IZBORNI SUSTAV TEMELJNA NAELA I INSTITUTI IZBORNOG PRAVA Birako pravo i njegovo ostvarivanje

18. Birako pravo povijesni razvoj.

Aktivno birako pravo bilo je tijekom 19. stoljeda ogranieno cenzusom imudnosti i cenzusom naobrazbe. Stupanj imudnosti koji se traio za stjecanje aktivnog birakog prava bio je u poetku vrlo visok, ali je ved od sredine 19. stoljeda zbog politikog djelovanja organizacija sitnog graanstva i radnitva za koje je u to vrijeme borba za opde birako pravo bila jedna od temeljnih postavki politikog programa poelo u razvijenim graanskim dravama smanjivanje visine tog cenzusa. Cenzus imudnosti bio je tada zamjenjivan cenzusom naobrazbe. Opravdanje primjene cenzusa imudnosti i naobrazbe nalazilo se u tvrdnjama da su samo graani koji posjeduju odreeno bogatstvo i naobrazbu zainteresirani za pitanja dravne vlasti, a osim toga da samo oni imaju dostatno znanja da u njoj sudjeluju. Evolucija od ogranienog do opdeg birakog prava negdje se odvijala postupno (Velika Britanija), a negdje skokovito, gdje se pravo glasa as irilo, as suavalo (Francuska). Evolucija od ogranienog na opde birako pravo u Velikoj Britaniji dovrena je reformama iz 1918. i 1928. godine; prve godine uvedeno je opde birako pravo za mukarce, a druge za ene. Zajedno s opdim pokretom ena za drutvenu ravnopravnost s mukarcima dolazi postupno do priznavanja birakog prava enama. (vedska, skandinavske drave, Australija, Sovjetski Savez, SAD, Njemaka, Velika Britanija, europske drave: Francuska, Italija..)

19. Aktivno i pasivno birako pravo.

Prvo pitanje koje se pravnim propisima pri ustroju izbora mora rijeiti jest tko de imati pravo birati zastupnike ili drugim rijeima tko de imati aktivno birako pravo. Osim aktivnog birakog prava za ostvarivanje izbora potrebno je odrediti i tko de imati pravo biti biran u predstavniko tijelo i za predsjednika republike, ako se on u odreenoj dravi bira neposredno od naroda, tj. tko de imati pasivno birako pravo. U mnogim junoamerikim dravama, pasivno pravo glasa ne priznaje se priroenim dravljanima ili im se to pravo priznaje tek po isteku roka od 5, 10 ili vie godina. Za razliku od aktivnog birakog prava, koje se uvijek vee uz prebivalite ili boravite na podruju izborne jedinice u kojoj se bira zastupnik ili zastupnici, pasivno birako pravo u demokratskim viestranakim sustavima ili se uopde ne vee uz prebivalite ili se, u nekim dravama, napose na lokalnim izborima, vee uz prebivalite na podruju za koje se predstavniko tijelo u cjelini bira.

20. Opde birako pravo.

Ved od dvadesetih godina 20. stoljeda u vedini drava primjenjuje se opde birako pravo. Za njegovo stjecanje trai se odreena dob koja osigurava osobnu i drutvenu zrelost biraa. U suvremenim demokracijama je to dob od 18. do 21. godine. Birako pravo imaju samo osobe koje su dravljani odreene drave, a nemaju ga graani koji su izgubili poslovnu sposobnost ili osobe koje su pod starateljstvom. U politikim sustavima koji se oblikuju nakon politikih revolucija ili dravnih udara, a unutar kojih se ispod demokratskog oblika krije politika diktatura, birako pravo esto se oduzima odreenim skupinama i pojedincima zbog tzv. politike nedostojnosti (Jugoslavija Zakon o birakim spisovima).

U dravama gdje je propisano opde birako pravo ono se ipak moe stvarno posredno ograniiti. To se moe uiniti tako da se kao uvjet za upis u biraki popis odredi rok u kojem birai moraju boraviti ili prebivati na jednom mjestu ili podruju. Poseban je problem pitanje prava glasa vojnih osoba. Ponekad se vojnicima ne daje pravo glasa, to se opravdava time da se tako sprjeava politizacija vojske i njezino uplitanje u politiki ivot, a osim toga da bi zbog sustava podreenosti asnici mogli i vriti pritisak na vojnike kako da glasuju (Francuska za vrijeme III. republike).

21. Jednako i nejednako birako pravo te moderni oblici nejednakosti birakog prava.
Postavlja se i pitanje s koliko de glasova modi raspolagati pojedine kategorije ili skupine biraa. Jednako birako pravo ako u nekoj dravi za odreeno predstavniko tijelo (parlament) svi graani koji imaju birako pravo raspolau istim brojem glasova u pravilu po jedan. Nejednako birako pravo ako postoje kategorije ili skupine graana koji raspolau vedim brojem glasova od ostalih graana. Nekada su postojala dva oblika primjene nejednakog birakog prava: pluralni votum (Belgija) pojedine su kategorije graana na temelju imutka ili naobrazbe imale dva ili vie glasova za razliku od svih ostalih graana koji su imali samo jedan glas; mnogostruki votum (Velika Britanija) svi birai su imali jedan glas, ali su graani koji su posjedovali nekretnine odreene vrijednosti mogli glasovati u svim onim izbornim jedinicama gdje su se te nekretnine nalazile. Delegatski sustav (biva SFRJ) bio je jedini suvremeni oblik formalne i otvoreno propisane nejednakosti birakog prava. Zaposleni graani koji su uz to bili lanovi neke od drutveno-politikih organizacija imali su 3 glasa. Zaposleni graani koji nisu bili lanovi drutveno-politikih organizacija kao i nezaposleni lanovi drutveno-politikih organizacija imali su 2 glasa. Graani izvan kruga tih kategorija imali su 1 glas. Stvarna se nejednakost birakog prava moe postidi ako izborne jedinice s razliitim brojem biraa biraju jednak broj zastupnika. Suptilniji i suvremeniji nain utjecanja na politiki sustav predstavnikog tijela je tzv. krojenje izbornih jedinica. Njegova se primjena moe uoiti na karti izbornih jedinica jer takve umjetne izborne jedinice imaju najudnije oblike.

22. Neposredni i posredni izbori.

Neposredni izbori primjenjuju se kad graani sami biraju svoje zastupnike, Posredni izbori primjenjuju se kada graani biraju odreeno tijelo koje de izabrati zastupnike. Posredni izbori u jednom stupnju primjenjuju se ako birai biraju izborno tijelo tj. drugostupanjske birae, a oni zastupnike. Posredni izbori u vie stupnjeva primjenjuju se kad drugostupanjski birai ne biraju zastupnike ved tredestupanjske birae koji tek moe meutim postojati vie stupnjeva biraju zastupnike. U svim suvremenim predstavnikim demokracijama kao jedini demokratski nain izbora u uvjetima politikog pluralizma i viestranakog sustava primjenjuju se neposredni izbori. (Iznimka je Savezna Republika Njemaka). U bivoj SFRJ su delegatski izbori bili posredni, i to u vie stupnjeva.

23. Biraki popisi.

Kad se propie koji de graani imati aktivno birako pravo i kad se odredi nain na koji de ga obavljati, potrebno je utvrditi kako de birai na izborima dokazivati ne samo svoje pravo, ved i da prebivaju u odreenoj izbornoj jedinici. Obavljanje aktivnog birakog prava u svim predstavnikim demokracijama vee se uz prebivalite ili boravite u odreenoj izbornoj jedinici. Graani ne mogu glasovati u vie izbornih jedinica. U tu svrhu u suvremenim demokracijama, primjenjuje se sustav stalnih birakih popisa kao najprimjereniji oblik evidencije biraa. U svakom mjestu postoje biraki popisi koji su stalni i jedinstveni. Stalni zato jer se ne vode samo za pojedine izbore ved se u te popise unose sve osobe koje imaju aktivno birako pravo, a jedinstvene jer vrijede za sve izbore. Svi oni koji se nalaze u birakom popisu imaju birako pravo, a svi oni koji se ne nalaze nemaju to pravo.

24. Odreivanje kandidata na izborima.

Za bit svakog izbornog sustava vrlo je vano i pitanje kako de se stvarno, uz koliki stupanj utjecaja biraa, odreivati kandidati izmeu kojih de kasnije birai birati svoje zastupnike. Ako birai ne utjeu na odreivanje kandidata, izbori de biti samo slubeno odabiranje ljudi koji su prethodno odreeni da obavljaju politiku vlast. Stvarnu mogudnost da budu izabrani imaju gotovo iskljuivo kandidati koje su stranke istaknule i podrale politike stranke. Nain odreivanja kandidata politikih stranaka moe se svrstati u tri skupine: 1. Prema prvom sustavu kandidate odreuje stranako vodstvo i formalno. 2. Prema drugom sustavu kandidate stranke biraju naelno svi njezini lanovi. lanovi stranke u lokalnim organizacijama biraju regionalna tijela, a ona odreuju kandidate koje im predlae stranako vodstvo. 3. Tredi sustav naelno ne prua samo lanovima ved i drugim biraima mogudnost sudjelovanja u odreivanju kandidata. (SAD) Na njima svaka politika stranka odreuje listu predkandidata izmeu kojih birai mogu zaokruiti onog u koga imaju najvie povjerenja. Jedina tehnoloki ostvarljiva realna mogudnost ukljuivanja biraa unutar pojedinih izbornih jedinica u proces kandidiranja jest, nakon to su kandidati predloeni unutar pojedinih stranaka, zakonsko propisivanje uvjeta odreenog broja potpisa da bi stranaki kandidat postao i kandidatom izborne jedinice.

25. Parlamentarna nepodudarnost (inkompatibilitet).

Mnoge drave u ustavima i/ili izbornim zakonima propisuju nepodudarnost istodobnog obnaanja zastupnike dunosti i dunosti obavljanja neke od vodedih funkcija u izvrnoj vlasti, dravnoj upravi i suca. Temeljni argument naelne prirode u prilog njezine primjene proizlazi iz naela diobe vlasti. Njezinom primjenom i institucionalno se sprjeava upletanje izvrne vlasti koja po prirodi svoje funkcije raspolae monopolom informacija u rad predstavnikih tijela, posebice u odluivanje u njima. Kad je rije o sudbenoj vlasti tom institucijom nastoji se djelovati na neovisnost sudaca. Protiv primjene tog instituta govore obiljeja tzv. istog ili klasinog sustava parlamentarne vlade (Velika Britanija) gdje se vlada, a to znai ministri, bira iz redova zastupnika jer je obiljeje tog sustava personalno jedinstvo izmeu vlade i zakonodavnog tijela. Kad se prihvati naelo parlamentarne nepodudarnosti, ono se u praksi moe primijeniti na 3 naina:

1. Slubenicima, odnosno sucima se zabranjuje kandidiranje na izborima. Ako se ele kandidirati, prethodno moraju podnijeti ostavku to ih najede sprjeava da su uopde kandidiraju. 2. Slubenicima se doputa da se kandidiraju, a ostavku za svoju funkciju moraju podnijeti tek ako su izabrani na izborima. 3. Ne moraju podnijeti ostavku niti ako budu izabrani, ved se njihova funkcija samo suspendira, a oni se stavljaju na raspolaganje, to znai da za vrijeme trajanja zastupnikog mandata ne obavljaju svoj prethodni posao, ali im tee mirovniski sta, a nakon isteka mandata osigurano im je prijanje ili neko slino mjesto.

26. Parlamentarna nepodudarnost u RH.

Ustav Republike Hrvatske ne predvia nepodudarnost funkcije lana Vlade Republike Hrvatske i zastupnika u Hrvatskom saboru. Kad je rije o sudakoj dunosti Ustav propisuje: Sudac ne moe obavljati slubu ili posao koji je zakon odredio kao nespojive sa sudakom dunodu. Ustav predvia najiru mogudu nepodudarnost obnaanja dunosti Predsjednika Republike Hrvatske i drugih funkcija. Propisano je: Predsjednik Republike ne moe obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dunost. Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na lanstvo u politikoj stranci, o emu obavjetava Hrvatski sabor. Kada je rije o sucima Ustavnog suda Republike Hrvatske, Ustav propisuje najiru mogudu nepodudarnost jer odreuje: Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dunost. Osobe koje obavljaju neke dunosti odnosno slube koje su nespojive sa zastupnikom dunodu mogu se kandidirati na izborima, a ako budu izabrane mogu za vrijeme dok im traje zastupniki mandat na temelju pisane izjave staviti zastupniki mandat u stanje mirovanja. Za vrijeme dok zastupniku miruje mandat, zastupniku dunost obavlja zamjenik zastupnika. Prema tome Hrvatska primjenjuje najblai oblik ostvarivanja parlamentarne nepodudarnosti. Zastupnik ima pravo jednokratno, tijekom trajanja zastupnikog mandata, podnoenjem pismenog zahtjeva predsjedniku Sabora, staviti svoj mandat u mirovanje. Mirovanje zastupnikog mandata ne moe trajati manje od est mjeseci. Mirovanje zastupnikog mandata prestat de osmog dana od dana kada je zastupnik koji je stavio mandat u mirovanje podnio predsjedniku Sabora pisanu izjavu o ponovnom obnaanju zastupnike dunosti.

27. Osnivanje politikih stranaka u RH. 28. Financiranje politikih stranaka u RH.

Utvrivanje izbornih rezultata

29. Vedinski izborni sustavi
Prema sustavu relativne vedine smatrat de se izabranim onaj kandidat koji je dobio najvie glasova. Sustav apsolutne vedine moe se primijeniti u dvije podvrste: otroj i blaoj. Moe se traiti ili apsolutna vedina odnosno polovica plus jedan svih u biraki popis upisanih biraa, ili samo apsolutna vedina danih glasova. Ako se primijeni sustav apsolutne vedine, a na izborima sudjeluje vie kandidata, u pravilu de se izbori morati ponavljati, jer de u rijetko kojoj izbornoj jedinici za jednog kandidata glasovati polovica plus jedan svih upisanih biraa ili biraa koji su pristupili glasovanju. Zbog toga se izbori koji se obavljaju prema sustavu relativne vedine nazivaju vedinskim izborima u jednom krugu, a izbori

prema sustavu apsolutne vedine vedinskim izborima u dva kruga. Kad nijedan kandidat u prvom krugu ne dobije apsolutnu vedinu, dioba mandata se u drugom krugu moe urediti na dva naina. Ili tako- to se ede primjenjuje da u drugom krugu sudjeluju kandidati kao i u prvom, ali se vie ne trai apsolutna ved relativna vedina, ili tako da u drugom krugu izbora sudjeluju samo dva kandidata koji su u prvom dobili najvie glasova, a ostali se iskljuuju. Tim sustavom koji se naziva balotaa u drugom krugu jedan kandidat mora dobiti apsolutnu vedinu biraa koji su glasovali. Sustav vedine moe se naelno primijeniti i u velikim i u malim izbornim jedinicama. Stvarno, meutim, on se danas primijenjuje samo u malim izbornim jedinicama.

30. Razmjerni izborni sustavi.

Prema sustavu razmjernog predstavnitva svaka politika stranka, odnosno politika grupacija dobiva u predstavnikom tijelu onoliko zastupnikih mjesta koliko je za nju u postotku razmjerno, u odnosu prema drugim strankama, dano glasova. Sustav razmjernog predstavnitva se moe primijeniti iskljuivo u velikim izbornim jedinicama u kojima se bira vie zastupnika. Praktiki se taj sustav moe primijeniti u izbornim jedinicama u kojima se bira najmanje tri ili vie zastupnika. U sluaju primjene sustava razmjernog predstavnitva vrlo se esto primijenjuje institut izbornog praga ili prohibitivna klauzula. To je najmanji postotak glasova koje mora dobiti odreena lista na izborima da bi imala pravo sudjelovati u diobi zastupnikih mjesta (mandata). U nekim tranzicijskim demokracijama 90-ih godina 20. stoljeda propisivan je vii prag za liste koalicija vie stranaka. Institut izbornog praga primijenjuje se kako bi se sprijeila zastupljenost u parlamentu prevelikog broja vrlo malih, najede radikalno desnih ili lijevih stranaka. Od poetka 90-ih godina 20. stoljeda poinje irenje mjeovitog ili kombiniranog vedinskorazmjernog sustava pri kojem se odreen postotak zastupnika u parlamentu odnosno pojedinom njegovom domu bira prema sustavu vedine, najede relativne, a ostali zastupnici prema sustavu razmjernog predstavnitva.

31. Nain izrauna rezultata u razmjernim izbornim sustavima: D'Hondtov sustav.

D'Hondtov sustav, dobio je ime po belgijskom profesoru D'Hondtu od svoje prve primjene u Belgiji, primjenjuje se ede od izbornog kolinika jer iako ne u potpunosti omoguduje razmjerniju diobu zastupnikih mjesta. Po tom sustavu najprije se izraunava biraka masa svake liste koju ini ukupan broj za listu danih glasova u izbornoj jedinici. Biraka se masa svake liste dijeli sa 1, 2, 3, 4, 5, 6, itd. dok ne doe do broja koliko se u izbornoj jedinici bira zastupnika. Dobivene rezultate treba poredati po veliini te odbrojiti od najvedeg prema manjem do onog broja koliko se zastupnika bira u toj izbornoj jedinici. Pojedina lista, odnosno stranka koja ju je istaknula dobit de onoliki broj zastupnikih mjesta koliko je postigla pojedinanih rezultata do broja koliko se ukupno bira zastupnika u toj izbornoj jedinici. Ni primjenom D'Hondtova sustava se ne postie potpuno razmjerna zastupljenost u predstavnikom tijelu. D'Hondtov sustav dovodi do odreene nadpredstavljenosti posebno prve ali i druge po redu liste po broju glasova u izbornoj jedinici u predstavnikom tijelu. D'Hondtov sustav primjenjuje se: u Hrvatskoj, Belgiji, Nizozemskoj, panjolskoj, Portugalu i Austriji.

33. Utjecaj primjene pojedinog izbornog sustava na stranaki sustav drave .