim dodacima, pomislio je Milgrim; netko isfura krokodila, sljedei tjedan furaju ga svi. U Brownogradu je bila sezona te nereflektirajue ne-boje. No vrlo dugaka sezona, bio je uvjeren Milgrim. Brown je navlaio par zelenih kirurkih rukavica od lateksa koje je izvadio iz depa. Milgrim je drao runu svjetiljku uperenu ondje gdje je Brown htio, uivajui u perspektivi koju mu je pruao Apaurin. Jednom je hodao sa enom koja je rado govorila da izlozi duana vojnih vikova predstavljaju himne mukoj bespomonosti. Gdje je Brownova bespomonost? Milgrim nije znao, ali sad se mogao diviti Brownovim rukama u kirurkim rukavicama, nalik morskim stvorenjima u kakvom bajkovitom vodenom kazalitu, dresiranima tako da oponaaju ruke opsjenara. Iz jednog depa izvadila su malu prozirnu plastinu kutiju, a iz nje su vjeto izvlaila neki majuni predmet vrlo svijetle plave i srebrne boje, koji je Milgrim nekako smatrao korejskim. Bateriju. Sve treba baterije, pomislio je Milgrim. ak i kakva god to bila zastraujua napravica koju je Brownova kohorta koristila za hvatanje IOovih SMS-poruka, ono malo to ih je bilo, kako dolaznih tako i odlaznih, iz zraka ove sobe. Milgrima je kopkala znatielja u vezi s tim jer, koliko je on znao, to ne bi trebalo biti mogue, ne bez prave bube za prislukivanje

u IO-ovu telefonu. A taj je IO, rekao je Brown, rijetko kada koristio isti telefon, ili broj, dvaput. Kupovao ih je i bacao redovito - to nije bilo nita vie od onoga to je radio Birdwell, kad bolje razmisli. Milgrim je gledao Browna kako klei pored vjealice za odjeu, pipajui rukama u rukavicama ispod jednog kraja njezina podnoja od lijevanog eljeza na kotaima. Milgrim je elio pogledati etikete na IOovoj odjei, nekoliko majica i crnoj jakni, no morao je osvjetljivati Brownove ruke. APC, moda, zakljuio je kiljei. Jednom je vidio tog IOa, kad su on i Brown sjedili u nekom lokalu s asopisima i sendviima na Broadwayu. IO je proao pored njih, s vanjske strane zamagljena izloga, a ak je i pogledao unutra. Brown je, zateen, friknuo, sikui ifre u svoje slualice s mikrofonom, a Milgrim nije shvatio, ispoetka, da je taj malia blagog izgleda s crnim konatim - okruglim eirom, sprijeda zadignutim, Brownov IO. Izgledao je, pomislio je Milgrim, kao verzija mlaeg Johnnyja Deppa neodreene rase. Brown je jednom spomenuo IO-a i njegovu obitelj kao kubanske Kineze, no Milgrim ga ne bi mogao etniki odrediti. Rekao bi da su Filipinci, kad bi ba morao, ali ni to nije bilo to. A govorili su i ruski. Ili su si SMS-ali na njegovoj aproksimaciji. Koliko je Milgrim znao, Brownovi ljudi nikada nisu presreli nikakav glas. Ti Brownovi ljudi, oni su brinuli Milgrima. Mnogo je stvari brinulo Milgrima, ni Brown nije bio zadnji meu njima, ali imao je poseban mentalni direktorij za Brownove nevidljive ljude. inilo se da ih ima previe, za poetak. Je li Brown drot? Jesu li ti, ma tko bili, koji su pratili te SMS-ove, drotovi? Milgrim je sumnjao u to. Brownovi bi ljudi po nainu rada bili isti federalci, inilo se Milgrimu, no ako je tome tako, to je onda Brown? Brown se, kao da odgovara na to neizreeno pitanje, oglasio tihim, zabrinuto zadovoljnim gunajuim zvukom, s mjesta gdje je kleao na podu. Milgrim je promatrao zelene rukavice na rukama-stvorenjima kako ponovno izlaze pod svoj kazalini reflektor, nosei neto mat, crno i djelomino prekriveno jednako mat i crnom ljepljivom trakom. Imalo je petnaest centimetara repa od mat crne ice s vlastitim komadom ljepljive trake i Milgrim je pretpostavio da moda koristi tu staru vjealicu iz Garment Districta 5 kao dodatnu antenu. Gledao je Browna kako stavlja novu bateriju, pazei da zadri snop svjetlosti na tome to Brown radi, a dalje od njegovih oiju. Je li Brown iz nekakve federalne slube? FBI? DEA? Milgrim je

nailazio na primjerke iz obje, i to dovoljno da ih upozna kao vrlo razliite (i meusobno neprijateljski nastrojene) sorte. Nije mogao zamisliti Browna ni u kojoj od njih. U zadnje vrijeme, meutim, zacijelo je bilo federalaca u oblicima za koje Milgrim nikada nije ni uo. No neto u vezi s Brownovim prividnim IQ-om, ne previsokim, kakvim ga je Milgrim procijenio, te stupnjem autonomije koji kao da je pokazivao u ovoj operaciji, kakva god ona bila, neprestano ga je kopkalo, ak i kroz skupo plaenu perspektivu Apaurina koju je trebao ve i samo zato da bi ondje stajao bez vritanja. Gledao je kako Brown vraa bubu ispod zahralog podnoja stare vjealice, oborene glave, usredotoen na zadatak. Kad je Brown ustao, Milgrim je vidio kako je sruio neto tamno s preke vjealice. Nije se uo nikakav zvuk kad je udarilo u pod. Kad je Brown uzeo runu svjetiljku i poeo se okretati, prolazei njome jo jednom preko stvari u IO-ovu vlasnitvu, Milgrim je ispruio ruku i dotaknuo drugu tamnu stvar koja je jo uvijek visjela ondje. Hladna mokra vuna. Neugodno blijetanje Brownove rune svjetiljke pronalo je malu vazu jeftinog izgleda, nainjenu od neeg sedefastog i plavog, koja je stajala pored jednog od zvunika IO-ova sterea. Snano plavo-bijelo diodno svjetlo davalo je lakiranoj povrini posude nestvarnu prozirnost, kao da u njoj zapoinje neki proces srodan fuziji. Kad se svjetlo ugasilo, Milgrimu se inilo da jo uvijek moe vidjeti vazu. Van odavde, objavio je Brown. Vani na ploniku, hodajui brzo prema Lafayetteu, Milgrim je zakljuio da je Stockholmski sindrom mit. Prolo je ve nekoliko tjedana, a on jo nije osjetio empatiju prema Brownu. Ni malice.

4.

U LOKATIV
POKRAJ STANDARDOVOG PREDVORJA NALAZIO SE RESTORAN OTVOREN cijelu no - dugaak lokal staklena proelja, sa irokim separeima tapeciranim mat crnim nabranim materijalom, ukraen kvrgavim falusima pet-est velikih San Pedro kaktusa. Hollis je gledala Alberta kako pomie svoju masu u kariranoj koulji du klupe preko puta njezine. Odile je bila izmeu Alberta i prozora. Si-ber-espas, ree Odile zagonetno, se izvre. Iz vra? to to? Si-ber-espas, ustvrdi opet Odile, se izokree. Rukama je izvela kretnju koja je podsjetila Hollis, na neki neodreeno uznemirujui nain, na kukiani model maternice koji je njezina uiteljica domainstva koristila kao nastavno pomagalo. Preokree se iznutra prema van, ponudio je Alberto u smislu pojanjenja. Cyberspace. Vonu salatu i kavu. Ovo zadnje, shvatila je Hollis nakon trenutka zbunjenosti, bilo je upueno njihovoj konobarici. Odile je naruila cafe au lait, a Hollis okruglo pecivo i kavu. Konobarica je otila. Mislim da se moe rei da je poelo prvog svibnja 2000, rekao je Alberto. to je poelo? Geohakiranje. Ili njegov potencijal. Vlada je tada objavila da e ukinuti ogranienje koritenja neega to je do tada bio iskljuivo vojni sustav. Civili su tada prvi put mogli pristupiti GPS geokoordinatama. Hollis je samo maglovito shvatila Philipa Rauscha da e pisati o raznim stvarima za koje su umjetnici otkrili da mogu raditi sa zemljopisnom duinom, irinom i internetom, pa ju je Albertov virtualni prikaz smrti Rivera Phoenixa zatekao. Sadje imala, nadala se, uvod u svoj lanak. Koliko si ih napravio, Alberto? I jesu li svi postumni, iako to nije pitala. Devet, ree Alberto. U Chateau Marmontu - pokazao je rukom preko Sunseta - sam vrlo nedavno dovrio virtualnu posvetu Helmutu Newtonu. Na mjestu njegova fatalnog sudara, na poetku kolnog prilaza.

Pokazat u ti to poslije doruka. Konobarica se vratila s njihovim kavama. Hollis je promatrala jednog vrlo mladog, vrlo blijedog Engleza kako kupuje utu kutiju American pirita od mukarca za blagajnom. Mladieva rijetka brada podsjetila ju je na mahovinu oko mramornog odvoda. Znai, ljudi koji odsjedaju u Marmontu, upitala je, nemaju pojma, nikako ne mogu znati to si uinio ondje? Ba kao to pjeaci nisu nikako mogli znati da gaze kroz usnulog Rivera na njegovu ploniku na Sunsetu. Ne, ree Alberto. Uope. Ne jo. Kopao je po platnenoj putnoj torbi na svom krilu. Izvadio je mobitel, srebrnom ljepljivom trakom privren za neki drugi komad omanje potroake elektronike. Ali s ovim... pritisnuo je neto na jednome od sjedinjenih ureaja, otvorio mobitel i poeo spretno tipkati palcem. Kad se ovo bude moglo nabaviti u paketu... Dodao joj je to. Mobitel i neto to je prepoznala kao GPS ureaj, no dio kuita potonjeg bio je odrezan, to je stvaralo dojam da iz njega raste jo neka elektronika, zarobljena ispod srebrne ljepljive trake. emu to slui? Pogledaj, rekao je. Zakiljila je prema malom ekranu. Prinijela ga blie. Vidjela je Albertova dlakava prsa, ali nekako stopljena sa sablasnim vertikalama, horizontalama, s nekakvim poluprozirnim kubistikim slojem. Blijedi krievi? Podignula je oi prema njemu. Ovo nije lokalizirani rad, rekao je. Nije prostorno oznaen. Iskuaj ga na ulici. Okrenula je trakom zalijepljeni hibrid prema Sunsetu, ugledavi otro definiranu, savreno ravnu povrinu bijelih krieva rasporeenih po nevidljivoj mrei, kako se prostiru du bulevara i u virtualnu daljinu. Njihove etvrtaste bijele okomice, otprilike u ravnini s plonikom, izgledale su kao da se nastavljaju, u sve mutnijoj i nekako podzemnoj perspektivi, ispod obronaka Hollywood Hillsa. Amerike rtve u Iraku, ree Alberto. Izvorno sam ga spojio s internetskom stranicom koja je dodavala nove krieve kako su se smrti prijavljivale. Moe ga odnijeti bilo kamo. Imam prezentaciju slika s odabranih lokacija. Razmiljao sam o tome da je poaljem u Bagdad, ali ljudi bi mislili da su to samo slike Bagdada obraene u Photoshopu. Pogledala ga je dok je crni Range Rover prolazio poljem krieva, na vrijeme da ugleda kako slijee ramenima.

Odile je provirila preko ruba svoje bijele zdjelice za doruak pune bijele kave. Kartografski atributi nevidljivog, rekla je spustivi zdjelu. Prostorno oznaeni hipermedij. Ova terminologija kao da je uveavala njezinu rjeitost na desetu; sad jedva da je imala ikakav naglasak. Umjetnik obiljeava svaki centimetar prostora, svake fizike stvari. Vidljivo je svima, na spravama poput ove. Pokazala je Albertov telefon kao da je njegov naduti trbuh srebrne ljepljive trake bremenit itavom budunou. Hollis je kimnula i vratila napravu Albertu. Vona salata i prepreno pecivo su stigli. I ti si kustosica te vrste umjetnosti, Odile, u Parizu? Posvuda. Rausch je bio u pravu, zakljuila je. O ovome se moglo pisati, premda je jo uvijek bila daleko od toga da shvati to. Mogu li te neto pitati? Alberto je ve dovrio pola svoje vone salate. Metodiki jelac. Zastao je s vilicom u zraku, gledajui je. Da? Kako ste znali da je gotovo s Policijskim satom? Pogledala ga je u oi i ugledala duboku usredotoenost zaljubljenika. Naravno, to je obino i bio sluaj kad bi je netko ve prepoznao kao pjevaicu kultnog benda iz ranih devedesetih. Oboavatelji Policijskog sata bili su praktiki jedini ljudi koji su znali da je taj bend postojao, osim radijskih urednika, povjesniara popa, kritiara i kolekcionara. Premda je, zbog sve bezvremenskije prirode glazbe bend i dalje stjecao nove oboavatelje. Oni koje je stekao, poput Alberta, esto su bili uasno ozbiljni. Nije znala koliko je on mogao imati godina kad se Policijski sat raspao, no to je isto tako moglo biti juer, to se ticalo njegova modula za fanatino oboavanje. Kako je njezin vlastiti modul za fanatino oboavanje vrlo raznolikih izvoaa jo uvijek zauzimao prilino centralno mjesto, razumjela je to, te je stoga osjetila odgovornost da mu prui poten odgovor, ma koliko nedostatan ispao. Nismo znali, u biti. Naprosto je bilo gotovo. Prestalo se dogaati na nekoj osnovnoj razini, premda ja nikad nisam shvatila kada se to tono dogodilo. Postalo je bolno oigledno. Pa smo odustali. Izgledao je otprilike onoliko zadovoljno time koliko je i oekivala da e biti, ali to je bilo istinito, koliko je ona znala, i najbolje to mu je mogla pruiti. Ni sama se nikad nije uspjela domisliti nekom jasnijem razlogu,

premda to u svakom sluaju nije bilo neto o emu je jo uvijek mnogo razmiljala. Ba smo bili izdali onaj CD s etiri pjesme i to je bilo to. Znali smo. Samo je trebalo malo vremena da nam sjedne. U nadi da e to biti sve, poela je razmazivati sirni namaz na jednu polovicu svog peciva. To je bilo u New Yorku? Da. Postoji li neki odreeni trenutak, neko odreeno mjesto, za koje bi rekla da se Policijski sat ondje raspao? Gdje je bend donio odluku da prestane biti bend? Morala bih razmisliti, rekla je, znajui da to zapravo nije ono to je trebala rei. Volio bih to napraviti, rekao je. Tebe, Inchmalea, Heidi, Jimmyja. Gdje god da ste bili. Kako prekidate. Odile se poela mekoljiti na rebrastom sjedalu, oigledno nemajui pojma o emu oni govore, to joj se nije svialo. Eenchmale? Namrtila se. to emo sve vidjeti dok sam ovdje, Odile? Nasmijeila se Albertu, nadajui se da mu daje znak da je intervju zavren. Trebam tvoje prijedloge. Trebamo se dogovoriti kada da te intervjuiram, rekla je Odile. I tebe, Alberto. Ali sada sam premorena. Trebam spavati. Odile je ispreplela prste to je bolje mogla oko bijele porculanske zdjelice. Njezini nokti izgledali su kao da ih je napalo neto s vrlo majunim zubima. Veeras, mi emo te pokupiti. Moemo bez problema vidjeti desetak radova. Srani udar Scotta Fitzgeralda, predloio je Alberto. Nie u ulici. Pogledala je nagurana, prevelika, sumanuto kiena slova nanesena zatvorski plavom tintom na obje njegove ruke i upitala se to znae. Ali on tada nije umro, zar ne? U Virginu, rekao je. Pored etno glazbe. Kad su pogledali Albertov spomenik Helmutu Newtonu, koji je sadravao mnogo monokromne golotinje u neodreenom Deco stilu da bi odao poast opusu svog subjekta, otpjeaila je natrag do Mondriana kroz onaj neobini, prolazni trenutak koji pripada svakom sunanom jutru u zapadnom Hollywoodu, kada nekakvo udno, vjeno obeanje klorofila i skrivenog toplog voa krasi uzduh, netom prije nego to se spusti pokriva od ugljinog dioksida. Onaj dojam neke daleke ljepote iz doba prije

istonog grijeha, prije tek neto malo vie od sto godina, ali u tom trenutku bolno prisutne, kao da je ovaj grad neto to se moe obrisati s naoala i zaboraviti. Naoale za sunce. Zaboravila ih je ponijeti. Spustila je pogled na pjege od pocrnjele vakae gume na ploniku. I na smee, be i vlaknaste ostatke oluje. I osjetila da taj obasjani trenutak prolazi, kao to uvijek mora.

5.

DVIJE VRSTE PRAZNOG

VRAAJUI SE IZ SUNRISE MARKETA NA BROOMEU NEPOSREDNO PRIJE zatvaranja, Tito se zaustavio da pogleda izloge Yohjija Yamamota na ulici Grand. Nekoliko minuta poslije deset. Ulica je bila posve pusta. Tito je pogledao u oba smjera. Nije bilo ak ni udaljenog utila taksija u pokretu, ni na jednoj strani. Zatim je vratio pogled na asimetrine revere nekakvog ogrtaa ili plata s gumbima. Ugledao je vlastiti odraz, tamne oi i tamnu odjeu. U jednoj ruci plastina vreica iz Sunrisea, sa svojim gotovo besteinskim teretom instant japanskih rezanaca u bijelim posudicama od stiropora. Alejandro ga je zafrkavao zbog njih, govorei da isto tako moe jesti bijele posudice, ali Tito ih je volio. Japan je planet dobroudnog misterija, izvor igara i anima i plazma televizora. Asimetrini reveri Yohjija Yamamota, meutim, nisu bili misterij. To je moda i on je vjerovao da je razumije. Ono s ime se katkada hrvao bilo je razumijevanje koje bi donekle moglo obuhvatiti kako skupocjenu prazninu izloga koji je sada gledao, tako i jednako, ali drugaije, prazna proelja duana kojih se sjeao iz Havane. Na tim izlozima nije bilo stakla. Iza svake grube zglobne metalne reetke nou bi jedna jedina fluorescentna cijev bacala podmorsku svjetlost. I nita nije bilo izloeno, bez obzira na dnevnu funkciju; samo paljivo pometeni podovi i zamrljani gips. Promatrao je svoj odraz kako lagano slijee ramenima u Yamamotovu izlogu. Otiao je dalje, sretan zbog svojih debelih suhih arapa. Gdje bi Alejandro sada mogao biti? upitao se. Moda u bezimenom baru na Osmoj aveniji u koji je rado zalazio, ispod Times Squarea, iji je neonski znak kazivao KRMA i nita vie. Alejandro se ondje dogovarao sa svojim kontaktima iz galerija; uivao je voditi kustose i prodavae umjetnina u taj crvenkasti polumrak, meu pospane portorikanske transvestite i nekoliko varalica s autobusnog kolodvora na pauzi. Titu se to mjesto nije svialo. Kao da je zauzimalo vlastitu reptilsku deltu u vremenu, bezizlazni kontinuum razvodnjenih pia i malodune tjeskobe.

Vrativi se u svoju sobu, vidio je da je jedna od arapa koje je ranije oprao pala s mjesta gdje ju je bio stavio da se osui, na vjealici s kotaima. Vratio ju je natrag.

6.

APAURIN
MILGRIM JE UIVAO U IZVRSNOJ JASNOI NITROGENOM PUNJENE OPTIKE Brownova austrijskog dalekozora, ali ne i u mirisu Brownove vakae gume, kao ni u njegovoj blizini u stranjem dijelu hladnog kombija za nadzor. Kombi je bio parkiran na Lafayetteovoj, gdje im ga je ostavio jedan od Brownovih ljudi. Brown je proao kroz crveno kako bi stigao do njega i zauzeo poloaj, nakon to mu je telefon na uhu rekao da se IO kree prema ovamo, ali sada je IO zurio u izlog Yohjija Yamamota, nepomino. to radi? odmaknuo je Brown dalekozor. Odgovarao je njegovom pitolju i runoj svjetiljci, iste sivkasto zelene neboje. Milgrim se nagnuo naprijed da dobije bolji nepotpomognuti pogled kroz svoju pijunku. Kombi Econoline imao ih je est, izbuenih u karoseriji, a svaka je bila prekrivena pominim komadiem crne plastike, privrenim pomou vijka. Podudarale su se s posve crnim podrujima raznih grafita naaranih s vanjske strane. Pod pretpostavkom da su to sve bili pravi grafiti, pitao se Milgrim, prikupljeni ostavljanjem kombija na ulici, bi li krinka kombija jo uvijek zavarala nekoga tko stvara te grafite? Koliko su stari bili ti natpisi? Jesu li oni urbani ekvivalent koritenja izvansezonske vegetacije za kamuflau? Gleda u izlog, rekao je Milgrim, bez veze i svjestan toga. Hoe ga sada slijediti kui? Ne, rekao je Brown. Mogao bi primijetiti kombi. Milgrim nije imao pojma koliko je Brownovih ljudi gledalo IO-a kako popunjava zalihe japanskih namirnica dok su oni ulazili u njegov stan i mijenjali bateriju na bubi. Taj svijet ljudi koji prate i promatraju druge ljude bio je nov Milgrimu, iako mu se inilo da je oduvijek znao da je on tu negdje, okolo. Viali biste ga u filmovima i itali o njemu, ali ne biste pomislili da ete morati udisati neiji kondenzirani dah u stranjem.dijelu hladnog kombija. Sad je bio Brownov red da se nagne naprijed, pritiui mekani rub dalekozora na hladnu, oroenu oplatu kombija, kako bi pomnije promotrio IO-a. Milgrim se dokono upitao, gotovo bahato, kako bi bilo da uzme neto, evo upravo sad, i zvizne Browna po glavi. ak se i osvrnuo po

stranjem dijelu kombija ne bi li ugledao neto to bi moglo posluiti, ali ondje nije bilo niega osim prevrnutih plastinih sanduka za mlijeko na kojima su obojica sjedila i presavijene cerade. Brown se, kao da ita Milgrimove misli, odjednom okrenuo od okulara dalekozora, prodorno ga pogledavi. Milgrim je trepnuo u nadi da zrai blagou i bezopasnou. to ne bi trebalo biti toliko teko, s obzirom na to da nikoga nije zviznuo po glavi jo od osnovne kole i da nije bilo vjerojatno da e to uiniti sada. Premda jo nikad nije bio u zatoenitvu, prisjetio se. Jednom e ve poslati ili primiti neto iz one sobe, ree Brown, a kad bude, ti e to prevesti. Milgrim je posluno kimnuo. Prijavili su se u New Yorker na Petoj aveniji. Spojene sobe, etrnaesti kat. inilo se da je New Yorker na Brownovoj listi. Ovo im je bio peti ili esti put da su odsjeli ondje. Veinu Milgrimove sobe zauzimao je brani krevet, postavljen nasuprot televizora instaliranog u ormari od panel ploa. Pikseli na drvenom furniru ormaria bili su preveliki, pomislio je Milgrim dok je skidao svoj ukradeni kaput i sjedao na rub kreveta. Bilo je to neto to je poeo zamjeivati, to kako stvari u visokoj rezoluciji dobiva samo na boljim mjestima. Brown je uao i izveo svoj trik s dvije kutijice, jednu na vrata, jednu na dovratak. Bile su iste sive nijanse kao i pitolj, runa svjetiljka i dalekozor. Uinio bi to i na svojim vratima, a sve to zato, koliko je Milgrim znao, da on, Milgrim, ne bi odluio otii dok Brown spava. Miligrim nije imao pojma to te kutije rade, no Brown mu je rekao neka ne dira vrata dok su one gore. Pa Milgrim nije. Brown je na Milgrimov cvjetni prekriva za krevet bacio neto to je Milgrimu sliilo pakiranju od etiri tablete Apaurina i vratio se u svoju sobu. Milgrim je uo kad se Brownov televizor upalio. Ta mu je glazba sad ve bila poznata: Fox News. Pogledao je nabubreni paketi. Nisu njega kutije na vratima drale ovdje. Podignuo ga je. APAURIN, pisalo je ondje, i 5 mg, i neto to je sliilo, da, japanskom pismu. Ili onome na to japanski slii kad ga dotjeraju za ambalau. Halo? Vrata izmeu njihovih soba jo su bila otvorena. Zvuk Brownovih prstiju na njegovu oklopljenom laptopu je prestao.

to je? to je ovo? Tvoj lijek, rekao je Brown. Pie Apaurin i ima neka japanska slova. To nije Apaurin. To je ista jebena stvar, rekao je Brown, opako usporivi svoj izgovor. Isti narkotik etvrte kategorije s DEA-ina jebenog popisa. Milgrim je pogledao nabubrenu ploicu. A sad jebeno zaepi. uo je kako je Brown opet poeo tipkati. Opet je sjeo na krevet. Apaurin? Njegov prvi nagon bio je da nazove svog ovjeka u East Villageu. Pogledao je telefon, znajui da se to ne radi. Drugi je bio da zamoli Browna da mu posudi svoj laptop da to provjeri na Googleu. DEA je imala stranicu sa svim proizvodima etvrte kategorije, ukljuujui i strane nazive. No s druge strane, pomislio je, ako je Brown stvarno federalac, onda moda nabavlja to udo od DEA-e. A posuivanje Brownova laptopa, znao je, nije bilo nita izglednije od telefoniranja Dennisu Birdwellu. I dugovao je Birdwellu novae, pod nezgodnim okolnostima. Jo i to. Odloio je ploicu na ugao najblieg nonog ormaria, poravnavi ga s rubovima koji su imali crne lukove ondje gdje su prethodnim gostima dogorjele cigarete. Oblik tih opekotina podsjeao ga je na lukove McDonaldsa. Upitao se hoe li Brown uskoro naruiti sendvie. Apaurin.

7.

BUENOS AIRES
HOLLIS JE SANJALA DA JE U LONDONU S PHILIPOM RAUSCHOM, DA brzo hodaju niz ulicu Monmouth prema igli na Seven Dials. 6 Nikad nije upoznala Rauscha, ali sada, kako to u snovima biva, on je ujedno bio i Reg Inchmale. Bio je dan, ali usred zime, nebo je posvuda bilo jednoliko sivo, i odjednom se skutrila pred zasljepljujuim karneval-, skim sjajem jer se iznad njih sputala cijela golema wurlitzerska 7 masa matinog broda iz Bliskih susreta tree vrste - filma koji se pojavio kad je imala sedam godina i koji je njezina majka voljela - ali sada ovdje, golem i svejedno kadar stati u uski prostor ulice Monmouth, nalik kakvom elektrinom elementu za grijanje reptila u kavezima, dok su se ona i Inchmale skutrili zablenuto zinuvi. No onda je taj Rausch-Inchmale rekao, naglo pustivi njezinu ruku, da je to ipak samo boini ukras, ma koliko velik bio, i da visi izmeu hotela s njihove desne strane i kafia s lijeve. I da, sad je jasno vidjela ice koje su ga drale, ali zvonio je telefon, kroz izlog oblinjeg duana, i vidjela je da je to nekakav terenski telefon iz Drugog svjetskog rata, njegova platnena torba bila je zamrljana svijetlom glinom, kao to su bile i manete od grube vune na hlaama Rauscha-Inchmalea... Halo? Rausch. Rausch i tebi, pomislila je s otklopljenim mobitelom na uhu. Los angelesko sunce glodalo je rubove Mondrianovih slojevitih zastora, Spavala sam. Moram razgovarati s. tobom. Istraivai su otkrili nekoga koga treba upoznati. Sumnjamo da ga Odile ve poznaje, ali Corrales ga sigurno zna. Tko je to koga Alberto zna? Bobby Chombo. Chombo? On je njihov kralj tehnikih asistenata, tim umjetnicima koji rade na lokacijama. Njihov geohaker. GPS signali ne mogu prodrijeti kroz zgrade. On zaobilazi prepreke. Triangulira s telekomunikacijskih tornjeva, s drugih sustava. Jako pametan.

Hoe da se naem s njim? Ako to ne moe srediti preko Corralesa, nazovi mene. Mi emo ovdje neto smisliti. Nije ju molio. Podignula je obrve u mraku, kimnula u tiini: Da, efe. Na zapovijed. Uslijedila je stanka. Hollis? Sjela je u mraku, u pomalo defanzivni turski sjed. Da? Kad bude s njim, posebno pazi na sve to bi se moglo ticati transporta. Transporta? Shema globalnog transporta. Osobito u vezi geoprostornog oznaavanja o kojem govore Odile i Corrales. Jo jedna stanka. I iPoda. iPoda? Kao sredstva za prenoenje podataka. Onako kao to ih neki ljudi koriste kao memoriju? Upravo tako. Bilo je neega u ovome, odjednom, to joj se uistinu nije svialo, i to na jedan posve novi nain. Zamislila je da je njezin krevet pustinja od bijelog pijeska. Neto je kruilo, skriveno, ispod povrine. Moda mongolski smrtonosni crv, jedan od Inchmaleovih izmiljenih kunih ljubimaca. U nekim trenucima najbolje je govoriti to manje moe, zakljuila je. Pitat u Alberta. Dobro. Jesi li se pobrinuo za raun ovdje, konano? Naravno. Priekaj, rekla mu je. Nazvat u recepciju na drugi telefon. Daj za deset minuta. Samo da provjerim. Hvala. Razgovarali smo o tebi, Hollis. Najneodreeniji oblik menaderskog mi. Da? Jako smo zadovoljni s tobom. Kako bi ti se svidio stalni posao? Osjetila je kako joj se mongolski smrtonosni crv pribliio izmeu pamunih dina. To je teko pitanje, Philipe. Morat u razmisliti o tome. Razmisli.

Zaklopila je telefon. Tono deset minuta kasnije sobnim telefonom nazvala je recepciju i primila potvrdu da je njezin raun, ukljuujui sve dodatne trokove, prebaen na Amex karticu na ime Philipa M. Rauscha. Rekla je da je prespoje na hotelski frizerski salon, otkrila da ima mjesta za jedan sat i naruila se za ianje. Bilo je tek prolo dva, to je znailo da je u New Yorku tek prolo pet, a u Buenos Airesu bila su dva sata kasnije. Izvukla je Inchmaleov broj iz svog mobitela, ali nazvala ga je s telefona u sobi. Javio se odmah. Reg? Hollis. U Los Angelesu sam. Jesi li usred veere? Angelina hrani Willyja. Kako si? Njihova jednogodinjeg sina. Angelina je bila argentinska supruga Rega Inchmalea, ije djevojako prezime je bilo Ryan i iji je djed bio voza broda na Rio Parana. Bila je upoznala Inchmalea dok je radila ili za Dazed & Confused ili neki drugi asopis. Hollis ih nikad nije nauila razlikovati. Angelina je o izdavanju asopisa u Londonu znala vie od ikoga koga se Hollis mogla sjetiti. Zamreno, priznala je. Kako si ti? Sve manje tako. Barem dobrim danima. Mislim da mi oinstvo lei. I ovdje je tako, ne znam, potpuno stara kola. Jo nisu nita ispjeskarili. Izgleda onako kao to je nekad izgledao London. Crno od ae. Ili New York, sad kad razmiljam o tome. Moe li mi neto pitati Angelinu? Hoe li sama razgovarati s njom? Ne, hrani Willyja. Samo je pitaj to, ako ita, zna o novom asopisu po imenu Node Node? eli biti kao Wired, ali ne smiju to rei. Mislim da je novac belgijski. Oni te hoe intervjuirati? Ponudili su mi posao. Sad sam na zadatku za njih, kao slobodnjak. Pitala sam se je li moda Angelina ula togod. Priekaj, rekao je. Moram ovo odloiti. Spojen je sa zidom spiralnim kabelom... ula je kako je odloio slualicu na neku povrinu. Spustila je svoj telefon i oslukivala poslijepodnevni promet na Sunsetu. Nije imala pojma gdje se zameo Odilein robot, no vladala je tiina. ula je kako Inchmale podie slualicu u Buenos Airesu. Bigend, rekao je.

Sa Sunseta ie zaula konice, udarac, lomljavu stakla. to si rekao? Bigend. Kao big i end. Reklamni magnat. Zavijanje automobilskog alarma. Onaj koji je oenio Nigellu? To je Saatchi. Hubertus Bigend. Belgijanac. Firma se zove Blue Ant. I? Ange kae da je tvoj Node Bigendov projekt, ako se uope radi o asopisu. Node je jedna od nekoliko malih firmi koje on ima u Londonu. Neto je imala s njihovom agencijom, dok je radila za onaj asopis, sad sam se sjetio. Nekakva svaa s njima. Cula je kako je alarm prestao, a zatim zavijanje sirene koja se pribliavala. to je to? upita Inchmale. Nesrea na Sunsetu. U Mondrianu sam. Jo uvijek koriste agente za odabir glumaca kako bi zaposlili none uvare? Tako se ini. Bigend plaa? Apsolutno, rekla je. Jako blizu je zaula jo jedno cviljenje konica, a tada je sirena, koja je bila postala vrlo glasna, utihnula. Ne moe sve biti loe, ree on. Ne, rekla je, ne moe. Moe li? Nedostaje nam. Trebala bi nam se ee javljati. Budem, Reg. Hvala. I hvala Angelini. Dovienja. Onda bok. Dok je prekidala vezu, pribliavala se jo jedna sirena. Ovaj put hitna, pretpostavila je. Odluila je da nee pogledati. Nije zvualo suvie strano, ali ona zaista nije htjela ba nita strano u tom trenutku. Savreno izotrenom Mondrianovom olovkom napisala je BIGEND velikim slovima u mraku, na etvrtastom komadu reljefnog Mondrianova papira za biljeke. Potrait e ga kasnije na Googleu.

8.

PLAENJE
GLEDALA JE ALBERTA KAKO SE TRUDI OBJASNITI KACIGU I LAPTOP Virginovu osiguranju. Dvojica neupadljivo uniformiranih slubenika nisu izgledala kao da ih osobito zanima lokalizirani rad. U tom trenutku, morala je priznati, nije zanimao ni nju. Alberto je imao nekakav uradak s Jimom Morrisonom koji joj je htio pokazati, gore na Wonderland Avenue, ali to je uope nije privlailo. ak i ako je nekako uspio zaobii ikoninu naroguenost Kralja gutera i usredotoiti s na, recimo, toke Raya Manzareka na parnim orguljama, ipak nije htjela biti prisiljena pisati o nevidljivim virtualnim spomenicima Doorsima, bilo kojemu od njih. Premda su, kao to je Inchmale nekoliko puta istaknuo dok su jo i sami bili u bendu, Manzarek i Krieger uinili uda da neutraliziraju supijanu neotesanost velike face. Stojei vani na veernjem zraku punom ugljinog dioksida, u tom maloprodajnom kompleksu na uglu Crescent Heightsa i Sunseta, gledajui Alberta kako uporno tvrdi da bi nju, Hollis Henry, stvarno trebali pustiti da vidi njegovu virtualnu izvedbu sranog napada Scotta Fitzgeralda, osjetila je kako se na nju sputa neka vrsta odvojenosti, neto vie od oputanja zbog, vrlo lako mogue, njezine nove frizure, koju je na njezino potpuno zadovoljstvo napravio armantan i talentirani mladi u Mondrianovu frizerskom salonu. Nije bio smrtonosan, Fitzgeraldov srani udar. Proputanje Albertove izvedbe istog nee biti smrtonosno za njezin lanak, isto tako. Ili proputanje njezine veine, s obzirom na to da ju je ve uspjela nakratko pogledati: mukarac u sakou od tvida koji se prima za prsa pored kromiranog anka u stilu moderne, s kutijom Chesterfieldsa u desnoj ruci. Kutija Chesterfieldsa bila je, zakljuila je, u malo veoj rezoluciji od ostatka prostora, koji je djelovao interesantno detaljizirano, sve do neuobiajenih oblika vozila vani na Sunsetu, ali nesnoljivost Virginova osiguranja prema svima koji navlae maske ili vizire nalik maskama na odjelu etno glazbe stala je tomu na kraj, a Hollis je brzo pruila vizir Albertu i pourila ravno van. Odile bi mogla biti dovoljno slatka da armira ta dva uvara, ali

podlegla je napadaju astme, rekla je, koju je izazvala ili zrakom noena biomasa u oluji prethodne noi, ili gotovo kritina masa raznih aromaterapijskih proizvoda na koje se nailazilo u Standardu. I ipak se taj mir sputao na Hollis, zaudo; ta neoekivana jasnoa, taj trenutak moda onoga to je pokojni Jimmy Carlyle, basist Policijskog sata iz Iowe, prije nego to je napustio ovu dolinu heroina, nazivao spokojem. U kojem je (tom miru) za sebe znala da je ona ta ena odreenog doba i povijesti koji su bili njezini, ovdje, noas, i to joj je bilo vie ili manje u redu, sve to zajedno, barem do trenutka u kojem ju je Node nazvao, proli tjedan, s ponudom koju nije mogla odbiti, niti, u stvari, razumjeti. Ako je Node bio, kao to ga je mladi ali metalni Rausch opisao, tehnoloki asopis s kulturnim sklonostima (tehnoloki asopis, kako je ona to vidjela, sa zanimljivim hlaama), je li iz toga doista slijedilo da bi nju, bivu pjevaicu Policijskog sata i povremenu nepoznatu novinarku, mogli zaposliti za ozbiljno mnogo novca kako bi pisala o tom obeshrabrujue kompjutorsko-treberskom umjetnikom trendu? Ali nije, govorilo je neto u nepominom sreditu njezina trenutka mira. Nikako nije. A sredinja anomalija toga bila je izraena, gotovo nedvojbeno razotkrivena, time to je Rausch ubacio ono oito nareenje da se upozna s Bobbyjem Chombom, tko god ili to god on bio, i da, kad ga upozna, pazi na neto u vezi s transportom, sa shemama globalnog transporta. To je, znala je, bilo to, to god to u ovom sluaju bilo, a vjerojatno nije imalo nikakve veze s Odile Richard ni s ostatkom tih ljudi. I tada, pogleda usmjerenog prema prometu na Sunsetu, ugledala je bubnjaricu Policijskog sata, Lauru Heidi Hyde, kako vozi neto za to je Hollis, koju nikad nisu zanimali auti, pomislila da je omanji terenac njemakog podrijetla. Kad bi bila potrebna jo neka potvrda, znala je da Heidi, s kojom nije razgovarala ve gotovo tri godine, sada ivi na Beverly Hillsu i radi u Century Cityju, te da ju je gotovo sigurno nakratko ugledala, upravo sad, kako se vraa kui na kraju dana. Faistiki seronje, protestirao je Alberto uzrujano, priavi joj s laptopom ispod jednog pazuha i vizirom ispod drugog. Izgledao je nekako previe ozbiljno da bi izgovorio takvo to i naas ga je zamislila kao lik u kakvoj grafiki pojednostavljenoj animaciji. U redu je, uvjeravala ga je. Stvarno, u redu je. Pogledala sam. Vidjela sam. Shvatila osnovnu zamisao. Trepnuo je prema njoj. Je li bio na rubu suza?

Bobby Chombo, rekla je kad su se smjestili u Hamburger Hamlet, kamo je rekla Albertu da ih odveze nakon Crescent Heightsa. Uznemirenost je naborala Albertovo elo. Bobby Chombo, ponovila je. Kimnuo je, sumorno. Koristim ga za sva svoja djela. Briljantan je. Promatrala je luaki detaljan rad od crnih slova na vanjskim stranama obje njegove podlaktice. Nije ih nikako uspijevala deifrirati. Alberto, to ti to zapravo pie na rukama? Nita. Nita? To je dizajnirao jedan umjetnik iz Tokija. Bavi se takvim abecedama, napravi ih apstraktnim dok ne postanu potpuno neitljive. Ovaj slijed znakova generiran je nasumino. Alberto, to ti zna o Nodeu, asopisu za koji piem? Europski? Nov? Jesi li poznavao Odile prije nego to se pojavila zbog ovoga? Ne. Jesi li ikad prije uo za nju? Da. Ona je kustosica. I ona je stupila u kontakt s tobom u vezi toga da se nae sa mnom, za NodeT Da. Njihov je konobar stigao s dvije Corone. Podignula je svoju, kucnula se s grliem njegove i otpila iz boce. Nakon stanke, on je uinio isto. Zato me to pita? Nisam radila za Node do sada. Pokuavam stei dojam o tome to oni rade, kako rade. Zato si me pitala za Bobbyja? Piem o tvojoj umjetnosti. Zato se ne bih raspitala o tehnikom dijelu? Alberto je izgledao kao da mu je nelagodno. Bobby, zapoeo je, stao. On je vrlo povuena osoba. Da? Alberto je izgledao nesretno. Vizija je moja i ja stvaram rad, ali Bobby mi ga hakira. Sloi ga da radi, ak i u zatvorenom prostoru. I instalira rutere. Rutere?

Trenutano svako djelo treba vlastitu beinu vezu. Gdje je za Rivera? Ne znam. Za Newtona je u koritu za cvijee. Fitzgeraldov je jako kompliciran, nije uvijek ondje. On ne bi htio razgovarati sa mnom? Mislim da mu se ne bi svidjelo ak ni to to si ula za njega. Namrtio se. Kako si ula? Moj urednik u Nodeu, u Londonu, onaj koji mentorira moj lanak? Zove se Philip Rausch. Rekao je da misli da ga ti poznaje, ali Odile vjerojatno ne. Ne zna ga ona. Moe li nagovoriti Bobbyja da popria sa mnom, Alberto? Tonije... On ne slua Policijski sat? Neto se u njoj zgrilo jer je odigrala tu kartu. Alberto se zahihotao. Hihot je iz njegova velikog tijela izaao utei poput mjehuria ugljinog dioksida. Nasmijeio joj se, opet sretan to je u drutvu zvijezde. Otpio je jo malo. Zapravo, rekao je, slua vas. Glazba Policijskog sata je neto oko ega smo se uspjeli zbliiti. Alberto, svia mi se tvoj rad. Svia mi se to sam vidjela. Raduje me to u vidjeti jo. Tvoj River Phoenix bio mi je prvo iskustvo tvog medija, i to snano. Lice mu je postalo vrlo mirno, kao da iekuje. Trebam tvoju pomo, Alberto. Jo nikad nisam pisala ovakav lanak. Pokuavam shvatiti kako stvari funkcioniraju u Nodeu, a Node od mene trai da razgovaram s Bobbyjem. Nema razloga da oekujem od tebe da ima povjerenje u mene... Imam, ree on, izrazito odmjerenom kadencom. Zatim: Stvarno imam, Hollis, samo to... Trznuo se. Ti ne zna Bobbyja. Priaj mi. O Bobbyju. Poloio je kaiprst na bijeli stolnjak, povukao crtu. Prekriio je drugom crtom, pod pravim kutom. GPS mrea, rekao je. Osjetila je kako su joj se sitne dlaice pomaknule na leima, tik iznad pojasa. Alberto se nagnuo naprijed. Bobby dijeli svoj stan na kvadrate u mrei. On sve gleda kroz linije GPS mree, tako podijeljeni svijet. I jest tako podijeljen, naravno, ali... Namrtio se. Ne eli dvaput prespavati u istom kvadratu. Kria ih, nikad se ne vraa u onaj gdje je ve

prespavao. Ti misli da je to udno? Ona je to svakako mislila, ali nije imala pojma to prolazi pod ekscentrino kod Alberta. Bobby je, pa, Bobby. udan? Definitivno. Teak. Ovo nije ilo u smjeru u kojem je eljela. Trebam saznati i vie o tome kako izrauje svoja djela. To bi trebalo upaliti, pomislila je. On se smjesta razvedrio. Stigli su njihovi burgeri. On je izgledao kao da eli odmaknuti svoj na stranu, za sada. Ponem s osjeajem za prostor, zapoeo je. S dogaajem, prostorom. Onda istraujem. Skupljam fotografije. Za Fitzgeralda, naravno, nije bilo slika tog dogaaja i bilo je vrlo malo toga u smislu svjedoanstava. Ali bilo je njegovih slika snimljenih otprilike u istom razdoblju. Biljeki o odjei, frizurama. Drugih fotografija. I sve to sam uspio pronai o Schwabsu. A o Schwabsu je bilo puno jer je to bio najslavniji dragstor u Americi. Dijelom zato to je Leon Schwab, vlasnik, stalno tvrdio da je ondje otkrivena Lana Turner, sjedila je na tronocu pored njegove fontane soda-vode. Ona je poricala da u toj prii ima istine i stvarno se ini da je to Schwab izmislio kako bi dovukao muterije u duan. Ali zbog toga su to mjesto dosta slikali za asopise. Puno detalja. A ti fotografije pretvori u... 3D? Nije bila sigurna kako bi to sroila. Zeza se? Ja napravim maketu svega. Kako? Sagradim virtualne modele, onda ih prekrijem povrinama, teksturama koje sam prikupio, ili kreirao sam, obino ba za to odreeno djelo. Svaki model ima virtualni kostur, pa mogu namjestiti i postaviti lik u njegov okoli. Koristim digitalnu rasvjetu da stavim sjene i odraze. Zakiljio je prema njoj kao da nastoji proniknuti slua li ga uope. Modeliranje je nalik stiskanju i razvlaenju gline. To napravim preko unutranje strukture zglobova - kostura s kraljenicom, ramenima, laktovima, prstima. Nije puno drugaije od dizajniranja likova za igre. Onda modeliram vie glava, s malice razliitim izrazima lica, pa ih kombiniram. Zato? Tako je suptilnije. Izrazi lica ne izgledaju umjetno ako napravi tako. Obojim ih, a onda svaku povrinu modela umotam u teksturu. Teksture skupljam. Neke moje teksture su prava koa, skenirana. S Riverom nisam

nikako uspijevao pogoditi kou. Na kraju sam kopirao jednu jako mladu Vijetnamku. Upalilo je. Ljudi koji su ga poznavali su tako rekli. Odloila je svoj burger i, progutala. Nisam zamiljala da radi sve to. Nekako sam mislila da se sve to jednostavno... dogodi? S... tehnologijom? Kimnuo je glavom. Da. esto to ujem. Sav taj posao koji moram odraditi izgleda nekako staromodno, arhaino. Moram namjestiti virtualnu rasvjetu, tako da sjene ispadnu tone. Onda nastupa odreena koliina punjenja atmosfere, za okoli. Slegnuo je ramenima. Izvornik postoji samo na posluitelju, kad zavrim, u virtualnim dimenzijama dubine, irine, visine. Ponekad pomislim da bi, kad bi posluitelj pao i sa sobom odnio moj model, taj prostor ipak jo uvijek postojao, barem kao matematika mogunost i da prostor u kojem ivimo... Namrtio se. Da? Moda funkcionira na isti nain. Opet je slegnuo ramenima i uzeo svoj burger. Ti me, pomislila je, ozbiljno plai. No samo je znaajno kimnula glavom i uzela vlastiti burger.

9.

HLADNI GRAANSKI RAT

PROBUDIO GA JE TON PORUKE. POSEGNUO JE ZA SVOJIM MOBITELOM u mraku, pogledao volapuk koji je brzo preao ekranom. Alejandro je bio vani, htio je ui. Bilo je dva i deset ujutro. Sjeo je, navukao traperice, arape, majicu. Zatim izme, ije vezice je paljivo zavezao: takav je bio protokol. Bilo je hladno u hodniku, kad je zakljuao vrata iza sebe, neto manje hladno u dizalu. U uskom, fluorescentno rasvijetljenom predvorju jednom je pokucao na ulina vrata, uo kako njegov roak kuca triput u znak odgovora, pa onda jo jednom. Kad je otvorio vrata, Alejandro je uao, obavijen oblakom hladnijeg zraka i mirisom viskija. Tito je zatvorio i zakljuao vrata iza sebe. Spavao si? Da, ree Tito, krenuvi prema dizalu. Bio sam kod Carlita, ree Alejandro pratei Tita u dizalo. Tito je pritisnuo gumb; vrata su se zatvorila. Carlito i ja imamo vlastiti posao. to je znailo, odvojen od obiteljskog posla. Pitao sam ga za tvog starca. Vrata su se otvorila. Zato si to uinio? Tito je otkljuao svoja vrata. Jer mi se inilo da me nisi ozbiljno shvatio. Uli su u mrak Titove sobe. Upalio je malu svjetiljku sa sjenilom, privrenu za njegovu MIDI klavijaturu. Da napravim kavu? aj? Zavarku? Iz vreice. Tito vie nije radio aj na ruski nain, iako je namakao vreice s ajem u jeftinom kineskom ajniku. Alejandro je sjeo na podnoje Titova madraca, koljena privuenih pred lice. Carlito kuha zavarku. ,Pije je sa liicom dema. Zubi su mu sjali pod svjetlou MIDI svjetiljke. to ti je rekao? Na je djed bio zamjenik Semenova, ree Alejandro. Tito je upalio elektrino kuhalo i napunio ajnik. Tko je to bio? Semenov je bio Castrov prvi savjetnik KGB-a.

Tito se osvrnuo prema svom roaku. Ovo je bilo pomalo nalik sluanju kakve bajke, premda ne posve nepoznate. I onda su djeca susrela leteeg konja, rekla bi mu njegova majka. I onda je djed susreo Castrova KGB savjetnika. Opet se okrenuo prema ajniku. Djed je bio jedan od manje oiglednih sudionika u formiranju Direccion General de Inteligencia. To ti je Carlito rekao? To sam ve znao. Od Juane. Tito je porazmislio o tome dok je stavljao ajnik na tednjak da zakuha. Tajne njihova djeda nisu mogle posve nestati s njim. Legende su rasle kao loza kroz obitelj poput njihove, a smetlite njihove zajednike povijesti, koliko god duboko bilo, bilo je i usko, ogranieno potrebom za tajnovitou. Juana, koja je tako dugo bila zaduena za proizvodnju potrebnih dokumenata, mogla je imati odreeni pregled. A Juana je, znao je Tito, bila najdublja od svih njih, najmirnija, najstrpljivija. Cesto ju je posjeivao, ovdje. Vodila ga je u supermarket EI Siglo XX kupiti malangu i boniato. Ve i umaci koje je pripremala za njih bili su mu neobini, ali od njezinih empanada osjeao se blagoslovljeno. Nikad mu nije priala o tom Semenovu, ali nauila ga je druge stvari. Bacio je pogled na posudu koja je sadravala Oun. to je Carlito rekao o starcu? Alejandro je pogledao preko svojih koljena. Carlito je rekao da u Americi traje rat. Rat? Graanski rat. Nema rata u Americi. Kad je djed pomagao osnovati DGI u Havani, jesu li Amerikanci ratovali s Rusima? To je bio hladni rat. Alejandro je kimnuo, a ruke su mu se podigle da zagrle koljena. Hladni graanski rat. Tito je zauo otar kljocaj iz smjera Ounine vaze, ali umjesto nje, pomislio je na Elegguu, Onoga koji otvara i zatvara putove. Opet je pogledao Alejandra. Ne prati politiku, Tito. Tito se sjetio glasova na Russian Network of America, koji su se nekako utapali, vukui njegov ruski sa sobom. Pomalo, rekao je. ajnik je poeo zvidati. Tito ga je maknuo sa tednjaka i brzo

presipao neto kipue vode u kineski ajnik. Zatim je ubacio dvije vreice aja i izlio ostalu vodu uobiajenim brzim pokretom. Stavio je poklopac. Nain na koji je Alejandro sjedio na njegovu krevetu podsjetio je Tita na uanje s njegovim kolskim prijateljima, u zoru, kad bi pokuavali prebaciti drveni zvrk s jedne kocke kaldrme na sljedeu, dok bi se dnevna vruina skupljala na ulici oko njih. Nosili su izglaane bijele kratke hlae i crvene alove. Je li se itko igrao zvrkovima u Americi? Ostavivi aj da se namae, sjeo je pored Alejandra na madrac. Razumije li kako je naa obitelj postala to to jest, Tito? Poelo je s djedom i s DGI-jem. Nije on dugo bio ondje. KGB je trebao vlastitu mreu u Havani. Tito je kimnuo. S bakine strane, oduvijek smo bili u Barrio de Colon. Juana kae od prije Batiste. Carlito kae da ljudi iz vlade trae tvog starca. Kakvi ljudi? Carlito kae da ga ovo ovdje, sada, podsjea na Havanu, na one godine prije nego to su Rusi otili. Sada nita nije uobiajena rutina. Veli mi da je taj starac bio kljuan u naem dolasku ovamo. To je bila velika magija, roae. Vea nego to bi na djed mogao izvesti sam. Tito se odjednom prisjetio mirisa dokumenata na engleskom jeziku, u njihovu pljesnivom omotau. Rekao si Carlitu da misli da je to opasno? Da. Tito je ustao da nalije dvije ae aja iz ajnika. I on ti je rekao da je naa obitelj pod obavezom? Nagaao je. Opet je pogledao Alejandra. I da posebno hoe ba tebe. Zato? Ti ga podsjea na svog djeda. I na svog oca, koji je radio za istog tog starca kad je umro. Tito je dodao Alejandru au aja. Gracias, ree Alejandro. De nada, ree Tito.

10.

NOVI DEVON
MILGRIM JE SANJAO O FLAGELANTSKOM MESIJI, O PSEUDOBALDUINU i gospodaru Ugarske, kadli je Brown posegnuo u vrue pliake njegova sna, zabio mu palce u ramena i prodrmao ga, snano. to je ovo? neprestano je ispitivao Brown, pitanje koje je Milgrim shvaao kao posve egzistencijalno, sve dok Brown nije ugurao te iste palce u zglob izmeu Milgrimove eljusti i lubanje, snano, to je proizvelo toliko estok stupanj nelagode da ga Miligrim isprva nije uspio prepoznati kao bol. Milgrim kao da je levitirao bez vlastite volje, usta otvorenih za vritanje, ali je Brown, u zelenim rukavicama, kao i uvijek u ovim intimnijim trenucima, pritisnuo svoju ruku preko njih. Namirisao je svjei lateks koji je prekrivao Brownov kaiprst. Druga ruka pokazivala mu je ekran BlackBerryja. to je ovo? Osobni digitalni asistent, umalo je odgovorio Milgrim, ali tada je zakiljio kroz suze, prepoznavi na ekranu BlackBerryja vrlo kratak uzorak volapuka IO-ove obitelji. Miris Brownove rukavice povukao se kad su se Milgrimova usta ostala neprekrivena. Vani sam, urno je preveo Milgrim. Jesi tu? Potpis A-L-E. Ale. To je sve? Nita. Drugo. Milgrimovi prsti masirali su zglobove njegove eljusti. Ondje su se nalazili veliki vorovi ivaca. Pruatelji prve pomoi koristili su taj zahvat na rtvama overdoziranja. Privuklo bi vau panju. Dva i deset, rekao je Brown gledajui ekran BlackBerryja. Sad zna da tvoja buba radi, primijetio je Milgrim. Promijenio si baterije; evo dokaza da radi. Brown se uspravio i vratio u svoju sobu, ne trudei se zatvoriti vrata. Nema na emu, pomislio je Milgrim lijeui natrag na krevet, otvorenih oiju, kako bi moda ponovo zamislio flagelantskog Mesiju. Ukradeni Paul Stuartov kaput sadravao je u svom bonom depu sa zaklopcem, pozamanu, meko uvezenu povijest revolucionarnog mesijanizma u srednjovjekovnoj Europi, iz 1961. Zbog obilnog podrtavanja crnim nalivperom, ovaj primjerak zadnji put je bio prodan za

3,50 dolara, moda ovjeku kojem je Milgrim ukrao kaput. Flagelantski Mesija, kako ga je Milgrim zamiljao, bio je neka vrsta jarko obojene akcijske figure u stilu Hieronymusa Boscha, izraene od nekog izuzetno dobrog japanskog vinila. vrsto umotan u uti ogrta, flagelantski Mesija kretao se tamnosmeim krajolikom koji su nastanjivale i druge figure, sve izraene od istog takvog vinila. Neke od njih bile su pod Boschovim utjecajem: recimo, golem i pokretan par golih guzova izmeu kojih je strio drveni tap velike strijele. Drugi su, poput flagelantskog Mesije, nicali iz ukradene povijesti koju je itao svake noi, ali na prilino cirkularan nain. Nikad ga prije nisu zanimale takve stvari, koliko se mogao sjetiti, ali sad ga je nekako umirivalo to to su mu snovi takvi. Vidio je IO-a, iz kojeg god razloga, kao Boschovu kreaturu s ptijom glavom koju proganjaju Brown i Brownovi ljudi, u smee zaogrnuta rulja raskreena na heraldikim zvijerima koje nisu ba bili konji, s uzvitlanim stjegovima iji su slogani bili ispisani na IO-ovu volapuku. Katkad bi danima putovali kroz stilizirane lugove na rubovima tog krajolika, primjeujui kratke bljeskove udnovatih spodoba u umovitoj sjeni. Katkad bi se Brown i flagelantski Mesija spojili pa bi se tada Milgrim budio iz snova u kojima je Brown kidao vlastito meso bievima ije su bodljikave kukice bile obojene istom sivkastom zelenom bojom njegova pitolja, rune svjetiljke i dalekozora. No ovo novo devonsko more, pliaci topli poput krvi u kojima su te vizije plivale, nisu pripadali tabletama za spavanje, ve Apaurinu, japanskom proizvodu prema kojem je Milgrim smjesta osjetio duboko potovanje. Bilo je u Apaurinu mogunosti, osjeao je, koje su se mogle otkriti samo daljnjom primjenom. Bilo je u njemu osjeaja mobilnosti koji mu je u zadnje vrijeme nedostajao - mada se pitao ima li to ikakve veze s injenicom to je zarobljen. Pojava Apaurina, meutim, olakala mu je shvaanje tog koncepta, zarobljenitva, i otkrivao je da ono boli. Uope nije bio u dobrom stanju kad se pojavio Brown, a netko s tabletama za spavanje i nareenjima nije se inio kao tako loa zamisao. Doista, podsjetio je Milgrim samog sebe, sada bi moda bio mrtav da nije bilo Browna. Takve su bile mogunosti napadaja, znao je, kad bi se prebrzo skinuo s lijekova. A izvori su, kad ovjek nema novca, najblae reeno bili problematini. Ali ipak. Koliko dugo netko moe oekivati da e ivjeti u zgrenom,

napetom zadahu Brownova usirenog testosterona? Mogli bi me nestati, rekla je verzija Milgrimova vlastitog glasa iz neke preostale tvrave njegove osobnosti. Moda nikad prije nije upotrijebio taj glagol na taj izrazito argentinski nain, ali sada je odgovarao. Ili bi mogao odgovarati, vrlo lako. to se ticalo njegova dotadanjeg ivota, onakva kakvim je bio postao, on je ve nestao. Nitko nije znao gdje se nalazi, osim njegova otmiara. Brown je uzeo njegove osobne dokumente. Milgrim nije imao gotovine, nije imao kreditnih kartica i spavao je u sobama sa sivkasto zelenim kutijama na vratima koje bi upozorile Browna kad bi pokuao otii. Najvanije, meutim, bilo je pitanje lijekova. Brown mu ih je davao. ak i kad bi Milgrimu polo za rukom da pobjegne, mogao bi otii s najvie jednodnevnom zalihom funkcionalnosti. Brown mu nikad ne bi dao vie od toga. Uzdahnuo je, gnijezdei se u toplo namrekanoj amnionskoj tekuini svoga stanja. Ovo je dobro. Ovo je vrlo dobro. Kad bi to barem mogao ponijeti sa sobom.

11.

BOBBYLAND
ISTONO NA LA BREAI ALBERTO JE UPRAVLJAO ASTEKI OBOJENIM VW-om s Hollis pored sebe. Bobby je agorafob, rekao joj je ekajui na semaforu iza crnog dipa Grand Cherokee Laredo s jako zatamnjenim staklima. Ne voli izlaziti. Ali ne voli ni spavati na istome mjestu dvaput, pa je to teko. Je li oduvijek bio takav? Cherokee je krenuo, a Alberto za njim. eljela je da nastavi govoriti. Znam ga zadnje dvije godine i ne bih ti mogao rei. Ima li neku reputaciju, u zajednici, zbog toga to radi? Ostavivi zajednicu neetiketiranom, u nadi da e on ispuniti poneku prazninu umjesto nje. On je najbolji. Bio je glavni strunjak za uklanjanje kvarova u jednom oregonskom poduzeu koje je radilo profesionalnu navigacijsku opremu, nekakve vojne stvari. Kae da su bili vrlo inovativni. Ali sada je ovdje i pomae vam izraivati vaa umjetnika djela Omoguuje nam. Da nema Bobbyja, ne bih mogao postaviti svoje radove na mreu. Isto vrijedi za ostale umjetnike koje ovdje poznajem. A to je s ljudima koji to rade u New Yorku, ili u Tulsi? Toga nema samo u Los Angelesu, zar ne? Globalno. To je globalno. Pa tko onda njima radi to to radi Bobby? Bobby je ukljuen u neke radove u New Yorku. Linda Morse, ona koja radi bizone u Noliti? Bobby. Ima ljudi koji to rade u New Yorku, Londonu, svuda. Ali Bobby je na, ovdje... On je neto kao... producent? Pouzdala se u to da e on shvatiti da misli na glazbu, a ne na film. Pogledao ju je. Tono tako, iako nisam siguran da bih elio da me citira. Neslubeno. On je kao producent. Kad bi netko drugi za mene radio to to radi Bobby, moj rad bi bio drugaiji. Drugaije bi dopirao do publike. Bi li onda rekao da bi umjetnik koji radi u tvom mediju i ima

cjelokupni skup Bobbyjevih vjetina bio... Bolji umjetnik? Da. Ne nuno. U analogiji sa snimanjem glazbe ima istine. Koliko toga je snaga materijala, umjetnika, a koliko vjetina i senzibilitet producenta? Priaj mi o njegovu senzibilitetu. Bobby je tehniar i na neki nain sklon doslovnom shvaanju mimetike, a da to i ne zna. Bobbyju se, shvatila je, ovdje nee priznati velik estetski utjecaj, koliko god on omoguavao. On hoe da to izgleda stvarno i ne mora se mnogo zamarati s tim to znai stvarno. To daje nekakvu snagu njegovu radu... Kao tvom River u? Najhitnije je to da, kad ne bih imao Bobbyja, ne bih mogao raditi nita u zatvorenim prostorima. ak i neke vanjske instalacije bolje funkcioniraju ako ih on triangulira s telekomunikacijskog tornja. Za Fitzgeralda u biti koristi Virginov RFID sustav. Izgledao je zabrinuto. Nee mu se svidjeti ako te dovedem. Da si ga pitao, rekao bi ne. Tako je. Pogledala je ulini znak kad su preli jedno raskrije; sada su se nalazili na Romaine, pored dugog niza niskih, bezlinih industrijskih zgrada uglavnom starijeg izgleda. Bilo je vrlo malo oznaka, kao da je ovdje pravilo bilo uredna anonimnost. Tuje vjerojatno bilo poduzea za skladitenje filmova, pretpostavljala je, za efekte, ak i poneki snimateljski studio. Teksture su bile neugledne, nostalgine: cigla, okreeni betonski blokovi, prozori i nadsvjetla s obojenim elinim stupovima po sredini, drveni elektrini stupovi koji su nosili masivne nizove transformatora. Izgledalo je poput svijeta amerike lake industrije onako kako su ga prikazivali 1950-ih godina u udbenicima o dravnom ureenju i graanskim dunostima. Sada se doimalo pusto, premda nije vjerovala da bi i po danu bilo mnogo prometnije. Alberto je skrenuo s Romaine, stao uz rub, parkirao, istegnuo se unatrag da dohvati svoju opremu, laptop i kacigu. Uz malo sree, moi emo vidjeti neki novi rad, rekao je. Izvan auta, sa svojim PowerBookom u torbi prebaenoj preko ramena, pola je za njim prema bezlinoj graevini od bijelog betona, uglavnom bez

prozora. Zaustavio se kod vrata od zelenih metalnih ploa, dodao joj svoje suelje i pritisnuo gumb ugraen u beton, dizajniran kao da je paranormalnim putem prenesen ovamo iz Standarda. Pogledaj onamo, rekao je uperivi prst ni u to posebno, prema gore i na desnu stranu vrata. Uinila je tako, pod pretpostavkom da je tu neka kamera, premda ju nije mogla vidjeti. Bobby, rekao je, znam da ne voli posjetitelje, a kamoli nepozvane, ali mislim da e eljeti nainiti izuzetak za Hollis Henry. Zastao je kao da vodi predstavu. Pogledaj. To je ona. Hollis se umalo nasmijeila u smjeru nevidljive kamere, no tada se umjesto toga poela praviti da je slikaju za neko reizdanje Policijskog sata. U ta je vremena imala zatitni znak, polunamrteni pogled. Kad bi prizvala to doba i nekako se opustila u njemu, taj bi se izraz lica mogao pojaviti sam od sebe. Alberto... Sranje... to to radi? Glas je bio tih, dolazio je niotkuda, lien rodne pripadnosti. Doveo sam Hollis Henry iz Policijskog sata, Bobby. Alberto... Tihom glasu kao da je ponestalo teksta. ao mi je, usprotivila se ona, pruajui ureaj s vizirom natrag Albertu. Ne elim vam se nametati. Ali Alberto mi je pokazivao svoju umjetnost, objanjavajui mi koliko ste vi vani za to to radi, i ja... Zelena vrata su zatropotala, otvorivi se nekoliko centimetara prema unutra. Plavi uvojak i jedno plavo oko izvirili su iza njih. Trebalo je izgledati smijeno, djetinjasto, ali njoj je bilo zastraujue. Hollis Henry, rekao je, glasom ne vie tihim, obnovljene rodne pripadnosti. Pojavio se ostatak Bobbyjeve glave. Imao je, kao i Inchmale, pravi arhaini rokerski nos. itavu Townshend-Moonovsku 8 kljuku. Ona ju je oduvijek smatrala problematinom samo u mujaka koji nisu postali pop-glazbenici; djelovala je, tada, na neki neobino izokrenut nain, afektirano. inilo se, barem njoj, kao da su uzgojili veliki nos samo zbog toga da bi nalikovali rock-glazbenicima. Jo udnije, moda, svi su oni imali sklonost raunovoe, radiolozi, to god bili - prema nemarnom uvojku na elu koji je na Muswell Hillu ili u ulici Denmark 9 tradicionalno iao uz njega. To je, jednom je zakljuila, zacijelo na jedan od dva mogua naina maslo frizera. Ili bi vidjeli rokerski meganos i uredili kosu iznad njega odazivajui se zovu povijesne tradicije, ili bi odvagnuli problem na neki nagonski, duboko frizerski nain, pa dospjeli do tog masivnog preklopa i

teine uvojka koji zastire oko pomou obinog osjeaja za ravnoteu. Bobby Chombo nije imao ba mnogo toga u predjelu brade, dodue, pa se moda radilo o ravnotei za to. Bobby, rekla je, ispruivi ruku prema njegovoj. Protresla je hladnu, mekanu ruku koja je ostavljala dojam da eli, premda smireno, biti bilo gdje drugdje. Nisam to oekivao, rekao je otvorivi vrata jo nekoliko centimetara. Zakoraila je oko njih, oko njegove nelagode, i prola pored njega. I nala se na rubu neoekivano velikog prostora. Pomislila je na olimpijske bazene i zatvorene terene za tenis. Rasvjeta, barem u sredinjem podruju, bila je snana kao na bazenu: polukugle od fasetiranog industrijskog stakla, objeene za poprene grede odozgo. Pod je bio betonski, pod slojem neke ugodno sive boje. Bila je to ona vrsta prostora koju je obino povezivala sa zgradama za filmske setove i rekvizite, ili za pomone snimateljske poslove. No ono to se ovdje gradilo, mada je moda bilo veoma veliko, nije bilo vidljivo golim okom. Sivi pod bio je obiljeen neime za to je pretpostavila da su dvometarski kvadrati mree, rastresito iscrtani nekakvim bijelim prahom nanesenim pomou jednog od onakvih rasprivaa kakvi se koriste na atletskim terenima. Ugledala je jednoga od njih, u stvari, lijevak umski zelene boje s jednim kotaem, naslonjen na nasuprotni zid. Ta se mrea, inilo se, nije savreno podudarala s kakvim god su se ve mrenim sustavom podudarali grad i ova zgrada, pa je upamtila da se o tome treba raspitati. U rasvijetljenom podruju stajala su dva sklopiva stola od est metara, siva, u pratnji ratrkanih Aeron-stolaca i kolica natovarenih PC-jevima. Njoj je to izgledalo kao radni prostor za dvadesetak ljudi, premda se inilo da nema nikoga osim tog nosatog Bobbyja. Okrenula se natrag prema njemu. Bio je odjeven u kriavo zelenu Lacoste golf-majicu, uske bijele hlae i par crnih tenisica s gumenim potplatima te neobino dugakim, otro zailjenim vrhovima. Moglo mu je biti trideset, zakljuila je, ne mnogo vie. Pomislila je da izgleda kao da je njegova odjea ia od njega; jo uvijek se vidio okomit nabor niz obje strane prednjice pletene pamune majice, bijele traperice nisu imale nijednu mrlju, ali sam Bobby je izgledao kao da mu treba tuiranje. Oprostite to sam dola nenajavljeno, rekla je, ali eljela sam vas

upoznati. Hollis Henry. Drao je ruke u prednjim depovima bijelih traperica. Izgledalo je kao da je ugurati ruke u te depove teak rad. Da, ta sam, rekla je. Zato si je doveo ovamo, Alberto? Bobby nije bio sretan. Znao sam da bi je ti volio upoznati. Alberto se pribliio jednome od sivih stolova i odloio svoj laptop i vizir. Iza stola, na podu, irokom, jarkonaranastom ljepljivom trakom, bilo je ugrubo skicirano neto nalik djejem crteu reketnog broda. Ako je dobro odmjerila veliinu etverokuta u mrei, zailjeni oblik bio je dug dobrih petnaest metara. Unutar njega bijele linije mree bile su izbrisane. Jesi li podignuo Archieja? Alberto je gledao u smjeru konture od naranaste ljepljive trake. Jesu ve animirali nove povrine? Bobby je izvukao ruke iz depova hlaa i protrljao si lice. Ne mogu vjerovati da si to uinio. Pojavio se ovdje s njom. To je Hollis Henry. Nije li to kul? Idem ja, ree ona. Bobby je spustio ruke, odmaknuo uvojak s ela i zakolutao oima uvis. Archie je gore. Mape rade. Hollis, ree Alberto, vidi. Drao je neto za to je pretpostavila da je Bobbyjev vizir za virtualnu stvarnost, a to nije bilo nimalo nalik neemu to se moe nai na ulinoj rasprodaji starudije. Beini. Prila mu je, uzela ga i stavila ga na sebe. Svidjet e ti se ovo, uvjeravao ju je. Bobby? Kad kaem jedan. Tri... dva... Upoznaj Archieja, ree Alberto. Tri metra iznad konture od naranaste ljepljive trake pojavio se svjetlucavi, sivkasto bijeli oblik gigantske lignje, ukupne duljine tridesetak metara, s pipcima koji su graciozno lelujali. Architeuthis, ree Bobby. Njezino jedino vidljivo oko bilo je veliko poput kotaa terenca. Koe, ree Bobby. Svaka povrina lignje odjednom je bila preplavljena svjetlou, potkoni pikseli promicali su tvorei uvrnute videoslike, stilizirani kanji, 10 velike oi likova iz anima. Bila je divna, smijena. Nasmijala se, oduevljeno. To je za jednu robnu kuu u Tokiju, rekao je Alberto. Iznad jedne ulice, u Shinjukuu. 11 Usred sveg onog neona.

Ovo se ve koristi za reklamiranje? Prila je Archieju i prola ispod njega. Beini vizir omoguivao je posve drugaiji doivljaj. Imam izlobu tamo u studenom, ree Alberto. Da, pomislila je, pogledavi uvis u beskrajnu jurnjavu slika du Archiejeve izduene povrine, River bi letio, u Tokiju.

12.

IZVOR
MILGRIM JE SANJAO DA SE NALAZI GOL U BROWNOVOJ SOBI, DOK JE Brown leao i spavao. Nije to bila obina golotinja jer je iz nje izbijala okultna aura nadnaravno intenzivne svjesnosti, kao da je njezin nositelj vampir iz romana Anne Rice, ili novopeeni korisnik kokaina. Brown je leao ispod New Yorkerovih plahti i jedne od onih be hotelskih deka kod kojih se sloj plastine pjene nalazi u sendviu izmeu slojeva antilopa od poliestera. Milgrim ga je promatrao s neim to mu se inilo blisko saaljenju. Brownove usne bile su lagano otvorene, a gornja je pomalo drhtala kod svakog izdisaja. Nije bilo nikakvog svjetla u Brownovoj sobi, osim crvenog indikatora pripravnosti na televizoru, ali Milgrimov auralni snoviti ja vidio je na nekoj posve drugoj frekvenciji, namjetaj i predmeti u Brownovoj sobi izgledali su kao snimke rune prtljage. Ugledao je Brownov pitolj i runu svjetiljku ispod njegova jastuka, kao i pravokutnik zaobljenih kutova pored njih, za koji je pretpostavio da je velik no na sklapanje (nedvojbeno one iste zelenkastosive boje). Bilo je neto neodreeno dirljivo u Brownu dok je tako spavao s tim omiljenim predmetima tako nadohvat ruke, neto djeje. Otkrio je da sebe zamilja kao Toma Sawyera, Browna kao Huckleberryja Finna, a ove sobe u New Yorkeru i u drugim hotelima u koje su se stalno vraali kao njihovu splav, s Manhattanom kao njihovim hladnim Mississippijem niz koji plutaju - kadli je odjednom opazio da se ondje, na ormariu od panel ploa, istovjetnom njegovu, koji je pruao smjetaj Brownovu televizoru, nalazi vreica. Papirnata vreica. Zguvana papirnata vreica. U njoj, razotkriveni monim auralnim vidom koji je posjedovao u njegovoj golotinji i koji je moda razgoliivao sve druge stvari, nalazili su se prepoznatljivi zaobljeni pravokutnici na farmaceutskoj ambalai s mjehuriima. Mnogo njih. Stvarno poprilian broj. Dobra zaliha, zbilja. Moda dovoljno za tjedan dana, ako ovjek tedi. Istegnuo se prema naprijed kao da ga vuku magneti ugraeni u kosti

lica - i naao se, ne osjetivi ba nikakav prijelaz, opet u vlastitoj pregrijanoj sobi bez zraka, vie ne nadnaravno gol, ve odjeven u crne pamune gae koje bi bilo dobro promijeniti, nosa i ela pritisnutih o hladno prozorsko staklo. etrnaest katova ispod, Osma avenija bila je praktiki prazna, osim utog pravokutnika taksija u prolazu. Obrazi su mu bili mokri od suza. Dotaknuo ih je, drhtei.

13.

KUTIJE
STAJALA JE ISPOD ARCHIEJEVA REPA UIVAJUI U POPLAVI SLIKA KOJE su se obruavale sa streliaste repne peraje prema vrhovima dva dugaka pipka za lov. Upravo je prolo neto nalik viktorijanskim djevojkama u donjem rublju, pa se upitala nije li to bio dio Piknika kod Hanging Rocka, filma koji je Inchmale volio semplirati na DVD-u za inspiraciju prije koncerata. Netko je bio skuhao prekrasno grudiastu kau od slika za Bobbyja i ona jo nije primijetila da se ponavlja. Samo je ila dalje. A stajanje ispod toga, s glavom prikladno utaknutom u beinu kacigu, omoguilo joj je da se pravi da ne uje Bobbyja kako razdraeno sike na Alberta to ju je doveo ovamo. Archie je sad izgledao kao da poskakuje zbog rascvjetane navale tihih eksplozija, bombi koje su se rasprskavale na pozadini crne noi. Podignula je ruke da umiri kacigu jer je nagnula glavu unatrag zbog jednog izrazito snanog plamsaja vatre i sluajno je naletjela na kontrolnu povrinu montiranu s lijeve strane vizira, iznad njezine jagodine kosti. Shinjuku lignja i njezina napuena koa su nestali. Iza mjesta na kojem je bila, kao da je njezin rep bio smjerokaz, visjelo je prozirno pravokutno tijelo od srebrnastog ianog okvira, vrsto a ipak nestvarno. Bilo je veliko, dovoljno dugako da se u nj parkira automobil ili dva te dovoljno visoko da se unutra ueta, a neto u vezi tih dimenzija doimalo se poznatim i banalnim. inilo se da se iznutra, takoer, nalazi jo neki oblik, ili oblici, no kako je sve bilo modelirano od icanog kostura, vizualno se sve spajalo, te je postajalo sve tee razabrati. Ba se okretala da upita Bobbyja to bi taj rad mogao postati, kadli joj je strgnuo kacigu s glave tako grubo da je umalo pala. Na to su ostali smrznuto stajati, s kacigom izmeu sebe. Bobbyjeve plave oi prijetei su je gledale, poput sovinih oiju, iza dijagonale plave kose, jako je podsjeajui na jednu odreenu fotografiju Kurta Cobaina. Tada im je Alberto oboma oduzeo kacigu. Bobby, rekao je, ti se stvarno mora smiriti. Ovo je vano. Ona pie lanak o lokaliziranoj umjetnosti. Za Node"

Node? Node Koji kurac je Node? asopis. Kao Wired. Samo engleski. Ili belgijski, doprinijela je ona. Ili iji ve. Bobby ih je oboje gledao kao da su ludi oni, a ne on. Alberto je kvrcnuo po kontrolnoj povrini koju je sluajno bila dodirnula. Ugledala je kako se jedna LED-ica gasi. Odnio je ureaj do bliega od dva stola i odloio ga. Lignja je udesna, Bobby, rekla mu je. Drago mi je to sam je vidjela. Idem ja sada. Oprosti to sam te uznemirila. Jebi ga, ree Bobby, uzdahnuvi rezignirano. Priao je drugom stolu, prekopao po razasutom neredu malenih razbacanih predmeta te podignuo kutiju Maribora i svijetloplavi Bic upalja. Gledali su ga kako pripaljuje, a zatim je zatvorio oi i duboko uvukao. Otvorivi oi, zabacio je glavu i izdahnuo, a plavi se dim uspinjao prema fasetiranim svjetlosnim instalacijama. Nakon jo jednog dima pogledao ih je preko cigarete, namrtivi se. Jebe me to, rekao je. Ne mogu vjerovati kako me to jako jebe. Uspio sam devet sati. Devet. Jebenih. Sati. Trebao bi pokuati s flasterom, predloio je Alberto. Okrenuo se prema Hollis. Ti si prije puila, obratio joj se, dok si bila u Policijskom satu. Prestala sam, rekla je. Koristila si flaster? Bobby je opet povukao dim Maribora. Na neki nain. Na koji nain? Inchmale je proitao izvorna svjedoanstva Engleza koji su otkrili duhan u Virginiji. Plemena na koja su naletjeli nisu ga puila, ne ovako kao mi. A to su radili? Bobbyjeve oi sada su izgledale znatno manje ludo, ispod svog slamnatog krova. Dio toga bilo je ono to bismo mi nazvali pasivnim puenjem, ali namjerno. Uli bi u ator i zapalili puno listova duhana. Ali druga stvar koju su radili bili su oblozi. Oblo...? Spustio je ono to je jo preostalo od Maribora. Nikotin se vrlo brzo upija kroz kou. Inchmale bi ti negdje zalijepio sveanj vlanog mljevenog lia duhana, ljepljivom trakom...

I prestala si na taj nain? Albertove oi bile su razrogaene. Ne ba. To je opasno. Kasnije smo otkrili da bi mogao ostati na mjestu mrtav zbog toga. Isto kao kad bi mogao apsorbirati sav nikotin iz jedne cigarete, to bi bilo vie od smrtonosne doze. Ali bilo je toliko neugodno da je nakon prvog ili drugog puta djelovalo kao neka vrsta averzijske terapije. Nasmijeila se Bobbyju. Moda pokuam, rekao je i otresao pepeo na pod. Gdje je on? U Argentini, rekla je. Svira? Poneka gaa tu i tamo. Snima? Ne, koliko ja znam. A ti se sada bavi novinarstvom? Ja sam uvijek pomalo pisala, rekla je. Gdje ti je zahod? U onom uglu. Bobby je uperio prst u smjeru suprotnom od onoga gdje je vidjela Archieja i ono drugo. Dok je hodala u naznaenom smjeru, promatrala je mreu na podu iscrtanu neime to je sliilo branu. Linije nisu bile savreno ravne, ve donekle. Pazila je da ne stane na koju i da je ne razmae. Zahod je imao tri kabine i pisoar od nehrajueg elika, koji je bio noviji od zgrade. Zakljuala je vrata, objesila torbu na kuku u prvoj kabini i izvukla svoj PowerBook. Dok se ukljuivao, ona se smjestila. Nala je, kao to je i bila prilino sigurna da hoe, Wi-fi. Bi li se voljela pridruiti beinoj mrei 72fofH00av? Bi, i jest, pitajui se kako to da se agorafobini izolacionistiki tehniar poput Bobbyja nije potrudio zatititi svoj Wi-fi, ali s druge strane, nju je uvijek udilo koliko ih mnogo ljudi ostavlja otvorenim. Imala je novu poruku, od Inchmalea. Otvorila ju je.
Angelina ponovno izraava zabrinutost zbog toga to te, ma koliko neizravno ili samo potencijalno, zapoljava Bigend, za to istie da se tonije izgovara "bej-dend", otprilike, ali malo tko to ini, pa ak ni on sam. Neto vanije, moda, jest to da je poslala e-mail svojoj dobroj prijateljici Mari u Dazedu i dobila odgovor, vrlo pouzdan, da je tvoj Node sigurno dobro uvan, s obzirom na to da ondje nitko nikada nije uo za njega. Drati asopis donekle u tajnosti dok ga ne izda bilo bi prilino udno, ali tvoj Node se ne pojavljuje ni na mjestima gdje bi se svaki asopis trebao pojaviti, pa ak i ako ga dre relativno tajnim.

X0X "male

Jo jedan dodatni sloj za njezinu kognitivnu disonancu, pomislila je dok je prala ruke. U zrcalu, njezina frizura iz Mondriana jo uvijek je funkcionirala. Stavila je PowerBook na spavanje i vratila ga u torbu. Kad je ponovo prela rasklimanu reetku od brana, zatekla je Alberta i Bobbyja kako sjede za jednim od stolova u Aeron stolcima. Ovi su izgledali pohabano, slijedom toga to su bili kupljeni za neko naknadno propalo mlado poduzee, zatim zaplijenjeni, stavljeni na aukciju, preprodani. Bilo je rupa u tamnosivoj prozirnoj mreici, na mjestima gdje su zapaljene cigarete dotaknule nategnutu tkaninu. Oblaci plavog dima lebdjeli su pod snanim svjetlima, podsjetivi je na koncerte na stadionima. Bobbyjeva koljena bila su privuena do njegove brade, a nepostojee pete njegovih kloniranih kedsica sa iljatim vrhovima zakaene za sivu mreicu Aeron stolca. U neredu na stolu kojem je okrenuo lea svog stolca razaznala je limenke Red Bulla, goleme vodootporne markere i razbacane stvarice nalik bombonima, koje je prilino nevoljko prepoznala kao bijele lego kocke. Zato bijele? Podignula je jednu sjedajui u svoj Aeron, okreui ga prema Bobbyju. Jesu li to smei M&M bomboni lokalizirane umjetnosti? Jesu li htjeli smee, upitao je Alberto iza nje, ili ba smee nisu htjeli? Bobby ga je ignorirao. Prije su ljepljiva traka. Zgodne su ako treba sklepati neku elektroniku a ne eli izraivati itavo kuite. Ako se dri jedne boje, vizualno ispadne manje zbunjujue, a bijela je najmanje naporna za oko i najlake je fotografirati komponente na takvoj pozadini. Kotrljala je lego kocku na dlanu. Ali moe li ih tako kupiti, jednu vreu samo bijelih? Posebna narudba. Alberto kae da si ti kao producent. Slae se? Bobby ju je prouavao iza svog uvojka. Na neki vrlo magloviti, previe generalizirani nain? Donekle. Kako si se poeo baviti time? Radio sam na komercijalnoj GPS tehnologiji. Upao sam u to jer sam mislio da elim biti astronom, pa su me onda fascinirali sateliti.

Najzanimljiviji nain promatranja GPS mree, to ona jest, to radimo s njom, to bismo mogli napraviti s njom, sve to kao da su predlagali umjetnici. Umjetnici ili vojska. To se openito dogaa s novim tehnologijama: najzanimljivije primjene se pojavljuju ili na bojnom polju, ili u galeriji. Ali ovo je na poetku bilo vojno. Naravno, rekao je, ali bile su i zemljopisne karte. Ta mrea je do te mjere elementarna. Za veinu ljudi je previe elementarna da bi je shvatili. Netko mi je rekao da se cyberspace izvre. Tako je ona to sroila. Naravno. I kad se jednom izvrne, vie nee biti cyberspacea, je li tako? Nikad ga nije ni bilo, ako gleda na taj nain. Bio je to nain na koji smo gledali kuda idemo, smjer. S tom mreom, mi smo ovdje. Ovo je druga strana ekrana. Upravo ovdje. Odmaknuo je kosu na stranu i zapiljio se u nju s oba plava oka. Onaj Archie, tamo... pokazala je u smjeru praznog prostora, ... objesit e ga iznad neke ulice u Tokiju. On je kimnuo. Ali ti bi to mogao uiniti i tako da on ipak ostane i ovdje, zar ne? Mogao bi ga staviti na dvije fizike lokacije. Mogao bi ga staviti na koliko god eli lokacija, zar ne? Nasmijeio se. Ali tko bi onda znao da je tu? Trenutano, da ti nismo rekli da je tu, ti to nikako ne bi mogla otkriti sama, osim kad bi imala njegov URL i njegove GPS koordinate, a kad bi ih imala, onda bi znala da je tu. Barem bi znala da je neto tu. To se mijenja, dodue, jer je sve vei broj mrenih lokacija na kojima se moe objaviti takav rad. Ako si prijavljena na jednu od njih, ako ima suelje - pokazao je kacigu - laptop i Wi-fi, onda krstari. Razmislila je o tome. Ali svaka takva mrena lokacija, ili posluitelj, ili... portal...? Kimnuo je. Svaki ti pokazuje drugaiji svijet. Alberto mi pokazuje mrtvog Rivera Phoenixa na ploniku. Netko drugi mi pokazuje, ne znam, samo lijepe stvari. Recimo, samo maie. Svijet kojim hodamo sastojao bi se od kanala. Nakrivila je glavu gledajui ga. Kanala? Da. A uzevi u obzir ono u to se televizijsko emitiranje pretvorilo, to

ne zvui ba dobro. Ali sjeti se blogova, kako se svaki od njih trudi opisati stvarnost. A trudi se? U teoriji. Dobro. Ali kad pogleda blogove, najvjerojatnije je da e stvarne informacije pronai na linkovima. To je kontekstualno, i to ne samo u smislu kome vode linkovi s tog bloga, nego i tko sve ima linkove na taj blog. Pogledala ga je. Hvala. Odloila je bijelu lego kockicu na stol pored ambalae neijeg novog iPoda, lijepe poput origamija. Upute i garancija jo su bile zavarene u svoju plastinu vreicu. Tanki bijeli kabel, tvorniki namotan, bio je u drugoj, manjoj vreici. Jarko uti pravokutnik, vei od lego kocke. Podignula ga je, prepustivi razmiljanje svojim prstima. Zato onda vie ljudi to ne radi? Na koji je nain to drugaije od virtualne stvarnosti? Sjea se kad smo svi mislili da emo se baviti time? uti pravokutnik bio je od upljeg lijevanog metala, prekriven sjajnom bojom. Dio neke igrake. Svi se i bavimo virtualnom stvarnou, svaki put kad pogledamo u ekran. To traje ve desetljeima. Mi to naprosto inimo. Nisu nam trebale naoale, rukavice. Dogodilo se samo od sebe. Virtualna stvarnost je bila jo konkretniji nain da saznamo kamo idemo. A da nas pritom ne uplai previe, zar ne? Lokacija, s druge strane, mnogi od nas ve se bave njime. Ali lokacijom se ne moe baviti samo pomou vlastitog ivanog sustava. Jednoga dana e moi. Internalizirat emo to suelje. Evoluirat e do toke u kojoj emo zaboraviti na njega. Tada e jednostavno etati ulicom... Rairio je ruke i nasmijeio joj se. U Bobbylandu, rekla je. Shvatila si. Preokrenula je utu stvaricu i ugledala MADE IN CHINA malim reljefnim tiskanim slovima. Dio kamiona igrake. Kutija na prikolici. Kontejner. Bio je to kontejner igraka. A to je prikazivao i onaj pravokutni volumen od ianog kostura, u punoj veliini. Transportni kontejner. Odloila je minijaturu pored bijele lego kocke, ne pogledavi ni jedno ni drugo.

14.

JUANA
SJEAO SE NJEZINA STANA U SAN ISIDRU, PORED VELIKOG eljeznikog kolodvora. Izloene ice ispresijecale su visoke zidove poput vinove loze, visjele su gole arulje, lonci i tave na snanim kukama. Njezin oltar ondje bio je labirint predmeta nabijenih znaenjem. Boice usmrene vode, napola sloeni plastini model sovjetskog bombardera, ljubiastouti vojniki varak za rame, stare boce s mjehuriima uhvaenima u staklu, zrak iz dana minulih prije sto godina ili vie. Te su stvari inile mreu, govorila je Juana, u blizini koje su se boanstva lake manifestirala. Naa Gospa od Guadalupe gleda sve to odozgo sa svoje slike na zidu. Taj oltar, poput ovoga ovdje u njezinu stanu u panjolskom Harlemu, bio je posveen ponajprije Onome Koji Otvara Put i Oun, ije uparene energije nikad nisu bile posve uravnoteene, nikad posve mirne. Robovima je bilo zabranjeno oboavanje njihovih domaih bogova, te su se prikljuili Katolikoj crkvi i poeli ih tovati kao svece. Svako boanstvo imalo je i drugo, katoliko lice, poput boga Babalaye, koji je bio Lazar, po Kristu uskrsnut iz mrtvih. Babalayin ples bio je Ples hodajuih mrtvaca. U San Isidru, duboko u dugakim noima, gledao je Juanu kako pui cigare i opsjednuto plee. Sada je bio ovdje s njom, svih tih godina kasnije, rano ujutro, sjedei pred njezinim njujorkim oltarom, jednako uredno obrisanim od praine kao to je bio i ostatak njezina stana. Oni koji nisu znali mislili bi da je to samo polica, no Tito je vidio da se ondje nalaze njezine najstarije boice, one s drevnim vremenskim prilikama uhvaenima u svojim srima. Upravo je bio zavrio s opisivanjem starca. Juana vie nije puila cigare. Ni plesala, pretpostavljao je, premda se ne bi okladio u to. Nagnula se naprijed i iz tanjuria na svom oltaru uzela etiri komada kokosova mesa. Prstima druge ruke prela je preko poda prije nego to je poljubila vrhove prstiju i njihovu posve simbolinu prainu. Zatvorila je oi, pomolivi se kratko na jeziku koji Tito nije razumio. Postavila je pitanje na tom jeziku, odlunim glasom, protresla komade kokosa izmeu spojenih dlanova i bacila ih na pod. Sjela je s

laktovima na koljenima, promatrajui ih. Svi su pali mesom prema raju. To govori o pravdi. Pokupila ih je i opet ih bacila. Dva gore, dva dolje. Kimnula je glavom. Potvrda. ega? Pitala sam to dolazi s tim ovjekom koji te mui. Mui i mene, takoer. Bacila je etiri komadia kokosa u kositreni Dodgersov ko za smee. Orishe nam ponekad mogu posluiti kao proroci, rekla je, ali to ne znai da e nam rei mnogo, pa ak ni da znaju to e se dogoditi. Pomaknuo se da joj pomogne kad je ustajala, ali odbila je njegove ruke. Nosila je haljinu sumorno sive boje s patentnim zatvaraem na prednjici, slinu uniformi, i usklaeni rubac za glavu, ili babuku, ispod koje je bila uglavnom elava. Oi su joj bile tamni jantar, s bjeloonicama utim poput slonovae. Sada u ti pripremiti doruak. Hvala. Bilo bi uzaludno odbiti, mada to nije ni elio uiniti. Polako se gegala prema svojoj kuhinji u sivim papuama koje kao da su ile uz njezinu institucijsku haljinu. Sjea li se stana tvog oca u Alamaru? Rekla je preko ramena iz kuhinje. Zgrade su izgledale kao da su od plastinih cigli. Da, rekla je, htjeli su da slii Smolensku to je vie mogue. Ja sam to smatrala perverznim od tvog oca, to to je ivio ondje. On je mogao birati, na kraju krajeva, a tako malo ih je to moglo. Ustao je da bi bolje vidio njezine stare ruke kako strpljivo reu kruh i po njemu razmazuju maslac da ga umetnu u malenu penicu, kako pune majuni aluminijski espresso aparat vodom i kavom, sipaju mlijeko u elini vr. On je imao izbora, tvoj otac. Moda i vie od tvog djeda. Osvrnula se, pogledavi ga u oi. A zato? Tvoj je djed bio vrlo moan na Kubi, premda potajno, dok su Rusi namjeravali ostati. Tvoj je otac bio prvi sin monika, njegov miljenik. Ali tvoj je djed znao, naravno, da e Rusi otii, da e se stvari promijeniti. Kad su otili, 1991., predvidio je posebno razdoblje, nestaice i oskudicu, predvidio je da e Castro posegnuti za samim simbolom svojih arhineprijatelja, amerikim dolarom, a naravno, predvidio je i vlastiti posljedini gubitak moi. Rei u ti jednu tajnu, ipak, o tvom djedu. Da? On je bio komunist. Nasmijala se. Bio je to udnovato djevojaki

zvuk u majunoj kuhinji, kao da se ondje moda nalazi jo netko. "Vie komunist nego santero. 12 Vjerovao je. Svi ti naini na koje su stvari propadale, pa i naini za koje smo mi znali, dok obini ljudi nisu mogli znati, a ipak, na svoj nain, on je vjerovao. On je, kao i ja, bio u Rusiji. On je, kao i ja, imao oi za gledanje. Pa ipak, vjerovao je. Slegnula je ramenima, nasmijeivi se. Mislim da mu je to davalo nekakav vei stupanj utjecaja, neku posebnu mo nad onima za koje smo se mi, preko njega, vezali. Oni su to uvijek osjeali u njemu, to da on moda vjeruje. Ne na tragini, klaunovski nain istonih Nijemaca, nego s neime nalik nevinosti. Miris preprenog kruha ispunio je kuhinju. Malenom pjenjaom od bambusa zapjenila je mlijeko kad se pribliilo vrenju. Naravno, nisu to nikako mogli dokazati. A i svi su se pravili da vjeruju, barem u javnosti. Zato kae da je on imao manje izbora? Glava velike obitelji ima obaveze. A mi smo ve tada bili drugaija vrsta obitelji, firma, kao to smo danas. On je stavio svoju obitelj ispred svoje elje za savrenijom dravom. Da se radilo o njemu samome, vjerujem da bi ostao. Moda bi danas bio iv. Smrt tvog oca, naravno, snano je utjecala na njegovu odluku da nas dovede ovamo. Sjedni. Donijela je uti posluavnik na maleni stol, s tostom na bijelom tanjuriu i velikom bijelom alicom cafe con leche. Taj ovjek, on je omoguio djedu da nas dovede ovamo? Na neki nain. to to znai? Previe pita. Nasmijeio joj se. Je li on CIA? Mrko ga je pogledala ispod sivog rupca. Blijedi vrh njezina jezika pojavio joj se u kutu usnica, pa nestao. Je li tvoj djed bio DGI? Tito je umoio i provakao komad svog tosta, razmiljajui. Da. Eto vidi, ree Juana, naravno da je bio. Protrljala je svoje izborane ruke jednu o drugu, kao da se eli rijeiti tragova neega. Ali za koga je radio? Sjeti se naih svetaca, Tito. Dva lica. Uvijek dva.

15.

PROBISVIJET
INCHMALE JE ODUVIJEK BIO PROELAV I STRASTVEN I INCHMALE je oduvijek bio u srednjim godinama - ak i kad ga je prvi put vidjela, kad je oboitia bilo devetnaest. Ljudi koji su stvarno voljeli Policijski sat obino su voljeli ili Inchmalea ili nju, ali rijetko oboje. Bobby Chombo, pomislila je dok ju je Alberto vozio natrag u Mondrian, bio je jedan od onih prvih. No to je bilo dobro, zapravo, jer je znailo da moe izloiti sve najbolje javne podatke o Inchmaleu ne razotkrivajui sebe, a zatim ih promijeati, pokupiti, predignuti, povui, sve kako bi on nastavio govoriti. Nikad nije pitala Inchmalea za doputenje, no uzimala je zdravo za gotovo da on to isto radi njoj. A nije kodilo ni to to je Bobby i sam bio glazbenik, premda ne u starom modalitetu sviranja-fizikog-instrumenta-i/ili-pjevanja. On je rastavljao stvari, semplirao ih, mijeao. Njoj je to bilo u redu, iako je poput generala Bosqueta kad je gledao juri lake konjice, bila sklona misliti kako to nije rat. Inchmale je to razumio, dodue, zapravo se i zauzeo za to im je postalo digitalno mogue izvui samo gitaru iz opskurnih, starih garage stvari i razvui je kao to ludi draguljar izduuje vrsti viktorijanski pribor za jelo, u neto nalik kukcu, postfunkcionalno krhko i neuroloki opasno. Ujedno je pretpostavljala da Bobbyjeva mahnitost za Mariborom ide njoj u prilog, iako je opazila da je poela brojati njegove cigarete i brinuti, kako se pribliavao kraju svoje kutije, o tome da bi i ona zapalila jednu. Pokuala je odvui svoje misli od toga srui Red Buli sobne temperature, iz prethodno neotvorene limenke koju je iskopala iz darmara na stolu, no od toga su joj se samo oi iskolaile od kofeina, ili moda taurina, drugog slavnog sastojka tog pia, koji se navodno dobiva iz testisa bikova. Bikovi su uglavnom izgledali smirenije nego to se ona sada osjeala, ili se moda radilo o kravama. Nije ba raspoznavala stoku. Prianje Bobbyja Chomba o sempliranju pomoglo joj je da donekle shvati njega, njegove iritantne cipele i uske bijele hlae. U biti, on je bio DJ. Ili nalik DJ-u, u svakom sluaju, a to je bilo najhitnije. Njegov dnevni posao, rjeavanje problema u navigacijskim sustavima, ili to ve, takoer

je na neki nain imalo smisla. Bila je to, najee, treberska strana onih koji nalikuju DJ-ima i najee ona strana koja je plaala stanarinu. Ili ju je ta njegova trebersko-hipsterska strana tako jako podsjetila na Inchmalea, ili pak to to je on bio onaj tip dripca s kojim se Inchmale uvijek znao tako efikasno .nositi. Jer je, pretpostavljala je, Inchmale i sam vie-manje bio takva vrsta dripca. Prolo je bolje nego to sam oekivao, rekao je Alberto, prekinuvi je u razmiljanju. On je teka osoba za upoznavanje. Jednom sam bila na koncertu u Silverlakeu, prije par godina, na onome to zovu reggaeton. Nekakav spoj reggaea i salse. Da? Chombo. DJ je bio velika faca na toj sceni: E1 Chombo. To nije Bobby. Slaem se. Ali zato je na bijelac Bobby isto Chombo? Alberto se nasmijeio. On voli da se ljudi to pitaju. Ali njegov Chombo je nekakav softver. Softver? Da. Odluila je da se o tome ne isplati mnogo mozgati, trenutano. "On spava tamo? Ne izlazi ako ne mora. Rekao si da ne eli spavati dvaput u istom kvadratu one mree. To mu nikad nemoj spomenuti, dobro? I ima gae? Kao DJ? On podcasta, rekao je Alberto. Njezin mobitel je zazvonio. Halo? Reg. Ba sam mislila na tebe. A zato? Drugi put. Dobila si moj e-mail? Jesam. Angelina me zamolila da te nazovem, da ponovo izrazim zabrinutost. Ponovo-ponovo. Shvatila sam poruku, hvala. Mislim da ne mogu uiniti mnogo u vezi s tim, dodue, osim ovoga to radim, i vidjeti to e se dogoditi.

Ide li ti na nekakav seminar? upitao je. Zato? Upravo si zazvuala netipino filozofski. Vidjela sam Heidi neto prije. Kriste, ree Inchmale. Je li hodala na stranjim nogama? Provezla se pored mene u jako lijepom autu. Kretala se u smjeru Beverly Hillsa Ona se kretala u tom smjeru jo u poroajnom kanalu. Nisam sama, Reg. Moram ii. Boki. Otiao je. To je bio Reg Inchmale? upitao je Alberto. Da, to je bio on. Veeras si vidjela Heidi Hyde? Da, dok su tebe gnjavili u Virginu. Provezla se pored nas Sunsetom. Ide, ree Alberto. Koja je vjerojatnost za to? Statistiki, tko zna? Subjektivno, meni se to ne ini toliko udno. Ona stanuje na Beverly Hillsu, a radi u Century Cityju. Radi to? Neto u poduzeu svog mua. On je porezni odvjetnik. Ima vlastito produkcijsko poduzee. Brr, rekao je Alberto nakon stanke, stvarno ima ivota poslije rocka. Budi siguran da ima, uvjerila ga je. inilo se da je Odilein robot umro ili usnuo zimski san. Sjedio je pored zastora, nepokretan i nedovrena izgleda. Hollis ga je gurnula vrhom svoje adidasice. Nije bilo poruka na hotelskoj glasovnoj poti. Izvadila je svoj PowerBook iz torbe, probudila ga i pokuala usmjeriti poleinu otvorenog ekrana prema prozoru. Bi li se eljela pridruiti pouzdanoj beinoj mrei SpaDeLites47? Da, molim. SpaDeLites47 je prije bila dobra prema njoj. Pretpostavljala je da se SpaDeLites47 nalazi u starinskoj stambenoj zgradi preko ceste. Nije bilo pote. Jednom je rukom, s obzirom na to da je drugom pridravala laptop, u Google utipkala bigend. Prvi rezultat je bio neka japanska stranica BIGEND, no inilo se da se ondje radi o marki kvalitetnog motornog ulja za dragstere. Pokuala je s linkom na lanak o njemu u Wikipediji.

Hubertus Hendrik Bigend, roen 7. lipnja 1967. u Antwerpenu, osniva je inovativne globalne reklamne agencije Blue Ant. Jedino je dijete belgijskog industrijalca Benoita Bigenda i belgijske skulptorice Phaedre Seynhaev. Mnogo je zanimanja izazvala, kako u Bigendovih oboavatelja tako i u omaloavatelja, prijanja povezanost njegove majke sa Situacionistikom internacionalom (slavna je ali i lana pria o tome da ga je Charles Saatchi opisao kao "napuhanog Situacionistikog probisvijeta"), no Bigend je osobno izjavio da uspjeh Blue Anta ima veze iskljuivo s njegovim vlastitim talentima, meu kojima se, tvrdi, nalazi sposobnost da pronae upravo odgovarajuu osobu za svaki zadani projekt. Vrlo je aktivan mikromenader, usprkos izrazitom rastu te firme u zadnjih pet godina.

Njezin je mobitel zazvonio u torbi na stolu. Pomakne li Powerbook, izgubit e Wi-fi s druge strane ulice, ali ova stranica e i dalje biti u privremenoj memoriji. Prila je stolu, odloila laptop na njega i iskopala telefon iz torbe. Halo? Hubertus Bigend, za Hollis Henry. Njezin mobitel kao da je dobio nekakvu korporacijsku nadogradnju. Smrznula se zbog iskonskog straha da ju je uhvatio kako ga trai na Googleu, viri u njegov Wiki. Gospodine Bigende, rekla je, odustavi od bilo kakvog pokuaja francusko-belgijskog izgovora. Gospoice Henry. Smatrajmo da smo se upoznali, moe? Vi moda nemate pojma zato vas zovem. Pokretanje Nodea je, vidite, moj projekt. Upravo sam vas traila na Googleu. Otvorila je usta irom, i jo ire, bezglasno vrisnuvi, za to ju je Inchmale nauio da smanjuje napetost. Vi ste korak ispred, onda. Ba to i traimo od novinara. A ja sam upravo razgovarao s Rauschom, u Londonu. Ako je Rausch u Londonu, upitala se, gdje si onda ti? Gdje ste vi? Ja sam u predvorju vaeg hotela. Pitao sam se jeste li moda za jedno pie.

16.

POZNATI IZLAZI
MILGRIM JE ITAO NEW YORK TIMES I DOVRAVAO SVOJU JUTARNJU kavu u pekari na Bleeckeru, dok je Brown vodio niz tihih, napetih i vrlo ljutitih konverzacija s onima, ma tko bili, ija je dunost trebala biti motrenje IO-ovih poznatih izlaza i IO-a kad je bio kod kue i spavao - ili to god IO radio kad je bio kod kue. Milgrimu se inilo da izraz poznati izlazi implicira da je IO-ovo susjedstvo proreetano plinski osvijetljenim opijumskim tunelima s ponekim podzemnim divanom, to je bila mogunost koju je Milgrim nalazio privlanom, ma koliko nevjerojatnom. Onome tko se nalazio s druge strane ovog razgovora jutro nije bilo dobro. IO i jo neki mukarac bili su izali iz IO-ove zgrade, doli do podzemne na ulici Canal, uli i nestali. Milgrim je znao, budui da je uo Brownove polovice i drugih konverzacija, da IO i njegova obitelj imaju takav obiaj, osobito u blizini podzemnih eljeznica. Milgrim je zamiljao da IO i njegova obitelj imaju kljueve za nekakvu posebnu vrstu poroznosti u podzemnoj, za ulaz u pukotine i rupe i prostore izmeu predmeta. Milgrimu osobno jutro je bilo najbolje u dugo vremena, i to usprkos tomu to ga je Brown probudio drmanjem da mu,prevede volapuk. Nakon toga opet je usnuo neki san kojeg se vie nije mogao sjetiti, i to ne ugodan, neto o plavoj svjetlosti koja ide iz njegove koe, ili ispod nje. No sve u svemu, bilo je vrlo ugodno biti ovdje u Villageu ovako rano ujutro, piti kavu, jesti pecivo i umivati u Timesu koji je netko ostavio. Brown nije volio New York Times. Brown u stvari nije volio nikakve medije s vijestima, shvatio je Milgrim naposljetku, jer vijesti koje su prenosili nisu potjecale ni iz kakvog pouzdanog, to jest vladinog, izvora. Nisu ni mogle, zapravo, u trenutanim ratnim uvjetima, jer su sve prave vijesti, vijesti s bilo kakvom stratekom vanou, po definiciji bile dragocjene i nisu se smjele bacati na obino graanstvo nacije. Milgrim nikako nije kanio raspravljati ni o emu navedenom. Da je Brown izjavio da je engleska kraljica svemirski reptil koji moe mijenjati oblik i koji udi za toplim mesom ljudske novoroenadi, Milgrim mu se

ne bi usprotivio. Meutim negdje pri sredini lanka na treoj stranici o NSA 13 i otkrivanju podataka Milgrimu je neto sinulo. Reci, obratio se Brownu, koji je ba bio okonao jedan poziv te je promatrao telefon kao da bi volio znati na koji bi ga nain mogao muiti, ovo s NSA i otkrivanjem podataka.. Reenica je ostala visjeti izmeu njih, negdje iznad stola. On nije imao naviku zapoinjati razgovore s Brownom, i to iz dobrog razloga. Brown je premjestio pogled s telefona na Milgrima, nepromijenjena izraza lica. Neto sam razmiljao, uo je Milgrim samog sebe, o tvom IO-u. O volapuku. Ako NSA moe uiniti to to pie da moe, ovdje, onda bi trebalo biti prilino lako ubaciti neki logaritam u tu priu, koji bi hvatao tvoj volapuk i nita drugo. Ne bi ti ak trebao ni neki veliki uzorak dijalekta njegove obitelji. Jednostavno bi mogao nai pet-est dijalektalnih primjera te forme i traiti nekakav prosjek. Sve to proe kroz telefonski sustav, nakon toga, a to ima tu oznaku, bingo. Ne bi vie trebao mijenjati baterije na IO-ovoj vjealici. Milgrim je bio iskreno zadovoljan samim sobom jer se toga dosjetio. No Brown, vidio je, nije bio sretan zbog toga. To je dobro samo za prekomorske razgovore, rekao je Brown kao da razmatra da li da ga odalami ili ne. Ah, rekao je Milgrim. Sagnuo je glavu i pravio se da ita sve dok se Brown nije vratio telefonu, tiho tupei nekog drugog zbog toga to je izgubio IO-a i onog drugog mukarca. Milgrim se vie nije mogao usredotoiti na lanak, ali nastavio se praviti da ita novine. Neto se probijalo uvis u njemu, iz nekog novog i izrazito neugodnog kuta. Do sada je uzimao zdravo za gotovo da su Brown, a time i njegovi ljudi, nekakvi vladini agenti, vjerojatno federalni. Pa ipak, ako NSA ve radi to to lanak u Timesu tvrdi da radi, i ako on, Milgrim, ita o tome, zato bi pretpostavljao da je ono to Brown kae istinito? Razlog zato Amerikanci nisu podivljali zbog cijele te prie s NSA, zakljuio je Milgrim, bio je to to su ve ionako uzimali zdravo za gotovo, i to u najmanju ruku od 1960-ih godina, da CIA prislukuje svaiji telefon. O tome su govorile loe televizijske serije. I mala su djeca znala da je to istina. No ako netko alje SMS poruke na volapuku na Manhattanu, a prava vlada ih uistinu treba toliko jako kao to se inilo da ih treba Brown, zar ih

ne bi onda i presretala? Milgrim je presavio svoje novine. A to ako, upitao je glas koji se probijao uvis, Brown zapravo nije vladin agent? Do sada je jedan dio Milgrima bio voljan smatrati da je biti u zatoenitvu federalnih agenata u izvjesnom smislu isto to i biti pod njihovom zatitom. Premda je vei dio njega slutio da je ta formulacija dvojbena, neto ga je, moda novi mir i perspektiva koju mu je pruila njegova promjena lijeka, trebalo dovesti do ovog trenutka ujedinjene svijesti: to ako je Brown samo upina s pitoljem? Bilo je to neto o emu je valjalo razmisliti i na svoje iznenaenje otkrio je da on to moe. Moram na zahod, rekao je. Brown je ugasio zvuk na svom telefonu. Imaju stranja vrata, rekao je, iz kuhinje. Netko je tamo, za sluaj da ti padne na pamet da ode. Ako im se uini da bi mogao pobjei, upucat e te. Milgrim je kimnuo. Ustao. Nije namjeravao pobjei, ali je prvi put pomislio da Brown moda blefira. U zahodu je pustio hladnu vodu iz pipe da mu tee preko runih zglobova, a tada je pogledao svoje ruke. Jo uvijek su bile njegove. Migoljio je prstima. udesno, zaista.

17.

GUSARI I TIMOVI
PREDNJI DIO NJEZINE FRIZURE IZ MONDRIANA poeo ju je podsjeati na elefantijazu iki Bobbyja Chomba, slijedom neprekidne interakcije proizvoda za kosu s atmosferskim esticama. to god joj je frizer stavio do sada je upilo svaku molekulu mjeavine od koje se sastojao zrak losaneleske uvale, plus dim svih cigareta koje je Bobby Chombo nedavno popuio u njezinoj neposrednoj blizini. Nita od toga ne izgleda ba dobro, pomislila je, ne toliko u smislu svog openito loeg izgleda to ga je, smatrala je, na jedvite jade uspjela postii za susreta s novim poslodavcem, ve u smislu cjelokupne putanje i oiglednog smjera njezina ivota do sada. Svega do ovog trenutka, skroz do Chomba i njegova reetkastog poda. Chomba koji se boji spavati u istom kvadratu te mree dvaput... Ali ipak. Sjajilo za usne. Naunice. Top i suknja i najlonke iz ofucane Barneysove torbe koju je koristila da odvoji sveaniju odjeu od svakodnevne. Kao torbicu odabrala je jednu od svojih crnih torbica za minku, istresla njezin sadraj i minimalno je napunila. Cipele iz sveane torbe bile su mutantne crne balerinke nekog katalanskog dizajnera koji se odavno prebacio na drugo polje rada. Van odavde, rekla je eni u zrcalu. Jo je jednom ignorirala videoumjetnost u dizalu. Vrata su se otvorila na buku i zveket Starkova predvorja koje je preuzelo ulogu kasnoveernjeg bara. Smeokosi noni uvar u tipinom svijetlom odijelu stajao je nasred projekcije lanoislamskih rkarija iz sprave za svjetlosni tepih, znaajno se smijeei u njezinu smjeru. Zubi tog djelatnika, osvijetljeni sluajnom zrakom jedne sunane rkarije, vidjeli su se jasno kao na reklamnom plakatu. Dok mu je prilazila, pogledom traei svog belgijskog reklamnog magnata, osmijeh se poveavao kako irinom tako i magnitudom, sve dok se, ba kad ga je trebala mimoii, nisu zauli raskoni tonovi koje je zadnji put ula na svom mobitelu i zbunili je: Gospoice Henry? Hubertus Bigend. Umjesto da zavriti, prihvatila je njegovu ruku, ustanovivi da je

vrsta, suha i neutralne temperature. On je zauzvrat lagano stisnuo njezinu, a osmijeh mu se proirio jo vie. Drago mi je, gospodine Bigend. Hubertus, naglasio je, molim vas. Odgovara li vam ovaj hotel? Da, hvala. Ono to je pogreno protumaila kao Mondrianovu uniformu za portire bila je kruta be vuna. Njegova svijetloplava koulja bila je raskopana oko vrata. Da pokuamo u Skybaru? upitao je, pogledavi na sat veliine omanje pepeljare. Osim ako biste vie voljeli sjesti ovdje. Pokazao je visok, uzak, nadrealno dugaak stol od alabastra, postavljen na izvjestan broj visokih, biomorfnih Starckovskih nogu, koji je tvorio bar u predvorju. Sigurnija sam meu ljudima, rekao je jedan unutarnji glas koji je elio ostati ovdje, popiti nuno pie i odraditi apsolutni minimum ljubaznog razgovaranja. Skybar, opredijelila se, nesigurna zato, no prisjetivi se da je vrlo mogue da nee uspjeti ui u njega, a kamoli dobiti stol. Dok ju je vodio prema bazenu i teglama za cvijee dimenzija vrtnih kuica, svake sa svojim stablom fikusa, prisjeala se fragmenata zadnjih nekoliko prigoda kad je bila ovdje, na samom kraju i neposredno nakon slubenog raspada Policijskog sata. Ljudi koji nisu poznavali glazbenu industriju, govorio je Inchmale, mislili su da je filmski biznis ne plus ultra opakog, upkolizakog, podlog ponaanja. Proli su brobdingnagijansku 14 sofu u ijim se mekanim dubinama leglo opakih, upkolizakih, podlih i izrazito lijepih mladih ljudi oputalo uz svoja pia. Ali ti ne zna jesu li takvi, podsjetila se; no naprosto su izgledali poput lovaca na talente. S druge strane, tako su izgledali gotovo svi ovdje. Proveo ju je pored izbacivaa kao da izbacivaa ni nema. U biti, izbacivau s Bluetoothom silno se urilo da se na vrijeme skloni Bigendu s puta, toliko se jako inilo da Bigend nema naviku da mu itko stoji na putu. Bar je bio krcat, kakvim ga se oduvijek i sjeala, ali on je bez ikakvih problema dobio stol. Snaan, svijetlih oiju, i, predmnijevala je, belgijskog izgleda, pridrao joj je teki stolac od hrastovine izraen u knjiniarskom stilu. Bio sam veliki oboavatelj Policijskog sata, rekao je njezinu uhu. I zacijelo uasno gotiarski, kladim se, odoljela je odgovoriti. U sliku belgijskog reklamnog magnata kao bebe koja podie svoj Bic na nekom mranom koncertu Policijskog sata bolje je bilo ne dirati. Ovih su dana,

tvrdio je Inchmale, podizali mobitele, a ekrani su davali prilino zapanjujuu koliinu svjetlosti. Hvala, rekla je, ostavivi dvosmislenim je li mu zahvalila zato to joj je rekao da je volio Policijski sat ili zato to joj je pridrao stolac. Sjedei preko puta nje, sada, s be laktovima na stolu, manikiranih prstiju spojenih u iljak ispred sebe, uspijevao je postii dobru aproksimaciju pogleda to su joj ga upuivali muki ljubitelji Hollis Henry, koji su u biti gledali neku privatnu, unutarnju verziju njezina portreta koji je napravio Anton Corbijn, onoga u dekonstruiranoj minici od tvida. Moja majka je, zapone on neoekivano, jako voljela Policijski sat. Bila je skulptorica. Phaedra Seynhaev. Kad sam posljednji put bio u njezinu parikom studiju, putala je vas. Glasno. Nasmijeio se. Hvala. Odluila je da nee nastaviti o mrtvoj majci. Ali sada sam novinarka. U tome nemam stare slave. Rausch je vrlo zadovoljan s vama kao novinarkom, rekao je on. eli vas za stalno. Njihova konobarica je stigla, pa otila po Hollisin dintonik i Bigendov piso mojado, za koji Hollis do tad jo nije ula. Priajte mi o Nodeu, predloila je. ini se da ne generira mnogo traeva u brani. Ne? Ne. Spustio je svoj iljak od prstiju. Antitraerski, rekao je. Definira se odsutnou. Priekala je da vidi hoe li naznaiti da se ali. Nije. To je smijeno. Osmijeh se rairio, zabljesnuo, zatvorio, a onda su stigla njihova pia u nepovratnim plastinim aama koje su hotel titile od tubi bosonogih na bazenu. Priutila sije brz pregled ostatka klijentele. Kad bi raketni projektil u tom trenutku udario u valoviti krov Skybara, zakljuila je, ne bi bilo osobite potrebe da People mijenja sljedeu naslovnicu. inilo se da su se pomodarci, kako ih je Inchmale zvao, odselili negdje drugdje. to je bilo ba dobro za trenutane potrebe. Recite mi, rekla je, lagano se nagnuvi prema naprijed iznad svog dina. Da? Chombo. Bobby Chombo. Zato je Rausch toliko htio da ga upoznam? Rausch je urednik tog lanka, rekao je on, blago. Moda biste

trebali pitati njega. Dogaa se jo neto, navaljivala je. Osjeala se kao da marira u sukob s mongolskim smrtonosnim crvom na njegovu terenu; vjerojatno loa zamisao, ali nekako je znala da mora to uiniti. Nije mi se inilo da njegovo inzistiranje ima veze s tim lankom. Bigend ju je paljivo promotrio. Ah. Pa dobro. S nekim drugim lankom, onda. Mnogo veim. S vaim drugim lankom za Node, nadamo se. I upravo ste se vratili sa susreta s njim - sa Chombom? Da. I kako vam se ini? On zna da zna neto to ne zna nitko drugi. Ili tako misli. A to ti misli da bi to moglo biti, Hollis? Mogu li te zvati Hollis? Naravno. Mislim da Bobbyju i nije osobito stalo do njegova poloaja u nekakvoj lokaliziranoj avangardi. On voli biti na vrhu bilo kakvog novog fenomena, rekla bih, ali rintanje mu je uglavnom dosadno. Dok je pomagao izumjeti kontekst tog lokativa, u kojoj god mjeri da je pomagao, nije mu bilo dosadno. Bigendov osmijeh opet se otvorio. Podsjeao ju je na svjetla drugog vlaka kad se vlakovi mimoilaze nou, u suprotnim smjerovima. Tada se zatvorio. Kao da je ula u tunel. Nastavi. Otpio je svoj piso, koji je veoma nalikovao NyQuilu. I nije stvar u tome to je DJ, rekla je, ili to slae mikseve, ili to god da javno radi. Stvar je u onome to ga tjera da crta GPS mreu po podu one tvornice. Ne eli prespavati u istom etverokutu dvaput. Ono to mu daje samopouzdanje ujedno je i ono to ga ini ludim. A to bi to moglo biti? Pomislila je na iani transportni kontejner, kako je Chombo onako nasilno pokuao strgnuti kacigu s njezine glave, gotovo je sruivi. Oklijevala je. Gusari, ree on. Gusari? Tjesnac Malacca i Juno kinesko more. Mali brzi brodovi koji vrebaju teretna plovila. Operiraju iz laguna, uvala, s otoia. Malajski poluotok. Java, Borneo, Sumatra... Skrenula je pogled s Bigenda na gomilu oko njih, osjeajui se kao da je upala u tui sastanak. Sablasni slogan, ostavljen da lebdi u blizini valovitog barskog stropa od masivnog drva, pao je na nju, prvu prikladnu

rtvu koja je sjela za ovaj stol. Gusarski film. Kapetan Kuka, rekla je, uzvrativi mu opet pogled i naduak sasuvi Ostatak svog din-tonika. Pravi gusari, ree Hubertus Bigend, ne smijeei se. Veinom, barem. Veinom? Neki od njih bili su dio tajnog CIA-ina pomorskog programa. Odloio je svoju praznu plastinu au kao da je neto za to razmatra bi li licitirao na aukciji Sothebysa. Ovio je prste oko nje, poput redatelja koji razmilja o sceni. Zaustavljali su sumnjive teretne brodove da na njima potrae oruje za masovno unitenje. Podignuo je pogled prema njoj, ne smijeei se. Bez ironije? Kimnuo je sitnim, vrlo preciznim pokretom. Tako su moda kimali agenti za dijamante u Antwerpenu, pomislila je. Ovo nije hrpa gluposti, gospodine Bigend? Ovo je onoliko iroko kvaziinjenino koliko si to ja mogu priutiti. Materijal poput ovog zna se prilino iskriviti, kao to sigurno moe zamisliti. Prilino duboka ironija, valjda, je u tome to je taj program, koji je navodno bio vrlo uinkovit, podlegao povratnom udaru vaih domaih politikih natezanja. Prije odreenih otkria, dodue, i to na ime lanog poduzea koje je razotkriveno, CIA-ini timovi, preodjeveni u gusare, pratili su prave gusare koji su upadali na trgovake brodove osumnjiene da krijumare oruje za masovno unitenje. Pomou detektora radijacije i drugih stvari pretraivali su teretne prostore brodova i kontejnere, dok su pravi gusari uzimali bilo koji obiniji teret kojeg su se eljeli domoi. To je gusarima bila plaa, to to su smjeli izabrati koji god teret hoe, pod uvjetom da timovi prvi pregledaju cijeli teretni prostor i sve kontejnere. Kontejnere. Da. Gusari i timovi meusobno su si pruali podrku. Timovi bi obilno podmitili sve lokalne vlasti, a naravno da se mornarica SAD-a drala daleko po strani kad bi se odvijala jedna od takvih operacija. Posade brodova nikada nisu nita znale, bilo da je otkrivena kakva krijumarena roba ili ne. Ako bi se neto nalo, presretanje bi se dogodilo kasnije, bez ikakve veze s naim gusarima. Mahnuo je konobarici da donese jo jedan piso. Jo jedno pie? Mineralnu, rekla je. Joseph Conrad. Kipling. Ili neki film. Gusari koji su ispali najbolji u ovome bili su iz Aceha, u sjevernoj

Sumatri. Prvoklasni konradovski teritorij, vjerujem. Jesu li puno toga nali, ti lani gusari? Opet kimanje agenta za dijamante. Zato mi to priate? U kolovozu 2003, jedna od tih udruenih CIA-gusarskih operacija ukrcala se na teretnjak panamskih oznaka, na putu iz Irana u Makao. Zanimanje tima odnosilo se na jedan odreeni kontejner. Polomili su njegove peate, otvorili ga, kad je preko radija stiglo nareenje da ga ostave. Da ga ostave? Da ostave kontejner. Da ostave brod. Ta nareenja su izvrena, naravno. Tko vam je to ispriao? Netko tko tvrdi da je bio lan tima koji se ukrcao. I mislite da Chombo, na neki nain, ima veze s tim? Slutim, ree Bigend, nagnuvi se blie i spustivi glas, da Bobby povremeno zna gdje se taj kontejner nalazi/ Povremeno? Navodno je jo tamo negdje, rekao je Bigend. Kao Ukleti Holandez. Stigao je njegov drugi piso, zajedno s njezinom mineralnom vodom. Za tvoju sljedeu priu, nazdravio je, dodirnuvi rub njezine nove plastine ae svojom. Ti gusari. Da? Jesu li vidjeli to je unutra? Nisu. "Veina ljudi ne vozi ovakve aute sama, rekao je Bigend izlazei na Sunset u smjeru istoka. Veina ljudi ih ne vozi uope, ispravila ga je Hollis sa suvozakog sjedala pored njega. Iskrivila je vrat da naas pogleda ono to je pretpostavljala da bi se moglo nazvati putnikom kabinom. inilo se da ima nekakav krovni prozor od neprozirnog stakla, za razliku od obinog krovnog prozora. I mnogo vrlo sjajnog drva, dok je ostatak bio u janjeoj koi boje ugljena. Brabusov Maybach, ree on kad je okrenula glavu na vrijeme da ga vidi kako je malo potapao upravlja. Brabusova firma znatno mijenja

Maybachov proizvod kako bi proizvela jednog od ovih. Da izgleda opakije? Da se vozi odostraga, mogla bi traiti lokaliziranu umjetnost preko monitora na stranjoj strani oba prednja sjedala. Ima MWAN i etverostruki GPRS ruter. Ne hvala. Stranja sjedala, tapecirana tom janjeom koom boje bronce za topove, oito su se mogla spustiti, pretvoriti u krevete, ili moda naslonjae za skupu estetsku kirurgiju. Kroz zatamnjeno staklo sa svoje strane vidjela je pjeake na raskriju kako zure u Maybach. Upalilo se zeleno i Bigend je krenuo. Unutranjost vozila bila je mirna poput muzeja nou. Vozite li uvijek ovo? upitala je. Agencija ima Phaetone, rekao je. Dobri neprimjetni auti. Izdaleka ih zamijeni za Jette. Ja se ne razumijem u aute. Povukla je palcem du ava sjedala od janjee koe. Kao dodirivanje stranjice supermodela, vjerojatno. Zato si se odluila posvetiti novinarstvu, ako smijem pitati? Traim nain da zaradim za ivot. Tantijemi od Policijskog sata ne donose mnogo. A nisam ba talentirani investitor. Malo ljudi jest, ree on. Ako uspiju u tome, naravno, onda umiljaju da jesu. Talentirani. Ali svi oni rade jedno te isto, u stvari. Bilo bi mi drago da mi je netko rekao to oni to rade, u tom sluaju. Ako treba zaraditi, ima unosnijih polja od novinarstva. Obeshrabrujete me? Nikako. Samo te ohrabrujem na iri nain. Zanima me to te motivira i kako poima svijet. Pogledao ju je sa strane. Rausch mi kae da si pisala o glazbi. O garage bendovima iz ezdesetih. Poela sam pisati o njima dok sam jo bila u Policijskom satu. Bili su tvoj izvor inspiracije? Promatrala je ekran od etrnaest ina na Maybachovoj nadzornoj ploi. Crveni kursor koji je predstavljao auto napredovao je zelenom linijom koja je predstavljala Sunset. Podignula je pogled prema njemu. Ne ni na kakav linearni nain, glazbeno. To su bili moji omiljeni bendovi. Jesu, ispravila se. On je kimnuo. Opet je pogledala dolje u ekran na upravljakoj ploi i otkrila da je mapa ulica nestala, zamijenili su je iani dijagrami helikoptera iji joj

gomoljasti profil nije bio poznat. Sad se pojavio iznad ianog profila nekog broda. Ili je brod bio mali, ili je helikopter bio doista velik. Prijelaz na videosnimku prave letjelice u letu. to je ovo? Takozvani Hook. To je postariji helikopter sovjetske jzrade, s golemim kapacitetom podizanja. Sirija posjeduje najmanje jednog. Hook, ili neto vrlo slino, sada je podizalo sovjetski tenk, kao za demonstraciju. Vozite, naredila je. Ne gledajte vlastiti Power Point. Prijelaz na arenu, pojednostavljenu animaciju koja je ilustrirala kako se helikopterom (koji nije izgledao osobito nalik Hooku) mogu premjetati transportni kontejneri na palubi i u tovarnim prostorima teretnog broda. Onaj kontejner iz vae prie, zapoela je. Da? Jesu li rekli da je jako teak? Nije, koliko mi znamo, rekao je Bigend, ali ponekad se nalazi usred hrpe mnogo teih kontejnera. To je vrlo siguran poloaj jer obino nema naina, na puini, da se pristupi kontejneru na tom poloaju. Ali s Hookom se to moe izvesti. Osim toga, moe se doi od negdje drugdje, recimo s nekog drugog broda, sa svojim kontejnerom na Hooku. Pristojni domet letenja, dovoljno brz. Izaao je na autoput 101 prema jugu. Maybachovi amortizeri pretvarali su rupiasti kolnik u neto svileno, glatko poput tople karamele. Sad je osjeala snagu tog auta, koju se bez napora moglo kontrolirati. Na ekranu nadzorne ploe, linije koje su simbolizirale signale emitirao je jedan transportni kontejner. Uzdizale su se pod otrim kutom kako bi ih presreo satelit, koji ih je reflektirao natrag, s druge strane zemljine krivulje. Kamo idemo, gospodine Bigende? Hubertus. U agenciju. To je bolje mjesto za razgovaranje. Agenciju? Blue Ant. I sad se na ekranu, nepokretan i kruto hijeroglifski, pojavio ba taj kukac. Plav. Opet je podignula pogled prema njemu. Njegov profil blago ju je podsjeao na nekoga.

18.

ELEGGUOVA NIA
TIA JUANA POSLALA GA JE U ETNJU GRADOM, 110-om do Amsterdamske i do katedrale svetog Ivana evanelista da bi se bolje posavjetovao s Elegguom. Vlasnikom, rekla je, putova i vrata na ovome svijetu. Gospodarom krianja, raskra ljudskog i boanskog. Iz tog razloga, drala je Juana, potajice mu je posveena jedna nia i mjesto tovanja u toj velikoj crkvi na Morningside Heightsu. Nita se ne moe uiniti ni na jednom svijetu, rekla je, bez njegove dozvole. Poelo je snijeiti dok je hodao uzbrdo pored iane ograde i plakatima oblijepljene perploe na mjestu gdje je ostatak zida oko zemljita katedrale sruila kia, jo davno. Podignuo je ovratnik, namjestio eir i hodao dalje, snijeg mu vie nije bio stran. Premda je bio zahvalan, na kraju, to je stigao do Amsterdamske. Ugledao je ugaeni neonski znak V&T Pizze, nalik neemu to govori o obinoj ljudskoj prolosti te avenije, a tada je proao pored sveenikove kue i vrta to je okruivao uvijek suhu fontanu s njezinom delirinom skulpturom na kojoj odrezana glava Sotone visi s velikih bronanih klijeta svetog raka Bojeg. Upravo ga je ta skulptura najvie zainteresirala kad ga je Juana prvi put dovela ovamo, ona i katedralina etiri pauna, od kojih je jedan bio albino i, rekla je Juana, svet Orunmili. Nije bilo uvara na vratima katedrale, ali naao ih je unutra, kako ekaju, sa svojom sugestijom donacije od pet dolara. Juana mu je bila pokazala kako da skine eir, prekrii se i kako da, ignorirajui ih, pravei se da ne govori engleski, upali svijeu i pretvara se da se moli. Tako veliki prostor u toj crkvi; Juana je rekla da je to najvea katedrala na svijetu. A ovog snjenog jutra bila je pusta, ili naizgled takva, i nekako hladnija nego to je bila ulica. Unutra je bilo magle, oblak zvuka; majune jeke, koje bi pokrenuo bilo kakav pokret, kao da su se neprestano vrzmale izmeu stupova i po kamenom podu. Ostavivi svoju svijeu da gori pored etiri druge, uputio se u smjeru glavnog oltara, promatrajui svoj dah i zastavi jednom da se osvrne prema mutnoj svjetlosti gigantske rozete iznad vrata kroz koja je bio uao.

Jedno od kamenih udubljenja koja su se nizala sa strkne tog golemog prostora bilo je Elegguovo, to je bilo razvidno po slikama od obojenog stakla. Santero koji razmilja nad papirom punim znakova, meu kojima bi se nali brojevi tri i dvadeset jedan, prema kojima dotini oria prepoznaje sebe i prema kojima ga prepoznaju; ovjek koji se penje na stup da postavi napravu za prislukivanje telefona; drugi ovjek koji prouava raunalni monitor. Sve su to bile slike naina koji povezuju svijet i svjetove, a svi ti naini pripadali su tom orii. Tiho, u sebi, kako ga je Juana nauila, Tito je pozdravio s potovanjem. Nastalo je komeanje u magli zvuka, tada, glasnije od ostatka, no njegov izvor odmah se izgubio u vraanju i gibanju jeke. Tito je brzo pogledao prema natrag, duinom broda, ugledavi jednog lika koji se pribliava. Podignuo je pogled na Elegguovu niu, gdje je jedan ovjek koristio neto nalik miu, a drugi tipkovnicu, premda su oblici tih poznatih stvari bili arhaini, nepoznati. Zamolio je za zatitu. Starac je, kad se Tito okrenuo, nalikovao kakvoj ilustraciji perspektive i neumitnosti dolaska danog trenutka. Snijeg je bio napraio ramena stareva kaputa od tvida i obod tamnog eira koji je drao prislonjen na prsa. Glava kao da mu je bila pognuta, malo, dok je hodao. Njegova siva kosa sjala je poput elika na pozadini sumornih utosmeih tonova kamena katedrale. A onda je stao, nepomino, ravno pred Tita. Vrlo je izravno pogledao u Titove oi, a zatim uvis, u prozor. Gutenberg, rekao je, podiui eir da njime pokae santera. Samuel Morse kako alje prvu poruku, pokazao je mukarca s miem. Postavlja kabela. Televizor. Ovo zadnje bilo je ono to je Tito bio protumaio kao monitor. Spustio je eir. Njegov pogled se vratio na Tita. Nalikuje i svom ocu i svom djedu, jako, rekao je na ruskom. Je li vam ona rekla da u biti ovdje? upitao je Tito, na panjolskom. Nije, odgovorio je starac naglaskom jedne starije Kube, to mi zadovoljstvo nije bilo sueno. udesna ena, tvoja tetka. Dao sam te pratiti ovamo. Prebacio se na engleski: Prolo je dosta vremena otkako smo se ti i ja vidjeli. Verdad. Ali vidjet emo se opet, i to uskoro, ree starac. Dobit e jo

jedan, identini, predmet. Donijet e ga meni, kao i prije. Kao i prije, promatrat te, pratiti. Alejandro je bio u pravu, znai? To nije tvoja krivnja. Tvoj protokol je vrlo ispravan, tvoja sistema domiljata, ubacio je ruski pojam u englesku reenicu. Pobrinuli smo se za to da te sigurno prate. Potrebno nam je to. Tito je ekao. Pokuat e nas uhvatiti, ree starac, dok bude obavljao isporuku. Nee im uspjeti, ali ti e izgubiti taj predmet i oni e ga uzeti. To je osnovno, jednako osnovno kao tvoj bijeg, i moj. A ti ima sistemu tono za to, zar ne? Tito je kimnuo, pokrenuvi glavu tek malice. Ali tada, ree starac, e otii, za to si i pripremljen. Ovaj grad vie nee biti siguran za tebe. Razumije li? Tito je pomislio na svoju sobu bez prozora. Svoje raunalo. Svoju klavijaturu. Vazu za Oun. Sjeao se protokola uspostavljenog za njegov odlazak, brino odravanog. Nije imao apsolutno nikakvog pojma o tome koje mjesto je bilo izabrano za njega nakon tog protokola. Samo je znao da to nee biti New York. Razumijem, rekao je, na ruskom. Ovdje ima jedan svod, ree starac, na engleskom, koji zovu Svod Pearl Harbora. Pogledao je uvis i unatrag du broda. Jednom su mi ga pokazali, ali vie se ne sjeam gdje je. Graditelji su odloili svoje alate na dan napada. Gradnja katedrale je stajala desetljeima. Tito se okrenuo i pogledao uvis, nesiguran to bi trebao traiti. Svodovi su bili tako visoko gore. On i Alejandro jednom su se igrali diriablom od folije za balone punjene helijem, u Battery Parku. Mali zrani brod na daljinsko upravljanje. S neim takvim, ovdje, ovjek bi mogao istraiti umu svodova u brodu, sjene tog izvrnutog dubokog podvodnog kanjona. Poelio je upitati ovog ovjeka za svog oca, upitati ga kako je i zato njegov otac umro. Kad se okrenuo, nije ga vie bilo.

19.

FISH
BROWN JE OPET ODVEO MILGRIMA U PRAONICU RUBLJA u vlasnitvu nekog Korejca na ulici Lafayette, da ga parkira. Prema onome to je Milgrim nauo iz Brownova dijela jutronjeg mobitelskog prometa, Brown je drao da je njegovu timu potrebno jo jezikove juhe zbog toga to su izgubili IO-a. Ovaj put si Brown nije dao truda podsjetiti Milgrima kako vani ima promatraa, ni kako e pokuaj bijega biti koliko uzaludan toliko i bolan. Brown je poinjao pretpostavljati, zakljuio je Milgrim, da je on, Milgrim, internalizirao promatrae (bez obzira jesu li postojali ili nisu, a Milgrim je sada sumnjao da ikada jesu). To je zanimljivo, mislio je Milgrim. Brown se nije pozdravio. Samo se okrenuo i uputio zapadnom stranom Lafayette. Milgrim i korejski vlasnik, mukarac u sedamdesetim godinama s neobino nerefleksivnim simulakrumom, neodreene starosti, posve crne frizure Kima Jonga Ila, jedan drugoga su neutralno odmjeravali. Milgrim je bio uvjeren da Brown ovdje ima neki dogovor, s obzirom na to da Korejac nikad nije upitao gdje je Milgrimovo rublje, ili kako to da, u suprotnom, Milgrim satima sjedi na najzapadnijem kraju sofe od crvenog vinila, bilo itajui svoju knjigu o srednjovjekovnom mesijanizmu, bilo listajui Korejeve asopise s mrtvim traevima, ili pak samo zurei u prazno. Milgrim je otkopao Paula Stuarta, no sjeo je ne skinuvi ga. Pogledao je debeli kompost senzacija o slavnima na stoliu za kavu pred sobom (jesu li se pupci raunali u senzacije?) i zapazio broj Timea s predsjednikom odjevenim poput pilota na palubi onog nosaa aviona. Taj broj sad je bio star skoro tri godine, procijenio je nakon malo raunanja, stariji od veine tih traerskih asopisa - kojima se Milgrim katkada utjecao ako bi se dvanaestostoljetni mesijanizam pokazao neprikladno uspavljujuim, to je itekako mogao. Ako bi zadrijemao ovdje, nauio je, Korejac bi doao i gurnuo ga pod rebra smotanim asopisom Us. Trenutano je, meutim, bio spreman za zlatara Vilijama i Amalrikove spiritualce, koji su bili zagrijavanje, takorei, za ono to je najvie volio, herezu slobodnog duha. Ba je uvlaio ruku u dep da izvadi smirujue

pohabani svezak kad je ula jedna tamnokosa djevojka u visokim smeim izmama i kratkoj bijeloj jakni. Promatrao je transakciju kako se odvija, Korejac joj je dao raun u zamjenu za dva para tamnih hlaa. Tada je, umjesto da ode, izvadila telefon i poela voditi razgovor na ivahnom panjolskom, dola do sofe i sjela razgovarajui, prelistavajui, povremeno i bez mnogo zanimanja, traerske asopise na Korejevu stoliu za kavu od iverice. Predsjednik Bush u svom letakom odijelu potonuo je gotovo odmah, no nije uspjela iskopati nita to Milgrim nije ve vidio. Ipak, bilo je ugodno dijeliti to sjedalo od vinila s njom i uivati u zvuku jezika koji nije razumio. Svoju naizgled uroenu tenost na ruskom, oduvijek je pretpostavljao, nekako je platio gubitkom bilo kakve vjetine u romanskim jezicima. Djevojka je ubacila telefon natrag u svoju veliku torbu, ustala, odsutno se nasmijeila u njegovu smjeru i izala. Vadio je svoju knjigu iz depa kad je ugledao njezin telefon kako lei na crvenom vinilu. Pogledao je Korejca koji je itao Wall Street Journal. Oni udni mali tokasti portreti na toj su udaljenosti podsjetili Milgrima na otiske prstiju. Vratio je pogled na telefon. Njegovo ga je zatoenitvo promijenilo. Prije Browna, bio bi strpao taj telefon u dep automatski. Sad kad je ivio u podzemlju Brownova svijeta prismotre, naizgled nasumini susreti postajali su sumnjivi. Je li to doista bila ljepotica koja govori panjolski i daje svoje uredske hlae na ienje, ili je pripadala Brownovu timu? Je li uistinu nehotice ostavila svoj telefon? A to ako nije? Jednim okom motrei Korejca, uzeo je telefon u dlan. Jo je bio topao, mala ali nekako okantna intimnost. Ustao je. Moram na zahod. Korejac ga je pogledao preko svog Wall Street Journala. Moram pikiti. Preklopivi svoje novine, Korejac se uspravio, pomaknuo u stranu zastor od cvjetne tkanine i pokretom pokazao Milgrimu da ue. Milgrim je brzo proao pored gomile industrijske opreme za glaanje i kroz uska vrata be boje sa znakom SAMO ZAPOSLENI otisnutim u sitotisku. Zidovi kabine, iznutra, bili su od bijelo obojene iverice, to je Milgrima podsjetilo na zahode u ljetnom kampu u kojem je jednom bio, u Wisconsinu. Mirisalo je snano, ali ne i neugodno, na dezinficijens. Iz

opeg principa Milgrim je osigurao vrata komadiem zlaanog tajvanskog zasuna krhka izgleda. Spustio je poklopac na koljku, sjeo i pogledao djevojin telefon. Bila je to Motorola s prikazom poziva i fotoaparatom. Model star nekoliko godina, mada, koliko je on znao, takvi su se jo prodavali. Da ga je ukrao s namjerom da ga preproda, bio bi se razoarao. Ovako, imao je gotovo punu bateriju i roaming. Podignuo je pogled na kalendar 1992. godine u ravnini svojih oiju i udaljen oko 25 centimetara. Netko je prestao trgati mjesece u kolovozu. Reklamirao je poduzee za trgovinu nekretninama i krasila ga je fotografija drastino zasienih boja njujorkog horizonta snimljenog po danu i upotpunjenog crnim tornjevima World Trade Centera. Oni su izgledali toliko neobino, u retrospektivi, tako monolitski znanstveno-fantastino prazni, nestvarni, da se Milgrimu sada inilo kao da su Photoshopom ubaeni u svaku sliku na kojoj bi ih ugledao. Ispod kalendara, na desetcentimetarskoj polici koju je tvorila horizontala u okviru kabine, stajala je izguljena limena konzerva ije su strane bile lagano umrljane hrom. Milgrim se nagnuo naprijed i prouio njezin sadraj: tanki sloj matica, vijaka, dva epa za boce, spajalice za papir i risai avlii, nekoliko neidentificiranih metalnih komponenti, leevi malenih kukaca. Sve to je unutra moglo oksidirati bilo je lagano, jednoliko zahrano. Naslonio se na vodokotli i otvorio telefon. Puna panjolska imena u adresaru, proarana imenima djevojaka koja uglavnom nisu bila takva. Unio je Fishov broj koji je znao napamet, zatvorio oi i palcem pritisnuo tipku za poziv. Fish, skraeno od Fisher, njegova prezimena, odgovorio je prije treeg zvona. Halo? Fish. Bok. Tko je to? Milgrim. Hej. Fish je zvuao iznenaeno to ga uje, no Milgrim je to i oekivao. Fish je isto troio Apaurine. Osim toga, ono to ih je najvie zbliavalo bio je Dennis Birdwell, Milgrimov diler. Bivi diler, ispravio se Milgrim. I Milgrim i Fish su odavno prestali kupovati preko doktora, a nijedan od njih dvojice ne bi daleko dogurao s njujorkim sustavom izdavanja recepata na

tri obrasca. Fish je imao resurse u New Jerseyju (doktora koji pie, pretpostavljao je Milgrim), ali obojica su prvenstveno ovisila o Birdwellu. Ili, bolje reeno, obojica su bila ovisila, s obzirom na to da Milgrim to vie nije mogao. Kako ide, Milgrime? U smislu, Ima moda koji vika? Jedva nekako, rekao je Milgrim. O, rekao je Fish. Njemu je uvijek manjkalo. Bavio se neime u raunalnoj animaciji i imao je djevojku i bebu. Jesi li vidio Dennisa, Fish? Hm, da, jesam. Kako je on? Pa, ovaj, ljuti se na tebe. Tako je rekao. Je li rekao zato? Rekao je da ti je dao novac za neto, a to se nije dogodilo. Milgrim je uzdahnuo. To je istina, ali nisam gaja iznevjerio. Tip preko kojeg sam iao, zna? Beba je poela plakati, iza Fishova glasa. Da. Ali, zna, mislim da ti je bolje da se ne zamjeri Dennisu, ovih dana. Ne na taj nain. Fish je zvuao kao da mu je neugodno, i to ne samo zbog bebe koja plae. Kako to misli? Pa, rekao je Fish, zna. Zbog njegovih drugih stvari. Dennisove druge stvari bile su kristali metamfetamina, to je sve vie bila njegova glavna trgovaka roba na zalihi, kao i neto od ega ni Milgrim ni Fish nisu imali ni najmanje koristi. Stvarali su, meutim, u Dennisovih drugih muterija, potrebu za jako umirujuim perifernim supstancama, otkud Dennisovo zanimanje za Apaurine, na koje su se njih dvojica oslanjali za mir i bistrinu. Mislim da umae, 15 rekao je Fish. Zna. Jo vie. Milgrim je podignuo obrve prema slici tornjeva blizanaca. ao mi je to to ujem. Zna kakvi postanu. Kako to misli? Paranoini, rekao je Fish. Nasilni. Dennis je nekad bio student na Njujorkom sveuilitu. Milgrim ga je svakako mogao zamisliti ljutitog, ali zamisliti ga nasilnog bilo bi nategnuto. On skuplja memorabilije iz Ratova zvijezda, rekao je Milgrim. Sjedi po cijele noi i trai ih na eBayu. Uslijedila je stanka. Fishova beba je takoer uutjela, u sinkroniji koja je djelovala jezovito. Rekao je da e uzeti crnce iz Brooklyna. Beba je

opet poela vritati, jo jae. Sranje, rekao je Milgrim, koliko zahranoj limenoj konzervi, toliko i Fishu. Uini mi uslugu. Da? Nemoj mu rei da si me uo. Moe, ree Fish. Ako nabavim vika, lagao je Milgrim, javit u ti. Prekinuo je. Kad se vratio u prednji dio, pomogao je nesretnoj portorikanskoj djevojci da pomakne crvenu sofu kako bi pogledala ispod nje. Dok je to inila, umetnuo je telefon ispod iskrzane kopije In Toucha, s Jennifer Aniston na naslovnici. Naslanjao se na suilicu rublja i itao o zlataru Vilijamu kada ga je nala.

20.

TULPA
JE LI ONA ENA U INVALIDSKIM KOLICIMA ZA SOBOM vukla stalak za infuziju, jednom se rukom odguravajui kroz raskrije, a drugom pridravajui kromiranu okomicu stalka uspravnom? Je li bila bez nogu? Hollis nije bila naisto, ali nakon skejtera bez donje eljusti, to se i nije inilo tako strano. Tvoje poduzee je tu dolje? upitala je Bigenda kad je skrenuo Maybachom u uliicu koja je izgledala kao da bi prijevozno sredstvo po izboru mudrog ovjeka bilo borbeno vozilo Bradley. Pored delirine, zamrznute uzbibanosti grafita, neke vrste ulinofraktalnog Hokusaijeva vala, pa ispod zlokobno objeenog ruba spiralno namotane bodljikave ice iznad vrata u ianoj ogradi. Da, rekao je, skrenuvi na betonsku kosinu to se uspinjala nekih pet metara, prianjajui uza zid koji je njoj izgledao kao da zacijelo pripada nekom gradu beskrajno starijem od Los Angelesa. Babilonu, moda, sa svojim iskljuivo klinastim i diskretnim grafitima, kradomice navrljanim pisarskim krabotinama na tu i tamo ponekoj cigli. Maybach se privremeno zaustavio na ravnoj platformi duine kamiona, ispred zglobnih metalnih vrata. Iznad njih nalazile su se kvrgave izrasline od sivkasto-crne plastike, kutije u kojima su bile kamere, a moda i neke druge stvari. Vrata, ukraena crnim poentilistikim portretom Andrea Diva 16 u orwellovskoj veliini, polako su se podizala, a Andreov mrani tiroidni pogled ustupao je mjesto halogenskom bljetavilu. Bigend je krenuo naprijed u prostor nalik hangaru, manji od prazne tvornice Bobbyja Chomba, no ipak impresivan. Pet-est identinih srebrnih limuzina ondje su bile parkirane u nizu, pored novog novcatog utog viljukara i visokih urednih hrpa gipsanih zidnih obloga. Bigend je zaustavio auto. uvar sa iltericom, u crnoj uniformi od kratkih hlaa i usklaene crne majice kratkih rukava gledao ih je s druge strane naoala s metaliziranim staklima. Teka viedijelna crna futrola bila mu je privrena oko desnog bedra. Osjetila je iznenadnu snanu elju da izae iz Maybacha i uinila je tako.

Vrata su se otvorila poput kakvog uznemirujueg hibrida bankovnog sefa i Armanijeve veernje torbice, savreno uravnoteena, na bombe otporna vrstoa kombinirana s istom kozmetikom dopadljivou. kriputav betonski pod posut mrvicama gipsa doimao se u usporedbi smirujuim. uvar je mahnuo daljinskim. Zaula je segmentirani elik kako poinje tropotati prema dolje, iza njih. Ovuda, molim, rekao je Bigend nadglasavi zveket vrata koja su se zatvarala. Udaljio se od Maybacha ne potrudivi se zatvoriti svoja vrata, pa je i ona ostavila svoja otvorenima i pola za njim. Osvrnula se kad ga je sustigla i ugledala je otvoreni auto, unutranjosti nalik na spilju od sive janjee koe, mekanu poput usta pod bljetavilom garane rasvjete visoke rezolucije. Gubimo znatan dio prednosti ove etvrti kako se njeno ureivanje nastavlja, rekao je vodei je oko trometarske hrpe zidnih obloga. Znatan dio? Veinu. Meni e nedostajati. Uznemiruje posjetitelje. Uznemireno je dobro. Proli tjedan smo otvorili nove urede u Pekingu. Nisam zadovoljan, nimalo. Tri kata u novoj zgradi, a zapravo nita to bismo mogli uiniti s njima. Ali to je Peking. Slegnuo je ramenima. "Kakvog izbora imamo? Ona nije znala pa nije rekla nita. Poveo ju je uz iroke stepenice u neto to je oigledno prolazilo kroz proces pretvaranja u foaje. Jo jedan uvar, koji je prouavao ekrane koji su prikazivali ono to snimaju nadzorne kamere, ih je ignorirao. Uli su u dizalo ija je svaka povrina bila prekrivena zalijepljenim slojevima valovitog kartona, bijelim od praine. Bigend je podignuo komad kartona i pritisnuo tipku. Popeli su se dva kata i vrata su se otvorila. Pokazao joj je da poe prva. Izala je u neureeni prolaz s jo takvog kartona, ljepljivom trakom privrenog za pod od nekog glatkog sivog materijala. Karton je vodio prema konferencijskom stolu s po est stolaca sa svake strane. Iznad njega, na zidu, visio je njezin portret, djelo Antona Corbijna, u savrenoj rezoluciji na ekranu od otprilike devet metara po dijagonali. udesna slika, rekao je kad je svrnula pogled s nje natrag na njega. Meni nikad nije ba sasvim legla. Zato to je slayni dio tvoga ja neka vrsta tulpe, ree on. ega? Projiciranog oblika misli. Pojam iz tibetanskog misticizma. Slavni dio

ljudskog ja ima vlastiti ivot. Moe, u pravim okolnostima, bezgranino nadivjeti smrt svog subjekta. O tome se radi u svakom vienju Elvisa, doslovno. , Sve ju je to snano podsjealo na Inchmaleovo gledanje na te stvari, premda je zapravo i ona vjerovala u to. to se dogodi, upitala ga je, ako slavni dio ljudskog ja umre prvi? Vrlo malo toga, ree on. U tome obino i jest problem. Ali slike ovog kalibra slue kao osiguranje protiv toga. A glazba je najie bezvremena od svih medija. Prolost nije mrtva. Nije ak ni prolost, citirala je Inchmalea koji je citirao Faulknera. Moe li promijeniti kanal? Mahnuo je prema ekranu. Umjesto nje pojavio se Hook, sovjetski teretni helikopter, fotografiran odozdo. to misli o svemu ovome? Osmijeh je bljesnuo poput svjetionika. U prostoriji nije bilo vidljivih prozora i trenutano je taj ekran bio jedini izvor svjetlosti. Svia ti se uznemirenost? Da? Onda ti se sviam i ja. Svia mi se. I neto bi bilo vrlo pogreno kad ne bi bila. Uznemirena. Prila je konferencijskom stolu i povukla prstom preko njegove crne povrine, ostavivi slabo vidljiv trag u praini od gipsa. Postoji li stvarno taj asopis? Sve je, ree Bigend, potencijalno. Sve je, otpovrnu ona, potencijalno sranje. Misli o meni kao o pokrovitelju. Molim te. Ne svia mi se kako to zvui, hvala. Na poetku 1920-ih godina, ree Bigend, u ovoj je zemlji jo uvijek bilo ljudi koji nikad nisu uli snimljenu glazbu. Ne mnogo, ali bilo ih je. Prije manje od sto godina. Tvoja karijera studijskog glazbenika rukama je naznaio navodnike - odvijala se pri kraju tehnolokog razdoblja koje je trajalo manje od sto godina, razdoblja u kojem konzumenti snimljene glazbe nisu imali naina da proizvedu to to konzumiraju. Mogli su kupovati snimke, ali nisu ih mogli proizvoditi. Policijski sat je doao kad se taj monopol nad sredstvima proizvodnje poeo uruavati. Prije tog monopola glazbenici su zaraivali plau sviranjem uivo, izdavali su i prodavali notne zapise, ili su imali

pokrovitelje. Pop-zvijezda, onakva kakvom je poznajemo - ovdje se lagano naklonio u njezinu pravcu - zapravo je bila artefakt predsveprisutnih medija. ega...? Stanja u kojem su masovni mediji postojali, da tako kaem, unutar svijeta. Za razliku od? Obuhvaanja svijeta. Svjetlost u prostoriji promijenila se kad je to rekao. Podignula je oi prema ekranu, koji je zauzela slika metalik plavog mrava. to je u Chombovu kontejneru? upitala je. To nije Chombov kontejner. Vaem kontejneru. To nije na kontejner. Na u smislu ti i tko? Ti. To nije moj kontejner. Ba kao to sam i rekao, odvrati Bigend. I nasmijei se. iji je onda? Ne znam. Ali mislim da bi ti to mogla otkriti. to je u njemu? Ne znamo ni to. Kakve veze Chombo ima s njim? Chombo je, ini se, naao nain da sazna gdje se on nalazi, barem povremeno. Zato ga jednostavno ne pita? Jer je to tajna. On dobiva lijepe novce da sauva tu tajnu, a njegova osobnost je takva, kao to si primijetila, avoli imati tajnu. Tko ga onda plaa? Izgleda da je to jo vea tajna. Misli li da bi to mogao biti vlasnik kontejnera? Ili njegov krajnji primatelj, u sluaju da se ikada pojavi? Ne znam. Ali tebe sam, Hollis, naao kao osobu s kojom e Bobby najvjerojatnije htjeti razgovarati. Ti nisi bio tamo. Nije mu bilo ba drago to me Alberto doveo. Nije bilo naznaka daljnjih poziva. Uvjeren sam da se u tome vara, rekao je. Kad se navikne na

zamisao da si raspoloiva za jo razgovora uivo, mogao bi te nazvati. Kakve veze s time imaju iPodi? Podignuo je jednu obrvu. Rausch mi je rekao da traim iPode koji se koriste za pohranu podataka. Zar ljudi jo uvijek to rade? Chombo povremeno napuni iPod podacima i poalje ga van iz Sjedinjenih Drava. Kakvim podacima? Glazbom, ini se. Nemamo naina da saznamo. Zna li kamo ih alje? San Jose, Kostarika, zasad. Nemarno pojma kamo jo moda odlaze odande. Tko ih prima? Netko iji je posao da vodi skupi potanski pretinac, u osnovi. Ima dosta takvih, izgleda, u San Joseu. Radimo na tome. Jesi li bila ondje? Ne. Ondje se nalazi poprilino velika zajednica umirovljenih ljudi iz CIAe i DEA-e. Sada ondje imamo ovjeka koji pokuava tiho stei uvid u stvari, premda se zasad ini da to ne vodi nikamo. Zato te toliko zanima sadraj Chombova kontejnera? Bigend je izvadio svijetloplavu krpicu za prainu od mikrovlakana iz depa svog sakoa, izvukao stolac na kotaiima i dobro obrisao prainu s njega. Stolac? Ponudio joj ga je. Ne hvala. Samo izvoli. On je sjeo. I pogledao je odozdo. Nauio sam cijeniti anomalne fenomene. Vrlo neobine stvari koje ljudi rade, esto potajno, na neki su me nain zainteresirale. Troim puno novca, esto, trudei se shvatiti te stvari. Iz njih se, katkad, razviju najuspjeniji poduhvati Blue Anta. Trope Slope, na primjer, naa virusna prodavaka platforma, temeljila se na dijelovima anonimne videosnimke koji su se pojavljivali na netu. To ste vi napravili? Stavili ono udo u drugi plan svih onih starih filmova? Pa to je jebeno uasno. Ispriavam se zbog prostote. To prodaje cipele. Nasmijeio se. I to oekuje da e izvui iz ovoga, ako uspije otkriti to se nalazi u Chombovu kontejneru? Pojma nemam. Ba nikakvog. Upravo zato i jest toliko zanimljivo. Ne razumijem.

Obavjetajni su podaci, Hollis, reklamiranje okrenuto naopako. A to znai? Tajne, ree Bigend mahnuvi prema ekranu, su cool. Na ekranu su se pojavile njihove slike kako stoje pored stola, Bigend jo nije bio sjeo, a snimila ih je kamera negdje odozgo. Bigend na ekranu uzeo je svijetloplavu krpicu iz depa, izvukao stolac i poeo brisati prainu s njegovih naslona za ruke, za lea i sjedala. Tajne, rekao je Bigend pored nje, su istinski korijen svega to je cool

21.

SOL IZ SOFIJE
TITO JE PREAO AMSTERDAMSKU, PROAVI PORED SIVIH, snijegom napraenih stabljika improviziranog javnog vrta, a zatim se brzo uputio 111. prema Broadwayu. Snijeg je prestao padati. Prepoznao je svoju roakinju Viancu, u daljini, pored Banco Populara, odjevenu kao tinejdericu. Tko je jo bio vani, upitao se, zbog njegova puta natrag u Chinatown? Kad je dospio do sredinje linije koja je razdvajala Broadway, vie nije vidio Viancu. Domogavi se zapadnog plonika, okrenuo se prema jugu i uputio prema stanici na 110. ulici, s rukama u depovima. Prolazei pored radnje za uokvirivanje slika, ugledao ju je u dubinama jednog zrcala, prelazila je cestu po dijagonali, nekoliko metara iza njegova lijevog ramena. Siavi u poploani rov podzemne eljeznice, tanko prekriven krovom od eljeza i asfalta, ugledao je svoj dah kako se die. Stigao je lokalni broj 1, kao na znak, ba kad je stigao do perona. Vraat e se polako, jedinicom do Canala, a zatim e hodati prema istoku. Ukrcao se na vlak, siguran da Vianca i jo najmanje dvoje drugih ine isto. Protokol za detekciju i identifikaciju pratitelja zahtijevao je najmanje troje. Kad su izali iz ezdeset este ulice, Carlito je uao iz stranjeg vagona. Titov vagon bio je gotovo prazan. Vianca je sjedila u blizini prednjeg kraja, naizgled zadubljena u neku malu videoigru. Carlito je nosio tamnosivi kaput, za nijansu svjetliji al, crne konate rukavice, zbog kojih su Titu njegove ruke izgledale kao da su izrezbarene od drva, i crne gumene izme preko ulatene telee koe svojih talijanskih cipela. Izgledao je konzervativno, strano, neprilagoeno i nekako religiozno. Sjeo je s Titove lijeve strane. Juana, upitao je na panjolskom, dobro je? Da, rekao je Tito, ini se da je dobro. Vidio si se s njim. To nije bilo pitanje.

Da, rekao je Tito. Dobio si upute. Da. Tito je osjetio kako mu je Carlito ubacio neto u dep. Bulgaro, rekao je Carlito, identificirajui mu taj predmet. Napunjen? Da. Novi ventil. Bugarinovi pitolji sada su bili stari gotovo pola stoljea, no jo uvijek su bili veoma uinkoviti. Katkad bi trebalo zamijeniti sklop Schraderovih ventila u plosnatom elinom spremniku koji je sluio i kao drka, no bilo je izrazito malo pokretnih dijelova. Nabijen? Solju, rekao je Carlito. Tito se sjeao metaka od soli s njihovim membranama od poutjelog prozirnog papira koje su zatvarale oba kraja kartonske cijevi neobina mirisa, dugake dva i pol centimetra. Sad se mora pripremiti za odlazak. Na koliko dugo? Tito je znao da to pitanje nije bilo posve prihvatljivo, no spadalo je u onu vrstu pitanja za koja ga je Alejandro nauio da barem razmisli hoe li ih postaviti. Carlito nije odgovorio. Tito je bio na rubu toga da upita to je njegov otac radio za starca kad je umro. Njega ne smiju uhvatiti. Carlito je dotaknuo vor na svom alu krutim rukama u rukavicama. Tebe ne smiju uhvatiti. Samo predmet koji isporuuje moraju uhvatiti, a ne smiju posumnjati u to da si im ga namjerno dao. to mi njemu dugujemo, ujae? Doveo nas je ovamo. Odrao je svoju rije. Carlito je ustao kad je vlak uao u Pedeset devetu ulicu. Jedna ruka u rukavici naas se odmorila na Titovu ramenu. Iskai se, neae. Okrenuo se i otiao. Tito je pogledao mimo putnika koji su ulazili u nadi da e vidjeti da je Vianca jo ondje, no i ona je bila otila. Posegnuo je u boni dep svoje jakne, otkrivi Bugarinovo jedinstveno, paljivo izraeno oruje. Bilo je labavo ovijeno istom bijelom pamunom maramicom iz Kine, jo krutom od krobljenja. Kad biste ga izvukli iz depa, ljudi oko vas mogli bi pomisliti da kanite

ispuhati nos. I ne gledajui, Tito je znao da kartonski cilindar pun sitno samljevene soli u cijelosti ispunjava vrlo kratku cijev. Ostavio ga je na mjestu. Sad kad su Bugarinova gumena brtvila zamijenjena silikonskim, uinkovit naboj mogao se odravati i do etrdeset osam sati. Sol, upitao se, je li i ona bugarska? Gdje se ti meci izrauju? U Sofiji? U Moskvi, moda? U Londonu, gdje se za Bugarina prialo da je radio prije nego to ga je Titov djed doveo na Kubu? Ili u Havani, gdje je do kraja proivio svoje dane? Vlak je napustio stanicu Columbus Circle.

22.

BUBANJ I BAS
PAMELA MAINWARING, ENGLESKINJA S PLAVIM IKAMA koje su u potpunosti skrivale njezino elo, vozila je Hollis natrag u Mondrian u jednoj od velikih srebrnih Volkswagenovih limuzina. Radila je za Blue Ant u Londonu, dobrovoljno je rekla, prije nego to je otila raditi neto drugo, ali onda su je pozvali ovamo da pomogne nadgledati irenje lokalnog poslovanja firme. Vi prije niste poznavali Hubertusa, nabacila je dok su ile po autoputu 101. To je bilo toliko oito? On mi je to rekao, kad se otiao upoznati s vama. Hubertus voli prilike za rad s novim talentima. Hollis je podignula pogled prema prolazeim, upavim glavama palmi, crnim na pozadini od sivkasto ruiaste svjetlosti. Sad kad sam ga upoznala, udno mi je to nisam za njega ula ve prije. On ne eli da se za njega uje. Ne eli da ljudi uju ni za Blue Ant. esto nas opisuju kao prvu virusnu agenciju. Hubertusu se taj pojam ne svia, i to iz dobrog razloga. Isticanje agencije, ili njezina osnivaa, kontraproduktivno je. On kae da bi volio da moemo raditi kao crna rupa, odsutnost, ali ne postoji odriv nain da se doe do toga odavde. Sile su s autoceste. Trebate li togod? Molim? Hubertus eli da imate sve to bi vam moglo ustrebati. Usput, to znai prilino doslovno sve jer radite na jednom od njegovih specijalnih projekata. Specijalnih? Nema objanjenja, nema zadanih ciljeva, nema proraunskog maksimuma, apsolutni prioritet u svemu. On to opisuje kao neku vrstu sanjanja, tvrtkin ekvivalent REM sna. On misli da je to najhitnije. Izvadila je posjetnicu iz depa na Volkswagenovu titniku za sunce i dodala je Hollis. Sve. Samo nazovite. Imate li auto? Ne. Biste li voljeli ovaj? Mogu vam ga ostaviti. Ne, hvala.

Gotovine? Podnosit u raune. Pamela Mainwaring slegnula je ramenima. Uvezle su se unutra, pored skulptura na ulazu. Hollis je otvorila svoja vrata prije nego to se auto posve zaustavio. Hvala to ste me dovezli, Pamela. Drago mi je to smo se upoznale. Laku no. Laku no. Hollis je zatvorila vrata. Srebrna limuzina zaokrenula je unatrag i odvezla se van, na Sunset, a svjetla Mondrianova ulaza smanjivala su se na njezinoj karoseriji. Vrata joj je otvorio noni uvar s nekakvim prstenastim predmetom zakvaenim o resicu uha. Gospoice Henry? Da? Poruka za vas na recepciji, rekao je, pokazavi joj u tOm smjeru. Uputila se prema recepciji, proavi pored udnovate sofe u obliku kria tapecirane u besprijekorno istu bijelu kou. Izvolite, rekao je model za majice na recepciji kad se predstavila. Htjela ga je upitati to koristi za svoje obrve, ali nije. Izvadio je etvrtastu smeu kartonsku kutiju sa stranicama od pedeset centimetara i rekao joj da potpie obrazac u vie kopija koji je bio privren za nju. Hvala, rekla je podiui je. Nije bila jako teka. Okrenula se, uputivi se natrag prema dizalima. I ugledala je Lauru Hyde, to jest Heidi, nekadanju bubnjaricu Policijskog sata, kako je eka pored sofe u obliku kria. Ako nita drugo, primijetio je neki smireno metodini dio nje, bio je to dokaz da je ona uistinu bila ta osoba koju je pomislila da je ugledala kako vozi pored Virgin Recordsa, toliko ranije te veeri. Heidi? Premda nije moglo biti dvojbe. Laura, ispravila ju je Hydeova. Nosila je neto za to je Hollis pomislila da je Girbaud, nekakav stil uspjene ambiciozne mame iz Bladerunnera, vjerojatno manje neumjestan u ovom predvorju nego to bi bile mnoge druge stvari. Njezina tamna kosa kao da je bila odrezana u skladu s time, premda Hollis ne bi znala objasniti kako. Kako si, Laura? Krepano. Inchmale je dobio moj broj mobitela od jednog prijatelja iz New Yorka. Biveg prijatelja. Kao da je tome presudio taj broj dan Inchmaleu. Nazvao me da mi kae da si ovdje. ao mi je...

O, nema to veze s tobom. Stvarno. Laurence pregledava dananje snimke dva bloka odavde. Da nisam tu, bila bih ondje. On producira? Reira. estitam. Nisam znala. Nisam ni ja. Hollis je zastala. Na to nisam pristala. Njezina iroka usta punih usnica postala su savreno ravna, to kod nje nikad nije bio dobar znak. S druge strane, moda to ne potraje jo dugo. Je li mislila na suprugovo reiranje ili na svoj brak? Hollis nikad nije mogla dobro razumjeti bubnjaricu. To nije mogao nitko, prema Inchmaleu, koji je drao da je to razlog zato je bubnjanje potrebno, kao neka vrsta primitivnog signala za koji se uvijek moe vidjeti da funkcionira. Bi li eljela pie ili... Hollis se okrenula s kutijom privijenom na grudi, drei svoju improviziranu torbicu u lijevoj ruci, i opazila je da se bar u predvorju transformirao, skinuli su zavjetne svijee i kandelabre te ga preuredili za japanski doruak, ili u svakom sluaju nekakav doruak s crnim tapiima za jelo, koji se jo nije posluivao. Duboko nesklona tome da pozove Heidi gore u sobu, dopustila si je da se nastavi kretati u smjeru beskrajno dugakog mramornog stola. Neu pie, ree Heidi, rijeivi problem. Koji kurac ovo radi ovdje? Pokazivala je prema dnu prostora, iza zatvorenog i zakljuanog bara iji je eksterijer bio modeliran poput golema kovega s gumenim kotaima. Hollis je zapazila instrumente ve prije, kad se prijavila u hotel. Jedan konga bubanj, jedan set bonga, akustina gitara i elektrini bas, a ova zadnja dva predmeta objeena na jeftine kromirane stalke. Bili su to koriteni instrumenti, ak poprilino koriteni, no sumnjala je da ih itko koristi sada, ili barem ne osobito esto. Heidi je nastavila hodati, njezina bubnjarska ramena mekano su se pomicala ispod mat indigo boje njene Girbaud sportske jakne. Hollis se sjeala njezinih bicepsa u majici bez rukava, kad bi Policijski sat izaao na pozornicu. Pola je za njom. Kakvo je to sranje? Prvo je mrko pogledala instrumente, a zatim Hollis. Trebamo misliti da e Clapton navratiti? Trebamo misliti da ele da malo zasviramo nakon to pojedemo sushi?

Heidino neodobravanje domiljatosti u dekoru, znala je Hollis, zapravo je bilo produetak njezine nesklonosti prema umjetnosti openito. Ki avijatiarskog tehniara, bila je to jedina ena koju je Hollis ikada upoznala koja je voljela zavarivati, premda samo u svrhu popravljanja neeg vanog to se doista potrgalo. Hollis je pogledala drvenu gitaru bez marke. Vrijeme za banenje. Mislim da referiraju na pred-beatlesovski Venice Beach. 17 Referiraju. Laurence kae da on referira na Hitchcocka. Izgovorila je to kao da se radi o neemu spolno prenosivom. Hollis jo nije upoznala Laurencea, nije to ni oekivala ni eljela, a Heidi nije vidjela jo od nedugo nakon raspada Policijskog sata. Heidino neoekivano pojavljivanje ovdje, a sad i ovaj pogled izbliza na Starkov tableau Bitniki jazz amerikih izviaa, istjerali su na povrinu svu bol koju je osjeala zbog Jimmyja. Kao da je oekivala da e on biti ovdje, kao da bi trebao biti ovdje, kao da je zapravo ovdje, samo izvan fokusa, ili iza nekog ugla. Nisu li spiritualisti postavljali instrumente na takav nain u svojim salonima za seanse? Premda je od ova etiri, elektrini bas, Jimmyjev instrument, jedini koji se nije moglo jednostavno uzeti i poeti svirati, ak ni kad bi netko to stvarno htio. Nije bilo kabela, nije bilo pojaala, nije bilo zvunika. to se dogodilo s Jimmyjevim Pignoseom, 18 upitala se. Doao me posjetiti tjedan dana prije nego to je umro, rekla je Heidi, nagnavi Hollis da se trgne. Bio je na onom mjestu pored Tucsona, odradio je dvadeset .osam dana. Rekao je da ide na sastanke. To je bilo ovdje? Aha. Laurence i ja smo ba prohodali. Nisam ih upoznala. Nije se inio u redu, Jimmy. Meni, mislim. Onaj aspekt Heidi, za koji bi se Hollis uvijek iznenadila to se sjea da joj je bio drag, provirio je naas iz njene otresitosti, neto djetinje i zbunjeno, a onda je nestao. Ti si bila u New Yorku kad je umro? Da. Ali ne gore na sjeveru. Bila sam u gradu, ali nisam imala pojma da se vratio. Nisam ga vidjela skoro godinu dana. Dugovao ti je novac. Hollis ju je pogledala. Da. Jest. To sam skoro zaboravila. Priao mi je o tome kako je posudio onih pet tisua od tebe, u Parizu, na kraju turneje. Uvijek mi je govorio da mi to namjerava vratiti, ali meni nije bilo

jasno kako bi se to moglo dogoditi. Ja nisam znala kako da ti se javim, ree Heidi s rukama u depovima jakne. Pretpostavila sam da e se na kraju pojaviti. I evo te sada ovdje. ao mi je to ti to nisam dala ranije. Dala to? Heidi je izvukla izlizanu bijelu omotnicu veliine one za pisma iz depa svoje jakne i pruila joj je. Pedeset stotki. Tono onako kako ih je on dao meni. Hollis je ugledala svoje inicijale ispisane blijedom crvenom kemijskom olovkom u gornjem lijevom kutu. Stao joj je dah. Prisilila se da udahne. Ne znajui to bi drugo s njom, stavila je omotnicu na vrh kutije i preko nje pogledala Heidi. Hvala ti. Hvala ti to si mi ih uvala. Njemu je to bilo vano. Nije mi se inilo da mu je stvarno vano nita drugo o emu je govorio. To mjesto u Arizoni, taj program rehabilitacije, neka ponuda koju je dobio da neto producira u Japanu... Ali htio je biti siguran da e ti dobiti svoj novac natrag i mislim da je jedan od naina da to postigne bio taj da ga da meni. Jer izmeu ostalog - suzila je oi - kad mi je ve rekao da ti je duan, znao je da mu ga neu vratiti da ga potroi na uto. Inchmale je govorio da je Policijski sat sazdan na doslovnim zvunim temeljima Heidine tvrdoglavosti i militantna nedostatka mate, ali da to saznanje nikad nije ni najmanje olakavalo slaganje s njom i da je to bilo tako od samog poetka. Hollis je uvijek mislila da se slae s time, no sada joj se to uinilo jo istinitije nego to je ikada prije osjetila. Idem odavde, ree Heidi na brzinu stisnuvi Hollisino rame, to e za nju bilo uistinu iznimno pokazivanje topline. Dovienja.,. Laura. Gledala ju je kako marira natrag preko predvorja, pored sofe u obliku kria, i kako nestaje s vidika.

23.

DVA MAURA
BROWN JE DUGO OSTAVIO MILGRIMA U KOREJEVOJ praonici rublja. Na konuje neki mlai Korejac, moda vlasnikov sin, stigao s kineskim obrokom u smeoj vreici koju je dao Milgrimu bez ikakva komentara. Milgrim je napravio mjesta meu asopisima na stoliu za kavu od iverice i otpakirao svoj ruak. Cista ria, pilei medaljoni bez kosti u crvenoj boji br. 3, fluorescentno zeleni komadi povra, tanko narezano smee nepoznato meso. Milgrim je vie volio plastinu viljuku od tapia. Da si u zatvoru, tjeio se, ova bi ti hrana bila gozba. Osim da si u kineskom zatvoru, dometnuo je neki manje kooperativan dio njega, ali probio se on kroz sve to, metodiki. S Brownom je najbolje bilo pojesti to god moe kad god ima priliku. Dok je jeo, razmiljao je o dvanaestostoljetnoj herezi slobodnog duha. Ili je Bog sve, vjerovala su braa slobodnog duha, ili Bog nije nita. A Bog je, za njih, vrlo definitivno sve. Ne postoji nita to nije Bog, a doista, kako bi i moglo? Milgrim nikad nije bio sklon metafizici, ali sad mu je kombinacija njegova zatoenitva, lijekova po potrebi i ovog teksta poinjala otkrivati zadovoljstvo koje se moe outiti metafizikom kontemplacijom. Osobito kad biste kontemplirali o tim tipovima slobodnog duha, koji kao da su bili kombinacija Charlieja Mansona i Hannibala Lectera. I s obzirom da je sve bilo jednako Boje, uili su, oni koji su ponajvie u doticaju s Bojim u ba svakoj stvari nastojali su uiniti ama ba sve, a osobito sve to su jo uvijek zabranjivali oni koji jo nisu shvatili poruku slobodnog duha. U koju su se svrhu motali uokolo i seksali sa svakime koga bi uspjeli navesti da se ne opire, ili koga ne bi, to se dogaalo silovanje se smatralo osobito kreposnim, ba kao i ubojstvo. Bilo je to poput kakve tajne religije sociopata koji se meusobno ohrabruju i Milgrim je mislio da je to vjerojatno najogavniji primjer ljudskog ponaanja za koji je ikada uo. Netko poput Mansona, recimo, jednostavno ne bi uspio stei nikakve sljedbenike da se naao meu braom i sestrama slobodnog duha. Vjerojatno se, nagaao je Milgrim, Mansonu ne bi nimalo svidjelo. Koje koristi od toga to si Charlie Manson ako se nalazi u

drutvu punom serijskih ubojica i silovatelja, a svaki uvjeren, ili uvjerena, da izravno manifestira Duh sveti? No drugi aspekt slobodnog duha koji ga je fascinirao, a to se ticalo cijelog teksta, bio je kako su te hereze poinjale, esto se spontano razvijajui oko nekog individualnog srednjovjekovnog ekvivalenta obinog malo glasnijeg blebetavog beskunika. Organizirana religija, uvidio je, u ta je vremena bila isto stvar signala i uma, ujedno i medij i poruka, jednokanalni univerzum. U Europi, taj je kanal bio kranski i emitirao se iz Rima, ali nita se nije moglo emitirati bre nego to je ovjek mogao putovati na konjskim leima. Bile su uspostavljene hijerarhije i vrlo organizirane metodologije irenja signala od vrha prema dolje, ali vremenski odmak koji je proizlazio iz tehnoloke manjkavosti nametao je gotovo katastrofalan omjer, um hereze neprestance je prijetio da e nadjaati signal. tropot vrata prenuo ga je iz tih misli. Podignuo je pogled s ostataka svog ruka i svjedoio ulasku iznimno krupna crnca, vrlo visokog i vrlo irokog, odjevenog u opaki crni konati kaput do bedara, s dvorednim kopanjem i stegnutim pojasom, i u crnu vunenu kapu nategnutu nisko preko uiju. Kapa je u Milgrimov um prizvala pletena vunena pokrivala za glavu kakve su kriari nosili ispod svojih kaciga, a to je pak od konate pilotske jakne uinilo neto nalik produenom prsnom oklopu. Crni vitez koji ulazi u praonicu s ranoveernje studeni. Milgrim nije bio naisto jesu li uistinu postojali vitezovi crnci, ali nije li se neki Maur, neki afriki div, mogao preobratiti i postati vitezom u slubi Krista? U usporedbi sa slobodnim duhom, taj se scenarij doimao vrlo moguim. Sad je crni vitez pristupio Korejevu pultu i upitao ga moe li istiti bunde. Korejac nije mogao, rekao je, a vitez je kimnuo, prihvaajui to. Vitez je pogledao u stranu i susreo Milgrimov pogled. Milgrim mu je jo i kimnuo, nesiguran zato. Vitez je izaao. Kroz prozor, Milgrim je vidio kako se pridruio drugom izrazito slinom crncu, u drugom crnom konatom kaputu s dvorednim kopanjem i stegnutim pojasom. Skrenuli su na jug, niz Lafayette, u svojim skladnim priljubljenim vunenim kapama i uas nestali. Dok je Milgrim pospremao svoju praznu zdjelicu od stiropora i tanjure od aluminijske folije, obuzeo ga je kopkajui osjeaj da je neemu propustio posvetiti odgovarajuu pozornost. Koliko god se trudio, nije se

mogao sjetiti to bi to moglo biti. Bio je to vrlo dugaak dan.

24.

MAKOVI
ZAVJETNE SVIJEE GORJELE SU U NJEZINOJ ZAMRAENOJ sobi. Pored svijetle pamune tkanine posve bijelog kreveta stajao je napunjeni vr za vodu. Odloila je kutiju, omotnicu s novanicama od sto dolara pokojnog Jimmyja Carlylea i svoju improviziranu torbicu za veernje izlaske na dugonogi stol s mramornom ploom u kuhinjici. Pomou malog tupog noa u drci vadiepa iz kuhinjice razrezala je prozirnu ljepljivu traku koja je zatvarala kutiju. Unutra se nalazila poruka ispisana neobinim slovima nalik sumerskim, na pravokutniku od obinog sivog kartona poloenom na preklop kuverta s mjehuriima. Treba ti vlastita. Samo naprijed. H. Odloila ju je na stranu i podignula preklop kuverte s mjehuriima. Neto crno i mat srebrno. Ono to je izvukla doimalo se poput agresivnije dizajnirane verzije beine kacige kroz koju je gledala onu lignju kod Bobbyja Chomba. Kroz otvor koljke ugledala je onih istih nekoliko gumba za upravljanje. Preokrenula ju je, traei logotip proizvoaa, ali nije ga nala. Nala je MADE IN CHINA ispisan malenim udubljenim slovima, ali veina stvari se proizvodila ondje. Isprobala ju je bez namjere da uini ita vie od pogleda u zrcalo, ali mora da je dotaknula neki gumb za upravljanje. Lokalizirana instalacija u tvojoj sobi, rekla je Odile, to je zazvualo kao da se nalazi tek nekoliko centimetara od Hollisina uha. Hollis se nala na namjetenom krevetu, vrsto stiui Bigendovo pokrivalo za glavu, toliko je to bilo neoekivano. Monetovi makovi. Rotch. Rotch? Makovi jednako svijetle na bilo kojoj pozadini. I stvarno su bili tu, lagano lelujavi, crvenkastonaranasti, sloeni u polje koje je ispunjavalo njezinu sobu do visine kreveta. Pomaknula je glavu s jedne strane na drugu, promatrajui efekt. Ovo postaje dio serije. Umjetniine serije Argenteuil. Rotch. Evo ga opet. Ona napuni prostore posvuda s Monetovim makovima. Nazovi me kad ovo primi. Moramo priati, takoer o Chombu. To je izgovorila Shombu. Odile? No radilo se o snimci. Jo uvijek zgrena na krevetu, sjela je

i lijevom rukom prola kroz makove za koje je znala da ih nema. inilo joj se da ih gotovo moe opipati. Prebacila je noge preko ruba i pronala pod, a makovi su joj okruivali koljena. Gacajui kroz njih prema vieslojnim zastorima, na trenutak je imala dojam da plutaju na zatoenoj, nepokretnoj vodi. Umjetnica moda nije imala takvu namjeru, pomislila je. Doavi do prozora, razmaknula je zastore podlakticom i provirila dolje na Sunset, napola oekujui da e ustanoviti da je Alberto zagadio ulicu mrtvim poznatim linostima, novim prizorima slave i nesretnih sluajeva, ali nita se takvoga nije vidjelo. Skinula je kacigu, vratila se do stola kroz iznenadnu odsutnost makova i dodirivala raznorazne gumbe iznutra sve dok se zelena LED lampica nije ugasila. Stavljajui je natrag u kutiju, primijetila je jo neto u kuverti s mjehuriima. Izvukla je figuricu plavog mrava od modeliranog vinila tvrtke Blue Ant. Postavila ju je na mramornu plou stola, uzela veernju torbicu i s njom otila u kupaonicu. Dok je punila kadu toplom vodom povrh dnevne doze gela za tuiranje, ispraznila je torbicu i prebacila njezin uobiajeni sadraj natrag u nju. Isprobala je vodu, razodjenula se i ula u kadu, legnuvi na lea. Vie se nije mogla tono sjetiti zato je Jimmy trebao posuditi toliko novca u Parizu, zato se ona pristala rastati od njega, ni kako to da ga se bila uspjela domoi. Dala mu ga je u francima. Toliko davno je to bilo. Voda je bila dovoljno duboka da joj je dopirala do lica kad je glavu naslonila na dno kade. Djeji otoi od lica iznad vode. Isla de Hollis. Odileini makovi. Sjetila se Albertova opisivanja kako oblikuje i kako povrinama prekriva svaki novi nesretni sluaj neke poznate osobe. Pretpostavljala je da Odileini makovi imaju drugaiju, jednostavniju povrinu. Zapravo bi mogli biti bilo to. Djelomino je izdigla potopljenu glavu iz vode i poela utrljavati ampon u kosu. Jimmy, rekla je, stvarno me ivcira. Svijet je ve udniji i gluplji nego to si ti ikad mogao naslutiti. Spustila je naamponiranu kosu natrag u vodu. Kupaonica se i dalje punila odsutnou njezina pokojnog prijatelja i poela je plakati prije nego to se stigla poeti ispirati.

25.

SUNSET PARK
VIANCA JE SJEDILA PREKRIENIH NOGU NA TITOVU podu, s njegovim Sony plazma ekranom preko koljena. Opremljena jednokratnom mreicom za kosu i bijelim rukavicama od pletenog pamuka, prelazila je preko Sonyja vlanom maramicom Armor All. Kad ga posve obrie, Sony e se vratiti u svoju tvorniku ambalau, koja e takoer biti obrisana. Tito je, s vlastitom mreicom za kosu i rukavicama, sjedio preko puta nje, briui tipke svog Casia. Kutija puna sredstava za ienje bila ih je doekala u haustoru, pored novog i naizgled skupog usisivaa za prainu, za koji je Vianca rekla da je njemaki. Nita osim zraka ne izlazi iz tog usisivaa, rekla je, tako da iza njega nee ostati nijedna dlaka ni ikakav drugi. trag. Tito je pomagao svom roaku Eusebiu u istoj ovakvoj proceduri, premda je Eusebio posjedovao uglavnom samo knjige, a svaku od njih je trebalo, prema protokolu, prolistati da unutra ne ostane kakav zaboravljeni umetnuti papiri, a zatim obrisati. Razlozi Eusebijeva odlaska nikad mu nisu bili razjanjeni. I to je bio protokol. Pogledao je simetrino razmaknute rupe u zidu, gdje je Sony nekad stajao. Zna li gdje je Eusebio? Vianca je podignula pogled sa svog brisanja, suzivi oi ispod bijelog papirnatog ruba mreice za kosu. Doctores, rekla je. Molim? Doctores. U Federalnom okrugu. 19 etvrt. A moda i nije. Slegnula je ramenima i vratila se brisanju. Tito se nadao da nee morati ii u Meksiko, u Ciudad de Mexico. Nije izaao iz Sjedinjenih Drava otkako su ga doveli ovamo i nije imao elje za tim. Ovih dana vratiti se ovamo moglo bi biti jo tee. Imao je lanova obitelji u Los Angelesu. To bi bio njegov izbor, kad bi mu netko dao da bira. Mi smo nekad vjebali sistemu, Eusebio i ja, rekao je, preokrenuvi Casio i nastavljajui brisati. On je bio moj prvi deko, rekla je Vianca, to je djelovalo nemogue dok se nije prisjetio da ona zapravo nije tinejderica. Ne zna gdje je? Slegnula je ramenima. Nagaam, Doctores. Ali bolje je ne biti

siguran. Kako oni to odlue, kamo ide? Odloila je svoju maramicu na vrh kutije Armor All i uzela komad spuve iz ambalae. Savreno je pristajala na jedan kraj Sonyja. To ovisi o tome to misle tko bi te mogao traiti. Uzela je komad za drugi kraj. Tito je skrenuo pogled u stranu, prema plavoj vazi. Na nju je zaboravio. Morat e joj nai smjetaj. Pomislio je da zna gdje. Kamo si ti otiao nakon 11. 9. upitala je, prije nego to si uselio ovdje? Bio je ivio ispod Canala, s majkom. Otili smo u Sunset Park. S Antuliom. Unajmili smo kuu od crvene cigle s jako malim sobama. Manjima od ove. Jeli smo dominikansku hranu. etali starim grobljem. Antulio nam je pokazao grob Joeyja Galla. 20 Odloio je Casio i ustao, skinuvi mreicu za kosu. Idem gore na krov, rekao je, moram tamo neto obaviti. Vianca je kimnula, gurajui spuvom zatien Sony u njegovu kutiju. Odjenuo je kaput, uzeo plavu vazu i stavio je, jo uvijek nosei bijele pamune rukavice, u dep sa strane. Izaao je i zatvorio vrata iza sebe. Zastao je u haustoru, nemoan dati ime onome to je osjeao. Strah, no to je bilo na svom mjestu. Jo neto. Rubovi, teritoriji, nepregledno prostranstvo? Produio je kroz izlaz za nudu i gore po stubama. Kad je dospio do estog kata, popeo se zadnjim stepenicama do krova. Beton prekriven asfaltom, ljunkom, tajnim ostacima World Trade Centera. Ovo zadnje je natuknuo Alejandro, jednom kad je bio tu gore. Tito se sjeao svijetle praine u debelom sloju na dasci prozora spavae sobe njegove majke, ispod Canala. Sjeao se izlaza za nudu prepunih uredskih papira, daleko od sruenih tornjeva. Sjeao se runoe autoceste Gowanus. Majunog prednjeg dvorita kue u kojoj su ivjeli s Antuliom. N-vlaka s Union Squarea. Sumanutih oiju svoje majke. Oblaci su sliili rezbariji u kakvoj drevnoj knjizi. Svjetlost koja je plijenila svijetu boju. Vrata na krov gledala su na jug i otvarala se prema nakoenoj konstrukciji koja su im podupirala okvir. Na istoni, klinasti zid te konstrukcije bila je ugraena polica od neobojenog drva koje je odavno posivjelo, a na njoj je bilo posloeno, ili samo ostavljeno, mnotvo raznih predmeta. Zahrala kanta na kotaima s nonim ureajem za cijeenje metli za pranje podova. Metle za pranje podova, elavih i posivjelih

vrhova, oljutene boje na drvenim drkama, izblijedjele do delikatnih pastelnih nijansi. Bijele plastine bavice koje su straile crnom kosturskom rukom unutar crno-bijelog romba, no prazne. Nekolicina zahralih runih alata od eljeza, toliko starih da nisu bili prepoznatljivi, barem ne Titu. Zahrale velike limenke boje ije su papirnate etikete bile toliko pohabane da ih se nije moglo proitati. Izvadio je vazu iz depa i ulatio je izmeu svojih pamunih rukavica. Oun zacijelo ima bezbroj domova nalik ovome, pomislio je, bezbroj prozora. Postavio je vazu na policu, pomaknuo jednu limenku na stranu, gurnuo vazu prema zidu i vratio limenku, sakrivi tako vazu izmeu dvije limenke. Kako to ve biva s tim terasama na krovovima, moda je pronau sutra, a moda ostane netaknuta godinama. Ona ravna slatkim vodama svijeta. Najmlaa meu enskim oriama, a ipak ima naslov Velike kraljice. Prepoznaje se u utoj i zlatnoj boji, u broju pet. Paunovi su njezini, kao i leinari. Glas Tie Juane. Kimnuo je polici, skrivenu oltaru, pa se okrenuo i siao niz stepenice. Uavi opet u sobu, ugledao je Viancu kako vadi disk iz njegova kuita za PC. Pogledala ga je. Prekopirao si ono to eli zadrati? Da, rekao je dodirnuvi Nano oko svog vrata. Talisman. Njegova glazba pohranjena na njemu. Skinuo je kaput, objesio ga na vjealicu i ponovo stavio mreicu za kosu. Smjestivi se preko puta svoje roakinje, opet se primio rituala rastavljanja, tog pomnog uklanjanja tragova, brisanja. Kako bi Juana rekla, pranja praga novoga puta.

26.

GRAY'S PAPAYA
KATKADA, AKO BI BROWN BIO GLADAN NA KRAJU DANA, i odreenog raspoloenja, otili bi u Grays Papayu na Recesijski specijalitet. Milgrim je sa svojim uvijek uzimao oranadu jer se ona doimala potenijim piem, manje nalik sokovima. Ondje su se mogli dobiti pravi sokovi, ali ne uz Recesijski specijalitet, a i inilo se da sok nije dio doivljaja Graysa, u kojem se radilo o goveim hrenovkama na rotilju, mekanim bijelim kiflama i razvodnjenim slatkim piima, to se konzumiralo s nogu, pod jarkim fluorescentnim svjetlom to je zujalo. Kad bi odsjedali u New Yorkeru, kao to su, inilo se, opet odsjedali noas, Grays se nalazio samo dva bloka dalje na Osmoj aveniji. Milgrima je Grays Papaya smirivala. Sjeao se kad su dvije hrenovke i pie koji su inili Recesijski specijalitet kotali 1,95 dolara. Milgrim je sumnjao u to da Grays smiruje i Browna, ne ba, no znao je da Brown ondje katkad postaje relativno razgovorljiv. On bi sa svojim hrenovkama uzeo bezalkoholnu pina coladu i izlagao bi porijeklo kulturalnog marksizma u Americi. Kulturalni marksizam bio je ono to su drugi ljudi zvali politikom korektnou, tvrdio je Brown, ali tu se zapravo radilo o kulturalnom marksizmu, a on je stigao u Sjedinjene Drave iz Njemake nakon Drugog svjetskog rata u lukavim lubanjama skupine mlaahnih profesora iz Frankfurta. Frankfurtska kola, kako su se nazivali, ne gubei vrijeme poela je uranjati svoje intelektualne ovipozitore u nita ne slutee tijelo staromodnih amerikih sveuilita. Milgrim bi uvijek uivao u tom dijelu; imalo je privlanost kiaste, zastarjele znanstvene fantastike, stacatto i uzbudljivost, sa svojim zrnatim monokromnim okotom eurokomunista u sakoima od tvida i pletenim kravatama, koji se mnoe kao Starbucksi. 21 No uvijek bi ga prizemljila, kako se tirada bliila kraju, Brownova poanta da su Frankfurtsku kolu inili sve sami Zidovi. Svi. Do. Zadnjeg. Briui senf iz kutova usta precizno presavijenim papirnatim ubrusom. Slobodno provjeri. Upravo se to dogodilo i ovaj put, nakon Milgrimova dugakog dana u praonici rublja. Brown je upravo to rekao, a Milgrim je kimnuo i nastavio vakati zadnji zalogaj svog drugog hot doga, sretan to ga puna usta

spreavaju da odgovori. Kad su obojica dovrila svoje specijalitete, bilo je vrijeme za etnju Osmom natrag prema New Yorkeru. Promet je bio umjeren i u zraku se pomalo nasluivao dodir proljea, lagana slutnja topline za koju je Milgrim pretpostavio da je halucinacija i svejedno joj poelio dobrodolicu. Kad je uti Hummer proao pored njih najbliom trakom dok su hodali prema jugu, on ga je primijetio. Svatko bi ga primijetio, govorit e sam sebi kasnije. Ne zato to bi to bio pravi Hummer, bio je samo jedan od onih loih imitacija, i ne zato to je bio ut, ve zato to je bio Hummer, to je bio ut i to je imao te aave ratkape s utezima koje se nisu okretale zajedno s kotaem, ve se samo ljuljale na njemu. A i one su bile ute, iste takve ute boje, i svaka je imala smjeka, ili su ga imale barem te dvije na strani blioj ploniku, dvije koje je Milgrim vidio. No ono to je uistinu privuklo Milgrimovu panju, kad je uto vozilo koje se kretalo prema sjeveru prolo pored njih, bilo je kako jako voza i suvoza slie dvojici Maurskih vitezova iz praonice dolje na Lafayette. Crne pletene kape nisko nategnute preko masivnih lubanja i prsa prostrana poput kaua od crne koe naikana gumbima. Gilbert i George 22 na prednjim sjedalima Hummera.

27.

MEUNARODNA VALUTA ZA TEKA SRANJA

DOK SU JE FIZIKI U JEDNOM KOMADU ODRAVALI debeli bijeli Mondrianov kuni ogrta, njezine naoale za sunce i u sobu posluen doruak od granole, jogurta i soka od lubenice, Hollis se zavalila u iroki bijeli naslonja, stavila noge na nii od dva mramorna stolia za kavu i promatrala figuricu plavog mrava od vinila na osloncu za ruku naslonjaa. Bila je bez oiju; ili, bolje reeno, njezin dizajner bio je odluio da joj ne prikae oi. Odluno se cerila, s izrazom lica gubitnika iz crtia koji je posve svjestan svog potajnog statusa superheroja. Poloaj njezina tijela takoer je to odavao, s rukama lagano savijenim na bokovima, stisnutih aka, i s nogama u T-poloaju spremnosti iz borilakih vjetina. Njezine stilizirane, stripovski egipatske pregaa i sandale, prosudila je, bile su posveta hijeroglifskom izgledu logotipa tvrtke. Inchmale je rekao da bi, kad se suoi s novom idejom, trebao pokuati preokrenuti je, pogledati je odozdo. Podignula je figuricu, oekujui da e pronai autorska prava Blue Anta, no stopala njezinih nogu bila su glatka i prazna. Lijepo obraena. To nije bila igraka, barem ne za klince. To ju je podsjetilo na ono kad je njihov tonac, Ritchie Nagel, odvukao militantno nezainteresiranog Inchmalea da pogleda Brucea Springsteena u Madison Square Gardenu. Inchmale se vratio ramena pogrbljenih od razmiljanja, pod dubokim dojmom to je vidio, no netipino nesklon razgovaranju o tome. Kad su ga natjerali, rekao je samo da je Springsteen na pozornici prenosio kombinaciju duha Apolona i Zekoslava Mrkve, u vrlo sloenom inu fizike opsjednutosti. Hollis je kasnije ekala, s nelagodom, da Inchmale izvede neto nalik The Bossu 23 na pozornici, no to se nikad nije dogodilo. Dizajner ovog plavog mrava, pomislila je odlaui ga natrag na oslonac za ruku, stremio je neem slinom: Zeus i Zekoslav Mrkva. Zazvonio joj je mobitel. Jutro. Inchmale, kao da ga je prizvalo to to je pomislila na njega. Ti si poslao Heidi. Tek neutralno optuujuim tonom. Je li hodala na stranjim nogama?

Jesi li ti znao za Jimmyjev novac? Tvoj novac. Znao sam, ali sam zaboravio. Bio mi je rekao da ga ima i da e ti ga dati. Ja sam mu rekao neka ga da Heidi ako ga ne uspije dati tebi. Inae bi nestao u onoj rupi u njegovoj ruci, a on pritom ne bi ni tucnuo Nisi mi rekao. Zaboravio sam. Nakon puno truda. Potisnuo sam cijelu tu alosnu epizodu nakon njegove ne ba neoekivane smrti. Kad si ga vidio? Nisam. Nazvao me. Nekih tjedan dana prije nego to su ga nali. Hollis se okrenula u naslonjau, pogledavi preko ramena u nebo iznad hollywoodskih breuljaka. Apsolutno prazno. Kad se okrenula natrag, podignula je ostatak svog soka. Nije da ga ne trebam. Nisam sigurna to bih s njim, dodue. Progutala je gutljaj soka od lubenice i odloila au. Potroi ga. Ja ga ne bih pokuavao staviti u banku. Zato ne? Ne zna kroz to je sve proao. Uope ne elim znati to time eli rei. Amerike stotice su meunarodna valuta za teka sranja, Hollis, i prema tome omiljena meta krivotvoritelja. Koliko dugo ostaje u Los Angelesu? Ne znam. Zato? Zato to ja stiem tamo za tri dana. To sam saznao prije dvadesetak minuta. Mogu ti ja pregledati te novanice. Stie? Moe? The Bollards. Molim? Bollards. Moda u ih producirati. Ti stvarno zna kako se provjerava je li novac krivotvoren? ivim u Argentini, zar ne? Dolaze li i Angelina i beba? Moda kasnije, ako se Bollardsi i ja dogovorimo. A ti? Upoznala sam Hubertusa Bigenda. Kakav je? Zanimljiv. O joj. Popili smo pie. Onda me odvezao do mjesta gdje grade nove urede. U nekakvom Cartierovu tenku.

U emu? Opscenom autu. to hoe? Htjela sam rei da je to komplicirano, ali zapravo je nejasno. Vrlo nejasno. Ako bude naao slobodnog vremena od tih Pillocksa, ispriat u ti. Molim te. Prekinuo je vezu. Telefon joj je zazvonio u ruci. Da? Oekujui da se Inchmale naknadno neega sjetio. Alo? Ollis? Odile? Ti iskusila makove? Da. Lijepo. Zove ovjek za Node, on kae ima novu kacigu? Imam, hvala. To je dobro. Ti zna Silverlake? Ugrubo. Ugru...? Znam Silverlake. Umjetnica Beth Barker je tamo, njen stan. Ti e doi, ti e iskusiti stan, to okruenje. To je okruenje s biljekama, zna to? Kako s biljekama? Svaki predmet je hiperprostorno oznaen opisima Beth Barker, s naracijom Beth Barker o tom predmetu. Jedna obina aa za vodu ima dvadeset opisa. Pogledala je bijelu orhideju koja je cvjetala na viem stoliu za kavu i zamislila je prekrivenu slojevima virtualnih etiketa. To zvui fantastino, Odile, ali morat e priekati neki drugi dan. Moram napraviti neke zabiljeke. Apsorbirati ono to sam do sada vidjela. Ona e biti oajnika, Beth Barker. Reci joj glavu gore. Glavu...? Pogledat u to neki drugi dan. Stvarno. I makovi su priedivni. Moramo razgovarati o njima. Ah. Vrlo dobro. Razvedrila se. Rei u Beth Barker. Dovienja. Dovienja. I Odile? Da?

Tvoja poruka. Rekla si da eli razgovarati o Bobbyju Chombu. Da, elim. Onda emo razgovarati. Bok. Brzo je ustala, kao da e time sprijeiti da telefon, koji je ubacila u jedan od depova na ogrtau, ne zazvoni ponovo. Hollis Henry. Momak u bezimenoj agenciji za iznajmljivanje automobila na par minuta pjeice niz Sunset podignuo je pogled s njezine dozvole. Jesam li vas vidio na televiziji? Ne. elite li kasko? Da. Stavio je tri X-a na ugovor. Potpis, dvaput inicijali. Na filmu? Ne. Pjevaica. U onom bendu. elavi tip s velikim nosom, gitara, Englez. Ne. Ne zaboravite ga napuniti gorivom prije nego to ga vratite, rekao je, sada zurei u nju s blagim, premda drskim zanimanjem. "To ste bili vi. Ne, rekla je, uzimajui kljueve, nisam. Izala je, dola do svog unajmljenog Passata s kutijom iz Blue Anta ispod ruke i ula, odloivi je na suvozako sjedalo pored sebe.

28.

BROTHERMAN
TITO I VIANCA SPAKIRALI SU SADRAJ NJEGOVE SOBE u deset paketa razliitih veliina, dvostruko omotali svaki u jeftine crne vree za smee te ih zalijepili vrstom crnom ljepljivom trakom. Ostali su jo Titov madrac, daska za glaanje, dugonogi stolac iz ulice Canal i stara eljezna vjealica. Vianca e, dogovorili su se, uzeti dasku za glaanje i stolac. Madrac, koji je vjerojatno sadravao dovoljno ljuskica koe i kose za DNK test, krenut e na put prema smetlitu im Tito napusti zgradu. Vianca ga je umotala u dvije crne plastine vree prije nego to je usisala sobu. Crne vree stvarale su utavi um, sada, kad bi netko sieo na madrac, a Tito e morati prespavati na njima. Tito je opet dotaknuo Nano, na konopcu oko svog vrata, zahvalan to ima svoju glazbu. Spakirali smo kineski ajnik, rekao je, i onaj za grijanje vode. Ne moemo napraviti aj. Ne elim ih opet brisati. Carlito je mene i Alejandra zvao ajnicima, rekao joj je Tito. To je znailo da nemamo pojma, ali da imamo volje uiti. Zna za taj nain upotrebe ajnika? Ne, rekla je Vianca, doimajui se, pod svojom papirnatom mreicom za kosu, poput vrlo draesnog, vrlo opasnog djeteta. Znam samo da se upotrebljava za aj. To je hakerska rije, na ruskom. ini li ti se kada da zaboravlja ruski, Tito? upitala ga je na engleskom. Prije nego to je dospio odgovoriti, netko je lagano pokucao na vrata, prema protokolu. Vianca se neobino ljupko uspravila iz sjedeeg poloaja na madracu, istovremeno napeto i zmijoliko, da pokuca u znak odgovora. Brotherman, rekla je i otkljuala vrata. Hola, viejo, ree Brotherman, kimnuvi Titu i skinuvi crnu pletenu traku za glavu koja mu je titila ui. Kosu je nosio u okomitoj masi osebujne tamnonaranaste nijanse postignute peroksidom. U Brothermanu,

govorila je Juana, neto afriko izronilo je unutar kubanskog, prije nego to se pomijealo s kineskim. Brotherman je to sada pretjerano naglaavao, u svoju korist i u korist obitelji. Rasno je bi posve ambivalentan. Nalik kameleonu, a njegov panjolski okretno se prebacivao izmeu kubanskog, salvadorskog i chilanga, 24 dok je njegov govor crnih Amerikanaca Titu esto bio nerazumljiv. Bio je vii od Tita i mrav, izduena lica, s bjeloonicama proaranima crvenim prugama. Llapepi, pozdravio je Viancu uz kimanje glavom, atrovaki izgovorivi papilla: tinejderica. Hola, Brotherman. Que se cuenta? Po starom, rekao je Brotherman saginjui se da primi i stisne Titovu ruku. Zvijezdo trenutka. Ne volim ekati, rekao je Tito i ustao da otrese nelagodu iz lea i ruku. Gola arulja na stropu svijetlila je snanije nego ikada; Vianca ju je bila obrisala. Ali ja sam vidio tvoju sistemu, roae. Brotherman je podignuo bijelu plastinu vreicu iz duana. Carlito ti alje cipele. Dodao je vreicu Titu. Visoke crne cipele jo uvijek su imale bijelo-plave etikete s Adidasovim logotipom. Tito je sjeo na rub umotanog madraca i skinuo izme. Proveo je vezice kroz Adidasove cipele, navukao ih preko srednje debelih pamunih arapa, skinuo etikete i paljivo pritegnuo vezice prije nego to ih je zavezao. Osovio se na noge, prebacujui teinu s jedne na drugu, uzimajui mjeru tim novim cipelama. Model GSG9, rekao je Brotherman. Njemaka specijalna policija. Tito je rairio noge na irinu ramena, ubacio svoj Nano u ovratnik majice, udahnuo i napravio premet unatrag, novim cipelama promaivi golu arulju koja je visjela sa stropa za manje od trideset centimetara. Doskoio je jedan metar iza poetne pozicije. Nasmijeio se Vianci, no ona mu nije uzvratila smijeak. Idem ja sad po neto za jesti, rekla je. to bi htio? Bilo to, rekao je Tito. Ja u poeti utovarivati, rekao je Brotherman, nonim prstima gurnuvi hrpu crnih paketa. Vianca mu je dodala svjei par rukavica iz depa svoje jakne. Pomoi u ti, rekao je Tito. Ne, rekao je Brotherman navlaei rukavice i priprijetivi bijelim prstima Titu. Ti iskrene gleanj, ugane neto, Carlito nabije nas. U pravu je, rekla je Vianca odluno, skinuvi papirnatu mreicu za

kosu i zamijenivi je svojom iltericom. Nema vie zezanja. Daj mi svoj novanik. Tito joj je dodao novanik. Izvadila je dva identifikacijska dokumenta koja je zadnja dobio od obitelji. Prezime Herrera. Adios. Ostavila mu je novac i MetroCard. Pogledao je prvo jednog roaka, pa drugog, i opet sjeo na madrac.

29.

IZOLACIJA
BILO JE U APAURINU NEEGA, ZAKLJUIO JE MILGRIM, ispruen posve odjeven preko svog New Yorkerova prekrivaa za krevet, to ga je podsjealo na jedan od ezoterinijih uinaka jedenja izuzetno ljutog seuana. Ne samo ljutog, nego ispravno, struno zainjenog. Ljutog kao onda kad vam donesu tanjur s krikama limuna da ih siete prema potrebi da biste djelomino neutralizirali peenje. Prolo je mnogo vremena otkako je Milgrim jeo takvu hranu. Prolo je mnogo vremena otkako je pojeo ijedan obrok koji bi mu pruio ma kakav uitak za pamenje. Kineska hrana s kojom se ovih dana najvie druio bila je u stilu zgaenih kantonekih jela kakva su mu donosili u praonicu na Lafayette, no trenutano se prisjeao onog osjeaja, neobino ugodnog, kad pije hladnu vodu preko ozbiljnih opekotina od papriica - kako ti voda posve ispuni usta, ali nekako ih ne dodirujui, kao da je u njima srebrna membrana debljine jedne molekule kineske antimaterije, nalik aroliji, neka vrsta arobne izolacije. Rize je bio takav, a hladna voda bila je zanat bivanja Milgrimom, ili bolje reeno oni aspekti bivanja Milgrimom, ili naprosto bivanja, s kojima je imao najvie problema. Dok bi kakva manje suptilna formulacija pokuala natjerati hladnu vodu da nestane, Apaurin bi ga ohrabrio da ga uzme u usta, kako bi uivao u toj srebrnoj membrani. Premda su mu oi bile zatvorene, znao je da je Brown upravo doao na vrata izmeu njihovih soba, koja su bila otvorena. Nacija se, zauo je samog sebe kako govori, sastoji od svojih zakona. Nacija se ne sastoji od svoje situacije u neko zadano vrijeme. Ako je moral pojedinca situacijski, onda taj pojedinac nema morala. Ako su zakoni nacije situacijski, onda ta nacija nema zakona i uskoro vie nije nacija. Otvorio je oi i potvrdio da je Brown ondje, s djelomino rastavljenim pitoljem u ruci. ienje, podmazivanje i ispitivanje unutranjih mehanizama pitolja bili su ritual koji se odvijao svakih nekoliko noi, premda, koliko je Milgrim znao, Brown nije ispalio nijedan hitac iz pitolja otkako su bili zajedno. to si rekao?

Je li tebe stvarno toliko strah terorista da e razoriti strukture koje su Ameriku uinile time to jest? Milgrim je uo samog sebe kako postavlja to pitanje uz osjeaj dubokog uenja. Govorio je te stvari svjesno ih ne promislivi, ili barem ne tako jezgrovito, a djelovale su neosporivo. Koji ku...? Ako jest, onda preputa pobjedu teroristu. Jer tono to, upravo to, i jest njegov cilj, njegov jedini cilj: da te preplai toliko da odustane od pravne drave. Zato ga i zovu teroristom. On se slui zastraujuim prijetnjama kako bi te nagnao da degradira vlastito drutvo. Brown je otvorio usta. Zatvorio ih. To se temelji na istom onom defektu u ljudskoj psihologiji koji omoguuje ljudima da povjeruju kako mogu dobiti na lutriji. Statistiki, gotovo nitko nikada ne dobiva na lutriji. Statistiki, teroristiki napadi gotovo se nikada ne dogaaju. Na Brownovu licu bio je izraz koji Milgrim ondje prije nije vidio. Tada je Brown bacio svjeu ploicu tableta na prekriva za krevet. Laku no, zauo je Milgrim sebe kako kae, jo uvijek izoliran srebrnom membranom. Brown se okrenuo i tiho otiao u svoju sobu s arapama na nogama, s djelominim pitoljem u ruci. Milgrim je podignuo desnu ruku prema stropu, ravno uvis, s ispruenim kaiprstom i napetim palcem. Skvrio je palac, ispalivi zamiljeni hitac, a zatim je spustio ruku, nemajui ba nikakvog pojma o tome kako da shvati to god bilo to to se upravo dogodilo.

30.

POVRINSKI OTISAK
DOVEZLA SE DO MALIBUA S BLUE ANTOVOM KACIGOM u njezinoj kutiji pokraj nje. Sunce ju je pratilo kroz Beverly Hills, no kad se domogla mora, douljalo se neto monokromno i slano. Otila je u Gladstones ponijevi kutiju i stavila ju je na masivnu drvenu klupu preko puta svoje dok je nadopunjavala turbozdrav hotelski doruak malom porcijom guste juhe od ribe i povra i velikom kolom. Svjetlost na plai sliila je na glavobolju od sinusa. Danas je sve bilo drugaije, uvjeravala se. Radila je za Node i njezini trokovi bit e pokriveni. Donijela je odluku da to promatra tako, a da ne misli o sebi kao o Bigendovu, ili Blue Antovu, zaposleniku. Nije bilo, najzad, nikakve stvarne promjene u njezinoj slubenoj situaciji; ona je bila slobodnjak na zadatku da napie sedam tisua rijei o lokaliziranom raunarstvu i umjetnosti za Node. Takva je bila situacija danas i ona se mogla nositi s njom. U Bigendovu verziju nije bila toliko sigurna. Gusari, njihovi brodovi, CIA-ine pomorske jedinice, odmetnuti teretni brodovi, trgovanje orujem za masovno unitenje i lov na njega, transportni kontejner koji je razgovarao s Bobbyjem Chombom - ni u to od toga nije bila sigurna. Dok je plaala, sjetila se Jimmyjeva novca, koji je ostao u Mondrianu, zakljuan u mali sef s tipkovnicom u njezinoj sobi, kodiran tako da se otvori na CARLYLE. Nije znala to bi drugo s njim. Inchmale je tvrdio da e joj znati rei je li neto od toga krivotvoreno. Drat e ga za rije, mislila je, pa e onda razmiljati kako dalje. Pomisao na to da e ga opet vidjeti probudila je jednu staru nedoumicu. Mada nikad nije bilo istinito, kao to su asopisi esto tvrdili, da su ona i Inchmale bili par, u bilo kakvom tjelesnom ili na neki drugi nain uobiajenom smislu, ipak su bili vjenani na odreeni duboki, premda aseksualni nain; bili su kokreativci, naponske ice Policijskog sata, koje su uzemljavali i na razne naine spajali Jimmy i Heidi. Bila je zahvalna, obino, svim moguim suenicama, na tome to je Inchmale pronaao izvrsnu Angelinu i Argentinu i time se prenio, uglavnom, van iz njezina svijeta. Tako je bilo bolje za sve, premda bi se bila namuila da to

objasni bilo kome osim Inchmaleu. A Inchmale, koji nikada nije bio slijep prema pozadinskom zraenju vlastitog singulariteta, itekako bi se spremno sloio. Kad se vratila do auta, stavila je kutiju na zatvoreni prtljanik i izvadila kacigu, usprtljavi se po nepoznatim gumbima za upravljanje. Stavila ju je na sebe, radoznala je li itko bio lokalizirano kreativan u neposrednoj blizini. Stripovski glatka ruka Kipa slobode koja je drala baklju visoku poput trokatnice nadvila se iznad nje, zastrijevi bolan sjaj slano-metalnog neba. Povrinski otisak njezina zapea, koji je izranjao iz malibukog pijeska, pokrio bi podruje veliko otprilike kao koarkaki teren. Bila je daleko vea od originala, postaviti je da na taj nain izranja iz plae bilo je oigledno kopiranje, a ipak je uspijevala biti vie melankolina negoli smijena. Hoe li sve izgledati tako u Albertovu novom svijetu lokativa? Bi li to znailo da e se svijet bez oznaka, bez biljeki, postupno puniti virtualnim stvarima, jednako lijepima, runima ili banalnima kao i sve to se ve sad moe pronai na mrei? Postoji li ikakav razlog oekivati da e to biti imalo bolje, ili imalo gore? Ruka Slobode i njezina baklja izgledale su kao da su izlivene od onoga od ega se radi be Tupperware. Sjetila se kako je Alberto opisivao svoj trud u stvaranju povrina, tekstura. Sjetila se asteke princeze u mikro suknji na njegovu Volkswagenu. Upitala se otkud dolazi Wi-fi za ovaj rad. Skinula je kacigu i vratila je u kutiju. Vozei se natrag, dok se sunce malo-pomalo opet pojavljivalo, odluila je pokuati pronai Bobbyjevu tvornicu pa makar i samo zato da ga unese na svoju kartu na drugaiji nain. To i ne bi trebalo biti tako teko. Njezino tijelo, otkrivala je, sjealo se Los Angelesa mnogo temeljitije od njezine glave. Na koncu se opet nala na Romaineu, traei krianje gdje je Alberto bio skrenuo. One bijele zidove. Nala ga je, skrenula i ugledala neto veliko i svijetlo i jo bjelje, kako upravo kree. Usporila je i stala uz rub. Promatrala dugaki bijeli kamion kako zaokree, zaljuljavi se nadesno, i kako nestaje s vidika iza suprotnog ugla. Nije se razumjela u kamione, no bila je uvjerena da je ovaj bio najdui to moe biti a da mu stranji dio ne postane zasebna prikolica. Ali dovoljno velik da preseli sadraj kue s dvije spavae sobe. Neoznaen, bljetav, bijel. I nestao. Sranje, rekla je parkiravi ondje gdje je bio parkirao Alberto.

Ugledala je zelena metalna vrata kroz koja su bili uli. Nije joj se dopala dijagonalna sjena preko njih. Sunce je bilo visoko i ta je dijagonala znaila da su vrata odkrinuta desetak centimetara ili vie. Prvi je put opazila bijela, vodoravno valovita vrata teretnog ulaza. Doe tamo s kamionom unatrag i iznese sve to hoe. Otvorila je prtljanik, izlazei sa svojim PowerBookom preko ramena i s kutijom u naruju. Stavila ih je u prtljanik i zatvorila ga, uzela svoju torbicu, pritisnula gumb na daljinskom da zakljua auto, a zatim izravnala ramena i prila zelenim vratima. Kao to je i pretpostavila, bila su odkrinuta desetak centimetara. Prema mraku, zakljuila je, pognuvi glavu da proviri unutra preko naoala za sunce. Prekopala je po manjim predmetima na dnu torbice i izvadila malu plosnatu LED svjetiljku na prstenu za kljueve, na kojemu su bili jedino kljuevi za potanski pretinac koji vie nije unajmljivala i za klub to je uvao auto koji vie nije imala. Pritisnula je svjetiljku izmeu palca i kaiprsta, oekujui da se baterija potroila, ali ne, radila je. Osjeajui se glupo, pokucala je na zelena vrata tako da su je zaboljeli zglobovi na prstima. Bila su teka i nisu se pomicala kad bi se na njih kucalo. Bobby? Hej? Ja sam, Hollis Henry, Bobby... Poloila je lijevi dlan na vrata i gurnula ih. Otvorila su se bez zapinjanja, ali vrlo sporo. S LED svjetiljkom u desnoj ruci, skinula je naoale za sunce drugom rukom i koraknula u mrak. LED svjetiljka nije bila osobito korisna u smislu poveanja vidljivosti. Iskljuila ju je i stala, ekajui da joj se oi priviknu. Poela je razaznavati toke i male, slabane zrake u daljini. Pogreke u bojenju zacrnjenih prozora, slutila je. Bobby? Hollis je. Gdje si? Opet je pokuala s LED svjetiljkom, ovaj je put usmjerivi prema podu. Iznenaujue snana, osvijetlila je izvjesnu duinu jedne od Bobbyjevih prakom iscrtanih bijelih linija reetke. Presjeenu, vidjela je, djelominim otiskom njegove iljate klonirane kedsice. Opa, rekla je, Nancy Drew. 25 Bobby? Gdje si? Kruila je LED svjetiljkom u sporom luku u ravnini struka, nejasno razabravi plou s prekidaima. Prila joj je i pokuala s jednim. Iza nje, na stropu, upalilo se nekoliko velikih halogenki. Okrenula se i ugledala, vie ne neoekivano, pod nalik ploi za igranje, prazan osim Bobbyjeve GPS mree iscrtane branom, razmazane i djelomino izbrisane poput krede na ploi na mjestima s kojih su stol,

stolci i raunala bili uklonjeni. Krenula je naprijed, koraajui oprezno, nastojei izbjei bijeli praak. inilo se da tu ima mnogo otisaka cipela, i to dosta Bobbyjevih - ili nekog drugog tko nosi takve iste smijene cipele, to se nije inilo vjerojatnim. Bilo je i be filtera popuenih do samog kraja i zgnjeenih na betonu. Ne podignuvi nijedan, znala je da se radi o Mariboru. Pogledala je uvis prema svjetlima, pa opet dolje u tragove i ikove. Bobby je kidnuo, rekla je, prisjeajui se izraza koji je koristio Inchmale. Netko je bio uklonio konturu lignje Archieja od naranaste ljepljive trake. Izala je, izbjegavajui dodir s djelomino otvorenim zelenim vratima. Izvadila je svoje raunalo iz torbe u prtljaniku, probudila ga i dok se ono dizalo, izvadila je Blue Antovu kacigu iz kutije. Desnom rukom provuenom kroz kostursku kacigu i s PowerBookom ispod lijeve, zatvorila je prtljanik i ponovo ula u zgradu. Otvorila je PowerBook i provjerila je li ona beina mrea, 72fofH00av, kojoj je proli put bila pristupila odavde, otila s Bobbyjem. Jest, ali to je i oekivala. Zatvorila je laptop, zataknuvi ga pod jednu ruku dok je prtljala nastojei ukljuiti kacigu i staviti je na glavu. Archieja nije bilo. No transportni kontejner jo je bio tu, s neime to je svijetlilo u njegovu sreditu, kroz iani okvir. Zakoraila je korak naprijed i nestao je. Zaula je tihi glas iza sebe, slogove koji nisu bili na engleskom. Poela se okretati, no tada se sjetila prvo skinuti kacigu. Jedan par stajao je na vratima, pozadinski osvijetljen suncem. Niski ljudi. Mukarac je drao iroku metlu. Hola, rekao je. Hej? rekla je, uputivi se prema njima. Drago mi je da ste stigli. Ja upravo odlazim. Vidite kakav nered su ostavili. Pokazujui iza sebe rukom koju je opet bila provukla kroz kacigu. Mukarac je rekao neto na panjolskom, ljubazno ali ispitivalaki, dok je prolazila mimo njih. Dovienja, rekla je, ne osvrnuvi se. Sumorni srebrno sivi Econoline bio je parkiran pored unajmljenog Passata. Pritisnula je gumb na daljinskom upravljau dok se pribliavala autu, brzo otvorivi vrata, uavi, kaciga na suvozako sjedalo, PowerBook na pod, klju u bravu, kretanje, ulubljena stranja vrata

Econolinea u zrcalu, i ve je ubrzavala po Romaineu.

31.

PURO
BROTHERMAN JE ODNIO CRNE PAKETE DOLJE I UTOVARIO ih u svoj kamion, zatim stolac i dasku za glaanje koje je trebalo isporuiti Vianci. Ona se vratila s korejskom riom s govedinom. Njih troje su jeli, uglavnom u tiini, sjedei poredani na Titovu u crno omotanu madracu, a onda su Brotherman i Vianca otili. Tito je ostao sam s madracem, Bugarinovim pitoljem uguranim ispod njega, svojom etkicom i pastom za zube, odjeom koju e nositi kad se poe nai sa starcem, starom eljeznom vjealicom na kojoj je visjela odjea, dvije iane vjealice, svojim novanikom, svojim telefonom, bijelim pamunim rukavicama koje je jo uvijek nosio i tri rezervna para crnih arapa koje je kanio utaknuti u pojas svojih irokih crnih traperica. Njegova soba postala je vea, nepoznata. Fosilni otisci ploa od iverice na visokom stropu bili su smirujue nepromijenjeni. Oprao je zube za umivaonikom, odluio spavati u trapericama i majici dugih rukava. Kad je ugasio svjetlo, mrak je bio potpun i lien ikakve odreene veliine. Ustao je i ponovo upalio svjetlo. Legao je na u crno omotani madrac, plastika je buno kripala, i stavio jedan par novih crnih arapa preko oiju. Mirisale su po novoj vuni. Tada je Alejandro zakucao na njegova vrata prema protokolu, u sasvim poznatom ritmu. Maknuvi arape, Tito se otkotrljao s madraca i pokucao u znak odgovora, priekao njegov, a zatim otvorio vrata. Njegov roak stajao je u haustoru sa snopom kljueva u rukama, blago miriui na alkohol, i gledao mimo Tita u praznu sobu. Izgleda kao elija, rekao je Alejandro. Uvijek si govorio da tako izgleda. Prazna, ree Alejandro, uavi i zatvorivi vrata za sobom. Bio sam u posjetu ujacima. Sutra ti dajem upute, ali eto me ovdje da ti kaem vie nego to bih trebao. Nacerio se, a Tito se upitao koliko je pijan. Ovako, nema izbora nego da me poslua. Ja uvijek sluam. uti je neto drugo. Daj mi te arape. Tito mu je dodao par jo nekoritenih arapa i on ih je razdvojio, navukavi po jednu na svaku ruku.

Pokazat u ti neto. Primio je ipku vjealice rukama u arapama. Alejandro je malo nakrenuo vjealicu, poduprijevi postolje s kotaiima cipelom kako se ne bi otkotrljala. Pogledaj ispod. Tito se sagnuo i zavirio ispod kitnjasto izlivenog eljeznog postolja. Neto crno, zalijepljeno ljepljivom trakom. to je to? Pazi noge, upozorio ga je Alejandro dok je podizao ipku, sputajui postolje natrag na pod. to je to? To prima ulazni i izlazni mobitelski promet. Poruke. Volapuk. Kad primi poruku da isporui iPod svom starcu, bez obzira koji broj koristio, oni e to dobiti. Alejandro se iskesio, napravivi izraz lica iz njihova djeatva. Tko? Tko su oni? Starevi neprijatelji. Tito je pomislio na njihove prijanje razgovore. On je iz vlade? Iz CIA-e? Bio je kontraobavjetajna sluba, nekad. Sad je odmetnik, samostalni igra, kae Carlito. Lud. Lud? To nije bitno. Carlito i ostali podredili su obitelj njegovoj operaciji. Podredili tebe. Ali to zna. Nisi znao za ovu bubu, pokazao je vjealicu, ali ujaci jesu. Obitelj je gledala kad su je stavljali ovamo i kad su nedavno mijenjali bateriju. Ali da li zna tko ju je tu stavio? To je komplicirano. Alejandro je otiao do umivaonika i naslonio se na njega. Ponekad, to si blie istini, to se stvari vie kompliciraju. Ljudi u kafiima, koji ti objasne svaku mranu tajnu ovog svijeta, Tito, jesi li primijetio, nijednoj tajni ne treba vie od tri pia da se objasni. Tko je ubio Kennedyjeve? Tri pia. Stvarni motiv Amerike u Iraku? Tri pia. Odgovori od tri pia nikad ne mogu obuhvaati istinu. Istina je duboka, roae, i mijenja se, i bjei u pukotine, kao kuglice ive s kojima smo se igrali kao djeca. Reci mi. Alejandro je podignuo ruke, pretvorivi crne arape u lutke. Ja sam star ovjek koji je nekada uvao tajne za vladu ovdje, rekao je za arapu na lijevoj strani, ali mrzim odreenu politiku, odreene likove u vladi za koje vjerujem da su poinili zloine. Moda sam lud, opsjednut, ali sam

pametan. Imam prijatelje slinih sklonosti, moda manje lude i s vie toga za izgubiti. Uz njihovu pomo otkrivam tajne i smiljam kako.. Moe li nas ovo uti? Ne. Kako to da si tako siguran? Carlito je doveo svog prijatelja da pogleda. To nije obina buba. Nego neto to ima samo vlada, ilegalno je to posjedovati. Jesu li oni vlada? Poduzetnici, rekao je za arapu na desnoj strani, mi smo poduzetnici. Danas se to tako radi. Mi poduzetnici, mi radimo za vladu, da. Osim..arapa se okrenula prema Titu i stisnula svoja usta da to naglasi, .. kad ne radimo. Alejandro je izveo da se arape naklone jedna drugoj, pa ih spustio. Oni rade za nekoga u vladi, moda, ali ne na vladinu poslu. Ali nije nuno da to znaju. Oni to ne bi ni eljeli znati, zar ne? Ponekad je tim poduzetnicima najzgodnije da ne znaju ba nita. Razumije? Ne, ree Tito. Kad bih bio precizniji, izmiljao bih priu. Veinu ovoga sam zakljuio iz stvari koje su rekli Carlito i ostali. Evo neega to je sigurno, dodue. Sutra e se nai s jednim ovjekom u podrumu Prade, na odjelu mukih cipela. On e ti dati jedan iPod i neke upute. Do tada e ve dobiti poruku, ovdje, na volapuku, koja e ti rei da isporui iPod starcu na zelenoj trnici na Union Squareu, u jedan popodne. Otii e odavde im primi tu poruku. Kad dobije iPod, nee ii nikamo posebno, lutat e, do jedan. Obitelj e, naravno, biti s tobom. Prije su mi ih ostavljali u pretincima za odlaganje stvari, rekao je Tito. Ali ovaj put ne. Mora moi prepoznati tog ovjeka kasnije. Mora uiniti kako ti on kae. Tono kako ti on kae. On je sa starcem. Hoe li ti poduzetnici pokuati uzeti iPod? Nee te pokuati uhvatiti dok bude iao prema mjestu isporuke. Iznad svega, oni ele starca. Ali ele i iPod i uinit e sve to budu mogli da te uhvate kad budu imali starca na vidiku. Ali ti zna to je meni reeno da uinim? Da. Moe li mi objasniti zato to trebam uiniti? Meni se ini, ree Alejandro podignuvi jednu arapu-ruku kao da je

gleda u nepostojee oi, da starac, ili oni koji mu alju iPode, ele nekoga nahraniti purom. Tito je kimnuo. Puro je, u njegovoj obitelji, bila najsavrenije neutemeljena la na svijetu.

32.

MR. SIPPEE
JELA JE GOVEA REBRA S PEENIM KRUMPIRIMA ZA DOLAR pedeset devet s papirnatog tanjura na prtljaniku Passata, ekajui da se Alberto pojavi u Mr. Sippeeju, blagoslovljenoj oazi mira i meusobnog potovanja smjetenoj u non-stop otvorenom duanu u sklopu benzinske stanice Arco na krianju Blaine i Jedanaeste. Nitko vas ne gnjavi u Mr. Sippeeju. Znala je to iz svojih prethodnih boravaka u Los Angelesu i to ju je sada dovelo ovamo. U blizini atora ispod autoputa, Mr. Sippee je opsluivao eklektinu klijentelu funkcionalnijih beskunika, seksualnih radnika raznovrsnih spolova i izgleda, makroe, policajce, dilere droge, inovnike, umjetnike, glazbenike, ljude izgubljene na karti kao i u ivotu, kao i svakoga u ozbiljnoj potrazi za savrenim peenim krumpirima. Jeli biste stojeke, ako ste imali auto da na nj stavite hranu. Ako niste, sjedili biste na rubniku plonika pred ulazom. esto bi pomislila, dok je tu jela, kako ne bi bila nimalo loa zamisao da Ujedinjeni narodi istrae mirotvorne moi peenih krumpira. Ovdje se osjeala sigurno. ak i ako ju je netko pratio iz nedavno ispranjenog prostora Bobbyja Chomba na Romaineu. Zapravo i nije mislila da jest, no definitivno je imala dojam da je netko trebao. Taj osjeaj je vezao vor izmeu njezinih lopatica, ali sad je Mr. Sippee to uklanjao. Auto najblii njezinu bio je vozilo nijanse slonove kosti s pretenzijama prema donekle maybachovskim proporcijama. Dva mladia koja su mu pripadala, u prostranim jaknama s kapuljaama i pretencioznim naoalama za sunce, nisu jela. Umjesto toga trezveno su prtljali po njegovim digitalnim ratkapama. Jedan je sjedio iza upravljaa i strpljivo tipkao po laptopu, dok je drugi stajao piljei u prednju lijevu ratkapu, prepolovljenu mrzovoljno titrajuom linijom arenih LED-ica. Jesu li to, upitala se, vlasnici tog auta, ili neije osoblje za tehniku podrku? Obroci u Mr. Sippeeju znali su podrazumijevati slina pitanja o neuobiajenim ulogama, o inozemnim dobitima pri irenju kompanije. Osobito kad biste ovdje veerali u sitne sate, to je Policijski sat esto inio nakon veeri provedenih u studiju. Inchmale je volio to mjesto.

Sad je klasina Volkswagenova buba, oslikana astekim princezama srneih oiju i kvazifalusoidnim vulkanima, prola pored arobnih ratkapa s Albertom za upravljaem. Parkirao je nekoliko vozila nie i priao joj ba kad je zavravala sa zadnjim zalogajem svojih krumpira. Otiao je, rekao je Alberto cmizdravo. Je li moj auto siguran? Osvrnuo se da pogleda ostale koji su tu jeli. Znam da je otiao, odvratila je. Ja sam ti to rekla. I nitko ti nee dirati auto u Mr. Sippeeju. Sigurna si? Tvoj auto je siguran. Gdje je Bobby? Otiao je. Jesi li bio tamo? Ne nakon onoga to si mi rekla. Ali sve njegove e-mail adrese vraaju potu. I njegov rad je nestao. Nije na posluiteljima koje koristi. Lignja? Sve. Dva moja rada, nedovrena. Sharon Tate... Ne zanima me. On joj se namrtio. Oprosti, Alberto. I ja sam na rubu ivaca. Bilo je jezivo, pojaviti se tako i pronai to mjesto oieno. Kad sam ve kod toga, je li Bobby imao istae? istae? Jedan par? Hispanski, orijentalni? Srednje dobi, niski? Prema Bobbyjevim kriterijima, to mjesto je bilo isto kad sam te odveo tamo. On je samo putao da se gomila. Nikad ne bi nikome povjerio da poisti. Zadnji stan u kojem je bio, iselio se iz njega jer su ga stalno pitali ima li tamo labos za izradu metamfetamina. On je jako povuen, skoro nikada ne izlazi... Gdje je spavao? Tamo je spavao. Gdje? Na prostirki, u vrei, u drugom kvadratu mree. Svake noi. Je li imao veliki bijeli kamion? Ja ga nikad nisam vidio da vozi. Je li uvijek radio sam? Ne. Dovodio bi neke klince kad bi ga stisnuli rokovi. Jesi li upoznao nekoga od njih?

Ne. Zagledala se u are masnoe od krumpira na svom praznom papirnatom tanjuru. Kad bi ovjek dovoljno dobro znao grki, pomislila je, mogao bi sastaviti rije koja bi znaila gatanje iz ara od masnoe koja ostaje na papirnatom tanjuru nakon peenih krumpira. No bila bi to dugaka rije. Pogledala je u auto boje slonovae s LED-icama na kotaima. Ovima se pokvario displej? Ne moe vidjeti nikakvu sliku ako se kotai ne okreu. Sustav registrira poloaj kotaa i pali LED-ice prema potrebi da bi stvorio vizualno stabilnu sliku. Pitam se rade li to i za Maybach. to je Maybach? Auto. Je li Bobby ikada neto rekao o transportnim kontejnerima? Ne. Zato? Moda je to bio neiji rad? Nije govorio o radovima drugih umjetnika. O komercijalnim stvarima, poput te lignje za Japan, da. Zna li za bilo kakav razlog da jednostavno ispari, na takav nain? Alberto ju je pogledao. Ne osim ako ga nije uplailo neto u vezi tebe. Zar sam tako strana? Meni nisi. Ali Bobby je Bobby. Ono to me zabrinjava kod ovoga, dodue, osim to sam izgubio svoje radove, to me ubija u pojam, jest to to ga ne mogu zamisliti kako skuplja svoje stvari da bi se odselio. Ne toliko efikasno. Zadnji put, kad je selio iz onog mjesta gdje su mislili da dri labos za metamfetamine u taj prostor na Romaineu, trebalo mu je tri dana. Unajmio je nekog prenabrijanog tipa s potanskim kombijem. Na kraju sam morao doi ja, da mu pomognem da se organizira. Ja ne znam to meni smeta kod ovoga, rekla je ona, ali neto mi sigurno smeta. Deki u kapuljaama su jo uvijek bili udubljeni u svoje ratkape, ozbiljni poput tehniara u NASA-i prije lansiranja. Ti nee jesti? Pogledao je benzinsku stanicu Arco i duan. Nisam gladan. Onda proputa izvrsne krumpire.

33.

PREKRIVA ZA KREVET
BROWN, U OGRTAU I USKOJ KAPULJAI NAINJENIMA OD JEDNE od New Yorkerovih deka s pjenom u sredini, pokae preko breuljkaste be poljane vrstim tapom drvena izgleda, cijelom duinom ureenim tradicionalnim uzorkom tragova dogorjelih cigareta. Tamo, ree. Milgrim zakilji u pokazanu smjeru, smjeru u kojem se inilo da ve neko vrijeme putuju, no ugleda samo drvene konstrukcije nalik vjealima, koje su se isticale na inae bezlinom prostranstvu. Nita ne vidim, ree Milgrim, pripremajui se na udarac zbog neslaganja, no Brown se samo okrene, jo uvijek pokazujui tapom prema naprijed, i poloi drugu ruku na Milgrimovo rame. Zato to se nalazi ispod horizonta, ree Brown umirujuim tonom. to to? upita Milgrim. Nebo je imalo intenzitet Turnera na cracku, a neto vulkansko sjajilo se iza oblaka koji su izgledali kao da su naumili raati tornada. Tvrava velikog Balduina, izjavi Brown primiui se Milgrimovim oima, grofa od Flandrije, cara Konstantinopola, suverena svakog kriarskog princa u Istonom carstvu. Balduin je mrtav, usprotivi se Milgrim, iznenadivi samog sebe. Krivo, ree Brown, jo uvijek ljubazno i jo uvijek pokazujui tapom. Ondje uzdie se tvrava njegova. Zar ne vidi? Balduin je mrtav, usprotivi se Milgrim, ali meu siromanima kola taj mit o Usnulom caru, a neki pseudo-Balduin, jedan koji to tvrdi, navodno sada hoda meu njima. Tu je, ree Brown, spustivi tap i vre primivi Milgrimovo rame, on je tu, jedini i pravi. Milgrim je uvidio da nisu samo Brownova kapuljaa i ogrta nainjeni od be materijala s pjenom u sredini, nego i poljana. Ili, bolje reeno, ona je njime bila prekrivena, s obzirom na to da ju je pod golim stopalima osjeao kao tanki tepih prostrt preko dine. Tu, govorio je Brown, tresui ga da ga probudi, tu je. Black-Berry nabijen na njegovo lice. Olovku, zauo je Milgrim samog sebe, otkotrljavi se u sjedei

poloaj na rub kreveta. Pukotine dnevne svjetlosti na rubu New Yorkerovih zastora. Papir. Koliko je sati? Deset i petnaest. Milgrim je sad drao BlackBerry, kiljei u njegov ekran, bespotrebno pomiui tekst gore-dolje. to god bilo, bilo je kratko. Olovku. Papir. Brown mu je pruio list New Yorkerova papira i zubima nagrien desefcentimetarski ostatak ute olovke, koja je bila spremna jer je Milgrim inzistirao da mora moi brisati. Ostavi me samog dok to radim. Brown se oglasio udnim, kratkim, priguenim zvukom, nekakvom dubokom kombinacijom tjeskobe i frustracije. Bolje e mi ii ako ode u svoju sobu, rekao je Milgrim podignuvi pogled na Browna. Moram se koncentrirati. Ovo nije kao prevoenje srednjokolskog francuskog. Ovo je sama definicija idiomatskog. Vidio je da Brown pojma nema to to znai i primijetio je svoje zadovoljstvo tom injenicom. Brown se okrenuo i izaao iz sobe. Milgrim je opet pomaknuo tekst poruke prema gore i poeo prevoditi, piui velikim slovima na New Yorkerovu papiru. JEDAN DANAS NA Zastao je i razmotrio. UNION SQUARE POLJOPRIVREDA Upotrijebio je gumicu koje vie gotovo nije bilo pa je metalni obru grebao po papiru. UNION SQUARE ZELENA TRNICA 17. ULICA ISPORUKA UOBIAJENOM KLIJENTU Izgledalo je tako jednostavno. Pretpostavio je da je i bilo, u biti, no Brown je to ekao, ekao je da IO primi jednu od tih poruka u svojoj sobi na jedan od svojih mobitela koji su se uporno mijenjali, gdje bi je elegantna bubica ispod vjealice za kapute takoer mogla primiti. Brown je to ekao otkako je nabavio Milgrima. Za prethodne se poruke pretpostavljalo da su bile primljene negdje drugdje, dok je IO bio vani, negdje okolo, lutajui, kao to se inilo da obiava, donjim Manhattanom. Milgrim nije imao pojma kako je Brown znao za te prethodne isporuke, no znao je, i Milgrimu je postalo jasno da ono to Brown najvie eli nije ni IO, ni to god bilo to to on isporuuje, ve taj uobiajeni klijent, drugi on u Brownovim telefonskim razgovorima, katkada spominjan i kao subjekt. Brownov se ivot vrtio

oko Subjekta, Milgrim je znao, a IO je samo omoguavao stvari. Jednom je Brown jurio na Washington Square, a njegovi ljudi nevidljivo su konvergirali prema njemu, samo da bi se ispostavilo da je Subjekt otiao i da se IO ee natrag Broadwayem nalik maloj crnoj vrani s uskim crnim nogama koja se kree iskrzanim pokrivaem od aava snijega. Milgrim je to gledao s prozora sivog Forda Taurusa koji je bazdio na cigare, preko Brownove pazune futrole od vrstog najlona. Milgrim je ustao masirajui ukoena bedra, ustanovio da mu je zatvara na hlaama otkopan, zakopao ga, protrljao oi i na suho progutao jutarnji Apaurin. Naslaivao se spoznajom da ga Brown sada nee prekidati. Spustio je pogled na Brownov BlackBerry na nonom ormariu, kraj prevedenog volapuka. San se vratio. One stvari nalik vjealima. Bile su u Boschu, nisu li? Sprave za muenje, oslonci za velike organe izvaene iz tijela? Uzeo je BlackBerry i list papira te otiao prema vratima koja SU spajala njihove sobe, a koja su po obiaju bila otvorena. Union Square, rekao je. Kada? Milgrim se nasmijeio. Jedan. Danas. Brown se stvorio ispred njega, otimajui mu BlackBerry i papir. To je to? To je sve to pie? Da, rekao je Milgrim. Ja u opet u praonicu? Brown ga je pogledao, pronicavo. Milgrim nije postavljao takva pitanja. Nauio je da to ne ini. Ti ide sa mnom, rekao je Brown. Moda e malo prevoditi uivo. Misli da govore na volapuku? Govore ruski, rekao je Brown. Kubansko-kineski. I stari ga govori. Okrenuo se od njega. Milgrim je otiao u svoju kupaonicu i pustio hladnu vodu. Apaurin mu nije dobro proao kroz grlo. Pogledao se u zrcalo i uoio da bi mu dobro dolo ianje. Dok je pio au vode, upitao se kada je prestao gledati svoje lice u zrcalima, osim prilikom najosnovnijih radnji dotjerivanja. U njima nikad ne bi vidio sebe. U nekom trenutku je odluio da i ne gleda. uo je Browna kako telefonira, pun energije, izdavajui naredbe. Drao je zapea pod hladnom vodom iz pipe sve dok ga nije gotovo zaboljelo. Tada je zatvorio vodu i obrisao ruke runikom. Pritisnuo je lice u runik, zamiljajui druge ljude, strance, ija su ga lica takoer

dodirivala. Ja ne elim vie, uo je Browna kako govori, ja elim manje i elim bolje. Utuvi si u glavu da ovo nisu tvoji devoljupci. Sada nisi tamo. Ovo su majstori, uvjebani od malih nogu. Izgubili ste ga kad je uao u jebenu podzemnu na ulici Canal. Izgubite li ga na Union Squareu, bolje da ne zna to te eka. uje me? Bolje da ne zna. Milgrim je pretpostavljao da je i za njega bolje da ne zna, ne u tom smislu, ali sve je to bilo zanimljivo. Kubansko-kineski ilegalni omoguitelji koji govore ruski i alju SMS-ove na volapuku? Koji ive u mini garsonijerama bez prozora na rubovima Chinatowna, nose APC i sviraju klavijature? Koji nisu devoljupci jer ovo nije tamo? Kad bi zdvajao i kad ne bi bio primoran na to da jednostavno uiva u svom lijeku, Milgrim je imao navadu brijanja, pod uvjetom da mu se potreptine nalaze pri ruci, kao sada. Poeo je putati toplu vodu. Majstori. Uvjebani od malih nogu. Stari. To bi bio Subjekt. Stavio je runik oko vrata i ubacio krpicu za umivanje u toplu vodu koja je polako punila umivaonik.

34.

ZEMLJA PIJUNA
NA EZEIZI, REKAO JE. to je to? Aerodrom. Meunarodni terminal B. Dobila ga je na njegov mobitel u Buenos Airesu nakon to je na svom aktivirala meunarodne pozive. Nije imala pojma koliko to kota. I stie ovamo prekosutra? Dan kasnije. Let do New Yorka je dug, ali u principu se radi samo o letenju na sjever; udno je ii tako daleko bez ikakvih vremenskih zona. Ruat u s prijateljem, veerati s nekime iz glazbene kue Bollards. Onda stiem na tvoj kraj, sljedeeg jutra. Mislim da sam se uvalila u neto, Reg, s ovim zadatkom za Node. A to smo ti rekli? Gospoa supruga kui tog tvog tipa. Stalno postaje sve nabruenija prema njemu otkako si spomenula njegovo ime. Jutros ga je promovirala u neistog. Ili bi tonije bilo degradirala? Meni se u biti nije uinio toliko osobno odbojnim, osim njegova ukusa u automobilima, ali ne svia mi se taj dojam golemih koliina novca u slubi, u slubi, pa, ne znam. On je kao monstruozno inteligentna golema beba. Ili tako neto. Angelina kae da je potpuno amoralan u korist vlastite znatielje. To bi vjerojatno bilo to. Ali meni se ne svia vrsta stvari prema kojima je trenutano znatieljan i ne svia mi se nain na koji mi se ini da se stvari poinju odvijati zbog toga. Vrsta stvari. Tebi se ini. Netipino si neizravna. Znam, rekla je i zastala, spustivi telefon zbog naglog uvianja onoga to je mui. Vratila ga je na uho. Ali na telefonu smo, zar ne? Uslijedila je tiina s njegove strane. Prava, apsolutna i digitalna tiina, bez onog nasuminog pozadinskog pucketanja koje je nekad uzimala toliko zdravo za gotovo pri meunarodnim razgovorima, ba kao nebo iznad glave kad bi bila vani. Ah, rekao je. Pa. I to to kae. Sve vie, ovjek bi pomislio. Pomislio bi jo bre, u njegovoj blizini. Khm. Radujem se to u uti vie o tome uivo, onda. Ali ako je moj

panjolski danas barem napola funkcionalan, onda upravo zovu na ukrcavanje za moj let. Sretno, Reg. Nazvat u te iz New Yorka. K vragu, rekla je preklapajui telefon. eljela je, trebala mu je ispriati Bigendovu priu o gusarima, kako je upoznala Bobbyja, kako je vidjela bijeli kamion koji odlazi i kako se zbog toga osjeala. On bi to sredio, znala je. Ne bi nuno vidio u tome nita vie smisla, ali njegove su kategorije jednostavno bile toliko drugaije od njezinih. Drugaije od svaijih, moda. No dogodilo se jo neto; nekakvo prepoznavanje prijeene crte, stupanje na nekakav dvosmisleni teritorij. Bigend i njegov auto zlikovca iz Jamesa Bonda, njegov napola izgraeni ured u istom stilu, njegov viak novca, njegova velika pronicava znatielja i njegova neukusna sklonost da je gura kamo god poeli. To je bilo potencijalno opasno. Sigurno je bilo. Na neki nain za koji nikada prije zapravo nije ni znala. Ako nije lagao, onda je plaao ljude da mu govore o tajnim vladinim programima. O ratu protiv terorista. Zovu li to jo uvijek tako? Pokupila ga je malo, zakljuila je: straha. Upravo ovdje, u njezinoj ruci, u Starbucksu, bojala se vjerovati vlastitom telefonu i mrei koja se protezala iz njega, objeenoj za ona jeziva lana stabla koja su se ovdje viala s autocesta, primopredajnike mobilnih mrea zakrabuljene grotesknim umjetnim liem, kubistikim listovima palmi, Art Deco etinarima, rijetka uma koja podupire nevidljivu mreu, ne bez slinosti s onom prostrtom po podu Bobbyjeve tvornice, branom, kredom, antraksom, djejim laksativima, ime god. Stabla prema kojima je Bobby triangulirao. Mrea telefonije, u cijelosti digitalizirana, i u cijelosti, morala je pretpostaviti, prislukivana. Od strane bilo koga, bilo ega, tko je stvari po kojima je Bigend eprkao smatrao svojim poslom. Negdje su, morala je vjerovati, takve stvari bile sasvim stvarne. Moda ve to i ine. Prislukuju je. Podignula je oi i pogledala druge muterije. Relativno minorni djelatnici iz filma, televizije, glazbe, igara. Nijedan od njih nije u tom trenutku izgledao osobito sretno. No nijedan od njih nije, vjerojatno, bio na slian nain potresen tom novom nevoljom, tom sjenom koja je pala na nju.

35.

GUERREROSI
OSTAVIO JE U CRNO OMOTAN MADRAC NA PODU, S KLJUEVIMA tono na sredini, etkicu i pastu za zube na rubu umivaonika, iane vjealice na staroj vjealici za odjeu koja je skrivala bubu koju mu je Alejandro pokazao. Zatvorio je vrata za sobom posljednji put i izaao iz zgrade, zakoraivi u neobino svje i vedar dan. Novo sunce poinjalo je zagrijavati zimske ostatke pseih govana. Kad je stigao do Broadwaya, kupio je kavu u kartonskoj ai, crnu, i pijuckao je u hodu, putajui da ritam njegovih koraka pronae njegovu sistemu. Dopustio je sebi da postane fokus svog napredovanja, svog puta. Nije smjelo postojati nita osim puta sve dok ne izvri zadatak, ak i ako se zbog nekog razloga bude trebao okrenuti i vratiti, ili pak stajati mirno. Ujaci koji su ga nauili sistemu sami su primili to znanje od jednog Vijetnamca, biveg vojnika, koji je doao iz Pariza da bi do kraja proivio svoje dane u selu Las Tunas. Tito je kao dijete katkada viao tog ovjeka na seoskim obiteljskim proslavama, ali nikada u Havani, i nikad nije razgovarao s njim. Vijetnamac je uvijek nosio iroku crnu pamunu koulju bez ovratnika, preko hlaa, i smee plastine lape za plau, izguljene do boje praine na seoskoj ulici. Tito ga je jednom vidio, dok su stariji mukarci sjedili pijui pivo i puei cigare, kako se popeo po zidu od dva kata okreenih betonskih blokova, koji nisu pruali nikakva uporita izuzev vrlo plitkih utora u buci izmeu redova cigli. Bila je to udna uspomena jer, ak i kao dijete, Tito je shvatio da je to to je tada vidio nemogue u uobiajenu smislu te rijei. Nikakav pljesak od ujaka koji su gledali, uope nikakvog zvuka, samo se plavi dim uzdizao dok su pukali svoje cigare. I Vijetnamac koji se penjao poput tog dima u sumraku, i jednako brzo, udovima koji se nisu toliko kretali koliko su ulazili u razliite i promjenjive odnose sa zidom. Tito je, to se njega tie, kad je dolo vrijeme da ui od svojih ujaka, nauio brzo i dobro. Kad je dolo vrijeme da njegova obitelj napusti Kubu, njegova sistema ve je bila snana i ujaci koji su ga poduavali bili su zadovoljni. A dok je uio metode svojih ujaka, Juana ga je poduavala metodama

Guerrerosa: Eleggue, Oguna, Oosija i Oun. Kako Eleggua otvara svaki put, tako Ogun kri svaki put svojom maetom. Bog eljeza i ratova, rada; vlasnik svih tehnologija. Broj sedam, boje zelena i crna, a Tito ih je sada sve drao u sebi, dok je hodao prema ulici Prince s Bugarinovom tehnologijom umotanom u njezinu maramicu u unutranjem depu svoje crne najlonske jakne iz APC-a. Na samom rubu percepcije jahao je Oosi, lovac i izvia meu oriama. Njih trojicu, zajedno s Oun, primao je novac u metodama Guerrerose. Juana ga je uila tim stvarima, rekla je na poetku, kao pomoi da dublje usvoji sistemu Vijetnamca iz Pariza, a on je u oima svojih ujaka vidio dokaz toga, no nikada im to nije rekao. Juana ga je nauila i tome da zadravanje znanja u dostojanstvenoj privatnosti pomae pri postizanju eljenih rezultata. Vidio je kako ga je Vianca mimoila na malenom motociklu, kreui se u smjeru donjeg grada, jarko obojena metalizirana kaciga okrenula se prema njemu, zasvjetlucavi na suncu. Oosi mu je ve omoguavao manje rascjepkan nain gledanja. ivot ulice, njezini pjeaci i promet, postajao je ivotinjska, organska cjelina. Popivi kavu do pola, skinuo je plastini poklopac, ubacio unutra svoj telefon, vratio poklopac na papirnatu au i odloio je u prvu kantu za smee na koju je naiao. Dok je dospio do jugozapadnog ugla ulice Prince i Broadwaya, Guerrerosi su ga ve preplavili, bio je budan i zainteresiran sudionik neke nevidljive procesije. Oosi mu je pokazao crnog, u crno odjevenog duanskog detektiva s kuglicom u uhu, dok ga je Eleggua skrio od panje tog ovjeka. Proavi pored debelog mutnog cilindra duanskog staklenog dizala, siao je stepenicama ugraenim u valovitu nizbrdicu poda. esto je dolazio ovamo uivati u neobinosti toga, nalikovalo je kakvoj spravi u lunaparku zaustavljenoj usred njihaja. Odjea mu nikad nije bila zanimljiva, iako mu se svialo kako izgleda ovdje izloena. Suvie je odisala novcem, ulicom; bila je to odjea koju je Canal kopirao; na svoj nain anonimna, ali previe lako opiiva. Opazio je jo jednog duanskog detektiva, bijelca, u be kaputu i crnoj koulji i kravati. Zacijelo imaju popust na odjeu, pomislio je dok je zaobilazio bijeli pregradni zid kozmetike i stizao na muke cipele. Guerrerosi su prepoznali stranca koji je ondje stajao s krokodilskom oksfordicom na tri rupice u ruci. Snaga njihova prepoznavanja bila je zapanjujua. Nizak i irokih ramena, tamne kose oiane vrlo kratko, ovaj se,

priblino tridesetogodinjak, okrenuo. Vratio je cipelu na njezinu policu. Tisuu esto, rekao je engleskim toplo naglaenim na neki nepoznat nain. Ne danas. Nasmijeio se, zubiju bijelih, ali naguranih. Zna Union Square? Da. Na sjevernom kraju parka, Sedamnaesta ulica, Zelena trnica. Tono u jedan, ne pojavljuj se prije toga. Ako to uini, njega nee biti tamo. Ako se priblii na deset koraka i nita se nije dogodilo, smjesta poni bjeati. Mislit e da si ih vidio. Neki od njih e pokuati uhvatiti njega. Drugi e pokuati uhvatiti tebe. Pobjegni im, ali usput izgubi ovo. Ubacio je bijeli pravokutnik iPoda, u njegovoj Ziploc vreici, u dep Titove jakne. Bjei prema W, hotelu na uglu Parka i Sedamnaeste. Zna gdje je to? Tito je kimnuo, prisjetivi se kako se udio tom imenu kad je prolazio onuda. Glavni ulaz gleda na Park, dalje je od ugla. Ne okretna vrata najblia uglu; to je hotelski restoran. Ali tamo u stvari ide, u restoran. Ui pored vratara, ali onda desno. Ne po stepenicama u predvorje. Ne u predvorje, razumije? Da. Kroz vrata, desno, skrenuo si polukruno. Kree se prema jugu. Kad doe do okretnih vrata, na uglu zgrade, lijevo. U restoran, ravno kroz njega, u kuhinju, izlaz na Osamnaestu. Zeleni dostavni kombi sa srebrnim slovima na junoj strani Osamnaeste. Ja u biti tamo. Okrenuo je glavu kao da pregledava izloene cipele, veina kojih se Titu, danas, inila vrlo runima. Oni imaju radioaparate, ti ljudi koji e te pokuati uloviti, i telefone, ali sve e se to zablokirati im se ti pone kretati. Tito je, pravei se da gleda poluizmu s patentnim zatvaraem sa strane, dodirnuo njezin vrh prstima, suzdrano kimnuvi, okrenuvi se da poe. Oosi je znao da ih je bijeli detektiv u be jakni promatrao. Vrata dizala s mutnim staklom kliznula su u stranu. Izaao je Brotherman, visoke kose proarane bakrenom bojom, staklastih oiju, nesigurno teturajui. Bijeli detektiv smjesta je zaboravio na Tita, koji je doao do dizala, uao i pritisnuo gumb za vonju od sedam metara do prizemlja. Dok su se vrata zatvarala, Tito je vidio onoga koga su Guerrerosi bili prepoznali kako se smijei detektivovu pristupu Brothermanu, koji se spremao iznenada postati trijezan, dostojanstven i

odluno ali pristojno nesklon tome da ima ikakvog posla s duanskim detektivom.

36.

NAOALE, TESTISI, NOVANIK I SAT

DOK JE MILGRIM ZAVRIO S BRIJANJEM I ODJENUO SE, Brown je ve sazvao sastanak u susjednoj sobi. Miligrim jo nikad nije vidio da Brown prima posjetitelja, a sad ih je imao tri, tri mukarca. Stigli su u roku od nekoliko minuta nakon Brownova poziva i Milgrim ih je nakratko ugledao kad su ulazili u Brownovu sobu. Iz to malo to je uspio vidjeti, saznao je da su bijeli, konvencionalno odjeveni, i to je bilo sve. Pitao se jesu li i oni odsjeli ovdje, osobito stoga to su dvojica bila samo u kouljama, bez ikakvih kaputa ili jakni. Sad ih je uo kako priaju, razgovarali su brzo, ali nita nije razumio. Brown je isputao raznorazne odlune zvukove, govorio da i ne i povremeno ih prekidao kako bi odverglao neto to je Milgrimu zvualo kao revizija stratekih zahtjeva. Milgrim je odluio da e pristupiti tome kao prilici da se spakira, a razmotrivi okolnosti, da uzme i jo jedan Apaurin. Pakiranje se sastojalo od stavljanja njegove knjige u dep kaputa i pospremanja toaletnog pribora. Isprao je i osuio otrice svog plavog plastinog ileta. Pomou komada toaletnog papira oistio je navoje i ep male tube paste za zube Crest; vrativi ep na mjesto, paljivo je namotao tubu na najkrau moguu duljinu, promatrajui kako se lijepo deblja dok je to inio. Oprao je i otresao svoju bijelu etkicu za zube, osuio njezine dlaice jednim komadom toaletnog papira i zatim ih labavo umotao u drugi. Razmislio je o tome da ponese mali New Yorkerov sapun koji se lijepo pjenio, no tada se upitao zbog ega to on pretpostavlja da se vie nee vraati ovamo. Neto se dogaalo. Spremalo. Prisjetio se itanja Sherlocka Holmesa, stoljeima prije. Ostavivi mokri sapun na rubu umivaonika istokanog sapunicom i dlaicama iz brkova, ugurao je svoje preostalo vlasnitvo u raznorazne depove kaputa. Pretpostavljao je da Brown jo uvijek ima novanik i dokumente koje je bio konfiscirao im je pokupio Milgrima (pravio se da je drot, a Milgrim u to nije posumnjao, ne kod tog prvog susreta), no to se ostaloga ticalo, ta pomagala za dotjerivanje i njegova knjiga, plus odjea koju je nosio i kaput, inili su sva Milgrimova

ovozemaljska dobra. Plus dvije tablete od 5 mg Apaurina. Palcem je istjerao predzadnju dozu iz paketia u svoj dlan i razmislio o tome. Je li to ovozemaljsko dobro, upitao se. Nezemaljsko, zakljuio je i progutao ga. Zauvi kako je Brownov sastanak okonan zvukom koji je sliio na odluan pljesak dlanova, priao je prozoru. Nije bilo potrebe da ih vidi, zapravo, a ni oni njega. Ako on njima, uostalom, ve nije bio sasvim dobro poznat. Ali ipak. Pokret, ree Brown s vrata. Ja sam se spakirao. Ti si se to? Igra je poela. Hoe li da ti slomim rebra? No Brownovi srce i dua nisu bili u tome, vidio je Milgrim. Bio je odsutan duhom, posve usredotoen na svoju skoranju operaciju, na sve to je sada trebalo uiniti u pogledu IO-a i Subjekta. U ruci je drao svoj laptop u kovegu, a druga torba od crnog najlona bila mu je prebaena preko ramena. Milgrim ga je gledao kako tapka po sebi slobodnom rukom, locirajui svoj pitolj, lisiine, runu svjetiljku, no i sva ostala pomagala bez kojih nije izlazio iz kue. Naoale, izrecitirao je Milgrim samome sebi, testisi, novanik, sat. Ja sam spreman kad god si ti, rekao je i proao mimo Browna u hodnik. Kad je benzo-polet proradio, u dizalu, Milgrim je osvijestio uzbuenje koje nije bilo neugodno. Neto se uistinu spremalo i, ako ne bude podrazumijevalo jo etiri sata u praonici na Lafayette, obeavalo je da e biti zanimljivo. Brown ih je urno sproveo kroz predvorje, prema glavnom ulazu i van na nenadano snanu sunevu svjetlost. uvar je pridravao vozaka vrata nedavno oprane srebrne Corolle i nudio im klju, koji je Brown uzeo, pruivi ovjeku dva dolara. Milgrim je zaobiao Corollu odostraga i uao. Brown je stavljao laptop i svoju drugu torbu na pod iza suvozakog sjedala. Kad bi se zajedno vozili u autu poput ovog, znao je Milgrim, on je morao biti suvoza, vjerojatno stoga to ga je tako bilo lake ustrijeliti. Jesu li to zbog toga zvali streljakim mjestom? uo je kad je Brown zakljuao sva vrata iznutra. Brown se uputio prema istoku Trideset etvrtom. Vrijeme je bilo lijepo, nagovjetavalo je pravi poetak proljea, i Milgrim se zamislio kao

pjeak u ugodnoj etnji. Ne, pomislio je, pjeak u ugodnoj etnji sa samo 5 mg Apaurina pri ruci. Preuredio je sliku, objesivi si Brownovu crnu torbu preko ramena. U kojoj se, pretpostavljao je, nalazila smea papirnata vreica sa zalihom Apaurina. Crveni tim jedan, rekao je Brown odluno kad su skrenuli desno na Broadway, juno Broadwayem, prema Sedamnaestoj. Sluao je neki udaljeni glas. Milgrim je pogledao prema njemu i ugledao sivu slualicu u Brownovu uhu, siva ica nestajala je u ovratniku njegove jakne. Ostavit u te u autu, rekao je Brown dotaknuvi neto kod ovratnika, kontrolu za priguivanje zvuka. Imam oznake Javni prijevoz koje e prometne drotove drati po strani, ali razmiljam o tome da te zaveem lisiinama. Milgrim je bio dovoljno mudar da ne kae svoj stav o tome. Ali ovo je New York, rekao je Brown. Da, sloio se Milgrim nesigurno. Ti izgleda kao narki. Drot pomisli da pljaka auto Javnog prijevoza, a onda snimi da si privezan lisiinama za njega, sam, a to nije dobro. Nije, rekao je Milgrim. Znai bez lisiina. Milgrim nije rekao nita. Trebat e mi te lisiine danas, rekao je Brown i nasmijeio se. Milgrim se nije mogao sjetiti je li ikada prije vidio Browna kako se smijei. Ti e, s druge strane, trebati drogu iz one torbe, zar ne? Da, sloio se Milgrim, koji je i sam stigao do tog zakljuka nekoliko minuta ranije. Ako se vratim do auta i tvoja guzica nije unutra, gotov si. Milgrim se upitao to Brown misli da bi bilo jo vee sranje za Milgrima u njegovoj trenutanoj situaciji, premda su napadaji zbog nedostatka benzia dok je bio beskunik bez prebijene pare na manhattanskim ulicama uistinu posve odgovarali tom opisu, prema Milgrimovim kriterijima, a moda je Brown to znao. Razumijem, rekao je Milgrim nastojei pronai ton koji bi bio nalik Brownovu, a da mu se ne suprotstavi. Imao je osjeaj, istini za volju, da je Brownov gotov znailo mrtav, a taj je osjeaj bio neobiniji nego to je oekivao. Prijem, rekao je Brown glasovima u svom uhu. Prijem.

37.

SLOBODNI TRKAI
GUERREROSI SU GA POVELI BROADWAYEM, PO SUNCU. Nije to oekivao, pretpostavljao je da e do Union Squarea stii podzemnom pa zatim lutati uokolo do trenutka sastanka. Ali ne, i tako je hodao s njima, onako kako su ga vodili. I ubrzo je postao samo ovjek koji hoda, orie su se rasprili po naizgled obinoj svijesti, nevidljivi poput kapljica tinte u velikoj koliini vode, puls mu je bio smiren, uivao je u prizoru svjetlosti sunca na cvijeu sainjenom od eljeznih konstrukcija koje su podupirale mnoge od tih starih zgrada. Bilo je to, znao je, premda je izbjegavao izravno razmisliti o tome, jo vie stanje spremnosti. Jedan dio njega osjeao je oaj pri pomisli da e vrlo vjerojatno uskoro napustiti ovaj grad, moda prije zalaska sunca. inilo se to nemoguim, na neki nain, ali neko mu se zacijelo isto tako inilo nemoguim da e otii iz Havane. Nije se mogao sjetiti je li bilo tako, premda je s Kube otiao u jednako kratkom roku, ne ponijevi nita osim odjee koju je imao na sebi kad ga je njegova majka pokupila u jednom restoranu. Jeo je sendvi sa unkom. Jo uvijek se sjeao okusa tog kruha, neke vrste kockaste emlje koja je obiljeila njegovo djetinjstvo. Gdje e se nalaziti sutra? Preao je Houston. Golubovi su se vinuli u zrak s plonika. Prolog ljeta na Washington Squareu upoznao je dva studenta sa Sveuilita u New Yorku. Bavili su se slobodnim tranjem, bili su posveeni neemu donekle srodnom sistemi, a ujedno su uvjebavali i ono to su zvali trikovima. Bili su crni, a za njega su pretpostavili da je Dominikanac, iako su ga zvali Kina. Upitao se, sada, napredujui prema sjeveru, hoe li ih ovo sunce danas dovesti na Washington Square. Uivao je u njihovu drutvu, demonstracijama i razmjenama slabijih tehnika. Nauio je premete unatrag i druge trikove koje su vjebali, uklopivi ih u svoju sistemu, no odbio im se pridruiti u slobodnom tranju, zbog kojeg su im ve natovarili manje prekraje zbog ometanja posjeda ili javne sigurnosti. Radovao se ponovnom susretu s njima. Proao je pored Bleeckera, zatim ulice Great Jones, ijeg je imenjaka uvijek zamiljao kao nekakvog diva, spodobu iz doba eljezom uokvirenih

zgrada, s polucilindrom i ramenima u razini prozora na drugom katu. Alejandrova izmiljotina, iz dana njegova egrtovanja kod Juane. Sjeao se kako ga je Alejandro slao u knjiaru Strand Books, pored koje e uskoro proi, u potragu za naslovima tiskanima u odreenim godinama, u odreenim zemljama, na raznovrsnim specifinim vrstama papira. Da ih kupi ni zbog kakvog drugog sadraja doli praznih stranica na kraju, stranica o kojima je Tito razmiljao kao o priama koje su ostale nenapisane i koje e Alejandro ispuniti kompleksno konstruiranim identitetima. Hodao je dalje, nijednom se ne osvrnuvi, siguran u to da ga ne prati nitko tko mu nije roak; da je bilo ikako drugaije, upozorio bi ga neki lan obitelji iz tima za koji je znao da dri korak s njim, ratrkan po komadu plonika duine dva bloka to se neprestano pomicao, kao i da neprekidno izmjenjuje svoje poloaje u skladu s KGB-ovim protokolom starijim od Juane. Sad je ugledao svog roaka Marcosa kako silazi s plonika pola bloka ispred sebe. Marcos opsjenar, depar, sa svojim tamnim uvojcima. Hodao je dalje. Kako je odbacio svoj telefon, poeo je provjeravati koliko je sati na ulinim satovima, kroz izloge banaka i kemijskih istionica, dok se pribliavao junom dijelu Union Squarea. Vrijeme prema satovima nije bilo za orie. O njemu e ovisiti koordinacija njegova dolaska. Petnaest do jedan. Na Istonoj etrnaestoj, ispod udnih umjetnikih brojeva koji su uvrnuto kazivali vrijeme koje nitko nije znao proitati, pogledao je, s Oosijem, prema udaljenim, platnom natkrivenim tezgama trnice. I tu su ga pretekla, nasmijana, njegova dva slobodna trkaa od prolog ljeta i s Washington Squarea. Nisu ga vidjeli. Sjetio se, sada, da ive u studentskim domovima Sveuilita u New Yorku, ovdje, na Union Squareu. Gledao ih je kako odlaze, elei da moe poi s njima, dok su oko njega orie nakratko i vrlo blago namrekali zrak, poput vruine koja se izdie iz kolovokog kolnika.

38.

U CIJEVI
LEALA JE VRLO MIRNO, NA LEIMA, PLAHTA JE TVORILA prohladan mraan tunel, i dala je svom tijelu izriitu dozvolu da se opusti. To ju je podsjetilo na ono kad je inila istu stvar na stropnom leaju u autobusu za turneju, no u svojoj vrei za spavanje umjesto plahti i s epovima za ui od spuve, umjesto da zamoli recepciju da joj ne spaja pozive te da iskljui zvono na mobitelu. Inchmale je to zvao povratkom u maternicu, ali ona je znala da je to zapravo upravo suprotno; ne toliko spokoj jo neroenog, ve mir ve umrlog. Nije se eljela osjeati kao fetus, ve kao polegnuta figura izrezbarena na poklopcu sarkofaga, hladni kamen. Kad je to jednom objasnila Jimmyju Carlyleu on joj je razdragano rekao da je to uglavnom tono ono to on nastoji postii heroinom. Nakon tog razgovora nekako je bila vrlo zadovoljna time to je droge nikada nisu osobito privlaile, osim obinih cigareta. No sve to bi je uzdrmalo dovoljno, stvarno jako, moglo ju je navesti da se uvue u cijev, po mogunosti u zamraenoj sobi. Odlasci ozbiljnih deki su to uinili, kao i kraj Policijskog sata, njezini prvi veliki gubici kad je puknuo mjehur dot-coma (posjed tih dionica bio je ostavtina jednog ozbiljnog deka, ako ste na to htjeli tako gledati) uinili su to, i njezini kasniji (a pretpostavljala je vjerojatno i zadnji, kako su se stvari odvijale) veliki financijski gubici takoer su to uinili, kad je ambiciozni pokuaj njezine prijateljice Jardine da otvori duan indie glazbe na Brooklynu ne toliko neoekivano propao. Investiranje u to isprva je izgledalo kao potez iz hobija, kao neto zabavno i otvorenih mogunosti i potencijalno ak i profitabilno, to si je mogla priutiti riskirati, uzevi u obzir da su je dot-comovi nakratko uinili tekom neki jednoznamenkasti broj milijuna, barem na papiru. Inchmale ju je, naravno, nagovarao da proda poetne dionice u trenutku za koji je sada znala da je predstavljao njihov usijani i vrlo kratkotrajni vrhunac. Inchmale kao Inchmale, do tada je ve bio prodao svoje, to je izluivalo njegove poznanike jer su svi oni vjerovali da odbacuje budunost. Inchmale im je rekao da neke budunosti treba odbaciti, i to jako. I Inchmale, naravno, nikad nije utopio etvrtinu

svoje neto vrijednosti u osnivanje velikog, agresivno indie maloprodajnog lokala od cigli i buke. U prodavanje glazbe na cijelom rasponu onoga to su bile, na kraju krajeva, inzistirao je Inchmale, mrtve platforme. Sada ju je, znala je, u tunel vratio taj iznenadni ugriz udnovata straha u Starbucksu; straha da ju je Bigend uvalio u neto to bi moglo biti kako uasno, tako i ezoterino opasno. Ili, pomislila je, ako se na sve to gleda kao na proces, kumulativna neobinost svega s ime se susrela otkako je prihvatila taj zadatak za Node. Ako Node uope postoji. Bigend kao da je elio rei da Node postoji samo u onoj mjeri u kojoj bi ga on na koncu mogao trebati. Ono to joj je trebalo, shvatila je, ma koliko kasno, bila je druga karijera. To nee biti pomaganje Hubertusu Bigendu u zadovoljavanju njegove znatielje, ba kao ni, znala je apsolutno sigurno, bilo to drugo to bi joj Blue Ant mogao ponuditi. Oduvijek je, nevoljko je na koncu shvatila, eljela pisati. U najbolja vremena Policijskog sata esto je slutila da je ona jedna od vrlo malo pjevaa koji provedu odreeni dio svakog intervjua prieljkujui da se nalaze s druge strane mikrofona. Ne zato to je eljela intervjuirati glazbenike. Fasciniralo ju je kako stvari na svijetu funkcioniraju; i zato ih ljudi ine. Kad bi pisala o neemu, njezino poimanje toga bi se mijenjalo, a zajedno s njim i njezino poimanje same sebe. Kad bi se mogla baviti time i plaati raune za hranu, ASCAP-ovi 26 ekovi mogli bi plaati stanarinu i onda bi vidjela kako bi to ilo. U vrijeme Policijskog sata bila je napisala nekoliko lanaka za Rolling Stone i jo nekoliko za Spin. S Inchmaleom je napisala prvu temeljitu povijest Mopara, njihova zajednikog omiljenog garage benda iz ezdesetih, premda nisu uspjeli nai nikoga tko bi im htio platiti da to objave. Na kraju je, dodue, lanak izaao u internom asopisu Jardinina duana, a njegovo objavljivanje bilo je jedna od vrlo malo stvari koje je dobila od te investicije. Inchmale je, pretpostavljala je, sjedio u business klasi,.letio prema New Yorku i itao The Economist, asopis koji je itao iskljuivo u avionima, kunui se da bi pri dolasku smjesta i beziznimno zaboravio svaku rije. Uzdahnula je. Pusti, rekla je samoj sebi, premda pojma nije imala to. Slika Albertova virtualnog spomenika Helmutu Newtonu pojavila joj se u mislima. Djevojke od srebrnog nitrata usmjerene prema okultnim vjetrovima pornografije i sudbine.

Pusti, rekla je naglas i zaspala. Trake svjetlosti nisu uokvirivale viestruke slojeve zastora kad se probudila. Ve je bila veer. Leala je u svojoj cijevi od plahti, ne trebajui je vie na isti nain. Rubovi njezine tjeskobe su se povukli, ne ba iza horizonta, ali dovoljno da bi se njezina znatielja oporavila. Gdje se sada nalazi Bobby Chombo? Je li ga odvuklo, zajedno s njegovom opremom, Ministarstvo (kao to ga je Inchmale zvao) kune sigurnosti? Pod optubom (ili ne) da ima veze s nekakvim planom krijumarenja oruja za masovno unitenje? Neki osebujni, duboki mir ona dva istaa naveo ju je da pomisli da nije tako. Prije e biti, razmiljala je, da je kidnuo, ali uz neiju veliku pomo. Neka ekipa je dola, utovarila njegovu opremu u taj bijeli kamion i odvukla je nekamo drugamo. Moda svega nekoliko blokova dalje od tog mjesta, koliko je ona znala. No ako je presjekao vezu s Albertom i s ostatkom te umjetnike scene, koliki su njeni izgledi da ga opet pronae? Negdje se, pomislila je gledajui uvis u gotovo nevidljivu bjelinu stropa zamraene sobe, navodno nalazi taj kontejner. Dugaka, pravokutna kutija od... jesu li od elika? Da, odluila je, od elika. Bila je tjelesno upoznala jednog irskog arhitekta u jednom takvom, na njegovu seoskom imanju u Derryju. On ga je bio preuredio u garsonijeru. Preveliki okrugli prozori izrezani letlampom, staklo uokvireno ivericom. Definitivno od elika. Njegov je izvorno bio toplinski izoliran, sjeala se da joj je rekao; oni obiniji bili bi suvie hladni, skloni kondenziranju ljudskog daha. Nikada prije nije uistinu razmiljala o njima. ovjek bi ih znao vidjeti s autoputova, katkad, posloene u vrste hrpe nalik Odileinom lego robotu. Vid suvremene stvarnosti toliko banalan da ostaje nerazmotren, nepreispitan. Gotovo sve, pomislila je, sada putuje u njima. Ne sirovine, poput ugljena ili itarica, ve proizvedene stvari. Sjeala se novinskih lanaka o tome kako su se neki gubili na puini, u olujama. Otvarali se. Tisue kineskih gumenih patkica veselo su skakutale du velikih struja. Ili tenisice. Bilo je neto o stotinama lijevih tenisica koje su se nasukale na neku plau, dok su desne bile otpremljene zasebno kako bi se sprijeile sitne krae. I netko joj je, na nekoj jahti u luci u Cannesu, priao strane prie o jedrenju preko Atlantika; o tome kako ne potonu odmah, ti kontejneri koji padnu s broda, i o tihoj, nevidljivoj opasnosti koju onda predstavljaju za mornare.

inilo joj se da je prebrodila veinu straha koji je osjetila ranije. Znatielja ga nije posve nadomjestila, no morala je priznati da je bila znatieljna. Jedna od zastraujuih stvari u vezi Bigenda, pomislila je, bila je ta da s njim uistinu ima izgleda otkriti neke stvari. I na emu si onda? Postoje li stvari koje su same po sebi duboko problematine kad ih se otkrije? Svakako, premda bi to ovisilo o tome tko zna da ih ti zna, zakljuila je. No tada je tihi, suhi zvuk omotnice gurnute ispod vrata, koji joj je bio poznat iz njezina ivota na turneji, iznenada pokrenuo, kao to je uvijek i inio, atavistiki strah sisavca od invazije gnijezda. Upalila je svjetlo. Omotnica je, kad ju je podignula s tepiha, sadravala ispis u boji, na najobinijem papiru, fotografije bijelog kamiona parkiranog do prostora za utovar unajmljene tvornice Bobbyja Chomba. Preokrenula ju je, naavi poruku napisanu Bigendovim pomalo klinastim rukopisom: U predvorju sam. Popriajmo. H. Znatielja. Vrijeme je da je malo zadovolji. I vrijeme je, znala je, da odlui eli li ili ne eli nastaviti s ovime. Otila je u kupaonicu da se pripremi za ponovni susret s Bigendom.

39.

IZRADA ALATA
MILGRIM SE SJEAO UNION SQUAREA OTPRIJE DVADESET GODINA, kad je to bilo mjesto potrganih klupa i otpadaka, gdje bi le mogao proi nezapaeno meu uurenim i nepokretnim tijelima beskunika. Bio je to zloglasan bazar droga, u to vrijeme, kada Milgrimu osobno takvo mjesto nije bilo potrebno. No sad su tu bili Barnes&Noble, Circuit City, Whole Foods, Virgin, a on, Milgrim, dospio je jednako daleko, katkada se inilo, u suprotnome smjeru. Bio je ovisan, jednostavno reeno, o supstancama koje su se suprotstavljale napetosti u sri njegova bia; neemu previe nategnutom, neprestance prijetei da e uruiti njegovu osobnost; implodirajui, kao tensegritetna 27 struktura Buckminstera Fullera to sadri element koji se neprestano zatee, u suprotnosti s ravnoteom sila potrebnih da ga obuzdaju. Takva je bila iskustvena priroda toga, mada je on jo uvijek bio kadar, apstraktno gledano, razmotriti mogunost da je sr te tjeskobe, onakve kakvom je danas poznaje, jednim dijelom rezultat te supstance. Kako bilo, zakljuio je dok je Brown parkirao srebrnu Corollu na junoj strani Istone sedamnaeste, odmah do Union Square Westa, dodatna doza japanskog lijeka kojom se poastio svakako je razvedrila stvari, a da se i ne spominje neoekivano lijepo vrijeme. Je li Brown smio parkirati ovdje, upitao se Milgrim. Nije se inilo tako, ali kad je objavio svom mikrofonu na vratu (ili moda svojim unutarnjim demonima) da je Crveni tim jedan na licu mjesta, Brown je podignuo svoju crnu torbu s poda iza Milgrimova sjedala i izvukao jedan par dozvola pohabana slubena izgleda i umetnutih u dugake pravokutne omotnice opremljene vakuumskim hvataljkama od neke prozirne ali pomalo poutjele plastike. Javni prijevoz, crnim sanserif verzalom. Milgrim je promatrao Browna kako lie palac, razmazuje pljuvaku po konkavnim povrinama dvije vakuumske hvataljke jedne od njih i kako je pritie pri vrhu prednjeg stakla s unutranje strane, tono iznad upravljaa. Spustio je torbu natrag iza Milgrimova sjedala, na svoj laptop. Okrenuo se prema Milgrimu izvadivi lisiine, dvije narukvice leale su mu na dlanu kao da se sprema predloiti Milgrimu da ih kupi. Bile su

jednako profesionalno liene odsjaja kao i njegovi drugi omiljeni predmeti. Rade li se lisiine od titana, upitao se Milgrim. Ako ne, ove su imale nekakvu polituru nalik lanom titanu, kao lane naoale za sunce Oakley koje su se prodavale na ulici Canal. Rekao sam da te neu zavezati lisiinama u autu, rekao je Brown. Ne, sloio se Milgrim, oprezno neutralno, rekao si da e ih trebati. Ti ne zna to da odgovori ako naie drot ili prometnik i upita to radi ovdje. Brown je ubacio lisiine natrag u njihovu malu plastinu futrolu odgovarajueg oblika, na svom pojasu. Upomo, kidnapiran sam, pomislio je Milgrim. Ili jo bolje: Prtljanik ovog auta je pun plastinog eksploziva. Sjedit e na klupi, i uivati na suncu, rekao je Brown. Dobro, rekao je Milgrim. Brown je otkljuao vrata i obojica su izala. Stavi ruke na krov auta, rekao je Brown. Milgrim je uinio tako, dok je Brown otvarao stranja vrata sa svoje strane i naginjao se unutra, kako bi prilijepio drugu oznaku Javni prijevoz na unutranju stranu stranjeg stakla. Milgrim je stajao s dlanovima na istom toplom krovu Corolle. Brown se uspravio i zatvorio vrata. Pritisnuo je tipku na kljuu, zakljuavi auto. Ovuda, rekao je Brown, a onda jo neto, neto to Milgrim nije dobro uo, vjerojatno u svojoj ulozi Crvenog tima jedan. Brownov laptop, pomislio je Milgrim. Torba. Zaobiavi ugao i otkrivi park kako se prostire ispred njih, Milgrim je zakiljio, nespreman na prostor, svjetlost, stabla koja samo to nisu prolistala, veselu guvu platnenih nadstrenica na Zelenoj trnici. Prilijepivi se uz njega, pratio je Browna preko Union Square Westa na Zelenu trnicu, proavi pored dvije mlade majke s kolicima s terenskim gumama i plastinim vreicama punim organskih namirnica. Zatim dalje pored one zgrade iz ere WPA 28 koje se sjeao, a sada, kako se inilo, restorana, ali zatvorenog. Doli su do staze koja je presijecala park kod esnaeste, s Lincolnom na svom postolju u sredini. Milgrim se sjeao kako se bio trudio dokuiti to to Lincoln dri na boku, u lijevoj ruci. Presavijene novine? Evo ovdje, rekao je Brown, pokazujui klupu najbliu Union Square Westu, na junoj strani staze. Ne u sredinu. Ovdje. Pokazao je mjesto tono pored zaobljenog oslonca za ruku, namjerno napravljenog tako da

bude negostoljubiv prema zatiljku svake umorne glave. Milgrim je sjeo, pritom se uhvativi za oslonac za ruke, a Brown je izvukao tanku traku svjetlucave crne plastike iz pojasa na svojim hlaama, vjeto je omotao oko oslonca za ruku i Milgrimova zapea te je zakopao, stegnuvi je uz otar zvuk patentnog zatvaraa. Iz lisiina koju je Brown tako stvorio ostalo je strati tridesetak centimetara plastike vika. Savio je to tako da ne smeta, da bude manje oigledno, te se uspravio. Pokupit emo te kasnije. Ti samo uti. U redu, rekao je Milgrim iskreui vrat kako bi gledao Browna kako brzo hoda prema jugu, leima okrenut prema Zelenoj trnici. Milgrim je trepnuo, utonuvi u misli, ugledavi Corollin stranji prozor na strani do plonika kako se razbija. Taj slatki trenutak, tik prije nego to se raspao na bezbroj krhotina. Uz dovoljno opreza, moda se alarm ne bi ak ni ukljuio. Mogao bi se nagnuti unutra, preko nazubljena ruba stakla i zgrabiti remen Brownove torbe, u kojoj bi se, bio je uvjeren Milgrim, nalazila smea papirnata vreica Apaurina. I odetati. Milgrim je spustio pogled na usku crnu traku od nelomljive plastike oko svog zapea. Pomaknuo je manetu Paul Stuartova kaputa kako bi njegova situacija bila manje oigledna prolaznicima. Ako je Brown koristio obine vezice za kabele iz trgovine hardverom, kao to se inilo da je sluaj, Milgrim je znao kako da ih odvee. Mlijeno bijele, prozirne fleksibilne lisiine koje je koristila Njujorka policija, znao je iz iskustva, nisu se tako lako otkopavale. Moda Brown ne eli nositi nita to nije bilo crno ili od titana, pomislio je. Milgrim je nakratko dijelio stan u East Villageu sa enom koja je drala zalihu Valiuma za prijeku potrebu u aluminijskoj kutiji za pribor za ribarenje. Zasun kutije imao je rupu kroz koju se mogao provui mali lokot, ali ona ju je vie voljela zapeatiti plastinom vezicom za kabele, neto manjom inaicom ove koja je sada vezala Milgrima za klupu. Kad bi joj ustrebalo da pristupi zalihi, utvrdio je Milgrim, ona bi prerezala vezicu kombinirkama ili grickalicom za nokte, zamijenivi je novom kad bi htjela ponovo zapeatiti kutiju. Taj postupak nije imao mnogo smisla, primijetio je Milgrim, no ljudi su esto bili skloni ekscentrinostima u vezi sa svojim drogama. Pretpostavljao je da su vezice, poput reljefnog votanog peata na pismu, sluile kao dokaz da je ona zadnja otvorila tu kutiju. Milgrim je traio njezinu zalihu vezica, to je bio najjednostavniji nain da se to zaobie, ali ju nije uspio nai.

Meutim, ustanovio je da se vezice za kabele zatvaraju siunim, izlivenim unutarnjim zapinjaem. Kad je nauio ugurati plosnati vrh preciznog odvijaa, mogao je otvarati i zatvarati njezine vezice po volji, ak i ako bi ih ona odrezala na kratko, to je imala obiaj initi. Zbog injenice da je krao ta je veza ubrzo ostala iza njega, ali sada se nagnuo naprijed, preko koljena, kako bi pregledao nepometenu poploanu stazu izmeu svojih nogu. Ve je obavio mentalnu inventuru svojih depova i znao je da nema nita iole nalik odvijau. Nelagodno svjestan toga da bi mogao izgledati kao ovisnik o metamfetaminu koji trai nepostojee ostatke cracka, usredotoeno je pregledao tlo. Opazio je, i jednako brzo odbacio, krhotinu smeeg stakla od boce, dugaku oko tri centimetra. Prepiliti vezicu bila je u najmanju ruku teoretska mogunost, ali nije imao pojma koliko bi mu vremena trebalo, ni bi li to zapravo uope uspjelo, a i bilo ga je strah da e se porezati. Spajalica za papir, nakon onoga to bi Brown moda nazvao praktinom terenskom modifikacijom, mogla bi posluiti, no on jo nije doivio da se spajalice za papir ili iane vjealice pojave onda kad ti trebaju. No ondje, nekoliko desetaka centimetara dalje od vrha njegove lijeve cipele, nalazilo se neto tanko, pravokutno, naizgled metalno. Slabano se ljeskalo. vrsto se uhvativi za oslonac za ruke svojom zarobljenom akom, nezgrapno se zaokrenuo oko svoje osi pridignuvi se s klupe, ispruivi lijevu nogu to je dalje mogao, povukao vie puta preko predmeta lijevom petom, upinjui se da ga priblii. Peto ili esto povlaenje je upalilo i uspio je ugrabiti svoju zasluenu, krutu i usku nagradu slobodnom rukom, vraajui se brzo na klupu i u ispravniji poloaj tijela. Drao ga je izmeu palca i kaiprsta, kao velja iglu, i paljivo ga prouavao. Bila je to potrgana kvaica kemijske ili tehnike olovke, od lijevanog kositra ili mjedi, a hra je istokala njezinu jeftinu galvaniziranu povrinu. Skoro pa savreno. Usporedio je njezin vrh s malim otvorom kroz koji je namjeravao otkopati nevidljivi zapinja. Preirok, ali ne mnogo. Pronaao je osobito hrapav dio lijevanog eljeza sa strane oslonca za ruke i prionuo na posao. Bio je dobar osjeaj raditi neto rukama, ili barem jednom rukom, po ljetnome danu. ovjek izrauje alate, ree Milgrim, turpijajui svoj arobni houdinijevski noi.

40.

PLESANJE
TITO JE KLEKNUO I PRITEGNUO VEZICE SVOJIH ADIDASICA GSG9, s potovanjem podsjeajui Guerrerose da je kucnuo as. Uspravio se, svinuo none prste, preao etrnaestu ulicu i uputio se kroz park, s rukom na iPodu u plastinoj vreici u depu jakne. Juana ga je, jednom, u Havani, bila odvela u zgradu velike i posve sagnjile grandioznosti, premda u to vrijeme nije imao pojma da bi se toliko staru i zamrenu graevinu moglo nai u bilo kakvu drugaijem stanju. U predvorju, kontinenti i oceani olienog gipsa bili su iscrtani na zidovima i na stropu. Dizalo se treslo i kripalo vozei ih na najvii kat, a kad je Juana povukla teka metalna vrata u stranu, Tito je najednom postao svjestan bubnjeva koje je zacijelo uo ve neko vrijeme, moda jo otkako su uli u tu ulicu u Dragonesu. Dok su ekali pred visokim vratima jedinog stana na tom katu, Tito je vie puta proitao rukom ispisanu poruku na panjolskom, na komadu smeeg papira s masnim mrljama privrenog na vrata pomou etiri vrlo zahrala avlia za tepihe: Uite u duhu Boga i Isusa Krista ili ne ulazite. Tito je pogledao Juanu, podignuvi obrve u nekom pitanju koje nije ba uspio sroiti. Isto bi tako moglo pisati Marxa i Lenjina, rekla mu je Juana. Vrata je otvorila visoka ena sa skrletnom maramom na glavi, s upaljenom cigarom u ruci, koja im se iroko nasmijeila kad ih je ugledala, ispruivi ruku da dodirne Titovu glavu. Kasnije, ispod portreta Nae gospe od Guadalupe, i jo jednog, Che Guevare, visoka ena zapoela je ples hodajuih mrtvaca, a Tito je, vrsto privijen uz Juanu, kiljei kroz dim cigara i osjeajui miris slatkastog losiona za brijanje, gledao bose noge koje su meko tapkale po unitenom parketu. Guerrerosi su sada bili oko njega, razgovarajui meusobno na jeziku nalik vremenskim uvjetima, poput visokih brzih oblaka. Zadrhtao je u svojoj jakni i nastavio hodati kroz svjetlost sunca, prema golim stablima s njihovim zelenim pupoljcima. Oosi mu je pokazivao mrtve toke u ljudskoj matrici na trgu, figure koje nisu sudjelovale u nesvjesnom plesu to ga je ovdje tvorila ta istina izmeu dugakih zgrada grada. Nije

pogledao izravno u te prevarante, promatrae. Prilagodio je svoju putanju, izbjegavajui ih. Kad se primaknuo platnom natkrivenim tezgama trnice, ugledao je starca koji se polako kretao izmeu izloenog povra, u dugakom kaputu od tvida otkopanom na toplini dana. Sad je hodao sa tapom od svijetlog metala i izgledao kao da ima potekoa s jednom nogom. Oosi je naglo skrenuo, uavi u Tita poput vjetra, suhog i neoekivano toplog, pokazavi mu pribliavanje promatraa. Najblii je bio visoki mukarac irokih ramena s naoalama za sunce i plavom iltericom, koji se loe pretvarao da oputeno ee u smjeru starca, dok mu je napetost urezivala slovo S u elo izmeu naoala i kape. Tito je osjetio dvojicu iza sebe kao da mu Oosi gura paleve u lea. Prilagodio je svoju putanju, jasno dajui do znanja da se kree prema starcu. Usporio je i naglaeno ispravio ramena, nadajui se da e mukarci iza njega shvatiti i reagirati na tu tjelesnu la. Vidio je kako su se pomaknula usta mukarca s naoalama za sunce i sjetio se to je onaj u Pradi rekao o njihovim radijima. Sistema je bila u svakom udarcu njegovih crnih adidasica. Izvukao je iPod iz depa, drei ga u otvorenoj plastinoj vreici, ne dirajui ga prstima. Bio je gotovo ondje, na onih deset koraka ovjeka iz Prade, no crne naoale bile su na samo tri koraka od starca kad se starac okrenuo, graciozno zamahnuvi tapom uvis i u stranu, dalje od sebe, postrance po vratu crnih naoala. Tito je vidio kako se slovo S od napetosti brie s ovjekova ela kad je tap udario, a njegovo lice daleko je predugo izgledalo kao da se sastoji samo od tri rupe ispod ilta plave kape, dviju praznina naoala za sunce te jednako okrugle i naizgled bezube crne rupe od usta. Tada je ovjek tresnuo u plonik poput neega emu su izvaene sve kosti, nabijeni tap teko je zveknuo pored njega. A Tito je osjetio njihove ruke na svojim ramenima i prestao se kretati prema naprijed. Lopov! kriknuo je starac vrlo snano, zvonkim glasom. Lopovi! Tito je napravio premet unatrag, a inercija je ponijela njegova dva pratitelja mimo njega. Dok se sputao, Oosi mu je pokazao njegova elegantnog roaka Marcosa, koji se uglaeno smijeio izmeu dva lijepa aranmana plodova, uspravljajui se poto je podignuo neto izmeu drvenih nogara tezge jednog farmera. Drvenu palicu, koju je Marcos vrsto primio na oba kraja rukama u rukavicama, stojei rairenih nogu, a tri

mukarca koja su trala prema starcu kao da su naletjela na nevidljivi zid i onda proletjela kroz njega, noena zrakom. Jedan je sletio na izloenu robu nekog farmera i ene su poele vritati. Marcos je odbacio drvenu drku potezne uzice na tlo kao da je uvidio da je odvratno prljava i odetao dalje. Dva mukarca koja su pratila Tita, shvativi da je on sada iza njih, slono su se okrenula, sudarivi se ramenima. Krupniji od njih dvojice udarao je po neemu na svom vratu. Tito je ugledao ice radija. Crveni tim je pobijedio, izgovorio je ovjek, ljutito, bijesno i neobjanjivo naglasivi tu pobjedu, kakva god ona bila, a zatim je skoio za Titom, pritom odgurnuvi svog kompanjona s puta. Tito se morao praviti da krivuda, kao u panici, u raznim smjerovima, kako bi toj dvojici pruio iluziju da su ga umalo uhvatili. Vidjevi nespretnost onoga koji se istezao za njim, zakljuio je da bi svaka razraenija pantomima prtljanja i gubljenja iPoda bila uzaludni trud. Ispustio ga je tono ovjeku pred noge, a pravokutnik od bijele plastike otvorio se kad je tresnuo na tlo. Pravio se da posee prema njemu da bi podcrtao injenicu da je ondje. Njegov nadobudni gonitelj, ugledavi ga, refleksno ga je gurnuo u stranu. Zakotrljavi se nakon udarca, Tito se osovio na noge u trku dok se krupni mukarac saginjao prema iPodu. Njegov kompanjon pokuao je blokirati Tita pokretom kojeg se moda prisjetio iz amerikog nogometa. Tito je napravio kolut naprijed izmeu njegovih nogu i otisnuo se dalje udarcem odostraga - zacijelo po jednoj od njegovih Ahilovih tetiva, sudei po njegovu otru kriku boli. Tito je potrao prema jugu, dalje od krianja Sedamnaeste i Parka, svog odredita. Pored ovjeka iz Pradina odjela s cipelama, u radnikoj odjei poprskanoj bojom, sa utom kutijom s tri kratke crne antene u jednoj ruci. Oko Tita su trali orie, daui poput velikih pasa; izvia i otvara, otvara i ista. I Oun, ija je uloga bila misterij.

41.

HOUDINI
UZ KLJOCAJ KOJI JE OSJETIO VIE NEGO UO, SIUNI ZAPINJA U srcu vezice za kabele povukao se pred Milgrimovom preinaenom kvaicom s kemijske olovke. Uzdahnuo je, naslaujui se trenutkom neuobiajena trijumfa. Zatim je olabavio vezicu, ne skidajui je s oslonca za ruku na klupi, i oslobodio svoje zapee. Zadravi zapee na osloncu, osvrnuo se po parku to je mogao oputenije. Browna nije bilo nigdje na vidiku, no problem su bila i druga trojica koje je nakratko vidio u Brownovoj sobi u New Yorkeru, plus tko god jo inio Brownov crveni tim. Zato su, upitao se, takvi timovi uvijek crveni? Crvenih zubiju i pandi, timovi mukaraca poput Browna. Rijetko kada plavi. Nikad zeleni, nikad crni. Mimo njega kretao se pjeaki promet sunanog poslijepodneva, cijelom irinom parka. Ovdje je bilo ljudi, znao je, koji su glumili da su ovdje. Igrali igre. Brownovu igru, igru IO-a i onih koji rade s njim. Policajaca nije bilo na vidiku, uoio je, i to mu se uinilo neobinim, premda, istini za volju, nije ovuda prolazio toliko dugo da nije imao pojma kakvu su vrstu prisutnosti trenutano odluili odravati ovdje. Sigurno neki defekt ili... rekao je naglas o vezici za kabele, uvjebavajui svoj tekst za sluaj da se Brown vrati prije nego to se on uspije smiriti dovoljno da se pomakne s te klupe. Pa sam te ekao. Jako velike ruke nale su Milgrimova ramena i pritisnule ih. Hvala to ste ekali, rekao je dubok, odmjeren glas, ali mi nismo detektivi. Milgrim se osvrnuo prema ruci na svom lijevom ramenu. Bila je to golema ruka crnog mukarca s ruiastim, sjajno ispoliranim noktima. Milgrim je podignuo pogled, polako iskrivivi vrat, i ugledao, na vrhu prostrane strmine od gumbima naikane crne konjske koe, monu crnu bradu, savreno izbrijanu. Mi nismo detektivi, gospodine Milgrim. Drugi crnac, koji je obilazio klupu s druge strane, otkopao je svoj teki kaput nalik prsnom oklopu, izloivi prsluk od brokata s dvorednim kopanjem, crn na crnom, i satensku koulju s ukraenim ovratnikom, boje arterijske krvi. Mi uope

nismo policija. Milgrim je iskrivio vrat jo malo, kako bi bolje vidio onoga ije su se ruke odmarale na njegovim ramenima poput vrea brana od jednog kilograma. Obojica su nosila uske vunene kape kojih se sad sjetio iz praonice u ulici Lafayette. To je dobro, rekao je, elei rei neto, bilo to. Konjska koa zakripala je kad se drugi mukarac smjestio na klupu, dodirujui svojim golemim, koom obloenim ramenom Milgrimovo. U vaem sluaju, gospodine Milgrime, ne bih bio tako siguran. Ne, ree Milgrim. Traili smo vas, rekao je onaj s rukama na Milgrimovim ramenima. Ne osobito aktivno, mi bismo to prvi priznali. Ali kad ste posudili telefon one mlade dame da se javite svom prijatelju Fishu, on je imao taj broj na prikazu poziva. Fish, s obzirom na to da je dobar s gospodinom Birdwellom, odmah ga je nazvao. Gospodin Birdwell je nazvao taj broj. Podvrgnuo je damu ispitivanju, a ona je ionako slutila da ste joj vi pokuali ukrasti telefon, razumijete? Razumijete li to vam govorim, gospodine Milgrim? Da, ree Milgrim, osjeajui iracionalnu, no vrlo snanu potrebu da ponovo zakopa vezicu za kabele, kao da bi to magino preokrenulo tijek dogaaja, vratilo ga u neuzbudljiv park od nekoliko trenutaka ranije, koji se sada doimao kao pravi raj sigurnosti i svjetla. Sluajno smo bili u blizini, rekao je onaj pored njega, pa smo se dovezli na Lafayette, gdje smo vas nali. Od tada, u vidu usluge gospodinu Birdwellu, promatrali smo vaa kretanja, gospodine Milgrim, iekujui priliku da porazgovaramo s vama nasamo. Ruke na njegovim ramenima najednom su postale tee. Gdje je onaj pizdun koji slii na drota, koji je uvijek s vama, gospodine Milgrim? Dovezao vas je ovamo. On nije drot, rekao je Milgrim. Nije vas to pitao, rekao je onaj pored njega. Ehej, uskliknuo je onaj otraga, stari bijelac je upravo sloio onog deka na pod! Lopov! povikao je netko iz smjera Zelene trnice. Lopovi! Milgrim je ondje opazio kretanje. Ovdje navodno u zadnje vrijeme ivi pristojan svijet, rekao je mukarac pored Milgrima kao da je uvrijeen tom grajom. Stan ovdje kota dva milijuna.

Sranje, rekao je onaj otraga, pustivi Milgrimova ramena, ovo je policijska zasjeda. On je iz DEA-e! vrisnuo je Milgrim, pojurivi naprijed dok su mu izlizani konati potplati proklizavali kao u nonoj mori, kao noge u starinskoj animaciji, onakvoj kad prozori projektora poskakuje. Ili kao u jako, jako runom snu. A dio tog sna, dok je trao, bio je da i dalje dri, pred sobom, poput kakvog siunog maa, svoj mukotrpno izbrueni houdinijevski klju.

42.

ODLAZAK
SISTEMA IZBJEGAVA POTJERU KAD GOD JE TO MOGUE, uili su njegovi ujaci. Sistemi je drae ne bjeati; ona radije odlazi. Tu je razliku teko izraziti, ali lako prikazati pomou neega jednostavnog poput pokuaja hrvanja rukama preko stola. Ruka vina sistemi odlazi. No Tito, upuen prema odreenom mjestu, misteriozno nazvanom W, vie nije u potpunosti mogao primijeniti odlazak, to je vjetina koja ovisi o istinskom nedostatku smjera. Biti gonjen, kao to ga je Oosi uvjeravao da sada jest, znailo je prihvatiti donekle slabiji poloaj. No i za to je postojala sistema i on ju je sada odluio demonstrirati, primivi se za naslon klupe u trku, doskoivi, prevrnuvi se, podignuvi se i dalje noen inercijom, ali u suprotnom smjeru. Prilino jednostavna radnja, koritenje momenta sile za okretanje, no zauo je veseli usklik nekog djeteta koje je to vidjelo. Najblii od njegova tri progonitelja ba je obilazio klupu kad ju je Tito opet preskoio odmah pored njega i sletio na stazu, sada trei prema istoku. Osvrnuo se iza sebe. Druga dvojica, neuvjebani robovi vlastita momenta sile, proli su pored onog prvog i umalo udarili u klupu. To su bili oni koji su se prije spotaknuli na Marcosov konopac. Jedan od njih imao je krvava usta. S Oosijem na ramenu, Tito je trao prema Union Square Eastu i esnaestoj ulici. Oria je htio da Tito izae iz parka i njegove predvidljive geometrije potjere. Jedan taksi stvorio se pred njim kad je dospio do prometa na Union Square Eastu; preao je preko njegova poklopca motora, uzvrativi pogled vozau dok je klizio pored prednjeg stakla, pri emu mu je trenje opeklo bedro kroz traperice. Voza je zatrubio, a druge trube refleksno su se probudile, iznenadno neusklaeno blejanje koje se uzdiglo do kreenda ba kad su njegova tri progonitelja dospjela do rijeke automobila. Tito se osvrnuo i ugledao onoga s krvavim ustima kako manevrira izmeu naguranih branika, drei u zraku neto nalik bedu. Znaku, pretpostavio je Tito. Tito je potrao prema sjeveru, pognut, namjerno usporavajui, probijajui se kroz gomilu, dok su neki ljudi zastajali da vide emu toliko

trubljenje. Lica su virila s prozora nekog restorana. Osvrnuo se i vidio kako je ovjek s krvavim ustima sruio enu koja mu je stajala na putu dok je trao za Titom. Tito je ubrzao jer je Oosi primijetio da ga njegov progonitelj jo uvijek sustie. Pretrao je Sedamnaestu ne usporivi. Ugledao je ulaz u restoran, okretna vrata. Trao je dalje, do ulaza u hotel, nad koji se nadvila prozrana staklena nadstrenica da ga zatiti. Ispod ruke u crnom rukavu zbunjenog vratara, pored ene koja je upravo izlazila. Ugledao je Brothermana kako silazi niz dvije iroke mramorne stube podijeljene ogradom po sredini. Brotherman je nosio uniformu Federal Expressa i u naruju imao uspravnu plosnatu crveno-bijelo-plavu kartonsku kutiju. Nikad prije nije vidio Brothermana u kratkim hlaama. Kad je Tito naglo skrenuo udesno, u novim cipelama koje su grabile bijelim mramorom, zauo je mukarca s krvavim ustima kako uz kr i lom ulazi kroz vrata iza njega. Razabrao je vijugavo izboenje stubita dublje u predvorju i registrirao prepoznatljiv zvuk kad je Brotherman, na izlazu, kroz lano dno svoje FedEx kutije, ispustio petnaest kila elinih kuglinih leajeva od dvanaest milimetara na bijeli mramor. Tito je sprintao prema jugu, dok mu je Oosi napominjao da se njegov progonitelj, koji je zacijelo izbjegao kugline leajeve, nalazi samo nekoliko koraka iza njega. U restoran, jurei pored niza stolova uz june prozore; mimo gostiju lica punih nevjerice, gostiju koji su trenutak ranije polako uivali u desertima i kavama. Mukarac s krvavim ustima primio ga je za lijevo rame i on se sudario s jednim stolom, hrana i staklo su poletjeli, neka ena je zavritala. U trenutku dodira, Eleggua je, uzjahavi Tita brzinom koja je izazivala muninu, ispruio Titovu desnu ruku unatrag, otkinuo neto s ovjekova pojasa, a zatim istovremeno izvukao i opalio Bugarinov pneumatski pitolj Titovom lijevom rukom, ispod njegova desnog pazuha. Praen neljudskim krikom, oria je sjahao, a Tito ugledao osvijetljeni znak izlaza i nahrupio kroz vrata ispod njega, pored natovarenih konobarskih kolica. Kuhinjsko osoblje u bijelom bjealo mu je s puta. Poskliznuo se na neto mokro, umalo pao, potrao dalje. Znak za izlaz. Izbio je van, na iznenadnu svjetlost dana, dok se iza njega ukljuio alarm. Veliki zeleni kombi s lijepim srebrnim natpisom i jednim otvorenim

krilom stranjih vrata. ovjek iz Prade, vie ne u radnoj odjei liioca, pruao mu je ruku. Tito mu je dao znaku u konatoj omotnici koju je Eleggua uzeo s progoniteljeva pojasa. On ju je otvorio. Sic, rekao je i strpao je u dep. Povukao je Tita u kombi. Mraan, prazan prostor koji je smrdio na dizel, s neobino priguenim svjetlima. Vi se znate. Iskoio je iz kombija te zalupio i zakljuao vrata. Sjedni, rekao je starac s klupe platnenim remenjem privrene po duini preko cijelog prostora. Ne bismo voljeli da se ozlijedi u sluaju naglog zaustavljanja. Tito se popeo preko naslona tapecirane klupe. Otkrivi dva kraja priprostog sigurnosnog pojasa, privezao ih je dok je voza ubacivao kombi u brzinu i kretao prema zapadu, a zatim skrenuo na sjever prema Parku. Vjerujem da su ti ga uzeli? upitao je starac, na ruskom. Da, jesu, odgovorio je Tito, na engleskom. Vrlo dobro, rekao je starac, na ruskom. Vrlo dobro.

43.

SMRAD
BAR U PREDVORJU OPET JE BIO PUN. Nala ga je kako sjedi za dugakim stolom od alabastra kako gricka, s pravokutnog tanjura, neto to je izgledalo kao sushi umotan u sirovo meso. Tko je to slikao? upitala je kad mu se pribliila dovoljno da to upita tiho, a da je on uje. Pamela. Ona je izvrstan fotograf. Je li pratila mene? Nije. Motrila je Chomba. Motrila ga je kako se pakira i iseljava. Jesi li siguran da se sam iselio? Da ga nije uhapsilo Ministarstvo domovinske sigurnosti? Sumnjam da bi mu Ministarstvo dopustilo da pui cigarete i plete im se pod nogama dok pakiraju dokazni materijal. Ne bih voljela dobiti priliku da to otkrijem. A ti? Naravno da ne bih. Jesi li za pie? Ne sada, hvala. Htjela bih da mi objasni, ako je ono to si mi do sada rekao istinito, zato nisi zabrinut. Ja bih bila. Zapravo, otkrila sam da jesam. Ako si njukao po tajnim amerikim programima za presretanje krijumarenog oruja, mislim da se izlae odreenoj mogunosti da upadne u nevolju. Ako nije tako, a ono to si mi rekao je istina, zato nije? Ovo je bilo sroeno ee nego to je namjeravala, no doimalo se ispravnim. Molim te, rekao je, sjedni. Stolci su bili namjerno neusklaeni. Stolac do njegova podsjeao ju je na one izduene figure Masai ratnika istesane od tvrdog drveta, no bez opasnih iljatih dijelova. Njegov je bio od poliranog aluminija, pomalo u stilu Henryja Moorea. Ne, hvala. Ja ne znam to bi se moglo nalaziti u tom kontejneru, Hollis. Vjeruje li mi? Razmislila je o tome. Mogla bih. Ovisi. O emu tono? O tome to bi mi jo mogao rei. On se nasmijeio. Kamo god nas ovo odvelo, nikad ti neu moi rei

kako sam se ja zapravo upleo. Je li to prihvatljivo? Razmislila je o tome. Da. Nije ba zvualo kao da se o tome moe pregovarati. I trebat u od tebe vrlo iskreno pristajanje na moj poduhvat, sada, da bismo nastavili ovaj razgovor. Moram znati da si uz mene prije nego to ti kaem vie. Ali, molim te, shvati da ti ne mogu rei vie, a da te ne uvedem jo dublje u sve to. Ovo je stvar u kojoj posjedovanje informacija znai upletenost. Razumije li? Podignuo je skrletni mesni maki-sushi, ozbiljno ga pogledao i gurnuo ga u usta. U to god se upleo taj Bigend, zakljuila je, bilo je duboko. Duboko i moda izuzetno vano. Za neto, nije jo mogla znati za to. Prisjetila se prizora onog bijelog kamiona kako zalazi za ugao, odlazei, i shvatila je da uistinu eli saznati kamo je otiao i zato. Zamislivi da to nikad nee otkriti, iz nekog je razloga pomislila na Albertova Rivera Phoenixa, niice na betonu ispred Viper Rooma. Jo jedan zavretak. Bigend je dodirnuo usne koktelskim ubrusom, upitno podignuvi jednu obrvu. Da, rekla je. Ali ako ikada otkrijem da si mi lagao, ak i preuivanjem, gotovo je. Sa svakom mojom obavezom. Gotovo. Razumije? Savreno, rekao je osmjehnuvi se i mahnuvi njihovoj konobarici. Pie. Dupli scotch, rekla je Hollis. Jedan led. Pogledala je niz sjajni alabaster. Sve te svijee. Pia. enska zapea. to li je upravo uinila? Sluajno sam, rekao je on, promatrajui konobariinu pristalu guzu kako se udaljava s istim izrazom lica koji je na njemu opazila dok je gledao onaj maki, jutros neto saznao. Neto u vezi Bobbyja. Ja nikako ne bih rekla da je sluajno pouzdan koncept kad se radi o ovakvom materijalu. Odluila je riskirati s Masai stolcem i otkrila je da je iznenaujue udoban. ak i paranoici mogu imati neprijatelje, kau. O emu se onda radi? Bobby je, kao to ve neko vrijeme znam, zaduen za najmanje dva zadatka za svoje poslodavce. Tko su oni? Ne znam. Zadaci Bobbyja Chomba, meutim: jedan se, kao to sam ti

ve rekao, sastoji od oslukivanja gdje se nalazi Ukleti Holandez transportnih kontejnera. Kad je prihvatio taj posao, dobio je skup nekakvih parametara i zadatak da trai jedan odreeni signal u velikom mnotvu drugih. Uinio je to. Jo to ini. Kontejner povremeno alje signal koji govori o njegovoj lokaciji, a vjerojatno i o tome da nitko nije prtljao po njemu. To je povremeni signal, ifriran, mijenja frekvencije, ali ako si Bobby, oito, znat e kada i gdje da ga oslukuje. to od toga imaju oni koji ga plaaju? Ne znam. Ali pretpostavljam da to nije njihov kontejner, njihov signal. Na koncu, oni su morali platiti Bobbyja da im ga nae. Vjerojatno nakon to su nekome drugome platili informacije koje su mu dali da mu pomognu da ga nae. Prilino zaobilazno, ako je kontejner ionako njihov, ali ne iskljuujem posve tu mogunost. Zato ne? To nikad nije dobra zamisao. Ja sam agnostik, u biti. U svemu. to je onda drugi zadatak Bobbyja Chomba? To je ono to sam upravo saznao. Kad smo bili u Blue Antu, rekao sam ti da alje iPode na Kostariku. Tono. Glazbu, rekao si. to zna o steganografiji? Ne znam ni kako se to izgovara. Bobbyjev drugi zadatak sastoji se od izrade detaljnih zapisa o fiktivnom traenju signala kontejnera. Ta njegova fikcija, matematika, golema, pripovijeda o njegovoj predanoj potrazi i posvemanjem neuspjehu da pronae klju koji ve ima, ali koji glumi da nema. Nakrivio je glavu. Razumije? On laira dokaze da jo nije naao signal? Upravo tako. Do sad je napravio tri takva epa. ifrira ih steganografski na diskove iPoda... Prekinuo ga je dolazak njezina pia. Kako ono ide ta rije? upitala je kad se konobarica povukla. Steganografski. On razbaca svoj fiktivni zapis aktivnosti na mnogo glazbe. Ako ti da klju, ili ako ima dostatne, uasno velike mogunosti deifriranja, moe ga izvui iz glazbe. A manje je vjerojatno da e provjeravati iPode nego laptope? Slegnuo je ramenima. Ovisi o tome tko provjerava. I kako si ti to saznao? Ne mogu ti rei. Oprosti, ali to je u izravnoj vezi s time kako sam se

ja upleo, a sloili smo se da o tome ne mogu govoriti. Dobro. Zapravo nije bilo jer ga je lako mogla zamisliti kako to koristi kad god mu odgovara. Ali time e se pozabaviti kasnije. Ali rekao sam ti da znam da ih alje na neku poste restante adresu na Kostarici. Tako je. Gdje sam ih do sada gubio iz vida, ali ne prije nego to sam osjetio uh umirovljenih obavjetajnih agenata SAD-a. to je prilino prepoznatljiv smrad. Nikad nijedno ime, naravno. Ali sad sam uo da se Bobbyjevi iPodi alju dalje, iz San Josea. Kamo? U New York. Osim ako mi netko ne mulja. Ali ini se da je osoba kojoj ih Bobby alje, u San Joseu, lijena. Ili nervozna. Pravi primatelj ih nikad ne podigne. Nego plaa istom tom inovniku da ih poalje natrag. DHL-om. Na jednu adresu na ulici Canal. Kineski uvoznik. Bobby prati lutajui kontejner, ree ona. Proizvodi lane dokaze da ga jo nije naao. alje te dokaze nekome u Kostarici, koji ih onda opet alje u New York... Preskoila si jedan korak. On ih alje nekome u Kostarici, iji je posao, ini se, sukladno eljama Bobbyjevih poslodavaca, da potpie primitak i da ih zatim preda nekom drugom predvienom primatelju. Osoba kojoj ih Bobby alje najobiniji je prosjeni kvazi-zloinaki potanski sandui. Ali predvieni primatelj se nikad nije pojavio da dovri stvar. Umjesto toga se dogovorio s potanskim sanduiem da ih jednostavno vrati. To je rupa, razumije, pukotina u neijoj arhitekturi. ijoj? Nemam pojma. Moe mi rei kako si otkrio da odlaze u New York? Poslao sam dolje nekoga s punim rukama gotovine. Dao sam potanskom sanduiu neoekivanu ponudu. To je takav grad. I to je sve to si dobio za svoj novac? To i slutnju da gospodin Potanski Sandui smatra da je lokalna exCIA gerontokracija ugnjetavaka pa se eli povui dublje na jug, to dalje od nje. Prola je jo jednom kroz sve to u glavi, vrtei usamljenu kocku leda u svom scotchu. I to ti misli? Netko nekoga vara. Netko nekoga navodi da povjeruje da netko drugi

zna za kontejner, ali da ga ne moe locirati. Zato bi, to misli, netko radio takvo to? Zato da osoba iji je kontejner misli da ga nitko ne prati. Dok ga zapravo prati. Tako se ini, zar ne? I? Moramo istraiti tu rupu. Znamo da se netko u San Joseu malo distancira, da se ne dri plana od rijei do rijei. Tko god treba primati te iPode i preuzimati ih da ih otpremi dalje, to ne ini. Umjesto toga plaa potanskom sanduiu da jednostavno vrati iPode. Ja mislim da se boji. Koga? Vjerojatno onoga tko je vlasnik sadraja tog kontejnera. To je vrlo zanimljivo. A sad imamo jo jednu rupu, osim toga. A to je? Pamela je stavila ureaj za GPS praenje na taj kamion, nekih sat vremena prije nego to si ti stigla. Isuse, rekla je, stvarno? to je ona, James Bond? Ni sluajno. Ona se voli igrati, naa Pamela. Nasmijeio se. Gdje je taj kamion? Izvadio je Treo iz sakoa i palcem otipkao nekoliko brojeva na tipkovnici. Zakiljio u njega. Malo sjevernije od San Francisca, trenutano.

44.

IZLAZNA STRATEGIJA
MILGRIM SE ZATEKAO KAKO SE KREE PREMA BROWNOVOJ parkiranoj Corolli, ili bolje reeno, zatekao je svoje tijelo, zgreno i zadihano od galopa na koje nije bilo naviklo, kako smueno krivuda u openitom smjeru za koji je pretpostavljalo da je toan. Doivio je potpuno izvantjelesno iskustvo izmeu trenutaka kad je pojurio s klupe i kad je ponovo naao samog sebe ovdje, a pojma nije imao gdje bi mogla biti ona crna gospoda. Nadao se da su mu povjerovali na rije da je Brown agent DEA-e. Budui da je jedan od njih spontano zakljuio da je u tijeku policijska zasjeda, vjerojatno jesu. Nije bilo vjerojatno da Dennis Birdwell plaa nekoga tko ne bi tako uinio; bilo je ve dovoljno nevjerojatno to ih je uope unajmio. Milgrima je to poprilino okiralo. Njegovi pokuaji da ih ugleda, nestabilan kakav je bio, nisu urodili ba nikakvim velikim likovima umotanima u kou. Ni, u biti, ikime tko bi izgledao kao sastavni dio nekakvog Crvenog tima. ak ni samim Brownom. Zelena trnica najednom se doimala pusto, izuzev ljudi koji su valjda bili prodavai, a svi oni kao da su pokuavali upotrijebiti mobitele, dok su neki od njih urlali jedni na druge prilino histerino. Sad su odjeknule sirene, zavijajui u daljini. Pribliavale su se. Mnogo njih, inilo se. Usprkos bolnu probadanju u preponi, od kojeg se elio presaviti napola, prisilio se da ostane priblino uspravan i da se kree to je bre mogao. Prelazio je Union Square West kod Sedamnaeste i Corolla mu je bila na vidiku, kad su neke sirene istodobno i stigle i prestale. Osvrnuo se du Sedamnaeste i ugledao policijski auto i hitnu na krianju s Parkom, svjetla na njihovim krovovima mahnito su se crvenjela i plavjela. Tri identina crna terenca pojavila su se s istoka, na Sedamnaestoj, bez sirena, i izbljuvala glomazne, u crno odjevene likove koji su Milgrimu izgledali, s te udaljenosti, kao da nose svemirska odijela. Bila je to ona nova super policija oformljena nakon 11. 9., bio je uvjeren, premda se nije mogao sjetiti kako se ono zvala. Samsonove brigade? Neki od njih uli su u zgradu kroz ulaz na uglu. Zatim prva od, kako je zvualo, nekoliko

vatrogasnih kola. Nije bilo vremena da to gleda, ma koliko mu plijenilo panju. Brownova torba jo je bila u autu. No ulini krajolik, tada je shvatio, inio se posve lien bilo ega to bi moglo posluiti za razbijanje prozora automobila. Njegova ruka nekoliko se puta stisnula oko nepostojee drke jeftinog korejskog ravastog ekia pomou kojeg je zadnji put pristupio unutranjosti jednog automobila, no tada je neija tua ruka snano stisnula njegovo lijevo rame, dok se njegovo desno zapee nalo iskrenuto i iza njegovih lea snagom koja ga je gotovo iaila. Otili su, rekao je Brown mirno. Blokirali su nam radijske i mobitelske frekvencije. Ako razgovaramo, znai da su otili. Sad izaite. Drugi su ve na sigurnom. Imaju ga u pritvoru? Herkulov tim? Brown je uzdahnuo. Sranje, rekao je, zakljuno. Herkulovi timovi, pomislio je Milgrim. To je bilo to. Pokret, naredio je Brown. Zatvorit e ovo podruje. Naglo je otvorio Corollina stranja vrata i gurnuo Milgrima unutra, licem prema naprijed. Pod, zapovjedio je. Milgrim je uspio uvui noge ba kad je Brown zalupio vrata. Namirisao je tepih relativno novog automobila. Koljena su mu bila na Brownovoj crnoj torbi i laptopu, no znao je da je trenutak, ako je ikada i postojao, proao. Koncentrirao se na pravilnije disanje i pripremanje svoje izlike za to to je doao nezavezanih ruku. Ostani dolje, rekao je Brown, ulazei s vozake strane i palei motor. Udaljio se s rubnika. Milgrim je osjetio kako je skrenuo desno na Union Square West, a zatim usporio. Otvorila su se suvozaka vrata i netko se uvukao. Opet su krenuli, uz tresak vrata. Daj mi ga, rekao je Brown. Milgrim je zauo neko ukanje. Imao si rukavice? Odmjereni mir u Brownovu glasu, znao je Milgrim iz iskustva, bio je lo znak. Izlet u park Crvenog tima jedan zacijelo nije dobro proao. Da, rekao je netko. Muki glas, moda poznat s ranijeg sastanka u New Yorkeru. Ovaj dio se odvojio kad mu je pao. Brown nije nita rekao. to se dogodilo? upitao je drugi. Jesu li nas oekivali? Moda uvijek oekuju nekoga. Moda su uvjebani za to. Koji

koncept, ha? Kako je Davis? Meni je izgledalo kao da je slomio vrat. Nisi rekao da je tip opasan. Milgrim je zatvorio oi. Blackwater 29 ti je dao nogu zbog gluposti? upitao je Brown. Hoe li mi to rei kad ih budem pitao? Drugi nije rekao nita. Brown je zaustavio auto. Izlazi, rekao je. Odlazi iz grada. Ovo poslijepodne. Milgrim je uo kako se vrata otvaraju, ovjek izlazi, vrata zatvaraju. Brown je vozio dalje. Skini taj Javni prijevoz sa stranjeg prozora, rekao je Brown. Milgrim se uspentrao na stranje sjedalo i povukao vakuumske hvataljke sa stakla. Bili su pred skretanjem na etrnaestu. Okrenuo se i pogledao niz Union Square West te ugledao crno vozilo Herkulova tima kako blokira jedno krianje. Opet se okrenuo, nadajui se da mu Brown nee narediti da se vrati na pod, i smjestio je svoja stopala, oprezno, po jedno sa svake strane Brownova laptopa i torbe. Vraamo se u New Yorker? Ne, rekao je Brown, ne vraamo se u New Yorker. Brown ih je umjesto toga dovezao do poslovnice za vraanje unajmljenih automobila u Tribeci. Uzeli su taksi do Penn Stationa, gdje je Brown kupio dvije jednosmjerne karte za Washington na Metrolineru.

45.

KOMADNI TERET
KAMO MISLI DA KAMION IDE? UPITALA JE Hollis pored bazena, iz svoje tople udubine na kraju gigantskog Starkova futona. Ne u Zaljev, rekao je Bigend, koji je toliko duboko utonuo pored nje da ga nije mogla vidjeti. Ubrzo emo znati radi li se, ili ne, o Portlandu. Ili Seattleu. Ugnijezdila se jo dublje, promatrajui svjetla malenog aviona kako prelaze praznim sreditem rasvijetljenog neba. Misli da nee krenuti prema unutranjosti? Nee, rekao je. Mislim da trebaju luku, i to neku opremljenu za kontejnere. Izdigla se to je bolje mogla na svoj desni lakat, nastojei vidjeti njegovo lice. On stie? Moda je to smisao Bobbyjeva iznenadnog odlaska, a ne to da se jednostavno prepao tebe. Ali ti misli da stie? Mogue. Zna li gdje se nalazi? Hook, rekao je. Sjea ga se? Onaj veliki ruski helikopter? Helikopter koji moe letjeti stotine milja, pokupiti na kontejner s jednog broda i prenijeti ga na drugi? Da. Danas postoje zanimljive mogunosti praenja trgovakog prijevoza. Odreenog broda, mislim. Ali sumnjam da bi nam neka od njih pomogla da uemo u trag naoj tajnovitoj kutiji jer mislim da ona stalno mijenja brodove. Na puini. uli smo za koritenje starog dobrog Hooka jo prije, ali ne treba ti neto toliko veliko da prebaci jedan jedini kontejner od 12 metara s jednog broda na drugi. Pod uvjetom da ga ne mora zrakom prenijeti predaleko, mislim. Na ima 12 m, usput. Svi su ili od 12 ili od 6 m. Standardizacija. Kontejneri puni trgovake robe. Paketi puni informacija. Nema komadnog tereta. Nema ega? Komadnog tereta. Tereta koji nije u kontejnerima. Staromodnog

prijevoza. Sanduka, vrea. Onoga to je brodski prijevoz nekad bio. Palo mi je na pamet da u smislu informacija, najzanimljivije stvari, bar meni, obino ispadnu nalik komadnom teretu. Tradicionalne ljudske informacije. Netko tko neto zna. Za razliku od analiiranja podataka i ostaloga. Ja ne znam nita o analiziranju podataka, rekla je ona, ni o ostalome. Mi iz Blue Anta ulagali smo u analiziranje podataka. U dionice nekog poduzea? Ne. Mislim da bi se moglo rei da se pretplaujemo. Ili se tome nadamo. Nije to jednostavno. Na to? vicarci imaju sustav poznat kao Onyx, zasnovan na Echelonu, sustavu koji su izvorno razvili Britanci i Amerikanci. Onyx, kao i Echelon, koristi softver za filtriranje sadraja satelitske komunikacije prema odreenim traenim pojmovima. Onyxove prislune postaje nalaze se u Zimmerwaldu i Heimenschwandu u Bernskom kantonu i u Leuku u kantonu Valais. Proveo sam tjedan dana u Heimenschwandu kad sam imao trinaest godina. Dada. Molim? Dada. Moja majka je istraivala jednog manje poznatog dadaista. vicarci? vicarci imaju takav sustav? Proli mjesec, rekao je on, nedjeljno izdanje Blicka objavilo je tajni izvjetaj vicarske vlade utemeljen na onome to je Onyx uhvatio. Opisivao je faks poslan iz egipatske vlade njihovoj ambasadi u Londonu, koji je spominjao skrivene CIA-ine zatvore u istonoj Europi. vicarska vlada je odbila potvrditi postojanje tog izvjetaja. Ipak je, meutim, iz istih stopa pokrenula sudski postupak protiv izdavaa, zato to su dopustili da procuri tajni dokument. I moe se pretplatiti na takve stvari? Bankari, ree Bigend, trebaju dobre informacije. Pa? Blue Ant treba dobre bankare. A oni su sluajno vicarci. Ali ondje ba i nemamo dobar nain zaobilaenja potekoa. Nove traene pojmove treba odobriti nezavisna komisija. Njezine oi su je varale. Velika prozirna stvorenja kao da su se vrpoljila u dubinama rasvijetljenog neba. Pipci duine nebule. Trepnula je i nestali su. Pa?

Samo dva lana te komisije, do sada, imala bi razloga biti sklona sugestijama naih bankara. Ali vidjet emo. Osjetila je kako se uspravio. Jo jedno pie? Meni ne. Ali uvia, rekao je, golemu sloenost takve vrste obavjetajnih podataka, a naravno i njima svojstvena ogranienja. Da i ne spominjem to da nemamo pojma tko bi jo mogao pratiti te traene pojmove. Ti, meutim, s tvojim potencijalom da se priblii Bobbyju Chombu... Osovio se na noge, protegnuo, popravio sako i okrenuo se, sagnuvi se da joj prui ruku. Prihvatila ju je, dopustivi mu da joj pomogne da ustane. Ti si komadni teret, Hollis. iroko se osmjehnuo. Razumije? Stalno ti to govorim. Nije mu se nimalo svidjelo to to me Alberto ondje doveo. Bilo je to oigledno krenje dogovora, za Bobbyja. Ti moda misli da je pobjegao iz grada zato to stie njegov brod, ali ja znam koliko mu se nije svidjelo to to sam se ja pojavila tamo. Prvi dojam, ree on. On se zna mijenjati. Nadam se da ne oekuje od mene da mu jednostavno opet uletim? Prepusti sve to meni. Prvo moram vidjeti kamo ide. U meuvremenu, ti radi s Philipom. Vidi to ti jo Odile i njeni prijatelji mogu pokazati. Nije sluajno to Bobby Chombo pokriva dva naizgled toliko razliita podruja. Bitno je to da smo nas dvoje popriali, doli do dogovora. Raduje me to znam da emo raditi zajedno. Hvala, rekla je ona automatski, a zatim je shvatila da je to uistinu sve to mu moe rei. Laku no, rekla je tada, prije nego to je stanka dobila previe prilike da se odulji. Ostavila ga je ondje, pored stabala fikusa u njihovim golemim teglama.

46.

VIP
NE NOSI NIKAKVE DOKUMENTE, REKAO JE starac na engleskom, iskljuivi maleni fotoaparat na kojem je vie puta pregledao neku videosnimku. Ne, rekao je Tito. Na strop kamiona bile su privrene dvije jeftine plastine svjetiljke na baterije, koje su slabo osvjetljavale njih dvojicu na njihovoj neudobnoj klupi. Tito je brojao skretanja kamiona, nastojei pratiti kamo idu. Vjerovao je da su sada sjeverozapadno od Union Squarea i da se kreu prema zapadu, ali postajao je sve nesigurniji. Starac je uzeo jednu omotnicu iz depa i dodao je Titu. Tito ju je otvorio i izvadio vozaku dozvolu iz New Jerseyja s njegovom slikom. Ramone Alcin. Tito je pomnije pogledao sliku. inilo se da je to on, premda nikad nije pozirao za nju, niti je ikada nosio majicu koju je nosio Ramone Alcin. Pogledao je potpis. Prvo e ga morati vjebati crtati naopake, kao to ga je Alejandro nauio. Obuzela ga je nelagoda od toga to ima dokumente za koje jo nije nauio potpis. Mada, to se toga tie, podsjetio se, nije znao ni voziti. Starac je uzeo omotnicu natrag, vrativi je u svoj dep. Tito je izvadio novanik iz jakne i ugurao dozvolu iza prozirnog preklopa, primijetivi pritom da je netko brino izgrebao plastificiranu povrinu dozvole mnogo je puta izvukavi iz jednog novanika i gurnuvi u drugi. Sjetio se Alejandra. to jo ima? upitao je starac. Jedan Bugarinov pitolj, rekao je Tito, zaboravivi da stranac moda ne zna za njih. Lekov. Daj mi ga. Tito je izvadio pitolj u njegovoj maramici. Prah vrlo sitne soli umrljao mu je crne traperice dok ga je dodavao starcu. Opalio je. Upotrijebio sam ga u hotelskom restoranu, rekao je Tito. Skoro su me uhvatili. Jedan od onih koji su me lovili dobro je trao. Sol? oprezno je ponjuio starac. Morska sol. Jako sitna.

Lekov je volio sugerirati da je on izradio kiobran pomou kojeg je ubijen Georgij Markov. Nije. Kao i ovo, njegov rad izgleda kao da je pripadao jednom ranijem dobu. Vjerojatno je poeo kao seoski popravlja bicikala. Ubacio je maramicu i pitolj u svoj kaput. Morao si ga upotrijebiti, je li? Koliko god upoznat taj ovjek moda bio s povijeu njegove obitelji, pomislio je Tito, vjerojatno ne zna za orie. Objanjavanje da je Eleggua odluio upotrijebiti Bugarinov pitolj ne bi pomoglo. Nisam pucao u lice, rekao je Tito. Nego nisko. Oblak mu je opekao oi, ali nije mu ih ozljedio. To je vjerojatno bilo tono, koliko se Tito sjeao, ali odluka, ako je do nje dolo, bila je Elegguina. Voda bi uklonila sljepilo. Bijeli prah, rekao je starac, a Tito je zakljuio da su dodatne crte na njegovu usku, otru licu predstavljale osmijeh. Nema tome tako dugo, to bi se jako zakompliciralo. A sada, sumnjam. Kako bilo, nee to nositi kroz detektore metala prije ukrcavanja. Ukrcavanja, rekao je Tito, odjednom suha grla, a strah se uzburkao u dubinama njegova eluca. Ostavit emo ga, rekao je starac kao da osjea Titovu paniku pa ga eli ohrabriti. Jo kakav metal? Skuen u mraku majunog aviona, uuren na toplom metalu, privijao se uz noge svoje majke, njezina ruka u njegovoj kosi, motor koji se upinjao podnijeti njihovu teinu. No bez mjeseine. Jedva su prolazili iznad drvea. Ne, uspio je izustiti Tito. Kamion je stao. Postao je svjestan tutnjave, brujanja, dubokog i stranog. Najednom glasnijeg kad su se jedna stranja vrata otvorila i kad je suneva svjetlost naglo upala unutra. Onaj iz Pradina odjela s cipelama brzo se popeo unutra. Starac je otkopao sigurnosni pojas i prebacio se preko naslona klupe. Tito je uinio isto, blijed, uasnut. Union Square je zatvoren, rekao je onaj iz Prade. Rijei se ovoga, rekao je starac dodajui mu Bugarinov pitolj u njegovoj maramici. Izvadio je fotoaparat iz depa na kaputu i skinuo kaput, a ovjek iz Prade pomogao mu je odjenuti svijetli baloner. Skini jaknu, naredio je starac Titu. Tito je posluao. ovjek iz Prade pruio mu je kratku jaknu od zelene tkanine s neim utim izvezenim na leima. Tito ju je navukao. Dobio je zelenu kapu sa utim iitom, BRAA JOHNSON LIVADE I TRAVNJACI pisalo je utim slovima preko ela. Stavio ju je. Naoale za sunce, rekao

je ovjek iz Prade, pruajui ih Titu. Sloio je Titovu jaknu u malu crnu najlonsku torbu, zakopao je i pruio mu je. Naoale, podsjetio je Tita. Tito ih je stavio. Izali su na svjetlost sunca, na uasnu tutnjavu. Tito je ugledao znak na ianoj ogradi, nekoliko metara od kamiona. AIR PEGASUS VIP HELIDROM Iza iane ograde, helikopteri koji su tutnjili. Tada se pojavila Vianca na svom motociklu, lica skrivenog pod metaliziranim vizirom. Vidio je kako joj ovjek iz Prade dodaje Bugarinov pitolj umotan u maramicu. Ugurala ga je u prednji dio jakne, brzo domahnula Titu i otila, a zujanje njezina motora izgubilo se u grmljavini helikoptera. Tito je, eluca puna hladnog, tekog straha, poao za ostalima u taj VIP. A kad su proli kroz detektor metala, pokazali svoje dokumente, sagnuli se, u trku, pod vrtlogom krila propelera, zakopali se u sjedalima i kad se tutnjava izotrila, te se uinilo da je neto poput kabela podiglo helikopter i odnijelo ga uvis preko Hudsona, Tito je mogao samo zatvoriti oi. Tako da nije vidio grad ni dok su se dizali, niti ga je vidio kako se smanjuje iza njega. Na koncu je, jo uvijek ne otvarajui oi, uspio izvui svoj Nano iz prednjice majice, ieprkati slualice iz prednjeg lijevog depa traperica i pronai himnu koju je svirao na svom Casiu boginji Oun.

47.

N ULICA
BILO JE DUHOVA U STABLIMA IZ GRAANSKOG RATA, nakon Philadelphije. Pruga je prije prolazila pored ulica malenih kua u nizu, kroz etvrti u kojima je siromatvo, inilo se, bilo jednako uinkovito kao to je navodno bila neutronska bomba. Ulice liene stanovnitva ba kao to su njihovi prozori bili lieni stakla. Same kue izgledale su ne toliko kao da pripadaju drugom vremenu, koliko drugoj zemlji; Belfastu, moda, nakon nekog sektakog biolokog napada. Kosturi japanskih automobila na ulicama, trbuhom na golim naplacima kotaa. No nakon Philadelphije i nakon uzimanja jo jedne tablete Milgrim je poeo razabirati nezemaljske spodobe, moda anele. Kasno popodnevno sunce ukrasilo je ume u prolazu fosforescencijom u stilu Maxfielda Parrisha, 30 a moda je to epileptino trzanje koje je stvaralo kretanje vlaka prizvalo ta stvorenja. Ustanovio je da su neutralna, ako ve ne i dobroudna. Pripadala su krajoliku, ovom dobu dana i godine, a ne njegovoj prii. S druge strane prolaza u Metrolineru Brown je neumorno tipkao po svom armiranom laptopu. Tjeskoba se uvijek uvlaila u Brownovo lite dok bi pisao, znao je Milgrim, i sad ju je opet ugledao. Moda Brown nije bio siguran u svoje spisateljske sposobnosti, ili se po navici pripremao na to da e ono to pie odbaciti ili pretjerano kritizirati onaj kome pie. Ili se radilo o tome da mu je naprosto bilo nelagodno izvjetavati o neuspjehu? Koliko je Milgrim znao, Brown nikad nije imao uspjeha u onome to je, po svoj prilici, nastojao izvesti s IO-om i subjektom. inilo se da je hvatanje subjekta pobjedniki poloaj za Browna i Brown je pokuao, ali je zakazao. Otimanje onoga to je IO isporuivao subjektu izgledalo je kao drugi, premda sekundarni, pobjedniki poloaj i moda je Brown uspio u tome, danas, na Union Squareu. Hvatanje IO-a nikad se nije inilo pobjednikim poloajem. Kad bi uhvatili IO-a, pretpostavljao je Milgrim, tada bi i subjekt i IO-ova velika obitelj bili upozoreni na Brownovu igru. Postavljanje hvataa signala u IO-u sobu bilo bi negirano. Tako da je, pretpostavljao je Milgrim, Brown sada sastavljao svoj izvjetaj o tome to

se zbilo na Union Squareu. No drao je da nije vjerojatno da bi takav izvjetaj navodio njega, ili Dennisove crne pomonike, i to je po svoj prilici bilo vrlo dobro. Brinulo ga je to mu Brown jo nije spomenuo injenicu da ga je naao neprivezanog za klupu, no osjeao se spremno; lisiina je sama pukla, a Milgrim je, osjetivi nevolje u parku, preuzeo povratak do Brownova auta na sebe, kako bi to vie olakao odlazak. Umorivi se od bljeskanja sunca kroz stabla, pomislio je kako bi mogao itati svoju knjigu. No nije dospio dalje od stavljanja ruke na pohabane korice u bonom depu Paula Stuarta. Tada je zaspao obrazom naslonjen o toplo staklo i probudio se tek kad ga je Brown prodrmao, dok su ulazili u Union Station u Washingtonu. Ustanovio je da je sada uasno ukoen, nedvojbeno zbog onog neuobiajenog iskuavanja snage vjebanjem u parku, kao i zbog navale strahom pokrenutog adrenalina, koja ga je omoguila. Noge je,osjeao kao tule kad se teturajui uspravio, otresajui mrvice od sendvia s puretinom koji je pojeo prije Philadelphije. Pokret, naredio je Brown, gurnuvi ga naprijed. Brownu su laptop i torba visjeli kod kukova, kao kod teretnog konja, s remenjem koje mu se krialo na prsima. Milgrim je slutio da su Browna tako nauili u nekom trenutku teaja o optimalnom osiguranju rune prtljage. Imao je dojam da Brown improvizira relativno malo i da mu to nikad ne ide osobito lako; on je bio ovjek koji je vjerovao da postoje naini na koje se stvari rade i da su to naini na koje stvari treba raditi. Uz to je bio, pomislio je Milgrim, trudei se odrati korak s njim na peronu, autoritaran, ali i neto za to je Milgrim pretpostavljao da je prijeka potreba za izvravanjem zapovijedi. Trijumfalizam Beaux-Arts stila kolodvora nagnao je Milgrima da se iznenada osjeti vrlo maleno. Vrat mu se uvukao u ovratnik Paul Stuartova kaputa. Kao da je vidio sebe i Browna s velike visine meu tim kienim svodovima, poput buba, daleko ispod, koje gmiu irokim prostranstvom mramora. Natjerao se da pogleda uvis, izmeu ramena, u taj kamen s uklesanim natpisima, pozlatom, svom pompom i ozbiljnou amerike renesanse iz nekog drugog mladog stoljea. Vani, na zraku protkanom tonalitetom zagaenja koji nije bio njujorki i pomalo sparnom, Brown ih je brzo odveo u taksi koji je vozio neki Tajlananin sa utim lovakim naoalama, a odande u onaj plan ulica koji Milgrim nikada nikako nije uspijevao shvatiti. Krugovi, zrakaste avenije,

masonske zamrenosti. No Brown je vozau dao adresu u ulici N, a Milgrim se sjetio toga, tog drugog abecednog grada, toliko drugaijeg. Proveo je tri tjedna ovdje, jednom, u najboljim danima prvog Clintonova mandata, kao dio tima koji je prevodio ruska trgovinska izvjea za jednu firmu lobista. U jednom trenutku skrenuli su s prometne trgovake ulice pune brendiranih trgovakih centara u najednom mirnije susjedstvo, posve rezidencijalno, s manjim, starijim kuama. U federalnom stilu, prisjetio se Milgrim, kao i toga da je to zacijelo Georgetown, ega se sjeao s jednog seminara o stilu koji se odravao u nekoj kui. Ne mnogo drugaijoj od ovih pored kojih su prolazili, ali veoj, sa zidom ograenim stranjim vrtom u kojem je Milgrim, kad se iskrao na joint, otkrio jednu golemu kornjau i jednog jo veeg zeca, stanarove ljubimce, pretpostavio je tada, no sada se toga sjeao kao kakvog arobnog trenutka iz djetinjstva. Milgrimovo pravo djetinjstvo oskudijevalo je arobnim trenucima, prisjeao se, pa je moda zato pomaknuo taj susret unatrag po subjektivnoj vremenskoj liniji, kako bi to nadoknadio. No ovo je definitivno bio Georgetown, te uske fasade od cigle zaobljenih uglova, crni drveni kapci, dojam da Martha Stewart i Ralph Lauren 31 naporno rade na interijerima, najzad zajedno, zatiujui prirodno prvoklasne povrine runo nanesenim slojevima zlatnog pelinjeg voska. Njihov taksi iznenada se zaustavio, a vozaeve jarko ute naoale okrenule su se prema Brownu. Vi ovdje? upitao je. Vjerojatno, potiho je odgovorio Milgrim, dok je Brown dodavao ovjeku nekoliko presavijenih novanica i nareivao Milgrimu da izae. Milgrimove cipele poskliznule su se na ciglama iji su uglovi s godinama nestali. Slijedio je Browna po tri granitne stepenice udubljene stoljeima nogu. Crna vrata ispod jednostavnog lepezastog svjetla bila su ukraena federalnim orlom od nedavno ispolirane mjedi, toliko starim da nije sliio nijednom orlu kojeg je Milgrim ikad vidio, ve kakvom stvorenju iz drevnije mitologije, moda feniksu. Izlili su ga, bio je uvjeren Milgrim, obrtnici koji nikad nisu vidjeli orla, osim na grafikama. Brownovu pozornost sad je u cijelosti obuzelo tipkalo od bruenog nehrajueg elika ugraeno u dovratak, u koje je unosio ifru s komada plavog papira. Milgrim je pogledao du ulice, vidjevi skupocjeno staromodne uline svjetiljke kako namiguju. Negdje malo dalje u istom bloku lajao je neki veliki pas.

Kad je Brown dovrio sekvencu, vrata su se oglasila zauujue konciznim mehanikim zvukom dok su se otkljuavala. Unutra, naredio je Brown. Milgrim je primio zakrivljenu mjedenu kvaku, pritisnuo je nadolje palcem i gurnuo. Vrata su se tiho otvorila. Uao je, smjesta shvativi da je kua prazna. Ugledao je dugaku mjedenu plou punu reprodukcija antiknih prekidaa za svjetlo. Pritisnuo je onaj najblii vratima, prstom prekrivi okrugli sedefni gumb. Polukugla od mlijenog stakla upalila se iznad njih, ruba uokvirena broncom s cvjetnim uzorkom. Pogledao je dolje. Uglancani sivi mramor. uo je kako Brown zatvara vrata iza sebe, brava se opet oglasila onim zvukom. Brown je pritisnuo jo dugmadi na mjedenoj ploi, osvijetlivi udaljenije predjele kue. Nije mnogo promaio s Marthom i Ralphom, uvidio je Milgrim, premda namjetaj nije bio pravi. Sliio je namjetaju u predvorju kakvog tradicionalnije opredijeljenog Four Seasonsa. Lijepo, zauo je Milgrim sebe. Brown se okrenuo na prstima, upiljivi se u njega. Oprosti, rekao je Milgrim.

48.

MONTAUK
TITO JE SJEDIO ODLUNO ZATVORENIH OIJU U SVOJOJ GLAZBI. Izuzev vibracija i buke motora, nita nije davalo naslutiti kretanje prema naprijed. Nije imao pojma o njihovu smjeru. Ostao je u glazbi, s Oun, koja ga je izdigla ponad njegova straha. Ugledao ju je, na koncu, kao vodu potoka, prelazila je preko oblutaka, sputala se obronkom kroz gusto raslinje. Postao je svjestan ptice u visinama, iznad potoka, onkraj vrhova kroanja. Osjetio je kako stroj zaokree. ovjek iz Prade, koji je sjedio pored njega, dotaknuo mu je zapee. Tito je otvorio oi. ovjek je pokazivao, neto je govorio. Tito je skinuo Nanove slualice, no i dalje nije mogao nita uti, samo zvuk motora. Kroz zakrivljeni plastini prozor ugledao je more ispod njih, niske valove koji su se valjali prema stjenovitoj plai. Na irokoj travnatoj istini izbrijanoj u niskoj smeoj umi, bijele zgrade bile su poslagane oko etvrtaste petlje ceste be boje. Starac je, na sjedalu ispred Tita, pored pilota, imao velike plave slualice s mikrofonom nataknute preko uiju. Tito jedva da je bio primijetio pilota, zbog toga to je zatvorio oi im je uspio privezati .sigurnosni pojas. Sad je ugledao njegovu ruku u rukavici na iskrivljenoj elinoj palici, kako palcem pritie dugmad na drci nalik onoj u kakvoj video igri. Zaobljeni, pomalo nepravilni kvadrat ceste i bijele zgrade ustrajno su se poveavali. Najvea zgrada, oito kua s niim krilima to su se pruala s obje strane, nalazila se podalje od petlje, okrenuta prema moru, a njezini veliki prozori prazno su zurili. Druge zgrade, nagomilane to je bilo mogue dalje na petlji iza te kue, djelovale su poput manjih kua i velike garae. Nije bilo ni stabala ni grmlja nakon granice smee ume. Zgrade su izgledale trono, a sad je mogao razabrati da su nainjene od bijelo obojenog drva. U ovoj sjevernoj klimi, znao je, drvene kue mogu stajati vrlo dugo jer ih, ini se, nita ne izjeda. Na Kubi, samo bi najtvre drvo iz movarnih uma Zapate moglo toliko dugo izdrati insekte. Ugledao je dugaki crni automobil nepokretan na jednoj strani be

petlje, na pola puta izmeu velike kue i onih manjih. Skrenuli su prema unutra preko plae, pijesak se kovitlao ispod njih, proli su nisko iznad kosog sivog krova velike kue. Stroj je zastao, nemogue, usred zraka, a zatim se poeo sputati prema travi. Starac je skinuo slualice. ovjek iz Prade nagnuo se i otkopao Titov sigurnosni pojas. Dodao je Titu torbu u kojoj se nalazila njegova APC jakna. Titov se eludac stisnuo kad je helikopter dotaknuo vrsto tlo. Ton njegove tutnjave se promijenio. ovjek iz Prade otvorio je vrata i pokazao Titu da izae. Tito je siao i gotovo se sruio na tlo zbog vjetra iz rotora. Nisko sagnut, dok mu je vjetar tjerao suze na oi, zgrabio je kapu da je ne otpue. ovjek iz Prade provukao se ispod trupa i pomogao starcu da sie s vrata na suprotnoj strani. Pokoravajui se njegovim gestama, jo uvijek pognut, puzao je za njima dvojicom prema crnom automobilu. Zvuk tutnjave se promijenio. Tito se okrenuo da vidi helikopter kako polijee, nalik nekom nespretnom maioniarskom triku. Najednom je skrenuo prema rhoru, preko velike kue, a onda se uzdigao jo vie, udaljavajui se na pozadini neba bez oblaka. U iznenadnoj tiini zauo je starev glas i istovremeno osjetio snaan povjetarac koji je pirkao s mora: Oprosti zbog uniforme. Mislili smo da bi bilo dobro da ostavi odreeni utisak na helidromu. ovjek iz Prade sagnuo se i dohvatio kljueve ispod prednjeg lijevog kotaa crne limuzine Lincoln. Divno mjesto, zar ne? rekao je pogledavi prema garai, prema manjim kuama. Premalo izgraeno, prema dananjim standardima, rekao je starac. Tito je skinuo naoale za sunce, razmislio o njima, odluio da ih nee zadrati i stavio ih u jedan od bonih depova jakne firme za odravanje travnjaka. Kapu je ugurao u drugi i skinuo jaknu. Otvorio je crnu najlonsku torbu, izvadio svoju APC jaknu, protresao je i odjenuo. Stavio je zelenu jaknu u torbu i zatvorio je. Bilo je ovakvo i u sedamdesetima, kad se prodavalo za neto manje od tristo tisua, rekao je ovjek iz Prade. Sada trae etrdeset milijuna. Jasno da trae, rekao je starac. Lijepo od njih to su nam dopustili da sletimo. Agent za nekretnine je nabacio neto o nioj ponudi ako uvjeti budu dovoljno jednostavni. Pazikuama je, naravno, reeno da nam ne smetaju.

Pritisnuo je gumb na kljuevima u svojoj ruci i otvorio vozaeva vrata. Stvarno? Koliko sam ja bogat, u ovom sluaju? Jako. Zahvaljujui emu tono? Internetskoj pornografiji. Sjeo je za upravlja. Ti to ozbiljno? Hoteli. Lanac butik hotela. U Dubaiju. Upalio je auto. Sjedni naprijed do mene, Tito. Starac je otvorio stranja vrata. Osvrnuo se prema Titu. Doi. Uao je, zatvorivi vrata. Tito je zaobiao dugaki, sjajno crni poklopac motora, primijetivi registracijske oznake New Jerseyja, i uao. Ja sam Garreth, rekao je ovjek za upravljaem, pruivi mu ruku. Tito se rukovao s njim. Tito je povukao vrata i zatvorio ih. Garreth je ubacio Lincoln u brzinu i otkotrljali su se naprijed, a zdrobljeni kriljevac kriputao je pod njegovim gumama. Voe i sendvii, rekao je Garreth pokazavi koaru izmeu njih. Voda. Pratio je petlju prema garai i manjim kuama, a tada je skrenuo udesno, na be cestu prema smeoj umi. Koliko dugo e ovo trajati? upitao je starac. Trideset minuta, u ovo doba godine, rekao je Garreth, preko Amagansetta i East Hamptona, Routeom 27. Ovdje imaju vratarsku kuicu? Ne. Imaju vrata. Ali agent za nekretnine nam je dao izlaznu ifru. Automobilske gume na kriljevcu priguili su tamni jastuii smrvljenog uvelog lia. Tito, rekao je Garreth, primijetio sam da si drao oi zatvorene na putu ovamo. Ne voli helikoptere? Tito, rekao je starac, nije letio otkako je otiao s Kube. Ovo mu je vjerojatno bio prvi helikopter. Da, rekao je Tito. Ah, rekao je Garreth i nastavio voziti. Tito je zurio u smee dubine ume. Nije se naao toliko daleko izvan grada otkako je bio otiao s Kube. Ubrzo je onaj koji se zvao Garreth zaustavio auto, iji se prednji dio nalazio nekoliko metara od niske, naizgled teke kapije od galvanizirana elika. Pomozi mi s ovim, rekao je Garreth, otvarajui njegova vrata.

Motorizirano je, ali kad sam bio ovdje s agentom za nekretnine, lanac je stalno ispadao. Tito je izaao. Asfaltirana cesta s dvije trake prolazila je odmah ispred kapije. Garreth je otvorio sivu metalnu kutiju privrenu na bijeli drveni stup i utipkao brojeve u tipkovnicu ugraenu u nju. Miris ume bio je bogat i neobian. Neka mala ivotinja protrala je po granama iznad njih, ali Tito nije uspio vidjeti nju, ve samo granu koja se ostala njihati. Zazujao je elektrini motor i lanac nalik veoma dugakom lancu bicikla, sastavni dio kapije, poeo je preskakivati i kljocati. Pomogni mu malo, rekao je Garreth. Tito je rukama primio kapiju i gurnuo je nadesno, prema zvuku motora. Lanac je uhvatio, a kapija se zatresla ukoso, slijedei uzdignutu tranicu od istovrsnog metala. U auto. Ima senzor koji ih zatvara, kad izaemo. Tito se osvrnuo na prednjem sjedalu kad je stranji dio Lincolna proao kroz kapiju. Zatvorila se prilino glatko, no Garreth je stao, izaao, i vratio se da provjeri je li posve zatvorena. Za ovo se treba pobrinuti, rekao je starac. Potencijalnom kupcu stvara dojam da je cijelo mjesto loe odravano. Garreth je opet uao. Skrenuli su na asfaltiranu cestu i Garreth je vozio dalje, poveavi brzinu. Za danas je gotovo s helikopterima, Tito, rekao je. Dobro, rekao je Tito. Strogo fiksna krila na sljedeoj etapi. Tito, koji je gledao banane u koari izmeu njih, predomislio se. Etapi? upitao je Tito. Cessna Golden Eagle, rekao je starac. Iz 1985. Jedna od posljednjih proizvedenih. Vrlo udobna. Tiha. Moi emo spavati. Titovo tijelo eljelo se utisnuti jo dublje u sjedalo. Ugledao je zgrade ispred njih. Kamo idemo? Trenutano, rekao je Garreth, na aerodrom East Hampton. Privatni avion, rekao je starac, bez sigurnosnih provjera, bez identificiranja. Nabavit emo ti neto suvislije od vozake dozvole iz New Jerseyja, ali danas ti nita nee trebati. Hvala, rekao je Tito, ne uspjevi smisliti nita drugo to bi rekao. Proli su pored male zgrade s obojenim znakom RUAK, ispred koje su bili parkirani auti. Tito je pogledao dolje u bananu. Nije bio jeo jo od prethodne noi, s Viancom i Brothermanom, a Guerrerosi vie nisu bili s

njim. Uzeo je bananu i odluno je poeo guliti. Ako moram nauiti letjeti, rekao je svom elucu, ne elim pritom umrijeti od gladi. Njegov eludac nije djelovao uvjereno, ali on je svejedno pojeo bananu. Garreth je vozio dalje, a starac nije nita rekao.

49.

ROTCH
ODILE JE SJEDILA U BIJELOM NASLONJAU S BIJELIM ROBOTOM okrenutim na lea na svom krilu, zabadajui bijelu Mondrianovu olovku u njegov mehanizam od plastinih zupanika i crnih gumica. Kvari se, ove stvari. Tko ga je napravio? upitala je Hollis iz svog naslonjaa, nogu presavijenih ispod ogrtaa za kupanje. Pile su kavu koju im je donijela posluga u sobu. Devet ujutro, nakon noi koja je za Hollis bila neobino mirna. Sylvia Rotch, rekla je Odile upotrijebivi svoju olovku kao polugu. Neto je kljocnulo. Bon, rekla je Odile. Rotch? Kako se to pie? Hollisina bijela olovka bila je spremna. RO-I-G, slovkala je Odile, koja se hrvala s engleskim izgovorom slova. Jesi li sigurna? Katalanski, rekla je Odile nagnuvi se da postavi robota, pravilno okrenutog, na tepih. Je teak. Hollis je to zapisala. Roig. Ti makovi su tipini za njezin rad? Ona radi samo makove, rekla je Odile, golemih oiju ispod glatka, ozbiljna ela. Ona ispuni cijeli Mercat des Flores s makovima. Staru trnicu cvijea. Da, rekla je Hollis odloivi olovku i natoivi si jo kave. Kad si ostavila svoju poruku, spomenula si da eli razgovarati o Bobbyju Chombu. Fer-gus-son, rekla je Odile, razgovijetno odijelivi tri sloga. Ferguson? Njegovo ime je Robert Fer-gus-son. On je Kanaanin. Shombo, to je njegovo umjetniko ime. Hollis je to primila na znanje preko gutljaja kave. To nisam znala. Misli li da Alberto to zna? Odile je slegnula ramenima na onaj sloeno francuski nain za koji kao da je bila potrebna malice drugaija struktura kostiju. Sumnjam. Ja znam jer moj deko radio u jednoj galeriji u Vancouveru. Zna to mjesto? Galeriju?

Vancouver! Lijep je. Da, sloila se Hollis, premda je od njega zapravo vidjela uglavnom samo njihove sobe u Four Seasonsu i unutranjost prilino malenog prostora u kojem su svirali, preureenog taksi-plesnjaka 32 iz Deco razdoblja na drugom katu, na arteriji udnovato lienoj prometa u sreditu grada, prepunoj kazalita. Jimmyju je bilo gadno. Neprestano je bila s njim. Nije mu bilo dobro. Moj deko, on je znao Bobbyja kao DJ-a. On je Kanaanin? Moj deko je Francuz. Mislim, Bobby. Naravno da je Kanaanin. Fer-gus-son. Dobro ga je znao? Mislim, tvoj deko? Kupovao je E od njega, rekla je Odile. Je li to bilo prije nego to je otiao u Oregon raditi na GPSW projektima? Ne znam. Da, mislim. Tri godine? U Parizu, moj deko vidi Bobbyjevu fotku, otvorenje u New Yorku, Dale Cusak, njegove uspomene na Natalie, zna to? Ne, ree Hollis. Bobby radi geohakiranje za Cusaka. Moj deko on mi kae td je Robert Fer-gus-son. Ali moe li biti sigurna u to? Da. Neki drugi umjetnici, ovdje, oni znaju da je on Kanaanin. To nije tako velika tajna, valjda. Ali Alberto ne zna? Ne zna svatko. Svatko treba Bobbyja. Da radi u tom novom mediju. On je najbolji za to. Ali samotnjak. Oni koji ga znaju ranije, oni postaju jako oprezni. Oni ne govore to Bobby nee. Odile, zna li ita o tome da se Bobby... preselio, nedavno. Da, rekla je Odile ozbiljno. Njegov e-mail se vraa. Posluitelja nema. Umjetnici ga ne mogu kontaktirati za radove u tijeku. Oni su brinuti. Alberto mi je to rekao. Zna li kamo je mogao otii? On je Shombo. Uzela je svoju kavu. Moe biti bilo gdje. Ollis, hoe li doi u Silverlake sa mnom? Da posjetimo Beth Barker? Hollis je razmislila o tome. Odile je bila preslabo iskoritena prednost. Definitivno,

ako je njezin deko (bivi?) stvarno poznavao Bobbyja ChombaFergusona. To je ona s virtualnim biljekama po stanu? Iparespesijalnim oznakama, ispravila ju je Odile. Boe pomozi, pomislila je Hollis. Njezin mobitel je zazvonio. Da? Pamela. Mainwaring. Hubertus me zamolio da vam kaem da se ini da idu u Vancouver. Hollis je pogledala Odile. Zna li on da je Bobby Kanaanin? Ustvari, rekla je Pamela Mainwaring, zna. Ja sam to tek sad ula. Jeste li razgovarali o njegovu podrijetlu s Hubertusom? Hollis je razmislila o tome. Ne. Eto vam onda. On predlae da idete. U Vancouver. Kad? Ako krenete odmah, moda stignete na Air Canadu u jedan sat. Kad je zadnji? Veeras u osam. Rezervirajte za dvoje onda, rekla je. Henry i Richard. Nazvat u vas kasnije. Dogovoreno, rekla je Pamela i otila. Ollis, rekla je Odile, to je to? Moe li ii u Vancouver na nekoliko dana, Odile? Veeras. U potpunosti na Nodeov raun. Let, hotel, svi trokovi. Odiline obrve su se podigle. Stvarno? Da. Zna, Ollis, Node plaa da doem ovdje, plaa za le Standard... Eto ti onda. to misli? Svakako, rekla je Odile, ali zato? elim da mi pomogne da naem Bobbyja. Pokuat u, ali... Odile je demonstrirala svoju anatomiju za francusko slijeganje ramenima. Izvrsno, rekla je Hollis.

50.

APUTAVA GALERIJA
MILGRIM SE PROBUDIO U USKOM KREVETU ISPOD jednostruke plahte od flanela s otisnutim uzorkom umjetnih muica za ribolov, djelominim rijenim krajolicima i slikom ribia koji baca udicu, koji se stalno ponavljao. Jastunica je bila od istog materijala. Na zidu nasuprot podnoja kreveta nalazio se veliki poster glave amerikog orla prikazane na pozadini od lepravih nabora amerike zastave. inilo se da se bio svukao kad je otiao u krevet, premda se toga nije sjeao. Pogledao je poster iza stakla u obinom okviru od plastike zlatne boje. Nikad nije vidio neto takvo. Izgledao je mekano, uznemirujue pornografski, kao da je u njegovoj izradi sudjelovala lea premazana vazelinom, premda je pretpostavljao da to nitko vie ne radi, ne stavlja vazelin na lee. Vjerojatno je cijela stvar bila napravljena na monitoru. Orlovo oko, istini za volju, bilo je hiperrealistiki jasno i sjajno, kao da je izvedeno tako da fiksira elo gledatelja. Pomislio je kako bi neki slogan pomogao, na neki nain, nekim poticanjem u odreenom patriotskom smjeru. Ovi krivudavi valovi pruga, naime, tih nekoliko zvijezda u jednom gornjem kutu i nakrivljena uglata glava te ptice grabeljivice uistinu ubojita izgleda bili su previe, sami za sebe, previe isto ikonini. Sjetio se osebujnog stvorenja nalik feniksu dolje na ulaznim vratima. No onda se sjetio da je jeo pizzu koju je Brown bio naruio, dolje u kuhinji. Feferoni i tri sira. I hladnjaka, koji je sadravao paket od est vrlo hladnih Pepsija i nita vie. Sjetio se kako je pipao glatke bijele krugove elementa za kuhanje na radnoj ploi, takvo to nije jo vidio. Brown je odnio svoju pizzu u nekakvu radnu sobu, zajedno s aom i bocom viskija. Milgrim nikad prije nije vidio Browna da pije. Zatim je uo Browna na telefonu, kroz zatvorena vrata, ali nije uspio nita razumjeti. A onda se, bio je uvjeren, poastio jo jednim Apaurinom. Katkad bi, primijetio je sada, sjedei na rubu kreveta u gaama, malo pretjerivanja nekako proistilo zrak sljedeeg jutra. Pogledao je gore i susreo orlovo oko nalik otvoru puane cijevi. Brzo skrenuvi pogled, osovio se na noge, pregledao sobu i poeo je pretraivati, mirno i s uinkovitou steenom iskustvom.

Oigledno je bila ureena kao djeaka soba, u stilu ostatka kue, premda moda s neto manje truda. Manje Ralph Lauren, vie nekakva jeftinija linija. Do sad nije jo vidio nijedan pravi antikvitet osim onog drevnog orla tamo vani, koji je moda ak izvorno pripadao kui. Pokustvo je bilo lano staro, a i to nekako traljavo napravljeno, inilo se vjerojatnije da je izraeno u Indiji ili Kini nego u Sjevernoj Karolini. Uzgred, pomislio je, zamijetivi u sobi praznu ugraenu policu za knjige, nije jo vidio nijednu knjigu. Oprezno je, tiho, otvorio svaku ladicu u maloj komodi. Sve su bile prazne osim najnie, koja je sadravala ianu vjealicu obloenu papirom s otisnutim imenom i adresom kemijske istionice u Bethesdi, i dvije pribadae. Kleknuo je na tepih i provirio ispod komode. Nita. Mali, donekle kolonijalni stol, premazan, kao i komoda, prilino robotski jadnom plavom bojom, nije ponudio nita vie, izuzev jedne mrtve muhe i crne kemijske olovke s bijelim natpisom VLASNITVO VLADE SAD-a. Milgrim je zataknuo kemijsku u elastini pojas gaa, s obzirom na to da u tom trenutku nije imao depova, i paljivo je otvorio ono to je protumaio, ispravno, kao vrata ormara. arke su zakripale od nekoritenja. Prazne vjealice za kapute zatropotale su na kuki. Pokazalo se da ormar ne sadri nita osim jo nekoliko vjealica za kapute, na jednoj od kojih je visio mali mornariki sako s izvezenim grbom zlatne boje. Milgrim je pregledao njegove depove, i pronaao zguvanu papirnatu maramicu i komadi krede. Djeaki sako i taj komadi krede su ga rastuili. Nije mu se svidjelo razmiljati o ovoj sobi kao djejoj. Moda je ovdje nekad bilo drugih stvari, knjiga i igraaka, ali to se nekako nije inilo vjerojatnim. Soba je ukazivala na teko djetinjstvo, moda ne toliko razliito od onoga kakvo je imao sam Milgrim. Ostavio se ormara, zatvorivi vrata, i priao plavom stolcu s poprenim prekama na naslonu, preko kojeg je bila prebaena njegova odjea. Zaboravivi na kemijsku olovku vlade SAD-a, nabo se na nju dok je navlaio hlae. Odjeven, priao je navuenim prugastim zastorima jedinog prozora u sobi. Zauzevi poloaj koji mu je omoguavao da pomakne vanjski rub jednog zastora to je manje mogue, ugledao je, inilo se, ulicu N, po neemu to je, inilo se, bio oblaan dan. No pogled ukoso nadolje razotkrio je i prednji desni blatobran parkiranog automobila, crnog i ulatenog do visokog sjaja. Velikog automobila, sudei po onome to je

mogao vidjeti od njegova blatobrana. Navukao je Paul Stuartov kaput, otkrivi knjigu u depu, ugurao je vladinu olovku u unutranji dep i pokuao otvoriti vrata sobe, otkrivi da su otkljuana. Hodnik s tepihom, obloen drvom, sada rasvijetljen nadsvjetlom. Pogledao je dolje preko ograde na stubitu, niz dva niza stepenica, prema sivom mramoru blagog sjaja u hodniku u koji su uli juer naveer. Jedno od onih centralnih ali minimalnih stubinih okna kakva se esto nalaze u kuama poput ove, vrlo dugako i usko, protezalo se od stranjeg do prednjeg dijela kue. Pored njegova uha, liica je kucnula u porculan. Okrenuo se uz nagli trzaj. Hvala vam, rekao je nevidljivi Brown s netipinim prizvukom zahvalnosti. Hodnik je bio prazan. Razumijem s ime morate raditi, rekao je glas koji Milgrim nikad prije nije uo, no govornik je bio jednako blizu i jednako nevidljiv. Rabite najbolje ljude koje imate na raspolaganju i otkrivate da ne zadovoljavaju. To vrlo esto viamo. Razoaran sam, naravno, to ga niste uspjeli uhvatiti. U svjetlosti vaeg prethodnog neuspjeha, mislim da je ovaj put bilo mudro dogovoriti se da ga pokuaju fotografirati. Ne mislite li i vi tako? Da ga budu spremni fotografirati u svakom sluaju, ako opet pobjegne. ovjek je imao kadencu odvjetnika, pomislio je Milgrim. Govorio je polako i jasno, a kao da je smatrao posve prirodnim da e dobiti panju sugovornika. Da, gospodine, rekao je Brown. Tako bismo barem imali mogunost saznati tko je on. Da. Razrogaenih oiju, stiui ogradu stubita kao da je na brodu u oluji, Milgrim je zurio dolje u udaljenu, usku kriku mramornog poda, kuajui vlastitu krv. Ugrizao se za unutarnju stranu obraza kad je ona liica kucnula u alicu za kavu. Brownov razgovor uz doruak odbijao se od tog mramornog poda, pretpostavljao je, ili ga je usisavalo to federalno stubite, ili oboje. Jesu li djeca stajala ovdje prije sto godina, upitao se, suspreui smijuljenje nekim drugim razgovorima? Kaete da informacije koje su mu bile namijenjene govore da on jo nema mogunosti praenja, pa dakle ni saznanje o lokaciji ni mogunost predvianja odredita. Tko god bio taj koji mu to radi, rekao je Brown, ini se da mu ne

ide taj posao. A nai prijatelji, rekao je drugi, mogu li oni odrediti, temeljem tog materijala, to je tono to to se toliko neuspjeno trai? Provjeru podataka radi netko tko nema nikakvih saznanja o cijeloj stvari. Njemu su to samo informacije, a on stalno analizira podatke klasificirane kao tajne. Vlada? Telco, rekao je Brown. Znate tko se bavi deifriranjem. Oni nikad ne gledaju gotov proizvod. A na analitiar ima dobre razloge da pridaje to je manje mogue panje onome o emu se tu moda zapravo radi. Pobrinuo sam se za to. Dobro. Tako sam i mislio. Pribor za jelo glasno je zveknuo po tanjuru, naizgled tako blizu da se Milgrim lecnuo. Znai, rekao je drugi mukarac, jesmo li u poziciji da privedemo stvari kraju? Vjerujem da jesmo. Onda poiljka najzad stie u luku. Nakon toliko vremena. Ali ne u konus, rekao je Brown. Konus? Milgrim je trepnuo, naas uasnut da je cijela ova konverzacija nekakva sluna halucinacija bez presedana. Ne, sloio se drugi, jo ne na ameriko tlo. CONUS, pomislio je Milgrim, velikim slovima u stilu etvrtog srpnja. Kontinentalne Sjedinjene Drave. I kakvi su trenutani izgledi da e ga inspekcija otvoriti? upitao je mukarac. Ekstremno mali, rekao je Brown. Neto vjerojatnije je da e proi kroz gama skeniranje, ali sadraj i ambalaa izgledaju dobro pod gama zrakama. Mi smo ga i sami provukli kroz gama zrake u prethodnoj luci gdje se zaustavio, da vidimo kako to izgleda. Da, rekao je drugi, vidio sam to. Znai, slaete se? upitao je Brown. Slaem se, rekao je drugi. Kakvi se koraci poduzimaju u vaoj odsutnosti u New Yorku? Brownu je trebalo malo vremena da odgovori. Poslao sam jedan tim u IO-ovu sobu da uzme otiske prstiju i odnese nadzorni ureaj. Nali su vrata otvorena i sve pod slojem svjee boje na bazi lateksa. ak i arulja. Nema otisaka prstiju. I nije ih bilo na iPodu, naravno. Ureaj je bio ondje

gdje sam ga ostavio, ispod vjealice za kapute, ali nju su iznijeli van i bacili. Jesu li ga nali? Ako su ga nali, moda nisu htjeli uiniti nita to bi ukazalo na to. Jeste li imalo blie saznanju tko su oni? Oni su jedna od najmanjih organiziranih zloinakih obitelji koje operiraju u Sjedinjenim Dravama. Moda su doslovno obitelj. Ilegalni omoguitelji, uglavnom se bave krijumarenjem. Ali neka vrsta butik poslovanja, vrlo su skupi. Mara Salvatrucha 33 u usporedbi s njima izgleda kao dostava potanskih paketa. Oni su kubansko-kineskog podrijetla i vjerojatno su svi ilegalci. Ne moete nagovoriti SIC da vam ih pokupi? Prvo ih treba nai. Mi smo nali malca i pratili ga do kue, dok smo pokuavali nai subjekta. Njega smo nali, u mjeri u kojoj smo ga uope nali, zahvaljujui onome to ste nam vi rekli o subjektu. Ostali su kao duhovi. Milgrim je ustanovio da dovoljno dobro poznaje Browna, sada, da bi razabrao prizvuk odreena ludila u njegovu glasu. Upitao se uje li ga i drugi mukarac. Duhovi? Ton drugog mukarca bio je apsolutno neutralan. Problem je, rekao je Brown, u tome to su uvjebani. Stvarno uvjebani. Nekakva obavjetajna obuka na Kubi. Meni treba isto toliko profesionalan tim, a to nisam dobio, zar ne? Niste, rekao je drugi mukarac, ali kao to ste i sami jednom rekli, oni zapravo nisu na problem. On je na problem. Ali ak i ako zna to radimo, mi sada znamo da ne zna ni kada, ni gdje. Moda emo kasnije moi usmjeriti adekvatni profesionalizam u smjeru vaih moguitelja. Kad to ne bude imalo nikakve veze s nama, naravno. I svakako emo morati otkriti tko je na ovjek i poduzeti neto u vezi njega. Porculan je zazveckao na stolu kad je netko ustao. Milgrim je pustio ogradu i dospio natrag u svoju sobu u dva dugaka, bolna, pretjerano oprezna koraka. Zatvorio je vrata s najveim oprezom, skinuo kaput, prebacio ga preko stolca, skinuo cipele i uvukao se pod pokriva s temom pecanja, navukavi ga do ispod brade. Zatvorio je oi i leao savreno mirno. uo je kako se ulazna vrata zatvaraju. Trenutak kasnije uo je paljenje motora i auto kako kree. Nakon neodreenog vremena uo je kako Brown otvara njegova vrata. Probudi se, rekao je Brown. Milgrim je otvorio oi. Brown je priao

krevetu i naglo podignuo plahtu. Kako jebote moe spavati ovako odjeven? Zaspao sam, rekao je Milgrim. Kupaona je nie u hodniku. Tamo je jedan ogrta i vrea za smee. Stavi sve to nosi u vreu za smee. Istuiraj se, obrij, navuci ogrta i sii u kuhinju na ianje. Ti zna iati? upitao je Milgrim zapanjeno. Pazikua je ovdje. On e te oiati i izmjeriti te da ti nabavi neku odjeu. I ako te uhvatim da spava u njoj, poalit e. Brown se okrenuo na peti i izaao iz sobe. Milgrim je ostao leati, gledajui u strop. Tada je ustao, uzeo toaletni pribor iz svog kaputa i otiao se istuirati.

51.

CESSNA
TITO JE OTKRIO DA MOE SPAVATI U AVIONU. Ovaj je imao kau i dva naslonjaa iza manje prostorije pune instrumenata u kojoj je sjedio debeli pilot sijede kose. Garreth i starac sjedili su u dva okretna naslonjaa s podesivim nagibom. Tito je leao na kauu gledajui u zakrivljeni strop, presvuen, kao i kau, sivom koom. Bio je to ameriki avion, rekao je ranije starac Titu. Bio je jedan od posljednjih te vrste, napravljen 1985., rekao mu je dok su se uspinjali malim stepenicama na kotaima na pisti aerodroma East Hampton. Tito nije imao pojma zato bi starac elio tako stari avion. Moda je bio njegov, pomislio je Tito, pa ga je jednostavno zadrao. Ako je bio tako star, dodue, onda je to bilo kao s amerikim autima u Havani, koji su isto bili jako stari, i oblikovani poput kitova od blijedog sladoleda, svijetlih zelenih i ruiastih boja, ukraeni golemim kromiranim zubima i perajama, svaki njihov centimetar ulaten do savrenog sjaja. Dok su mu prilazili iz Lincolna, Garreth i starac nosili su prtljagu koju su uzeli iz prtljanika, a Tito je, usprkos svom strahu, bio oparan njegovim linijama, njegovim blistanjem. Imao je vrlo dug, vrlo otar nos, propelere ugraene u krila s obje strane i niz okruglih prozora. Pilot, debeo i nasmijeen, djelovao je vrlo razdragano time to vidi starca i rekao je da je prolo mnogo vremena. Starac je rekao da doista jest i da duguje pilotu jednu uslugu. Ne duguje, rekao je pilot, ni pola; i ponio je dva kovega i Titovu torbu te ih smjestio u prostor ugraen u krilo, iza jednog od motora, skriven kad ga je zatvorio. Tito je zatvorio oi penjui se uz stepenice i drao ih je zatvorenima dok je Garreth otiao parkirati auto. Bit e za dlaku, rekao je pilot iz prednjeg dijela aviona, dok je Tito zatvorenih oiju sjedao na kau. U zraku od zore do sumraka. Starac nije nita rekao. Uzlijetanje mu je bilo gotovo jednako strano kao i u helikopteru, no njegov Nano bio je spreman, a njegove oi zatvorene. Na koncu ih je pokuao otvoriti. Svjetlost sunca ispunjavala je prozore, zaslijepivi ga. Kretanje aviona bilo je glatko, a za razliku od helikoptera, dojam je bio kao da stvarno lete, a ne kao da ih nosi neto s

ega vise. Bilo je tie nego u helikopteru i kau je bio udoban. Garreth i starac upalili su mala svjetla, nataknuli slualice s mikrofonima i razgovarali jedan s drugim. Tito je sluao svoju glazbu. Zatim su dva mukarca rasklopila male stolove. Starac je otvorio laptop, a Garreth je rairio nekakve karte, prouavajui ih, oznaavajui ih tehnikom olovkom. U kabini je postajalo toplo, ali ne neugodno. Tito je skinuo jaknu, sloio je tako da mu poslui kao jastuk i zaspao na sivom kauu. Kad se probudio, bila je no i svjetla su bila ugaena. Kroz ulaz u prostoriju u kojoj je sjedio pilot ugledao je mnogo razliitih svjetala, male ekrane s rjeima i simbolima. Odlaze li iz Sjedinjenih Drava? Koliko daleko ovakav avion moe letjeti? Moe li odletjeti na Kubu? U Meksiko? Nije mu se inilo vjerojatnim da lete na Kubu, ali sjetio se kako je Vianca rekla da misli da je Eusebio u Ciudad de Mexicu, u etvrti koja se zove Doctores. Pogledao je starca, iji je profil jedva mogao razabrati na pozadini svjetlosti koju su stvarali instrumenti, kako spava sputene brade. Tito ga je pokuao zamisliti s njihovim djedom u Havani prije mnogo vremena, kad su i revolucija i auti nalik kitovima bili novi, ali nikakve slike mu nisu dolazile. Zatvorio je oi i letio kroz no, negdje iznad zemlje za koju se nadao da je jo uvijek Amerika.

52.

KOLSKA UNIFORMA
MILGRIM JE NAAO PAZIKUU U KUHINJI, GDJE JE Brown i rekao da e biti, kako ispire tanjure od doruka prije nego to e ih staviti u perilicu. ovjek je bio nizak, u tamnim hlaama i krutom bijelom sakou. Milgrim je uao u kuhinju bos, umotan u preveliki ogrta od debelog bordo frotira. ovjek je pogledao njegove noge. Rekao je da ete me oiati, ree Milgrim. Sjednite, ree pazikua. Milgrim je sjeo na stolac od javorovine pored istog takvog stola i promatrao kako pazikua sprema zadnje predmete od doruka u perilicu, zatvara je i ukljuuje. Moda bi mogla neka jaja? upitao je Milgrim. Pazikua ga je blijedo pogledao, a zatim je izvadio elektrinu ialicu za kosu, ealj i kare iz crne aktovke na bijelom anku. Pokrio je Milgrima neime za to je Milgrim pretpostavio (po mrljama od dema) da je bio stolnjak za doruak, proao eljem kroz Milgrimovu vlanu kosu te je poeo iati kao da zna to radi. Kad je zavrio sa karama, proao je elektrinom ialicom po Milgrimovu vratu odostraga i s obje strane. Udaljio se, promotrio, a zatim eljem i karama napravio nekoliko manjih popravaka. Ubrusom je otresao Milgrimovu odrezanu kosu sa stolnjaka na pod. Milgrim je sjedio, oekujui da e mu uruiti zrcalo. ovjek je donio metlu i lopaticu na dugakoj drci te stao mesti kosu. Milgrim je ustao pomislivi kako je uvijek tuno kad vidi vlastitu kosu na podu, skinuo sa sebe stolnjak, otresao ga i odloio ga na stol. Okrenuo se da ode. ekajte, rekao je pazikua koji je jo meo. Kad je pod opet bio ist, vratio je svoju opremu za ianje u aktovku i izvadio uti krojaki metar, kemijsku olovku i notes. Skinite ogrta, rekao je. Milgrim je uinio tako, zadovoljan to nije suvie doslovno slijedio Brownova nareenja pa je imao gae na sebi. Pazikua je brzo i efikasno uzeo njegove mjere. Broj cipela? etrdeset dva i pol, ree Milgrim. Uske? Srednje. Pazikua je to zabiljeio. Idite, rekao je Milgrimu, mahnuvi notesom

kao da tjera muhe, idite, idite. Nita od doruka? Idite. Milgrim je izaao iz kuhinje pitajui se gdje bi Brown mogao biti. Pogledao je u radnu sobu-ured, gdje je Brown prethodne noi odnio svoj viski. Bila je namjetena kao i ostatak kue, ali s vie tamnog drva i vie okomitih pruga. I, uoio je, knjiga. Zakoraio je blie vratima, provirio uokolo, brzo priao neemu to mu se uinilo kao polica za knjige. Bio je to jedan od onih komada namjetaja na kojima su vrata ormaria prekrivena konatim hrptima antiknih knjiga. Sagnuo se da poblie pogleda ostatke tih oderanih svezaka. Ne, ovdje se radilo o jednom jedinom komadu koe, presvuenom preko drvenog kalupa koji je oponaao hrptove pojedinanih knjiga. Nije bilo nikakvih naslova, ni imena autora na njihovim paljivo pohabanim zlatnim otiscima. Bila je to vrlo pomno izraena rukotvorina kakve su masovno proizvodili zanatlije iz jedne kulture u namjeri stvaranja priblinih imitacija neega to je neko bila kultura nekog drugog. Otvorio je vrata. Polica iza njih bila je prazna. Brzo ih je zatvorio. U hodniku je promotrio pazikuin rad u zrcalu istokanom lanim mrljama od starosti. Uredno. Hiperkonvencionalno. Odvjetnika frizura, ili zatvorenika. Stajao je na prohladnom sivom mramoru na dnu otvora stubinog okna. Tiho je pucnuo jezikom, zamislivi kako uski otvor usisava taj zvuk. Gdje je Brown? Otiao je gore i pokupio plastinu vreu za smee iz kupaonice, zajedno sa svojim iletom te etkicom i pastom za zube. Otiao je u djeakovu sobu, gdje je sadraju vree pridodao i svoje gae. Gol ispod prevelikog ogrtaa, uzeo je svoj Paul Stuartov kaput prebaen preko stolca s naslonom s prekama. Kaputom se bio posluio s vjealice u jednom restoranu brze hrane, nedugo prije nego to ga je naao Brown. Nije bio nov kad ga je nabavio, bio je star ve jednu sezonu, i sad se vie ne bi mogao oistiti. Stavio je knjigu na plavi stol, uzeo kaput i stavio ga u ormar. Objesio ga je na vjealicu najbliu djeakovom plavom sakou. Doveo sam ti prijatelja, apnuo je. Vie se ne mora bojati. Zatvorio je vrata ormara iza sebe i ba je uzimao svoju knjigu kad je Brown otvorio vrata iz hodnika. Pogledao je Milgrimovu frizuru. Pruio mu je ukavu papirnatu vreicu iz McDonaldsa, obiljeenu s nekoliko

prozirnih mrlja od masnoe, podignuo vreu za smee, zavezao njezin vrh i otiao s njom. Masnoa iz Egg McMuffina kapala je na ogrta, ali Milgrim je zakljuio da to nije njegov problem. Nakon, kako mu se inilo, malo vie od jednog sata, uao je pazikua, nosei dvije papirnate vreice za kupovinu i crnu zatitnu vreu za odjeu od vinila, a na svemu je pisalo JOS. A. BANK. To je bilo brzo, ree Milgrim. McLean, ree pazikua, kao da to objanjava sve. Spustio je dvije vreice na krevet i okretao se prema vratima ormara sa zatitnom vreom, no Milgrim mu ju je uzeo. Hvala, rekao je Milgrim. ovjek se okrenuo i otiao. Milgrim je otvorio zatitnu vreu i u njoj naao crni sako s tri gumba, od mjeavine vune i poliestera. Poloio ga je na krevet, na zatitnu vreu, i poeo raspakiravati jednu od dvije vreice. Naao je dva para mornarski plavih gaa, dva para srednje debelih sivih arapa, bijelu potkoulju bez rukava, dvije plave oksfordske koulje i par tamnosivih vunenih hlaa bez draa za remen, bez traka za podeavanje irine struka i bez dugmadi, ni na jednoj strani pojasa. Prisjetio se kako mu je Brown uzeo remen, prvog dana. Druga vreica sadravala je kutiju za cipele. U njoj se nalazio par otunih konatih oksfordica s gumenim potplatom, openita uredska obua. Uz to i crni konati novanik, kao i jednostavna putna torba od crnog najlona. Milgrim se odjenuo. Cipele, za koje je mislio da su upadljivo jeftine, zapravo su pomagale. S njima se manje osjeao kao da se vraa u kolski internat, ili kao da se pridruuje FBI-ju. Uao je Brown s kravatom na plave i crne pruge u ruci. Nosio je tamnosivo odijelo i bijelu koulju. Milgrim ga jo nikad nije vidio u odijelu i pretpostavio je da je kravatu upravo skinuo. Stavi ovo. Slikat emo te. Gledao je dok je Milgrim skidao sako i vezao kravatu. Milgrim je pretpostavio da su kravate kao i remeni, to se njega ticalo. Treba mi kaput, rekao je Milgrim, odijevajui novi sako. Ima ga. Rekao si mi da sve stavim u vreu. Brown se namrtio. Tamo kamo idemo, rekao je Brown, trebat e ti baloner. Dolje. Slikat e se.

Milgrim je krenuo dolje, a Brown za njim.

53.

PRUITI IM ZADOVOLJSTVO
INCHMALEOV MOBITEL BIO JE NEDOSTUPAN. Pokuala je nazvati W, no rekli su joj da vie nije ondje. Je li ve krenuo? Vjerojatno. Nikako joj se nije sviala pomisao da e se mimoii s njim, premda je pretpostavljala da namjerava ovdje ostati neko vrijeme, ako kani producirati neki album. Vancouver nije tako daleko i nije mislila da e dugo ostati ondje. Odile je nazvala iz Standarda da upita za ime hotela u Vancouveru. Rekla je da ga eli rei svojoj majci u Parizu. Hollis nije znala. Nazvala je Pamelu Mainwaring. Gdje odsjedamo? U stanu. Ja sam vidjela samo slike. Sve u staklu. Iznad vode. Hubertus ima stan? Tvrtka. Nitko ne ivi u njemu. Nismo jo otvorili u Kanadi. Sljedee godine kreemo u Montrealu. Hubertus kae da moramo poeti ondje; kae da je Quebec zemlja iz bajke. to to znai? Ja samo radim ovdje, rekla je Pamela. Ali u Vancouveru imamo ljude. Jedan od njih e vas doekati i odvesti u stan. Mogu li razgovarati s Hubertusom? ao mi je, rekla je Pamela, on je na sastanku u Sacramentu. Nazvat e vas kad bude mogao. Hvala, rekla je Hollis. Pogledala je kacigu koju joj je Bigend poslao. Pomislila je kako bi bilo dobro da je ponese, za sluaj da u Vancouveru ima lokalizirane umjetnosti. Nije joj se inilo da bi kacigu bilo sigurno predati kao prtljagu, dodue, a bit e nespretna kao runa prtljaga. Prije nego to se poela pakirati, nazvala je svoju majku u Puerto Vallarti. Njezini roditelji sada su zime provodili ondje, no dijelilo ih je samo tjedan dana od povratka u njihov stan u Evanstonu. Pokuala je objasniti to radi u Los Angelesu, no nije bila sigurna je li njena majka shvatila. Jo je bila vrlo bistra, ali sve manje su je zanimale stvari za koje jo nije ula. Rekla je da je Hollisin otac dobro, osim to ga je obuzeo, u

njegovim kasnim sedamdesetim godinama, estok i netipian interes za politiku. to se njezinoj majci nije svialo, rekla je, jer se zbog toga neprestano ljuti. On kae da je to zato to jo nikad nije bilo ovoliko loe, rekla je njezina majka, ali ja mu govorim da je to samo zato to nikad prije nije obraao toliko panje. A i taj internet. Ljudi su nekad morali ekati-novine, ili vijesti na televiziji. Sad je to kao da otvori pipu. On sjedne pred to u bilo koje doba dana ili noi i pone itati. Ja mu govorim da tako i tako ne moe nita napraviti u vezi svega toga. To mu daje neto za razmiljanje. Zna da je dobro da ljudi vaih godina imaju interese. Ti nisi ta koja ga mora sluati. Pozdravi ga, javit u vam se uskoro. Ili iz Kanade, ili kad se vratim. Jesi li rekla Toronto? Vancouver. Pusa, mama. Pusa i tebi, draga. Prila je prozoru i pogledala promet na Sunsetu. Njezinim roditeljima nikad nije bila draga njezina pjevaka karijera. Njezina majka, poglavito, smatrala ju je nekom vrstom dosadne bolesti, neim nesmrtonosnim to vam ipak utjee na ivot na ozbiljan nain, ne doputajui vam da naete pravi posao, a za to nema nikakvog posebnog lijeka osim jednostavnog ekanja da proe i nadanja najboljem. Njezina majka kao da je svaku zaradu od pjevanja smatrala nekakvom naknadom za invalidnost, novcem koji primate zato to morate podnositi tu bolest. to zapravo i nije bilo tako daleko od Hollisina vlastitog stava prema umjetnosti i novcu, premda je ona, za razliku od svoje majke, znala da se od toga moe bolovati i bez ostvarivanja ikakvog prava na naknadu. Da je ivot pjevaice i spisateljice kakav je prije vodila ikada postao apsolutno preteak, bila je prilino sigurna, ona bi to jednostavno prestala raditi. A moda je to ono to se u stvari i dogodilo. Iznenadni uspon njezine karijere, uspon Policijskog sata, posve ju je zatekao. Inchmale je bio jedan od onih ljudi koji kao da od roenja znaju tono to trebaju initi. Za njega je bilo drugaije, premda ona ravan, nakon uzlazne krivulje, moda i nije bila toliko razliita. Nijedan od njih nije uistinu elio vidjeti kako bi mogla izgledati silazna krivulja, pomislila je. S Jimmyjevom ovisnou kao interpunkcijskom tokom, praznim miljokazom boje heroina zabodenim u to god bilo to od ega se ta ravan sastojala, te s bendom u kreativnom zastoju, svi su odluili odustati. Ona i

Inchmale pokuali su se baviti drugim stvarima. Kao i Heidi-Laura, pretpostavila je. Jimmy je jednostavno umro. Inchmale kao da se najbolje snaao. Nije stekla toliko pozitivan dojam o Heidinu ivotu kad ju je ovaj put vidjela, ali s druge strane, Heidi je bilo tee shvatiti od bilo kojeg ovjeka koga je Hollis ikad upoznala. Spremaice su, otkrila je, pospremile i presavile zatitni omot s mjehuriima iz Blue Antove kutije. Stajala je na polici u ormaru. Instant povienje napojnice. Odloila je omot, kutiju i kacigu na visoki stol u kuhinjici. Pritom je uoila figuricu plavog mrava koja je dola s kacigom, stajala je na jednome od stolia za kavu. Nju e ostaviti, naravno. Opet ju je pogledala i shvatila da ne moe. Bio je to neki dio nje koji nikad nije odrastao, pomislila je. Odrasla osoba ne bi osjeala obavezu da ponese taj antropomorfni komad vinila kad napusti sobu, no znala je da ona bi. A takve stvari joj se nisu ak ni sviale. Nee je ostaviti, ipak. Prila joj je i uzela je. Ponijet e je i dati je nekome, po mogunosti nekom djetetu. Ne toliko zato to gaji nekakve osjeaje prema tom predmetu, koji je, najzad, bio samo komad marketinke plastike, koliko zato to ni ona sama ne bi eljela biti ostavljena u nekakvoj hotelskoj sobi. No odluila je da je nee ponijeti u runoj prtljazi. Nije htjela da je ljudi iz Uprave za sigurnost prometa izvuku iz kutije s kacigom pred oima javnosti. Ubacila ju je u Barneysovu torbu koja je sadravala njezinu sveaniju odjeu. *** Odile je bila nesretna zato to ne idu u hotel u Vancouveru. Sviali su joj se sjevernoameriki hoteli, rekla je. Mondrian joj se sviao vie od Standarda. Ideja unajmljenog stana ju je razoarala. Prema onom to su rekli, mislim da bi stvarno mogao biti neto posebno, rekla joj je Hollis. I nitko ne ivi ondje. Bile su na stranjem sjedalu limuzine koju je Hollis bila dogovorila s hotelom, stavivi je na isti raun kao i svoju sobu. Kad je vratila Jettu, momak koji ju je umalo prepoznao nije bio ondje. Pribliavale su se LAXu , 34 sada, znala je; kroz zatamnjene prozore vidjela je one udnovate stvari s naftnih izvora koje idu gore-dolje na obronku jednog breuljka. Nalazile su se tu otkako je prvi put bila ovdje. Koliko je ona znala, nikad se nisu prestajale kretati. Na svom telefonu provjerila je koliko je sati.

Skoro est. Nazvala sam svoju majku, rekla je Hollis. Zato to si ti spomenula svoju. Gdje je ona, tvoja majka? U Puerto Vallarti. Tamo borave po zimi. Ona je dobro? ali se na mog oca. On je stariji. Ja mislim da je on dobro, ali ona misli da je opsjednut amerikom politikom. Kae da ga to previe ljuti. Da je ovo moja zemlja, rekla je Odile namrtivi nos, ja ne bih bila ljuta. Ne? upitala je Hollis. Ja bih cijelo vrijeme pila. Uzimala tabletu. Bilo to. A i to to kae, rekla je Hollis, prisjetivi se mrtvog Jimmyja, ali meni se ini da im ti ne bi htjela pruiti to zadovoljstvo. Kome? upitala je Odile, izravnavi lea, najednom zainteresirana. Kome pruiti zadovoljstvo?

54.

SIC
TITO SE PROBUDIO KAD SU KOTAI CESSNE DOTAKNULI TLO. Svjetlost sunca kroz prozore. Primanje za naslon kaua. Brzali su po tlu, zvuk motora se mijenjao. Avion je usporavao. Najzad su se njegovi propeleri zaustavili. Sjeo je u iznenadnoj tiini, zbunjeno gledajui prema ravnim poljima, nizovima niskog zelenila. Ovdje smo tek toliko da se protegnemo i popiamo, rekao je pilot ustajui sa svog sjedala. Proao je pored Tita na putu natrag kroz kabinu. Otkljuao je vrata i nagnuo se van, irom ih otvorivi. Hej, Carl, zazvao je, cerei se, nekoga koga Tito nije mogao vidjeti, hvala to si doao. Netko je naslonio vrh obinih aluminijskih ljestvi na dno vrata i pilot je siao po njima, kreui se polako, odmjereno. Protegni noge, rekao je Garreth Titu, ustajui iz svog naslonjaa. Tito je sjeo uspravno, gledajui Garretha kako kree niz ljestve. Protrljao je oi i ustao. Siao je na nabijenu zemlju ravne ceste koja se u oba smjera pruala kroz jednolina zelena polja. Pilot i neki ovjek u plavom radnom odijelu i slamnatom kaubojskom eiru odmotavali su crnu gumenu cijev s kalema na stranjoj strani omanjeg kamiona cisterne. Osvrnuo se i ugledao starca kako silazi niz ljestve. Garreth je imao bocu mineralne vode, etkicu za zube i tubu paste. Poeo je etkati zube zastajkujui da ispljune pjenu na tlo. Isprao je usta vodom iz boce. Ima etkicu? Ne, rekao je Tito. Garreth je izvadio jednu neotvorenu etkicu za zube i dodao mu je zajedno s bocom vode. Dok je Tito prao zube, gledao je starca kako odlazi malo dalje niz cestu, zatim zastaje leima okrenut prema njima i mokri. Zavrivi s etkicom za zube, Tito je izlio ono vode to je ostalo preko njenih dlaica, otresao je da je osui i zataknuo je u unutranji dep svoje jakne. Htio je upitati gdje se nalaze, no protokol rada s muterijama nije mu to doputao. Zapadni Illinois, rekao je Garreth kao da mu ita misli. Ovo pripada prijatelju.

Tvom? Pilotovu. Prijatelj leti, pa ovdje ima avionskog benzina. Mukarac s kaubojskim eirom snano je povukao neki konopac na kamionu, pokrenuvi motor pumpe. Odmaknuli su se od iznenadnog naleta smrada goriva. Koliko daleko ovo moe letjeti? upitao je Tito gledajui avion. Malo vie od tisuu devetsto kilometara s punim rezervoarom. Ovisno o vremenskim uvjetima i broju putnika. To ba i nije puno. Pogon na klipni motor. Moramo skakutati zbog toga, ali ba zato smo ispod svakog mogueg radara. Neemo vidjeti nikakav aerodrom. Sve same privatne piste. Tito nije vjerovao da misli na prave radare. Gospodo, rekao je starac, pridruivi im se, dobro jutro. ini se da si prilino dobro spavao, naposljetku, rekao je Titu. Jesam, sloio se Tito. Zato si uzeo onu znaku Slube za imigraciju i carinu, Tito? upitao je starac. SIC. Tito se sjetio da je Garreth rekao sic kad mu je pruio tu stvar. Sad pojma nije imao zato je to uinio. I Eleggua je, a ne on, uzeo etui za znaku s pojasa onog ovjeka. To im nije mogao rei. Napipao sam je na njegovu pojasu kad me pokuao uhvatiti, rekao je. Pomislio sam da je to oruje. Onda si se sjetio upotrijebiti Bugarinovu sol? Da, rekao je Tito. Ba me zanima to se s njime dogodilo. Pretpostavljam, dodue, da su ga nakratko pritvorili, to je izazvalo jurisdikcijsko natjecanje u pianju udalj. Sve dok neki entitet dovoljno visoko u Ministarstvu domovinske sigurnosti nije naredio da ga puste. Vjerojatno si tom svom tipu napravio uslugu, Tito, kad si mu uzeo znaku. Po svoj prilici nije stvarno bila njegova. Potedio si ga obaveze da je objanjava dok mu ne pristigne pomo. Tito je kimnuo, nadajui se da je ta tema time zavrena. Stajali su, zatim, i promatrali punjenje aviona gorivom.

55.

SINDROM FANTOMSKOG PITOLJA

MILLER, REKAO JE BROWN IZ SVOG GOLEMOG NASLONJAA od bijele koe s druge strane upavog bijelog tepiha od tri metra. Tvoje ime je David Miller. Isti datum roenja, ista dob, isto mjesto roenja. Nalazili su se u avionu Gulfstream na pisti na aerodromu Ronald Reagan. Milgrim je imao vlastiti naslonja od bijele koe. Nije bio na ovom aerodromu jo otkako je bio Nacionalni. Preko mosta iz Georgetowna. Znao je da je ovo Gulfstream jer se kieno gravirana mjedena ploica s natpisom Gulfstream II nalazila na vrlo sjajnom drvenom okviru prozora pored njegova naslonjaa. Javor s uzorkom ptijeg oka, pomislio je, ali previe sjajan, poput unutranjosti neke stvarno opake limuzine. Bilo ga je mnogo u ovoj kabini. I mnogo bijele koe, ulatene mjedi i prljavobijelog upavog tepiha. David Miller, ponovio je. ivi u New Yorku. Prevoditelj si. Ruski. Ja sam Rus? Tvoja putovnica, rekao je Brown podignuvi u zrak jednu putovnicu, mornarsko plavu sa svijetlo zlatnim rubom, je amerika. David Miller. David Miller nije narki. David Miller, kad ue u Kanadu, nee posjedovati nikakvu drogu ni biti pod njenim utjecajem. Pogledao je na svoj sat. Opet je nosio sivo odijelo i bijelu koulju. Koliko tih tableta ima? Jednu, rekao je Milgrim. Stvar je bila previe ozbiljna da bi se o njoj lagalo. Uzmi je, rekao je Brown. elim da bude ist na carini. Kanada? Vancouver. Hoe li biti jo putnika? upitao je Milgrim. Gulfstream je izgledao kao da ih moe primiti dvadesetak. Ili posluiti kao set za snimanje pornia, s obzirom na to da se veina sjedeih mjesta sastojala od vrlo dugakih kaua od bijele koe, plus spavaa soba u stranjem dijelu, koja je izgledala kao stvorena za formalnije udarne scene. Ne, rekao je Brown, nee. Vratio je putovnicu u svoj sako, a zatim

potapao mjesto na desnom kuku gdje je inae drao pitolj. Milgrim ga je vidio kako to ini ve pet puta otkako su otili iz ulice N, a kratka promjena izraza lica koja bi uvijek popratila tu kretnju uvjerila ga je da je Brown ostavio svoj pitolj. Kao i svoju crnu najlonsku torbu. Brown je patio od sindroma fantomskog oruja, pomislio je Milgrim, kao to nekoga kome su amputirali nogu svrbe prsti kojih vie nema. Motori Gulfstreama su se upalili, ili pokrenuli, ili kako god se to kae. Milgrim je pogledao unatrag, provirivi iza naslona svog naslonjaa od bijele koe prema prednjem dijelu kabine, gdje je valovit zastor od bijele koe odvajao pilotsku kabinu. Ondje je oigledno bio neki pilot, premda ga Milgrim jo nije vidio. Kad sletimo, rekao je Brown podiui glas da nadjaa zvuk motora, carinici se dovezu do aviona. Popnu se unutra, kau dobar dan, ja im dam putovnice, oni ih otvore, vrate, kau dovienja. S ovakvim letjelicama to ide tako. Brojevi naih putovnica, i pilotove, dostavljeni su im kad smo popunili na plan leta. Nemoj se ponaati kao da oekuje da e te neto pitati. Avion je poeo rulati. Kad je pojurio naprijed, urlik njegovih motora se produbio, a kad je skoio gotovo okomito u zrak, Milgrim je bio posve nespreman. Nitko mu nije rekao ak ni da zavee sigurnosni pojas, a kamoli priao o maskama s kisikom ili pojasima za spaavanje. To ne samo da se inilo pogrenim, ve duboko, gotovo fiziki, neobino. Kao i strmina tog uspona, koja je prisilila Milgrima, okrenutog prema natrag, da se oajniki dri za bijele, mekane oslonce za ruke. Pogledao je kroz prozor. I vidio kako se Nacionalni aerodrom Ronald Reagan udaljava bre nego to je mislio da je mogue i glatko kao da netko smanjuje zum na objektivu. Kad su se izravnali, Brown je izuo cipele, ustao i otapkao u stranji dio aviona. Gdje se, pretpostavio je Milgrim, nalazio zahod. Odostraga je vidio kako Brown rukom dodiruje mjesto gdje vie nema njegova pitolja.

56.

HENRY I RICHARD
BLIJEDI DJEAK S VRLO RIJETKOM BRADOM DRAO JE PRAVOKUTNIK od bijelog kartona na kojem je zelenim flomasterom pisalo HENRY & RICHARD, kad su izale iz carine. Nosio je zacijelo vrlo skupo dimnjaarsko odijelo pranjava izgleda u Dickensovu stilu. To smo mi, rekla je Hollis, zaustavivi svoja kolica za prtljagu pored njega i pruivi mu ruku. Hollis Henry. Ovo je Odile Richard. Oliver Trik, rekao je on, zataknuvi natpis pod pazuho. Kao maioniarski trik, ispruio je svoju da se rukuje, prvo s Hollis, a zatim s Odile. Ollie. Blue Ant Vancouver. Pamela mi je rekla da nemate ured ovdje gore, rekla je Hollis gurajui kolica prema izlazu. Bilo je nekoliko minuta poslije jedanaest. Nemamo ured, rekao je on, hodajui pored njih, ali to ne znai da nema posla. Ovo je centar za razvoj igara, a mi dobivamo klijente preko drugih ureda, tako da ipak postoji potreba za izravnim kontaktom. Dajte da vam ja to guram. Ne treba, hvala. Izali su kroz automatska vrata i proli pored gomile puaa koji su nakon leta radili na dosezanju funkcionalne razine nikotina u krvi. Odile je oigledno pripadala novoj generaciji Francuza nepuaa pa je bila oduevljena to Hollis vie ne pui, ali je Trik, Ollie, dok su ga pratile preko prugastog dijela natkrivenog kolnika, izvadio utu kutiju cigareta i pripalio. Hollis se poinjala neega prisjeati, no tada ju je zatekla razlika u zraku nakon Los Angelesa. Ovdje je bilo kao u sauni, ali prohladno, gotovo studeno. Popeli su se po rampi na natkriveno parkiralite, gdje je platio parkiranje kreditnom karticom i poveo ih do svog auta, prevelikog Volkswagena poput onog koji je vozila Pamela. Bio je biserno bijeli, s malim stiliziranim znakom Blue Anta na lijevoj strani stranje registracijske tablice. Pomogao im je da utovare torbe i njezinu kartonsku kutiju u prtljanik. Bacio je svoju dopola popuenu cigaretu i zgazio je izduenom, cipelom od umjetno iznoene koe za koju je pretpostavila da ide uz taj stil.

Odile se odluila za suvozako mjesto, to se njemu naizgled svidjelo, i uskoro su krenuli, a neto ega se tek napola sjetila povremeno bi joj vrljalo po glavi. Prolazili su pored velikih zgrada vezanih za aerodrom, nalik igrakama na kakvoj urednoj maketi bez mnogo detalja, koju neki div gradi iz hobija. Vi ete biti etvrti stanari u naem stanu, rekao je. Proli mjesec ondje je bio tim za odnose s javnou sultana iz Dubaija. Oni su ovdje imali svog posla, ali htjeli su se nai i s Hubertusom, pa smo ih smjestili tamo i Hubertus je doao. Prije toga, dvaput, imali smo ljude iz naeg ureda u Londonu. Znai da to nije Hubertusov stan? Mislim da jest, rekao je on, prestrojivi se kad su se primakli nekom mostu, ali jedan od mnogih. Pogled je izvanredan. Hollis je ugledala neugodno snana svjetla na visokim stupovima s druge strane ograde mosta, koja su nadvisivala vidljivi industrijski mete. Zazvonio joj je mobitel. Ispriavam se, rekla je. Da? Gdje si ti? rekao je Inchmale. U Vancouveru. Ja sam, meutim, u predvorju tvog do bola pretencioznog hotela. Oprosti. Poslali su me tu gore. Pokuala sam ti javiti, ali mobitel ti je bio nedostupan, a u tvom hotelu su mi rekli da si otiao. Rasadnik lokalizirane umjetnosti? Jo ne znam. Tek sam stigla. Gdje odsjeda? U nekom stanu u vlasnitvu Blue Anta Trebala bi inzistirati na ozbiljnim hotelima. Pa, rekla je, pogledavi Ollieja koji je sluao Odile, kau mi da e nam se svidjeti. Je li to kraljevsko mi? Kustosica iz Pariza, specijalizirana za lokaliziranu umjetnost. Doveli su je u Los Angeles radi mog lanka. Bit e mi od velike pomoi ovdje. Ima kontakte. Kad se vraa ovamo? Ne znam. Ne bi trebalo dugo trajati. Koliko dugo si ti tamo? Koliko god bude trebalo da produciram Bollardse. Sutra emo pogledati studio. Koji?

Neko mjesto na West Picu. Poslije naeg vremena. Mnogo toga jest. Jest to? Poslije naeg vremena. Zato, recimo, ovi tipovi s kacigama iz Ratova zvijezda stoje ispred kolnog ulaza u Marmont i zure kao da su u transu? Vidio sam ih maloprije, kad sam stigao u hotel. Gledaju spomenik Helmutu Newtonu. Znam umjetnika, Alberto Corrales. Ali ovdje nema niega. Treba ti kaciga, objasnila je. Dragi Boe. U Marmontu si? Bit u kad uspijem prijei Sunset. Nazvat u te, Reg. Moram ii. Onda bok. Daleko iza prvog mosta, ali jo uvijek na irokoj ulici na koju su bili skrenuli, vozili su se du niza brino ureenih duana i restorana. Jimmy Carlyle, koji je proveo dvije godine svirajui bas u nekom bendu u Torontu prije nego to se pridruio Policijskom satu, rekao joj je da kanadski gradovi izgledaju onako kako ameriki izgledaju na televiziji. No ameriki gradovi nemaju tako puno galerija, zakljuila je poto ih je nabrojala pet u nekoliko blokova, a zatim su dospjeli na jo jedan most. Telefon joj je opet zazvonio. ao mi je, rekla je. Halo? Bok, rekao je Bigend. Gdje si? U autu, s Olliejem i Odile, idemo u tvoj stan. Pamela mi je rekla da si je povela. Zato? Ona zna nekoga tko poznaje naeg prijatelja, rekla je. A kad sam ve kod njega, zato mi nisi rekao da je on Kanaanin? Nije mi se inilo vanim, rekao je Bigend. Ali sad sam ovdje. Je li i on ovdje? Ne ba. Bavi se papirologijom zajedno s carinskim agentom u dravi Washington, barem pretpostavljamo. GPS se poklapa s agentovom adresom. Svejedno. Zna to sam rekla o tome da treba biti iskren prema meni. To da je netko po nacionalnosti Kanaanin, rekao je Bigend, ak ni u dananjem tunom svijetu, nije ba prva stvar koju bih spomenuo o nekome. Kad smo na poetku razgovarali o njemu, nisam imao pojma da

e krenuti onamo. Poslije sam valjda jednostavno zaboravio. Misli da se eli izvui iz svega? Pogledala je njihova vozaa. Ne. Mislim da se neto sprema, tamo gore. to? Ono to su gusari vidjeli, rekao je. Sili su s mosta u iznenadni duboki kanjon mnogo jeftinijeg nonog ivota. Zamislila je Bobbyjev rasvijetljeni iani teretni kontejner kako visi iznad ulice, tajnovitiji od bilo kakve gigantske lignje s neonskom koom. Ali nai emo bolji nain da razgovaramo o tome, moe? Ni on ne vjeruje telefonima, pomislila je. Moe. Ima li kakvih piercinga? upitao je. Molim? Piercinga. Ako ima, moram te upozoriti na krevet u glavnoj spavaoj sobi. Na gornjem katu. Krevet. Da. Navodno se ne smije provlaiti ispod njega ako ima bilo kakve magnetske stvari na sebi. elik, eljezo. Ili pejsmejker. Ili mehaniki sat. Dizajneri mi to uope nisu rekli kad su mi pokazivali nacrte. Radi se samo o prostoru ispod kreveta, vizualno. Magnetska levitacija. Ali sad moram upozoravati svakog gosta. ao mi je. Ja sam posve onakva kakvom me Bog stvorio, zasad, rekla mu je. I ne nosim sat. Onda nema brige, rekao je on veselo. Mislim da smo stigli, rekla im je, kad je Ollie skrenuo s ulice u kojoj je sve izgledalo kao da je izgraeno tjedan dana prije. Vrlo dobro, rekao je on i prekinuo vezu. Volkswagen se spustio niz rampu dok su se vrata podizala. Uli su u garau, snano osvijetljenu halogenkama boje sunca iznad blijedog, jednolinog betonskog poda bez i najmanje mrlje od ulja. Gume automobila kripale su dok je Ollie parkirao pored jo jednog prevelikog Volkswagena biserno bijele boje. Kad je izala, namirisala je svjei beton. Uzele su svoje stvari iz prtljanika i Ollie je svakoj dao jedan par bijelih, neoznaenih magnetnih kartica. Ova je za dizalo, rekao je, uzimajui Hollisinu i provukao je pored vrata od bruenog nehrajueg elika, i za pristup penthouse katovima. Unutra je opet provukao karticu i poeli su se penjati, brzo i tiho.

Pretpostavljam da ovo ne smije doi pod krevet, rekla je Hollis, vidljivo zbunivi Odile, kad joj je vratio karticu. Ne, rekao je kad se dizalo zaustavilo i vrata se otvorila, kao ni vae kreditne kartice. Slijedile su ga du kratkog hodnika s tepihom, kroz koji je bilo mogue provesti kombi. Upotrijebite drugu karticu, rekao joj je. Prebacila je kutiju u lijevu ruku i provukla drugu karticu. On je otvorio veoma velika vrata od ebanovine, koja su, vidjela je, bila debela dobrih deset centimetara, i stupili su u prostor koji je mogao biti sredinja dvorana nacionalnog aerodroma kakve sitne, hiperbogate europske nacije, depnog Lihtentajna utemeljenog na proizvodnji najskupljih ikad napravljenih minimalistikih rasvjetnih tijela. Stan, rekla je, pogledavi uvis. Tako je, rekao je Ollie Trik. Odile je ispustila svoju torbu i poela hodati prema staklenom zidu veem od staromodnog kino-platna. Okomite grede razbijale su vidik u intervalima od nekih etiri i pol metra. Iza njega, s mjesta na kojem je Hollis stajala, vidio se samo ujednaeni sivo ruiasti sjaj s nekoliko udaljenih tokica crvene svjetlosti. Predivno, uskliknula je Odile. Dobro je, zar ne? Okrenuo se prema Hollis. Vi ste u glavnoj spavaoj sobi. Pokazat u vam. Uzeo je kutiju i poveo je uz dva niza vrtoglavo objeenih stepenica, a svaka stuba bila je petcentimetarska ploa od mutnog stakla. Bigendov krevet bio je savreni crni kvadrat sa stranicama od tri metra i lebdio je jedan metar iznad poda od ebanovine. Prila mu je i vidjela da je privezan, pokoravajui silu koja ga,je drala u zraku, tankim pletenim kabelima od crnog metala. Mislim da bih mogla napraviti neto za spavanje na podu, rekla je. To svi kau, rekao je on. A onda ga isprobaju. Okrenula se da neto kae i pritom ga ugledala kako od djevojke za blagajnom u Standardovu restoranu trai cigarete American Spirit. Ista uta kutija. Ista brada. Kao mahovina oko odvoda.

57.

KOKICE
KOMERCIJALNI AVIONI SU KAO AUTOBUSI, ZAKLJUIO JE Milgrim, zurei u hrapavi strop svoje sobe u Best Westernu. No Gulfstream je kao taksi. Ili kao da ima auto. Njega uglavnom nije impresioniralo bogatstvo, ali nakon iskustva u Gulfstreamu, bez obzira na dekor u stilu Vegasa, morao je izai nakraj s pitanjima razmjera. Veina ljudi, pretpostavljao je, nikad ne kroi nogom u njega. Pripadao je onoj vrsti stvari za koju znate da postoji, koju uzimate zdravo za gotovo, ma koliko teoretski, kao neto to neki ljudi posjeduju. No veina ljudi, sad je pomislio, nikad ne mora shvatiti stvarnost takvih stvari. Nije znao kako izgleda prolazak kroz obinu kanadsku carinsku slubu, ali sve se odvilo tono onako kako je Brown rekao da e biti u Gulfstream verziji. Sletjeli su na veliki aerodrom, a zatim rulali do nekog mranog mjesta bez mnogo ega vani. Priao im je terenac sa svjetlima na krovu i dva uniformirana mukarca izala su iz njega. Kad su se ukrcali, jedan u jakni sa zlatnim gumbima, a drugi u uskom rebrastom puloveru s platnenim zakrpama na ramenima i laktovima, uzela su putovnice koje im je pilot pruio, otvorili svaku, usporedili je s ispisom, zahvalili i otili. Onaj s vojnikim puloverom bio je Indijac i izgledao je kao da die utege. To je bilo to. Pilot je pospremio svoju putovnicu u dep i vratio se u pilotsku kabinu. Milgrim od njega nije uo ni rije. On i Brown uzeli su svoje torbe i otili, siavi niz dugake stepenice koje je netko zacijelo bio dogurao do aviona. Bilo je hladno, zrak je bio vlaan i pun zvukova aviona. Brown ih je poveo do nekog parkiranog auta, opipao ispod prednjeg branika i izvukao kljueve. Otvorio ga je i uli su. Brown je vozio polako, dok je Milgrim, pored njega, gledao unatrag prema svjetlima kamiona cisterne koji je vozio prema Gulfstreamu. Provezli su se pored neobine piramidalne zgrade i stali kod iane ograde. Brown je izaao i utipkao neke brojeve u tipkalo. Vrata su se uz tropot poela micati u stranu kad se Brown vratio u auto. Grad je bio vrlo miran dok su se vozili kroz njega. Pust. Jedva koji pjeak. Neobino ist, lien teksture, nalik videoigrama prije nego to su

nauili malo zaprljati uglove. Policijski auti koji su izgledali kao da ne znaju kamo bi krenuli. to s avionom? upitao je Milgrim, dok je Brown brzo vozio dugakim mostom s vie traka preko neega za to je pomislio da je druga od dvije rijeke. to s njim? eka li? Vraa se u Washington. Stvarno dobar avion, rekao je Milgrim. To moe dobiti za novac u Americi, odrjeito je rekao Brown. Ljudi kau da su Amerikanci materijalisti. A zna zato? Zato? upitao je Milgrim, kojeg je vie zabrinjavao taj za Browna netipino opiran nain izraavanja. Zato to imaju bolju robu, odgovorio mu je Brown. Nema drugog razloga. Milgrim je sada razmiljao o tome dok je leao i gledao u strop. Njegova tekstura bila je nainjena od onih mrvica stvrdnute pjene, velikih poput zadnjih nekoliko komadia to ostanu u praznoj vreici kokica. I to je bila roba, ti komadii to daju teksturu, ba kao i Gulfstream. No gotovo svi jednom imaju te komadie, u tijeku uobiajenog ivota. Pretpostavljao je da bi vam novac trebao kad biste se htjeli maknuti od nekih vrsta robe. A Gulfstream je bio drugaija vrsta robe. Smetalo mu je, na neki udnovati nain, to to Brown ima pristup takvim stvarima. Brown je pripadao New Yorkeru, smatrao je Milgrim, ili ovom Best Westernu. Laminat u niskoj rezoluciji. Gulfstream, gradska kua u Georgetownu s pazikuom koji zna iati, to je bilo nekako pogreno. No tada se upitao nema li Brown moda uistinu veze u DEA-i, koje je prije mislio da ima. Moda je posudio avion od istih ljudi od kojih dobiva Apaurin? Oni plijene stvari ozbiljnim dilerima, zar ne? Brodove. Avione. itate o takvim stvarima. To bi ujedno objasnilo i upave tepihe.

58.

ABECEDNI GOVOR
PILOT JE SLIJEDIO AUTOPUTOVE. Tito je to sada mogao vidjeti jer je sjedio naprijed uz njega, budui da mu je strah nekako izostao kod polijetanja iz Illinoisa te da mu je pilot ponudio sjedalo pored svog. Kao stranac koji sjedi do tebe u autobusu, pomislio je sada, taj strah, a onda se najednom digne, sie. uvaj svoju majku i let s Kube u vlastitoj posebnoj ladici. Ovo je mnogo bolje. Zahvalnost Eleggui: neka putovi budu otvoreni. Plosnata zemlja kroz koju su slijedili tanke ravne linije autoputova zvala se Nebraska, rekao mu je pilot, pritisnuvi gumb na svojim slualicama koji je Titu omoguio da ga uje kroz svoje. Tito je pojeo jedan od sendvia s puretinom koje mu je ovjek s kaubojskim eirom i kamionom goriva dao u Illinoisu, pazei na mrvice, dok je gledao Nebrasku kako se prostire ispod njih. Kad je dovrio sendvi, presavio je smeu papirnatu vreicu u kojoj se nalazio, nalaktio se na podstavljeni rub vrha vrata, ondje gdje je poinjao prozor, i naslonio glavu na zakrivljeni dlan. Njegove slualice su kljocnule. Ured za iskoritavanje informacija, zauo je kako kae starac. Ali to je DARPA-in 35 program, rekao je Garreth. DARPA-ina odjela za R i D, 36 ali to je oduvijek bilo za IXO. 37 I on je upao u beta verziju? esta flota ve koristi neto to se zove Fast-C2AP, rekao je starac. S time je locirati neki brod jednako lako kao i provjeriti cijenu dionice na mrei. Ali to nije PANDA, ni blizu. Spekulativna analiza razvijanja pomorskih aktivnosti. Ako je ne ogranie, PANDA e pratiti uzorke ponaanja trgovakih brodova, lokalno i globalno; njihove rute, uobiajena skretanja zbog goriva ili papirologije. Ako se brod koji uvijek putuje izmeu Malezije i Japana pojavi u Indijskom oceanu, PANDA e to primijetiti. To je izvrstan sustav, i to ne samo zato to bi stvarno pridonio tome da ova zemlja bude sigurnija. Ali da, ini se da je on dobio pristup nekoj vrsti beta verzije i da je pomou najsvjeijeg signala s kontejnera dobio poloaj broda.

U kojem sluaju je zaradio svoju plau, rekao je Garreth. Ali ja se pitam, rekao je starac, s kime mi to ovdje imamo posla? Je li on nekakav genij ili je, u biti, na kraju krajeva, samo talentiran i hrabar lopov? A razlika bi bila? upitao je Garreth nakon stanke. U predvidljivosti. Stvaramo li mi neopazice udovite, dajui mu te zadatke, pomaui mu? Tito je pogledao u pilota, zakljuivi da on nimalo ne izgleda kao da slua ovaj razgovor. Upravljao je avionom koljenima i popunjavao praznine nekog bijelog papirnatog obrasca na izubijanom aluminijskom podloku nalik kutiji s poklopcem na arke. Tito se upitao hoe li se pojaviti nekakvo upozorenje, moda lampica, koje bi Garrethu i starcu pokazalo da su njegove slualice ukljuene. Meni se to ini apstraktnim pitanjem, rekao je Garreth. Meni ne, rekao je starac, premda naravno nije toliko trenutano. Nae trenutano pitanje danas jest je li na dogovor o pozicioniranju pouzdan. Ako nau kutiju stave na krivo mjesto, stvari e se zakomplicirati. Jako. Znam, rekao je Garreth, ali ta dvojica su iz Teamstera. 38 Stara garda. Prije bi jednostavno izgubili kutije poput ove. Izvezli bi ih ravno van. Sada, s unaprijeenim sigurnosnim reimom, takvo to im ne pada na pamet. Ali dobra lova za to da stave jedan kontejner tamo gdje nama najvie odgovara, to je neto drugo. to se toga tie, rekao je starac, ako ta kutija nema isti vlasniki kod, kod proizvoda, esteroznamenkasti registracijski broj i kontrolnu znamenku koje je imala kad je zadnji put viena, nai Teamsteri nam je nee nai, zar ne? Ima ih, rekao je Garreth. Iste ISO oznake su ifrirane u svakoj transmisiji. Ne nuno. Taj dio opreme bio je programiran kad je kutija imala te oznake. Ne moemo biti sigurni da ih jo uvijek ima. Samo ne elim da zaboravi da imamo i drugih mogunosti. Neu. Tito je skinuo slualice. Ne taknuvi nijedan gumb, objesio ih je na njihovu kuku iznad vrata, naslonio glavu unatrag i pravio se da spava. Abecedni govor. To mu se nije svialo.

59.

CRNI ZODIAC
BROWN JE UNAJMIO IZRAZITO RUAN I NEUDOBAN CRNI AMAC zvan Zodiac. Par golemih napuhanih cijevi od crne gume sprijeda spojenih u grubi iljak, tvrdi crni pod izmeu njih, etiri odvojena sjedala s visokim naslonom montirana na postolja i najvei vanbrodski motor, crni, to ga je Milgrim ikada vidio. U Agenciji za najam, u marini gdje je ta stvar bila zavezana, obojica su dobila polukrute prsluke za spaavanje, nekakve odjevne predmete od crvenog najlona koji kao da je bio obloen ploama od jedva savitljive pjene. Milgrimov je smrdio na ribu i grebao mu vrat. Milgrim se nije sjeao kad je zadnji put bio u amcu, a svakako nije oekivao da e ga to danas snai kao skoro prva stvar ujutro. Brown je uao kroz vrata koja su povezivala njihove sobe, u onom ve poznatom rasporedu, i probudio ga drmanjem, mada ne prejakim. Sivih kutija nije bilo na vratima, ovdje, i Milgrim je morao pretpostaviti da ih je Brown ostavio u Washingtonu, zajedno s pitoljem, velikim sklopivim noem, a moda i baterijskom svjetiljkom te lisiinama. No Brown je nosio svoju crnu najlonsku jaknu, danas, preko crne majice kratkih rukava, i Milgrim je pomislio kako u tome izgleda mnogo prirodnije nego u odijelu. Nakon tihog doruka od kave i jaja u hotelskom restoranu, otili su u podzemnu garau i odvezli jedan auto, Ford Taurus s naljepnicom agencije Budget pored stranje registarske tablice. Milgrim je u zadnje vrijeme vie volio Corollu. Gradovi su se, prema Milgrimovu iskustvu, imali obiaj razotkrivati na licima svojih stanovnika, i to osobito onda kad ujutro idu na posao. Neka vrsta indeksa temeljne sjebanosti mogla se oitati, tada, na licima koja se jo nisu susrela sa stvarnou onoga to su pola raditi. Prema tom parametru, pomislio je Milgrim, motrei lica i govor tijela dok je Brown vozio, ovo mjesto imalo je neobino nizak indeks sjebanosti. Blii Costa Mesi nego San Bernardinu, recimo, barem u ovom dijelu grada. Doista ga je podsjealo na Kaliforniju vie nego to je oekivao, iako je u tome moda udjela imalo i ovo sunce, vie na San Francisco nego na Los Angeles.

Tada je postao svjestan da Brown zvidi sebi u bradu dok vozi. Nemelodino, pomislio je, ali nekako gotovo veselo, ili u najmanju ruku s odreenim stupnjem pozitivnog uzbuenja. Hvata li vibru tih gomila ljudi u ovom sunanom, ali lagano oblanom jutru? Milgrim je sumnjao u to, ali ipak mu je bilo udno. Dvadeset minuta kasnije, s obzirom na to da su imali odreenih potekoa dok nisu pronali pravo mjesto, nalazili su se na parkiralitu pored marine. Voda, udaljene planine, zelenkasti stakleni neboderi koji su izgledali kao da su izgraeni sino, brodovi s bijelim jarbolima, galebovi koji su galebarili. Brown je hranio stroj za izdavanje kartica nekakvim velikim srebrno-zlatnim etonima. to je to? upitao je Milgrim. Kovanice od dva dolara, rekao je Brown, za kojeg je Milgrim znao da izbjegava upotrebu kreditnih kartica kad god je to mogue. Zar dvojke ne donose nesreu? upitao je Milgrim, prisjetivi se neega u vezi s novcem zaraenim na konjskim utrkama. Srea to nisu jebene trojke, rekao je Brown. Sad su, dok je golemi vanbrodski motor urlao, marina i grad ostali iza njih. Zodiac je glisirao po sivozelenoj vodi koja je izgledala vrlo hladno, staklastog odsjaja ne toliko drugaijeg od nebodera koji su se nadvisivali nad marinom. Prsluk za spaavanje, ma koliko krut i smrdljiv, ugodno je titio od vjetra. Nogavice Milgrimovih Jos. A. Banksovih hlaa za povratak u kolske klupe mahale su poput zastavica oko njegovih glenjeva. Brown je vozio amac stojei, nagnut prema naprijed, tek labavo zavezan u svoje sjedalo, a vjetar je utiskivao neoekivane uglove u njegovo lice. Milgrim je sumnjao da Brown jo uvijek zvidi, no i dalje je izgledao kao da pretjerano uiva u ovome. A istini za volju, nije se inilo da je previe dobro upoznat s time kako se otiskuje iz luke, ako je to bila prava rije. Morao im je pomoi onaj tip iz agencije. Slani vjetar pekao je Milgrimove oi dok su jurili. Pogledao je prema natrag i ugledao neki otok ili poluotok na kojem nije bilo niega osim stabala, no iz kojeg se podizao visok i visei most, nalik onome u zaljevu Oakland. Podignuo je zatvara na prsluku za spaavanje jo vie, uvukavi vrat. Poelio je da u njega moe uvui ruke i noge. Kad je ve bio kod toga, poelio je da u njemu postoji neka soba, dovoljno velika da stane leaj, pa da se moe ispruiti dok Brown vozi amac. Kao ator s polukrutim

zidovima od crvenog najlona. Mogao bi ivjeti sa smradom po ribama, samo kad bi legao, zaklonjen od vjetra. Milgrim se osvrnuo prema gradu, neki hidroavion upravo se dizao s vode. Sprijeda je ugledao nekoliko velikih brodova na razliitim udaljenostima, trupova prepolovljenih crnom i crvenom bojom, a iza njih bilo je neto za to je pretpostavio da je luka, gdje su se gigantski naranasti krakovi dizalica istezali u daljinu, iznad linije obale koja se naoko sastojala samo od industrijske vizualne kompleksnosti. S njihove lijeve strane, na suprotnoj obali, stajali su nizovi tamnih spremnika ili silosa, jo dizalica, jo teretnih brodova. Ljudi su plaali za iskustva poput ovog, pomislio je, ali to ga nije razvedrilo. Ovo nije trajekt za Staten Island. Poskakivao je suludom brzinom u neemu to ga je podsjealo na jezivu sklopivu gumenu kadu s kojom je jednom vidio Vladimira Nabokova kako pozira, na nekoj staroj fotografiji. Priroda je, za Milgrima, uvijek bila nekako prevelika da bi bila ugodna. Nje je naprosto bilo previe. A tek svi ti vidikovci. Pogotovo ako je u tome, u tom vidiku, bilo relativno malo stvari koje je izradio ovjek. Primicali su se, opazio je, neemu to mu se isprva uinilo nalik kakvoj plutajuoj kubistikoj skulpturi priguenih Kandinskyjevih tonova. No kako su se pribliavali, uvidio je da je to brod, ali toliko natovaren, toliko utonuo u vodu, da je crvena boja nieg dijela njegova trupa bila ispod razine mora, pa se vidio samo crni dio. Njegova crna krma, dodue, strala je prilino brodoliko ispod apsurdnog tereta kutija, otkrivajui o emu se tu radi. Kutije su bile u bojama teretnih eljeznikih vagona, prevladavala je tamna smekastocrvena, no bilo je i bijelih, utih, svijetloplavih. Sad je bio gotovo dovoljno blizu da bi mogao proitati natpis na krmi tog broda, no panju mu je privuklo otkrie manjeg broda, ukraenog crnim gumama kao da na modnoj reviji predstavlja rad kakvog ekscentrinog dizajnera, koji se strastveno privijao uz visoku crnu krmu i pritom stvarao golemo slovo V u zapjenjenoj bijeloj vodi. Brown je odjednom okrenuo Zodiacovo kormilo pa su poeli poskakivati dvostruko bre preko bijele vode. Milgrim je ugledao ime remorkera, Lion Sun, a zatim je podignuo pogled prema mnogo veim slovima na stranjoj strani broda, ija je bijela boja bila isprugana hrom. M/V Jamaica Star, a ispod toga, malo manjim bijelim tiskanim slovima, PANAMA CITY. Brown je ugasio motor. Poskakivali su na vodi, u iznenadnom izostanku urlanja vanbrodskog motora. Milgrim je uo kako zvoni neko

zvono, u daljini, i neto to je zazvualo poput zvidanja vlaka. Brown je izvadio metalnu cijev s otmjenim natpisom iz svog prsluka za spaavanje, odvio joj kraj i izvukao cigaru. Cijev je bacio u more, odrezao je kraj cigare nekom sjajnom napravicom, stavio odrezani kraj u usta i pripalio je jednim od onih lanih Bic upaljaa od petnaest centimetara, onakvih kakve su korejski restorani brze hrane nekad prodavali za pripaljivanje cracka. Povukao je dugaak ritualni dim iz cigare* a zatim otpuhnuo velik oblak gustog plavog dima. Kujin sin, rekao je, s neime to je Milgrim, zgranut svime time, protumaio kao golemo i neobjanjivo zadovoljstvo. Vidi ti tog kujinog sina. Gledao je u etvrtastu hrpu plutajuih kutija koja je bila teretni brod Jamaica Star, i na kojoj Milgrim nije ba mogao razabrati marke na kutijama, premda je mogao vidjeti da ih ima. Polako se udaljavala dok ju je remorker strpljivo gurao. Milgrim, koji definitivno nije elio omesti ovaj posebni trenutak, o emu god da se u njemu radilo, samo je sjedio i oslukivao kako valovi pljuskaju po glatkom i nabreklom boku crnog Zodiaca. Kujin sin, rekao je Brown ponovo, tiho, i povukao dim cigare.

60.

KODIRANJE
HOLLIS SE PROBUDILA NA BIGENDOVU MAGNETSKOLEVITIRAJUEM krevetu koji joj se inio kao oltar na vrhu kakve asteke piramide. Platforma za rtvovanje. A iznad njega, uoila je, uistinu je bila neka vrsta piramide, staklena konstrukcija za koju je slutila da ini vrh tog tornja. Morala je priznati da je dobro spavala, koliko god da je magnetizma pritom apsorbirala. Moda je on dobar za zglobove, kao kod onih narukvica to se naruuju potom. Ili je to moda bila zasluga piramide, suptilnih energija koje su naotrile njezinu pranu. Hej, zazvao je Ollie Trik s donjeg kata. Jeste li budni? Evo me odmah. Skliznula je s astekog oltara, koji se malo pomaknuo, i to na vrlo neobian nain, te se uvukla u traperice i top, pritom u nevjerici gledajui skupu prazninu ove spavae sobe, ili spavae kupole. Poput jazbine kakvog leteeg udovita sa smislom za dizajn. Ignoriraj more, rekla je sebi, planine. Ne gledaj. Previe toga se vidi. Pronala je kupaonicu gdje uglavnom nita nije sliilo konvencionalnim instalacijama, dokuila kako se otvaraju pipe te se umila i oprala zube. Bosonoga je sila nai se s Olliejem, moda i sukobiti s njim. Odile se otila proetati, rekao je, sjedei za dugakim staklenim stolom s otvorenom FedEx-ovom kutijom i raznoraznim komadiima crne plastike ispred sebe. Kakav tip telefona imate? Motorolu. Obian utika od dva i pol milimetra, rekao je, odabravi jedan kabel iz svog asortimana. Hubertus vam alje ovo. Pokazao je najvei komad crne plastike. To je scrambler. to radi? Utaknete ga u utinicu za slualice na svom telefonu. Koristi algoritam za digitalno kodiranje. Unesete mu esnaesteroznamenkasti kod i algoritam preokrene taj kod oko ezdeset tisua puta. Omoguuje vam sedamnaest sati ifrirane komunikacije prije nego to se uzorak ponovi. Hubertus je ovog ve napunio i programirao. eli da ga koristite kad vas dvoje razgovarate.

Lijepo od njega, rekla je. Mogu li dobiti va telefon? Izvadila ga je iz depa traperica i pruila mu ga. Hvala. Spojio ga je s crnim pravokutnikom, koji ju je podsjeao na one maske za automobilske CD -playere to se mogu skinuti. Ima vlastiti punja, koji nee raditi na vaem telefonu. Rubom dlana pomeo je viak crnih dijelova i ambalae u FedEx-ovu kutiju. Donio sam vam voe i pecivo. Kava se kuha. Hvala vam. Stavio je komplet automobilskih kljueva na stol. Vidjela je plavosrebrni znak VW. Ovo je za onaj dodatni Phaeton dolje. Jeste li ikad vozili takav auto? Nisam. Trebate paziti na irinu. Toliko je slian Passatu da je lako zaboraviti koliko je iri od njega. Gledajte dolje u iscrtane linije, kad uete; to e vas podsjetiti. Hvala. Idem ja onda, rekao je ustajui i stavljajui kutiju ispod pazuha. Jutros je bio u majici kratkih rukava i trapericama, a oba odjevna predmeta izgledala su kao da je netko na njima radio Dremel alatom otprilike isto onoliko sati koliko je Bigendova spravica mogla vrtjeti svoje kodove. Izgledao je umorno, pomislila je, no moda je to samo dojam koji stvara ta njegova brada. Kad je otiao, potraila je kuhinju i kavu. Ispostavilo se da se kuhinja nalazi odmah prekoputa tog prostora, preruena u bar, ali odali su je aparat za kavu i talijanski toster. Odnijela je svoju alicu natrag do stola. Zazvonio joj je mobitel, a raznorazni LED efekti uzbueno su zaplesali crnom povrinom scramblera. Halo? Hubertus. Oliver mi je rekao da si budna. Jesam. Jesmo li ifrirani? Jesmo. I ti ima jednog takvog? Tako to radi. Prevelik je da bi stao u dep. Znam, rekao je on, ali sve vie me brine privatnost. Sve je to relativno, naravno.

Ovo zapravo nije privatno? Privatnije je nego... bez toga. Ollie ima kutiju s Linuxovim strojem koja moe njukati po tri stotine beinih mrea istovremeno. Zato bi on to radio? On je naas razmislio o tome. Zato to moe, valjda. elim razgovarati s tobom o Ollieju. Da? Uao je u restoran u Standardu dok sam imala sastanak s Odile i Albertom. Kupio je kutiju cigareta. Da? Provjeravao me? Za tebe? Naravno. A to drugo misli da bi radio? Provjeravam, rekla je. Ovaj put ja. Tako da znam. Trebala nam je procjena kako ti ide s njima. Jo uyijek smo donosili odluku, u to vrijeme. Mi kao Blue Ant, pomislila je. Na vaniju temu, onda, gdje je Bobby? Tamo gore, rekao je. Negdje. Mislila sam da ga moete pratiti. Moemo pratiti kamion. Kamion je u dvoritu neke leasing tvrtke, u satelitskom gradu koji se zove Burnaby. Bobby i njegova oprema istovareni su pored nekog skladita, malo sjevernije od granice, rano jutros. Oliver je probdio cijelu no nad tim. Otiao je na GPS koordinate na kojima su se zaustavili. I? Nita, naravno. Pretpostavljamo da su zamijenili kamione. Kako ide s Odile? Otila se proetati. Kad se vrati, pokuat u saznati kakve potencijalne veze ona moda ima ovdje s Bobbyjem. Klonila sam se te teme za vrijeme leta. inilo mi se prerano. Dobro, rekao je. Ako me treba, zovi me na ovaj broj. Gledala je ples LED lampica na scrambleru kad se kodirana veza prekinula.

61.

PELICANOVA KUTIJA
U MONTANI SU PREUZELI CRNU PLASTINU PELICANOVU kutiju. Nije se radilo o pauzi za toenje goriva, premda je Tito mislio da e to uskoro doi na red. Pilot je sletio na naputeni dio neke seoske ceste u zoru. Tito je ugledao izubijan stari karavan kako se parkira pored njih, s dva ovjeka koji stoje na njegovu krovu, ali onda mu je Garreth rekao neka se kloni prozora. Oni ne ele vidjeti nikoga koga ne poznaju. Garreth je otvorio vrata kabine i nekoliko ruku uguralo je crnu kutiju unutra. inilo se da je vrlo teka. Garreth ju nije ni pokuao podii. Muio se vukui je unutra, dok je netko, koga Tito nije mogao vidjeti, izvana gurao. Titu se uinilo da slii Pelicanovoj kutiji, plastinoj i vodootpornoj, od onakvih kakve je Alejandro katkad znao koristiti da u njima zakopa dokumente i zalihe. Zatim su se vrata zatvorila, zauo je motor karavana i pilot je poeo rulati. Dok su polijetali, Titu se inilo da osjea dodatno optereenje. Kad su se izravnali, starac je donio neki plastini uti instrument u blizinu crne kutije i zatim pokazao Garrethu oitanje na njezinu ekranu. Ponovo su sletjeli za manje od jednog sata, na seoski put gdje ih je opet doekao kamion s avionskim benzinom. Ispijali su papirnate alice kave iz termosice koju je donio ovjek s avionskim benzinom, dok su on i pilot toili gorivo u avion. To je stvarno vrhunsko runo punjenje, zar ne? ree Garreth starcu. Rekao mi je da vrhove zatvara JB Weldom, 39 ree starac. To je sve? Kad sam bio mali, JB Weldom smo popravljali rupe u blokovima motora. Oni vjerojatno nisu bili ba toliko radioaktivni, ree Garreth.

62.

SESTRA
OVO JE SARAH, REKLA JE ODILE KAD JU JE HOLLIS nala u pretrpanom kafiu na terasi jedne gradske galerije. Phaeton je imao GPS sustav navoenja, no imao je i kartu grada. Mogla je i pjeke stii ovamo, pomislila je, koliko joj je vremena trebalo da uzme auto, pronae to mjesto i pronae mjesto za parkiranje. I Ollie je bio u pravu u pogledu njegove irine. A sve to zato to ju je Odile nazvala i zamolila je da doe na ruak s nekim zanimljivim. Dobar dan, rekla je Hollis, prihvativi ruku te djevojke, ja sam Hollis Henry. Sarah Ferguson. Hollis je izvlaila stolac od lijevanog eljeza, pitajui se je li ve propustila priliku da nagovori Odile da malo odgodi posjeivanje mjesnih lokaliziranih umjetnika, kad je francuska kustosica izgovorila: Fer-gusson. O, rekla je Hollis. Sarah je Bobbyjeva sestra. Odile je nosila uske naoale za sunce crnih okvira. Da, rekla je Sarah, s neime to je Hollis shvatila kao mogui nedostatak entuzijazma. Odile mi kae da ste upoznali Bobbyja u Los Angelesu. Jesam, rekla je Hollis. Piem lanak o lokaliziranoj umjetnosti za Node, a ini se da je va brat kljuni igra. Node? To je novo, rekla je Hollis. Jesu li Bigend ili Rausch mogli znati da Odile poznaje Bobbyjevu sestru? Nisam znala da on ima sestru. Pogledala je Odile. Jeste li vi umjetnica, Sarah? Ne, rekla je Sarah. Ja radim u galeriji. Ne u ovoj. Hollis je podignula pogled na tu adaptiranu banku ili vladinu zgradu. Ugledala je javnu umjetnost, kip broda, montiran ondje gdje je poinjao krov. Moramo ui po hranu, rekla je Odile. Unutra se nalazila elegantna kafeterija, koja je iz nekog razloga navela

Hollis da pomisli da su u Kopenhagenu. Ljudi ispred njih izgledali su kao da bi svi odreda znali identificirati desetak klasinih suvremenih stolaca po imenu njihova dizajnera. Odabrale su sendvie i pia; Hollis je upotrijebila svoju kreditnu karticu, objasnivi Sari da ruak plaa Node. Kad je vraala novanik u torbicu, ugledala je omotnicu s Jimmyjevih pet tisua dolara. Umalo ju je bila ostavila u elektronskom sefu u svojoj sobi u Mondrianu. Sarah je sliila Bobbyju, pomislila je Hollis, dok su se smjetale oko stola, no na djevojci je to ljepe izgledalo. Imala je tamniju kosu, lijepo oianu, a bila je odjevena za rad u galeriji koja je prodavala umjetnost ljudima koji su oekivali izvjesnu ozbiljnost u nastupu. Izmijeane sive i crne nijanse, dobre cipele. Nisam imala pojma da poznaje Bobbyjevu sestru, rekla je Hollis Odile, podignuvi svoj sendvi. Tek smo se upoznale, rekla je Sarah, podignuvi viljuku. Ispostavilo se da imamo zajednikog biveg. Nasmijeila se. Claude, rekla je Odile, u Parizu. Rekla sam ti, Ollis, on je znao Bobbyja. Da, jesi. Ja ga nazovem, rekla je Odile. On mi da broj od Sarah. Nisi prva nepoznata osoba koja me nazvala zbog Bobbyja u zadnja dvadeset etiri sata, rekla je Sarah, ali ti barem razumije Claudea. I nisi bila ljuta. Ostali su bili ljuti? upitala je Hollis. Neki, da. Drugi samo nestrpljivi. Zato? Ako smijem pitati. Zato to je on sjeban, rekla je Sarah. Umjetnici u Los Angelesu, rekla je Odile. Oni pokuavaju nai Bobbyja. Njegovi geohakovi su pali. Njihovih radova nema. E-mail se vraa. Nazvalo me estoro ljudi. Netko tamo dolje sigurno zna da on ovdje ima sestru, a ja sam u imeniku. Ja poznajem jednog umjetnika koji radi s njim, rekla je Hollis. Bio je vrlo uzrujan. Tko? Alberto Corrales. Je li plakao?

Ne. Na telefonu je plakao, rekla je Sarah, probovi kriku avokada. Stalno je ponavljao da je izgubio svoju rijeku. 40 Ali vi ne znate gdje je va brat? Ovdje je, rekla je Sarah. Moja prijateljica Alice vidjela ga je jutros na Commercial Driveu. Ona ga zna iz srednje kole. Nazvala me. U biti, nazvala me otprilike dvadeset minuta prije tebe, rekla je Odile. Pozdravila ga je. On ju nije mogao izbjei; znao je da ona zna da je to on. Naravno, ona nema pojma da ga ljudi iz Los Angelesa trae. Rekao joj je da je ovdje zbog razgovora s nekom glazbenom izdavakom kuom, u vezi izdavanja CD-a. Jasno, meni je to bio prvi glas o tome da je tu. Jeste li bliski? Zvui li kao da jesmo? ao mi je, rekla je Hollis. Ne, meni je ao, rekla je Sarah. Ali on je tako naporan, tako neodgovoran. Samoiv je sada isto koliko je bio kad je imao petnaest. Nije to lako, imati talentirano udovite kao brata. Kako talentirano? Matematiki. Softverski. Znate li da se prozvao prema nekom programu razvijenom u Nacionalnim laboratorijima Lawrence Berkeley? Chombo. to Chombo... radi? Implementira metode konane diferencijacije za rjeavanje parcijalnih diferencijalnih jednadbi u blokovski strukturirane, adaptivno podeene pravokutne mree. Sarah je sloila kratku i vjerojatno nesvjesnu grimasu. Moete li to objasniti? Ni jednu rije. Ali ja radim u galeriji suvremene umjetnosti. Chombo je Bobbyju najmilija stvar na svijetu. On kae da nitko drugi zapravo ne zna cijeniti Chomba, ne razumije Chomba, onako kao on. Govori o njemu kao da je to pas, i to pas kojeg je on uspio izdresirati da ini stvari koje se nitko drugi jo nikad nije ni dosjetio da bi se pse moglo nauiti. Donositi stvari. Valjati se. Slegnula je ramenima. I vi ga traite, zar ne? Da, rekla je Hollis, odloivi sendvi. Zato? Zato to sam novinarka i to piem o lokaliziranoj umjetnosti. ini se da je on u njezinu sreditu, a svakako je u sreditu svoje iznenadne odsutnosti i nemira koje je ona prouzroila.

Vi ste nekad bili u onom bendu, rekla je Sarah. Sjeam ga se. S onim engleskim gitaristom. Policijski sat, rekla je Hollis. A sada piete? Pokuavam. Mislila sam da u ostati u Los Angelesu nekoliko tjedana, istraivati to. Onda me Alberto Corrales upoznao s Bobbyem. Onda je Bobby nestao. Nestao je pomalo dramatino, rekla je Sarah, pogotovo ako znate Bobbyja. Odzujao, tako kae moj otac. to mislite, bi li vas Bobby elio vidjeti? Hollis je razmislila. Ne, rekla je. Nije mu bilo drago to me Alberto doveo k njemu u Los Angelesu. U njegov studio. Nisam imala dojam da me eli ponovo vidjeti. Volio je vae ploe, rekla je Sarah. To mi je i Alberto rekao, rekla je Hollis, ali on stvarno ne voli posjetitelje. U tom sluaju, rekla je Sarah i zastala, skrenuvi pogled s Hollis na Odile pa opet natrag, rei u vam gdje je. Znate? Ima stan u istonom dijelu grada. Prostor u zgradi koja je nekad bila tvornica tkanina za tapeciranje. Jedna djevojka ivi ondje kad njega nema, a ja povremeno naletim na nju, pa zato znam da je to jo uvijek njegovo. Ako je tu, a nije tamo, to bi me jako udilo. U blizini Clark Drivea. Clark? Dat u vam adresu, rekla je Sarah. Hollis je izvadila svoju kemijsku.

63.

PREIVLJAVANJE, IZBJEGAVANJE, OTPOR I BIJEG

TITO JE GLEDAO STARCA KAKO PRESAVIJA PRIMJERAK New York Timesa koji je itao. Sjedili su u otvorenom Jeepu iji je poklopac motora bio istokan crvenom hrom kroz sumornu, kistom nanesenu sivu boju. Tito je mogao vidjeti Pacifik, taj novi ocean. Pilot ih je avionom dovezao ovamo iz unutranjosti i otiao, nakon to se dugo nasamo pozdravljao sa starcem. Tito je vidio kako su se primili za ruke, uz vrsti stisak. Gledao je Cessnu kako se pretvara u toku, a zatim nestaje. Sjeam se da sam vidio neispravljen primjerak CIA-ina prirunika za ispitivanje, poslali su nam ga neslubeno, da ga prokomentiramo, rekao je starac. Prvo poglavlje nabrajalo je sve naine na koje je muenje fundamentalno kontraproduktivno kod izvlaenja obavjetajnih podataka. Argumenti nisu imali nikakve veze s etikom, nego samo s kvalitetom proizvoda, s time da se ne profukaju potencijalne prednosti. Skinuo je naoale s elinim okvirom. Ako se ovjek koji se stalno vraa i ispituje te ne ponaa kao da ti je neprijatelj, pone gubiti osjeaj za to tko si ti. Postupno, u krizi identiteta u koju se pretvori tvoje zatoenitvo, on te vodi kroz tvoje otkrivanje onoga to postaje. Jeste li vi ispitivali ljude? upitao je Garreth, s crnom Pelicanovom kutijom pod nogama. To je intiman proces, rekao je starac. U njemu je najvanija intimnost. Rairio je dlan i zadrao ga u zraku, kao iznad nekog nevidljivog plamena. Obian upalja natjerat e ovjeka da ti kae sve, sve to misli da eli uti. Spustio je ruku. I sprijeit e ga da ti ikada ponovo povjeruje, pa makar i malo. I potvrdit e njegov osjeaj za vlastiti identitet kao vrlo malo drugih stvari. Potapao je presavijene novine. im sam vidio to rade, shvatio sam da su izokrenuli lekcije iz programa SERE. 41 To je znailo da koristimo tehnike koje su Korejci smislili ciljano za to da pripreme zatvorenike za pokazna suenja. Utonuo je u tiinu. Tito je uo zapljuskivanje valova.

Ovo je jo bila Amerika, rekli su. Jeep, prekriven ceradom i granama, bio ih je ekao u blizini trone betonske piste za koju je Garreth rekao da je nekad pripadala meteorolokoj stanici. U stranjem dijelu Jeepa nalazile su se iroke metle. Netko je pomou njih pomeo beton, pripremajui ga za njihovo slijetanje. Dolazio je neki brod, rekao je Garreth, da ih odveze u Kanadu. Tito se pitao koliko velik e biti taj brod. Zamiljao je izletniki brod Circle Line. Sante leda. No sunce je ovdje bilo toplo, povjetarac s mora njean. Osjeao se kao da je stigao na kraj svijeta. Na kraj Amerike, zemlje koju je gledao kako se prostire ispod Cessne, gotovo posve prazna. Mali ameriki gradovi nou su izgledali poput izgubljenih dragulja ratrkanih po podu prostrane mrane prostorije. Gledao ih je kako prolaze, s prozora Cessne, zamiljajui ljude koji ondje spavaju, moda maglovito svjesni tihog brujanja njihovih motora. Garreth je Titu ponudio jabuku i no da je preree. No je bio grube izrade, kao neto to bi se moglo nai na Kubi, drke premazane oguljenom utom bojom. Tito ga je otvorio, otkrivi da na otrici pie DOUK-DOUK. Bila je vrlo otra. Prerezao je jabuku na etvrtine, obrisao obje strane otrice o nogavicu svojih traperica, vratio no Garrethu i zatim ponudio krike voa. Garreth i starac su uzeli svaki po jednu. Starac je pogledao na svoj izlizani zlatni sat, a zatim podignuo pogled prema vodi.

64.

NABAVKA GLOCKA
UBODI DOP, REKAO JE BROWN KAO DA JE UVJEBAVAO tu reenicu, pruivi Milgrimu sveanj arenih inozemnih novanica. Bile su svjetlucave i krute, ukraene metalik hologramima i, uinilo se Milgrimu, tiskanim strujnim krugovima. Milgrim je, sa suvozakog sjedala Taurusa, pogledao Browna. Molim? Dop, rekao je Brown. uto. uto? Nai mi nekog dilera. Ne nekog tipa s ceste. Nekoga tko vodi pravi posao. Milgrim je pogledao ulicu u kojoj su bili parkirani. Peterokatna edvardijanska zdanja od cigle s duanima, premazana nesreom cracka ili heroina. Kvocijent sjebanosti je nebu pod oblacima u ovom dijelu grada. Ali to eli kupiti? Drogu, rekao je Brown. Drogu, ponovio je Milgrim. Ima tri stotice i novanik bez dokumenata. Ako te poberu, ja te ne poznajem. Ako te poberu, zaboravi putovnicu s kojom si doao, kako si doao, mene, sve. Daj im svoje pravo ime. Ja u te na kraju izvui, ali ako me pokua zajebati, ostavit u te tamo. A ako uspije nagovoriti tipa da obavi posao u nekoj javnoj garai, to je veliki plus. Ja jo nikad nisam bio ovdje, rekao je Milgrim. Ne znam ak ni je li ovo dobra ulica. Ti to ozbiljno? Pa vidi je. Znam, rekao je Milgrim, ali neki lokalac bi znao to se zbiva ovaj tjedan. Danas. Je li ovo pravo mjesto za kupovinu, ili se zbog policije ba nedavno preselilo tri bloka junije? Takve stvari. Ti izgleda, rekao je Brown, kao narki. Uspjet e. Ne znaju me. Mogli bi pomisliti da sam dounik. Van, naredio je Brown. Milgrim je izaao s inozemnom gotovinom presavijenom u aci. Pogledao je niz ulicu. Izlozi svih duana bili su prekriveni daskama. Ploe

od iverice oblijepljene od kie izguvanim fotokopiranim najavama filmova i koncerata. Zakljuio je da bi mu bilo najbolje ponaati se kao da kupuje vlastite omiljene lijekove. Time bi odmah dobio na autentinosti, pomislio je, s obzirom na to da tono zna to da trai, kao i to da su mjerne jedinice tablete. Na taj nain, uspije li uistinu neto kupiti, moglo bi se ak ispostaviti da je to vrijedno zadrati. Dan se odjednom uinio vedrijim, a ova strana, ali neobino poznata ulica, zanimljivijom. Dopustivi si da gotovo sasvim zaboravi na Browna, krenuo je u etnju pun nove energije. Jedan sat i etrdeset minuta kasnije, poto su mu ponudili tri razliite nijanse heroina, kokaina, cracka, metamfetamina, Percodana 42 i vrhova marihuane, naao se kako dogovara transakciju za trideset Valiuma od 10 mg za petaka po komadu. Pojma nije imao hoe li oni biti pravi, ni postoje li uope, ali zato je imao struno miljenje da se od njega, kao oiglednog turista, trai da plati najmanje dvostruko vie od trenutane cijene. Odvojivi sto pedeset koje je prodava zahtijevao, uspio je ugurati drugu polovicu novca u vrh lijeve arape. Takve je stvari inio automatski kad bi kupovao drogu i vie se nije sjeao nikakvog osobitog dogaaja koji ga je bio naveo na primjenu te strategije. Skink, tako se barem nazvao u svrhu obavljanja ove transakcije, je bio bijelac, moda u tridesetim godinama, sa zakrljalim ostacima skejterskih modnih obiljeja i zamrenom tetovaom visoko du cijelog vrata, za koju je Milgrim pretpostavio da skriva neke ranije i vjerojatno nesretne izbore ikonografije. Kamuflaa, moda, nekog uratka iz zatvora. Vidljive tetovae po vratu i licu dobro dou, pomislio je Milgrim, da nagovijeste kako ovjek vjerojatno nije drot, no zatvorski izgled imao je druge, manje ugodne prizvuke. U pogledu lanih imena, Skink isto tako nije ulijevalo osobito povjerenje. Milgrim nije bio sasvim siguran to je to; nekakav reptil ili vodozemac, mislio je. Skink se izgledom definitivno nije doimao kao najpouzdaniji trgovac na kojeg je Milgrim naletio u svojoj etnji ovom ulicom punom raznovrsne ponude, no bio je jedini, do sada, koji je pozitivno odgovorio na Milgrimovo traenje Valiuma. Mada ga nije, rekao je, imao kod sebe. Tako rijetko ga imaju, pomislio je Milgrim, no kimnuo je s razumijevanjem, pokazujui da se slae sa svim Skinkovim uvjetima, kakvi god bili. Dalje ovom ulicom, rekao je Skink, nateui rinicu na vanjskom

kraju svoje desne obrve. Milgrima su one oduvijek uznemiravale. inilo se da su sklonije infekciji od stvari probodenih kroz druge, centralnije, tradicionalnije dijelove lica. Milgrim je vjerovao u evoluciju i znao je da je evolucija izrazito sklona obostranoj simetriji. Asimetrini pojedinci obino su bili manje konkurentni, u veini vrsta. Premda nije imao namjeru to pripomenuti Skinku. Tu unutra, rekao je Skink, pompozno postrance zakoraivi u jedan ulaz. Otvorio je vrata s aluminijskim okvirom ije je izvorno staklo bilo zamijenjeno ivericom. Mrano je, usprotivio se Milgrim kad ga je Skink zgrabio za ramena i povukao ga u gusti amonijani smrad urina. Skink ga je gurnuo, snano, i pao je na lea na neto to su isuvie oigledno bile stepenice, a bolni udarac dodatno se zakomplicirao glasnim meteom kotrljanja prevrnutih boca. Skuliraj se, brzo mu je savjetovao Milgrim u iznenadnoj tami jer je Skink zatvorio vrata iza sebe. Novac je tvoj. Evo. Tada je Brown uletio kroz vrata, u kratkom prodoru suneve svjetlosti. Milgrim je osjetio, vie nego vidio, kako je Brown podignuo Skinka cijelim tijelom uvis i zabio ga s glavom prema naprijed u stepenice, izmeu Milgrimovih nogu. Jo nekoliko praznih boca otkotrljalo se niz stepenice. Neugodno jarki snop svjetlosti, poznat iz IO-ove sobe u blizini ulice Lafayette, kliniki je ispitao zguvanog Skinka. Brown se sagnuo, preao jednom rukom preko Skinkovih kria, a onda ga je, uz gunanje od napora, objema rukama prevrnuo. Milgrim je gledao kako Brown rukom pod snopom svjetlosti otkopava zatvara Skinkovih irokih hlaa. Glock, rekao je Brown, promuklo, upajui, kao u kakvom odvratno vulgarnom maioniarskom triku, veliki pitolj iz Skinkovih otvorenih hlaa. Onda su opet izali na ulicu, svjetlost sunca sad je bila nadrealna. Krenuli su natrag prema Taurusu. Glock, ponovio je Brown, zadovoljno. Milgrim se tada sjetio, na svoje olakanje, da je to marka oruja.

65.

EAST VAN HALEN

OTVORILA JE SVOJ POWERBOOK NA ANKU BIGENDOVE kriptokuhinje, posve sigurna da e nai neku Wi-fi vezu. Nijedna od njenih pouzdanih mrea nije bila raspoloiva, obavijestio ju je, no bi li se eljela spojiti na BAntVancl? Od fraze pouzdana mrea naas se poeljela rasplakati. Osjeala se kao da nema nijednu. Bigend, vidjela je sabravi se, nije aktivirao zatitu. Nije bila potrebna lozinka. Ali on ima Ollieja, sjetila se, koji moe pijunirati stotine tuih beinih mrea odjednom, pa moda sve to doe na svoje. Spojila se na BAntVancl i provjerila svoj e-mail. Nita. ak ni spam. Zazvonio joj je telefon u torbici. Jo je bio spojen na scrambler. Kako bi to radilo kad bi je zvao netko drugi, a ne Bigend? Javila se. Halo? Samo provjeravam, rekao je Bigend i odjednom mu nije htjela priati o Sari. Bila je to reakcija na dojam koji ju je iznenada obuzeo, o njegovoj sveprisutnosti, ako jo ne stvarne, onda potencijalne. Kad jednom ue u neiji ivot, onda u njemu i ostaje, i to na nain na koji to ne bi mogla nijedna obina osoba, obian ef. Kad ga jednom prihvati, nakon odreene toke uvijek e postojati mogunost da e je nazvati kako bi rekao Samo provjeravam prije nego to ona uope dospije upitati tko zove. eli li to? Moe li si priutiti da ne eli? Jo nita, rekla je, pitajui se je li Ollie ve nekako prenio njihov razgovor za rukom u Los Angeles. Njukam po Odileinim umjetnikim krugovima ovdje. Ima ih puno, dodue, a ne smijem to izvesti previe oigledno. Nikad se ne zna tko bi mu mogao javiti da sam ovdje i da ga traim. Mislim da je on tamo, rekao je Bigend, i mislim da ste ti i Odile trenutano naa najbolja nada, to se tie njegova pronalaenja. Tiho je kimnula glavom. Ovo je velika zemlja, rekla je. Zato se on ne bi uputio nekamo gdje su manji izgledi da e ga netko nai? Vancouver je luka, rekao je Bigend. Inozemna kontejnerska luka. Naa gusarska krinja. On je tamo kako bi nadzirao istovar, premda ne za

raun otpremnika. Uslijedila je posve tiha digitalna stanka. elim ti dati pristup na darknet koji upravo gradimo za nas. to je to? U biti, privatni internet. Nevidljiv svima koji nisu lanovi. Telefoni sa scramblerima trenutano slue samo kao uzice oko naih prstiju, kako bi nas podsjeale na fundamentalni nedostatak privatnosti. Ollie radi na tome. Netko je doao, rekla je. Moram ii. Prekinula je vezu. Ostavivi PowerBook otvoren na anku, s njegovim naljepnicama obloenim poklopcem kao najarenijom stvari na vidiku, osim pogleda, otila je gore, skinula se i dugo se tuirala. Odile se odluila za drijemanje poslije ruka. Osuila je kosu i odjenula se, ula ponovno u traperice, tenisice. Naavi figuricu plavog mrava u svojoj odjei, osvrnula se u potrazi za nekim postoljem za nju. Odabrala je izboinu u visini glave, od betona glatkog poput pudera, i postavila mrava na nju poput ikone. Davala je izboini pomalo smijean izgled. Savreno. Naletjela je na svoju putovnicu dok je slagala stvari i ubacila je u Barneysovu torbu. Obukla je tamnu pamunu jaknu, uzela torbicu i sila u kripto-kuhinju, gdje je zatvorila PowerBook i napisala Odile poruku na poleini rauna za Visa karticu, ostavivi je na anku: Vraam se kasnije. Hollis. Pronala je Phaeton ondje gdje ga je ostavila, uvaila Olliejev savjet da upamti koliko je irok, malo poradila na karti iz pretinca za rukavice, izbjegla ukljuivanje GPS ekrana (govorio je, kad biste mu dopustili) i odvezla se u kasno poslijepodnevno sunce, osjeajui se prilino sigurnom u to da e uspjeti pronai Bobbyjev stan, ali nimalo sigurnom da e znati to uiniti kad ga nae. Nije ivio tako daleko odavde, ako je suditi prema karti. Prometna pica. Nakon nekoliko poteza s ciljem dospijevanja u smjer istoka, preko centra, prepustila se toku, takvom kakav je bio. Napredujui vie ili manje ustrajno prema istoku, meu ljudima za koje je pretpostavila da su komjuteri koji putuju kui prema istonim gradskim satelitima, uvidjela je da Bobbyjev stan po svoj prilici i nije tako blizu, barem ne psihogeografski. Bigendovo etano vlasnitvo na vrhu tornja obloenog mnogim nijansama zelenog stakla, na mjestu za koje je njena karta tvrdila

da se zove False Creek, bilo je vrhunsko dvadeset prvo stoljee. Ovdje se pribliavala ostacima zone lake industrije. Tu se nekad gradilo na eljeznikom zemljitu, onda kad je zemlje bilo vika. Mjesto nije bilo toliko razliito od onoga gdje je Bobby unajmljivao prostor na Romaineu, ali ovo je bilo naikano, tu i tamo, velikim komadima posve nove metropolitanske infrastrukture, koja se veinom, inilo se, jo gradila. Kad je najzad skrenula lijevo u iroku ulicu smjera sjever-jug, koja se zvala Clark, otmjeni infra-dijelovi ostali su iza nje i nala se meu pohabanijom, tronijom arhitekturom, dobar dio koje se sastojao od poprenih drvenih dasaka. Automehaniarske radionice bez franize. Mali proizvoai restoranskog namjetaja. Renoviranje kromiranih stolaca. Ondje gdje je pretpostavila da se nalazi kraj te iroke ulice, objeen na pozadinu od udaljenih planina kao da se uzdizao jedan stvarno opako dobar sovjetski konstruktivistiki projekt, moda sa svrhom zakanjelog odavanja poasti kakvom arhitektu koji si je zaradio jednosmjernu za gulag. Golemi ludi krakovi naranasto obojenog elika, nakoeni u svim smjerovima, pod svim kutovima. No to je to dovraga bilo? Bigendova luka, pogodila je. A Bobby je tako blizu nje. Skrenula je desno kad je opazila Bobbyjevu ulicu. Slagala je Bigendu, priznala si je sada, i to ju je muilo. Rekla mu je da e raditi s njim samo ako joj on ne bude uskraivao informacije, ni lagao, a sad je ona upravo to uinila njemu. Nije joj bilo drago zbog toga. Simetrija je bila malo previe oigledna. Uzdahnula je. Vozila je do kraja bloka, opet skrenula desno i parkirala iza hrom proaranog kontejnera za smee na kojoj je razlivenom crnom bojom iz rasprivaa netko napisao EAST VAN HALEN. Izvadila je telefon i Bigendov scrambler iz torbice, uzdahnula i nazvala ga. Javio se odmah. Da? Odile je pronala njegovu sestru. Vrlo dobro. Odlino. I? Ja sam sad blizu stana koji on ima ovdje. Njegova sestra nam je rekla gdje je to. Ona misli da e on biti tu. Nije smatrala potrebnim rei mu da je to znala i kad se zadnji put ula s njim. Podmirila je dug. Zbog toga si jedan blok istono od Clark Drivea? upitao je. Sranje, rekla je.

Ovo pokazuje samo nazive glavnih ulica, rekao je, kao da se ispriava. Ovaj auto ti tono govori gdje se nalazim! To je tvornika opcija, rekao je. Mnogo Phaetona se radi za korporacijske vozne parkove na Bliskom istoku. To je tamo standardna mjera osiguranja. Nego, zato ti je ona to rekla? Zna li zato? Zapravo, zato to joj ga je pun kufer. Nije ugodan brat. Upravo sam vidjela tvoju luku, prije jedne minute. Tu je dolje, na kraju ove ulice. Da, rekao je on, praktino. to e uiniti? Ne znam, rekla je. Malo razgledati uokolo. eli li da ti poaljem Ollieja? Ne. Ne vjerujem da u se dugo zadrati. Ako do veeras ne budem vidio da se ovaj auto vraa u stan i ako se ne budemo uli, poslat u Ollieja. . Poteno. Prekinula je vezu. Ostala je sjediti, gledajui u kontejner s natpisom East Van Halen. Iza nje, na udaljenosti od duljine nekoliko automobila, nalazio se ulaz u jednu uliicu. Uliicu koja bi mogla voditi, pretpostavljala je, do nekakvog stranjeg ulaza u Bobbyjevu zgradu, ma koja od ovih to bila. Izala je, aktiviravi Phaetonov alarmni sustav. uvaj svoje kriptoluksuzno dupe, rekla mu je. Vratit u se.

66.

PINGANJE
TITO JE SJEDIO NA ELINOM TRONOCU POPRSKANOM MRLJAMA BOJE i gledao u prljavi krovni prozor od icom ojaanog stakla. Golubovi su neprestano slijetali na njegov vrh, i uzlijetali, uz lepetanje krila za koje je sumnjao da ga ostali uju. Garreth i starac razgovarali su s ovjekom koji ih je ovdje bio doekao, u tom mranom prostoru na treem katu u gradu i dravi na koje Tito jedva da je ikada prije i pomislio. Brod koji je doao po njih bio je bijel; dugaak, nizak, vrlo brz. Voza broda imao je velike naoale za sunce i usku najlonsku jaknu s kapuljaom, i nije prozborio ni jednu rije. Tito je promatrao kako se otok i njegova pista smanjuju i najzad nestaju, mada je to dugo trajalo. Nakon nekoliko promjena smjera pribliili su se drugom otoku. Litice od mekane, vjetrom nagriene stijene. Nekoliko malenih osamljenih kua, okrenutih prema moru. Pratili su liniju obale do drvenog mola koji je strao iz vieg pristanita pouzdanijeg izgleda. Pomogao je Garrethu da istovari crnu plastinu Pelicanovu kutiju iz broda. Bila je preteka da bi se mogla podii za svoje plastine drke, rekao je Garreth; mogle bi puknuti pod teinom. Voza bijelog broda, ne rekavi nita, brzo je isplovio, u smjeru drugaijem od onog iz kojeg je doao. Tito je uo kako laje pas. Neki ovjek priao je ogradi visokog pristanita i mahnuo im. Garreth je mahnuo njemu. Stranac se okrenuo i otiao. Starac je pogledao na svoj sat, a zatim u nebo. Tito je zauo hidroavion prije nego, to ga je ugledao kako stie, tek nekoliko metara iznad vode. Ne govori nita, rekao mu je Garreth kad se propeler aviona zaustavio, a avion preplovio zadnjih nekoliko metara do mola. Kako ste, gospodo? upitao je pilot, mukarac s brkovima, silazei na najblii ponton dok je Garreth drao avion za jedno krilo. Vrlo dobro, rekao je starac, ali bojim se da smo preteki. Pokazao

je Pelicana. Mineralni uzorci. Geolog? Umirovljen, odvratio je starac nasmijeeno, ali ini se da jo uvijek navlaim kamenje. To ne bi trebao biti problem. Pilot je otvorio jedan zaklopac u boku aviona, koji nimalo nije sliio Cessni. Imao je samo jedan propeler i izgledao je kao da je napravljen za teak rad. Tito je promatrao Garretha i pilota kako se hrvaju s Pelicanovom kutijom, podiui je s doka u prostor iza zaklopca. Vidio je kako starac otpuhuje zrak izmeu skupljenih usnica, s olakanjem, kad su je ubacili u avion ne ispustivi je. Koliko e to trajati? upitao je starac pilota. Cijelih dvadeset minuta, rekao je pilot. Da vam pozovem taksi? Ne, hvala, rekao je starac, penjui se u avion. Imamo svoj prijevoz. Sletjeli su na rijeku u blizini veoma velikog aerodroma, gdje je Tito, jo uvijek zapanjen planinama koje je vidio u daljini, pomogao Garrethu odgurati Pelicanovu kutiju i ostalih nekoliko komada njihove prtljage na kolicima uzbrdo dugakom rampom od eline mree. Tito je sjeo na rub kolica, gledajui prema rijeci, gdje je drugi hidroavion uzimao zalet za polijetanje na poslijepodnevnom suncu. ljunak je krkao kad su se Garreth i starac dovezli u bijelom kombiju. Tito je pomogao Garrethu utovariti kutiju i ostale torbe u njega. U kombiju su bila samo dva sjedala, a odostraga nije bilo bonih prozora. Tito se smjestio na Pelicanovu kutiju. Starac se osvrnuo. Nemoj sjediti na tome, rekao je. To nije dobro za tvoje potomke. Tito se odmaknuo od kutije i upotrijebio vlastitu torbu kao jastuk. Nakon toga, dok su se vozili gradom, nije vidio gotovo nita. Djelie zgrada, kroz vjetrobran i stranje prozore. Sve dok nisu stigli ovamo, kad je Garreth otvorio stranja vrata kombija u samo djelomino asfaltiranoj uliici, gdje su udne zelene paprati rasle iz raskomadanog asfalta i iskrzanih zidova na obje strane. Pomogao je Garrethu da odnese Pelicanovu kutiju uz dva niza tronih drvenih stepenica i u ovu dugaku natrpanu prostoriju. U kojoj ih je taj neobian ovjek, onaj kojeg su zvali Bobby, ekao. Tita je bolest njegove majke, koja je poela u Sunset Parku, gdje su otili ivjeti s Antuliom nakon napada na nebodere, uinila vrlo tjeskobnim u

blizini ljudi koji su se ponaali na odreene naine. Hodao je amo-tamo, taj Bobby, i puio, i gotovo neprestano govorio. Garreth i starac su sluali, sluali i pogledavali jedan drugoga. Bobby je rekao da to nije dobro, to to on ovo radi od kue. Nije bilo dobro to je tu, u svom rodnom gradu, i to to radi ovdje, ali pogotovo nije bilo dobro to je tu, u vlastitom stanu, i to to radi ovdje, s kutijom samo nekoliko blokova dalje. Tito je pogledao Pelicanovu kutiju. Je li to bila kutija na koju je Bobby mislio? Ali znali ste to, mirno je rekao starac. Znali ste da e to biti ovdje, ako doe ovamo. Pingali su je ve triput, rekao je Bobby. To odskae od uzorka. Mislim da su ovdje i da je pingaju odavde, i mislim da je pingaju dok se voze uokolo, pokuavajui dobiti sliku. Mislim da su toliko blizu. Previe blizu. Bacio je cigaretu, zgazio je cipelom i obrisao dlanove o prljave bijele traperice. to znai pingali, upitao se Tito. Ali, Bobby, tiho je rekao starac, nisi nam rekao gdje je tono. Gdje je? Je li istovarena? Moramo to znati. Bobby je pripaljivao drugu cigaretu. Ondje je gdje ste i htjeli da bude. Tono tamo gdje ste je htjeli. Pokazat u vam. Otiao je prema dugakim stolovima, a starac i Garreth su ga slijedili. Bobby je zabrinuto tipkao po tipkovnici. Tono tu. to znai da oni nemaju nikoga iznutra, inae bi je umijeali dublje u pil. Ali vi imate, je li? Bobby je zakiljio kroz dim. To nije vaa briga, Bobby, rekao je starac jo ljubaznije. Obavili ste dugaak i vrlo zahtjevan posao, ali sad mu se blii kraj. Garreth je donio vau zadnju ratu, kao to smo se dogovorili. Tito je promatrao stareve ruke, iz nekog se razloga prisjetivi kako je upotrijebio onaj tap na Union Squareu. Garreth je uzeo pager sa svog pojasa i pogledao u njega. Isporuka. Vraam se za pet minuta. Pogledao je starca. Dobro ste? Naravno. Bobby je zastenjao. Tito se lecnuo, prisjetivi se svoje majke. Nisam spreman za ovo, rekao je Bobby. Bobby, rekao je starac, ni za to ne trebate biti spremni. Stvarno

nemate nikakvog drugog posla osim da nam nadzirete tu kutiju. Nema potrebe da izlazite odavde veeras. Ili sljedea tri mjeseca, kad smo ve kod toga. Mi emo ubrzo otii za svojim poslom, a vi ete ostati ovdje. S vaom konanom isplatom. Unaprijed. Prema dogovoru. Iznimno ste daroviti, obavili ste udesan posao i uskoro ete uvidjeti da se moete opustiti. Ja ne znam tko su oni, rekao je Bobby, i ne elim znati. Ne elim znati to imaju u toj kutiji. Ne znate. Ne znate ni jedno ni drugo. Bojim se, rekao je Bobby, a Tito je uo svoju majku, nakon napadaja. Oni nemaju pojma tko ste vi, rekao je starac. Nemaju pojma tko smo mi. Moja je namjera da to i ostane tako. Tito je zauo Garretha i jo nekoga kako se vraaju penjui se stepenicama. Na vrhu stepenica pojavila se neka ena, s Garrethom iza sebe. U trapericama i tamnoj jakni. to ona radi ovdje? Bobby je otresao kosu s uasnutih oiju. to je ovo? Da, rekao je starac bezizraajno. Garreth, to je ovo? Ja sam Hollis Henry, rekla je ena. Upoznala sam Bobbyja u Los Angelesu. Bila je u uliici, rekao je Garreth, a Tito je sad vidio da dri dugaki pravokutni koveg sa samo jednom drkom. Ona ne bi trebala biti ovdje, rekao je Bobby glasom kao da e se rasplakati. Ali vi je znate, Bobby? upitao je starac. Iz Los Angelesa? udno je to, to znam i ja, rekao je Garreth. Ali nismo se nikad upoznali. To je Hollis Henry, iz Policijskog sata. Starac je podignuo obrve. Policijski sat? Jako sam ih volio u srednjoj koli. Bend. Slegnuo je ramenima kao da se ispriava, no teina dugakog kovega zadrala je jedno rame dolje. I naao si je, sada, u uliici? Da, rekao je Garreth i odjednom se nasmijeio. Je li mi neto promaklo, Garreth? upitao je starac. Dobro da nije Morrissey, 43 rekao je Garreth. Starac se namrtio, pa pogledao enu preko svojih naoala. I vi ste doli u posjet Bobbyju?

Sad sam novinarka, rekla je. Piem za Node. Starac je uzdahnuo. Nije mi poznat, bojim se. Belgijski. Ali vidim da sam uzrujala Bobbyja. ao mi je, Bobby. Idem ja sad. Mislim da to uope nije dobra zamisao, rekao je starac.

67.

RATNA VONJA
MILGRIM JE SJEDIO PORED BROWNA NA JEDNOJ OD DVIJE KLUPE u vrlo malenom parku, ispod golih grana drvoreda mladih javora. Pred njim se nalazilo petnaest metara nisko pokoene trave, zelena iana ograda visoka dva metra, kratka strma nizbrdica obrasla bodljikavim grmljem, iroka ljunana staza umrljana crvenilom hre du etiri tranice, asfaltirana cesta i velika hrpa onakvih metalnih kutija kakve je vidio na onom brodu u luci. Gledao je kako aerodinamini, metalik-plavi kamion s prikolicom brzo prolazi pored njih, cestom, vukui dugaku, hrom proaranu sivu kutiju koja je oigledno na sebi imala kotae. Iza hrpe kutija bile su planine. Iznad njih, oblak. Milgrima je obuzimala nelagoda od tih planina. Nisu izgledale kao da bi mogle biti prave. Bile su prevelike, preblizu. Sa snjenim vrhovima. Kao onaj logo na poetku filma. Pogledao je nadesno, usredotoivi se umjesto njih na veliki, gotovo bezlini brijeg od betona, bez prozora, visok nekih pet katova. S njegove prednje strane, velikim jednostavnim sanserif fontom, utisnutim u beton izmeu masivnih izlivenih stupova, pisalo je BC ICE & COLD STO RAGE LTD RAGE. 44 Bacio je pogled na ekran Brownova laptopa koji je marljivo pomicao sliku kako su se satelitske snimke ove luke uveavale i smanjivale; izmjenjivale, zadobivale ute reetke. Bavili su se ratnom vonjom, kako je to Brown nazvao, jo otkako su zaplijenili Skinkov Glock. To je znailo voziti se uokolo s Brownovim armiranim laptopom otvorenim na Milgrimovu krilu, kako bi ovaj najavljivao beine mree dok prolaze kroz njih. Laptop je to inio bezizraajnim, suzdranim, neobino aseksualnim glasom koji je Milgrim nalazio izrazito odvratnim. Milgrim nije imao pojma o tomu da ljudi imaju te mree u svojim kuama i stanovima, sam njihov broj bio je nevjerojatan, kao ni o tomu da se one prostiru toliko daleko izvan stvarnog posjeda njihovih vlasnika. Neki ljudi su ih nazvali po sebi, druge bi se zvale jednostavno standard ili mrea, a neke su dobivale imena poput Crni etelac ili Kova sudbine. Milgrimov posao sastojao se od toga da

promatra prozor na ekranu koji pokazuje je li neka mrea zatiena ili nije. Ako bi neka mrea bila nezatiena i ako bi imala snaan signal, Brown bi parkirao i spojio se na internet pomou svog raunala. Kad bi to uinio, pojavile bi se satelitske slike luke u boji. Brown ih je mogao zumirati, to je Milgrimu omoguavalo da gleda krovove pojedinanih zgrada, pa ak i pravokutnike pojedinih kutija. Isprva je Milgrimu to bilo donekle zanimljivo, ali sada, nakon tri sata toga, bio je spreman da Brown pronae to to trai i odveze ga natrag u Best Western. Ova klupa bila je bolja od sjedenja u autu, dodue, a inilo se da Brown ima vrstu vezu iz nekog stana (CyndiNet) u obukanoj trokatnici iza njih, iji su smei elini balkoni bili pretrpani rotiljima, plastinim stolcima i biciklima. No Milgrima je sad zaboljela stranjica. Ustao je i protrljao je. Brown je bio udubljen u to god bilo to to je radio. Milgrim je krenuo naprijed, preko grube niske trave, oekujui da e biti zaustavljen. Nikakva zapovijed nije stigla. Kad je dospio do zelene ograde, pogledao je kroz nju, nalijevo, i otkrio pravokutnu naranastu dizel lokomotivu, tupa nosa obojena jasnim crnobijelim dijagonalama. Stajala je nepokretno na bliim tranicama, pored pravokutnog bijelog znaka, oigledno namijenjenog tomu da ga itaju pomonici vlakovoa, na kojem je pisalo HEATLEY. Na utom trokutu malo ispod njega, SMANJITE BRZINU. Proitao je imena na pojedinim kutijama u hrpama: HANJIN, COSCO, TEX, K LINE, MAERSK SEALAND. Iza njih, dalje unutar luke, nalazile su se visoke zgrade nepoznate namjene i krakovi onih istih naranastih dizalica koje je ranije vidio iz crnog Zodiaca. Pogledao je natrag u Browna, zgrbljenog nad svojim malim ekranom, izgubljenog za ovaj svijet. Mogao bih pobjei, rekao je Milgrim tiho, samome sebi. Tada je dotaknuo elinu zelenu horizontalu na vrhu ograde, okrenuo se i otiao natrag do klupe. Nedostajao mu je njegov kaput.

68.

TRENUTANA ODLUKA
HOLLIS JE POMISLILA DA POMALO SLII WILLIAMU BURROUGHSU, ali bez one boemske dubine (ili moda metadona). Kao netko tko bi dobio poziv za lov na prepelice s potpredsjednikom, premda odve oprezan da ga ustrijele. Tanki elini okviri naoala. Uredno podiani ostaci kose. Ozbiljno dobar tamni kaput. Sjedili su jedan nasuprot drugome u tronim metalnim stolcima koji su neko moda sluili u kakvoj crkvenoj dvorani. Njegove noge su bile prekriene. Nosio je cipele koje su je podsjeale na stare francuske sveenike na biciklima. Crne oksfordice s pojaanim prstima, ulatene do mat sjaja, ali s debelim potplatom od crne gume. Gospoice Henry, poeo je pa zatim zastao, a njegov ju je glas podsjetio na jednog slubenika amerikog konzulata kojeg je upoznala na Gibraltaru, kad je imala sedamnaest godina i kad su joj ukrali putovnicu. Oprostite. Niste udani? Nisam. Gospoice Henry, nalazimo se u nezgodnoj situaciji. Gospodine...? ao mi je, rekao je, ali ne mogu vam rei svoje ime. Moj prijatelj mi kae da ste glazbenica. Je li to tono? Da. A vi mi kaete da ste takoer i novinarka, na zadatku za neki britanski asopis. Jedna siva obrva izdigla se iznad luka od poliranog elika. Node. Sa sjeditem u Londonu. I stupili ste u kontakt s Bobbyjem u Los Angelesu u vezi vaeg lanka? Tako je. Iako ne mogu rei da je njemu bilo drago to sam to uinila. Bacila je pogled na Bobbyja, koji je zgrbljeno sjedio na prljavom podu, obgrlivi koljena, oiju skrivenih pod ikama. S jo jednog od takvih stolaca, tamnokosi djeak zanimljivo neodreene rase promatrao je Bobbyja s neime to joj je izgledalo kao kombinacija fascinacije i nelagode. Drugi mukarac, onaj koji ju je otkrio u uliici, i koji ju je vrlo

ljubazno, ali odluno, pozvao gore, sad je otvorio dugaki sivi koveg koji mu je dao mukarac s kojim ga je potajice gledala kako se nalazi u uliici. No ne dovoljno potajice. Koveg je sad stajao s podignutim poklopcem na jednom od dugakih stolova, ali sa svog mjesta nije mogla vidjeti to se u njemu nalazilo. ao mi je to sam dola ovamo, rekla je. On izgleda uasno. Bobby je pod stresom, rekao je starac. Posao. Lokalizirana umjetnost? Bobby je radio za mene, pomagao mi je u jednom projektu. Blii mu se kraj. Stres koji Bobby osjea ima veze s time. Stigli ste u vrlo nezgodan as, gospoice Henry. Hollis. Ne moemo vas pustiti da odete, Hollis, dok ne zavrimo s onime to smo doli uiniti. Zaustila je neto rei, no onda je zatvorila usta. Mi nismo kriminalci, Hollis. Oprostite, ali ako niste kriminalci, ili policija, ne vidim razloga zato ne smijem otii kad poelim. Tono. injenica jest da mi ovdje imamo namjeru poiniti odreeni broj kaznenih djela, kako prema kanadskom, tako i prema amerikom zakonu. Na koji to onda tono nain niste kriminalci? Ne u uobiajenom smislu, rekao je. Naa motivacija nesumnjivo je nestandardna, a ono to namjeravamo uiniti, koliko ja znam, jo nitko nikad prije nije pokuao. Uvjeravam vas, meutim, da ne predviamo da emo ikoga ubiti i da se nadamo da nikome neemo fiziki nauditi. Predviati, u tom kontekstu, ba i nije jako umirujue. I pretpostavljam da mi ne elite rei to smjerate. Namjeravamo otetiti odreenu imovinu i njezin sadraj. Uspijemo li u potpunosti - ovdje se nakratko nasmijeio - oteenje se nee ni primijetiti. Na poetku. Imate li neki optimalni razlog, koji elite da ja pretpostavim, zato mi ovo govorite? Pa da moda jednostavno skratimo. Da utedimo vrijeme. Inae ne vidim nikakav razlog zato biste mi uope ita rekli. On se namrtio. Rastavio prekriene noge. S crnim sveenikim cipelama na podu, zaljuljao se nekoliko centimetara unatrag na stranjim nogama stolca. Da moj pomonik nije bio toliko apsolutno siguran u va

identitet, gospoice Henry, stvari bi bile vrlo razliite. Niste odgovorili na moje pitanje. Priekajte. Postoji javna povijest i postoji tajna povijest. Ja vam predlaem da postanete sudionik tajne povijesti. Ne zato to ste novinarka, zapravo, nego zato to ste, u odreenoj mjeri, slavna osoba. Vi mi elite povjeriti svoje tajne zato to sam nekad bila pjevaica u bendu? Da, rekao je on, mada u biti ne zato to ste nekad bili pjevaica u bendu. Nego zato to ste, zbog toga to ste bili popularna pjevaica... Nikad ba toliko popularna. Vi ve inite dio povijesti, ma koliko malenim ga elite zamiljati. Upravo sam provjerio broj rezultata o vama na Googleu i proitao sam lanak o vama na Wikipediji. Pozivajui vas da svjedoite onome to namjeravamo uiniti, upotrijebit u vas, u stvari, kao neku vrstu vremenske kapsule. Postat ete cigla u kaminu iza koje u ostaviti svoju priu, premda e to biti vaa pria, o onome to mi ovdje radimo. Pogledala ga je. Najstranije je to to mislim da ste ozbiljni. I jesam. Ali elim da shvatite cijenu, prije nego to pristanete. Tko kae da pristajem? Ako ste svjedok povijesti, Hollis, nuno postajete dio onoga emu svjedoite. Smijem li pisati o onome to bih vidjela? Naravno, rekao je, premda slobodnim pristankom na to da nas pratite, u oima zakona vjerojatno postajete suuesnik. Dodue, ozbiljniji problem je u tome to je osoba kojoj se spremamo nauditi mona i to ima mnogo razloga da zataka ono emu ete svjedoiti. Ali to e biti va problem. Ako pristanete poi s nama. A ako ne pristanem? Netko e vas odvesti na jedno drugo mjesto i uvati vas ondje dok ne odemo. To e nam zakomplicirati stvar jer podrazumijeva preseljenje Bobbyja i njegove opreme, budui da vi ve znate za ovo mjesto, ali neka vas to ne brine. Izaberete li tu opciju, neemo vam nauditi ni na koji nain. Zavezat emo vam oi, ali neemo vam nauditi. Mukarac iz uliice, vidjela je, bio je zatvorio dugaki koveg, a tamnokosi djeak mu se pridruio neto dalje uz drugi dugaki stol. Ne razumijem iz kojeg razloga vjerujete da u se drati svojeg dijela dogovora, rekla je. Zato biste vjerovali da neu pozvati policiju im

budem slobodna? Uvjebala me, rekao je, vladina organizacija iji sam bio lan, tako da mogu vrlo brzo procijeniti karaktere. Moj je posao podrazumijevao donoenje presudnih kadrovskih odluka, doslovno trenutanih, u ekstremno tekim uvjetima. Ustao je. Kad sam ve kod toga, rekla je ona, podignuvi pogled prema njemu, zato bih ja vjerovala vama? Vi me neete prevariti, ako se dogovorimo, rekao je, naprosto zato to niste taj tip. Iz istog razloga ete nam vjerovati. Jer nam, zapravo, ve vjerujete. Tada se okrenuo, otiao do ovjeka iz uliice i poeo tiho razgovarati s njim. ula je grebanje po kremenu upaljaa kad je Bobby, na podu, pripalio Marlboro. Gdje e Bobby spavati, upitala se, bez svoje reetke na podu? Tada je uoila, tik ispred stareva stolca, tanku, pranjavo plavu, savreno ravnu liniju, onakvu kakva se radi stolarskom kredom i napetom uzicom. Zatim je ugledala jo jednu, koja je presijecala prvu pod pravim kutom.

69.

MAGNETI
GARRETH JE POVEO TITA DO SUPROTNOG KRAJA DRUGOG STOLA, gdje je deset diskova, ne debljih od novia i promjera oko sedam centimetara, bilo poredano na ploi od svjee iverice. Netko ih je bio poprskao prvo tirkizno plavom bojom, zatim laganim slojem tamnosive i na kraju mat zavrnim slojem. Svaki je disk leao u vlastitoj mrlji od spreja. Tri limenke boje u spreju stajale su poredane na jednom rubu ploe od iverice. Navukavi rukavice od lateksa, Garreth je oprezno podignuo jedan disk, razotkrivi savreni krug nepoprskane iverice ispod njega. Pokazao je Titu njegovu neobojenu stranju stranu, metal svijetle srebrne boje. Rijetki zemni magneti, rekao je, obojeni tako da odgovaraju kutiji to je mogue vie. Pokazao je dvije isprintane fotografije transportnog kontejnera prljavo tirkizne boje. Kad stavi jednoga na plosnatu elinu povrinu, jako ga je teko ukloniti, osim noem ili tankim odvijaem. Imamo ih deset, ali trebat e prekriti najvie devet rupa. Rezervni je za sluaj da ti jedan padne, ali pokuaj to izbjei. Kako da ih nosim? Oni se ili vrsto prilijepe jedan uz drugog, gotovo prejako da bi se mogli razdvojiti, ili se odbijaju jedan od drugog, ovisno o tome na koju stranu su okrenuti. Tako da e imati ovo. Pokazao je pravokutnik od krute crne plastike prekriven srebrnom ljepljivom trakom. Maslinastozeleni padobranski konopac prolazio je kroz dvije rupe na jednom kraju. Ispod trake su mekane plastine omotnice, po jedna za svaki disk. Nosit e ih u trapericama s prednje strane, a zatim ih objesiti oko vrata kad se bude penjao. Vadi ih jednog po jednog kad bude prekrivao devet rupa. Trebali bi potpuno prekriti svako kalanje, kao i zapeatiti rupu. to je kalanje? Kad metak probui obojeni elik, rekao je Garreth, elik se savije prema unutra. Boja nije savitljiva pa se raspadne. Jedan dio ispari. Rezultat je svijetli blistavi elik, vidljiv oko rupe. Sama rupa nije vea od vrha tvog prsta. Upravo kalanje vizualno ukazuje na rupu od metka, pa ga zato moramo prekriti. A elimo to je mogue vru zakrpu, zato to neemo da pokrene nikakve senzore.

I kad ih zatvorim? Morat e sam pronai izlaz. ovjek koji e te uvesti ne moe nam pomoi u tome. Jo jednom emo pogledati karte i satelitske slike. Nemoj se penjati dok zujanje u pono ne prestane. Kad zaepi rupe, izlazi. Kad izae, nazovi nas. Pokupit emo te. Inae, telefon je samo za sluaj nude. Tito je kimnuo. Poznaje li onu enu? upitao je. Nisam je upoznao sve do sada, rekao je Garreth nakon stanke. Vidio sam njene postere u duanima na St. Marks Placeu. Zato je ona tu? Ona zna Bobbyja, rekao je Garreth. Njemu nije drago to je vidi? On malo puca po avovima openito, zar ne? Ali ti i ja se moramo drati nae misije, tono? Da. Dobro. Kad se popne na kutiju, nosit e ovo. Pokazao mu je crnu gas masku u velikoj Ziploc torbi. Ne elimo da udahne neto. Kad se spusti s hrpe, uguraj je negdje gdje je neko vrijeme nee nai. I bez otisaka prstiju, naravno. Kamere? Posvuda. Ali naa kutija je na vrhu hrpe i, ako je sve dobro prolo, nalazi se u slijepoj toki. Ostalo vrijeme nosi kapuljau i nadajmo se najboljem. Ta ena, upitao je Tito, zabrinut jer mu se to uinilo ozbiljnim krenjem protokola, ako ona nije jedna od vas i jo nikad je niste vidjeli, kako onda znate da nije ozvuena? Garreth je pokazao tri crne antene na utoj spravi za ometanje signala koju ga je Tito vidio kako koristi na Union Squareu, malo dalje na stolu. Odavde ne izlazi nikakav signal, rekao je tiho, zar ne?

70.

PHO
BROWN JE ODVEO MILGRIMA U MRAAN, ZAGULJIV VIJETNAMSKI restoran bez ikakvih oznaka na engleskom. Doimao se poput predvorja saune, to je Milgrimu bilo ugodno, no mirisalo je na dezinfekcijsko sredstvo, to mu ba i nije bilo po volji. Izgledao je kao da je tu bilo neto drugo, nekada davno, no Milgrim nije znao rei to bi to moglo biti. Moda kotska ajana. Iverica iz etrdesetih s pokuajem naznaka art deco stila, davno prekrivena mnogim slojevima oguljene bijele boje. Jeli su pho, gledajui kako tanke krike ruiaste govedine postaju sive u plitkoj zdjeli vrue, gotovo bezbojne mesne juhe, iznad klica i rezanaca. Milgrim jo nikad nije vidio Browna da koristi tapie za jelo. Brown je definitivno znao kao smazati zdjelu phoa, i to uredno. Kad je to obavio, otvorio je svoje raunalo na stolu presvuenom crnim ultrapasom. Milgrim nije mogao vidjeti to radi. Pretpostavio je da bi ovdje moglo biti beine mree koja dopire iz jedinog kata iznad njih, ili da Brown moda pregledava materijale koje je prije snimio. Stara gospoa donijela im je nove plastine ae aja koji bi mogao proi pod vruu vodu, da nije bilo neobino kiselog naknadnog okusa. Sedam uveer, a oni su bili jedine muterije. Milgrim se osjeao bolje. Zamolio je Browna jedan Apaurin u parkiu, a Brown je, udubljen u to god bilo to to je radio na laptopu, otkopao jedan dep na svojoj torbi i pruio Milgrimu cijeli neotvoreni paket od etiri komada. Sad je, iza Brownova otvorenog ekrana, Milgrim ieprkao i drugi Apaurin iz njegova mjehuria i progutao ga s vodom s okusom aja. Iz auta je donio svoju knjigu, pretpostavivi da e Brown vjerojatno raditi na laptopu. Sad ju je otvorio. Pronaao je svoje omiljeno poglavlje: Elita amoralnih supermena (2) to ti to stalno ita? upitao je Brown neoekivano, s druge strane ekrana. Elita amoralnih supermena, odvratio je Milgrim, iznenaen time to uje vlastiti glas kako ponavlja naslov poglavlja koji je upravo proitao. Svi vi to mislite, rekao je Brown, panje usmjerene na neto drugo. Liberali.

Milgrim je ekao, no Brown nita vie nije rekao. Milgrim je ponovo poeo itati o begardima i beguinima. Ve je dobrano zaao u kvintiniste kad je Brown opet progovorio. Da, gospodine. Jesam. Milgrim se smrznuo, a zatim shvatio da Brown razgovara na mobitel. Da, gospodine, jesam, ponovio je Brown. Stanka. Da. Jo jedan tajac. Sutra. Tiina. Da, gospodine. Milgrim je uo kako Brown zaklapa svoj telefon. uo je zveket porculana kroz usko stubino okno kue na ulici N. Isti taj gospodin? ovjek s onim crnim autom? Brown je zatraio raun. Milgrim je zatvorio knjigu. Vlaga u zraku prijetila je da e pasti, ali nije padala. Vee kapi padale su s drvea i ica. To je poelo dok su bili u pho sauni, drugaijoj vrsti vlage. Planine su se sakrile iza mutnih presvlaka od oblaka, koje su vidljivi dio neba smanjile na nain koji je Milgrim nalazio smirujuim. Vidi ga? upitao je Brown. Tirkizni. Najvii od ona tri? Milgrim je kiljio kroz austrijski dalekozor koji je Brown koristio u nadzornom kombiju u SoHou. Vrhunska optika, ali nije uspijevao fokusirati. Magla, svjetla, eline kutije sloene poput cigli. Uglati komadi cijevi nalik slagalicama, postolja velikih dizalica, a sve se lagano treslo, preklapajui se, kao ono smee na drugom kraju kaleidoskopa. I onda mu se sve sloilo, jedan tirkizni pravokutnik, najvii u svojoj hrpi. Vidim ga, rekao je. Kakvi su izgledi, rekao je Brown, grubo mu uzevi dalekozor, da ga stave ondje gdje ga moemo vidjeti? Milgrim je zakljuio da je to pitanje najbolje tretirati kao retoriko, pa je odutio. Podignut je s tla, rekao je Brown, pritiui gumom obloeni okular na oko. Visoko je gore. Manja vjerojatnost da e netko prtljati po njemu. Usprkos tim naizgled boljim vijestima, inilo se da je Brown uzdrman prizorom. Stajali su pred svjee obojenom, sivom ianom ogradom od tri i pol metra pored dugake krme skromna izgleda od be cigli, iz koje je rastao, neoekivano, mali smei etverokatni edvardijanski hotel imena Princeton. Milgrim je ve primijetio kako ovdanji barovi kao da opsjedaju te

zakrljale hotele. Ovaj je uz to imao veliku satelitsku antenu koja je djelovala toliko arhaino da je Milgrim lako mogao zamisliti neku mlau osobu koja smatra da je izvorno pripadala zgradi. Iza njih se nalazilo T-raskrije, ulica s drvoredom utjecala je u ulicu na kojoj je stajao Princeton. Ta luka, pomislio je Milgrim, bila je nalik dugakoj, ali neobino uskoj maketi vlaka koja je prianjala uza zidove sobe za razonodu djeda jednog prijatelja. Princetonova ulica bila je rub luke, nedaleko od parkia sa CyndiNetom. Vidi se s ulice, rekao je Brown, a dalekozor je izgledao kao neto to mu izrasta iz oka. Kakvi su izgledi za to? Milgrim nije znao, a i da jest, ne bi nuno rekao Brownu, koji je oevidno bio vrlo tjeskoban i nesretan zbog toga. No ohrabren drugim Apaurinom, pokuao je promijeniti temu: IO-ova obitelj, u New Yorku? to s njima? Vie si ne alju poruke na volapuku, zar ne? Nije ti trebao nikakav prijevod. Ne alju si poruke ni na emu, koliko mi znamo. Ne telefoniraju. Ne alju e-mailove. Ne isputaju ni glasa. Toka. Milgrim je pomislio na hvata signala koji je Brown rabio da zaobie IO-ovu naviku neprestana mijenjanja telefona i brojeva. Sjetio se vlastita prijedloga Brownu da to odradi NSA, pomou onog Echelona ili ega ve. To to je Brown upravo rekao nagnalo ga je da se upita, sada, ini li to ve netko upravo u ovom trenutku. Ulazi u auto, rekao je Brown, okrenuvi se prema parkiranom Taurusu. Ne treba mi da razmilja, ne veeras.

71.

TEKO JE BITI TAKAV

TO ZNATE O PRANJU NOVCA, HOLLIS? UPITAO JE STARAC, dodajui joj okruglu zdjelu od aluminijske folije punu graka i svjeeg tofua. Njih etvoro objedovalo je indijski obrok na jednom kraju drugog dugakog stola. Naruili su dostavu, to je, pretpostavljala je Hollis, bilo ono to ljudi rade ako smiljaju to god ovi ovdje smiljali i ne ele izlaziti. Bobby, koji nije volio indijsku hranu i koji nije htio sjediti s njima, snaao se s velikom pizzom samo sa sirom, koja je morala biti dostavljena zasebno. Dileri droge, rekla je, prebacujui plastinom viljukom graak na bijeli papirnati tanjur, zavre s hrpama gotovine. Netko mi je rekao da veliki igrai odbacuju novanice od pet i jednog dolara, prevelika su gnjavaa. Inchmale je volio neprovjerene injenice koje se odnose na sve vrste nedoputenog ponaanja. Ali teko je kupiti bilo to osobito znaajno kamionom gotovine, a banke vam doputaju uplate samo do odreenog iznosa, tako da tip s vreama novca mora prihvatiti jako velik rabat od nekoga tko mu taj novac moe vratiti u optjecaj. Starac se posluio riom sa arenim mrvicama i komadiima piletine u sosu svijetlo krem boje. Dovoljno velik iznos gotovine na kraju predstavlja negativnu imovinu. to biste mogli uiniti s deset milijuna, recimo, ako ne biste mogli objasniti njihovo porijeklo? Zato joj on to pria? Koliko bi veliko to bilo, deset milijuna? Pomislila je na Jimmyjevih pet tisua u svojoj torbici. U stotkama. Uvijek su stotke, rekao je. Manje nego to mislite. Dvije milijarde i etiristo milijuna, u stotkama, zauzele su samo toliko prostora koliko i sedamdeset etiri perilice za rublje, premda su bile bitno tee. Jedan milijun u stotkama tei oko deset i pol kila i stane u omanji kofer. Deset milijuna u stotkama tei neto malo vie od sto etiri kile. Jeste li vi osobno vidjeli one dvije milijarde i 400 milijuna? Pomislila je da to pitanje zasluuje da ga se postavi. U lipnju 2004, rekao je, ignorirajui njeno pitanje, Njujorka banka federalnih rezervi otvorila je svoj trezor u nedjelju, kako bi pripremila taj

iznos za otpremu u Bagdad, u dva teretna aviona C-130. Bagdad? Poslali smo gotovo dvanaest milijardi dolara u gotovini u Irak izmeu oujka 2003. i lipnja 2004. Ta poiljka iz lipnja trebala je pokriti prijelaz vlasti s Privremene koalicijske vlade na prijelaznu iraku vladu. Najvei jednokratni prijenos gotovine u povijesti Njujorke federalne banke. iji je to bio novac? Bilo je to jedino pitanje kojeg se uspjela sjetiti. Bio je iz irakih fondova, generiranih uglavnom iz prihoda od nafte, a kojima je upravljala Federalna rezerva pod uvjetima iz rezolucije Ujedinjenih naroda. Razvojni fondovi za Irak. ak i u najboljim okolnostima, recimo u zemlji poput ove ovdje, u doba mira, praenje konane distribucije makar i jedne milijarde praktiki je neizvedivo. Nadzor nad dvanaest milijardi, u situaciji kao u Iraku? Doslovno je nemogue, danas, rei s bilo kakvim autoritetom kamo je tono otila veina tog novca. Ali upotrijebili su ga da ponovo sagrade zemlju? Izgleda li kao da je tako? Odrao je prijelaznu vladu na povrini? Pretpostavljam da jest. Donekle. Poeo je jesti, paljivo, metodiki i s oiglednim uitkom. Susrela je pogled Engleza koji ju je naao u uliici. Imao je tamnu kosu, vrlo kratko oianu, vjerojatno u nastojanju da stilski prikrije tipinu ranu fazu muke elavosti. Izgledao je pametno, pomislila je. Pametno, u dobroj formi i vjerojatno zabavno. Mogao bi joj se svidjeti, pomislila je, kad ne bi bio nekakav meunarodni kriminalac, terorist, gusar. to god bili ti Bobbyjevi poslodavci. Ili multikulturalni kriminalci, da ne zaboravi ni djeaka u crnom, sanjarskog izgleda, neodreenog etniciteta, ali nekako definitivno neamerikog. Starac nije mogao biti amerikiji, ali na nain koji je doivljavala nekako vrlo nedavno zastarjelim. Kao netko tko bi bio zaduen za neto, u Americi, onda kad su stvarima jo uvijek upravljali odrasli. Doi k meni, pozvao ju je gospodin Pametni Pristali Kriminalac s druge strane stola, pokazujui stolac pored svog. Starac je mahnuo rukom, punih usta, pokazujui joj da bi trebala. Uzela je svoj tanjur i zaobila stol, primijetivi pravokutnu utu plastinu kutiju bez ikakvih obiljeja osim tri kratke crne antene, svake malo drugaije duljine, prekidaa za ukljuivanje i crvene LED lampice. to god to bilo, bilo je ukljueno.

Stavila je svoj tanjur na stol i sjela na stolac pored njega. Ja sam Garreth, rekao je. Mislila sam da vi ovdje ne koristite imena. Pa, rekao je, ne prezimena. Ali ovoje stvarno moje ime. Barem jedno od njih. to si radio, Garreth, prije nego to si poeo raditi ovo to sada radi, ma to to bilo? Razmislio je. Bavio se ekstremnim sportovima. Malo sam bio u bolnici zbog toga. Kazne i malo zatvora, isto tako. Gradio kulise za filmove. I bio kaskader u njima. A to si ti radila, izmeu Teko je biti takav i ovoga to sada radi? Podignuo je obrve. Loe prola na burzi dionica. Investirala u prijateljiin duan glazbe. to smatra ekstremnim sportovima? BASE skakanje, uglavnom. Base? Skraenica. B za zgradu, A za antenu, S za luk, kao na mostu, luku ili kupoli, E za zemlju, liticu ili neku drugu prirodnu tvorevinu. BASE skakanje. 45 to je najvia stvar s koje si ikad skoio? Ne smijem ti rei, odgovorio je, provjerila bi. Zar ne mogu jednostavno u Google upisati Garreth i BASE skakanje? Koristio sam drugo ime za BASE skakanje. Otrgnuo je dugaku traku okrugle indijske lepinje zagorjela izgleda, namotao je i upotrijebio da pokupi ostatke svog tandoorija 46 i tofua. Ponekad poelim da sam koristila drugo ime kao indie rock- pjevaica. Tito, onaj tamo, rekao je pokazavi djeaka u crnom, je vidio tvoj poster na trgu St. Marks Plaeu. Tito je njegovo ime iz BASE skakanja? Moda je to jedino ime koje ima. Ima jako veliku obitelj, ali jo nisam uo prezime nikoga od njih. Obrisao je usta papirnatim ubrusom. Razmilja li o djeci? upitao ju je. O emu? Oprosti, rekao je. Jesi li trudna? Ne. to misli o tome da se izloi izvjesnoj koliini radijacije? Bolje

reeno neizvjesnoj koliini. Zapravo ne jako velikoj. Vjerojatno. Pomalo riskantno, u biti. Ali vjerojatno ne previe strano. Ti se ne zeza? Ne. Ali ne zna koliko? Isto kao kod nekoliko ozbiljnih rendgenskih snimanja. To jest, ako stvari prou optimalno, kao to i oekujemo. Ako doe do problema, dodue, moglo bi biti vie. Kakvih problema? Kompliciranih. I malo vjerojatnih. Zato me to pita? Zato to on, pokazao je starca, eli da ide sa mnom i gleda me kako radim ono to sam doao uiniti. U tome postoji odreen rizik, kao to sam rekao. Je li te iznenadilo to me on to pitao? Zapravo i nije, rekao je. On smilja stvari u hodu i do sada je uglavnom bio u pravu. udnije je to tko si ti nego to to te on pozvao, ako shvaa to elim rei. Hollis Henry. Da ne povjeruje. Ali ako on eli da ide sa mnom, samo ti daj. Ne smije me ometati, ni postati histerina, ali on kae da nisi taj tip. Ni ja ne bih rekao da jesi. Ali morao sam te pitati za rizik od zraenja. Ne bih htio imati to na savjesti ako neto krene naopako. Ne moram ni sa ega skakati? Sjetila se kako je Inchmale opisivao Stockholmski sindrom, privrenost i odanost koje ovjek navodno pone osjeati ak i prema najbrutalnijim otmiarima. Upitala se dogaa li se takvo to i njoj ovdje. Inchmale je mislio da je Amerika razvila Stockholmski sindrom prema vlastitoj vladi, nakon 11. 9. No zatim se sjetila da bi bilo vjerojatnije da ga osjeti prema Bigendu nego prema ovoj trojici. Bigend je, govorio je svaki njezin nagon, bio beskrajno jeziviji otmiar (izuzevi Bobbyja, naravno, premda on jedva da je u ovome imao ikakvog udjela). Ba ni sa ega, rekao je. A neu ni ja. Trepnula je. Kad je to? Noas. Tako brzo? Kad otkuca pono. Doslovno. Ali zauzimanje poloaja zahtijeva odreeno vrijeme. Pogledao je svoj sat. Otii emo odavde u deset. Ja

moram obaviti jo nekoliko zadnjih priprema, a onda u malo raditi jogu. Pogledala ga je. Nikad u ivotu, pomislila je, nije imala manje pojma o tome kamo ide, bilo kratkorono ili dugorono. Nadala se da e joj kratkorono omoguiti dugorono, ali sve je bilo nekako tako udno, otkako je ula u ovu prostoriju, da se nije stigla uplaiti. Reci mu da pristajem, rekla je. Reci mu da prihvaam njegove uvjete. Idem s tobom.

72.

TOKA NAKON KOJE NEMA POVRATKA

ONA JAKNA U KOJU SMO TE OBUKLI U NEW YORKU, ZA HELIKOPTER, rekao je starac obilazei Tita, koji je ba odjenuo novu crnu majicu s kapuljaom koju mu je dao Garreth. Imam je, rekao je Tito. Obuci je preko majice. Evo ti kaciga. Pruio je Titu utu kacigu. Tito ju je isprobao, skinuo, podesio plastinu traku koja ide oko glave i opet je stavio na sebe. Rijei se te kacige i jakne kad bude izlazio, naravno. I daj mi sad onu vozaku iz New Jerseyja. Sjea se svog imena? Ramone Alcin, rekao je Tito, vadei dozvolu iz svog novanika i pruajui je starcu. Starac mu je dao prozirnu plastinu vreicu u kojoj su se nalazili telefon, dvije plastine kartice i jedan par rukavica od lateksa. Bez otisaka prstiju na kontejneru, naravno, i na magnetima. Jo uvijek si Ramone Alcin. Ovo su vozaka iz Alberte i dokaz dravljanstva. To su samo rekviziti, kostim, nisu ozbiljni dokumenti. Nijedan nee izdrati provjeru. Telefon je programiran za brzo biranje oba naa broja telefona. Tito je kimnuo. ovjek s kojim e se nai u Princetonu imat e identifikacijsku iskaznicu na vrpci koja se nosi oko vrata, na ime Ramone Alcin, s tvojom slikom. Ni ona nee izdrati provjeru, ali bitno je da vide da to nosi. to je Alberta? Provincija. Drava. U Kanadi. ovjek s kojim e se nai u hotelu Princeton bit e parkiran na Powellovoj, zapadno od hotela, u velikom crnom kamionetu s prekrivenim teretnim prostorom. To je jako krupan ovjek, jako teak, s gustom crnom bradom. Smjestit e te u teretni prostor kamioneta i odvesti do kontejnerskog terminala. On tamo radi. Bude li otkriven u kamionetu, on e tvrditi da te ne poznaje i ti e tvrditi da ne poznaje njega. Mi se svim srcem nadamo, naravno, da se to nee dogoditi. Sad emo opet pregledati karte. Gdje e on parkirati kamionet. Gdje je naa hrpa kontejnera. Ako te uhvate nakon to postavi magnete, prvo se

rijei telefona, a onda kartica i te iskaznice oko vrata. Budi zbunjen. Slabo govori engleski. Bit e ti nezgodno ako se to dogodi, ali oni nikako nee moi znati to si upravo uinio. Reci da si traio posao. Uhapsit e te zbog neovlatenog ulaska, a onda zatvoriti kao ilegalnog imigranta. Mi emo uiniti to budemo mogli. Kao i tvoja obitelj, jasno. Dodao je Titu jo jednu vreicu, a u ovoj je bio snop vrlo koritenih novanica. Za sluaj da izae noas, ali da nam se iz bilo kojeg razloga ne moe javiti. Sakrij se, ako bude tako, i javi se svojoj obitelji. Zna kako. Tito je kimnuo. Starac je shvaao protokol. Oprostite, rekao je Tito na ruskom. Ali moram vas pitati neto o svom ocu. O njegovoj smrti. Znam jako malo toga osim da je bio ustrijeljen. Mislim da je radio za vas. Starac se namrtio. Tvoj otac je bio ustrijeljen, rekao je na panjolskom. ovjek koji ga je ubio, agent Castrova DGI-ja, 47 imao je deluzije, bio je paranoian. Mislio je da tvoj otac izvjetava izravno Castra. Zapravo je izvjetavao mene, ali to nije imalo nikakve veze sa sumnjama njegova ubojice, koje su bile neosnovane. Pogledao je Tita. Da sam manje cijenio prijateljstvo tvog oca, sada bih ti moda lagao i rekao ti da je njegova smrt imala veze s nekim viim ciljem. Ali on je bio ovjek koji je cijenio istinu. ovjek koji ga je ubio poginuo je u tunjavi u nekom kafiu nedugo poslije, a mi smo pretpostavili da je to bilo djelo DGI-ja, koji su do tada bili shvatili da je on kako nestabilan, tako i krajnje nepouzdan. Tito je trepnuo. Nisi imao lak ivot, Tito. I bolest tvoje majke, isto tako. Tvoji ujaci paze da ona dobiva izvrsnu njegu. Kad oni ne bi mogli, pazio bih ja osobno. Tito je pomogao Garrethu da odnese Pelicanovu kutiju natrag do kombija. Sve ovisi o zapeima, rekao je Garreth. Ne smijem ih noas prenapregnuti dok se hrvam s ovim udom. to je unutra? upitao je Tito, namjerno ignorirajui protokol dok su gurali crnu kutiju u stranji dio kombija. Olovo, uglavnom, rekao je Garreth. Unutra je skoro kompaktni komad olova. Starac je sjedio s Bobbyjem, mirno mu neto govorio, umirivao ga. Tito je sluao. Bobby ga vie nije podsjeao na njegovu majku. Bobbyjev

strah imao je drugaiju frekvenciju. Tito je nasluivao da mu on namjerno doputa da ga obuzme, da ga priziva, koristi kako bi za sve okrivio druge, nastojei ih njime kontrolirati. Strah Titove majke, kad su se neboderi sruili, bio je duboko i neprekidno odjekivanje, nedodirljivo, koje je malo-pomalo podlokavalo temelje njezine osobnosti. Podignuo je pogled prema tamnom krovnom prozoru i pokuao osjetiti New York. Kamioni drndaju preko metala na ulici Canal, rekao sije. Vlakovi jure ispod ceste, kroz labirint iju je kartu njegova obitelj napravila izuzetno pomno. Koji je poela posjedovati, na neki nain; svaki ugao svake stanice, svaki pogled, mnoge kljueve, spremnike za prtljagu, ormarie; pozornica za pojavljivanja i ieznua. I sam bi mogao nacrtati karte, napisati redove vonje, ali sada je otkrio kako najednom vie ne moe vjerovati u to. Poput onih ruskih glasova na njegovu Sonyjevu plazma televizoru, na zidu sobe koja vie nije bila njegova. Ja sam Hollis, rekla je ena pruajui mu ruku. Garreth mi je rekao da se ti zove Tito. Bila je zgodna, ta ena, na neki jednostavni nain. Gledajui je sada, razumio je zato su je stavljali na postere. Ti si Bobbyjeva prijateljica? upitao je. Zapravo ga ne poznajem ba dobro, rekla je. Ti Garretha zna ve dugo? Tito je pogledao Garretha, koji je bio pomeo jedan dio poda, skinuo se u crne gaice i majicu kratkih rukava i radio asane. Ne, rekao je. Starac je sjedio i itao neku stranicu s vijestima na jednom od Bobbyevih raunala. Tito i Bobby odnijeli su jo neke stvari dolje. Dugaki sivi koveg, sklopiva aluminijska runa kolica za teret omotana elastinom uadi, crni fotografski tronoac, teku platnenu torbu. Idemo mi sada, rekao je Garreth. Starac je stisnuo ruku Titu, a zatim i Garrethu. Tada je pruio ruku eni. Drago mi je zbog naeg dogovora, gospoice Henry, rekao joj je. Ona mu je stisnula ruku, ali nije nita rekla. Tito je, omotan od struka do pazuha, ispod jakne i majice, u osamnaest metara ueta za penjanje od crnog najlona, s rijetkim zemnim magnetima u prednjem dijelu traperica, s crnom maskom za disanje koja mu je strala iz

bonog depa zelene jakne i sa utom kacigom ispod ruke, krenuo prvi niz stepenice.

73.

SPECIJALCI
II NEKAMO, NE ZNAJUI KAMO, NOU, U KOMBIJU s dva mukarca i s opremom, podsjealo ju je na poetke Policijskog sata, minus Heidi Hyde. Koja je uvijek inzistirala da vozi i koja je mogla sve utovariti sama, ako bi morala. Sad je vozio Garreth. Tono pedeset kilometara na sat, kroz ovu neuglednu industrijsku zonu. Paljiva, promiljena zaustavljanja. ak i ubrzavanja. Primjer uzornog vozaa. Nikakve izlike da ga zaustave. Tito je odostraga sjedio to je mogao dalje od crne plastine kutije. S bijelim iPodovim slualicama u uima, kimao je uz neki ritam koji je samo on mogao uti. Izgledao je kao da je u transu. Kao klinac u sobi za chillout. Zato su ga umotali u to crno ue? Moralo mu je biti neudobno, ali on nije izgledao kao da mu je neudobno. Promatrala ga je dok je vjebao jedan trik s tim uetom, prije nego to su ga Garreth i starac umotali u nj. Brzo bi zavezao jedan kraj ueta oko okomite cijevi, stegnuvi vor, a zatim bi se odmaknuo i otro trznuo ue. vor bi bio stegnut i vrst kad bi ga pritegnuo, ali popustio bi u trenu kad bi trznuo uetom. Uinio je to triput. Nije mogla pratiti njegove ruke dok ga je vezao. Bio je prilino draestan dok je mirovao, gotovo enstven, ali kad bi se odluno kretao, postajao je lijep. O emu god se radilo, ona to nije imala u sebi. Bila je to njezina slabost na pozornici. Inchmale ju je jednom poslao nekom francuskom uitelju pokreta, u Hackneyju, nastojei to promijeniti. ovjek je rekao da e je nauiti da hoda kao muko jer e je to uiniti vrlo monom na pozornici. Zadovoljila ga je, na kraju, ali nikad nije ni pomislila pokuati to izvesti na pozornici. Jedan jedini put kad je to pokazala Inchmaleu, dodue, nakon nekoliko pia, on je rekao da je platio dobru lovu za to da je tip naui da hoda kao Heidi. Garreth je skrenuo desno na glavnu ulicu, u smjeru istoka. Jednokatni duan, najam automobila, restoranski namjetaj. Nekoliko blokova kasnije skrenuo je lijevo. Ili su nizbrdo, prema nekadanjoj etvrti od skromnih drvenih kua. Nekoliko ih je jo stajalo, no bile su neosvijetljene i svaka je bila obojena u jedinstvenu tamnu boju, bez ukrasa. Rezervirana mjesta u igri nekretnina u blizini malih tvornica, autolimara, proizvoaa plastine

robe. Male zelene povrine pune korova, nekadanji travnjaci, kvrgave drevne voke. Ovdje nije bilo pjeaka, nije bilo gotovo nikakvog prometa. Pogledao je na sat, parkirao, ugasio svjetla i iskljuio motor. Kako si se ti naao ovdje? upitala ga je ne gledajui ga. uo sam a netko trai stvarno vrlo neobian skup vjetina, rekao je. Imao sam prijatelja u SAS-u, 48 isto ljubitelja BASE skakanja. Skakali smo zajedno u Hong Kongu. Njega su prvo pitali, zapravo, ali on nije htio. Rekao je da je on previe vojniki tip, da nije dovoljno nekonvencionalan. Preporuio je mene, pa sam doao u London i on me odveo na moj sastanak. Nisam mogao vjerovati, ali nosio je kravatu. Gad. Nevjerojatno. Ispostavilo se da je to njegova klupska kravata, jedina koju je imao. Klub specijalnih snaga. Tamo smo otili. Nisam pojma imao da to postoji. Kako je izgledala? Kravata. Crno-siva, s tankim dijagonalnim prugama. Osjetila je kako ju je na brzinu pogledao. A on je ekao u jednoj nii pored glavne prostorije. Znala je da misli na starca. Pogledala je kroz prozor, ne vidjevi gotovo nita. Upoznao nas je i ostavio me tamo. Lonac uasne kave. Tradicionalne britanske kave. Imao sam listu pitanja koja sam pripremio, ali uope ih nisam postavio. Samo sam odgovarao na njegova. Kao u nekoj udnoj inverziji Kiplingova scenarija. Taj starac, taj Amerikanac, u odijelu iz Savile Rowa 49 koje je vjerojatno kupio u ezdesetima, meni postavlja pitanja. Toi mi tu gadnu kavu. Posve komotan u tom klubu. Mali ukras na reveru njegova odijela, vrpca za nekakvu medalju, ne vea od doze LSD-a. Odmahnuo je glavom. Navukao. Totalno sam se navukao. Smijeio se. Sigurno postoje stvari koje te ne bih smjela pitati, rekla je. Zapravo i ne. Samo stvari na koje ne smijem odgovoriti. Zato on to radi, to god to bilo? Nekad je bio u nacionalnom osiguranju, u amerikoj vladi. ovjek od karijere. Umirovljenje nekoliko godina prije 11. 9. Mislim da je malo podivljao, iskreno, nakon tih napada. Zapjeni se, ozbiljno. Nije pametno naeti tu temu s njim. Imao je strano dobre veze, ini se. Prijatelja posvuda. I mnogo njih jednako bijesnih, barem on tako tvrdi. Stare pije. Uglavnom umirovljeni, neki i ne, a neke su ubrzo otjerali jer se nisu htjeli pokoriti partijskoj stezi. eli rei da ima vie takvih kao to je on?

Zapravo i ne. Meni je najlake o njemu misliti kao da je malo prolupao, u biti. Pretpostavljam da i oni to misle, premda ih to ne prijei da mu pruaju pomo i novana sredstva. Nevjerojatno je to se moe s malo novca, kad ima slobodne ruke. Bistar je kao malo tko koga znam, i bistriji, ali ima opsesije, teme u vezi kojih je udan. Jedna od njih, jedna velika, su ljudi koji profitiraju od rata u Iraku. On otkriva razne stvari, saznaje za stvari koje su odreeni ljudi inili. uje za njih preko raznoraznih veza pa slae djelie slike. Zato? Zato da ih moe zajebavati, iskreno. Sjebati ih. Uzdu. Poprijeko, ako uspije. Voli to. ivi za to. Tko su ti ljudi? Ja to ne znam. On veli da je bolje tako. Isto tako kae da do sada medu njima nije bilo nikoga za koga bih ja ikada uo. Priao mi je o pranju novca, o ogromnim poiljkama gotovine u Irak. Tako je, rekao je on, pogledavi na svoj sat. Okrenuo je klju, i upalio motor. Izludili smo ih s ovim ovdje. Igra se s njima make i mia. Nasmijeio se. Navodi ih da pomisle da su oni maka. Meni se ini da ti uiva u tome. Uivam. Stvarno uivam. Ja imam vrlo raznovrstan i osebujan skup vjetina, a obino nigdje ne mogu iskoristiti ni pola toga. Uskoro u biti previe star za veinu tih stvari. Istini za volju, vjerojatno ve jesam. to je glavni razlog zato je na Tito tu odostraga. Zmija na ledu, na Tito. Skrenuo je desno, pa lijevo, priekali su na semaforu i skrenuli lijevo u ulicu s vie prometa, vie svjetla. Ispruio je ruku prema natrag i potapao stranju stranu svog sjedala. Tito! Pripremi se! Da? upitao je Tito, skinuvi iPodove slualice. Hotel je na vidiku. Pribliavamo se. Popni se preko dame, ovuda, izai na tu stranu. On e biti parkiran odmah iza hotela, ekat e te. Dobro, rekao je Tito dok je kombi usporavao, spremajui bijele slualice natrag u kapuljau svoje majice. Izgledao je, u tom trenutku, pomislila je, poput vrlo ozbiljnog petnaestogodinjaka.

74.

PREMA UPUTAMA
MILGRIM JE BA RAZMILJAO O TOME BI LI PONUDIO BROWNU jedan Apaurin, kad je ugledao IO-a kako ide plonikom. Vozili su se prema istoku ulicom u kojoj je bio hotel Princeton, opet mu se pribliavajui, ali njihov je cilj bila, nasluivao je Milgrim, jo jedna Wi-fi sesija ljubaznou CyndiNeta. Stranji zidovi ovih kua gledali su izravno na tranice. Milgrim je pretpostavljao da se s njihovih stranjih prozora vide jarko osvijetljene hrpe onih kutija. A s nekih ak i upravo ona tirkizna kutija zbog koje je Brown bio pod tolikim stresom. Znao je da zapravo nee predloiti Brownu da proba Apaurin, ali uistinu je mislio da bi mu to sada vjerojatno dobro dolo. Brown je neto mrmljao, povremeno, a kad i nije, Milgrim je vidio da se miii njegove eljusti steu. Milgrim je katkada, premda rijetko, davao sredstva za smirenje civilima, ljudima koji nisu imali naviku. Premda samo kad bi mu se uinilo da im ozbiljno trebaju i ako je bio dovoljno dobro opskrbljen. Uvijek bi rastumaio da ima recept (esto ih je imao nekoliko) i da su ti lijekovi potpuno bezopasni ako se koriste prema uputama. Samo to nije ulazio u pitanje tko ili to daje upute. Jo nikad prije nije vidio Browna ovoliko napetog. Brown je uao u njegov ivot tjedan dana prije Boia, na Madisonu, zdepasti lik zakopan u istu crnu jaknu koju je imao i ove noi. Ruka oko Milgrimove nadlaktice. Brzo pokazivanje neega u crnoj omotnici za znake. Ti ide sa mnom. I to je bilo to. U auto koji je isto tako mogao biti ovaj, a koji je vozio neveseo mladi s kravatom ukraenom likom ilje u odjei Djeda Mraza. Dva tjedna poslije sjedio je s Brownom za stolom pored izloga onog restorana u duanu na Broadwayu, jeli su sendvie, a IO je proao pored njih u crnom konatom eiru. Sad je opet doao, IO, ali u kratkoj svijetlozelenoj jakni, sa utom graevinskom kacigom pod rukom. Pomalo je sliio na mlaeg Johnnyja Deppa, ali neodreene rase, koji se uputio na nekakav posao u nonoj smjeni. Milgrimu se to uinilo nekako udesnim. Traak doma. Eno IO-

a, rekao je pokazavi prstom. to? Gdje? Tamo. Zelena jakna. To je on, zar ne? Brown je zakoio, zurei, estoko okrenuo upravlja i snano nagazio papuicu gasa, nalijevo, ususret prometu iz suprotnog smjera, ciljajui IOa. Milgrim je stigao vidjeti da im djevojka koja luaki vriti na suvozakom sjedalu auta koji je silovito zakoio pred njima pokazuje srednji prst. Stigao je vidjeti kako je IO-ovo lice postalo svjesno Taurusa, kako su se djeakove oi razrogaile od uenja. Stigao je primijetiti sumornost be cigli hotela Princeton. Stigao je vidjeti kako IO ini neto oito nemogue: polijee okomito u zrak savijenih koljena i prevre se, dok Taurus i Milgrim prolaze tono kroz prostor koji je zauzimao trenutak ranije. Tada je Taurus tresnuo u neto to nije bio IO, a neka tvrda bijela stvar vrlo nalik velikoj plianoj igraki, punoj betona, iskrsnula je niotkud, nekako, izmeu Milgrima i upravljake ploe. Oglasio se Taurusov alarm. Nisu se micali. Pogledao je dolje i ugledao neto u svom krilu. Podignuo je to. Retrovizor. Uasna, tvrda, bijela stvar koja ga je udarila po licu ispuhivala se. Bocnuo ju je retrovizorom. Zrani jastuk, rekao je. Pogledao je nalijevo kad je uo kako se Brownova vrata otvaraju. Brownov zrani jastuk, neispuhan, grlio je stup upravljaa poput kakve bezimene, zloslutne sprave iz izloga radnje s ortopedskim pomagalima. Brown ga je gurnuo da si oslobodi put, slabo ali pakosno. Ustao je njiui se, naslonivi se na otvorena vrata. Milgrim je zauo sirenu. Pogledao je dolje u Brownov laptop, u njegovoj crnoj najlonskoj torbi izmeu sjedala. Promatrao je svoju ruku kako otkopava boni dep, ulazi i izlazi s velikim brojem ploica tableta u mjehuriima. Podignuo je pogled prema van, preko svog zranog jastuka koji je splanjavao, i vidio Browna, koji kao da je ozlijedio nogu, kako nespretno skakue prema kanti za smee s poklopcem, vadi Skinkov Glock iz jakne i brzo ga ubacuje ispod poklopca na oprugu. Doskakutao je natrag do auta, sada polaganije i

opreznije, pa se naslonio na neobjanjivo zguvan poklopac motora. Njegov pogled susreo je Milgrimov. ustro je pokazao rukom. Van. Milgrim je podsjetio svoju ruku, hrabru ali odsutnu duhom, da strpa tablete u dep. Vrata su bila zaglavljena, ali onda su se iznenada otvorila te je umalo ispao na plonik. Gomila ljudi izlazila je iz Princetona. ilterice i vodootporne jakne. Frizure kao na koncertu Grateful Deada. Dolazi ovamo, naredio je Brown, dlanovima oslonjen na poklopac motora, nastojei smanjiti teinu na ozlijeenoj nozi. Milgrim je vidio kako se bljeskajua svjetla pribliavaju, brzo, nizbrdo, s istoka. Ne, rekao je, ao mi je, i okrenuo se, krenuvi prema zapadu to je bre mogao. Oekujui ruku, bilo iju ruku, na svom ramenu ili nadlaktici. uo je kako se sirena ugasila u trenutku najjaeg tuljenja. Vidio je komeanje crvenog svjetla to je dolazilo iza njega kako na ploniku oivljava njegovu sjenu. Njegova ruka u depu sakoa Jos. A. Banksa odluila je ieprkati jedan Apaurin iz mjehuria. On nije ba sasvim odobravao, ali onda ga je morao progutati na suho jer nije volio nezapakirane tablete. Ugledao je obojene pruge pjeakog prijelaza ba kad se na semaforu upalilo zeleno i preao ih je pogleda uperena u draesnu malu osvijetljenu sliicu ovjeuljka na suprotnoj strani ulice. Zatim je poao uzbrdo, u relativni mrak, a zavijanje ranjenog Taurusa stiavalo se iza njega. ao mi je, rekao je, u hodu, visokim tamnim kuama koje su se nadvile nad niske skromne radnje iz etrdesetih, dok je njegova marljiva, pametna ruka tapkala po njegovim vlastitim depovima kao da je on neka pijana skitnica na koju je upravo naila. Inventura. Apaurin. Novi novanik, prazan. etkica za zube. Pasta za zube. Plastini ilet u komadu toaletnog papira. Stao je, okrenuo se, pogledao niz strminu prema ulici u kojoj je Brown pokuao ubiti IO-a. Poelio je da je opet u Best Westernu, da gleda u hrapavi strop. Neki stari film na televiziji, zvuk posve utian, tek toliko da krajikom oka vidi da se neto kree. Kao kad bi imao kunog ljubimca. Hodao je dalje, osjeajui na sebi mrlje u buci starih kua kao oi mrtvih riba. Titali su ga taj mrak, ta tiina, taj duh neke odavno iezle prisnosti obiteljskog ivota.

No tada su se pojavili, kao niotkud, vii katovi neke druge ulice, neki drugi, bolji svijet, s punom kriavom ozbiljnou stvarno velike halucinacije. Kao da svijetli odnekud iznutra, kieni zlatni znak u obliku lista na nekoj prodavaonici duhana; pored njega, obian duan; pa onda jo. Susjedstvo alosnih, tamnih kua ponovo se raalo u svoj svojoj nevinosti, pred njegovim oima, u ovom najtajnijem trenutku. Tada je ugledao kameru kako se sputa i glatko zaokree na vrhu dugakog metalnog krana, obuhvaajui tu vedru viziju, i uvidio je da je to filmski set, podignut, shvatio je sada, unutar crnih i nevidljivih ostataka nekakve poharane ljevaonice metala. ao mi je, rekao je i produio dalje, pored kamiona za catering i djevojaka s voki-toki ureajima, kadli ga je poeo svrbjeti gleanj. Sagnuo se da ga poee, otkrivi pritom sto pedeset kanadskih dolara uguranih u arapu, preostalih nakon potrage za Glockom. No to je jo bolje, u svojoj drugoj, neinteligentnoj ruci, otkrio je svoju knjigu. Uspravivi se, pritisnuo ju je uz obraz, preplavljen zahvalnou to je jo ima. U njoj su, ispod tronih mekanih korica, ivjeli krajolici, likovi. Bradati herezijarsi u odorama svjetlucavim od dragulja, saivenim od seljakih dronjaka. Stabla nalik golemim mrtvim granicama. Okrenuo se i pogledao precizno, nezemaljsko osvjetljenje filmskog seta. Brown je, bio je uvjeren, do sad ve otiao, objanjavao je stvari policiji. Hotel Princeton imat e sendvi i kolu, a oni e ga osigurati koliko god sitnia bude trebao za autobus ili moda ak i taksi. A onda e pronai put na zapad, u donjogradsko sredite ovog grada, do smjetaja, a moda i do plana. Kvintin, rekao je, krenuvi natrag nizbrdo, prema Princetonu. Kvintin je bio kroja. Utjelovljenje Boga duhovnih slobodnjaka. Spaljen zato to je zavodio tovane dame Tournaija, 1547. godine. Povijest je udnovata, pomislio je Milgrim. Jako. Kimnuo je, prolazei mimo njih, djevojkama s njihovim voki-tokijima zamamno utaknutim u njihove futrole. Ljepotice iz kraljevstva koje bi Kvintin moda prepoznao.

75.

HEJ, KOMPA
OOSI, IZVIA I LOVAC, UAO JE U TITA USRED PREMETA UNATRAG. uo je udarac sivog auta u stup uline svjetiljke u trenutku kad su njegove crne adidasice susrele plonik, pobrkavi uzrok i posljedicu. Oria ga je smjesta potjerao naprijed, tada, kao dijete koje se igra s lutkom, uinivi od njegovih udova marionetu. Oosi je bio golem u njegovoj glavi, mjehur koji se irio gnjeio je sivu unutranjost njegove vlastite lubanje. Poelio je zavritati, ali Oosi je stegnuo prste od hladnog mokrog drva oko njegova vrata. Kompa, zauo je nekoga. Hej, kompa, jesi dobro? Oosi ga je proveo pored tog glasa, dok mu je srce udaralo o uetom omotani prsni ko poput kakve lude ptice. Medvjedoliki, bradati mukarac u tekoj tamnoj odjei, vidjevi sudar, penjao se u kabinu golema kamioneta. Tito je dlanom udario u poklopac teretnog prostora od ravnog crnog fiberglasa. uplje je odjeknuo. Koji kurac radi? viknuo je mukarac na njega, ljutito se nagnuvi kroz otvorena vrata. Ti si ovdje za mene, rekao je Oosi, a Tito je vidio kako su se mukareve oi rairile iznad njegove crne brade. Otvori ovo. ovjek je potrao prema stranjem dijelu kamioneta, neobino blijed u licu, trgajui zatvara poklopca. kljocnuo je otvorivi se i Tito se uvukao unutra, ispustivi kacigu kad se sruio na veliku plou od istog smeeg kartona. Zauo je sirenu. Neto ga je udarilo u ruku. uta plastika sa utom uzicom. Identifikacijska kartica. Poklopac od fiberglasa zatvorio se uz tresak i Oosi je otiao. Tito je zastenjao, odupirui se porivu na povraanje. uo je kako su se vrata kamioneta zalupila, motor je zaurlao i onda su ubrzali. ovjek koji ga je bio pratio na Union Squareu. Jedan od dvojice iza njega, tamo. Taj je ovjek bio ovdje i upravo ga je pokuao ubiti. Rebra su ga boljela u okrutno stegnutom uetu. Iskopao je telefon iz depa traperica i otvorio ga, sretan zbog svjetlosti s njegova ekrana. Pritisnuo je brzo biranje prvog od dva broja. Da? Starac.

Jedan od onih koji su me lovili na Union Squareu. Ovdje? Pokuao me udariti autom, ispred hotela. Udario je u stup. Dolazi policija. Gdje je on? Ne znam. Gdje si ti? U kamionu vaeg prijatelja. Jesi li ozlijeen? Mislim da nisam. Signal je zakrckao, oslabio. Nestao. Tito je pomou svjetla s telefona pregledao teretni prostor kamio : neta, koji se pokazao praznim, osim kacige i identifikacijske kartice u utim koricama. Ramone Alcin. Fotografija je mogla biti bilo ija. Prebacio je uzicu oko vrata, zaklopio telefon i legao na lea. Leao je tako, usporivi disanje, a zatim provjeravajui svoje tijelo, metodikim isteanjem traei uganua ili neka druga oteenja. Kako ga je ovjek s Union Squarea mogao pratiti ovamo? Stravine oi kroz vjetrobran sivog auta. Vidio je svoju smrt kako dolazi u njegovim oima, prvi put u ivotu. Smrt njegova oca, ubijenog rukama jednog luaka, rekao je starac. Kamion se zaustavio, ekajui na semaforu, a onda je skrenuo lijevo. Tito je podesio telefon na vibriranje. Vratio ga je u dep traperica. Kamion je usporio, stao. Zauo je glasove. Zatim su se jo vozili, preko drndavih metalnih reetki.

76.

PUCANJE NA LOKACIJI
KAD JE ISKRCAO TITA I NASTAVIO VOZITI NE OSOBITO DALEKO tom ulicom niskih autolimarskih radionica i skladita pomorske opreme, Garreth je skrenuo desno na parkiralite u sklopu neega to je izgledalo kao mnogo via zgrada, sagraena u posve drugaijem razmjeru. Iza nje, stali su pored para blistavih novih kontejnera za smee i niza kanti za recikliranje specifinih vrsta otpada. Kontejneri su, vidjela je, bili prekriveni razlivenim svilotiscima fotografija. Njuila je komercijalnu umjetnost. Mi izviamo lokacije za snimanje, rekao je izvadivi naranasti karton na kojem je pisalo PRODUKCIJA izmeu sjedala i stavljajui ga na upravljaku plou. Za koji film? Jo se ne zna naslov, rekao je, ali njegov budet uope nije mali. ak ni prema hollywoodskim standardima. Izaao je pa je i ona uinila tako. I zapanjila se ugledavi jarko obasjano prostranstvo luke, upravo ovdje, iza iane ograde od tri i pol metra i nekakvih eljeznikih tranica. Rasvjeta je bila nalik onoj na nogometnom terenu, ali via. Sumorno umjetna dnevna svjetlost. Nizovi visokih betonskih cilindara, lijepo uparenih, poput apstraktnih skulptura. Skladita za ito, nagaala je. Neki drugi kipar, mnogo skloniji visokoj tehnologiji, postavio je goleme crne rezervoare neobino kratkovjeka izgleda, a jedan od njih puio se poput kotlia na hladnom zraku. Iza njih, i mnogo vie, bile su titanske konstruktivistike dizalice koje je nakratko ugledala kad se vozila ovamo. Izmeu tranica i tih skulptura velikih razmjera nalazila su se geometrijska tijela bez prozora, od zahralog metala, i vrlo mnogo teretnih kontejnera naslaganih poput kocaka kakvog neobino urednog djeteta. Zamislila je Bobbyjev iani kontejner objeen u zraku iznad svega toga, nevidljiv, poput Albertova palog Rivera na ploniku ispred Viper Rooma. Ovo je mjesto stvaralo bijeli um, slutila je, zbunjujue velikih razmjera. eljezni ambijenti koji se osjeaju u kostima. Jedan dan ovdje i ovjek bi to prestao primjeivati.

Okrenula se, pogledala zgradu iza koje je parkirao i opet ju je zgranuo razmjer. Osam visokih katova, a povrina toliko iroka i duboka da se cijela masa mogla shvatiti kao kocka. Razmjer kakve starije industrijske zgrade iz Chicaga, ovdje posve strane. Stambeno-poslovni prostor, rekao je on, otvarajui stranja vrata kombija. Najam studija. Izvukao je kolica omotana elastinom uadi, otkvaio ih, razmotao i izravnao. Zatim dugaki sivi koveg, koji je vrlo oprezno poloio na tlo pored kolica. Nije se kretao previe brzo, pomislila je, ali kretao se tono onoliko brzo koliko je mogao a da to ne bude previe brzo. Bi li mogla ponijeti ovaj tronoac i torbu? On je vrsto primio crni koveg, tiho zastenjavi kad se okrenuo s njim i spustio ga na kolica. Na njega je stavio sivi koveg prislonjen o istegnutu ruku i poeo je sve zajedno vezati elastinom uadi. to je unutra? upitala je, mislei na platnenu torbu, kad je izvukla sklopljeni tronoac i stavila ga pod ruku. Prenosivi teleskop. I jedna pregaa. Podignula je torbu za njene platnene ruke. Teka pregaa. On je zatvorio i zakljuao stranja vrata kombija te se sagnuo da primi ruku kolica. Osvrnula se prema hrpama kontejnera, prisjetivi se Bigendove prie o gusarima. Neke su bile dovoljno blizu da moe proitati nazive poduzea. YANG MING. CONTSHIP. On je vukao natovarena kolica uzbrdo kosinom do dvokrilnih vrata koja su je podsjetila na Bobbyjevu tvornicu. Pola je za njim, teka platnena torba udarala ju je u koljeno dok je on, pomou jednog kljua s prstena na kojem ih je bilo nekoliko, otkljuavao jedna od tih vrata. Sama su se zatvorila iza nje, zakljuavi se kad je ula. Pod poploan smeim keramikim ploicama, isti bijeli zidovi, dobre svjetlosne instalacije. On je okretao drugi klju, ovaj put u elinoj upravljakoj ploi dizala. Pritisnuo je jedan gumb, koji se osvijetlio. iroka emajlirana vrata drmusavo su se otvorila razotkrivi dizalo veliine sobe, zidova obloenih oteenom neobojenom ivericom. Ozbiljni tereti, rekao je s odobravanjem, gurajui kolica unutra, sa sivim i crnim kovegom zavezanim crnom elastinom uadi. Odloila je platnenu torbu na bojom poprskani pod dizala, pored kolica. On je pritisnuo gumb. Vrata su se zatvorila i poeli su se penjati. Volio sam Policijski sat kad sam bio u srednjoj koli, rekao je. Jo

ga volim, hou rei, ali zna to hou rei. Hvala, rekla je. Zato ste se razili? Bendovi su kao brakovi. Ili su moda takvi samo oni dobri. Tko zna zato dobar bend funkcionira, a kamoli zato se raspadne. Dizalo se zaustavilo, njegova su se vrata otvorila i razotkrila jo smeih keramikih ploica. Ila je za njim bijelim hodnikom. Jesi li ti ve bio ovdje? upitala je. . Ne. Zaustavio je kolica pored jednih vrata i izvadio svoje kljueve. Poslao sam jednu prijateljicu da dogovori najam na jednu veer. Ona se ovdje bavi filmskom produkcijom, zna to treba rei. Oni misle da mi izviamo ovo mjesto kao lokaciju za nono snimanje, da provjeravamo to se moe. Okrenuo je klju. Ali mi stvarno provjeravamo to se moe, pa zato dri fige. Otvorio je vrata i ugurao kolica unutra. Ona ga je slijedila. Pronaao je prekida za svjetlo. Visoki bijeli prostor, djelomino tavanski, osvijetljen halogenskim svjetlima objeenim poput tipaljki za odjeu od nehrajueg elika du napetih, visoko razapetih kablova. Netko je ovdje obraivao staklo, vidjela je. Masivne, poput ake debele ploe stakla sa zelenim rubovima, neke velike kao vrata, bile su posloene poput CD-ova u konstrukcije od tamnih galvaniziranih cijevi obloenih podrapanim materijalom. Bilo je tu rebrastih fleksibilnih aluminijskih cijevi, HEPA filtera, ventilatora. Stanovati i raditi ovdje nije joj se inilo osobito privlanim, ako je posao podrazumijevao smrvljeno staklo. Stavila je teku torbu na jedan radni stol, naslonila tronoac pored nje i poeala se po rebrima, ispod jakne, razmiljajui o smrvljenu staklu. Ispriaj me, rekao je uzevi tronoac, dok se igram snimatelja. Otiao je do irokog prozora razdijeljenog okomitim elinim stupovima i na brzinu postavio tronoac. Moe li, molim te, otvoriti torbu i donijeti mi teleskop? Uinila je to, naavi nekakav jako kratki sivi teleskop na glatkoj, debeloj, presavijenoj svijetloplavoj plastici. Donijela mu ga je i gledala kako ga montira na tronoac, skida crni poklopac s lee i prislanja oko na njega, podeavajui ga. Zazvidao je. Uh. Jebote. Zazvidao je. Oprosti. to? Skoro smo se zaribali. Zbog vrha onog krova tamo. Gle.

Zakiljila je kroz teleskop. Tirkizni kontejner kao da je lebdio tik iznad kosine metalnog krova jedne zgrade bez prozora. Zakljuila je da zacijelo stoji na drugima, onako kako to ve obiavaju. Da je taj krov samo par desetaka centimetara vii, totalno bi se zajebali, rekao je. Pojma nismo imali. Tad se sagnuo nad kolica, skidajui elastinu uad. Donio je dugaki koveg do radnog stola i oprezno ga poloio na nj, pored platnene torbe. Vratio se do kolica, koja su sada leala na podu, s crnom kutijom na sebi. Kleknuo je i izvadio neto veliine iPoda i uto iz depa svoje jakne. Prinio ga je kovegu, neto stisnuo, pa ga jo vie pribliio, oitavajui neki ekran. to je to? Dozimetar. Ruski. Vojni viak. Izvanredan. to si to upravo uinio? Oitao zraenje. Sve je u redu. Nasmijeio joj se s mjesta gdje je kleao na podu. Odjednom se zbunila, promatrajui ga. Osvrnula se oko sebe, uoivi bijelu ceradu zatvorenu patentnim zatvaraem, postavljenu tako da odvaja dio prostorije ispod kosog tavanskog zida. Glumei interes prema tome, otila je onamo i djelomino otvorila patentni zatvara bijelog najlona, prorez od dva metra zakrivljen pri dnu. Gurnula je glavu kroz otvor. U neiji ivot. Neke ene. Mali stan izgledao je poput kue u cipeli. Krevet, komoda, kovezi, police za knjige, odjea koja je visjela na ipci uvrenoj oprugom. Neije djetinjstvo zurilo je u nju s police, iz podstavljenog akrilnog krzna. Papirnata Starbucksova alica s poklopcem zaboravljena na uglu Ikeine komode. Svjetlost je, kroz bijelu ceradu, bila difuzna i mlijena. Odjednom je osjetila krivnju. Izvukla je glavu, zatvorila prorez. On je otvorio dugaki sivi koveg. U njemu je bila puka. Ili vizija puke kakvog nadrealista. Njezin drveni kundak, od delirinog uzorka tropskog tvrdog drva bio je biomorfan, nekako neprirodan, kao neto iz krajolika Maxa Ernsta. Cijev, za koju je pretpostavila da mora biti od plavog elika, kao i ostali metalni dijelovi, bila je ugurana u dugaku tubu od blistave sive legure koja ju je podsjeala na skup i europski kuhinjski pribor. Kao Cuisinartov valjak za tijesto. No nekako je to ipak prilino neporecivo bila puka, i to s nianom i s jo neim objeenim ispod otvora Cusinartove cijevi.

On je razmotavao malu torbu od crne tkanine koja kao da je imala vlastiti plastini kostur. to je to? upitala je. To hvata ahure kad izlijeu, rekao je. Ne, rekla je, ovo, pokazujui oruje. Kalibar trideset. Cijev s deset navoja, etiri lijeba. Rekao mi je da nee nikoga ubiti. Iza njega, kroz prozor, vidjela je staklaste crne rezervoare, tako neobino krhkog izgleda, s njihovim iskrzanim perjanicama pare. to bi se dogodilo kad bi pucao u njih? Njezin mobitel je zazvonio. Udaljivi se od njega, prtljala je po svojoj torbici dok ga nije nala, izvukavi ga sa scramblerom koji je visio sa svog kabela. Hollis Henry. Ollie je vani, rekao je Bigend. Garreth je piljio u nju, jo uvijek drei crnu torbu za metke kao kakav ezoterini komad viktorijanske opreme za alovanje. Zaustila je neto rei, ali nita nije izalo. Izgubili smo te nedugo nakon to si se udaljila od auta, rekao je Bigend. On je jo uvijek ondje gdje si ga ostavila. Onda si se opet pojavila, ila si Clarkovom prema sjeveru. Jesi li na sigurnom? Garreth je nakrivio glavu, podignuvi obrve. Ona je pogledala scrambler koji je visio, shvativi da se u njemu zacijelo nalazi jo jedan Pamelin GPS ureaj. Gad. Dobro sam, rekla je. Ali Ollie definitivno ne bi pomogao. Da ga poaljem doma? Svakako to uini. Ako ne bude, prekrit u dogovor. U redu, rekao je i prekinuo. Zaklopila je telefon. Posao, rekla je. Prije te nisu mogli dobiti, rekao je. Ukljuio sam ureaj za ometanje kad sam te poveo gore. Mogla si biti ozvuena. Bio je ukljuen sve dok nisi pristala. Trebao sam ti prije rei, ali ja mogu razmiljati samo o jednoj stvari u isto vrijeme. Pokazao je puku u njezinu leitu od sive pjene. to planira uiniti s time, Garreth? Mislim da je vrijeme da mi kae. Podignuo ju je. inilo se da tee oko njegovih ruku, njegov palac provirio je kroz jednu fluidno izdubljenu rupu. Devet metaka, rekao je. Brza akcija. Jedna minuta. Ravnomjerno rasporeenih po 120 metara Corten elika. Trideset centimetara iznad dna kontejnera. Tih trideset

centimetara prekrivaju unutranji okvir, koji ne bismo mogli probuiti. Pogledao je svoj sat. Ali gle, rekao je, moe gledati dok to radim. Ne mogu se pripremati i objanjavati ti to istovremeno, ne detaljno. Rekao ti je istinu, zna. Neemo nikoga ozlijediti. Privrivao je crnu torbu na puku. Opet ju je odloio na sivu pjenu. Vrijeme je da ti stavimo tvoju pregau, rekao je, poseui u platnenu torbu i vadei debele nabore svijetloplave plastike. Rasprostrla se punom duljinom. to je to? Radioloka pregaa, rekao je, prebacivi podstavljenu plavu traku preko njezine glave i obiavi je tako da joj se naao iza lea, gdje ga je ula kako otvara pa zatvara traku na iak. Spustila je pogled na plavu cijev bez grudi u koju se pretvorilo njeno tijelo i shvatila zato je torba bila onoliko teka. A ti nee imati pregau? Ja u se, rekao je, uzevi neto mnogo manje iz torbe, snai s ovim leptiriem. Privrstio si je tu stvar iza vrata tako da mu se glavni dio naao ispod brade. Zatita titnjae. Usput, bi li mogla iskljuiti zvonjavu na svom telefonu? Izvadila ga je i uinila tako. Privrstio je traku od tridesetak centimetara crnog najlona oko debele cijevi puke. Pomnije ju je pogledala i ugledala depie od pletenog najlona. On je pogledao na svoj sat. Opet je provjerio dozimetar, ovaj put stojei nasred studija. Priao je prozoru sa eljeznim okvirom. Sastojao se od pet dijelova odvojenih elinim stupovima, vidjela je, ali samo su se oba krajnja dijela mogla otvoriti. On je otvorio dio blii kutu prostorije. Osjetila je hladni povjetarac, zainjen neime to je mirisalo na elektricitet. Tri minute, rekao je. Idemo. Kleknuo je pored crne plastine kutije i otvorio je. Podignuo je osam centimetara debelu plou od tamnosivog olova i stavio je na pod. U bloku olova koji je ispunjavao kutiju bilo je izbueno devet rupa. Jedan red od pet, jo jedan od etiri. Nabori neega nalik tankoj prozirnoj plastinoj foliji virili su iz svake rupe. Jednog po jednog, lijevom rukom ih je vadio, devet folijom omotanih iljatih metaka, stavljajui svakog pojedinog na dlan svoje desne ruke. Ustao je paljivo ih nosei i brzo priao radnom stolu, gdje ih je odloio, uz prigueni zveket mjedi, na sivu pjenu. Odmotao ih je, stavljajui svakog u njegov depi od najlona, onako kako meksiki banditi nose metke preko prsa u crtiima. Pogledao je na sat.

Minuta. Do ponoi. Uzeo je puku i uperio je u zid. Njegov se palac pomaknuo. Na zidu se pojavila toka intenzivne crvene svjetlosti, pa je nestala. Pucat e u taj kontejner. Potvrdno mrmljanje. to je unutra? Priao je prozoru, puke oslonjene na struk. Osvrnuo se prema njoj, s plavim titom za titnjau nalik loe odjevenoj doleviti. Sto milijuna dolara. U setu lanih paleta na podu. Visokih nekih trideset pet centimetara. Malo vie od jedne tone amerikih stotki. Ali zato, rekla je, puca u to? Remington Silvertips. uplji. Otvorio je stranji dio puke, izvukao jedan metak iz njegova najlonskog depa i ubacio ga u leite. U svakome se nalazi kapsula za brahiterapiju. Terapija za rak, lokalizira djelovanje na zloudno tkivo, ne utjee na zdravo. Pogledao je svoj sat. Oni prvo pripreme ahure, a onda umetnu kapsule. Vrlo radioaktivni izotopi. Stavio je puku na rame, njezina cijev sadje virila kroz prozor, leima okrenut njoj. U ovima je cezij, ula ga je kako kae. Tada se oglasilo zujanje elektrinog zvona iz luke, a on je pucao, izbacivao, ponovo punio, opet pucao, stalnim ritmom nalik strojnom, sve dok se crni depii nisu ispraznili, a zujanje, kao kakvom suosjeajnom magijom, prestalo.

77.

LABAVO UE
GUERREROSI GA NISU EKALI KAD JE IZAAO IZ TAMNOG TERETNOG prostora kamioneta, trepui na umjetnoj sunevoj svjetlosti. Umjesto njih naao je Oun, mirnu i gipku usred sve te buke i eljeza, stotina strojeva, premjetanja velikih teina. Dala mu je oputenost koju inae ne bi osjetio nakon susreta s luakom u sivom autu i, odve nenadano, s Oosijem. Stojei po strani jednog tijesnog prolaza izmeu naslaganih kontejnera, pustio je da mu crno ue sklizne s rebara, lagano se ljuljajui kako bi ga potaknuo. Kad mu je lealo pod nogama, podignuo je jedan njegov kraj i namotao ga prebacujui ga preko ramena. Pobrinuvi se da njegova identifikacijska kartica bude vidljiva, uzeo je dvije zatvorene, gotovo prazne kante boje iz jedne gomile takvih predmeta i poao dalje, pazei da hoda malo bre, odlunije, nego drugi ljudi oko njega. Sklanjao se s puta specijaliziranim vozilima, viljukarima, jednim kolima prve pomoi. Kad je prosudio da je otiao dovoljno daleko, zaobiao je jednu hrpu kontejnera i poeo se vraati, jo uvijek hodajui onako brzo, kao ovjek ija boja je potrebna i koji tono zna kamo ide. Kao to je uistinu i znao, s obzirom na to da se nalazio etiri i pol metra od hrpe na ijem je vrhu stajao starev kontejner u trenutku kad su se zvona i zujalice to oznaavaju poetak ponone smjene oglasila sva odjednom. Pogledavi uvis, uinilo mu se da vidi neko titranje u zraku, tamo, brzo se kretalo duinom tirkiznog kontejnera. Sjetio se kako su Guerrerosi iskrivili zrak na Union Squareu. No oni nisu bili tu. Odloio je svoje kante boje na stranu, gdje se nitko nee spotaknuti o njih, izvadio rukavice od lateksa iz depa, navukao ih i doao do kraja hrpe od tri kontejnera. Bili su postavljeni tako da su im vrata bila na istoj strani, kao to mu je i bilo reeno da e biti. Ieprkao je crnu masku za disanje iz depa jakne i izvadio je iz njene torbe. Vrativi torbu u dep, skinuo je kacigu, stavio masku za disanje, podesio je i vratio kacigu na glavu. Nijedan od tih predmeta nije bio osobito dobar za labavo ue, pomislio je, ali Oun je prihvaala. Koraknuo je u stranu kimnuvi kad je jedan viljukar proao pored njega.

Vrata kontejnera bila su zakljuana zglobnim okomitim elinim ipkama, zapeaena pomou plombi od metala i obojene plastike. Izvukao je plastini etverokut iz prednjeg dijela traperica, prebacio njegovo padobransko ue preko kacige i popeo se po tri ipke na vratima, potplati njegovih adidasica GSG9 lako su hvatali obojeni elik vrata. Penjao se, kao to mu je Oun predloila, kao da je oduevljen to to ini, bez ikakve druge svrhe na umu doli dokazivanja da moe. Njegovo disanje bilo je glasno u crnoj masci. Ignorirao ga je. Dospjevi do vlanog i skliskog vrha tirkiznog kontejnera, popeo se na njega i odmaknuo od ruba prema sredini. uao je ondje svjestan neega to nije mogao imenovati. Boginja, buka u luci, starac, deset obojenih diskova objeenih oko njegova vrata poput praznih magijskih talismana. Neto e se uskoro promijeniti. U svijetu, u njegovu ivotu, nije znao. Zatvorio je oi. Ugledao je plavu vazu kako njeno sja ondje gdje ju je ostavio, na krovu svoje zgrade. Prihvati to. Prihvaam, rekao joj je. Pognut, doao je do suprotnog ruba kontejnera. Na svakom uglu, kao to mu je Garreth bio objasnio, nalazila se uica, neka vrsta kruga kroz koji su se te kutije mogle vezati zajedno. Provukao je jedan kraj svog ueta kroz uicu na strani najdaljoj od oceana koji nije mogao vidjeti. Doao je na suprotnu stranu, odmotavajui ue, i zavezao njegov drugi kraj. Crno ue skliznulo je s krova kontejnera, privezano na oba kraja. Pogledao je dolje u labavo ue, koje je visjelo uz stranicu plavog kontejnera. Nadao se da je dobro prosudio koliko e se najlon istegnuti. Bilo je to dobro ue, ue za penjanje. Prihvaam, rekao je Oun i spustio se niz ue, usporavajui se bonim stranama svojih adidasica. Polako se, s rukama u rukavicama oslonjenim na obojeni elik, uspravio na uetu, lagano savijenih koljena. Izmeu prstiju njegovih cipela, beton. Tono ispred njegova lica bila je prva Garrethova rupa od metka. elik oko nje bio je ogoljen, rubovi svijetli. Izvadio je prvi magnet iz njegova plastinog depa i stavio ga preko rupe. Spojio se s kontejnerom uz otar kljocaj, priepivi komadi njegove rukavice od lateksa. Oprezno je oslobodio ruku, pokupivi komadi koji je ostao visjeti. Pomaknuo je lijevu nogu, lijevu ruku, desnu nogu, desnu ruku. Prekrio je drugu rupu, ovaj put pazei da si pritom ne uhvati rukavicu. Ispod njega je

proao jedan viljukar. Sjetio se kad je donio starcu prvi iPod, na Washington Square, pored stolova za ah. Snijeg. Sad je vidio da je to promijenilo sve, dovelo ga ovamo. Prekrio je treu rupu. Krenuo dalje. Sjetio se kako je jeo juhu s Alejandrom. etvrti disk kljocnuo je na mjesto. Pomaknuo se. Petu. Tri ovjeka prola su ispod njega, njihove kacige nalikovale su okrugloj plastinoj dugmadi, dvije crvene, jedna plava. Stajao je dlanova rairenih na hladnom eliku. estu. Sjetio se kako je trao s Guerrerosima preko Union Squarea. Sedma i osma bile su meusobno udaljene tridesetak centimetara. kljoc i kljoc. Devetu. Ponovno se popeo gore, stopalima se otiskujui od plavog zida. Odvezao je vor na tom kraju i pustio ue dolje. Doao je do drugog kraja, s kojeg je ono ravno visjelo vijugajui dolje po betonu, i siao po njemu. Skinuo je masku za disanje, pohlepno udahnuo hladni nefiltrirani zrak i trzajem ueta razvezao drugi vor. Ue mu je palo u naruje i on ga je brzo namotao pa otiao. Kad vie nije vidio starev kontejner, ubacio je ue, masku za disanje i torbu u kojoj je bila u kontejner za smee. Svoje iskrzane rukavice ostavio je na braniku jednog viljukara. Zelena jakna ula je u praznu vreu od cementa i u drugi kontejner za smee. Navukao je kapuljau svoje crne majice i stavio kacigu. Oun je otila. Sad mora izai odavde. Gledao je kako dizel-lokomotiva polako tutnji stotinjak metara ispred njega, obojena crnim i bijelim dijagonalama. Vukla je vlak otvorenih vagona, a svaki je nosio po jedan kontejner. Hodao je dalje. Bio je skoro vani kad se pojavio helikopter, niotkud, pomevi tranice svojim mjehurom luaki snanog svjetla. Trebalo mu je samo deset minuta, pokuavao je pronai put kroz trnje otkako je skoio s vlaka. Mislio je da mu dobro ide, da ima puno vremena. A sad je bio tu, traperica zakaenih za icu, na vrhu ograde od dva metra, kao dijete, bez ikakve sisteme. Vidio je kako helikopter zaokree uvis i udaljava se u smjeru u kojem se zacijelo nalazilo more. Opet zaokree. Vraa se. Bacio se s ograde, osjetivi kako su mu se traperice razderale. ovjee, rekao je netko, pa valjda zna da ovdje ima detektora pokreta.

Vraa se, rekao je drugi momak, pokazujui prstom. Tito se osovio na noge, spreman potrati. Najednom je uski park upao u drhtavo bljetavilo, prividno bez sjena, helikopter je bio negdje visoko iznad mladog zelenog lia na drveu. Tito i jo trojica, usred snopa. Dvojica su pridravala velik sintesajzer oslonjen na naslon klupe i slobodnim rukama pokazivala helikopteru srednji prst. Trei, koji se cerio, imao je bijelog psa vujih ramena na crvenom najlonskom povocu. Ej, ja sam Igor. Ramone. Svjetlo se ugasilo. E, hoe nam pomoi da se preselimo? Imamo novi prostor za probe. Pivo. Moe, rekao je Tito, znajui da se mora skloniti s ulice. Svira neto? upitao je Igor. Klavijature. Bijeli je pas liznuo Titovu ruku. Mrak, rekao je Igor.

78.

NJIHOVA DRUGAIJA BUBNJARICA

MOJA TORBICA, REKLA JE DOK SU SE VOZILI NATRAG BOBBYJU. Nije odostraga. Istezala se unatrag oko sjedala. Sigurno je nisi dala naem istau? Nisam. Bila je tu, pored tronoca. Garreth je elio dati tronoac prijateljici koja im je dogovorila studio. Bio je to dobar tronoac, rekao je, a prijateljica je fotografkinja. Sve ostalo dao je svojim istaima koji su ekali na parkiralitu, dvojici mukaraca u kamionetu poprskanom betonom, plaenim za to da se pobrinu da sve to postane dio temelja skladita koje su tog jutra lijevali. ao mi je, rekao je, ali stvarno se ne moemo vratiti. Pomislila je na Bigendov scrambler, iji joj gubitak ni najmanje nije smetao. No onda se sjetila novca koji joj je Jimmy vratio. Sranje. A opet, udno, ali otkrila je da joj je isto tako drago to je i s time gotovo. Neto ju je u vezi tog novca muilo, neto je bilo pogreno. to se ostaloga tie, izuzev njezina telefona, scramblera, kljueva od Phaetona i stana, njezine vozake i njezine jedine kreditne kartice, u torbici je bilo samo malo minke, runa svjetiljka i neto bombona. Njezina putovnica, sad se sjetila, bila je u Bigendovu stanu. Sigurno su je grekom uzeli, rekao je. Ali to je bila strogo jednosmjerna transakcija. ao mi je. Razmislila je o tome da mu kae za GPS ureaj za praenje, ali odluila je da nee. Nema veze. Jesu li ti kljuevi od auta bili u torbici? upitao je kad su skrenuli s Clarkove. Da. Parkiran malo dalje ovom ulicom pa iza ugla, evo ovdje, iza kontejnera za smee malo prije tvoje... uliice. Upravo je ugledala visoki lik u crnom kako izlazi iz malog plavog auta parkiranog iza svjetlucave mase Blue Antova Phaetona. Tko je to? Heidi, rekla je. Dok je vozio pored plavog auta i Phaetona, ugledala je Inchmalea kako se uspravlja s druge strane, bradat i elaviji nego to ga se sjeala. I Inchmale.

Reg Inchmale? Ozbiljno? Proi uliicu, rekla je, stani ovdje. Uinio je tako. to se dogaa? Ne znam, ali bolje da ih odvedem odavde. Ne znam to vi jo trebate uiniti, ali kladim se da neto trebate. A neka oni mene spase. Mislim da je to vjerojatno razlog zato su doli. U biti, rekao je, to je dobra zamisao. Kako ti se mogu javiti? Pruio joj je jedan telefon. Ne zovi nikog drugog s njega. Ja u nazvati tebe kad se stvari malo smire s nae strane. Dobro, rekla je i izala iz auta, potravi natrag plonikom kako bi presrela Heidi Hyde u motoristikoj jakni, koja je ustro hodala prema njoj s nekakvom omotanom palicom od jednog metra u ruci. ula je kako je kombi krenuo iza nje. to se dogaa? upitala ju je Heidi lupkajui po dlanu svoje ruke palicom omotanom u papir za darove. Idemo odavde, rekla je Hollis, proavi pored nje. Koliko dugo ste ve tu? Tek smo stigli, rekla je Heidi, okrenuvi se. to je to? Pokazala je palicu. Drka za sjekiru. Zato? Zato ne? Evo nje, rekao je Inchmale oko opuka male cigare kad su stigle do plavog auta. Pa gdje si ti, k vragu? Vodi nas odavde, Reg. Odmah. Nije li ovo tvoj auto? Pokazao je Phaeton. Izgubila sam kljueve. Povukla je stranja vrata plavog auta. Moe ga, molim te, otkljuati? Otkljuao se. Vozite me nekamo, rekla je, ulazei. Odmah. *** Tvoja je torbica, rekao je Bigend, u blizini krianja Maina i Hastingsove. Krede se prema jugu po Mainu, trenutano. Pjeice, ini se. Sigurno su je ukrali, rekla je. Ili nali. Koliko brzo Ollie moe doi ovamo s rezervnim kljuevima? Rekla mu je, na poetku razgovora, da se nalazi u odreenom kafiu. Inae bi se, shvatila je, morala zabrinuti.

Gotovo odmah. Vrlo si blizu stana. Znam to mjesto. Prave vrlo pristojni piso mojado. Neka donese kljueve. Ne sjedi mi se okolo po kafiima. Zaklopila je Inchmaleov telefon i vratila mu ga. Kae da bi trebao probati piso mojado, rekla je. Inchmale je podignuo jednu obrvu. Zna li da to znai mokri pod? Suti malo, Reg. Moram razmisliti. Ako je vjerovati Bigendu, on je naredio Ollieju da ode kad mu je ona tako rekla, malo prije ponoi, iz stambeno-poslovne zgrade na ulici Powell. GPS u scrambleru, rekao je Bigend, ostao je ondje jo nekih petnaest minuta, a zatim se uputio na zapad. Sudei prema brzini kretanja, oito u nekom vozilu. U autobusu, pretpostavljao je Bigend po tome to se mnogo puta zaustavio na mjestima koja nisu bila raskrija. Zamiljala ga je kako to promatra na onom golemom ekranu u svom uredu. Svijet kao videoigra. Pretpostavio je, rekao joj je, da je to bila ona, da je krenula natrag u stan, ali onda je ta izdajnika GPS napravica krenula u etnju kroz etvrt za koju mu je Ollie rekao da predstavlja najsiromaniji potanski broj u zemlji. Ona je ve odluila, znala je, iz razloga jednako intuitivnih koliko su bili i misteriozni, da vie ne eli imati posla kako s pet tisua Jimmyja Carlylea, tako ni s Bigendovim cinkarokim scramblerom. Telefon, rekla je Inchmaleu. I Visa karticu. Stavio je svoj telefon na stol pred nju i iskopao svoj novanik. Ako neto kupuje, vie bih volio da upotrijebi ovaj Amex. Ta mi je za poslovne trokove. Trebam njihov besplatni broj da prijavim krau kartice, rekla je. Ollie je stigao dok se bavila Visom, to ju je potedjelo obaveze razgovaranja s njim. Inchmale se dobro znao rjeavati ljudi poput Ollieja. Koji je otiao, ubrzo. Popij, rekla je, pokazavi Inchmaleovo belgijsko pivo. Gdje je Heidi? Zapriava ankericu, rekao je. Hollis je provirila iz njihova separea od bijelog vinila i ugledala Heidi kako razgovara s plavuom iza anka. Inchmale je inzistirao na tome da ostavi drku sjekire u njihovoj plavoj unajmljenoj Hondi. to vi radite ovdje? upitala ga je. Mislim, drago mi je to ste doli vidjeti jesam li dobro, ali kako ste doli do mjesta gdje ste me nali? Bollardsi nisu bili spremni otii u studio, ispostavilo se. Dvojica su

bila prehlaena. Nazvao sam Blue Ant. Mnogo puta. Nema ih ba u imeniku. Onda sam se morao probiti do samog Bigenda, to je sliilo obrnutom inenjeringu svih uobiajenih koncepata korporacijske strukture. Kad sam ga dobio, dodue, poeo je plaziti po meni. Plaziti? Hoe imati Teko je biti takav u nekakvoj kineskoj reklami za aute. Koja e ii globalno, mislim. Samo auto je kineski. Nije uo tu stvar ve dugo. To to te vidio osvjeilo mu je pamenje. vicarski redatelj, petnaest milijuna dolara budeta. Za reklamu za auto? Moraju ostaviti dojam. to si mu rekao? Ne. Naravno. Tako se uvijek poinje, zar ne? Ali onda je on glatko preao na zbilja zanimljivo isfurano laprdanje o tome koliko se on brine za tebe, koja si ovdje, u Vancouveru. Neka jamesbondovska sranja o slubenom autu, nisi se javila kad si trebala, zato ja ne bih sjeo u Blue Antov Lear 50 za petnaestak minuta i provjerio kako si. Pa onda jesi? Ne odmah. Ne volim da se netko igra sa mnom, a tvoj ovjek je totalni igra. Hollis je kimnula. Ba sam bio na ruku s Heidi. Prepriao sam joj sve to. I naravno da je zagrizla. Zabrinula se za tebe. A onda je i mene uhvatilo. Iako mi je bilo jasno da bi on stekao prednost time da nas oboje dovede ovamo, u malo bezopasne pustolovine, a onda bi nam oboma uletio s tim. Uletio s im? S kineskom reklamom za aute. Hoe da ponovo snimimo Teko je biti takav s drugaijim tekstom. S tekstom o kineskim autima. Ali hvatala me ta polovna paranoja od nae drugaije bubnjarice. I tako, eto nas dvoje u njezinu autu, idemo u Burbank. Mislim da nam je due trebalo da se dovezemo do Burbanka nego to je avionu trebalo dovde. Ja sam imao putovnicu, ona svoju vozaku, i oboje smo stigli ovamo s onime to smo imali na sebi. I ona je kupila drku za sjekiru? Doli smo u taj kvart gdje si ostavila auto i nije joj se sviao. Ja sam rekao da ga totalno krivo doivljava, da ne razumije kulturalni podtekst, i da zapravo uope nije opasno, ne na taj nain. Ali ona je stala kod nekog

skladita drvne grae i naoruala se. Meni nije ponudila. Ne bi ti ni pristajalo. Posegnula je pod svoju jaknu i poeala se po rebrima, snano. Idemo. Trebam se istuirati. Tamo gdje sam bila, bilo je smrvljenog stakla. I cezija. Cezija? Ustala je, pokupivi dvije prazne bijele kartice koje je Ollie ostavio.

79.

LOVAC NA TALENTE
TO SI REKAO, ODAKLE SI? UPITAO JE OVJEK iz Igorove glazbene kue, nudei Titu otvorenu bocu piva. Iz New Jerseyja, odgovorio je Tito, koji to nije rekao. Kad su stigli do prostora za probe, nazvao je Garretha i rekao mu da je posao obavljen, ali da misli da noas ne bi trebao biti na ulici. Nije spomenuo helikopter, ali imao je osjeaj da Garreth zna. Prihvatio je pivo, pritisnuvi hladnu bocu na elo. Uivao je u sviranju. Guerrerosi su mu se pridruili, nakratko, pri kraju. Nevjerojatno, rekao je ovjek iz glazbene kue. Obitelj ti je odande? Iz New Yorka, rekao je Tito. Dobro, rekao je lovac na talente i otpio malo svog piva. Nevjerojatno.

80.

MONGOLSKI SMRTONOSNI CRV

SALON ZA POSLOVNU KLASU PRESERATOR AIRLINESA, izjavio je Inchmale entuzijastino, pogledom obuhvaajui sredinji dio prizemlja Bigendova stana. Ima i spavau sobu u tom stilu, gore, rekla mu je Hollis. Pokazat u ti kasnije, kad se istuiram. Heidi je odloila svoju drku za sjekiru, jo uvijek umotanu, na ank pored Hollisina laptopa. Ollis! Odile je stajala na vrhu lebdeih stepenica od staklenih ploa, u neemu za to je Hollis pretpostavila da je veoma velika sportska majica. Bobby, jesi ga nala? Na neki nain. Komplicirano je. Sii i upoznaj moje prijatelje. Odile je, bosonoga, sila niz ploe. Reg Inchmale i Heidi Hyde. Odile Richard. Qa va? 51 to je ovo? Primijetila je drku za sjekiru. Poklon, rekla je Hollis. Jo nije nala nikoga kome bi ga dala. Ja se moram istuirati. Otila je gore. Figurica plavog mrava bila je ondje gdje ju je ostavila, na izboini, jo uvijek u poloaju spremnosti za akciju. Razodjenula se, provjerila ima li onaj osip kojeg, sreom, kao da nije bilo, i dugo se, vrlo temeljito, tuirala. to bi Garreth i starac sada mogli raditi, upitala se. Kuda je otiao Tito kad su ga iskrcali? Zato njezina torbica, ili barem Bigendov scrambler, pjeice ide ulicom? to je mongolski smrtonosni crv u njenoj sadanjoj situaciji? Nije znala. Je li ona to upravo vidjela ozraivanje sto milijuna dolara pomou metaka kalibra 30 punih medicinskog cezija? Jest, ako je Garreth govorio istinu. Zato bi netko to uinio? Sapunala se po trei put kad joj je sinulo. Zato da ga bude nemogue oprati. Cezij. On ne silazi u pranju. Uope ga se nije sjetila to pitati, dok se pakirao na odlasku iz studija. Nije ga pitala nita, zapravo. Razumjela je da on mora, apsolutno, raditi to to radi, raditi, a ne govoriti o tome. Bio je toliko usredotoen, provjeravao

je s onim dozimetrom, pazio da nita ne zaboravi ondje. Bila je sigurna da svoju torbicu nije ostavila tamo gore. Netko ju je zacijelo uzeo iz kombija dok je ona nosila platnenu torbu kako bi je predala istaima. Obrisala se, odjenula, provjerila je li njena putovnica ondje gdje ju je bila ostavila, a zatim osuila kosu. Kad je opet sila, Inchmale je sjedio na jednom kraju kaua od est metara, ija je koa bila boje vrlo sline boji sjedala u Bigendovu Maybachu, i itao je poruke na svom telefonu. Heidi i Odile bile su, inilo se, pola bloka od uglancanog betona dalje, uivale su u pogledu, tamama i svjetlostima, poput likova umetnutih u arhitektonski crte radi ilustriranja omjera. Tvoj Bigend, rekao je, podignuvi pogled s telefona. Nije to moj Bigend. Bit e on tvoj Bigend, dodue, ako mu proda prava na Teko je biti takav za nekakvu reklamu za aute. Ne mogu to uiniti, naravno. Zbog umjetnikog integriteta? Zbog toga to bismo se nas troje morali sloiti. Ti, ja, Heidi. Prava su zajednika, sjea se? Ja kaem da ti odlui. Sjela je pored njega na kau. A zato? Zato to si ti jo u tom poslu. Jo ti je stalo. On eli da ti to napie. Napiem to? Promjene u tekstu. Da ga pretvorim u reklamu za auto? U temu. Himnu. Postmodernog brendinga. Teko je biti takav? Ozbiljno? alje mi poruke svakih pola sata. Hoe se konkretno dogovoriti. On je tip ovjeka od kojeg bih ja mogao izbljuvati duu. Ozbiljno. Pogledala ga je. Gdje je mongolski smrtonosni crv? Kako to misli? Ne znam ega bih se sada najvie trebala bojati. Zna li ti? Nekad si mi priao o tom smrtonosnom crvu, dok smo bili na turneji. Kako je on toliko smrtonosan da skoro da i ne postoje njegovi opisi. Da, rekao je. Moe bljuvati otrov, ili elektrine munje. Nasmijeio se. Ili ihor, 52 rekao je.

I skriva se u dinama. Mongolije. Da. Pa sam ga posvojila. Od njega sam stvorila neku vrstu maskote za svoju tjeskobu. Zamislila sam ga jarko crvenog.. I jesu jarko crveni, rekao je Inchmale. Skrletni. Bez oiju. Debeli kao djeje bedro. To je postao oblik koji sam davala svakom svom velikom strahu koji ne bih mogla svladati. U Los Angelesu, prije dan ili dva, pomisao na Bigenda i njegov asopis koji ba i ne postoji, na taj stupanj udnovatosti u koji je zabio nos, zajedno sa mnom, a o kojem ti ne smijem ni priati, sve me to podsjetilo na smrtonosnog crva. Tamo u onim dinama. Pogledao ju je. Drago mi je to te vidim. I meni je drago to vidim tebe. Reg. Ali jo uvijek sam zbunjena. Kad ne bi bila zbunjena, ovih dana, rekao je, vjerojatno bi bila psihopat. Najgori su oni puni strastvenog intenziteta, zar ne? Ali meni se ini da sada ne izgleda preplaeno. Zbunjeno, ali ne osjeam strah. Upravo sam vidjela nekoga, neke ljude, rekla mu je, noas, kako rade najudniju stvar koju u, ini mi se, ikad vidjeti. Zbilja? Odjednom se uozbiljio. Zavidim ti. Mislila sam da e to biti neki terorizam, ili zloin u tradicionalnijem smislu rijei, ali nije. Mislim da je to zapravo bila... to? Psina. Psina za koju mora biti lud da bi je izveo. Zna da bih volio znati o emu se radilo, rekao je. Znam. Ali dala sam svoju rije previe puta u cijeloj toj stvari. Dala sam je Bigendu, a onda sam je opet dala nekom drugom. Rekla bih ti da u ti rei jednog dana, ali ne mogu. Ali moda u moi. Jednog dana. Ovisi. Razumije? Je li ta mlada Francuskinja lezbijka? upitao je Inchmale. Zato? Izgleda da je Heidi fiziki privlai. Ja ne bih rekla da je to neki osobiti pokazatelj da je lezbijka. Ne? Heidi predstavlja svoju vlastitu rodnu preferenciju. Za neke ljude. A mnogi meu njima su mukarci. Nasmijeio se. Istina. Zaboravio sam na to. Zauo se neki akord. Matini brod, rekao je Inchmale.

Hollis je gledala Ollieja Trika kako ulazi gurajui zveckajua, prekrivena kolica. Opet je bio u svom skupom dimnjaarskom ruhu, vidjela je, ali sad je bio svjee obrijan. Nismo bili sigurni jeste li jeli, rekao je. A zatim, u smjeru Hollis: Hubertus bi volio da ga nazovete. Jo probavljam sve doivljeno, rekla mu je. Sutra. Vi posluujete doruak, rekao je Inchmale, sputajui ruku na Olliejevo rame, presjekavi svaki njegov odgovor Hollis. elite li napraviti karijeru u tome i napredovati od nostalgiara za Graanskim ratom - kvrcnuo je po reveru dimnjaarskog odijela - morat ete se nauiti koncentrirati na zadatak. Iscrpljena sam, rekla je ona. Moram sada spavati. Nazvat u ga sutra, Ollie. Otila je gore. Zora je ve dobrano stigla, mnogo nje, a na vidiku nije bilo niega to bi sliilo aluzinama ili zastoru. Izala je iz svojih traperica, popela se na Bigendov levitirajui krevet, navukla pokrivae preko glave i zaspala.

81.

NEGDJE IZMEU
NE MOE MI DATI BROJ? E-MAIL? OVJEK IZ IGOROVE glazbene kue izgledao je oajno. Selim se, rekao je Tito, gledajui kad e doi Garrethov kombi s prozora na drugom katu prostora za probe. Ba sam negdje izmeu svega. Ugledao je bijeli kombi. Ima moju posjetnicu, rekao je ovjek kad je Tito potrao prema vratima. Ramone! veselo je podviknuo Igor za oprotaj, snano udarivi neki akord na svojoj gitari. Ostali su buno kliknuli. Dolje je, izaavi kroz vrata, potrao mokrim plonikom, otvorio putnika vrata kombija i popeo se unutra. Tulum? upitao je Garreth, krenuvi s rubnika. Bend. Imaju probe. Ve ima bend? Bio sam gost. to svira? Klavijature. Onaj ovjek s Union Squarea pokuao me ubiti. Autom. Znam. Morali smo se obratiti jednom lokalcu koji nam duguje uslugu da ga izvuemo iz pritvora. Izvuete? Drali su ga samo nekih sat vremena. Nee ga optuiti. Stali su na semaforu. Garreth se okrenuo da ga pogleda. Upravlja njegova auta se pokvario. Nesretan sluaj. Sreom, nitko nije ozlijeen. Bio je jo neki ovjek, suvoza, rekao je Tito kad se upalilo zeleno. Prepoznao si ga? Ne. Vidio sam kako odlazi pjeice. ovjek koji te pokuao pregaziti, taj koji je trao za iPodom u parku, imao je zadatak da nas pokua nai u New Yorku. On mi je stavio bubu u sobu? Garreth ga je brzo pogledao. Nisam znao da zna za to. Rekao mi je moj roak. Ti ima puno roaka, zar ne? Garreth se nasmijeio.

Htio me ubiti, rekao je Tito. Nije ba najistiji, taj tip. Mislimo da se toliko isfrustrirao, u New Yorku, pokuavajui uloviti tebe, ili nas, da je prolupao kad te ovdje ugledao. Bio je uzbuen i zbog dolaska one kutije. Nekoliko puta smo vidjeli kad je prolupao, u zadnjih godinu dana ili tako neto, i uvijek je netko nastradao. Noas je to bio on. Policijski izvjetaj kae da nije tako strano, dodue. Nekoliko avova. Velika modrica na glenju. Moe voziti. Doao je neki helikopter, rekao je Tito. Vozio sam se vlakom do mjesta s kojeg sam vidio uline svjetiljke i neku stambenu zgradu iza ograde. Moda sam aktivirao detektore pokreta. Mislimo da je tvoj ovjek poslao taj helikopter. Neka vrsta ope uzbune. Vjerojatno je to uinio im je izaao iz pritvora. Natjerao je luku da postroi osiguranje. Zato to je vidio tebe. Moj protokol je bio lo, rekao je Tito. Tvoj protokol, Tito, rekao je Garreth, zaustavljajui auto na sredini nekog bezlinog bloka, iza crnog auta, je jebeno genijalan. Pokazao je crni auto. Jedan roak, za tebe. Ovdje? Nigdje drugdje, rekao je Garreth. Pokupit u te sutra. Ima neto to on osobno eli da vidi. Tito je kimnuo. Izaao je iz kombija i krenuo naprijed, otkrivi Alejandra za upravljaem crnog Mercedesa. Roae, rekao je Alejandro kad je Tito uao. Nisam te oekivao, rekao je Tito. Carlito eli biti siguran da si se smjestio, rekao je Alejandro, palei Mercedes i kreui. A i ja. Smjestio? Ovdje, rekao je Alejandro. Osim ako bi vie volio Mexico City. Ne. To nije zato to misle da bi ti bilo jako napeto na Manhattanu, rekao je Alejandro. Protokol, rekao je Tito. Da, ali i nekretnine. Kako to? Carlito je ovdje kupio nekoliko stanova kad su bili jeftiniji. eli da ivi u jednome od njih dok on istrauje ovdanje mogunosti.

Mogunosti? Kina, rekao je Alejandro. Carlita zanima Kina. Kina je ovdje jako blizu. Blizu? Vidjet e, rekao je Alejandro, skreui na jednom krianju. Kamo idemo? U stan. Morat emo ga namjestiti. Neime malo manje osnovnim od onoga to si imao u svom bivem stanu. Dobro, rekao je Tito. Tvoje stvari su ovdje, rekao je Alejandro. Raunalo, televizor, onaj klavir. Tito ga je pogledao sa strane, nasmijeivi se. Gracias! De nada, rekao je Alejandro.

82.

KOD BEENIEJA
PROBUDILA JU JE NEPOZNATA ZVONJAVA GARRETHOVA MOBITELA. Leala je na Bigendovu levitirajuem krevetu, pitajui se to to zvoni. K vragu, rekla je, shvativi to je. Otpuzala je s tog uda, zauvi pritom titrav zvuk jednog crnog kabela kad se savio, pa opet napeo. Nala je telefon u prednjem depu jueranjih traperica. Halo? Dobro jutro, rekao je Garreth. Kako si? Dobro, rekla je, zaueno primijetivi da se to doista doimalo istinitim. A ti? Vrlo dobro, premda se nadam da si se ti vie naspavala. to misli o tradicionalnom kanadskom radnikom doruku? Treba doi za sat vremena. Ima neto to bismo htjeli da vidi, pod uvjetom da se sve ostalo odvilo prema planu. I, je li?; Jedna ili dvije komplikacije. Uskoro emo saznati. Ali znakovi su dobri, uglavnom. to bi to moglo znaiti, upitala se. Isputa li tirkizna kutija radioaktivne oblake boje novca? No nije zvuao zabrinuto. Gdje je to? Uzet u taksi. Ne znam jesu li mi ve vratili auto, a i ne da mi se voziti. Mjesto se zove Kod Beenieja, rekao je. Tri e. Ima olovku? Zapisala je adresu. Dolje je, nakon to se odjenula, nala Blue Antovu omotnicu na svom laptopu. Preko nje, vrlo lijepim kurzivom, nalivperom, pisalo je: Vaa torbica, ili barem scrambler, trenutano se nalazi u potanskom pretincu Kanadske pote na uglu ulica Gore i Keefer. Priloen je iznos za pokrivanje vaih trokova u meuvremenu. Srdano, OT. Omotnica je sadravala dvjesto dolara, kanadskih, u novanicama od pet, deset i dvadeset, privrenih vrlo lijepom spajalicom. Gurnuvi ih u dep, pola je u potragu za Odileinom sobom. Kad ju je nala, bila je dvostruko vea od njezina poluapartmana u Mondrianu, premda nije imala pretenzije prema astekim hramovima. Odile je, meutim, hrkala toliko glasno da ju nije imala srca buditi. Na odlasku je

uoila drku za sjekiru, i dalje omotanu, na podu pokraj kreveta. Ulica je, kad je pronala izlaz, jo uvijek bila vrlo mirna. Podignula je pogled prema Bigendovoj zgradi, no bila je previsoka da bi se vidio njegov stan. Njezino podnoje bilo je manje od njezina puna opsega jer se od niih katova prema gore irila ukoso prema van. Na jednome od njih nalazili su se kosi zelenkasti stakleni zidovi gimnastike dvorane, u kojoj su stanari u lijepoj sportskoj odjei vjebali na jednoliko bijelim spravama. Poput detalja na crteu idealizirane urbane budunosti Hugha Ferrisa, pomislila je, ali crtea koji Ferris moda nikad ne bi mogao smisliti. Sa staklenim zidovima gimnastike dvorane i dobroudnim bijelim duhovima tvornikih strojeva, ali bez visokih zakrivljenih staklenih mostova koji spajaju susjedne nebodere. inilo se, meutim, da taksijima nema ni traga. Nakon deset minuta ipak je uoila jednog, utog, i to Priusa. Stao joj je, a voza je bio besprijekorno ljubazni Sikh. Zato su, pitala se, dok je vozio putem koji joj se uinio uvjebanijom i uinkovitijom verzijom puta kojim je ona prije ila, Bigendov scrambler, a vjerojatno i njena torbica, u potanskom pretincu? Netko ih je ondje stavio, pretpostavila je, ili osoba koja ih je uzela, ili netko tko ih je kasnije pronaao. Bez prometne pice, put je bio brz. Ve su bili na Clarkovoj, a odande su se, kroz Priusov vjetrobran, vidjeli naranasti konstruktivistiki krakovi luke, sada drugaije rasporeeni, i, nakon prole noi, s bitno drugaijim prizvucima. Proli su pored ugla gdje se skretalo do Bobbyja. Je li jo ondje, upitala se. Kako je? Osjetila je nalet suosjeanja prema Albertu. Nije joj bilo drago to je izgubio svog Rivera. Proli su kroz veliko raskrije. Clarkova se, preko puta, razdvajala na obje strane izdignute ceste nadsvoene svjetlosnim znakovima koji su zahtijevali identifikacijski dokument sa slikom. To je zacijelo bio ulaz u luku. Njezin je voza stao ispred malog bijelog restorana od betonskih blokova, koji je nekako djelovao kao da mu tamo nije mjesto. KOD BEENIEJA DORUAK CIJELI DAN KAVA bilo je ispisano kistom, vrlo priprosto, davno, na komadima izguljene bijele iverice. Imao je vrata s prozirnom mreom u crvenom drvenom okviru, koja su mu ovdje davala neodreeno tuinski izgled.

Platila je vozau i dala mu napojnicu, pribliila se restoranu i pogledala kroz jedini stakleni izlog. Bio je vrlo malen, dva stola i ank s barskim stolcima. Garreth joj je mahnuo s onog najblieg prozoru. Ula je. Garreth, starac i Tito sjedili su za ankom. Bila su etiri barska stolca, a onaj izmeu Garretha i starca bio je prazan. Sjela je na njega. Bok, rekla je. Dobro jutro, gospoice Henry, rekao je starac, kimnuvi joj. Tito se nagnuo naprijed mimo njega, plaho se osmjehnuvi. Bok, Tito, rekla je. Preporuujem poirana, rekao je Garreth. Osim ako ne voli poirana. Moe poirana. I slaninu, rekao je starac. Nevjerojatna je. Stvarno? Ve dugo se nije nala u tako obinom ugostiteljskom lokalu kao to je bio Kod Beenieja. Ako se ne rauna Mr. Sippee. Ali Kod Beenieja se sjedilo unutra, podsjetila se. Kuhar je nekad radio na Queen Elizabeth, rekao je starac. Onom prvom. U pozadini prostorije, jedan vrlo star ovjek, ili Kinez ili Malezijac, bio je gotovo presavijen iznad bijele kuhinjske pei od lijevanog eljeza koja je zacijelo bila starija od njega. inilo se da je jedino to Kod Beenieja nije bilo staro, bila elina napa objeena iznad velike etvrtaste pei. Slanina je ugodno zamirisala. Vrlo mirna ena iza anka bez pitanja joj je donijela alicu kave. Srednje poirana jaja, molim. Po zidovima su visjeli mali, neobino uokvireni, opi orijentalni predmeti. Hollis je bila uvjerena da je to mjesto bilo tu kad se ona rodila i da je izgledalo uglavnom jednako, premda bez masivne nape od nehrajueg elika iznad pei. Vrlo mi je drago to ste jutros doli, rekao je starac. No je bila duga, no ini se da nam je bila sklona. Hvala, rekla je Hollis, ali ja i dalje imam samo vrlo neodreene pretpostavke o tome to vi to inite, usprkos tomu to sam sino gledala to Garreth radi. Recite mi onda vae pretpostavke o tomu to smo radili, rekao je. Hollis je ulila mlijeka u kavu iz vrlo hladnog vra od nehrajueg elika. Garreth mi je rekao da... bacila je pogled na enu, koja je stajala pored

prastarog kuhara - u kontejneru se nalazi, ovaj, veliki iznos? Da? Garreth, jesi li pretjerao? Ne, rekao je Garreth. Sto. Milijuna, rekao je starac, odrjeito. To to je Garreth uinio... Govorili ste o pranju novca. On ga je... kontaminirao? Jesam li u pravu? Da, rekao je starac, tako je. Onoliko temeljito koliko je bilo mogue u danim okolnostima. Projektili su se vjerojatno posve raspali pri ulasku. Naravno, kasnije su naili na praktiki homogene blokove visokokvalitetnog papira, bono. Ali naa namjera nije bila unititi taj papir, ve oteati sigurno baratanje njime. Kao i oznaiti ga, da tako kaem, za neke vrste detekcije. Premda u zadnjih pet godina nije ostvareno izrazito mnogo napretka u toj vrsti ispitivanja. Jo jedno zanemareno podruje. Otpio je gutljaj crne kave. Oteali ste pranje tog novca. Uinio sam ga nemoguim, nadam se, rekao je. Ali morate razumjeti da za ljude koji su se na samom poetku dogovorili da se tih sto milijuna stavi u taj kontejner, injenica to se on uope vratio ovamo ve granii s katastrofom. Izvorno nisu planirali da se to vrati u Sjevernu Ameriku, kao ni u bilo koji dio Prvog svijeta. Taj je iznos previe glomazan. Postoje neke ekonomije, meutim, u kojima se ta koliina novca moe razmijeniti za neto bez pretjeranog gubitka vrijednosti, a oni su je naumili poslati u neku od takvih ekonomija. to se dogodilo? upitala je Hollis, pomislivi koliko je neobino to to ve makar i openito nasluuje kako e glasiti odgovor. Otkrio ju je, u tranzitu, tim amerikih obavjetajnih operativaca sa zadatkom traenja posve drugaije vrste tereta. Odmah su dobili zapovijed da odustanu od tog sluaja, ali to je na neki nain stvorilo napukline u tkivu stvari, birokratski gledano, pa je zbog tog razloga, a i drugih, na kraju dospjelo do mene. Hollis je kimnula. Gusari. U okvirima ratnog profiterstva, gospoice Henry, taj iznos je trivijalan. Mene, meutim, fascinira ista drskost tog poteza, ili moda isti nedostatak mate. Kroz vrata Njujorke federalne, u prikolicu nekog kamiona u Bagdadu, mic po mic pa odnijeti brodom. Upravo je htjela spomenuti Hook, shvatila je, golemi ruski helikopter, i

ugrizla se za usnicu. Dok sam istraivao tko su umijeane strane, saznao sam da je taj konkretni kontejner opremljen jedinicom koja prati njegovo kretanje, a u odreenoj mjeri i njegovu sigurnost, te potajno odailje te informacije umijeanim stranama. One su znale, recimo, kad ga je otvorio ameriki obavjetajni tim. I to ih je izbezumilo. Molim? Izgubili su ivce. Poeli su traiti druga mjesta, laka trita, moda uz vei gubitak vrijednosti, ali s manje rizika. Kontejner je tada krenuo na vlastito vrlo osebujno putovanje, a njima nita nikad nije upalilo, nijedno od tih raznoraznih potencijalnih pranja. Pogledao ju je. Jer su se njegovi razni prijatelji pobrinuli za to, bila je sigurna. I pretpostavljam da su se tada ve bojali. Poiljka kao da je postala stalni stanovnik sustava, nikad nikamo nije stizala. Dok nije dola ovamo, naravno. Ali zato je dola, na kraju? On je uzdahnuo. Stvari se privode kraju, to se tih ljudi tie. Barem se iskreno nadam. Manje se moe zaraditi, a vjetar poinje puhati iz potencijalno ieg pravca. Toliki iznos, ak i uz prilino velik gubitak, poinje izgledati vrijednim truda. Barem za manje ribe. A nemojmo se zavaravati, ovo jesu manje ribe. Nisu face koje se vide na televiziji. inovnici. Birokrati. Poznavao sam njima sline, nekada, u Moskvi i Lenjingradu. Znai da ovdje, u Kanadi, mogu uiniti neto s time? Ova zemlja svakako nije liena resursa takve vrste, ali ne. Ne ovdje. To e se uputiti na jug, preko granice. U Idaho, mislimo. Najvjerojatnije preko prijelaza Porthill. Odmah juno od Crestona u Britanskoj Kolumbiji. Ali zar to tamo nee biti mnogo tee oprati? Sino ste mi rekli da toliko ilegalne gotovine predstavlja negativnu imovinu. Vjerujem da su se uspjeli dogovoriti. S kime? S jednom crkvom, rekao je. Crkvom? Od onakvih koje imaju vlastitu televizijsku stanicu. Onakvih uz koje se nalaze ograene atrakcije. U ovom sluaju, ograena zajednica. Isuse, rekla je.

Pa, ja ne bih iao ba toliko daleko, rekao je i nakaljao se. Meutim, novanice od stotinu dolara u posudi za donacije su norma, uo sam. Sad se iza anka pojavila ena, iz smjera pei, i stavila jedan tanjur jaja sa slaninom pred Hollis, a drugi pred starca. Gledaj ti ovo, rekao je. Izvanredno. Da ste u hotelu Imperial u Tokiju i da naruite poirana jaja, slaninu i tost, ono to bi vam posluili nimalo se ne bi razlikovalo od ovog. U prezentaciji. I bio je u pravu, vidjela je. Slanina je bila savreno ravna, kruta, bez teine, bez masnoe, hrskava. Preana, nekako. Jaja poirana metlicom, jednako savrena, na malom sloju krumpira. Dvije krike rajice i granica perina. Aranirano s oputenom, iskusnom elegancijom. ena se vratila s dva manja tanjura maslacem premazanog tosta za njih dvoje. Vas dvoje jedite, rekao je Garreth. Ja u objasniti. Probila je prvo jaje viljukom. Mekano uto umance. Tito je bio u spremitu za kontejnere sino u pono, kad se oglasila zujalica. Kimnula je, usta punih slanine. Ja sam probio devet rupa u kontejneru. Ostalo je devet malih ali bolno oiglednih rupa od metaka. Kad bi se danas kontejner dizalicom spustio s one hrpe i postavio na otvorenu prikolicu, te bi rupe bile vrlo upadljive. Pored toga, kad bi bile otvorene, postojala bi mogunost da senzor u spremitu registrira cezij. Ali Tito se popeo na nju i prilijepio specijalno napravljene magnetske zakrpe na sve rupe, ime ih je istovremeno zatvorio i, nadamo se, sakrio. Pogledala je niz ank u Tita koji je upravo dobivao svoj tanjur jaja. Njegove oi na trenutak su susrele njene, a onda je poeo jesti. Rekao si da su ga danas stavili na kamion, rekla je. Da. I voze ga u Sjedinjene Drave, kroz Idaho? Mislimo da je Idaho. Jedinica koja je unutra jo uvijek radi, meutim, i Bobby nam je prati. Trebali bismo uspjeti predvidjeti gdje e prijei granicu. Ako ne uspijemo u tome, rekao je starac, pa uu u zemlju neotkriveni, imamo i drugih mogunosti. Premda bismo vie voljeli da se radioaktivnost otkrije na granici, rekao je Garreth.

A hoe li? Sigurno e se otkriti ako kaemo tom graninom prijelazu da je oekuje, rekao je Garreth. Prava kombinacija telefonskih poziva, rekao je starac, briui jaje s usnica bijelim papirnatim ubrusom, i paljivo planiranje vremena sredit e sve suuesnike koje bi nai financijeri mogli imati na tom graninom prijelazu. ena je Garrethu donijela njegova jaja. Poeo je jesti, smijeei se. A to e biti rezultat toga? Gomila nevolja, rekao je starac, za nekoga. Mnogo toga moglo bi ovisiti o vozau, na kraju. Ne znamo tono. Ali sigurno emo -i nasmijeio se ire nego to je dosad imala prilike vidjeti - uivati otkrivajui. Mi o vuku, rekao je Garreth, uzimajui pager sa svog pojasa i itajui neto s njegova majunog ekrana. Bobby. Kae da gledamo. Kree. Doite ovamo, rekao je starac ustajui, s ubrusom jo uvijek u ruci. Primaknuo se izlogu. Ona je pola za njim. Osjetila je Garretha blizu iza sebe. A tada je tirkizni kontejner na gotovo nevidljivoj otvorenoj prikolici, zbog ega je izgledao kao da su kotai nalijepljeni na njega, siao s kosine na krianje, a vukao ga je savreno isti, sjajni, crveni, bijeli i vrlo kromirani teglja ija ju je dvostruka ispuna cijev podsjetila na Cuisinartovo kuite oko cijevi Garrethove puke. Za njegovim upravljaem nalazio se tamnokosi mukarac etvrtaste eljusti koji joj je izgledao poput policajca ili vojnika. To je on, ula je kako Tito kae, vrlo tiho. Da, rekao je starac kad se upalilo zeleno te su kamion i kontejner preli krianje, uli u Clarkovu i nestali s vidika, jest.

83.

STRATHCONA 53
VI ZNAI PIETE RAD O BAPTISTIMA, GOSPODINE MILGRIME? Ga Meisenhelter stavila je srebrni stalak za dvije krike tosta na stol. Anabaptistima, ispravio ju je Milgrim. Ova kajgana je stvarno izvrsna. Stavljam vodu, a ne maslac, rekla je. Malo je tee oistiti tavu, ali ja vie volim tako. O anabaptistima? Ima i njih, da, rekao je Milgrim, prelomivi prvi tost, mada se zapravo koncentriram na revolucionarni mesijanizam. Georgetown, kaete? Da. To je u Washingtonu. Tako je. Izuzetno nam je drago to je s nama jedan znanstvenik, rekla je, premda je, koliko je on znao, vodila ovaj pansion sama, a inilo se da je on jedini gost. Ja sam sretan to sam pronaao tako mirno i ugodno mjesto, rekao je. I doista je bio. Kroz opustjeli Chinatown nabasao je na, kako mu je rekla ga Meisenhelter, najstariju rezidencijalnu etvrt u gradu. Ne osobito bogatu, to je bilo oigledno, ali isto je tako bilo oigledno da se to polako mijenja. Mjesto u procesu kroz koji je Union Square ve proao, pomislio je. Pansion kod ge Meisenhelter bilo je dio te tranzicije. Bude li uspjela privui goste koji bi joj pomogli da to plaa, moglo bi joj ii vrlo dobro poslije, kad se sve podigne na viu razinu. Imate li kakve planove za danas, gospodine Milgrim? Moram potraiti izgubljenu prtljagu, rekao je. Ako se nije pojavila, morat u malo u kupovinu. Sigurna sam da e se nai, gospodine Milgrime. Ako biste me sad ispriali, moram se pobrinuti za rublje. Kad je otila, Milgrim je zavrio svoj tost, odnio stvari od doruka do sudopera, isprao ih i popeo se u svoju sobu, s debelim plosnatim svenjem stotki nalik knjizi mekanog uveza, udnovatog oblika, u lijevom depu

svojih Jos. A. Banksovih hlaa. Bilo je to jedino to je zadrao iz one torbice, izuzev telefona, male LED rune svjetiljke i grickalice za nokte proizvedene u Koreji. Sve ostalo, ukljuujui ono u to je telefon bio ukopan, ma to to bilo, ostavio je u crvenom potanskom sanduiu. Nije imala nimalo kanadske gotovine, ta zgodna, maglovito poznata ena na vozakoj dozvoli iz drave New York, a kreditne kartice stvarale su vie problema nego to su vrijedile. Danas je morao kupiti povealo i malu ultraljubiastu lampu. Olovku za ispitivanje novanica, ako je bude naao. Novanice su izgledale dobro, ali morao je biti siguran. Ve je vidio dva natpisa koja su odbijala amerike stotke. Ali najprije tajni flagelanti iz Tiringije, odluio je, sjeo na rub prekrivaa za krevet od debelih niti i otpustio vezice na cipelama. Njegova knjiga se nalazila u ladici nonog ormaria, zajedno s telefonom, njegovom kemijskom vlade SAD-a, runom svjetiljkom i grickalicom za nokte. Mjesto na kojem je stao u knjizi bilo je oznaeno jedinim komadiem omotnice koji je zadrao, gornjim lijevim uglom, na kojem je blijedom crvenom kemijskom olovkom pisalo HH. To mu je nekako djelovalo kao dio neega. Sjeao se kako je uao u autobus, sino, s tom torbicom pod rukom, skrivenom ispod jakne. Ve je bio dobio sitni, u Princetonu, kao to je prije isplanirao, raspitao se o autobusima i cijenama prijevoza i pripremio toan iznos u nepoznatim noviima neobino prazna izgleda. Sjeo je, kao gotovo jedini putnik, u srednji dio autobusa, do prozora, dok je njegova ruka, potajice kao da oekuje napad, istraivala ono za to je isprva mislio da su vrlo obini i bezizgledni predjeli torbice. Sad je, umjesto da uzme knjigu, uzeo telefon. Bio je ukljuen kad ga je naao, a on ga je smjesta iskljuio. Sad ga je ukljuio. Broj iz New Yorka. Roaming. Gotovo sasvim napunjen. inilo se da se u adresaru takoer nalaze uglavnom brojevi iz New Yorka, i to samo s imenima. Zvono je bilo iskljueno. On ga je postavio na vibriranje, kako bi provjerio radi li. Radio je. Ba ga je namjeravao opet iskljuiti, kad mu je poeo vibrirati u ruci. Njegova ruka ga je otvorila i stavila mu ga na uho. Halo? uo je nekoga, nekog mukarca, kako kae: Halo? Nazvali ste krivi broj, rekao je, na ruskom.

Ovo je definitivno toan broj, rekao je mukarac na drugom kraju na udno naglaenom ali upotrebljivom ruskom. Ne, rekao je Milgrim, opet na ruskom, to je krivi broj. Gdje ste vi? U Tiringiji. Zaklopio je telefon, odmah ga ponovno otklopio i ugasio. Njegova se ruka opredijelila za drugi Apaurin tog jutra, to je pod tim okolnostima bilo savreno razumno. Odloio je telefon natrag u ladicu. Sad se vie nije inilo da je dobro to ga je zadrao. Rijeit e ga se kasnije. Otvarao je svoju knjigu, spreman nastaviti ondje gdje je bio stao s priom o Margraveu Fredericku Neustraivom, kad je najednom ugledao St. Marks Place, prolog listopada. Razgovarao je s Fishom ispred duana polovnih ploa, onakvom vrstom trgovine koja stvarno prodaje ploe, one od vinila, i kroz izlog ga je, crno-bijelo, gledalo ensko lice sa zida. I na trenutak je, naslanjajui se na jastuke, znao tko je to, kao i da je poznaje na jo neki nain. No onda je poeo itati.

84.

OVJEK KOJI JE USTRIJELIO WALTA DISNEYJA

NIJE LOE, REKAO JE BOBBY, PROLIVI MALO SVOG DRUGOG piso mojada dok se naginjao prema natrag u svom stolcu kako bi pogledao vrh Bigendove zgrade kroz Hollisinu kacigu. Omjeri su dobri. Inchmale je zaista imao izuzetan uinak na njega, pomislila je Hollis. Definitivno je bila u pravu, on je bio Inchmaleov oboavatelj, ali nije oekivala ba ovoliki stupanj prestanka tjeskobe. Premda je to djelomino bilo i zato to je prolo ve pet dana od onoga o emu je razmiljala kao o pucanju u novac pa su Gareth i starac, pretpostavljala je, ve davno otili. Tito je, znala je, premda posve sluajno, jo uvijek bio tu, ili je barem bio to poslijepodne. Ugledala ga je u trgovakom centru ispod Four Seasonsa, u koji se preselila kad je Bigend stigao iz Los Angelesa. Bio je s nekim mukarcem koji mu je moda bio stariji brat, s ravnom crnom kosom do ramena, razdijeljenoj po sredini. Bili su u kupovini, ako je suditi po vreicama. Tito ju je vidio, definitivno, i nasmijeio se, ali onda je skrenuo niz drugi hodnik pun trgovina snanih brendova. Svia mi se to nema puno detalja, rekao je Inchmale. Rani Disney. Bobby je skinuo kacigu, odgurnuvi ike na stranu. Ali to nije Alberto. To je zato to ste htjeli da bude gotovo juer. Da ste ostavili Alberta da radi, uredio bi ga kao neto iz horor filma. Stavio je kacigu na stol. Sjedili su vani, u onom kafiu na Mainlandu u kojem je bila s Inchmaleom i Heidi one noi kad se vratila s njima. Ti Bollardsi, upitala je Odile, naglasivi drugi slog, oni su to vidjeli? Samo na slici, rekao je Inchmale. Bio je doao na zamisao, kad su mu Hollis i Odile ispriale kako je Bobby Chombo ostavio lokalizirane umjetnike iz Los Angelesa na cjedilu i kako je Alberto izgubio svog Rivera, da se javi Bobbyju s prijedlogom snimanja videospota za Bollardse. Pjesma se zvala Ja sam ovjek koji je ustrijelio Walta Disneyja i Inchmaleu je to bila najbolja stvar iz materijala koji je za njih

trebao producirati u Los Angelesu. Bobby bi reirao, a spot bi skoio na napredniju platformu, predstavljajui lokaliziranu umjetnost iroj publici dok su kacige poput Hollisine jo uvijek bile u fazi beta testiranja. Kako bi zajamio da e se Bobby vratiti svojim zanemarenim obavezama u Los Angelesu, Inchmale se pravio da je veliki Albertov oboavatelj. Uz Odile kao posrednika stvari su se posloile vrlo brzo i uspjeli su uvjeriti Bobbyja da mora staviti radove svih ostalih na nove posluitelje, to je ve uinio. Heidi se vratila misterijima svog braka na Beverly Hillsu, isprva ostavivi Odile neutjenom. Uspjeno rjeavanje problema s geoha-kingom za najmanje desetak umjetnika s Bobbyem kao da je stalo tomu na kraj, dodue. Hollis je pretpostavljala da je to francuskoj kustosici omoguilo neki veliki statusni napredak, neto dobro to moe ponijeti kui. Premda Odile nije pokazivala osobitu elju da to uini. Jo uvijek je ivjela kod Bigenda, dijelei stan s njim, dok je Hollis bila u Four Seasonsu, u sobi pored Inchmaleove. Bobbyjev spot za Bollardse, uz entuzijastino odobrenje Philipa Rauscha, postao je dijelom njezina jo nenapisanog lanka za Node. Odluila je, nakon doruka Kod Beenieja, da e Bigendu rei da su je bili zarobili, ali vrlo pristojno i ljubazno, izmeu izlaska iz Bobbyjeva stana i povratka onamo. Bio je to scenarij koji je starac smislio, nenamjerno; bilo je to ono to je rekao da e uiniti ne bude li mogla prihvatiti njihove uvjete. Zavezanih oiju, predali su je nepoznatoj treoj strani i drali na nepoznatoj lokaciji sve dok se Garreth nije vratio po nju da je odveze natrag do Bobbyja. Nije imala pojma to su radili te noi. Kako ni Bobby nije tono znao to su radili i kako nije bio upuen u njezin dogovor sa starcem, nije se morala brinuti da e on rei Bigendu da lae. A zakljuila je da Bigendu jednostavno mora lagati o tome. A Bigend je, sa svoje strane, to uinio neobino lakim. Kao da je u iekivanju svoje reklame za kineske aute vrijedne zilijun dolara svoj pohod u svijet tajni nakratko odgodio. Ako se uope ikad ponovno pokrene. Predmnijevala je da e iskoristiti to to je upoznao Bobbyja, prije ili kasnije, i izvui one komadie slagalice koje bi Bobby mogao imati, ali to se nje nije ticalo. Dio onoga to je se jest ticalo, od sada pa nadalje, odluila je, bilo je da predstavlja onu ciglu u kaminu iza koje je starac naumio sakriti tajnu o tome to je uinio. to je, inilo se, jo uvijek bila velika tajna, s obzirom na to da se

nigdje nije pojavilo ba nita ni o kakvu kamionu zaustavljenom dok je ulazio u Idaho iz Kanade. No rekli su joj da to moe oekivati. Cijela stvar se isprva morala odigrati u zemlji pijuna i ondje bi mogla ostati - vrlo dugo, to je uostalom i bio razlog zato ju je on povjerio njoj. Ollis, rekla je Odile iza nje, mora vidjeti Eenchmaleov klinac. Radije ne bih, rekla je okreui se i otkrila sliku lijepe Angeline kako dri balavu bebu, Willyja Inchmalea na trijemu kue u Buenos Airesu. Dovoljno je elav, rekla je, ali gdje mu je brada? Lud je za udaraljkama, rekao je Inchmale, progutavi ostatke svog pisa. I za sisama. Hollis je posegnula za svojom kacigom. Uskoro, vrlo uskoro, morat e dati Inchmaleu svoj odgovor u vezi s reklamom za kineske aute. Ona je bila razlog zato su svi bili tu, u ovo proljee koje je svakodnevno postajalo sve smjenije lijepo, a ne u Los Angelesu, gdje je Inchmale privremeno stavio svoje Bollardse na ekanje. Htio ju je napraviti. Sad je otac, rekao je, hranitelj obitelji, i ako to znai da Teko je biti takav treba prodavati kineske aute, onda neka bude tako. to se nje ticalo, jo nije bila sigurna. Opet je stavila kacigu, ukljuila je i pogledala uvis, gdje je Albertova gigantska, stripovska izvedba mongolskog smrtonosnog crva, iji se rep provlaio kroz raznorazne prozore Bigendova piramidalnog orlovog gnijezda poput jegulje kroz kravlju lubanju, dostojanstveno lelujala, visoka i skrletna, u noi.

Hvala Susan Allison Normu Coakleyju Antonu Corbijnu Claire Gibson Eileen Gunn Johanu Kugelbergu Paulu McAuleyju Robertu McDonaldu Marthi Millard R. Trillingu Jacku Womacku

William Ford Gibson (Conway, Juna Karolina, 1948.) je amerikokanadski pisac, nazvan "crnim prorokom" cyberpunk anra u znanstvenoj fantastici. Prvi uvodi termin "cyber prostor" u kratkoj prii Kako smo popalili Kromu, u kojoj je opisao svijet cyber kriminala, ak desetljee prije nego to je internet uope nastao. Koncept je kasnije razradio u svojem debitantskom romanu Neuromancer - prvom romanu u povijesti koji je dobio sve tri "velike" nagrade za SF stvaralatvo - Nebula, Hugo i Phillip K. Dick. Sada kad je sadanjost uhvatila prikljuak s vizijom budunosti Williama Gibsona, vizijom koja ga je proslavila kao jednog od najutjecajnijih pisaca znanstvene fantastike svih vremena, on je poeo pisati o sadanjem vremenu u kojem se svakodnevni ivot ini kao znanstvena fantastika. Pisac koji je romanom Neuromancer utemeljio novi knjievni smjer unutar znanstvene fantastike - cyberpunk, ovaj nam put predstavlja politiki triler radnje smjetene u suvremenu high-tech ameriku stvarnost ispremijeanu najrazliitijim udnim likovima i zainjenu referencama na stvarna dogaanja, na politiku i na tehnologiju. Zemlja pijuna je manje konvencionalni triler, a puno vie razarajue precizna refleksija amerikog zeitgeista. Sveprisutnost high-tech tehnologije, ratno profiterstvo od irakog rata, stalni osjeaj nespokoja u premereenoj stvarnosti nakon napada na Ameriku 11. rujna, samo su neki od Gibsonovih knjievnih fragmenata koje on, vjeto manevrirajui kako to samo najvei pisci mogu, predstavlja svojim oduevljenim poklonicima. Prijevod Zemlje pijuna potpisuje Andrea Bagovi, a ilustracija na naslovnici preuzeta je s originalnog amerikog izdanja.

Napomene
1 Trgovaki centar od 8 katova u blizini Beverly Hillsa i zapadnog Hollywooda. 2 Sunset Boulevard je znamenita ulica od 35 km koja prolazi mnogim dijelovima Los Angelesa, te Beverly Hillsom i zapadnim Hollywoodom. Jedan dio Sunset Boulvearda je Sunset Strip, sredite nonog ivota na podruju Los Angelesa. 3 Franc.: Uzdravlje! 4 Malecon je iroka etnica, cesta i zatitni mol koji se proteu du obale u Havani na Kubi. 5 Garment District je modni centar u New Yorku. 6 Seven Dials maleno je raskrije u Londonu na kojem se spaja sedam ulica. U sredini otprilike krunog prostora nalazi se stup sa est sunevih satova. 7 Wurlitzer je amerika tvrtka koja se bavila proizvodnjom glazbenih instrumenata, orgulja i duboksa. 8 Pete Townshend i Keith Moon iz grupe The Who. 9 Muswell Hill predgrae je Londona, a Denmark Street uliicajj njegovu sreditu. Oba mjesta znamenita su po svojoj povezanosti s britanskom pop-kulturom druge polovice dvadesetog stoljea. 10 Kanji su kineska slova prilagoena za pisanje japanskog jezika, jedan od tri glavna sustava japanskog pisma. 11 Shinjuku je glavno komercijalno i upravno sredite Tokija. 12 Pripadnik religije Santeria, sinkretine religije karipskog porijekla. Santeria tuje afrike Orie iz religije Joruba, koju su sa sobom donijeli robovi iz Afrike, ali ih spaja s katolikim i indijanskim tradicijama. 13 National Security Agency, kriptoloka obavjetajna agencija vlade SAD-a, koja prikuplja i analizira komunikacijske podatke, koordinira specijalizirane aktivnosti koje tite informacijske sustave u SAD-u i skuplja informacije o stranim obavjetajnim aktivnostima. 14 Brobdingnag je zemlja divova u Gulliverovim putovanjima Jonathana Swifta. 15 Izv. I think he is dipping, jedno od znaenja glagola to dip u slengu je umakati cigarete u tekui PCP, tj. aneoski prah, razornu drogu koja izaziva halucinacije i ekstremno nasilno ponaanje.

16 Andre Rene Roussimoff (1946.-1993.), poznat kao Andre Div, francuski profesionalni hrva i glumac, zbog posljedica akromegalije bio je visok oko 212 cm, premdaje njegova tona visina predmet rasprava, a teina mu je varirala izmeu 140 i 256 kilograma. 17 etvrt u Los Angelesu u kojoj su se 1950-ih godina okupljali bitnici. 18 Pignose je prvo i legendarno prenosivo pojaalo za elektrinu gitaru sa zvunikom, nazvano prema firmi Pignose Industries koja ga je proizvela poetkom 1970-ih. 19 Distrito federal (Federal district) uvrijeeni je naziv Meksikanaca za Ciudad de Mexico. 20 Joseph Joey Gallo (7. 4. 1929. - 7. 4. 1972.) bio je poznati njujorki gangster. 21 Najvei meunarodni lanac kavana na svijetu, s vie od 16.000 lokala u pedesetak zemalja. 22 Nerazdvojni duo suvremenih umjetnika iji je cjelokupni i raznoliki opus stvoren u Londonskom East Endu. 23 The Boss je nadimak Brucea Springsteena. 24 Chilango je u meksikom slengu izraz za stanovnika Ciudad de Mexica. 25 Nancy Drew mlada je detektivka amaterka iz pria za djecu i mlade. Prvi put se pojavila 1930. Mnoge pripovijesti o njoj pisali su razni autori pod kolektivnim pseudonimom Carolyn Keene, a stekla je status kulturne ikone. 26 The American Society of Composers, Authors and Publishers (ASCAP), Amerika udruga kompozitora, autora i izdavaa, neprofitna je organizacija koja titi autorska prava svojih lanova nadzirui javna izvoenja njihove glazbe, emitirane ili izvedene uivo, osiguravajui im odgovarajuu naknadu. 27 Tensegritet - izmiljenica iji je autor Carlos Castaneda, tenzijski inegritet, plutajua kompresija. 28 WPA, Works Progress Administration , je agencija iz programa Rooseveltova New Deala u vrijeme Velike depresije. U razdoblju od 1935. do 1943. godine, WPA je omoguila zapoljavanje vie od osam i pol milijuna Amerikanaca. 29 Blackwater je privatna civilna zatitarska firma koja slui za ispomo amerikim vojnim snagama u inozemstvu.

30 Slikar i ilustrator iz Philadelphije (1870.-1966.). 31 Marthu Stewart 2001. godine Ladies Home Journal proglasio je treom najmonijom enom u SAD-u. Bogatstvo i utjecaj stekla je emisijama i asopisima o voenju domainstva i ureivanju interijera i vrtova. Ralph Lauren ameriki je modni dizajner. 32 Izvorno taxi-dance hall, vrsta plesne dvorane u kojima su se, 1920ih i 1930-ih godina, kupovale karte za plesanje s tzv. taksi-plesaicama. Jedna karta vrijedila je za plesanje na jednu pjesmu i obino je kotala 10 centi. 33 Mara Salvatrucha zloinaka je banda iz Los Angelesa koja se rairila Sredinjom Amerikom i dijelovima SAD-a i Kanade. Procjenjuje se da je banda samo u SAD-u 2005. godine imala 50.000 lanova. 34 Meunarodni aerodrom u Los Angelesu. 35 DARPA, Defense Advanced Research Projects Agency (Obrambena agencija za napredne istraivake projekte), bavi se razvojem novih tehnologija za vojnu upotrebu. 36 Research and Development, istraivanje i razvoj. 37 Information Exploitation Office, Ured za iskoritavanje informacija. 38 The International Brotherhood of Teamsters (IBT), moni sindikat transportnih radnika. 39 Vrlo snano i otporno dvokomponentno ljepilo. 40 River, kao u River Phoenix, znai rijeka. 41 SERE, Survival, Evasion, Resistance, and Escape (Preivljavanje, izbjegavanje, otpor i bijeg), vojni je program SAD-a koji vojnicima i civilima iz Ministarstva obrane prua obuku u izbjegavanju zarobljavanja, vjetinama preivljavanja i vojnikim pravilima ponaanja. 42 Analgetik, kombinacija Aspirina i Oxycodona, tvari dobivene iz sjemenki maka. 43 Steven Patrick Morrissey, nekadanji pjeva grupe The Smiths. 44 BC ICE & COLD STORAGE LTD je tvrtka iz Britanske Kolumbije koja se bavi istovarom i skladitenjem ribe s brodova. Rage znai bijes. 45 BASE: Building, Antenna, Span, Earth. U BASE skakanju, skae se s navedenih vrsta objekata s padobranom ili s krilima za paragliding. 46 Indijsko i pakistansko jelo, peena piletina pripremljena s jogurtom i zainima. 47 Direction General de Inteligencia , danas Direction de Inteligencia,

glavna vladina obavjetajna agencija Kube. 48 Special Air Service, jedinica specijalnih snaga Britanske vojske. 49 Savile Row je ulica u Londonu poznata po svojim krojaima kod kojih su se odijevale mnoge poznate linosti. 50 Learjet, mali avion za poslovnu i privatnu upotrebu. 51 Kako ste? 52 U starogrkoj mitologiji eterina nadzemaljska tekuina u ilama bogova. 53 Rezidencijalna etvrt u Vancouveru.