RIJEKA UDOVODNICA

LIKOVI:
VIDARICA
RIBAR, VODENJAK
TILISUN ILI SAIBIJA
DJEVOJKA I, RUSALKA I, /KRALJEVNA/
DJEVOJKA II, RUSALKA II
DJEVOJKA III, RUSALKA III
DJEVOJKA IV, RUSALKA IV
STRANAC U ARIJI NAZVAN UTI
VRIJEME I PROSTOR:
NEKAD, UZ RIJEKU NERETVU

SCENA PRVA
/ Prostor uz rijeku, u pozadini ukleta, naputena kua, smokva. ubor rijeke i
cvrci, ljetna atmosfera. Vidarica bere ljekovito bilje i sortira ga. Ribar lovi
ribu, zadubljeni svako u svoj posao i svijet./
VIDARICA:

uje li je? Doziva, a?

RIBAR:

Oduvijek ti ja nju ujem. A na ovom buku i ponajglasnije.

VIDARICA:

Ama i ja je ovo zadnjih godina ujem, kad joj doe vrijeme

Veli li mi se to na onaj Svijet, ta misli?

RIBAR:

Govori se da nju uju samo oni koji je pravo vole.

VIDARICA:

Ko je ne bi volio, ljepoticu? Samo...ne smije joj se odazivat

Naroito kad te nou tri put imenom zovne. Inae, njezin si
i nema ti spasa.To ti je cijela istina.

RIBAR:

Ako je sueno, neka. Od neeg se mora. Bolje njoj nego od

kakva nepoznata zla, je l ovako?Ja i jesam od mutne Neretve.
(kalje dugo.)

VIDARICA:

Eh, ti! Ima doma enu i ono djeice, a ti bi otiao.Jok!

A za taj kaalj, koliko stolisnika, toliko kadulje.Pa kljualom, ivom vodom zalit.Dva sata da odstoji, i ispiraj grlo
A od tog suhog kalja najbolja ti je divizma, utocvijet s
estoslavicom, plunjakom i trupcem.

RIBAR:

Pritrpit u. Nego, zna li lijek protiv muke. Ne puta nikad.

VIDARICA:

Gospina trava. Dat u ti eni pa neka ti aj vari. Dobar je i

ipurak, i nana, i...ekaj, od koje je vrste tvoja muka,
Ribaru?

RIBAR:

Opriat u ti ja, ako e razumit...

VIDARICA:

Moje je da razumijem, nema mi druge.

RIBAR:

Ovako, i tu sam i nisam. Kao, ja sam koji jesam imenom i ivotom, a isto sam neko ko se izdaleka i nakratko ovamo navratio. ivim, a kao da ekam da odovud odem. Tako nekako.

VIDARICA:

Eh, ko da nisi od ovog Svijeta. Urok neki, ta li?

A spava li nou kako Bog zapovijeda?

RIBAR:

Teke su moje noi, eno. I ako zaspem, teke snove snivam.

None mi more na prsi lijeu, i more...

VIDARICA:

Gluho i daleko bilo! Ali od svake muke i jada ima lijeka.Za

to ti je vinjuga najbolja. Raste uz potoke i rijeke, pokraj uma, po ivicama...Dobra je i ruta petoprstica. A estoslavica
ili veronika ponajbolja je protiv zlih slutnji.

RIBAR:

Pomozi, ako moe.

VIDARICA:

Dakako. Zato ovim Svijetom i hodim. Promislit u, neka prenoi.

RIBAR:

ta ne bih dao za miran san i malo radosti.ta to sad bere?

VIDARICA:

ta naem. A najvie pelin. Mora se uzase nositi pelinova

gorka trava, kad Njojzi vrijeme doe.
Vodeni narod od pelina bjei ko vrag od kria. Pelin je i lijek i hamajlija, od davnina.

/Vidarica odlazi. Ribar neko vrijeme sam. Ulovi se riba./

RIBAR:

Vidi grize, a ja mislio...(bori se, izvue ribu) Oho, golema!

Eto i veere! Eh, umalo zaboravih, prva riba Vodenjaku.Pa
i pravo je da ga udobrovoljim, od njegovog uzimam.Moda
jo koja zagrize.Evo ti, Stari!

/Naile su Djevojke, sluaju i gledaju kako Ribar baca ribu natrag./

DJEVOJKA I: Oj, Ribaru! to tako lijepu ribu natrag u rijeku baci?

RIBAR:

Takav je red i obiaj u ribara. Mi od rijeke i na njoj ivimo.

DJEVOJKA II: Ja ula da mora i kruh u rijeku bacit. Je l istina?

RIBAR:

To Mlinar radi, dijete. Pod toak od mlinice, od prvog brana kruh zgotovi, pa baci, za sretnu rau. A negdje se i glava od horoza baca.

DJEVOJKA III: Ma ta to govorite?! Mene strah i sluati.

DJEVOJKA IV: A ta mi, cure, rijeci dajemo, a? Ova nam Neretva protie i
kroz dane, i kroz snove, otkad znamo za se.
RIBAR:

To vi pitajte Vidarice, ona je od tog posla. Kad sam ja bio

momkom, cure su bacale rue, ili cvjetne vjenie...

DJEVOJKA I:

Zato?

RIBAR:

Bit e zato da im se ljubav ostvari, ta li

DJEVOJKA II:

E, meni ne treba bacat rue.

/Djevojke se smiju, guraju, igraju se./

DJEVOJKA I:
RIBAR:

Sve ti zna, je li? Ribari su mudri.Je l ti to od rijeke?

Sudbina, dijete. Sueno na vodi i od vode. A kad doe vakat mrijeti, i pod vodu. Tako ti je to.
De, vi, tie, ribu ete mi rastjerat!

DJEVOJKA II: Pravo veli. Hajdmo pod onu smokvu odmorit.Dosta smo se
danas u polju naradile, je l ovako?
/Djevojke se utrkuju. Ribar vie za njima./
RIBAR:

Otpjevajte neku vau, djevojaku! Da mi duu razgalite!

/Djevojke polijeu pod smokvu. Pjevaju neku pjesmu o rijeci.

Ribar polagano, uz rijeku, izlazi sa scene./
DJEVOJKA III: Otkud samo bahnu onaj to ga zovu uti? Ko je i otkud, to
niko ne zna.Ba udno.
DJEVOJKA IV:

Stranac. Ko bi ga znao. Ko da je s neba pao. Ko da je iz

zemlje nikao.Ko da ga je vjetar nanio.Poplava izbacila.

DJEVOJKA II:

Volim to nisam stranac. Oni su ti ko tikve bez korijena.

Ne dri ih mjesto.

DJEVOJKA I:

A meni je, eto taj Stranac, nekako, kao od zlata da je.Mo

ebit je kakav princ, samo nee da se kae.

DJEVOJKA III:

uj ovo. Majke ti?!Da se to nisi u njeg zagledala?Kod

naih momaka, ona bi princa, oho!

DJEVOJKA IV:

Ma kako bi u Stranca, bona ne bila? Kako doao tako,

e za svojom zvijezdom i otii...

DJEVOJKA II:

Al jest fin taj uti.I nekako drugaije pria, vidi se da

je stranac. U mene Babo veli da mudro besjedi.Kod
njega u duan navrati, raspituje.

DJEVOJKA IV:

Ama stranac ko stranac. Svakog gosta tri dana dosta.

Nek svojim putevima hodi, kamo naa noga nee...

DJEVOJKA I:

A ja vazda sanjam neke strane ljude i gradove.I more

sam snivala...eh. Ne vidi mu kraja, a plavo da te dua zaboli...

DJEVOJKA II:

Ih, da mi ga je zaprave vidjeti.

DJEVOJKA III:

Meni vala dosta i ove nae Neretve. I volim je puno,

i strah me od nje obuzima.
A i nevalja kad ti nepoznato na san izlazi, da zna!

DJEVOJKA I:

Moebit i ne valja, ali to je divno!

5

DJEVOJKA II:

Ko da se, ne budi primjenjeno, u utog zaljubi,a?

/Djevojke se smiju, Djevojka I poinje neku ljubavnu pjesmu

a ostale prihvate. Dolazi Vidarica, nosi kruh koji odmata./
VIDARICA:
DJEVOJKA II:
VIDARICA:

Vazda mi zdrave i vesele bile!Evo kruha, mirii ko dua.

Ba sam ogladnila, pa da podijelimo, a?
Gdje si to kruh ubrala, tetice?
Mlinar mi dao,za lijek, ivi uz rijeku, pa reumu uhvatio, i na zglobove otilo.Najbolja je za to mast od ru
marina i ubre trave.Utrlja se na bolno mjesto i bol mine

/Lomi kruh, Djevojke se otimaju za komade i jedu u slast./

DJEVOJKA IV:

A to u ja s ovim licem, vidi kakvo mi je?

VIDARICA:

Oblog od kamilice.Pa mehlem od nevena.A i samo e

od sebe proi kad se uda.Vrela krv. Zato se dijete u
hladnoj vodi okupa ha se rodi.

DJEVOJKA II:

Teto Vidarice, zato govore da je evo ova kua ukleta?

Ti nam priaj.Hem zna, hem te lijepo sluati.

VIDARICA:

ta e vam to? Sad o lijepom zborite.Imaete kad i o

ukletom.

DJEVOJKA II:

Svata se pria. Ja bih da znam istinu.

VIDARICA:

Od istine, duo, zna i glava zabolit.

DJEVOJKA IV:

Ti zna od svake bolesti lijek, hej! Priaj, to si takva!

VIDARICA:

Dobro, kad ste navalile.

Ribar neki, davno, zaimao, vele nisu ista posla bila.
Neimare doveo, eto tu kuu sazidali, i s enom i kerima
ivio. Muke djece nije imao.

DJEVOJKA I:

Ko da se moraju imati muka djeca?!

VIDARICA:

Ne prekidaj.
Keri u njeg, ljepotice, bae ko u njih nije nadaleko bilo.
ena umrije, vele, u snu. Njega skoli neka samrtna tuga. I
eto, obno, Neretva nadola i uzela.
Kad se povukla, ostala kua, ista ko i dan danile.Njima ni
traga.Biva i to.Odoe niz Neretvu mutnu, zavazda.

DJEVOJKA II:

Ma opet nisi sve rekla. Ovu kuu ko da neko uva, vidi je.
A svi je zaobilaze.Znamo mi ta oko zaputenih kua raste.A tamo, vidi, rua cvate.

DJEVOJKA III:

Trebalo bi tu biti drae, koprive, bunike i velebilja...

DJEVOJKA IV:

I stravne trave, i trave vjetrene...Tu ko da neko ivi, a zna

se, niko ne bi ni za ivu glavu. Mene je ovdje strah!

VIDARICA:

ta je da je, nije nae da sve znamo. Poimo mi gledat svo

ja posla.

/Djevojke se diu i krenu. Vidarica se vrati pod smokvu./

Hajte vi, neto sam zaboravila. Stiiu ja vas.
/Vadi komadi kruha i stavlja pod smokvu./
Sestro Smokvo, evo i za tebe darka. Da nam dobra bude
i dobro rodi.Da nam zlo ne pomisli. Da nam hlada i snage dade. Ti si mono drvo, a mi samo slabi ljudi.
/Vidarica poljubi Smokvu i nakloni joj se.Djevojka I se vratila i promatra je./
DJEVOJKA I:

Zato? Pa to je samo drvo.

VIDARICA:

Niti jedno drvo nije samo drvo, upamti to.I ne zapitkuj.

Nego reci i ostalima, u ove dane ne prilazite rijeci, ne
kupajte se u njoj ni po elopeku, gluho bilo. Pod drvetom
i na zemlji ne spavajte.I pelin u kosu i pod pazuho za ovo
dana...
7

DJEVOJKA I:

Joj, pa to ovdje u nas i mala djeca znaju.

VIDARICA:

I treba to znati. A ako se na vodu ode iza akama, ili

prije sabaha? ta onda?

DJEVOJKA I:

Pa... najbolje je ne ii, je li tako?

VIDARICA:

Jah, sve u svoje vrijeme. Nego, ako se mora?

DJEVOJKA I:

Ma daj, ne znam!

VIDARICA:

Onda reci: Pozdrav, vodo draga i vodini uvari! I nita ti

se loe nee desiti.

/ Dok ovo govore, izlaze sa scene. Dok su o kui priale pojavio se odnikud
Tilisun na krovu. Posve nezainteresiran, hoda, sjedi.One ga ne vide.Sad
ostaje sam.Pjevui. Nailazi Stranac. Naginje se nad rijeku i zuri u vodu./
STRANAC:

Putovah i putovah Svijetom, svakog se uda nagledah,ali

ova me rijeka oarala. Kao ivo bie:plae, smije se,doziva...
A ljudi kao da i ne znaju uz kakvo divno udo ive.Tako
to biva.Ni oni uz mora, ni oni uz ume, ni oni na gorama,
niti vide-niti uju...
Samo Stranac spoznaje do konca ljepote ovog Svijeta...
/Ugleda Tilisuna na krovu (ovaj se dakako moe kretati svud po kui i
okolo nje)/
Pozdravljam te!
Nije te strah da e pasti s tog krova, prijatelju?!

TILISUN:

Ti si roen u subotu?

STRANAC:

Da. to pita?

TILISUN:

Eh...mene vide i uju samo oni roeni u subotu.I psi.

STRANAC:

Ne razumijem. Ko si ti?

TILISUN:

Svakako mene zovu: talason, tilisun, saibija, talas n, ko8

bold, domovoj. Kako gdje. A negdje su zaboravili i da

postojim.Jah, A neko su za mene i gozbe bile. I prvi komad boinog kolaa.
STRANAC:

Ti kao da vrlo dugo ivi, ovjee?

TILISUN:

Bio sam ovjek.Sad ne ivim, vrijeme me ne dotie.uvam kuu, i nita me se vie ne tie.

STRANAC:

Tu naputenu kuu uva?Zato? Molim te, reci mi.Ja

sam Stranac...

TILISUN:

Svi su ljudi stranci.Ali eto, kad ti neko dokle neko zdanje gradi, sijenku uzida, ubrzo umre kao ovjek.Ali,
ostane kao duh da to zdanje uva dokle god uzgor stoji.Ja ovdje, zmija u temeljima.
Tek kad se urui, moe se dua smiriti, eto ti.I idi otale.

STRANAC:

vrsta kua.Ne veli joj se skoro od starost ruiti.A ija

je bila?

TILISUN:

To se mene ne tie.Ljudi nastanjuju kue i odlaze.to

bih pamtio.Idi.Ne volim priati ni s ljudima ni s psima.
Dosta mi je sam sa sobom.

STRANAC:
Dobro. Oprosti to sam te smetao.
/Krene du rijeke./
TILISUN (za sebe):

Ne treba ii tamo. Opaka je sad rijeka ljudima.Ali,to

se mene ne tie,ha ! Ni prvi, ni posljednji.

SCENA DRUGA

/Peina nad rijekom. Neka udnovata rjena glazba, enski vokali.Vee.

Mjeseina. Stranac koji je odloio odjeu izlazi iz vode.Sjeda na zaravan
da se osui./
STRANAC:

Kako me voda osvjeila. Kao da oisti sve u ovjeku i na

njemu...Oh, kakva svjeina. I stijenje jo sunce isijava...
to li mi je onaj Ribar nabajao o opakostima i opasnostima? Praznovjerice neke...

/Iz rijeke izlaze etiri Rusalke, vodene vile, dugih modrozelenih kosa.
Kod likova iz vilinskog ili demonskog svijeta uputno je u startu krenuti od njihova naizgled ljudskog izgleda, ali ne i pokreta,posebice
ne prirode, logike, komuniciranja.To su bia iz drugog svijeta, i iz druge tvari. ak i njihovo davno ljudsko podrijetlo posve je nebitno,ako
i jest.Kazalina sredstva, koreografija, stiliziran pokret, ples, pogodna
su da ih ostvare.Dakako, izbjegavajui apriorno antropomorfiziranje./
RUSALKA I:

Gdje su ostale ?U ponor u ih! (hihoe se)Daj mi moj vjenac.Ne!Od svjeeg lia potonice!

RUSALKA II:

Evo ga! (dobacuju vjenac jedna drugoj)Z, z, z, z, z....

RUSALKA III:

Zeleni e etvrtak sad. One otile svukud...

RUSALKA I:

Gdje je svukud? (oamari je)Pjevajte!

10

RUSALKE (pjevaju):

Zelenolase Rusalke,
Vodne deklice,
Rusalke prihajajo!
Rusalke prihajajo!
Vlago prinaajo:
U vinograde,
U ito zrelo,
U polje vrelo,
U kronje zelene!
Rusalke prihajajo!
Tam kjer so plesale,
Tam ito bolje rodilo...

RUSALKA I:

Ne!Rusalke sad samo pleejo kolo in pojejo! Da?!

RUSALKA II:

A da eljamo raupano drvee uz rijeku?

RUSALKA III:

Da straimo djevojke! Da straimo djevojke!

RUSALKA IV:

Hajdmo zujati, to! Zzzzzzzzzzz...Hajdmo jahati

Vilinske konjice! Hajdmo buditi ptice!

RUSALKA I:

Kolo!Sad!

/Rusalke se smiju i neartikulirano glasaju u plesu na neku rijenu

glazbu, Panovu frulu. Stranac se probudio i gleda ih zaueno./
RUSALKE:

Gle! ovjek meu nama.A nismo ga dozvale i pjesmom namamile. Vidi, iv je. I mlad je.Na je.Oho!

/Rusalke opkole Stranca.Dodiruju ga./

STRANAC:

Vi ste iz rijeke?

RUSALKA I:

Mi smo rijeka, ludi ovjee.

RUSALKA II:

Nije te strah nas? Mi smo vodna bitja, zna?

STRANAC:

Nije me strah, tako ste lijepe.Zato vas po danu ne vidim?

11

RUSALKA III:

Rusalke. Luna njihovo sonce.

STRANAC:

Kakvim to jezikom zborite, a razumijem vas?

RUSALKA IV:

Kako nam se hoe tako i zborimo.Nekad huimo,a

nekad tek uborimo...Hoemo li ljubav voditi?

RUSALKA I:

Ne!Mi smo rijeka...Ti si ovjek.

STRANAC:

Ova se rijeka zove Neretva, zar ne?

RUSALKA I:

Ona se ne zove, ona zove. I tee prema moru, da. To

ljudi imena dadu i govore kako je rijeka njihova!

/Rusalke hihou. Podrugljivo se glasaju./

RUSALKA III:

Rijeka je svoja, ovjee! I tee. Uvijek tee.

RUSALKE:

Mrmori. ubori. Klokoe. Huji. Vriti. apatom zove.

Rijeka kroz ivot. Rijeka kroz snove...Bui. Mui.Plavi. Poje. Spi.Pri. Daje. I ite svoje...

STRANAC:

Kako ste divne, neu vas nikad zaboraviti.

RUSALKA IV:

O, ne, ovjee! Vidio si nae kolo! Gotovo je! Sad

te eka bolest neprebolna!

RUSALKA III:

Ili ludilo, da, da!

RUSALKA II:

Ili smrt! Nema vie nikad. Gotovo je s tobom sad.

STRANAC:

Zato? Jo mi se ne umire.

RUSALKA III:

Nisi nas smio vidjeti svojim smrtnim oima!To je zabranjeno!

STRANAC:

Oprostite. Nisam znao. I sva ta mjeseina...

RUSALKA I:

E, sad, on je moj! Samo moj!

12

OSTALE:

Ne! Oni su oduvijek nai! Ne moe! Neka si ti i Kraljevna, ne! Vidjet emo! Ja, neu to! Neka onda samo umre! Utopimo ga, pa na dno s njim!

RUSALKA I:

Ali, ja ga hou! Neka mi bude vodni mo!Jesam li ti

lijepa? Govori, ovjee!

STRANAC:

Nikad ne vidjeh ljepu djevojku. Otkad ivim.

RUSALKA I:

Eto! Gotovo! Ha?! Pitat emo Vodenjaka, neka on

odlui!

/Puhne u trubicu koju ima za pojasom. Izranja Vodenjak./

RUSALKA I:

Oe, vidi li ovog ovjeka? Presudi!

VODENJAK:

Gdje je bio? Da li se mio ili je vodu pio? Lud!Zar u

etvrtak zeleni?Duu u mu izvaditi!

RUSALKA II:

Nije to, oe Vodenjae.

VODENJAK:

Ti uti kad ja govorim!Biem u te!

Ti reci, da li si od ribara ili od mlinara?

STRANAC:

Ne.Ja sam Stranac. Putnik.

VODENJAK:

Ima li enu da k meni noas doe?!

STRANAC:

Nemam.

VODENJAK:

Pa nit sam te triput zvao, nit si mi na konju doao.Ima

li barem konja?

STRANAC:

Nemam ni konja, pjeice putujem.

VODENJAK:

Putujem? to je to putujem?Ja sam bijesan!to u s tobom?

RUSALKA I:

Oe, ja ga hou za mua! Molim te!Plakat u sto godi13

na, ako mi ga ne da.

VODENJAK:

Ne volim suze, dosta mi je vode!Dakle, svadba!

RUSALKE:

Svadba! Svadba! Dugo nismo svadbovali! Zzzzzzzzzzz

Imat emo svadbu svadbicu, za nau sestricu!Juuuhuu!
Stavit e krunu!A mi vijence! Vijence od rua!Ha, ha!
Treba sve zvati! Ja u! Ne, ja!Rusalka na drvesu!Pridi!
Gremo, vodne deklice!

/Tri Rusalke skau u vodu uz radosnu vrisku./

STRANAC:

udno zbore...

RUSALKA I:

Rijeke zbore sve ljudske jezike.Ali najradije rijeni.Da!

VODENJAK:

Ja sam zao, zna. I moan sam u tim vodama.Najvea

mo ove rijeke sam.Zna li otkud sam?

STRANAC:

Ne znam, odista.

VODENJAK:

Ni ja ne znam. Ili sam od prvog davljenika u ovoj rijeci, ili od prve rtve njoj rtvovane.Ili od neeg treeg.

STRANAC:

Gle, i ti si bio ovjek?!

VODENJAK:

Bio? ta je to bio? Sad sam rijeka, uvijek rijeka.

Ljudima znadem i pomoi.Ali mi je drae utopiti ih!
Samo im noge zapletem ovim svojim biem!I dolje
odvuem.To me veseli!
Svejedno, svima uvijek duu oduzmem.

STRANAC:

to e ti tolike ljudske due?

VODENJAK:

Ne znam.
Istina, nema konja?

STRANAC:

Nemam.Dugo je ve kako Svijetom putujem.

14

VODENJAK:

Meni su neko konje rtvovali! Najbolje!Jo im i elo medom namazali.Treba imati konja,Strane!

/ Vodenjak skoi iznenadno u vodu. Rusalka I i Stranac sami.U daljini

djevojaka pjesma i hihot./
STRANAC:

uj, da li si me uzela za mua tek da bi me spasila,

Ili....me mogue...voli?

RUSALKA I:

Voli? ovjeka? Uzela sam te zato to te hou,da!

ta je to voli? Odgovori sad!

STRANAC:

Pa...ni ja ne znam.Nikad dosad nisam volio srcem.

A sad, iznenadno, kao da...

RUSALKA I:

Ha? Uzet u ti srce, pa u i ja znati ta je voli!

STRANAC:

Pa kako u te onda voljeti?

RUSALKA I:

A kako u ja tebe?

STRANAC:

Kazuj mi...draga moja, da li si i ti...utopljenica?Ili

nemoj, ako te to...oprosti.

RUSALKA I:

Ne sjeam se. Ne! To je, mislim, kad prije nisi bio

rijeka, je li?
A ja uvijek protiem, mlada i lijepa.Da.Tako.

STRANAC:

Smijem li ti pomilovati te lijepe kose..?Ljepe su

nego u bilo koje djevojke...

RUSALKA I:

Djevojke? Silno mrzim djevojke! Da!One tako brzo

prolaze!Kao da nisu ni bile!
Ja ne prolazim.Nikad.
Da. Pomiluj mi kose.

STRANAC:

Miriu po rijeci...Po tebi.

15

RUSALKA I:

Da. uj kako pjevaju moje lude sestre, ha?!

A ti, ti si samo moj! Moj!

STRANAC:

Samo tvoj, a ti si rijeka.

Odsad u s tobom skupa proticati. I ulivat emo se u
more.Vodna deklica.

RUSALKA I:

Moj vodni mo. Sav kao od zlata.

STRANAC:

A ti si prozrana i tajnovita, poput rijenog vira.

uj, moda je ovo...ljubav?

RUSALKA I:

Da li su ljudi izmislili to...ljubav?

STRANAC:

Stare nam prie vele kako je nekad, davno,vrlo davno, zapravo ljubav izmislila ljude.
Ali, kao da se to davno i zaboravilo.

RUSALKA I:

Ali prie pamte. Hodi.

/ Skau u vodu. Cvrci. Daleka pa sve blia rijena glazba./

16

SCENA TREA

/Ovo je scena u podvodnom kristalnom dvoru Vodenih bia.

Dakako da je treba rijeiti u spomou svjetlosti, stiliziranog pokreta, plesa.
Rusalka I ima krunu i modrozeleni veo. Vodenjak, krunu i bi.
Rusalke sa vjencima na glavama.
I SLIKA
/Svadbeno kolo Rusalki./
PJESMA: Rusalka lijepa, Kraljevna,
Kosa zelenih,
to momka je mnogog,
Pod vodu odmamila,
Zavolila ljudskog stvora!
Rusalka lijepa,
Rusalka lijepa,
Srce mu je zarobila,
U duboke virove
Rijene,
U duboke virove
Vjene,
S njim je zaronila
Rusalka lijepa, Nevjesta!

17

SLIKA II
/Vodenjak izvodi izmiljeni ritual vjenanja.Svi su prisutni./
VODENJAK:

Strane od bijela Svijeta,

Uzima li
Ovu vodnu deklicu,
Za svoju druicu?

STRANAC:

Uzimam.

RUSALKA I:

Ja ga hou! I on je moj!
Samo moj!

VODENJAK:

I ona evo tebi

Svoju ruku daje,
Pa tecite skupa
Dokle ova rijeka
Protie i traje!

VODENJAK I RUSALKE:

Pa tecite skupa,
Dokle vas nekad,
Dokle vas neto,
Ne rastavi!
Ili zemlja proguta,
Ili nebesa zgrome!
Dokle se u svjetlost
istu, ne rastoite!

/Stranac i Rusalka I se poljube./

18

SLIKA III
/Stranac i Rusalka u nekom vodenom plesu./
RUSALKA I:

Sad znam! Sad znam!

STRANAC:

I ja sad znam, ljubavi moja...Ali...

RUSALKA I:

Ali ta?

STRANAC:

Neto...evo tu. Vrati mi moje srce.Molim te.

RUSALKA I:

Nikad ti ga neu vratiti! Ti si moj!

SLIKA IV
/Stranac odsutan, zamiljen. Rusalka s buketom bilja./
RUSALKA I:

to je tebi, vodni mou moj, zlatni?

Voli? Ja, da!

STRANAC:

Ne znam. Tu me neto...boli.
Sanjam, prekriven tvojim kosama.
Na tvojoj dragoj ruci spim.
A san mi neke duge ceste.
I kako sam tlima hodim...Sam

RUSALKA I:

STRANAC:

Ti si iv. I ti si ti. Nisi rijeka.

Ali, ubit u te!
Pa staviti me vodene trave,
Da mi nikud ne ode...
Ubij me onda.

19

RUSALKA I:

Ljude je izmislila ljubav,

Izmislila, pa zaboravila.
Ja u izmisliti tebe,
Da nikad nikud ne ode.
Ti si moj! uje li? Moj!

STRANAC:

Hodi k meni, ljubavi moja jedina.

Utjei me.
Odagnaj ovu teku tugu...

RUSALKA I:

Tuga? Pokai gdje je?

Kakva je tuga?

STRANAC:

Teka. Poput stijene kamene.

RUSALKA I:

Od stijene vremenom biva

Lagahni pijesak zlaani,
Smrvit u je! Da!

/Grle se oajni, poput davljenika se grevito drei./

20

SCENA ETVRTA

/Peina nad rijekom. Ribar za svojim poslom na donjem kraju.Okolo

njega Tilisun kojeg naravno ne primjeuju i ne uju (osim Stranca).
Nailazi Vidarica s koarom narova./
VIDARICA:

Zar tu ribu lovi, Ribaru?

RIBAR:

Moram. Ovdje je ima, udo jedno. Vidi.

VIDARICA:

Nije te strah?

RIBAR:

Pa...jest pomalo. Ali glad ne pita.

TILISUN:

Glad je valjda neto ljudsko.To mene nije briga.

VIDARICA:

Narova sam ubrala, gle! I svete knjige vele:Nar lijei od

zavisti i mrnje. Pa ga zato vazda treba,zar ne?

RIBAR:

Uh, neka me jeza proe.Ko da je neko nevidljiv tu.

TILISUN:

Ja sam to. Nevidljiv.Kuu uvam, ali...

VIDARICA:

I nikad mu tijelo ne pronaoe?

RIBAR:

Jok. I ja sam s ljudima pretraivao.Nigdje ga nema.Odnijela mutna Neretva, eto ti. Traila svoje.

TILISUN:

...kad se ljeti zmija probudi, ona to zimi u temelju kue

spava, pa po kui i oko kue hoda, i ja se malo odmorim.

VIDARICA:

Jadni Stranac, dua mu se nee smiriti.

21

RIBAR:

Jah, dosta je otad vode proteklo.

A ti se zmija ne boji, gore uza stranu. Vele kako je ove
godine zima blaga bila, nisu odbacivale svlaka.Tad su
najljue.

TILISUN:

Neki mirno prou i pored ljutice. Ako ne palaca, prijatelj ti je, pa je i ne ubijaj.

VIDARICA:

Nee mene zmije, znaju me.

Ali, od ugriza zmije i ujeda pauka, najbolja je petoprstnica ili rutvica. Ko rukom odnijeto.
A opet, aj od zmijske mahovine vraa i jaa pamenje

TILISUN:

Ova ti je ziher pojela bijelu zmiju.Onda se znaju sve lje

kovite trave. Razaznaje govor bilja i ivotinja. Ili je
s biljem to plavo cvate arala. Ono ima maginu i
proroansku mo. Briga me, to su ljudske stvari.

RIBAR:

A ta e mi pamenje, ta to ja imam pamtiti?De ti

ne pristaj mi na muku, eno!Ima li koje travke da
me podmladi i briga oslobodi, a?

VIDARICA:

Od svega ima. Potopi se korijen velebilja, podulje

odstoji, pa tu vodu pije.Podmlauje i brige zasigurno odnosi.

TILISUN:

A obno, kad svi pozaspu, izie zmija i pjeva.

RIBAR:

Odoh ja uz vodu. Nemoj ta zamjerit.

/Ribar odlazi. Vidarica pjevui i neto bere. Dolaze Djevojka III i

Djevojka IV./
DJEVOJKA III:

Hej, teto Vidarice, jasi li vidjela nae druge? Jesu li ovuda prole?

22

DJEVOJKA IV:

E jesmo se ismijale, ko da smo se bunike najele!

VIDARICA:

Naie se one, ne berite brige.A i kud bi?

DJEVOJKA III:

Ma vidi, je l ono odjea od Stranca utopljenika? to su

ga u ariji zvali uti?Neka mu je dui lako.

VIDARICA:

Neka, dijete. Ne valja to dirati, nek stoji.

DJEVOJKA IV:

Pria se kako su neki nou viali nekakva bia gdje

okolo njegove odjee pleu i vesele se? Zamislite to!

DJEVOJKA III:

Pu, pu, pu, gluho i daleko bilo. Vala, ti namjerno govori svakakve grozote! Ne bi li me jo vie ustraila!

DJEVOJKA IV:

Sraivice, plaivice! Plako, cmizdravice, cindravice!!!

Svoje se sjene strai!

VIDARICA:

Pa ta? Nek pleu i nek se vesele.Za sve ima mjesta.

A i strah je za ljude, je l ovako?

TILISUN:

Naravno da pleu tamo, vidio sam. To mene nije briga. Imam ja kuu da uvam. I zmiju. I na krovu gromovnu travu zvanu uvarkua, protiv munje, groma,
vatre, lopova...

VIDARICA:

Od uvarkue sok uzmi i pij na te srca.To ti je protiv

straha najbolje.

DJEVOJKA IV:

Je l da, tetice, da se valja na Jurijevo, prije zore, omahom umivati? Za ljepotu?

VIDARICA:

Ih, valja se i vilinskom vodom...

23

DJEVOJKA III:

Hajdmo kui. Samo to nije mrak pao. Sad se ranije

smrkava!Hajdemo!

DJEVOJKA IV:

Straivice straiva! Mraka se strai? Fuj!

TILISUN:

Kad sunce zae ne ubijaj zmiju, moe ograisat

uas. Ako si ovjek.

VIDARICA:

Pa da se ide, djevojice moje lijepe. Ipak no ima

svoje, zato je najbolje pod krov, domu svom se vratit.

DJEVOJKA IV:

Pa pod jorgan planinom svog dragana usnit!

DJEVOJKA III:

Srami se, besramnico! ta to govori?

/Djevojke se smiju, otre, Vidarica se vrati po koaru i gleda

prema platou s odjeom gdje se polako pali svjetlo.Odlazi.
Tilisun, kako mu se hoe, iezne, ili promatra neko vrijeme./
/Svjetlost na platou peine nad rijekom. Stranac sjedi pokraj
svoje odjee. Neka rijena glazba s enskim vokalom.
Iz vode izranja Rusalka I i prilazi mu./
RUSALKA I:

Zato tuguje, dragi moj, zlatni?

Svukud sam te pod vodom traila, i u virovima, i u
A ti, vazda ovdje? Kam ti gre? Pro?

STRANAC:

Svata ti ja mogu naizmiljati, najdraa, ljubavi moja...

RUSALKA I:

Ne to! Izmiljati, ne!

STRANAC:

Due mi moje, ne znam. Ne znam to me ovamo vue.

RUSALKA I:

Trai to god hoe! Tvoje je.

24

STRANAC:

Uvijek si govorila da sam tvoj. Samo tvoj.

RUSALKA I:

To, prije. Sad znam. Volim tebe, zna.

STRANAC:

Znam. I nikad ne sumnjaj, to god se zbivalo, da i ja

volim tebe.Samo tebe.

RUSALKA I:

To ini da sam tuna. Da moje vode rastu od suza kad

plaem.A opake su tune rijeke, mutne od suza, da!

STRANAC:

Kod ljudi se veli: da se na ovom Svijetu uvijek raaju

Jedan ovjek i jedna ena, polovine jednog cijelog, ljubavi. I trae se.Katkad i cijeli ivot.

RUSALKA I:

Da li se oni nau, oni, jedan i jedna u cijelom?

STRANAC:

Rijetko. Ili nikad.Tako vele.

RUSALKA I:

Zato tako? Suze e zemlju preplaviti. Nieg nee biti

iznad voda. To nije dobro.

STRANAC:

Ne znam. I ja se pitam.Osjeam da si to ti, ali...

RUSALKA:

I ja, ali...Pitat u oca Vodenjaka. On zna sve. On je tu

jo otkad je rijeka bila mlada.

STRANAC:

to ine mlade rijeke? Znam samo one drevne i duboke kao tajne tajnovite i skrite ljudskom umu.

RUSALKA I:

Luduju valjda. Ni ja ih ne poznam.Od drevne sam rijeke.

/Rusalka I duhne u rog koji joj je za pasom. Izroni Vodenjak./

VODENJAK:

Vodni mo i vodna deklica na suhu? Tu neto nije

kako bi imalo biti. Tu vonja na nevolju i tugu! A ja,
taj vonj ne volim, ne!

25

RUSALKA I:

Ti sve zna, oe.

VODENJAK:

Znam, pa to? Mogu rei, a i ne moram rei.inim to

mi se hoe! Znadem biti zao, a zlo ne bira,jasno?!

RUSALKA I:

Oe, pa ti si Vodenjak ove rijeke! Pomozi, ti to moe. Znam da moe!

VODENJAK:

Mogu ako mi se hoe, ako se razljutim, biem u te!

U najdublji vir u te hitnuti i zarobiti! Sve je ovo u
mojoj vlasti!

STRANAC:

Silno se muim, gospodaru od rijeke. Volim je, a nikako da se smirim uz nju. Tu me neto razdire.

VODENJAK:

Onda umri! O ove u te stijene razbiti, i kraj!

/Zamahne da izvri, Rusalka I ga sprijei./

RUSALKA I:

Ne oe! Ne to! Presvisla bih da mu to uini!

VODENJAK:

Presvisni, luda keri! ovjek? I to ovjek koji ni konja nema da mi rtvuje!Hej, ovjek! Pa ni utopljenik
on nije.Nije nita on!

RUSALKA:

Ja njega volim, eto! I on mene!A eto...

VODENJAK:

Nije tvoje da voli!A to vama fali je to da od

iste vrste niste!Zemlja, zrak, voda, vatra, jedno
su uz drugo! Ne spajaju se!

RUSALKA I:

A ja sam rijeka, da.Onda, pusti ga neka ide u svoje

...gdje spada.Neka ide svojim putem.Neka ivi.

26

STRANAC:

Ne! Ne mogu!

RUSALKA I:

Da! Mora! Putam te zato jer te volim.

VODENJAK:

E, to ne moe biti! Ili e piti vodu zaborava to je zamrznena dobila magino lasnost pozabe!Tako e zaboraviti nas, i na svijet vodeni!

RUSALKA I:

To ne! Nikad!

VODENJAK:

Ili u mu oduzeti mo govora! Da ne moe nikad i

nikom o nama priati!Biraj!

RUSALKA I:

Neka onda bude nijem zavazda!

VODENJAK:

Neka bude!

/Vodenjak mahne prema Strancu i nestane u vodi.Stranac pokuava neto rei.Ne moe.Pokuava zagrliti svoju voljenu, ona se izmakne./
RUSALKA I:

Nee me vie nikad dotai, dragi moj, zlatni. Nee

me vie nikad vidjeti.Tako je to.Nije uvijek lako biti rijeka...Ali, ono si to jesi.

/Stranac je oajan. Ponovno ju pokuava dosei.Ona mu

samo klizne iz ruku, nedotaknuta./
RUSALKA I:

I nikad, nikad me nee moi zaboraviti!

/ Nestane u rijeci.Neka vrlo tuna rijena glazba.Nerazgovijetan enski glas koji postaje sve tii./

27

SCENA PETA

/ Prizor s poetka. Tilisun na krovu.Kasnije dolazi Vidarica,pa Ribar. /

TILISUN:

I eto tako to.Sve je isto. Moju kuu isprale kie.Pa je

sunce estoko izbijelilo.Vjetri je opuhali. uvarkua
se po krovu iri. Rua e ponovno procvasti.A ljudi..?
Prolaze. Budu, pa ih vie nema.ta je mene briga za te
stvorove?A psi me vide.Laju, zavijaju i odu.Neka odu.

/Vidarica sjedi pod Smokvom i prebire po koari s travom.Gleda

Smokvu i nasloni se elom na deblo./
VIDARICA:

Umorna sam, Sestro. Daj mi malo od svoje divne snage i moi, ljepoto moja...
Umori se ovjek od ivota, i ivot od ovjeka,pa belaj.
Zato treba da se pomognemo, zato i jesmo skupa ovdje, je l tako? Topla si.Puna ivota.

RIBAR:

To ti malo sama sa sobom popria?

VIDARICA:

Jah, ta u? Nego, ta veli za ono, ovjee?

RIBAR:

Prvo sam Ribar, pa ovjek.

A ta u ti rei, vidi i sama. Muka iva.

VIDARICA:

Svakakvih se uda nagledah u ovom ivotu.Ali tako

neto...Da ti pamet stane.

28

RIBAR:

Jah, utopio se Stranac zvani uti, u Neretvi.Ko ga je i

tjero u nevrijeme da u vodu ulazi?

VIDARICA:

A je l ga ko opomenuo?

RIBAR:

Nije nikog ni pitao.Pa mora rijeku poznavati,je l tako?

Gdje su limani? Kako se desnom rukom pure razbijaju,
da te kovitlac ne odvue...

VIDARICA:

Nisu to ista posla.

RIBAR:

Ma kakvi! Traili ga i traili, da se ko ovjek sahrani.

U zemlju.Odjea mu na Peini danima stajala.Njemu
ni traga.I eto ti sad belaja!

TILISUN:

Stare su to prie koliko i rijeka.Ali ta znaju ljudi?To

se mene ne tie.Mene se ova moja zmija,pod kuom,
tie.Da li da je ja budim ili da ekam da se sama...

VIDARICA:

udo neko.Nije ni ljudskoj pameti dano da sve dokui.

RIBAR:

Ma kakvoj pameti?!Eto ti u neke, on, Stranac, u istoj

odjei, ee ko s poslom arijom.I uti ko zaliven.
Pa ko je sad tu lud?

TILISUN:

Ti si lud. Ljudi su uglavnom ludi.Sve treba pustiti da

tee, kamo je naumilo...

VIDARICA:

ao mi ga je. Vidi se da ga boli.Da pamti, a ne moe

govoriti.Ko zna kad i ta moe ovjeka strefiti.

29

RIBAR:

ta mi ga ima biti ao. Nek ide otkud je doao, ili kamo

je poao.Stranac.

VIDARICA:

Svi smo mi stranci, osim ove rijeke. A i ko bi joj odolio?

Ljepota koja protie, hrani, krijepi, duu veseli...

RIBAR:

I ubija. Uzima svoje.

A ako je do lijeka, lijei ga. Niko bolje od tebe,eno.

VIDARICA:

Bojim se da njemu nema lijeka. S otvorenim ranama jo

i mogu na kraj izii. Neven se i na bojitu stavlja na otvorene rane.I bokvica.Kantarion, isto.Divizma ili utocvijet, i na zaputene rane.Kunica, mehlem za rane...

RIBAR:

Neto ne vidjeh u njega rana.

TILISUN:

ta ti zna o ranama, ovjee? Treba ih znati vidjeti i vidati.I posvukud u tih ljudi rana, i vidljivih i nevidljivih...
To i zmije znaju zacijeliti. ta me briga, mene rane ne
dotiu...

VIDARICA:

Te su i najgore, to se ne vide. Koliko znam, tatula ili

suludnjaa dobro doe kod nevidljivih ili starih rana.
List se malo propere dobrom rakijom i privije na bolno mjesto.

RIBAR:

Kunjak? I kao lijek i kao otrov, je l tako?

VIDARICA:

Ba tako. Ko i velebilje ili trava od bunila.Pssst...evo

ga, dolazi.

30

/Dolazi Stranac, zvani u ariji uti. On se izmijenio.Blijed je i

potiten. Zagleda se u Tilisuna./
TILISUN:

Znam ta ti je i kako ti je, nita mi ne mora govorit.A i

ne moe, a?

STRANAC:

(nijee.)

TILISUN:

teta. Fino smo mi znali popriat. Dobro je katkad dati

glasa od sebe, a i druge glasove uti. uje li barem?

STRANAC:

(potvruje.)

TILISUN:

Pa i to valja. Ne moe se ni sve imati.uje.A toliko se

toga moe uti i na ovom Svijetu.Svrati nekad, ja u govorit, ti sluaj.Priat u ti o zmijama...

/ Vidarica i Ribar, gledaju u udu, jer oni Tilisuna niti vide niti uju./
RIBAR:

VIDARICA:

RIBAR:

Vidi ga, u ta li se zablehnuo? U ukletu kui. Bie da je

saao s pameti.Ko da s nekim nevidljivim, da zlo ne uje, govori...
Ne vidimo svi isto, neko vie, neko manje. Tako ti je to.
/Stavi paljivo ruku na rame Stranca koji ih tek tad ugleda./
Jesi li gladan, sinko?Samo klimni, razumjet emo mi.
Ma nije. Mlinar ga hrani. I ljudi u ariji.
/Stranac nijee.Stavi ruku na srce i nakloni se Vidarici./

31

VIDARICA:

Vidi, kako ga ni nevolja nije prozlila. Ne daj se zlu,i

ogorenosti, ljutnji.Sudbi se ne moe umai, a tebi, eto,
sve ovo bilo valjda sueno.

RIBAR:

Hoe da ti ribe ispeem, a? askom u ja...

/Stranac nijee./
Vidi, razumije on. Moda i progovori...Nee. Imao je
posla s rijekom, to je to.ta e, nek je iva glava.

VIDARICA:

Pritrpi, ta se moe. Ja u tebi lijek od aria spraviti, za

hrabrost. A i od hrasta lunjaka, da se i u nevolji nikad
ne predaje.
Bilje je ljekovito, pomae bespomonom.

TILISUN:

I odmakni se od graevina. Da ti sjenku ne uzidaju,

Vidim da si namjerio otii.

STRANAC:

(potvruje i mahne mu.)

TLISUN:

Pa onda, idi.vrsto tlima hodi, dosta su te Vile pronosale. Najbolje, ako si ovjek, i umri ko ovjek.Nije ni
to najgore.

/Stranac se nakloni Vidarici i Ribaru. Odlazi./

VIDARICA:

Neka su ti laki puti, Strane.Uz rijeku idi, uvat e te.

Evo ti i komado hrena, u dep stavi. Da te od zlih sila
i bijesnih pasa uva.

RIBAR:

On to kao da ode. Ama vratit e se on, vidjet e.

VIDARICA:

Ve vidim. Nee.

/Dolaze Djevojke II, III; i VI, pjevajui zadirkujui se./

32

RIBAR:

Blago njima, mladost ludost. Nema ih odta glava zabolit. Da mi se malko u mladost vratiti.

VIDARICA:

Svako vrijeme nosi svoje breme, Ribaru.U mladosti bol

puno jae boli. Nema se ime braniti.

RIBAR:

Pa im se to mi branimo?

VIDARICA:

ivotom koji smo proivili.Bolom koji smo odbolovali

Gdje ste to bile, Djevojke?

DJEVOJKA II:

Tetice, ile smo lavandu brati. Procvjetala.

DJEVOJKA III:

Uh, i zamirisala. Da te smanta i sludi.

DJEVOJKA IV:

Znam da valja, ali za to, pojma nemam. Ali ako valja

valja je i ubrati, je l tako?

VIDARICA:

Tako je, pametnice.Lavanda i njezin miris posebno za

Djevojke valja. uva ih od zla i krijepi. Od djevojakih suza je i izrasla i spasila je od najvee nevolje onu
to ih je na ovaj Svijet isplakala.Vazda ih nosite uzase.
A ako koja nevolja naie, bjeite u lavandina polja.

TILISUN:

Ja vie volim svoje uvarkue. S njima mogu i popriati, kad sam usamljen. Nalik su ruama,a nisu tako
utljive...

RIBAR:

VIDARICA:

Oho, evo ribe! Hvala ti, rijeko!

Vidarice, valja li ova voda za neto, onako, ljekovito?
Eto, ivot na njoj proivih, a malo znam.
Sve za neto valja, Ribaru...

33

DJEVOJKA III:

E ja znam, za Jurijevo, prije svitanja, valja se omahom

izmiti. Za ljepotu i zdravlje. A omaha ti je s kola mlinice, onaj vodeni prah Je l ovako, ne daj mi lagati?

RIBAR:

Samo mi jo ljepota fali, dijete.

/Djevojke se smiju.I Vidarica./

DJEVOJKA IV:

Ne bi volio da si lijep? Ko Snce da blista?Da niko s te

be pogled ne moe skinuti? Ja bih to tako voljela!

VIDARICA:

E, ludice, ko se ne zna s svojom ljepotom nositi, same

mu nevolje pristiu. Ljepota je prolazna i opaka.

DJEVOJKA II:

Jest, tako vele koji je nemaju.I koji su je godinama izgubili!Znam ja te prie. Od starih ena su krenule.

VIDARICA:

One to najbolje i znaju.

A to se voda tie, ima ih: ivih voda i mrtvaja, pa vo
da zaborava,voda nenaetih, omaha, voda udotvornih
Pa voda neistih i voda vilinskih...

DJEVOJKA:

Koja je najbolja? Kazuj nam!

VIDARICA:

Voda meu zvonima. Kad crkvena zvona ne zvone?

Izmeu velikog etvrtka i velike subote.Tri put se
tom vodom treba izmiti.Ima udotvornu mo.
Ljekovita je za oi, protiv bradavica i liaja i krasti i
pjega. Protiv groznice. Pa i kuge, gluho bilo...

/ Dotri, usplahirena, Djevojka I./

DJEVOJKA I:

Ljudi, ljudi, ode Stranac! Ode zavazda na uti!Eto

ode, zaprave!

34

DJEVOJKA III:

Kako zna? Vazdan po danu nekud hoda. A noi tamo oko Peine.

DJEVOJKA II:

Kako zna kad ti nije mogao rei?

DJEVOJKA I:

Srce mi je moje reklo, eto!

DJEVOJKA IV:

Oho!A taji od svih da si se u Stranca zagledala,a?

RIBAR:

Druge je on jade jadovao, i enskog stvora ljubio.To

ga je zamalo lude glave dolo.

TILISUN:

Pa i neka je. Ne pita ljudsko srce.Briga mene, ali

tako je to kod ljudi.

DJEVOJKA I:

Pa i neka je.Sve su to prie, i to mi moje srce veli.

VIDARICA:

Smiri se ti, dijete. Pusti to. Kud je otiao?

DJEVOJKA I:

Pokraj nae kue je otiao. Put sjevera, cestom. Ja

pred njeg izila, vode mu s izvora iznijela i ponudila.

DJEVOJKA IV:

Je l uzeo, nevoljnik?

DJEVOJKA I:

Napio se.Osmjehnuo.Naklonio, evo ovako. I ode.Samo se jednom osvrnuo i mahnuo mi na pozdrav.

DJEVOJKA III:

A ta ti? Jesi li mu odmahnula?

DJEVOJKA I:

Jesam. I za njim vodu prolila.Tako i majka u nas,

Kad ko na put krene.

VIDARICA:

Eto zato jo voda valja,Ribaru.Prolije se za putnikom, da mu budu laki puti.

35

DJEVOJKA I:

Otiao je uz Neretvu. Hoe li ga ona uvati?

RIBAR:

Ko bi to znao, ko koga uva, ko kome zlo snuje.

Na ovom smo evo Svijetu, a tako malo znamo o
svemu to jest.

VIDARICA:

I o svemu to nije.

TILISUN:

E ja znam, ali to u govorit. Nije me briga.

RIBAR:

A rijeka tee i tee. I nije je briga za vrijeme i za

nevrijeme.

DJEVOJKA I:

I svejedno je lijepa. Najljepa.Samo je pogleda,

i neka te nova snaga i radost obuzmu.

DJEVOJKA:

Neretva ljepotica. Slutnica zloslutnica.Radosnica.

arobnica.

RIBAR:

Onima to su uz rijeku, ivot daje. A uzima esto,

onom ko je ne poznaje.
Nikad te ne stigle kletve, od Neretve.

TILISUN:

Tako jest, i nije tako. ta ljudi znaju?

VIDARICA:

Davno nekad bilo je sve ovo. Zbivalo se, pa da se

ne zaboravi.

DJEVOJKA I:

Ali, ne razumijem? Mi smo, evo, sad!Danas.

DJEVOJKA IV:

Ja, sigurno jesam. I dobro mi je tako.Uz moju eto

takvu, rijeku Neretvu.

TILIUN:

I ja jesam, iako nisam.I ova moja kue koja se nee sruiti nikad.

36

VIDARICA:

Davno nekad, velim. Bila je ova pria o Strancu.

DJEVOJKA III:

Pa sad ode put sjevera. Maloas.

VIDARICA:

Svi mi koji smo bili i od ove Rijeke pili, uvijek

smo.I ribari, i vidarice.I bilje ljekovito, i boli.
I stranci. I djevojke. Protiemo i u more ulivamo.

RIBAR:

Tako... protie Rijeka. I protie ivot.

VIDARICA:

Ali Rijeka ipak drugaije...

/Neka rijena glazba i pjesma djevojaka. K r a j. /

37