Steak

Nekropola steaka Radimlja pored Stoca, 13. st.

Steak (sinonimi: bilig, km, mramor, zlamen, kua, poznati i kao mramorje, maeti, grko groblje, kaursko groblje i divovsko kamenje) je vrsta kamenog nadgrobnog spomenika. Naziv mu potjee od prezenta participa glagola stajati, tj. stojei. Steci su nastali u srednjem vijeku i oslikavaju tadanji ivot, a veinom se nalaze u Bosni i Hercegovini, ali ima ih i u jugoistonoj Hrvatskoj, jugozapadnoj Srbiji i sjeverozapadnoj Crnoj Gori.

Povijest

Steak iz Zgoe (Kakanj) iz 15. st.,Zemaljski muzej u Sarajevu

Steak u obliku ploe, Crljivica, Cista Velika

Steak poznat kao Vitko, iroki Brijeg

Steci su se pojavili u drugoj polovici 12. stoljea, doivjeli vrhunac u 14. i 15. stoljeu, te su se postupno prestali proizvoditi do sredine 16. stoljea[1]. Prvi put steci se spominju u putopisu Slovenca Benedikta Kupreia 1530. godine. No, upravo u to vrijeme je dolo do prekida obiaja sahranjivanja ispod steaka, nakon kratkotrajnog razdoblja konfesijskog razlikovanja steaka, pa ak i pojave hibridnih muslimanskih steaka-niana, po osmanskoj okupacijiKraljevine Bosne i Hercegovine (1463. i 1488.)[1].

U prouavanju steaka istiu se brojni povjesniari i arheolozi kao to su: iro Truhelka, Marko Vego, Alojz Benac, efik Belagi, Dubravko Lovrenovi, Nada Mileti i Kreimir Kui. Dana 2. studenog 2009. godine, ministarstva kulture zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore su zajedniki nominirala steke za uspis na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine, kao svoju zajedniku batinu.[2]

Odlike

Steak s prikazom vitekog dvoboja i kola na Dugopolju (Jablanica)

Steci se dijele na poloene (sanduci, ploe i najei sljemenjaci u obliku sarkofaga), koji su u veini, iuspravne (stupovi, stele i krstae)[3]. Obino su ukraeni srednjovjekovnim simbolima koji su uklesani kao plitki, ili rjee uleknuti reljef. Motivi su vjerski (kri, ljiljan, polumjesec, prsten i sl.) ili svjetovni (ples, lov, viteki turniri i sl.), koji se mijeaju i nadupunjuju. U cijelosti, ornamentacija steaka otkriva svjest i senzibilitet cijelog razdoblja i ljudi koji su bili ukljueni u njihovo stvaranje, ali i pokojnika ije su elje esto tovane prilikom rezbarenja, to se otkriva iz nekoliko izvora[1]. Najvie podataka za povjesniare daju natpisi na bosanici koji odlikuju manji broj steaka (njih oko 5.000). Natpisi govore o razliitim drutvenim slojevima koji su pokapani ispod steaka, a i njihovim razliitim vjerskim pripadnostima (Crkva Bosanska, Katolika Crkva, Pravoslavna crkva). Pored regionalnih razlika u oblikovanju i ukraavanju, ali i kvaliteti klesanja, steci su obino koncentrirani u skupinama od nekoliko obiteljskih steaka, groblja cijelog klana s oko 30 -50 steaka, do velikih seoskih grobalja s nekoliko stotina steaka[1]. U 3.162 zabiljeenih nekropola u bivoj Jugoslaviji do 1979. godine registrirano je 69.356 steaka, od toga je u BiH na 2.687 mjesta zabiljeeno 59.593 steaka, u Hrvatskoj oko 4.447, u Crnoj Gori oko 3.049 i oko 2.267 u Srbiji[4]. Od ukupnog broja steaka na podruju opine Nevesinje zabiljeeno je 3.884, Konjic 3.018 steka, Livno 2.494, Trebinje 2.406, Rogatica 2.628, Stolac 2.319, itd.[5]

Najpoznatija je nekropola Radimlja kod Stoca, a ostale znamenite su Grka glavica kod Konjica, Dugo polje na Blidinju (Jablanica), Boljuni kod Stoca,Ravanjska vrata na Kupresu, Velika i Mala Crljivica (Cista Velika, Hrvatska), Novakovii u Nacionalom parku Durmitor (Crna Gora), te Mramorje u mjestu Peruac (Srbija). Najslavniji pojedinani steak je Zgoanski steak, naen u okolici Kaknja, koji se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a iji se sedreni odljev nalazi u Gliptoteci HAZU-a u Zagrebu. Klesari steaka su nosili naziv kova ili dijak (pisari), a najpoznatiji su bili Gruba i Semorad iz okolice Stoca.