Buchberger Kriticko Misljenje Prirucnik

Pr i r uni k kr i ti kog mi l j enj a, sl uanj a, i tanj a i pi sanj a
kritiko
m
i
l
j
e
n
j
e
I v a B u c h b e r g e r
kritiko
m
i
l
j
e
n
j
e
kritiko
m
i
l
j
e
n
j
e
Izdava:
Udruga za razvoj visokoga kolstva Universitas, Sveuilina avenija 6, HR 51000 Rijeka
T: ++ 385 51 26 57 13, F: ++ 385 51 26 57 99
universitas@universitas.hr , www.universitas.hr
Za izdavaa:
prof. dr. sc. Jasminka Ledi, predsjednica Udruge
Autorica:
Iva Buchberger
Urednici:
dr. sc. Bojana ulum, doc.
Marko Turk
Recenzenti:
dr. sc. Vlatka Domovi, red. prof.
dr. sc. Majda Trobok, izv. prof.
Lektura:
Boena Bai Mikuli
Grafko oblikovanje:
Luka Buchberger
Tisak:
Sagita d.o.o., Opatija
Rijeka, listopad 2012.
1. izdanje
Naklada 300 primjeraka
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice Rijeka pod brojem 121218069
ISBN 978-953-56300-1-2
Prirunik je izdan kao jedna od aktivnosti projekta Mislim kritiki! Projekt osposobljavanja studenata za kritiko
miljenje, sluanje, itanje i pisanje, kojeg provodi Udruga za razvoj visokoga kolstva Universitas uz fnancijsku pot-
poru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Miljenja izraena u ovoj Publikaciji su miljenja autorice i
urednika te nuno ne izraavaju stajalite Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH.
Sadraj
Rije autorice 6
1. Kritiko miljenje 11
1.1. to je kritiko miljenje? 11
1.2. Reproduktivno miljenje nasuprot kritikom miljenju 14
1.3. Kritiko miljenje i flozofja 15
2. Argument 21
2.1. to je argument? 21
2.2. Argument ili objanjenje? 35
2.3. Vrste argumenata 39
Misaoni izazov (1) 41
2.4. Valjanost argumenta 47
2.5. Pravila prirodne dedukcije 57
3. Pogreke u zakljuivanju 67
4. Metodoloki okvir za analizu i kritiku 73
4.1. Kritiko sluanje i itanje 75
4.1.1. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave 75
4.1.2. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove 86
4.1.3. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja 93
4.2. Kritiko pisanje 94
4.2.1. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave 96
4.2.2. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave 158
5. Umjesto zakljuka: kritiki pristup priruniku 171
Rjeenja 174
Literatura 184
Razvoj vjetina kritikog miljenja sve se ee postavlja kao jedan od ciljeva u podruju odgoja i
obrazovanja. Naalost, zalaganje za razvoj kritikog miljenja jo je uvijek prisutniji u teoriji, nego
u praksi. U kontekstu nesklada teorije i prakse, prirunikom nastojim pruiti potporu razvoju kri-
tikog miljenja, kojeg drim iznimno vrijednim.
Prirunik Kritiko miljenje: prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja razmatra sloen
koncept kritikog miljenja te izravno, uz brojne primjere i zadatke, pouava vjetinama kriti-
kog miljenja. Stoga je osnovna namjera prirunika da itatelje poui tim vjetinama. Prirunikom
nastojim pruiti potporu kolegama i kolegicama u procesu razvoja njihova kritikog miljenja, za
njihovu dobrobit, ali i za dobrobit itave zajednice. Prirunik je posebno namijenjen srednjokol-
skoj i studentskoj populaciji, no ne iskljuuje sve one pojedince koji ele razvijati i unaprjeivati
svoje miljenje. Upravo iz tog razloga jezik, nain izlaganja, koriteni primjeri i razmatrani radovi
nastojali su se prilagoditi irem itateljstvu. Pritom elim naglasiti da u proces razvoja vjetina
kritikog miljenja treba uloiti vrijeme, trud i strpljenje. Pozivam vas da sadraju koji je pred vama
pristupite sa strpljenjem te da sebi i razvoju vlastita kritikog miljenja posvetite vrijeme i u to
uloite trud. Kritiko miljenje je slojevito i izazovno, njime se propituje, njime pojedinci grade
sebe i svoje stavove te ono zahtijeva visoke razine apstraktnog miljenja. Prema tome, proces ra-
zvoja vjetina kritikog miljenja nije brz ni lagan. U ovom vremenu instant rjeenja, povrnosti
i izvrnutih vrijednosti, svjesna sam da takva nastojanja riskiraju biti odbaena. Usprkos tome,
vjerujem da postoji nemali broj pojedinaca koji su, svjesni vrijednosti kritikoga miljenja, spremni
uloiti vrijeme i trud u njegov razvoj. Dugorona dobrobit koju kritiko miljenje prua u razliitim
podrujima je neminovna.
Prirunik je podijeljen na pet poglavlja, koji redom razmatraju sljedee: Prvo poglavlje Kritiko mi-
ljenje nastoji odrediti koncept kritikog miljenja, usporediti ga s oprenim miljenjem repro-
duktivnim miljenjem, te konano utvrditi odnos flozofje i kritikoga miljenja. Drugo poglav-
lje Argument razmatra jedan od temeljnih pojmova kritikog miljenja argument, na nain da
odreuje to argument jest, usporeuje i navodi razliku izmeu argumenta i slinog skupa tvrdnji
objanjenja, razmatra valjanost kao vanu karakteristiku argumenta te donosi pravila prirodne
dedukcije kao primjer formaliziranog prirodnog zakljuivanja. Sljedee poglavlje Pogreke u zakljui-
6 Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja
Rije autorice
vanju donosi pregled najeih pogreaka u zakljuivanju uz navoenje primjera s ciljem osvjeiva-
nja pogreaka u zakljuivanju i njihova ispravljanja. Nadalje, poglavlje Metodoloki okvir za analizu i
kritiku podijeljeno na kritiko sluanje i itanje te kritiko pisanje donosi pet metodolokih okvira
za analizu i kritiku metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave (MOZAK 1); meto-
doloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove (MOZAK 2); metodoloki okvir za analizu i
kritiku za radove o rezultatima istraivanja (MOZAK 3); metodoloki okvir za analizu i kritiku za
pisanje rada rasprave (MOZAK 4); metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad
rasprave (MOZAK 5) koji itatelju slue kao vodii razvoja kritikoga miljenja. Sredinja poglav-
lja prirunika Argument, Pogreke u zakljuivanju i Metodoloki okvir za analizu i kritiku ukljuuju
brojne primjere i zadatke kojima se nastoji pribliiti razmatrano, a ija se rjeenja nalaze na kraju
prirunika. Konano, u poglavlju Umjesto zakljuka: kritiki pristup priruniku upozorava se na kriti-
ki pristup koji valja imati i prema ovome priruniku.
Iskreno se nadam da e prirunik ispuniti svoju zadau skrenuti pozornost na vanost kritikog
miljenja i pomoi pojedincima u razvoju njihovih vjetina kritikog miljenja.
Na kraju upuujem zahvalu suradnicima na projektu, predsjednici Udruge Universitas, prof. dr. sc.
Jasminki Ledi, koja je prepoznala vanost kritikog miljenja i pruila potporu ideji, urednicima
dr. sc. Bojani ulum i Marku Turku, recenzenticama dr. sc. Majdi Trobok i dr. sc. Vlatki Domovi
na komentarima, raspravama, sugestijama, primjedbama i podrci. Osobitu zahvalnost upuujem
mojoj obitelji i prijateljima, iji je doprinos u procesu nastajanja ovoga prirunika bio neprocjenjiv.
U Rijeci, svibanj 2012.
Iva Buchberger
Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja 7
1.
Kritiko miljenje
1.1. to je kritiko miljenje?
Kritika dolazi od grke rijei krino to znai luiti, birati, suditi. Kritika je analiza, prosuivanje i
vrednovanje nekoga predmeta
1
, postupka, djela, itd. (Klai, 2007). Pritom, analiza, prosuivanje i
vrednovanje ne moraju nuno imati za posljedicu negativan sud o predmetu u smislu Ovaj predmet
nije ispravan / lijep / pametan (ili Ovaj predmet je neispravan / ruan / glup.) Nerijetko u svakodnevnoj
uporabi rije kritika ima upravo negativno znaenje i odnosi se na isticanje negativnih elemenata
nekog predmeta, to dovodi do neprihvaanja ili zaziranja od kritike.
Meutim, kritika
2
u kontekstu suvremenog odgoja i obrazovanja ima svoju pozitivnu konotaciju.
Koncept nastave koji je njegovala tzv. stara kola
3
, u kojoj se od uenika zahtijevalo da mehaniki
pamte propisani sadraj bez sustavnog promiljanja o njemu, suvremena kola nastoji preva-
zii. esto se u suvremenom odgoju i obrazovanju susreemo sa zahtjevima da se kod uenika
razvijaju vjetine kritikog miljenja. Naime, kritiko miljenje postaje imperativom suvremenog
svijeta (Pei, 2003). Najmanje su dva razloga za navedeno: (i) suvremeno demokratsko drutvo
pretpostavlja aktivne graane koji promiljaju, preispituju, vrednuju i donose odluke pa e u tom
smislu samo graani s razvijenim vjetinama kritikog miljenja moi odgovarati zahtjevima su-
vremenog demokratskog svijeta; (ii) odlike su suvremenog svijeta izniman tehnoloki napredak,
vrijeme brzih i stalnih promjena, izloenost pojedinca velikoj koliini informacija i znaajno po-
veanoj razini dostupnosti informacija koje nameu potrebu za aktivnim, promiljenim i preispi-
tujuim, kritikim pristupom.
Kritiko miljenje, iako se esto vezuje uz potrebe suvremenog svijeta, koncepte suvremenog od-
goja i obrazovanja i slino, ima svoje utemeljenje u poetcima razvoja drutva. Sokrat (469-399
pr.n.e.) je razvio metodu pouavanja koja ukljuuje elemente kritikog miljenja. Prvi stupanj So-
kratove metode pouavanja - ironija, ukljuuje dijalog putem kojeg uenik biva suoen s vlastitim
neznanjem na nain da se pokazuje kako je njegovo dosadanje znanje nerijetko utemeljeno na
predrasudama i nepreispitanim tvrdnjama. Drugi stupanj - majeutika, ukljuuje dijalog u kojem
uenik pomou uiteljevih pitanja sam dolazi do spoznaje.
4
Upravo su analiza tvrdnji, pronalae-
nje opravdanja za tvrdnje, uoavanje nedostataka pojedinih tvrdnji te aktivan odnos uenika prema
spoznaji elementi kritikog miljenja koje se razabiru u Sokratovoj metodi pouavanja.
1 Ovdje rije predmet stoji za onaj entitet na koji je usmjeren neki proces (u ovom sluaju proces analize, prosuivanja i vredno-
vanja). Dakle, ne samo na 'materijalne predmete'. Analiziramo, prosuujemo, vrednujemo osobu, stvar ili dogaaj to su, dakle,
predmeti. Uporaba rijei predmet u daljnjem je tekstu istovjetna.
2 Termini kritika i kritiko miljenje koristit e se kao sinonimi.
3 'Stara kola' u pedagogiji oznaava pristup odgoju i obrazovanju kojeg obiljeava didaktiki materijalizam, formalizam, pa-
sivnost uenika, mehaniko pamenje i reproduktivno iznoenje sadraja, a najpoznatijim predstavnikom smatra se njemaki
flozof i pedagog Johann Friedrich Herbart (1776-1841). Staroj koli suprotstavlja se tzv. 'nova kola', koju obiljeava novi pri-
stup odgojno-obrazovnom procesu u kojem se, osim materijalnog zadatka nastave, nastoje razviti i funkcionalni i odgojni te se
uenika smatra aktivnim subjektom nastave koji promilja, vrednuje i iznosi vlastite stavove. Neki od predstavnika nove kole
su John Dewey, Georg Kershensteiner, Edouard Claparede, Anton Makarenko i Wolfgang Brezinka.
4 Vidi vie u: Zori, V. (2008). Sokratova dijaloka metoda. ivot i kola, 20, 56, 27-40.
Ocem modernog kritikog miljenja smatra se John Dewey (1859-1952), koji kritiko miljenje
naziva refeksivnim miljenjem i defnira ga u svojoj knjizi Kako mislimo (How we think, 1910) kao
aktivan, ustrajan i temeljit proces razmatranja vjerovanja uz razmatranje onih postavki koje po-
dupiru to vjerovanje.
5
Drugim rijeima, defnira ga kao proces traenja i primjerenog ispitivanja
osnova ili dokaza za odreeno vjerovanje.
6
Ono to je Dewey nazvao refeksivnim miljenjem danas
nazivamo kritikim miljenjem. Refeksivnom miljenju Dewey suprotstavlja tzv. obino miljenje,
koje podrazumijeva proces prihvaanja vjerovanja s malo ili gotovo niti jednim dokazom.
7
Od naji-
staknutijih suvremenih autora ije je podruje interesa kritiko miljenje valja istai Roberta Enni-
sa i Matthewa Lipmana. Robert Ennis, suvremeni ameriki flozof, jedan je od prvih teoretiara
koji je razradio koncept kritikog miljenja. Prema njemu, kritiko miljenje je vjetina racionalnog
prosuivanja u to vjerovati ili to uiniti koja ukljuuje vrijednosti intelektualnog potenja i otvo-
renosti, autonomije i samokritinosti, vjernosti istini i osjetljivosti na kontekst. Prema Ennisu,
kritiko miljenje ukljuuje vjetine razlikovanja injenica i vrijednosti, razlikovanja eksplicitnih i
implicitnih pretpostavki, razlikovanja argumentiranih i neargumentiranih tvrdnji, prepoznavanje
greaka u zakljuivanju i odreivanja snage argumenata.
8
Matthew Lipman (1922-2010) jedan je
od najpoznatijih suvremenih teoretiara kritikog miljenja kao odgojno-obrazovnog koncepta. Ra-
zvio je jedan specifan odgojno-obrazovni koncept usko povezan s kritikim miljenjem flozofju
za djecu.
9
Podruje odgoja i obrazovanja predstavlja iznimno plodno tlo za oprimjerenje kritike.
Upravo u tom kontekstu kritiku valja promatrati i kao odgojno-obrazovni koncept iji elementi
poput kritikog sluanja, itanja i pisanja ine vaan dio pozitivnog razvoja odgoja i obrazovanja
koji odgovara potrebama pojedinca i drutva.
Kritiko miljenje je sloen koncept koji se ne vezuje samo za podruje odgoja i obrazovanja, ve
zahvaa i puno ire podruje (Pei, 2003). Kritiki mislimo i u profesionalnom djelovanju, u sva-
kodnevnoj komunikaciji s drugima i svakodnevnom rjeavanju problema i donoenju odluka. Nada-
lje, postoje profesionalni kritiari koji su razvili podruja tzv. glazbene, likovne, knjievne i flmske
kritike. Budui da zahvaa razliita podruja i poprima razliite oblike, ne postoji jednoznano odre-
enje kritikog miljenja. Meutim, za potrebe ovoga prirunika ponudit e se defnicija kritikog
miljenja uz napomenu i priznanje da koncept kritikog miljenja potrebuje detaljniju pojmovnu
analizu koja premauje svrhu ovoga rada.
Prije defniranja kritikog miljenja valja istaknuti i sugerirati sljedee. Prvo, pristupite kritici oslo-
boeni njezine negativne konotacije kojom je obojena u svakodnevnici jer kritika nije samo isti-
canje negativnih elemenata nekog predmeta, ve naprosto promiljeno vrednovanje koje moe biti
pozitivno ili negativno. Drugo, pristupite kritici svjesni njene mnogostruke vanosti u razliitim
podrujima ovjekova ivota. Kritika kao proces i rezultat analize, prosuivanja i vrednovanja do-
prinosi razvoju autonomnog, samosvjesnog i cjelovitog pojedinca budui da procesi analize, prosu-
ivanja i vrednovanja postavljaju zahtjev i otvaraju mogunost za refeksivnost i vlastitost koje su
5 Vidi vie u: Ficher, A. (2001). Critical Tinking. Cambridge: Cambridge University Press.
6 Vidi vie u: Milia, Z., urko, B. (2010). Odgoj za kritiko miljenje i medijska manipulacija. Medianali - znanstveni asopis za
medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnostima i kulturu drutva, 4, 7, 57-72.
7 Ibid.
8 Vidi vie u: Bonjak, Z. (2009). Primjena konstruktivistikog pouavanja i kritikog miljenja u srednjokolskoj nastavi socio-
logije: pilot istraivanje. Revija za sociologiju. 40, 257-277.
9 Vidi vie u: Pritchard, M. (2009). Philosophy for Children. Preuzeto 1. svibnja 2011. s Te Stanford Encyclopedia of Philosophy
http://plato.stanford.edu/archives/sum2009/entries/children/
temeljne odrednice ovjeka. Nadalje, kritika predstavlja iznimnu vanost za suvremeno demokrat-
sko drutvo, kao to je ranije istaknuto. Konano, kritika doprinosi razvoju uenja i pouavanja,
koji kao rezultat donose dugotrajnije, dublje, uporabnije, a samim time i vrjednije, znanje.
Defnicija kritikog miljenja:
Kritiko miljenje je sloeni proces i rezultat (i) analize i vrednovanja tvrdnji
10
, (ii) pronalaenja
opravdanja za tvrdnje, (iii) usporedbe s drugim i/ili suprotnim tvrdnjama i generiranje prigovo-
ra tvrdnjama te konano (iv) zauzimanja stava.
Uz navoenje defnicije kritikog miljenja vano je odrediti koje intelektualne sposobnosti uklju-
uje te koje intelektualne vrijednosti njeguje i razvija.
Kritiko miljenje ukljuuje sljedee intelektualne sposobnosti:
Sposobnost analize pojmova, informacija i gledita
Sposobnost razlikovanja relevantnih i irelevantnih informacija unutar zadanog konteksta
Sposobnost interpretacije informacija
Sposobnost povezivanja prethodnog znanja i novih informacija te razliitih informacija iz
razliitih podruja
Sposobnost sinteze informacija
Sposobnost organizacije sadraja u smislenu cjelinu
Sposobnost razlikovanja opravdanih i neopravdanih tvrdnji
Sposobnost sagledavanja predmeta rasprava iz razliitih gledita
Sposobnost vrednovanja informacija i gledita
Sposobnost formiranja stavova i zastupanja ideja
Sposobnost opravdanja stavova, gledita
Sposobnost preuzimanja aktivne uloge u procesu uenja
Sposobnost zamiljanja moguih situacija
Sposobnost nadgledanja i procjenjivanja vlastitog razumijevanja informacija
Sposobnost usmjeravanja vlastita miljenja k ispravnosti
11
Kritiko miljenje njeguje i razvija sljedee intelektualne vrijednosti:
12

Jasnou
Relevantnost
10 U priruniku se termini tvrdnja, teza, sud i propozicija koriste kao sinonimi.
11 Sposobnost nadgledanja i procjenjivanja vlastitog razumijevanja informacija i sposobnost usmjeravanja vlastita miljenja k
ispravnosti spadaju u tzv. metakognitivne sposobnosti.
12 Neke od navedenih vrijednosti kritikog miljenja istiu i Scriven i Paul kao predstavnici Nacionalnog vijea za izvrsnost kriti-
kog miljenja (National Council for Excellence in Critical Tinking) u sklopu Zaklade za kritiko miljenje (Foundation for Critical
Tinking) preuzeto 28. travnja 2011. s http://www.criticalthinking.org/page.cfm?PageID=766&CategoryID=51. Vidi vie o Nacio-
nalnom vijeu za izvrsnost kritikog miljenja i Zakladi za kritiko miljenje na http://www.criticalthinking.org. Isto tako, Gensler
(2010) u navoenju karakteristika koje treba imati dobar argument navodi neke od gore spomenutih elemenata.
Dubinu
Preciznost
Konzistentnost
13

Koherentnost
14
Loginost
Objektivnost
U razmatranju koncepta kritikog miljenja valja uoiti njegove tri dimenzije: (i) uenje isprav-
nog rasuivanja; (ii) aktivno usvajanje sadraja; (iii) refeksivni pristup ivotu. Prve dvije di-
menzije objanjene su u prijanjim razmatranjima. Pod dimenzijom refeksivnog pristupa ivotu
podrazumijeva se to da pojedinac razvijenih vjetina kritikog miljenja obrazac analiziranja,
propitivanja i vrednovanja koristi i u svakodnevnom ivotu. Drugim rijeima, razvoj vjetina
kritikog miljenja omoguava to da e pojedinac koji posjeduje navedene vjetine istu strukturu
rezoniranja koristiti i u svakodnevnom ivotu jer e razvojem tih vjetina naprosto nauiti tako
misliti. U skladu s navedenim, izvjesno je da e pojedinac razvijenih vjetina kritikog miljenja
ivjeti refeksivni ivot.
Pouavanje vjetinama kritikog miljenja najefkasnije je i najprirodnije posredno kroz pouavanje
odreenog sadraja u procesu obrazovanja. Poeljno je da pouavanje kritikog miljenja bude pri-
sutno kroz cjelokupno obrazovanje. Prema tome, ono ne bi trebalo biti iskljuivo sadrajno zasebno
podruje. Meutim, u fazi nedovoljne razvijenosti i prisutnosti kritikog miljenja od iznimne je
vanosti uiti kritikom miljenju izravno, aktivno i glasno.
1.2. Reproduktivno miljenje nasuprot kritikom miljenju
Oprena vrsta miljenja kritikom miljenju je reproduktivno miljenje. Reproduktivno miljenje
je proces i rezultat bazinog usvajanja i razumijevanja informacija koji se iscrpljuje u ponavljanju
onoga to se misli ili onoga to netko misli. Reproduktivno miljenje nerijetko izbjegava pojedin-
evu vlastitost i refeksivnost. Primjerice, itajui odreeni tekst pojedinac ije je miljenje re-
produktivno ponavljat e ono proitano bez dodatnog propitivanja, s bazinim razumijevanjem,
koristei iste strukture reenica kao one na koje nailazi u tekstu.
15
Meutim, pojedinac ije je
miljenje kritiko, itajui odreeni tekst ne ponavlja ono proitano bez propitivanja i s bazinim
razumijevanjem. Bazino razumijevanje informacija tek je poetna pozicija za daljnje kognitivne
procese, poput traenja opravdanja za tvrdnju koja se zastupa, traenja prigovora za izneseni
stav o odreenom pitanju, itd.
13 Skup propozicija je konzistentan ako propozicije koje ine taj skup mogu biti istovremeno istinite. (Blackburn, 2005., str. 75.)
14 Skup propozicija je koherentan ako su propozicije koje ine taj skup meusobno povezane, podupiru se i nisu kontradiktorne.
15 Valja napomenuti da ne treba teiti tomu da se reproduktivno miljenje u potpunosti i u svim podrujima prevazie. Problem
je, i to je ono to se ovim prirunikom nastoji razmotriti i prevazii, redukcija pojedineva miljenja na iskljuivo reproduktivno
miljenje i to u svim podrujima.
Reproduktivno miljenje Kritiko miljenje
bazino razumijevanje
nepovezivanje informacija u smislenu
cjelinu
nedovoenje u pitanje iznesenog
ponavljanje onoga to se misli ili to
netko misli
razvoj konvergentnosti koja podrazu-
mijeva sagledavanje situacije iz jedne
perspektive i ukljuuje traenje jednog
tonog rjeenja
bazino razumijevanje informacija nije
cilj uenja, ve poetna pozicija
povezivanje informacija i stvaranje
cjeline
dovoenje u pitanje iznesenog i 'fltrira-
nje' informacija
refeksivno i 'vlastito' miljenje
razvoj divergentnosti koja podrazumi-
jeva sagledavanje situacije iz vie razli-
itih perspektiva i ukljuuje mogunost
vie razliitih rjeenja na postavljena
pitanja
Tablica 1. Usporedba reproduktivnog i kritikog miljenja
1.3. Kritiko miljenje i flozofja
Istaknuti suvremeni analitiki flozof Bertrand Russell (1872-1970) u svojem radu Vrijednost flo-
zofje istie kako su mnogi skloni promatrati flozofju kao beskorisnu igru, isprazno cjepidlaenje
ili njegovim rijeima:
(...) mnogi su ljudi pod utjecajem znanosti i potreba praktinog ivota, skloni
dvojiti o tome je li flozofja imalo bolja od nevine ali nekorisne igre, cjepidlakih
distinkcija i kontroverzija u pitanjima glede kojih je spoznaja nemogua. (Russell,
1982, str. 243.)
Ovdje se ne misli detaljno razmatrati pitanje vanosti flozofje jer to prelazi nastojanja ovoga pri-
runika. U nastavku, nastojat e se ukratko pokazati koja je vanost flozofje uz isticanje njene
uske povezanosti s kritikim miljenjem. Uska povezanost flozofje i kritikog miljenja ukazuje
na vanost flozofje u ivotu svakog pojedinca, a ne samo (profesionalnog) flozofa. Budui da je
refeksivnost, koja je sutinska ovjeku, bitna odrednica kritikog miljenja i flozofje.
Jo i danas postoje razliita odreenja flozofje flozofja kao proces traganja za istinom, kao zna-
nost, kao povijest flozofje, kao pojmovna analiza, kao proces stvaranja jedinstvene i sveobuhvatne
slike svijeta, kao refeksija.
16
Iako se o jednoznanom odreenju flozofje jo raspravlja, ono to nije
predmet rasprave jesu neke njene karakteristike. Filozofju karakteriziraju procesi preispitivanja,
16 Povodom proslave Svjetskog dana flozofje na Odsjeku flozofje Sveuilita u Rijeci, Boran Beri odrao je predavanje na
temu to je flozofja?, na kojem je izloio navedena odreenja flozofje. Preuzeto 21. travnja 2012. s hrcak.srce.hr/fle/65008.
Predavanje moete pogledati na web stranici http://avc.uniri.hr/hr/node/13
vrednovanja, traenja smisla, ukidanja samorazumljivosti, razvijanja sposobnosti argumentiranja i
stvaranja novih struktura. Brojni su flozof isticali vanost i korist flozofje u kojima se prepoznaju
navedene karakteristike, a mogu se saeti u sljedeem:
Filozofja vodi k slobodi miljenja (Kalin, 1982)
Filozofja zadovoljava ljudske duhovne potrebe (Russell, 1982)
Filozofja pomae u primjerenom stjecanju i koritenju znanja te ispravnom bavljenju drav-
nim poslovima (Aristotel, 1996)
Filozofja vodi k razjanjavanju misli, kritikoj analizi i ispitivanju predrasuda, mnijenja, sva-
kodnevnih razmiljanja (Russell, 1982; Wittgenstein,1987; Warburton, 1999; Nagel, 2002)
Potonje odreenje je usko povezano s kritikim miljenjem. Warburton (1999) istie kako flozofja
omoguava dobar nain uenja kako jasnije misliti o razliitim pitanjima o svijetu te osposobljava
vjetinama koji se mogu prenijeti na sva podruja ivota. Metoda spoznavanja u flozofji je milje-
nje (Rekovac, 2008), ali ne bilo kakvo miljenje ve kritiko miljenje. Drugim rijeima, flozofja
ui kako (kritiki) misliti koristei kao metodu spoznavanja kritiko miljenje. Prema tome, kritiko
miljenje je flozofsko. Posljedino, razvoj vjetina kritikog miljenja nerazdvojiv je od flozof-
je. Kritiko miljenje tei izbjegavanju pukog verbalizma, formalizma i reproduktivnog znanja, a
usmjerava se na procese analiziranja, istraivanja i preispitivanja. Sve je navedeno temeljna odlika
flozofje. Prema tome, teiti ostvarenju karakteristika kritikog miljenja znai priznati i pridati
vanost flozofji i njenom pristupu svijetu.
Filozofska disciplina iji je zadatak uenje pravilnog miljenja je logika. Logika se, izmeu ostalog,
bavi metodama i principima koji se koriste da bi se (i) razlikovalo pravilno od nepravilnog zaklju-
ivanja; (ii) identifcirale prirodne pogreke zakljuivanja; (iii) pronale, usvojile i koristile tehnike
provjeravanja valjanih zakljuaka. Razvoj pravilnog zakljuivanja, kao temelja kritikog miljenja,
nerazdvojiv je od logike. Dobro i kvalitetno obrazovanje
17
podrazumijeva posjedovanje sposob-
nosti pravilnoga zakljuivanja i istinitih uvjerenja. Budui da je logika flozofska disciplina koja
razvija sposobnost pravilnog zakljuivanja, ona predstavlja jedan od temelja dobrog i kvalitetnog
obrazovanja. Iako jest sluaj da pojedinci spontano i neosvijeteno u svakodnevnom razmiljanju
i komuniciranju koriste oblike valjane misli, logika pojedincu omoguava uenje boljeg miljenja,
uoavanje odreenih logikih pogreaka i naina ispravljanja pogreaka.
Znaaj je logike u tome to razvija sposobnost miljenja, razvija kvalitetu miljenja i na taj nain po-
veava mogunost da zakljuci temeljeni na tom miljenju budu valjani. Logika je usustavila odree-
na pravila i time omoguava pojedincima da, znajui ta pravila, postanu sigurni u valjanost svojega
miljenja. Uiti misliti predstavlja temelj i proima sve pore ovjekovog ivota jer ovjek jest prije
svega intelektualno, mislee bie. Na taj je nain logika, kao temelj i nositelj sustava valjane misli,
temelj i sastavnica svakog intelektualnog podruja ovjekovog ivota. Ukoliko logika postane i u sva-
kodnevnoj praksi temelj intelektualnih podruja, svaki e pojedinac postati stvaralac koji, unosei
vlastitost i jedinstvenost, prestaje biti puki oponaatelj ve gotovog i oblikovanog sadraja. Nastoja-
nja ostvarivanja ciljeva razvoja kritikog miljenja s pozivanjem na logiku izglednija su u kontekstu
sve veeg prodora i protoka informacija gdje naelo Usvoji to vie informacija! vie nema smisla.
17 Obrazovanje kao proces stjecanja znanja i vjetina.
Dakle, logika predstavlja vaan segment u ivotu misleeg bia i okosnicu razvoja uspjenih pojedi-
naca koji e biti sposobni aktivno i stvaralaki sudjelovati u privatnom i drutvenom ivotu.
U dvama poglavljima koja slijede nastojat e se izloiti i razmotriti temeljna podruja flozofje,
odnosno preciznije logike, ije poznavanje ini osnovu za razvoj vjetina kritikog miljenja. Po-
nuenim sadrajima ne ulazi se preduboko u podruje logike, iako neki dijelovi predstavljaju, kako
su i nazvani, misaone izazove. Ponueno znanje od iznimne je koristi u procesu stjecanja vjetina
kritikog miljenja i ono bi trebalo biti dijelom ivota svakog pojedinca koji misli. Napisano je u pri-
janjim recima: Logika je potrebna da se vjeba pravilno zakljuivati, da se analiziraju najee prirodne
pogreke zakljuivanja te da se pronau, usvoje i koriste tehnike provjeravanja valjanih zakljuaka. Upra-
vo iz toga razloga nastoje se ponuditi ona znanja iz logike koja doprinose pravilnom zakljuivanju
i razvoju kritikoga miljenja.
2.
Argument
Svakodnevno smo i na razne naine okrueni tvrdnjama poput: Doruak je najvaniji obrok. Glasujte za
nezavisnog kandidata Isaka Borga. Crkva se ne bi trebala mijeati u politiku. Osnovna kola treba biti obave-
zna. ena bez djece nije realizirana ena. Roditelji imaju iskljuivo pravo donositi odluke za svoju djecu. Treba
prakticirati siguran seks. Treba zabraniti rad nedjeljom. Djeca s razvojnim tekoama trebaju biti ukljuena
u redovne kole. Nije posao mukarca da obavlja kuanske poslove., itd. Ako pritom refektiramo o tvrdnji
i pitamo Zato? Zato je doruak najvaniji obrok? Zato glasovati za nezavisnog kandidata Isaka Borga?
Zato se crkva ne bi trebala mijeati u politiku? Zato osnovna kola treba biti obavezna? Zato ena bez djece
nije realizirana ena?, itd. traimo razloge, odnosno opravdanje za odreenu tvrdnju.
18
Refektirajui i
traei razloge, odnosno opravdanje za tvrdnju, gradimo argument.
2.1. to je argument?
Argument
19
je, skup tvrdnji
20
(Copi, 2011) kojeg ini:
Konkluzija
21
tvrdnja koja se nastoji opravdati
22
Premisa tvrdnja kojom se konkluzija nastoji opravdati
23

Razmotrimo defniciju na sljedeem primjeru.
Primjer 1. Puenje je loe zato to ugroava zdravlje.
Navedeni primjer je argument sadri skup tvrdnji kojeg ini (i) konkluzija tvrdnja koja se nastoji opravdati
Puenje je loe; (ii) premisa tvrdnja kojom se konkluzija nastoji opravdati Puenje ugroava zdravlje.
Zapis argumenta izgleda ovako:
P: Puenje ugroava zdravlje.
K
24
: Puenje je loe.
Razmotrimo sljedei primjer:
Primjer 2. Stresne situacije u trudnoi, osim to tete majci, tete i djetetu. Trudnice bi trebale izbjega-
vati ono to teti njima i djetetu. Prema tome, trudnice bi trebale izbjegavati stresne situacije.
18 Vidi vie u: Bowel, T., Kemp, G. (2010). Critical Tinking: A Concise Guide. London, New York: Routledge.
19 Argument se jo naziva zakljukom.
20 Prema Blackburnu (2005) argument je, osim skupa tvrdnji, odnosno rezultata procesa pronalaenja opravdanja za odreenu tvrd-
nju, i proces pronalaenja opravdanja za odreenu tvrdnju.
21 Konkluzija se jo naziva zakljuni sud ili zaglavak.
22 Jo se moe rei tvrdnja ija se istinitost nastoji dokazati ili za koju se nastoje iznai razlozi.
23 Jo se moe rei tvrdnja ili tvrdnje kojima se konkluzija nastoji dokazati ili koje ine razloge za konkluziju.
24 P oznaava premisu, K oznaava konkluziju.
U navedenom primjeru argumenta tvrdnje Stresne situacije u trudnoi, osim to tete majci, tete i dje-
tetu i Trudnice bi trebale izbjegavati ono to teti njima i djetetu su premise, a tvrdnja Trudnice bi trebale
izbjegavati stresne situacije je konkluzija. Argument moemo zapisati na sljedei nain:
P1: Stresne situacije u trudnoi, osim to tete majci, tete i djetetu.
P2: Trudnice bi trebale izbjegavati ono to teti njima i djetetu.
K: Trudnice bi trebale izbjegavati stresne situacije.
Nadalje, razmotrimo sljedei primjer:
Primjer 3. Leptiri su ivotinje. ivotinje nisu biljke. Dakle, leptiri nisu biljke.
U navedenom primjeru argumenta tvrdnje Leptiri su ivotinje i ivotinje nisu biljke su premise, a
Leptiri nisu biljke je konkluzija.
Zapis argumenta:
P1: Leptiri su ivotinje.
P2: ivotinje nisu biljke.
K: Leptiri nisu biljke.
Argument kao skup tvrdnji ima jednu konkluziju i jednu (kao u primjeru 1) ili vie (kao u primjeru
2 i 3) premisa.
Razmotrimo jo i sljedei primjer:
Primjer 4. Suprunici Karla i Gottlob raspravljaju o obavljanju kuanskih poslova. Oboje se slau
oko toga da bi Karla trebala obavljati kuanske poslove, ali se ne slau oko toga da bi i Gottlob
trebao obavljati kuanske poslove. Naime, Gottlob tvrdi da i on treba obavljati kuanske poslove,
a Karla tvrdi suprotno da on ne treba obavljati kuanske poslove. Da bi Karla i Gottlob imali ar-
gument, oni moraju svoje tvrdnje i opravdati. Drugim rijeima, trebaju navesti razloge za tvrdnje.
Gottlob tvrdi sljedee:
Ja (Gottlob) trebam obavljati kuanske poslove zato to, uz ostalo, obavljanjem
kuanskih poslova brinem za svoju obitelj i iskazujem potovanje prema njoj. Sva-
ki ravnopravni lan obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju obitelj i iskazi-
vati potovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstve-
nim, ...), a ja (Gottlob) sam ravnopravni lan obitelji sposoban za rad.
Karla, s druge strane, tvrdi sljedee:
Gottlob ne treba obavljati kuanske poslove jer je on mukarac, a uloga je i du-
nost ene, ne mukarca, da obavlja kuanske poslove budui da je u prirodi ene
da je usredotoena na obitelj i dom.
Argument je skup tvrdnji koji obuhvaa (i) tvrdnju koja se nastoji opravdati - u Gottlobovu sluaju
to je tvrdnja Ja (Gottlob) trebam obavljati kuanske poslove; i (ii) razloge ili opravdanje za tvrdnju u
Gottlobovu sluaju to su tvrdnje (1) Obavljanjem kuanskih poslova brinemo za svoju obitelj i iskazu-
jemo potovanje prema njoj; (2) Svaki ravnopravni lan obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju
obitelj i iskazivati potovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...); (3)
Ja (Gottlob) sam ravnopravni lan obitelji sposoban za rad.
Zapis argumenta:
P1: Obavljanjem kuanskih poslova, uz ostalo, brinemo za svoju obitelj i iskazujemo potovanje
prema njoj.
P2: Svaki ravnopravni lan obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju obitelj i iskazivati
potovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...).
P3: Gottlob je ravnopravni lan obitelji sposoban za rad.
K: Gottlob treba obavljati kuanske poslove.
Isto tako, u Karlinu sluaju argument ini (i) tvrdnju koja se nastoji opravdati Gottlob ne treba
obavljati kuanske poslove; i (ii) razloge ili opravdanje za tvrdnju a to su tvrdnje (1) U prirodi je ene,
a ne mukarca, da je usredotoena na obitelj i dom; (2) Uloga je i dunost ene da obavlja kuanske poslove;
(3) Gottlob je mukarac.
Zapis argumenta:
P1: U prirodi je ene, a ne mukarca, da je usredotoena na obitelj i dom.
P2: Uloga je i dunost ene da obavlja kuanske poslove.
P3: Gottlob je mukarac.
K: Gottlob ne treba obavljati kuanske poslove.
Kod traenja opravdanja odreene tvrdnje ne postoji jednoznano rjeenje. Kao to je ranije nave-
deno, kritiko miljenje je divergentno. Opravdanje odreene tvrdnje moe biti skup tvrdnji x i/ili
skup tvrdnji y i/ili skup tvrdnji z. U potonjem sluaju tvrdnja je, budui da sadri vie od jednog
opravdanja, uvjerljivija. U tom smislu, tim bolje ukoliko imate vie od jednog opravdanja za svoju
tvrdnju. Ilustrirajmo navedeno sljedeim primjerom:
Primjer 5. Sergej u razgovoru sa svojom prijateljicom Hanom raspravlja o volontiranju i tvrdi sljedee:
Svaki pojedinac sposoban za rad trebao bi volontirati u svojoj zajednici zato to vo-
lontiranje razvija empatiju, solidarnost i brigu za zajednicu, a poveana empatija,
solidarnost i briga za drugoga doprinosi boljitku zajednice. Ono to doprinosi boljit-
ku zajednice svaki pojedinac sposoban za rad treba initi, pa time i volontirati. Uz to,
volontiranjem u svojoj zajednici svaki pojedinac postaje bolji ovjek, a one aktivnosti
u zajednici koje vode k tome da njeni lanovi postanu bolji, naprosto treba initi.
Iz navedenog primjera moemo uoiti kako Sergej ima sljedea dva opravdanja za tvrdnju Svaki poje-
dinac sposoban za rad trebao bi volontirati u svojoj zajednici:
Opravdanje 1: Volontiranje razvija empatiju, solidarnost i brigu za zajednicu. Poveana em-
patija, solidarnost i briga za drugoga doprinosi boljitku zajednice. Ono to doprinosi boljitku
zajednice svaki pojedinac sposoban za rad treba initi;
Opravdanje 2: Volontiranjem u svojoj zajednici svaki pojedinac postaje bolji ovjek. Treba
razvijati one aktivnosti u zajednici koje vode k tome da njeni lanovi postanu bolji.
Grafki, Sergejevo rezoniranje izgleda ovako:
Slika 1. Grafki prikaz Sergejeva argumenta
Pritom, Sergej nema dva argumenta, ve ima dva opravdanja za jednu te istu tvrdnju (konkluziju).
Ono to odreuje broj argumenata je broj konkluzija u odreenoj jezinoj cjelini. Budui da Sergej
opravdava jednu tvrdnju u jednoj jezinoj cjelini, on ima dva opravdanja, ali jedan argument.
Argument je iznimno vaan u podruju kritikog miljenja. Moe se nazvati centralnim elemen-
tom kritikog miljenja zato to pred mislioca postavlja zahtjev za jasnim formuliranjem odreene
tvrdnje koja treba biti opravdana, a ne bez razmatranja preuzeta, to je odlika reproduktivnog
miljenja. Povrh toga, prije iznesena defnicija kritikog miljenja ukljuuje elemente koji u temelju
sadre argument:
Analiza i vrednovanje tvrdnje ukljuuje analizu konkluzije;
Pronalaenje opravdanja za tvrdnju i generiranje prigovora tvrdnji predstavlja proces kon-
strukcije argumenta;
Zauzimanje stava podrazumijeva zastupanje odreene teze koja treba biti opravdana, to i jest
argument.
Opravdanje 1 Opravdanje 2
Konkluzija
Zadatak 1. Odredite koji od ponuenih primjera predstavlja argument.
Zadaci prirunika sastavljeni su tako da ispituju vae sposobnosti logikoga zakljuivanja koje
predstavljaju znaajnu kariku u razvoju kritikoga miljenja. Neki zadaci imaju jedno tono
rjeenje, dok drugi imaju vie tonih rjeenja. Rjeenja ete pronai na kraju prirunika. Ako
uoite da je va odgovor pogrean, vratite se na zadatak i posvetite se njegovu rjeavanju sve
dok ga ne shvatite i rijeite. Budite ustrajni i strpljivi, vaa e se ustrajnost i strpljivost isplatiti.
1. Djecu i njihova miljenja treba vie uzimati u obzir zato to su ona iskrenija
od nas odraslih.
2. Ako nisam u Rijeci, nisam u Hrvatskoj. Nisam u Rijeci. Prema tome, nisam
u Hrvatskoj.
3. Bartolov sin ima sina. Prema tome, Bartol je djed.
4. Bartol je djed.
5. Zato treba zabraniti rad nedjeljom?
6. Svaki se pojedinac treba baviti nekom tjelesnom aktivnou zato to ona
poveava pojedinevo duhovno i tjelesno zdravlje, a jasno je da treba raditi
ono to poveava duhovno i tjelesno zdravlje.
7. Ako budem ustrajan i strpljiv u rjeavanju zadataka, moja e se ustrajnost i
strpljivost isplatiti.
8. Zatvori prozor!
9. Kasnit u zato to sam zaspao.
10. Nije li puenje loe zato to ugroava zdravlje?
Prije daljnje razrade argumenta valja (ukratko) razmotriti dva temeljna elementa pojam i sud koji
tvore svaki argument. Prema tradicionalnom odreenju pojma, pojam je misao o bitnim karakteri-
stikama onoga to mislimo. Primjerice, pojam stabla je misao o bitnim karakteristikama stabla ili
drugim rijeima, misao o onim svojstvima stabla prema kojima je stablo stablo (Petrovi, 1994).
Prema novijim odreenjima (npr. Blackburn, 2005), pojam je ono to razumijemo pod odreenim
terminom. Pojam je dakle u glavi i treba ga razlikovati od rijei (skupa glasova jednog jezika kojemu
je pridrueno neko znaenje
25
) ili termina (znanstveni ili struni naziv ili ime za odreeni pojam
26
)
za koje se moe rei da su oznaitelji pojma.
27
U svrhu boljeg razumijevanja pojma, rijei i termina
25 Ani, V. (2000). Rjenik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber, str. 1007.
26 Ibid., str. 1190.
27 Odreenje pojma nije opeprihvaeno niti neprijeporno. Kao to smo prije naveli pojam je sloeni pojam i predmet je brojnih
flozofskih rasprava. Prema Petroviu (1994) postoji nekoliko logikih teorija pojma, a to su redom: (i) formalistika teorija
pojma prema kojoj je pojam element suda; (ii) psihologistika teorija pojma prema kojoj je pojam opa predodba predodba
o onome to je zajedniko veem broju predmeta, (iii) nominalistika teorija pojma prema kojoj je pojam rije; (iv) realistina
teorija pojma prema kojoj je pojam odraz bitnih svojstava materijalnih stvari. Za daljnju raspravu o sloenom pojmu pojma
preporuujemo sljedeu literaturu: Devitt, M.; Sterelny, K. (2002). Jezik i stvarnost. Zagreb: KruZak.; Frege, G. (1995). Osnove
aritmetike i drugi spisi. Zagreb: KruZak.; Quine, W. O. (1999). Rije i predmet. Zagreb: KruZak.
valja rei da se isti pojam moe iskazati razliitim rijeima ili terminima. Razmotrimo sljedeu
tablicu koja e pribliiti reeno:
Pojam Rije, termin
'Pas'
(misao o domaoj ivotinji koja laje)
Pas
Dog
Cane
Chein
Hund
C
Sud (ili propozicija, tvrdnja) je smisleni iskaz kojim se neto tvrdi ili porie. U argumentu, konklu-
zija i premise su sudovi. Sud sadri pojmove. Za razliku od pojmova, sud ima istinitosnu vrijednost.
Dakle, sud moe biti istinit ili neistinit. Pojam nije istinit ili neistinit. Sud treba razlikovati od ree-
nice na isti nain na koji treba razlikovati pojam od rijei. Isti se sud, dakle, moe iskazati razliitim
reenicama. Razmotrimo sljedeu tablicu koja e pribliiti reeno:
Sud Reenica
Ja sam iva Ja sam iva.
I am alive.
Io sono viva.
Je suis vivante.
Ich bin am Leben.
a.
Kao to je prije navedeno, imati argument znai imati sud (tvrdnju) i opravdanje (razloge) za taj sud.
Opravdana tvrdnja je konkluzija, a razlozi su premise. Postavlja se pitanje kako u odreenom tekstu
razaznati argument i njegove elemente premisu/e i konkluziju. Kao pomo u identifciranju premisa
u skupu tvrdnji slue indikatori premisa koji najavljuju premise, a kao pomo u identifciranju konklu-
zija slue indikatori konkluzije koji najavljuju konkluziju. Rijei koje najavljuju premise ili konkluziju
zapravo su rijei koje se koriste u svakodnevnoj komunikaciji i ine svakodnevni jezik rasuivanja.
Indikatori premisa su primjerice rijei poput:
jer ..., stoga to ..., zato to ..., budui da ..., s obzirom na ..., s obzirom da ..., poto ..., slijedi iz ..., moe
se zakljuiti iz ..., razlozi su sljedei ..., prvo....drugo ..., slijedi iz injenice da...
Indikatori konkluzije su primjerice rijei poput:
dakle ..., slijedi da ..., stoga ..., to implicira da ..., to dokazuje da ..., iz svega navedenog se zakljuuje
da ..., opravdava gledite da ..., posljedino ..., zakljuujem da ...
Zadatak 2. Identifcirajte premise i konkluziju u sljedeim argumentima.
1. Budui da nijedan leptir nije ptica, a neke su ivotinje leptiri, slijedi da neke
ivotinje nisu ptice. Rjeenje: P1: Nijedan leptir nije ptica. P2: Neke ivoti-
nje su leptiri. K: Neke ivotinje nisu ptice.
2. Aljoa ne leti zato to je ovjek, a ljudi ne lete.
3. Ispravno je ono to Bog hoe. Bog hoe da budemo milostivi. Dakle, isprav-
no je da budemo milostivi.
4. Ako sam sam, onda sam sretan. Budui da sam sam, mogu zakljuiti da sam
sretan.
5. Prijatelji su jako vani u ivotu pojedinca. Ono to je jako vano u ivotu
pojedinca treba njegovati. Prema tome, prijateljstvo treba njegovati.
6. Budui da postoji samo ono to mogu zahvatiti svojim osjetilima, a Boga ne
mogu zahvatiti svojim osjetilima, Bog ne postoji.
7. Majid Majidi je redatelj ili fziar. Majid Majidi nije fziar. Prema tome, Maj-
id Majidi je redatelj.
8. Melem od lavande na prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Kupujem
ono to na prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Dakle, kupujem me-
lem od lavande.
9. Jabuka je zdrava s obzirom na to da je voe, a voe je zdravo.
10. Ako je Swordfshtrombones prvi album Toma Waitsa, onda je Rain Dogs drugi
album Toma Waitsa. Budui da Rain Dogs nije drugi album Toma Waitsa
slijedi da Swordfshtrombones nije prvi album Toma Waitsa.
Ne moe se iskljuivo i samo na temelju odreene rijei (indikatora premisa ili indikatora konkluzije),
zakljuiti da se radi o premisi ili konkluziji. Naime, indikatori predstavljaju naznaku mogueg argu-
menta koja zahtijeva daljnje razmatranje. Moe biti primjera u kojima (i) se za odreeni skup tvrdnji
koji sadri tzv. indikatore premisa ili indikatore konkluzije uope ne moe govoriti o argumentu
28
ili
28 Za daljnje objanjenje vidi u daljnjem tekstu, posebice u potpoglavlju Argument ili objanjenje?
(ii) odreeni skup tvrdnji jest argument, ali ne sadri indikatore premisa i/ili indikatore konkluzije.
Ukoliko se rasuivanje (ili raspravljanje ili iznoenje argumenata) ne moe bez analize razaznati u
odreenom tekstu, postoje metode koje pomau u razjanjavanju takovog rasuivanja. Jedna od
takovih metoda je uvoenje indikatora premisa i indikatora konkluzije.
29

Primjena metode uvoenje indikatora premisa i indikatora konkluzije moe se ilustrirati na sljede-
em tekstu:
Nedvojbeno je istina da ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i razli-
ite pojmove o tome to je ispravno, a to je pogreno. Ne postoji u svijetu slaganje
o tome koji su postupci ispravni, a koji pogreni, mada se gledita o tome prilino
preklapaju. Ako razmotrimo koliko su se moralna gledita mijenjala od mjesta do
mjesta i od stoljea do stoljea, bilo bi privlano pomisliti kako ne postoji nikakva
apsolutna moralna injenica, ve kako je moralnost uvijek relativna u odnosu na
drutvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.)
Navedeni tekst ne sadri indikatore premisa ili indikatore konkluzije, stoga se u svrhu to boljeg
razumijevanja teksta moe iskoristiti metoda uvoenja indikatora premisa i indikatora konkluzije.
Postupak ukljuuje sljedee korake:
1. Proitati tekst s razumijevanjem.
2. Interpretirati, parafrazirati tekst uvoenjem indikatora premisa i indikatora konkluzije slijede-
i smisao teksta i prirodno zakljuivanje. Koristite se pomonim pitanjima:
to je pitanje rasprave? to autor zakljuuje? Odgovor na pitanje rasprave (ili autorov zaklju-
ak) je konkluzija argumenta. Prije reenice za koju smatrate da oznaava autorov zakljuak
dodajte rijei poput dakle, stoga, zakljuujem da...
Na koji nain autor nastoji dokazati ono to zakljuuje? Koji su razlozi njegova zakljuka? Zato x
(autorov zakljuak)? Prije reenica za koje smatrate da oznaavaju razloge za autorov zaklju-
ak dodajte rijei poput jer, budui da ...
3. Identifcirati konkluziju (ono to se tvrdi) i premisu/e (razloge, opravdanje).
4. Konstruirati argument odrediti premise i konkluziju. U konstrukciji argumenta ne moraju se
koristiti doslovne strukture reenica iz teksta vano je interpretirati, objasniti, sumirati tekst.
Rad na tekstu:
1. Nedvojbeno je istina da ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i razliite pojmove
o tome to je ispravno, a to je pogreno. Ne postoji u svijetu slaganje o tome koji su postupci
ispravni, a koji pogreni, mada se gledita o tome prilino preklapaju. Ako razmotrimo koliko
su se moralna gledita mijenjala od mjesta do mjesta i od stoljea do stoljea, bilo bi privlano
pomisliti kako ne postoji nikakva apsolutna moralna injenica, ve kako je moralnost uvijek
relativna u odnosu na drutvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.)
29 Uvoenje indikatora premisa i konkluzije je metoda razjanjavanja nejasnog rasuivanja nalik na dakle test (Te 'therefore' test)
koji predlae Alec Fisher u svojoj knjizi Critical Tinking: An Introduction (2001).
2. Nakon itanja teksta s razumijevanjem postavlja se pitanje: to je pitanje rasprave?
U ovom tekstu raspravlja se o pitanju relativnosti moralnosti.
to autor zakljuuje?
Autor zakljuuje da je moralnost relativna ili da moralnost nije apsolutna. Budui da je pri-
kladnije koristiti jesne formulacije moemo zakljuiti da je konkluzija sljedea:

Konkluzija: Moralnost je relativna.
Nedvojbeno je istina da ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i razliite pojmove o
tome to je ispravno, a to je pogreno. Ne postoji u svijetu slaganje o tome koji su postupci isprav-
ni, a koji pogreni, mada se gledita o tome prilino preklapaju. Ako razmotrimo koliko su se mo-
ralna gledita mijenjala od mjesta do mjesta i od stoljea do stoljea, bilo bi privlano pomisliti kako
ne postoji nikakva apsolutna moralna injenica, ve kako je moralnost uvijek relativna u odnosu na
drutvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.)
Na koji nain autor nastoji dokazati ono to zakljuuje? Koji su razlozi njegova zakljuka?
Zato je moralnost relativna?
Moralnost je relativna zato to (indikator premise) ljudi u razliitim drutvima imaju razliite
obiaje i pojmove o tome to je ispravno, ne postoji univerzalno slaganje o tome to je mo-
ralno ispravno, a to pogreno, te su moralna gledita vremenski i prostorno promjenjiva.
Premise:
Ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i pojmove o tome to je ispravno.
Ne postoji univerzalno slaganje o tome to je moralno ispravno, a to pogreno.
Moralna gledita su vremenski i prostorno promjenjiva.
Nakon identifciranja konkluzije i premisa, argument se moe konstruirati na sljedei nain:
Argument:
P1: Ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i pojmove o tome to je ispravno.
P2: Ne postoji univerzalno slaganje o tome to je moralno ispravno, a to pogreno.
P3: Moralna gledita su vremenski i prostorno promjenjiva.
K: Moralnost je relativna.
Postoje argumenti u kojima se jedna ili vie premisa eksplicitno ne tvrde ili konkluzija nije eksplicit-
no formulirana. Ta vrsta argumenta naziva se entimem. Razmotrimo sljedee primjere:
Primjer 1. Protivnik sam pobaaja zato to ne prihvaam ubojstvo.
Primjer 2. Ono to je dobro za pojedinca, to ga ne ini nesretnim. Ljubav ponekad pojedinca ini
nesretnim.
Primjer 3. Muzika oslobaa jer samo iznimne tvorevine oslobaaju.
U primjeru 1 jasno je da je konkluzija argumenta Protivnik sam pobaaja, a premisa (na to upuuje i
rije zato to) Ne prihvaam ubojstvo. Ono to se isto tako primjeuje jest da je navedeni primjer en-
timem, budui da je argument koji sadri i jednu implicitnu premisu Pobaaj je ubojstvo. Nadalje,
primjer 2 takoer je entimem budui da je konkluzija argumenta implicitna, odnosno nije ekspli-
citno formulirana. Konkluzija glasi: Ljubav ponekad nije dobra za pojedinca, tvrdnje Ono to je dobro
za pojedinca to ga ne ini nesretnim. i Ljubav ponekad pojedinca ini nesretnim. su premise argumenta.
Konano, u primjeru 3 nastoji se dokazati tvrdnja da muzika oslobaa na nain da se eksplicitno
navodi jedan razlog Iznimne tvorevine oslobaaju, dok se drugi razlog (odnosno premisa) ne navodi
eksplicitno Muzika je iznimna tvorevina. Dakle, primjer 3 takoer je primjer entimema.
Za one koji ele znati vie
Razlikujemo deskriptivne (injenine) i normativne (propisne) tvrdnje. Deskriptivne tvrdnje
opisuju stanje stvari, opisuju kakvo neto jest. Normativne tvrdnje propisuju kakvo neto tre-
ba biti. U flozofji je ta razlika poznata kao razlika izmeu jest (eng. Is) i treba (eng. Ought).
David Hume (1711-1776), kotski flozof, navodi razliku izmeu deskriptivnih i normativnih
tvrdnji smatrajui kako ne moemo tvrditi da neto treba biti na osnovi onoga to jest. Taj
je princip poznat pod nazivom Humeov zakon (ili Humeove ralje
30
). George Edward Moo-
re (1873-1958), engleski flozof, u svojoj knjizi Principia Ethica (1903) kritizira utilitarizam
prema kojem je dobro ugoda (ili korist, srea, itd.). Prema Mooreu, ako kaemo: X je X, onda
je suvino postaviti pitanje je li X zaista X, ali ako kaemo dobro je ugoda (ili korist, srea, itd.)
onda je razlono pitati je li dobro zaista ugoda (ili korist, srea, itd.) Taj Mooreov argument
poznat je pod nazivom argument otvorenog pitanja. U tom smislu jasno je da se injeni-
na kategorija (poput ugode, koristi, sree) ne moe identifcirati s propisnom kategorijom
(poput dobra). Prema Mooreu (2009), dobro se ne moe identifcirati s niti jednom inje-
ninom (ili prirodnom) karakteristikom inimo li to, uinili smo naturalistiku pogreku.
Imajui u vidu sve navedeno, u konstrukciji argumenata valja voditi rauna o tome jesu li nam
tvrdnje deskriptivne ili normativne jer postoji pravilo da ako je konkluzija normativna, onda
barem jedna od premisa mora biti normativna (ili Humeovim rijeima: ne moemo tvrditi
da neto treba biti na osnovi onoga to jest). Primjerice, sljedei argument nije valjan, budu-
i da su sve premise deskriptivne (u ovom sluaju jedna premisa), a konkluzija normativna:
Prirodno je imati djecu. (deskriptivna tvrdnja)
Dakle, treba imati djecu. (normativna tvrdnja)
30 Humeove ralje je termin koji se odnosi, osim na distinkciju jest/treba i na (i) podjelu predmeta ljudskog uma na odnose ideja
i injenice (Hume, 1988); (ii) deterministiku dilemu (ako je sve determinirano, onda nismo slobodni, ako nije sve determini-
rano, onda je sluajno i opet nismo slobodni);
Navedeni argument bi bio valjan ukoliko bi barem jedna premisa bila normativna, primjerice:
Prirodno je imati djecu. (deskriptivna tvrdnja)
Treba teiti onome to je prirodno. (normativna tvrdnja)
Dakle, treba imati djecu. (normativna tvrdnja)
Analizirajmo sljedei tekst:
Treba li se, meutim, dravi u potpunosti prepustiti fnanciranje visokog obrazo-
vanja zbog ostvarivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih po-
litika? (...) velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva pa se onda
pokazuje da se proraunskim novcem plaa obrazovanje bogatijeg sloja drutva.
Stoga se prikljuujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da kolarine
ne rjeavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.)
I na ovom primjeru slijedite navedene korake:
1. Proitati tekst s razumijevanjem.
2. Interpretirati, parafrazirati tekst uvoenjem indikatora premisa i indikatora konkluzije slijede-
i smisao teksta i prirodno zakljuivanje, koristei se pomonim pitanjima.
3. Identifcirati konkluziju i premisu/e.
4. Konstruirati argument.
Treba li se, meutim, dravi u potpunosti prepustiti fnanciranje visokog obrazovanja zbog ostva-
rivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih politika? (...) velika veina studenata
potjee iz bogatijih slojeva drutva pa se onda pokazuje da se proraunskim novcem plaa obrazo-
vanje bogatijeg sloja drutva. Stoga se prikljuujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da
kolarine ne rjeavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.)
to je pitanje rasprave?
U tekstu je jasno postavljeno pitanje rasprave, to olakava identifciranje konkluzije, odnosno au-
torov zakljuak koji nije eksplicitno izraen, ve ga treba iitati iz teksta. Pitanje rasprave je: Tre-
ba li se dravi u potpunosti prepustiti fnanciranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti?
Kao to je navedeno pri analizi prethodnog primjera, odgovor na postavljeno pitanje rasprave
je konkluzija argumenta. Moemo zakljuiti da je konkluzija argumenta, na to nas upuuje
i indikator konkluzije stoga doslovno to pie u tekstu: kolarine ne rjeavaju problem. No,
dobro je konkluziju oblikovati na nain da je saeta, jasna i informativna te da odgovara na
postavljeno pitanje rasprave npr. Dravi se ne treba u potpunosti prepustiti fnanciranje viso-
kog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti.
Nakon identifciranja konkluzije postavite pitanje na koji nain autor nastoji dokazati to to
zakljuuje. Zato dravi ne treba prepustiti fnanciranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja
pravednosti?
Treba li se, meutim, dravi u potpunosti prepustiti fnanciranje visokog obrazovanja zbog ostva-
rivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih politika? (..) velika veina studenata
potjee iz bogatijih slojeva drutva pa se onda pokazuje da se proraunskim novcem plaa obrazo-
vanje bogatijeg sloja drutva. Stoga se prikljuujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da
kolarine ne rjeavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.)
Koristite indikatore premisa. Budui da velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva dru-
tva pa se proraunskim novcem plaa obrazovanje bogatijeg sloja drutva, moemo zakljuiti da
... Dakle, propozicije Velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva i Proraunskim
novcem plaa se obrazovanje bogatijeg sloja drutva su premise argumenta. No, valja primijetiti
da navedene pretpostavke nisu dovoljne da se zakljui da dravi ne treba prepustiti fnanci-
ranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti. Autor dodatno pretpostavlja jo i
to da pravednost, izmeu ostalog, ukljuuje fnancijsku pomo i podrku drave siromanim
graanima u svrhu postizanja jednake dostupnosti obrazovanja.
Nakon identifciranja konkluzije i premisa argument se moe konstruirati na sljedei nain:
Argument:
P1: Velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva.
P2: Proraunskim novcem plaa se obrazovanje bogatijeg sloja drutva.
P: Pravednost ukljuuje fnancijsku pomo i podrku drave siromanim graanima u svrhu
postizanja jednake dostupnosti obrazovanja.
31

K: Dravi ne treba u potpunosti prepustiti fnanciranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja
pravednosti.
Isto tako u naem svakodnevnom zakljuivanju i iznoenju argumenata nerijetko koristimo enti-
meme, argumente u kojima se jedna ili vie premisa eksplicitno ne tvrde ili konkluzija nije ekspli-
citno formulirana.
Razmotrimo sljedei primjer:
Primjer 4. Ernst i Herbert sjede u kafu, priaju i piju pivo. Na stolu je kikiriki u ljusci Ernst ga
jede, Herbert ne. Ernst kae Herbertu, s ciljem da ga uvjeri da ovaj treba jesti kikiriki: Kikiriki treba
jesti kada pije pivo jer se njihovi okusi izvrsno slau. Herbert na to odgovara: Mislim da ja ne trebam
jesti kikiriki zato to sam na njega alergian.
31 P' oznaava implicitnu pretpostavku.
Usredotoimo se na Herbertov argument: Ne trebam jesti kikiriki zato to sam na njega alergian.
Identifcirajmo konkluziju i premise. to Herbert eli rei? to Herbert tvrdi? Herbert tvrdi da ne
treba jesti kikiriki. Tvrdnja Ne trebam jesti kikiriki je konkluzija. Na koji nain Herbert tu tvrdnju
opravdava? Zato to je indikator premise, dakle premisa je Alergian sam na kikiriki. Navedena pre-
misa je razlog za tvrdnju da ne trebam jesti kikiriki. Da biste iz suda Alergian sam na kikiriki izveli
sud Ne trebam jesti kikiriki, oito je da pritom podrazumijevate da ako sam na neko jelo alergian,
onda to jelo ne trebam jesti. Tvrdnja koju podrazumijevate i koja u argumentu nije eksplicitno izre-
ena naziva se implicitna pretpostavka ili premisa, ako se tvrdnja odnosi na premise.
32
Zapis Herbertovog argumenta izgleda ovako:
P1: Alergian sam na kikiriki.
P: Ako sam na neko jelo alergian, onda to jelo ne trebam jesti.

K: Kikiriki ne trebam jesti.
Ponekad se argumenti iznose u obliku pitanja, iako to dakako nisu argumenti u tehnikom smislu
jer tvrdnje ne iskazuju eksplicitno. Argumenti iznoeni u obliku pitanja su tzv. retorika pitanja.
Katkada se, dakle, upuivanjem pitanja neto tvrdi ili porie posredno pa je u tom smislu vano
pri analizi i kritikom razmatranju teksta iitavati ono to autor nije eksplicitno izrekao, ono to
pretpostavlja i ono to misli, a to se iz teksta dade iitati. Analizirajmo sljedei primjer:
Primjer 5. Kako moete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne
posjedujemo svjeinu zraka i bistrinu vode, kako vi to moete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za
moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pjeana obala, svaka magla u tamnoj umi, svaki kukac
sveti su u pamenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji kolaju kroz drvee nose sjeanje na crvenog
ovjeka. (indijanski poglavica Seattle, 1854)
Nakon itanja cjelovitog teksta s razumijevanjem, valja se upitati to xy, u ovome sluaju indijanski
poglavica Seattle, tvrdi i kako to opravdava. Indijanski poglavica Seattle u pismu upuenom ame-
rikom predsjedniku Georgeu Washingtonu, kada je ovaj poelio kupiti njegovu zemlju, tvrdi: Vi ne
moete kupiti ili prodati svjeinu zraka i bistrinu vode, ili nebo, toplinu zemlje. Postavlja se pitanje na
koji nain Seattle tu tvrdnju opravdava? Formalizacija
33
njegova argumenta izgleda ovako:
P1: Ako mi ne posjedujemo svjeinu zraka i bistrinu vode, onda vi to ne moete kupiti.
P2: Mi ne posjedujemo svjeinu zraka i bistrinu vode.
K: Vi ne moete kupiti ili prodati svjeinu zraka i bistrinu vode, ili nebo, toplinu zemlje.
32 Kao to je prije navedeno, niti konkluzija ne mora biti eksplicitno formulirana u argumentu.
33 Pod formalizacijom ne mislimo na proces prevoenja argumenata s prirodnog jezika na jezik simbolike logike, ve termin
koristimo u puno irem, svakodnevnom znaenju formalizacija kao proces usmjerenosti na formu.
P1 i P2 su premise opravdanje, K je konkluzija tvrdnja koja se opravdava. Iako Seattle nije
eksplicitno izrekao navedene rijei, iz primjerice iskaza: Kako moete kupiti ili prodati nebo, toplinu
zemlje? Ta ideja nam je strana. dade se iitati Seattleova tvrdnja Ne moete kupiti ili prodati nebo,
toplinu zemlje.
Retorika pitanja takoer su dio jezika svakodnevnog rasuivanja. Pitanja poput Nije li u ovom re-
storanu najukusnija hrana? (koji sadri tvrdnju U ovom restoranu je najukusnija hrana), Je li odgovorno
kasniti na posao svaki dan? (koji sadri tvrdnju Nije odgovorno kasniti na posao svaki dan), Nisi li sada
bio malo bezobrazan? (koji sadri tvrdnju Sada si bio malo bezobrazan), itd. nerijetko se koriste u
svakodnevnom komuniciranju. Prema tome, vano je prilikom analize argumenata voditi rauna i
onome to u tekstu nije eksplicitno reeno, ono to se podrazumijeva ili ono to je ve ukljueno u
eksplicitne tvrdnje budui da je takav nain komuniciranja vrlo est u rasuivanju.
Zadatak 3. Konstruirajte argumente na sljedeim primjerima.
1. Veina graana nema znanja, vjetine i strunost da prosude prikladnost i
znaaj politikih programa i politikih kandidata koji bi te programe provo-
dili. Budui da veina graana nema spomenuta znanja i vjetine, oni pro-
suuju na osnovi nevanih karakteristika, poput lijepog izgleda politiara,
elokvencije, danih obeanja, itd. Predstavnika demokracija podrazumijeva
to da u prosudbi politikih programa i politikih kandidata te donoenju
politikih odluka mogu sudjelovati svi graani. Prema tome, predstavnika
demokracija nije prihvatljiv politiki sustav.
2. Svaki ovjek ima vlasnitvo nad sobom i svojim proizvodima, posjedovanje
samog sebe odnosi se i na posjedovanje vlastitih funkcija, pa tako i repro-
duktivnih. Dakle, roditelji imaju vlasnitvo nad svojom djecom.
3. Navikni se na pomisao da za nas smrt nita ne znai jer sve to je dobro i
loe nalazi se u osjeanju, a smrt predstavlja kraj naeg osjeanja. (Epikur u:
Laertije, 1979, str. 370.)
4. Oduzimanje slobode kao oblik kanjavanja za one pojedince koji su poinili
neko kazneno djelo je opravdana zato to se na taj nain drutvo titi od
ljudi koji su skloni initi kaznena djela.
5. Ako Bog nareuje ili voli ono to netko ini zato to je to moralno dobro,
onda to ini na neki nain moralnost neovisnu od Boga. (...) S tog gledita,
Bog nije izvor morala. (Warburton, 1999, str. 45.)
6. Prema nacrtu Zakona o sveuilitu, fnanciranje iz proraunskih sredstava
ureuje se programskim ugovorima koje e drava sklapati s javnim sveu-
ilitima za trogodinja razdoblja (l. 23-26). Premda se radi o ugovorima
iznimno velike vrijednosti kojima Vlada raspolae sredstvima poreznih ob-
veznika, rektor i Vlada o njima pregovaraju bez javne kontrole. Na strani
drave, nisu predvieni mehanizmi koji bi mogli sprijeiti da izvrna vlast
iz politikih razloga pogoduje pojedinim sveuilitima ili znanstvenim po-
drujima. Na strani sveuilita, ne postoje pravila koja bi omoguila lano-
vima sveuiline zajednice da sudjeluju u artikuliranju stavova sveuilita
o tome kako se ono treba razvijati. Senat, kao jedino predstavniko tijelo
sveuiline zajednice, na sadraj programskog ugovora nema nikakav utje-
caj. Na nacrt pregovarakog ugovora suglasnost, meutim, daje sveuilino
vijee, na iji sastav utjee izvrna vlast. Nema, dakle, mehanizma koji bi
jamio da e programski ugovor biti izraz opeg interesa, a ne osobnog do-
govora izvrne vlasti i rektora. (Akademska solidarnost, 2011)
7. Bezrazlona smrt je ubojstvo. Meso koje tako matovito pri nije sono,
ukusno ili lijepo, ono je bezrazlona smrt. (Te Smiths, Meat Is Murder)
8. Ne smatram se ocem osloboenja atomske energije. Moja uloga je bila ne-
izravna. (...) Vjerovao sam samo da je to teorijski mogue. To je postalo
praktino kroz sluajno otkrie lanane reakcije, a to nije neto to sam mo-
gao predvidjeti. (Einstein, 1945)
9. Osjeam da sam vei prijatelj Britanaca sada, nego ikada prije. Jedan od
razloga je taj to su oni danas u nevolji. Moje prijateljstvo, dakle, zahtijeva
da bih ih trebao spasiti od njihovih greaka. Kako ja gledam na trenutnu si-
tuaciju, oni su na rubu ponora. Dakle, postaje moja dunost upozoriti ih na
njihovu opasnost, unato tome to bih ih to moglo naljutiti do te mjere da
odsjeku prijateljsku ruku koja je ispruena da im pomogne. (Gandhi, 1942)
10. Vladimir: Hoe li rotkvicu? Estragon: To je sve to ima? Vladimir: Imam
rotkvice i repice. Estragon: Mrkve vie nema? Vladimir: Ne. Uostalom ti
pretjeruje s tim svojim mrkvama. Estragon: Onda mi daj rotkvicu. (Vladi-
mir prekapa po depovima, no nalazi same repice. Napokon izvue jednu rotkvu
i prui je Estragonu, koji je ugleda sa svih strana i njui.) Crna je! Vladimir: To
je rotkva. Estragon: Ja volim samo crvene, zna i sam! Vladimir: Dakle, ovu
nee? Estragon: Ja volim samo crvene. (Beckett, 1997, str. 53)
2.2.Argument ili objanjenje?
U svakodnevnoj komunikaciji esto susreemo skupove tvrdnji koji su nalik argumentima. Razmo-
trimo sljedee:
Primjer 1. Ludwig se danas osjea sretnim zato to je juer gledao zanimljivu predstavu u kazalitu.
Ukoliko tvrdimo da se Ludwig danas osjea sretnim zato to je juer gledao zanimljivu predstavu u kaza-
litu, izrekli smo neto nalik argumentu. Izrekli smo objanjenje. Objanjavanje, odnosno iznoe-
nje objanjenja je nerijetko vrlo slino procesu rasuivanja, odnosno iznoenju argumenata. Obja-
njenje i argument imaju istu strukturu i objanjenje i argument moemo odrediti kao skup tvrdnji
kojeg ini (i) jedna ili vie tvrdnji koje predstavljaju razloge za (ii) tvrdnju kojoj se nastoje pronai
razlozi. U navedenom primjeru, tvrdnja Ludwig je juer gledao zanimljivu predstavu u kazalitu pred-
stavlja razlog za tvrdnju Ludwig se danas osjea sretnim. Postavlja se pitanje kako onda razlikovati
argument i objanjenje.
Da bismo razlikovali argument i objanjenje, trebamo razmotriti kontekst iznoenja tvrdnji. Nai-
me, argument ukljuuje kontekst uvjeravanja, objanjenje ne.
34
Drugim rijeima, ono to razlikuje
argument i objanjenje je njihov cilj. Iznositi objanjenje podrazumijeva obrazloenje zato x, a
istinitost x-a se pritom ne dovodi u pitanje i nije problematina. Iznositi argument, u protivnom,
podrazumijeva dokazivanje x-a (konkluzije, onoga to se tvrdi), iznoenje razloga za x, opravdanje x-a,
a istinitost x-a se dovodi u pitanje i otvara raspravu te ukljuuje uvjeravanje sugovornika, itatelja
u ono to se tvrdi.
Razmotrimo gore spomenuti primjer objanjenja. Kada smo iznijeli tvrdnju da se Ludwig danas
osjea sretnim, njenu istinitost nismo doveli u pitanje, samo smo tvrdnjom Ludwig je juer gledao
zanimljivu predstavu u kazalitu nastojali objasniti zato je Ludwig sretan. S druge strane, prije spo-
menuti primjer o Ernstu i Herbertu (vidi str. 32.) primjer je argumenta. Zato je navedeni primjer
argument, a ne objanjenje? Naime, istinitost teze Ernst treba jesti kikiriki kada pije pivo dovodi se u
pitanje, a primjer ukljuuje kontekst uvjeravanja Herbert nastoji uvjeriti Ernsta da ovaj treba jesti
kikiriki kada pije pivo, a Ernst nastoji uvjeriti Herberta u suprotno.
Analizirajmo sljedea dva primjera i uoimo razliku:
Primjer 2. Jednog poslijepodneva Branimir sree srednjokolskog prijatelja Davida i nakon to je
ovaj saznao da je Branimir upisao fakultet, upita ga: Branimire, zato si upisao fakultet? Pa ti si uvijek
govorio da fakultet nije za tebe i da te daljnje obrazovanje ne zanima. Branimir odgovara: Upisao sam se
na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe biti loa odluka.

Primjer 3. Jednog poslijepodneva Branimir sree srednjokolskog prijatelja Davida te oni zaponu
razgovor o upisivanju na fakultet. David e Branimiru: Zato uope upisivati fakultet kada, ini se, di-
ploma u ovoj zemlji malo vrijedi? Branimir odgovara: Dobro je upisati se na fakultet zato to obrazovanje
nikada ne moe biti loa odluka.
U navedenim primjerima valja uoiti sljedee. Iako su primjeri vrlo slini i moglo bi se zakljuiti da oba
ukljuuju argumente, to nije sluaj. Upisao sam se na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe biti
loa odluka. primjer je objanjenja. Dobro je upisati se na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe
biti loa odluka. primjer je argumenta. Zato? Valja promotriti kontekst iznoenja tvrdnji. U primjeru
1, ne dovodi se u pitanje tvrdnja Branimir se upisao na fakultet pa se razlogom koji se navodi Obrazo-
vanje nikada ne moe biti loa odluka navedena tvrdnja samo objanjava. S druge strane, u primjeru 2,
dovodi se u pitanje tvrdnja Dobro je upisati se na fakultet pa se razlogom Obrazovanje nikada ne moe biti
loa odluka tvrdnja nastoji opravdati s ciljem uvjeravanja sugovornika u njenu istinitost.

34 U prijanjem potpoglavlju odredili smo argument kao opravdanje tvrdnje. No, kako smo naveli, i objanjenje se moe takoer
odrediti kao opravdanje tvrdnje. Sukladno tomu, opravdanje tvrdnje nije dovoljno odreenje argumenta pa bi preciznije odree-
nje argumenta, da bismo ga mogli razlikovati od objanjenja, bilo opravdanje tvrdnje u kontekstu uvjeravanja.
Nadalje, ilustrirajmo razliku argumenta i objanjenja i sljedeim primjerom:
Primjer 4. Ako je netko osoba onda posjeduje racionalnost, sposobnost zakljuivanja, sposobnost
komunikacije i svjesnost. Fetus ne posjeduje navedene karakteristike, pa prema tome fetus nije osoba.
Iz potonjeg je primjera jasno da se za tvrdnju Fetus nije osoba nastoje iznai razlozi, ali je isto tako
jasno da je istinitost tvrdnje Fetus nije osoba problematina i otvara raspravu pa se uz nastojanje
pronalaska razloga za navedenu tvrdnju i istinitost te tvrdnje nastoji dokazati. Prema tome, nave-
deni primjer je primjer argumenta.
Argument Objanjenje
ista struktura kao i kod objanjenja
moe sadravati indikatore premisa i
konkluzije
istinitost onoga to se tvrdi dovodi se u
pitanje
ono to se tvrdi ini raspravu
sugovornika, itatelja se eli uvjeriti u x
ista struktura kao i kod argumenta
moe sadravati indikatore premisa i
konkluzije
istinitost onoga to se tvrdi ne dovodi se
u pitanje
ono to se tvrdi ne ini raspravu
sugovorniku, itatelju se objanjava za-
to x
Tablica 2. Usporedba argumenta i objanjenja
Razlika izmeu argumenta i objanjenja ponekad nije toliko jasna. Hoemo li neto smatrati argu-
mentom ili objanjenjem, kao to je navedeno, zavisi o kontekstu. Razmotrimo primjerice sljedei
primjer:
Primjer 5. Svemogui dobri Bog podario nam je slobodu volje. Istina je da sloboda volje ponekad
dovodi do zla koje postoji u svijetu. No, uloga slobode volje je ta to nam omoguava moralnu do-
brotu jer, da bismo se mogli zvati moralno dobrima, moramo imati mogunost slobodna izbora.
Navedeni tekst moemo odrediti i kao objanjenje i kao argument ukoliko o njemu nemamo do-
datnih informacija, ukoliko nam kontekst nije poznat. Ako, primjerice, navedeni tekst izgovara
vjerouitelj svojim uenicima na satu vjeronauka, zakljuit emo da se tu radi o objanjenju jer se
u tom sluaju nita od onoga to se tvrdi ne dovodi u pitanje budui da je rije o dogmi niti po-
stojanje svemogueg dobrog Boga, niti kompatibilnost svemogueg dobrog Boga s postojanjem zla
u svijetu, niti uloga slobode volje, itd. U sluaju sata vjeronauka vjerouitelj ui uenike, odnosno
objanjava uenicima ono to je sluaj. S druge strane ukoliko ovaj tekst izgovara uenica na satu
flozofje usred rasprave o postojanju Boga zakljuit emo da se tu radi o argumentu kojim eli
uvjeriti sugovornike (suuenike) u primjerice kompatibilnost postojanja svemogueg dobrog Boga
s postojanjem zla u svijetu i slobode volje.
U odreenju objanjenja i argumenta potrebno je, dakle, ustvrditi kontekst iznoenja tvrdnji te ii-
tati nastojanje autora, govornika. Drugim rijeima potrebno je pitati to autor, govornik tvrdnjom
eli postii: (i) uvjeriti itatelja, sugovornika u ono to tvrdi na nain da iznosi dokaz za iznesenu
tvrdnju, ili (ii) ne dovodei u pitanje istinitost tvrdnje, samo objanjava zato vrijedi ono to tvrdi.
Prvo se odnosi na argument, drugo na objanjenje.
Zadatak 4. Odredite jesu li navedeni primjeri argumenti ili objanjenja.
1. Ptice lete zato to imaju krila.
2. Otro se protivimo privatizaciji svih institucija i poduzea koja upravlja-
ju prirodnim resursima jer se tim resursima treba odrivo upravljati radi
dugoronog javnog interesa, a privatna poduzea po prirodi stvari njima
upravljaju radi uveanja kratkoronih profta. (Tomaevi, et al., to to inite
s vodama?, 2011)
3. A ako patnje djece samo popunjavaju onu koliinu patnje koja je bila potreb-
na da se otkupi istina, onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga.
(...) previsoku su cijenu odredili toj harmoniji, nije za na dep tolika ula-
znina. (...) Nije da Boga ja ne priznajem, Aljoa, nego mu samo najponiznije
vraam ulaznicu. (Dostojevski, Braa Karamazovi, 2004, str. 271.)
4. Sokrat je umro zato to je popio otrovan sok kukute.
5. Jednom su na svijetu ivjele tri sestrice poeo je Puh u velikoj urbi i zva-
le su se Zdravka, ivka i Zdenka; jer su ivjele na dnu zdenca, ive i zdrave.
(Carroll, Alica u Zemlji udesa i iza zrcala, 2004, str. 80.)
6. Osjeam da je ivot podijeljen na uasno i bijedno. To su dvije kategorije.
Uasno bi bili krajnji sluajevi: slijepi ljudi, osakaeni. Ne znam kako oni
prolaze kroz ivot. To smatram nevjerojatnim. Bijedni su svi ostali. Tako
da kada prolazi kroz ivot, trebao bi biti zahvalan to si bijedan. (iz flma
Annie Hall, Allen, 1977)
7. lanstvo u Europskoj uniji je dobro za nau domovinu i za sve nas. Europska
unija je velika prilika za napredak Hrvatske. Bit e jamstvo mira, sigurno-
sti i bolje budunosti za nas i nau djecu. (Josipovi, referendumska video
poruka o lanstvu u Europskoj uniji, preuzeto s http://www.youtube.com/
watch?v=UXWiGNOeeh4 25. sijenja 2012.)
8. Tko, dakle, ne voli usamljenost, ne voli ni slobodu: jer slobodni smo samo
kad smo sami. (Schopenhauer, O mudrosti ivota, 2011., str. 133.)
9. Mila je zebra. Ona misli da je svaki doruak zelen, a ja mislim da je aren.
(...) Ja dorukujem ujutro. Mila dorukuje onda kada mama kae da treba
pospremiti igrake. Jer onaj tko vodi Milu na doruak, ne moe pospremati
igrake. (Lovreni, Kako je dobro sa svim tim ivotinjama, 2009, str. 5.)
10. Znam da je samoubojstvo jedan od smrtnih grijeha. Ali biti nesretnim je
veliki grijeh, takoer. Kada si nesretan, ozljeuje druge ljude. Nije li to gri-
jeh? Ozljeivanje obitelji, prijatelja, sebe... Bog je milosrdan i velik i ne eli
vidjeti da njegova stvorenja pate. On je toliko velik da nas ne eli prisiliti da
ivimo. Upravo je to razlog zbog kojeg je Bog obdario ovjeka tim rjeenjem.
(iz flma Okus treanja, Kiarostami,1997)
11. U glavnoj stvari umjetnicima dajem vie prava nego svim flozofma dosad:
oni nisu izgubili trag po kojim hoda ivot, voljeli su stvari ovoga svijeta,
voljeli su svoja osjetila. (Nietzsche, Volja za moi, 2006, str. 395.)
12. Primjeivao sam da su ljudi pod svojom maskom zapravo nesusretljivi,
hladni, okrutno indiferentni spram svega to momentalno ne spada u sferu
njihovog neposrednog interesa, da su ogranieni, dosadni, nametljivi, da se
ogovaraju zbog nevjerojatne zaslijepljenosti, da ne ispunjavaju obaveze, da
ne plaaju dugove, da se majmunski slijepo, ogranieno, praznovjerno, ta-
to, slavohlepno guraju za ivotnim probicima (uglavnom probicima crijeva
i tjelesne udobnosti) i, u takvim potitenim, zapravo vidovitim raspoloenji-
ma, ja bih se odbio od tog ljudskog amora jer mi je u tali s tim preivaima
i dvopapkarima postajalo od vremena na vrijeme suvie zaguljivo. (Krlea,
Na rubu pameti, 2004, str. 19.)
13. Nijedna stvar na svijetu nije bolje raspodijeljena nego zdrav razum jer svat-
ko smatra da ga ima u tolikoj mjeri te ak i oni, koje je najtee zadovoljiti
u svemu drugom, nemaju obiaj da ga ele vie negoli ga imaju. (Descartes,
Rasprava o metodi, 1951, str. 11.)
14. Nosim crno izvana jer je crno kako se osjeam iznutra. (Te Smiths, Unloveable)
15. Ljubavna pjesma mora biti roena u kraljevstvu iracionalnoga, apsurdnoga,
smuenoga, melankolinoga, opsesivnoga, suludoga jer ljubavna pjesma je buka
ljubavi same, a ljubav je, naravno, oblik ludila. (Cave, King Ink, 2004, str. 11.)
2.3.Vrste argumenata
Razlikujemo dvije vrste argumenata: (i) deduktivan argument; (ii) induktivan argument. Deduk-
tivan argument je argument kojemu je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa. Induktivan ar-
gument je argument kojemu je cilj da konkluzija slijedi iz premisa s odreenom vjerojatnou.
35

Ilustrirajmo razliku deduktivnog i induktivnog argumenta na sljedeim primjerima.
35 Valja napomenuti da se nerijetko u literaturi spominje drugaije odreenje deduktivnog, odnosno induktivnog argumenta
(vidi primjerice u Petrovi, 1965). No, pogreno je odreenje deduktivnog argumenta kao argumenta u kojem zakljuivanje
ide od opeg na posebno, a induktivnog kao argumenta u kojem zakljuivanje ide od posebnog na ope. Razlog navedenog je
primjerice to to u podruju deduktivnog zakljuivanja postoji zakljuivanje od 'posebnog na ope', a to je zakljuivanje prema
pravilima egzistencijalne i univerzalne generalizacije. Vidi vie o navedenim pravilima u: Copi, I. M., Cohen, C. (2008). Introduction
to Logic. New Jersey: Prentice Hall.; Cauman, L. S. (2004). Uvod u logiku prvog reda. Zagreb: Jesenski i Turk.
Deduktivni argument
Primjer 1. Budui da je mrkva zdrava, a zdravo trebamo jesti, moemo zakljuiti da mrkvu trebamo jesti.
Primjer 2. Svi psi su sisavci. Svi njemaki boxeri su psi. Dakle, svi njemaki boxeri su sisavci.
Primjer 3. Ako Rudolf pije aj od kadulje, ne boli ga grlo. Rudolf pije aj od kadulje. Dakle, Rudolfa
ne boli grlo.
Induktivni argument
Primjer 4. Tadija, Toma i Maa vole flozofju. Tadija, Toma i Maa su studenti. Dakle, svi studenti
vole flozofju.
36
Primjer 5. Veina Portugalaca ima tamnu kosu. Eduardo je Portugalac. Dakle, Eduardo ima tamnu
kosu.
Primjer 6. U ponedjeljak je izalo Sunce. U utorak je izalo Sunce. U srijedu je izalo Sunce. U etvr-
tak je izalo Sunce. U petak je izalo Sunce. U subotu je izalo Sunce. Dakle, u nedjelju e izai Sunce.
Primjer 7. Sat i oko imaju svojstvo sofsticiranosti i prilagoenosti funkciji koju izvode. Sat ima
stvoritelja.
Dakle, oko ima stvoritelja - Boga.
37
U primjeru 1 iz suda da je mrkva zdrava i da zdravo trebamo jesti nuno i sa sigurnou zaklju-
ujemo da onda mrkvu trebamo jesti. U tom sluaju, ako je istina da je mrkva zdrava i da zdravo
trebamo jesti, onda je sigurno istina i da mrkvu trebamo jesti. U primjeru 4 iz sudova da Tadija,
Toma i Maa vole flozofju i da su studenti, ne moemo nuno i sa sigurnou zakljuiti da onda svi
studenti vole flozofju, ve samo s odreenom vjerojatnou. U tom sluaju, ako je istina da Tadija,
Toma i Maa vole flozofju i da su studenti, onda nije nuno ili sigurno istina i da svi studenti vole
flozofju, ve je u odreenom stupnju vjerojatno da svi studenti vole flozofju.
Zadatak 5. Odredite koji je od ponuenih argumenta deduktivni argument, a koji induktivni argument.
1. Jakovu, Lani, Dori i Luciji najdrai nastavni predmet je likovna kultura. Ja-
kov, Lana, Dora i Lucija su uenici petog razreda. Dakle, svim uenicima
petog razreda najdrai nastavni predmet je likovna kultura.
2. Sve ivotinje su iva bia. Neke ivotinje su mesojedi. Dakle, neka iva bia
su mesojedi.
3. Studirao sam 2009. godine, studirao sam 2010. godine, studirao sam 2011.
godine, studiram 2012. godine. Dakle, studirat u 2013. godine.
4. S obzirom da je fzika znanost, a sve znanosti imaju svoj predmet istraiva-
nja, valja zakljuiti da fzika ima svoj predmet istraivanja.
36 Ovu vrstu induktivnog argumenta Kova (2009) naziva poopavajui induktivan zakljuak.
37 Ova vrsta induktivnog argumenta je argument po analogiji.
5. Zelena boja je lijepa. Crvena boja je lijepa. uta boja je lijepa. Plava boja je
lijepa. Ne postoji niti jedna druga boja osim zelene, crvene, ute i plave.
Dakle, sve boje su lijepe.
Induktivno zakljuivanje, za razliku od deduktivnog zakljuivanja, ve prije moebitne po-
grene uporabe, nosi u sebi odreene manjkavosti. Naime, induktivni argument koji poiva
na vjerojatnosti nije posve pouzdan. Brojni su flozof raspravljali o problemu indukcije na-
vodei kako, za razliku od deduktivnog, induktivno zakljuivanje nije uvar istine. Ako
su premise induktivnog argumenta istinite, konkluzija ne mora biti istinita. Primjerice,
ako je Sunce izalo u ponedjeljak, utorak, srijedu, etvrtak, petak i subotu (drugim rijei-
ma, istiniti su sudovi kojima se to tvrdi), to ne znai da e Sunce sigurno izai i u nedjelju.
Bertrand Russell u svojem djelu Problemi flozofje (Te Problems of Philosophy, 1912) razma-
tra problem indukcije i navodi primjer pileta koji se budi svako jutro s milju da e ga se-
ljak nahraniti kao i svaki prethodni dan. Jedno jutro pile se die s istom milju, ali umjesto
da ga seljak nahrani, on ga ubije.
38
Pile je koristilo induktivni argument i oito je da je na
dan svojeg ubojstva pogreno zakljuilo. Russell se pita: Jesmo li i mi ljudi, budui da veli-
ki dio naeg zakljuivanja temeljimo na induktivnom zakljuivanju, glupi kao i to pile?
Brojni su flozof, razmatrajui problem indukcije, u svojim radovima nudili razliita rjeenja,
no mi u tu raspravu neemo ulaziti. Vano je da ste upoznati s problemom i da promilja-
te o tome. Indukcija predstavlja temelj naeg svakidanjeg rezoniranja te zauzima znaajno
mjesto u znanosti, pa je njena uporaba opravdana bez obzira na spomenute manjkavosti.
Misaoni izazov (1)
Razmotrimo deduktivno zakljuivanje zakljuivanje kod kojeg se nastoji da konkluzija nuno slije-
di iz premisa. Povijesno gledajui, klasina ili Aristotelova logika bavila se kategorikim silogizmima.
Kategoriki silogizam je vrsta deduktivnog argumenta koji sadri tri kategorike propozicije koje
sadre tono tri termina koji se pojavljuju u tono dvije propozicije.
39
(Copi, et al., 2011.) Prije
navoenja primjera kategorikih silogizama, valja navesti mogue oblike kategorikih propozicija.
Kategorike propozicije su propozicije sljedeih oblika:
Svi S su P. kategorika propozicija ovog oblika je ope-potvrdna kategorika propozicija (A)
Primjer 1. Sve gljive su jestive. (A)
Primjer 2. Svi violinisti su umjetnici. (A)
Neki S su P. kategorika propozicija ovog oblika je posebno-potvrdna kategorika propozicija (I)
38 Vidi vie: Russell, B. On induction preuzeto 6. srpnja 2011. s http://www.personal.kent.edu/~rmuhamma/Philosophy/
RBwritings/ProbPhiloBook/chap-VI.htm
39 Navedena defnicija analizirat e se na primjeru u daljnjem tekstu.
Primjer 3. Neki ljudi su flozof. (I)
Primjer 4. Neki ajevi su gorki. (I)
Nijedan S nije P. kategorika propozicija ovog oblika je ope-nijena kategorika propozicija (E)
Primjer 5. Nijedan pas nije biljka. (E)
Primjer 6. Nijedan ovjek ne leti. (E)
Neki S nije P. kategorika propozicija ovog oblika je posebno-nijena kategorika propozicija (O
40
)
Primjer 7. Neki ljudi nisu poteni. (O)
Primjer 8. Neki studenti ne znaju kritiki pristupati tekstovima. (O)
Zadatak 6. Odredite vrstu kategorike propozicije:
1. Svi pjesnici su osjeajni. Rjeenje: ope-potvrdna kategorika propozicija (A)
2. Neki gitaristi ne znaju pjevati.
3. Neke ivotinje su opasne.
4. Svi kuhari znaju kuhati.
5. Nijedan majmun ne leti.
6. Neka hrana nije ukusna.
7. Nijedan nokat nije slomljen.
8. Neki flmovi su zanimljivi.
9. Sve knjige su poune.
10. Neke pjesme su dosadne.
Navodimo nekoliko primjera kategorikih silogizama:
Primjer 1. Svi glazbenici su umjetnici. Svi violinisti su glazbenici. Dakle, svi violinisti su umjetnici.
Primjer 2. Svi flozof su znanstvenici. Neki ljudi su flozof. Dakle, neki ljudi su znanstvenici.
Primjer 3. Nijedan laljivac nije poten. Neki ljudi su laljivci. Dakle, neki ljudi nisu poteni.
Primjer 4. Sva umjetnika djela su vrijedna. Nijedna reprodukcija nije vrijedna. Dakle, nijedna
reprodukcija nije umjetniko djelo.
Primjer 5. Neke kritike su dobronamjerne. Nijedan zlobni komentar nije dobronamjeran. Dakle,
neki zlobni komentari nisu kritike.
40 Oznake A, I, E, O za vrstu kategorikih propozcija dolaze od latinskih rijei afrmo (potvrujem) i nego (negiram). Za op-
e-potvrdnu kategoriku propoziciju uzima se oznaka A prvi samoglasnik rijei afrmo, a za posebno-potvrdnu kategoriku
propozciju oznaka I drugi samoglasnik rijei afrmo. Za ope-nijenu kategoriku propoziciju uzima se oznaka E prvi samo-
glasnik rijei nego, a za posebno-nijenu kategoriku propoziciju O drugi samoglasnik rijei nego.
Analizirajmo ranije navedenu defniciju kategorikog silogizma na primjeru 1:
kategoriki silogizam je vrsta deduktivnog argumenta dakle, ovom je argumentu cilj da kon-
kluzija nuno slijedi iz premisa;
sadri tri kategorike propozicije - (i) Svi glazbenici su umjetnici; (ii) Svi violinisti su glazbenici;
(iii) Svi violinisti su umjetnici;
kategorike propozicije sadre tono tri termina glazbenici, violinisti, umjetnici
termini se pojavljuju u tono dvije propozicije termin umjetnici pojavljuje se u propoziciji (i)
i (iii); termin violinisti u propoziciji (ii) i (iii); termin glazbenici u propoziciji (i) i (ii).
Razmotrite vrstu zadataka koji od vas zahtijevaju da zakljuite to slijedi iz ponuenih premisa, a da
pritom ponuene premise i pronaena konkluzija tvore kategoriki silogizam. Takva vrsta zadataka po-
javljuje se i u brojnim testovima pri zapoljavanju, to je jo jedna potvrda vanosti razvoja logikih vje-
tina. Pri rjeavanju takvih zadataka moete samo zamiljati postavljene situacije i zakljuiti to slijedi iz
ponuenih tvrdnji ili, budui da su ponekad primjeri sloeni, moete grafki prikazati tvrdnje, odnosno
ponuene premise, pa si na taj nain olakati zakljuivanje. Analizirajmo sljedei primjer:
Primjer 6. P1: Nijedan muziar nije dosadan. P2: Svi violinisti su muziari.
to moete zakljuiti na temelju ponuenih premisa, a da ponuene premise i pronaena konklu-
zija tvore kategoriki silogizam? to (nuno) slijedi iz tvrdnji da nijedan muziar nije dosadan te da
su svi violinisti muziari? Iz ponuenih premisa slijedi
41
konkluzija: Nijedan violinist nije dosadan.
Cjeloviti argument moemo zapisati na sljedei nain:
Zapis argumenta:
P1: Nijedan muziar nije dosadan.
P2: Svi violinisti su muziari.
K: Nijedan violinist nije dosadan.
Kao to smo ranije naveli, da biste si olakali zakljuivanje, ponuene premise moete grafki pri-
kazati
42
i to na sljedei nain:
1. Odredite skupove predmeta koji se pojavljuju u premisama. U naem pri-
mjeru to je (i) skup muziara kojeg smo oznaili s M; (ii) skup dosadnih
predmeta kojeg smo oznaili s D; (iii) skup violinista kojeg smo oznaili s V.
41 Konkluzija Nijedan violinist nije dosadan nije jedino mogue rjeenje. Iz ponuenih premisa moe slijediti i primjerice (i) Nitko
dosadan nije violinist (to je ekvivalentan sud sudu Nijedan violinist nije dosadan); (ii) Nijedan muziar nije dosadan ili pada kia, itd.
Takvih je primjera, odnosno moguih rjeenja, beskonano mnogo to upuuje na divergentnost logikoga, odnosno kritikoga
miljenja. No, budui da je va zadatak bio pronai konkluziju koja e s ponuenim premisama tvoriti kategoriki silogizam,
propozicija Nijedan muziar nije dosadan ili pada kia nije ispravno rjeenje.
42 Savjetujemo vam da pri grafkom prikazivanju premisa krenete s opim kategorikim propozicijama.
2. Krugovima, koji predstavljaju skupove, prikaite premise
43
.
Primjerice, kategorike propozicije mogu se grafki prikazati krugovima na sljedei nain:
44
Sukladno ponuenom grafkom prikazu kategorikih propozicija, premise iz primjera 6 moemo
prikazati na sljedei nain:
Nijedan muziar nije dosadan:
43 Prilikom grafkog prikaza premisa, obino se koristi jedinstveni grafki prikaz, odnosno obje se premise grafki prikazuju
na istoj slici. U ovom emo sluaju zasebno prikazati prvu premisu i drugu premisu (vidi grafke prikaze u daljnjem tekstu) u
svrhu vaeg boljeg razumijevanja naina grafkog prikazivanja sudova. No, dovoljno je, dakle, grafki prikazati sve premise na
jednom grafkom prikazu kako bismo odredili to iz prikazanih premisa slijedi.
44 U logici se ova vrsta grafkog prikazivanja naziva Venn-Eulerovi dijagrami, prema vicarskom matematiaru i fziaru
Leonhardu Euleru (1707-1783) i britanskom logiaru i flozofu Johnu Vennu (1834-1923). (Neki autori spomenute dijagrame
nazivaju samo - Eulerovi dijagrami)
P
S
(a) Svi S su P
P S
(b) Neki S su P
P S
(c) Nijedan S nije P
P S
(d) Neki S nisu P
D M
Legenda:
M - skup muziara
D - skup dosadnih predmeta
Svi violinisti su muziari:
Grafki prikaz premisa:

Nijedan muziar nije dosadan, Svi violinisti su muziari:
Nakon to ste grafki prikazali premise, iz toga grafkog prikaza iitavate konkluziju. Drugim
rijeima, ako neto slijedi iz ponuenih premisa, onda je to grafki prikazano ve samim prikazom
premisa i ne moe se ponuditi takav grafki prikaz iz kojega se nee moi iitati konkluzija. Dakle,
na gornjem grafkom prikazu premisa dade se iitati sud da nijedan violinist nije dosadan i ne mo-
emo grafki prikazati premise Nijedan muziar nije dosadan, Svi violinisti su muziari na nain da se
iz toga grafkog prikaza konkluzija ne moe iitati. Prema tome moemo zakljuiti da iz premisa
Nijedan muziar nije dosadan i Svi violinisti su muziari slijedi konkluzija Nijedan violinist nije dosadan.
Nadalje, razmotrimo sljedei primjer:
Primjer 7. P1: Neke ivotinje su opasne. P2. Sve zmije su opasne.
to moete zakljuiti na temelju ponuenih premisa, a da ponuene premise i pronaena kon-
kluzija tvore kategoriki silogizam? to (nuno) slijedi iz tvrdnji da su neke ivotinje opasne i
da su sve zmije opasne? Iz ponuenih premisa nuno ne slijedi niti jedna konkluzija
45
koja bi s
ponuenim premisama tvorila kategoriki silogizam. Da biste si olakali zakljuivanje, moe-
te si dakle pomoi grafkim prikazom premisa. Pri grafkom prikazivanju premisa iz primje-
ra 7 nailazimo na mogunost grafkog prikazivanja premisa na vie naina. Ponuene premise
mogu se grafki prikazati na nain (a) iz kojeg iitavamo tvrdnju Nijedna zmija nije ivotinja ili
na nain (b) iz kojeg iitavamo tvrdnju Neke zmije su ivotinje ili na nain (c) iz kojeg iitava-
mo tvrdnju Sve zmije su ivotinje. Prema tome, moemo zakljuiti da iz ponuenih premisa nu-
no ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s njima tvorila kategoriki silogizam. Ponavljamo, ako
45 Ukoliko iskljuimo mogunost ponavljanja premisa i ponavljanja premisa uz dodatak nekog disjunkta. U ovom primjeru iz
ponuenih premisa Neke ivotinje su opasne i Sve zmije su opasne moemo zakljuiti (i) Dakle, neke ivotinje su opasne; (ii) Dakle,
sve zmije su opasne; (iii) Dakle, neke ivotinje su opasne ili pada kia; (iv) Dakle, neke ivotinje su opasne ili volim umu; (v) Dakle, neke
ivotinje su opasne i sve zmije su opasne, itd.
Legenda:
M - skup muziara
V - skup violinista
Legenda:
M - skup muziara
V - skup violinista
D - skup dosadnih predmeta
pri grafkom prikazivanju premisa, premise moemo prikazati na vie naina iz kojih se ne moe
iitati uvijek ista tvrdnja (razliita od ponuenih premisa), moemo zakljuiti da iz ponue-
nih premisa nuno ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s njima tvorila kategoriki silogizam.
Razmotrimo jo sljedei primjer prije vaeg samostalnog rjeavanja zadataka:
Primjer 8. P1: Svi leptiri imaju krila. P2: Neke ivotinje su leptiri.
to moete zakljuiti na temelju ponuenih premisa, a da ponuene premise i pronaena kon-
kluzija tvore kategoriki silogizam? to (nuno) slijedi iz tvrdnji da svi leptiri imaju krila i da su
neke ivotinje leptiri? Iz ponuenih premisa slijedi konkluzija: Neke ivotinje imaju krila. Ako si pri
zakljuivanju pomognemo grafkim prikazom premisa, doznajemo da ponuene premise moemo
prikazati na vie naina:
Na temelju toga mogli bismo zakljuiti da iz ponuenih premisa ne slijedi niti jedna konkluzija koja
bi s njima tvorila kategoriki silogizam, no budui da je premisa Neke ivotinje imaju krila itljiva iz
svih prikaza - grafki prikaz (a), grafki prikaz (b), zakljuujemo da je upravo potonja tvrdnja
konkluzija koja nuno slijedi iz premisa i koja s njima tvori kategoriki silogizam. Za vas prijeporan
moe biti grafki prikaz (b) iz kojeg iitavamo tvrdnju Sve ivotinje imaju krila. No, primijetite da
se iz toga grafkog prikaza dade iitati i tvrdnja Neke ivotinje imaju krila jer ako sve ivotinje
imaju krila, slijedi i da neke ivotinje imaju krila. Drugim rijeima, tvrdnja Sve ivotinje imaju krila
u sebi sadrava tvrdnju Neke ivotinje imaju krila, pa je prema tome tvrdnja Neke ivotinje imaju krila
konkluzija koju traimo jer se dade iitati iz svih grafkih prikaza ponuenih premisa.
Legenda:
O- skup opasnih predmeta
Z - skup zmija
- skup ivotinja
Legenda:
L- skup leptira
K - skup predmeta koji imaju krila
- skup ivotinja
Cjeloviti argument moemo zapisati na sljedei nain:
Zapis argumenta:
P1: Svi leptiri imaju krila.
P2: Neke ivotinje su leptiri.
K: Neke ivotinje imaju krila.
Zadatak 7. Odredite to slijedi iz ponuenih premisa, a da ponuene premise i pronaena kon-
kluzija tvore kategoriki silogizam. Koristite grafke prikaze na koje smo vas uputili kako biste
si olakali zakljuivanje. U nekim primjerima iz navedenih premisa ne slijedi niti jedna konkluzija
koja bi s ponuenim premisama tvorila kategoriki silogizam.
1. Svi pjesnici su osjeajni. Neki ljudi su pjesnici. Dakle, ... Rjeenje: neki ljudi su osjeajni.
2. Neki gitaristi ne znaju pjevati. Svi gitaristi su muziari. Dakle, ...
3. Neke ivotinje su heterotrofni organizmi. Sve gljive su heterotrofni organizmi. Dakle, ...
4. Svi kuhari znaju kuhati. Neki ljudi su kuhari. Dakle, ...
5. Nijedan majmun ne leti. Sve impanze su majmuni. Dakle, ...
6. Neka hrana nije ukusna. Sve voe je hrana. Dakle, ...
7. Nijedan nokat nije slomljen. Neke ruke su slomljene. Dakle, ...
8. Neki flmovi su zanimljivi. Svi flmovi su umjetnika djela. Dakle, ...
9. Sve knjige su poune. Sve pouno je korisno. Dakle, ...
10. Neke pjesme su dosadne. Neke pjesme su uzviene. Dakle, ...
11. Ne stoji da nijedna aba nije zelena ivotinja. Sve zelene ivotinje su jestive. Dakle, ...
12. Sve aice za rakiju su ae. Ne stoji da su sve aice za rakiju razbijene. Dakle, ...
13. Ne stoji da nijedna ena nije majka. Nije istina da sve majke vole svoju djecu. Dakle, ...
14. Nije istina da neka stabla nisu lijepa. Sve bukve su stabla. Dakle, ...
15. Nije istina da nije istina da su neki satovi plavi. Svi satovi su predmeti. Dakle, ...
2.4.Valjanost argumenata
U procesu konstruiranja argumenata, u procesu zakljuivanja, teimo tome da nam argumenti
budu valjani, odnosno da ispravno zakljuujemo. Pritom, pojam valjanosti vezujemo uz deduktiv-
ne argumente, argumente kojima je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa. Dakle, deduktivan
argument je valjan ili nije valjan. Pojam valjanosti se ne odnosi na induktivne argumente. Induktiv-
ni argumenti mogu biti jaki ili slabi. Jaki induktivan argument je onaj induktivan argument kojemu
konkluzija s veom vjerojatnou slijedi iz premisa. Slabi induktivan argument je onaj induktivan
argument kojemu konkluzija s manjom vjerojatnou slijedi iz premisa. Dodavanjem premisa in-
duktivan je argument mogue oslabiti ili ojaati, dok to nije mogue kod deduktivnog argumenta.
to je valjan argument? Valjan argument (eng. Valid) je svaki onaj (deduktivan) argument kod kojeg
vrijedi sljedee: ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita. Pritom nije nuno da za
valjani argument premise i konkluzija budu de facto istinite, ve pod pretpostavkom da su premise
istinite i konkluzija nuno mora biti istinita.
Uvjet valjanosti: ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita.
Prema tome, moemo imati primjer valjanog argumenta kod kojeg su premise i konkluzija lane ili su
premise lane, ali je konkluzija istinita. Istinitost premisa, dakle, ne utjee na valjanost argumenta.
Za valjan argument vrijedi da ako pretpostavimo da su premise istinite i konkluzija mora biti istinita.
Istinita konkluzija Lana konkluzija
Istinita premisa
(istinite premise)
Mogu valjan argument
Primjer:
Svi psi su sisavci.
Svi sisavci su ivotinje.
Dakle, svi psi su ivotinje.
Nije mogu valjan argument
Lana premisa
(lane premise)
Primjer:
Sve su make vodozemci.
Sve su abe make.
Dakle, sve su abe
vodozemci.
Primjer:
Sve ribe su sisavci.
Svi sisavci su biljke.
Dakle, sve ribe su biljke.
Tablica 3. Prikaz moguih valjanih argumenata u odnosu na istinitost i lanost premise/a i konkluzije.
Neki autori (primjerice Baggini, Fosl, Wiley-Blackwell) uvode razliitu defniciju deduk-
tivnog argumenta prema kojoj je deduktivan argument svaki argument u kojem konkluzi-
ja nuno slijedi iz premisa. Dakle, prema toj defniciji ne postoji deduktivan argument koji
nije valjan, jer kada argument nije valjan konkluzija ne slijedi iz premisa, a kamo li nuno.
Ipak, neki se autori (primjerice Copi) ne slau s tim odreenjem deduktiv-
nog argumenta i navode kako deduktivan argument moe biti valjan ili ne. Sli-
jedei to odreenje, defnicija deduktivnog argumenta u ovome priruniku gla-
si: Deduktivan argument je argument kojemu je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa.
Osim pojma valjanosti jo je jedan vaan pojam koji valja pripisati deduktivnom argumentu pouzdanost.
Pouzdan argument (eng. Sound) je svaki onaj valjan argument kojemu su sve premise istinite.
46
Pojam va-
ljanog i pouzdanog argumenta je vaan u podruju kritikog miljenja zato to branei odreenu poziciju
ili opravdavajui odreenu tvrdnju, nastojimo graditi valjane i pouzdane argumente.
47
Drugim rijeima,
branei odreenu poziciju nastojimo ispravno zakljuivati temeljei nae zakljuivanje na valjanim argu-
mentima. Uz to nastojimo da ono to tvrdimo bude istinito gradei pouzdane argumente.
Pouzdan argument (eng. Sound) je svaki onaj valjan argument kojemu su sve premise istinite.
Prema tome, valjanost argumenta je nuan, no ne i dovoljan uvjet stabilnosti pozicije koja se za-
stupa. Gradei odreenu poziciju osim to treba teiti valjanom zakljuivanju, treba zadovoljiti i
uvjet istinitosti.
Uvjeti stabilnosti pozicije koja se zastupa:
Ispravnost zakljuivanja zakljuivanje temeljeno na valjanim deduktivnim (i/ili jakim in-
duktivnim) argumentima
Istinitost zakljuivanje temeljeno na pouzdanim deduktivnim (i/ili uvjerljivim induktivnim)
argumentima
Ukoliko navedeni uvjeti stabilnosti odreene pozicije koju zastupate nisu zadovoljeni, vaa pozicija
moe biti pobijena ili opovrgnuta.
U flozofji se koriste termini prigovora, protuargumenta i protuprimjera za situacije pobijanja
ili opovrgavanja odreene (opravdane) tvrdnje, stava, pozicije. Prigovor je najiri termin budui
da oznaava sve situacije opovrgavanja tvrdnje, pa ukljuuje i protuprimjere i protuargumente.
Protuargument podrazumijeva navoenje prigovora, kako i sama rije upuuje, u obliku argu-
menta. Drugim rijeima, protuargument je svaki prigovor izraen kao skup tvrdnji (premise/a
i konkluzije). Primjerice, prigovor tvrdnji Bog je savreno dobar stvoritelj i gospodar svijeta moe
biti sljedei argument: Ako je Bog savreno dobar stvoritelj i gospodar svijeta, onda on ne bi dopustio
postojanje zla na svijetu. Zlo na svijetu postoji. Prema tome, Bog nije savreno dobar stvoritelj i gospo-
dar svijeta. Dakle, navedeni argument je protuargument tvrdnji jer je prigovor iznesen u obliku
argumenta s premisama (i) Ako je Bog savreno dobar stvoritelj i gospodar svijeta, onda on ne
bi dopustio postojanje zla u svijetu (ii) Zlo na svijetu postoji i konkluzijom Bog nije savreno
dobar stvoritelj i gospodar svijeta. Nadalje, protuprimjer je prigovor iznesen u obliku navoenja
primjera. Sukladno tome, prigovor tvrdnji Svi koji imaju krila su ptice iznesen u obliku navoenja
primjera da postoji bie s krilima koje nije ptica imi je protuprimjer. Prema tome, nije
uputno rei da je ukazivanje na postojanje imia protuargument tvrdnji da su svi koji imaju
krila ptice, ve protuprimjer. Konano, termin protuprimjer je i logiki termin koji vezujemo uz
odreivanje valjanosti deduktivnih argumenata, kojeg smo spominjali ranije ako je protupri-
mjer mogu, argument nije valjan i obrnuto, ako protuprimjer nije mogu, argument je valjan.
46 Jaki induktivan argument kojemu su sve premise istinite naziva se uvjerljiv argument (eng. cogent).
47 Ukoliko poziciju gradimo na induktivnim argumentima, onda nastojimo da ti argumenti budu jaki i uvjerljivi.
Ukratko, u procesu iznoenja i opravdavanja odreene pozicije razuman e pojedinac (i) nastojati isprav-
no zakljuivati, dakle, konstruirati valjane (ili jake) argumente; (ii) nastojati iznositi istinite tvrdnje. Oba
su navedena uvjeta sadrana u nastojanju konstruiranja pouzdanih argumenata budui da su, kako je
ranije navedeno, pouzdani argumenti valjani argumenti s istinitim propozicijama (premisama i konklu-
zijom). Na ovom je mjestu jo vano napomenuti da pojam istinitosti nije primjenjiv na argumente, ve
na tvrdnje. Prema tome, argumenti mogu biti valjani (i pouzdani) ili ne, a tvrdnje istinite ili neistinite.
Zadatak 8. Odredite koje su tvrdnje istinite, a koje neistinite.
1. Argument je valjan akko
48
su sve premise argumenta istinite.
2. Svaki argument je valjan.
3. Neki induktivni argumenti su valjani.
4. Ne postoji valjan argument kod kojeg su premise istinite, a konkluzija lana.
5. Nije istina da ne postoji valjan argument kod kojeg su premise lane, a kon-
kluzija istinita.
6. Neki deduktivni argumenti su istiniti.
7. Argument je valjan akko konkluzija argumenta nije neistinita kada je svaka
premisa argumenta istinita.
8. Svaki argument ima samo jednu premisu.
9. Svaki argument ima samo jednu konkluziju.
10. Termin zakljuak ima dva znaenja: (i) argument; (ii) konkluzija.
11. Svakom je entimemu barem jedna premisa implicitna.
12. Valjan argument koji ima sve istinite premise i lanu konkluziju ne postoji.
13. Zato to, budui da, jer, posljedino, slijedi da primjeri su indikatora premisa.
14. Svaki pouzdan argument je valjan.
15. Nije istina da je valjanom argumentu konkluzija istinita samo ako su i sve
njegove premise istinite.
Misaoni izazov (2)
Na koji se nain odreuje valjanost argumenta? U logici postoje razne metode odreivanja valja-
nosti argumenata.
49
U ovom priruniku predstavit e se zdravorazumska metoda pronalaenje
protuprimjera
50
. Metoda se sastoji od sljedeeg: ukoliko se argumentu ne moe nai protuprimjer,
argument je valjan; u protivnom, nije valjan.
48 Akko je skraenica koja se koristi u flozofji i matematici za 'ako i samo ako'
49 Neke od metoda odreivanja valjanosti argumenata (kategorikih silogizama vidi str. 50.) su: Vennovi dijagrami, Venn-Eule-
rovi dijagrami, test zvjezdica (the star test). Vidi vie u: Gensler, H. J. (2010). Introduction to Logic. New York, London: Routledge.
50 Vie o protuprimjeru, protuargumentu i prigovoru itajte u daljnjem dijelu teksta Za one koji ele znati vie, str. 49., te u
poglavlju Metodoloki okvir za analizu i kritiku element protuargument, str. 79.
Protuprimjer se odnosi na primjer, odnosno odreenu moguu
51
situaciju za koju vrijedi da su pre-
mise istinite, a konkluzija lana. Pronalaskom primjera u kojem su premise istinite, a konkluzija
lana, uvjet valjanosti (ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita) biva nezadovoljen
pa u skladu s tim valja rei da argument nije valjan. Za odreivanje valjanosti argumenata treba
zamiljati mogue situacije. O tome govore i Epstein i Kernberg (2010) navodei kako za dobro
rasuivanje treba koristiti imaginaciju.
Odreivanje valjanosti argumenta:
1. Nema protuprimjera = argument je valjan (Nije mogua situacija u kojoj su sve premise isti-
nite, a konkluzija je lana.)
2. Ima protuprimjera = argument nije valjan (Mogua je situacija u kojoj su sve premise istinite,
a konkluzija lana.)
Pribliimo navedeno sljedeim primjerom:
Primjer 1: Saa nije mukarac. Dakle, Saa je ena.
Za odreivanje valjanosti argumenta trebate koristiti vau imaginaciju zamiljati mogue situaci-
je. Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj je premisa istinita, a konkluzija lana.
Moemo li zamisliti situaciju u kojoj e premisa biti istinita, a konkluzija lana? Ako pretpostavimo
da je premisa Saa nije mukarac istinita, konkluzija ne mora nuno biti istinita jer moe postojati
mogua situacija navodimo protuprimjer u kojoj Saa nije mukarac i Saa nije ena (dakle,
konkluzija Saa je ena je lana), ve je Saa kornjaa, Igorov kuni ljubimac. Iz svega navedenog
slijedi da argument iz primjera 1 nije valjan.
Nadalje, razmotrite sljedei primjer. Je li navedeni argument valjan?
Primjer 2. Svi sisavci imaju plua. Svi konji su sisavci. Dakle, svi konji imaju plua.
Je li navedeni argument valjan? Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj su pre-
mise istinite, a konkluzija lana. Dakle, ako je navedeni argument valjan, onda nije mogua situacija
u kojoj je istina da svi sisavci imaju plua i da su svi konji sisavci, a la da svi konji imaju plua. U
odreivanju valjanosti argumenta pitamo se je li mogua takva situacija, odnosno moemo li zami-
sliti takvu situaciju. Ako moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana,
pronali smo protuprimjer navedenom argumentu i moemo zakljuiti da navedeni argument nije
valjan. Budui da ne moemo zamisliti situaciju u kojoj svi sisavci imaju plua i svi su konji sisavci,
a da pritom postoji barem jedan konj koji nema plua
52
, moemo zakljuiti da je argument iz pri-
mjera 1 valjan.
51 Mogunost se ovdje odnosi na logiku mogunost, koja podrazumijeva zamiljanje svih onih situacija koje nisu kontradiktorne.
Primjerice, logiki je mogue da ljudi lete, da sve ivotinje imaju dlaku, da na svijetu vlada mir, da na svijetu ne postoji niti jedan
neboder, itd., iako to moda nije praktiki ili fziki mogue. S druge strane, logiki nije mogue da ako pada kia, onda ne pada
kia, da pada snijeg i ne pada snijeg, itd. Sukladno tomu, svaki primjer u procesu pronalaenja protuprimjera koji ukljuuje
situaciju koja je moda praktiki ili fziki nemogua, ali nije kontradiktorna, jest dobar kandidat za protuprimjer odreenom
argumentu.
52 Ovdje je konkluzija negirana, odnosno pretpostavilo se da je konkluzija lana.
Razmotrite jo i sljedei primjer. Je li navedeni argument valjan?
Primjer 3. Svi studenti prve godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj
godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kritikoga miljenja. Filip nije student prve godine pred-
diplomskog studija. Dakle, Filip ne mora skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda
iz podruja kritikoga miljenja.
Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj se premise istinite, a konkluzija lana.
Navedeni argument nije valjan zato to ako pretpostavimo da su premise istinite, konkluzija ne
mora nuno biti istinita jer moe postojati mogua situacija u kojoj je istina da svi studenti prve
godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda
iz podruja kritikoga miljenja, da Filip nije student prve godine preddiplomskog studija, ali nije
istina da Filip ne mora skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kriti-
koga miljenja jer vrijedi i da studenti druge godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj
akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kritikoga miljenja, a Filip je student druge
godine preddiplomskog studija. Primjer koji bi sadravao premisu Svi i samo studenti prve godine
preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kri-
tikoga miljenja. uz ostale navedene propozicije bio bi valjan jer tada ne bi mogla postojati situacija
u kojoj bi premise bile istinite, a konkluzija lana.
Nadalje, razmotrite sljedei primjer. Je li navedeni argument valjan?
Primjer 4. Sve cikle su ukusne. Sve povre je ukusno. Dakle, sve cikle su povre.
Je li navedeni argument valjan? Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj su pre-
mise istinite, a konkluzija lana. Navedeni argument nije valjan zato to ako pretpostavimo da su
premise istinite, konkluzija ne mora nuno biti istinita jer moe postojati mogua situacija navo-
dimo protuprimjer u kojoj niti jedna cikla nije povre, ili, drugim rijeima, moe postojati mogua
situacija u kojoj su C (skup cikli) i P (skup povra) disjunktni skupovi, odnosno skupovi koji nemaju
zajednike elemente. Dakle, moemo zamisliti situaciju u kojoj su sve cikle ukusne i sve je povre
ukusno, no nisu sve cikle povre jer niti jedna cikla nije povre. Navedenu moguu situaciju (u kojoj
bi premise bile istinite, a konkluzija lana) moemo grafki prikazati na sljedei nain (to je ujedno
i grafki prikaz protuprimjera):
Legenda:
C- skup cikli
P - skup povra
U - skup ukusnih predmeta
U odreivanju valjanosti argumenta koji sadri kategorike propozicije moete si pomoi grafkim
prikazom premisa, na isti nain kako smo grafki prikazivali premise odreujui to slijedi iz ponu-
enih premisa. Za odreivanje valjanosti argumenta koji sadri kategorike propozicije postupak
je sljedei:
1. Grafki prikaite prvu premisu.
53

2. Grafki prikaite drugu premisu nastojei uiniti tako da se iz toga grafkog prikaza dade ii-
tati negacija konkluzije (ili drugim rijeima, dade iitati to da je konkluzija lana).
3. Ako uspijete grafki prikazati premise na nain da je ujedno iz toga grafkog prikaza itljiva i
negacija konkluzije (kao to smo mi uspjeli na potonjem grafkom prikazu), onda moete za-
kljuiti da argument kojeg razmatrate nije valjan zato to postoji situacija u kojoj su sve premise
istinite, a konkluzija lana.
Ono to vas u primjeru 2 moe zbunjivati jest istinitost konkluzije sve cikle jesu povre. Kon-
kluzija Sve cikle su povre je istinita propozicija, no istinitost propozicija ne odreuje valjanost
argumenta. Kada se razmatra valjanost argumenta, onda se razmatra ispravnost zakljuivanja
onoga to argument iznosi i pritom se ne ispituje istinitost onoga to se tvrdi, odnosno pritom se
ne ispituje odgovara li ono to se tvrdi zbilji.
54
Prema tome, u odreivanju valjanosti ne zanima
nas istinitost propozicija, ve nas zanima moe li postojati situacija u kojoj ako pretpostavimo
istinitost premisa, konkluzija ne mora nuno biti istinita. Ukoliko je takva situacija mogua,
argument kojeg razmatramo nije valjan. U primjeru 2 mogua je situacija u kojoj su sve cikle
ukusne i sve je povre ukusno, ali naprosto cikla nije povre. Treba razlikovati pojam valjanosti
i pojam istine. Valjanost se odnosi na ispravnost zakljuivanja. Dakle, u primjerima gdje se od
vas oekuje da odredite valjanost odreenog argumenta, ne trebate ispitivati istinitost premisa
i samo na temelju (ne)istinitosti premisa zakljuiti da argument (ni)je valjan. Pribliimo reeno
sljedeim primjerom:
Primjer 5. Sve knjige su flmovi. Svi flmovi jedu mrkve. Dakle, sve knjige jedu mrkve.
Navedeni je argument valjan, odnosno primjer je ispravnog zakljuivanja jer ako pretpostavimo
da su sve knjige flmovi i da svi flmovi jedu mrkve, ispravno je zakljuiti i nuno slijedi da, prema
tome to smo pretpostavili, sve knjige jedu mrkve. Odnosno, ne postoji mogua situacija u kojoj bi
sve knjige bile flmovi, svi flmovi jeli mrkve, a da pritom sve knjige ne jedu mrkve. U odreivanju
valjanosti argumenata treba se distancirati od onoga to odgovara naem realnom svijetu, a foku-
sirati se na zamiljanje moguih, ponekad i apsurdnih, situacija. Iako je navedeni argument valjan,
budui da sadri neistinite tvrdnje, on nije pouzdan.
53 Savjetujemo vam da pri grafkom prikazivanju premisa krenete s opim kategorikim propozicijama.
54 U flozofji postoji nekoliko teorija istine (i) korespondencijska teorija istine; (ii) koherencijska teorija istine; (iii) pra-
gmatina teorija istine. Te teorije istinu shvaaju na razliite naine. Mi emo u priruniku, svjesni konceptualne rasprave o
istini i ne ulazei u istu, prihvatiti korespondencijsku teoriju istine prema kojoj je istina ono to odgovara zbilji. Razlog je taj
to je takvo shvaanje blisko zdravorazumskom shvaanju istine. Filozof koji ne prihvaaju tu koncepciju istine istiu kako
je temeljni nedostatak te koncepcije taj to se korespondencijom podrazumijeva postojanje vanjskog svijeta i mogunosti
nae spoznaje istog.
U flozofji, preciznije u epistemologiji, postoji nekoliko teorija istine (i) korespondencijska te-
orija istine, prema kojoj je istina ono to odgovara stvarnom stanju stvari; (ii) koherencijska te-
orija istine, prema kojoj je istina ono to nije proturjeno i to je poduprto sveukupnim skupom
vjerovanja; (iii) pragmatina teorija istine, prema kojoj je istina ono u to je korisno vjerovati.
U priruniku e se, uzimajui u obzir konceptualnu raspravu o istini i ne ulazei u nju, prihvatiti
korespondencijsku teoriju istine, prema kojoj je istina ono to odgovara zbilji. Razlog je taj to
je takvo shvaanje blisko zdravorazumskom shvaanju istine. Filozof koji ne prihvaaju tu kon-
cepciju istine istiu kako je temeljni nedostatak te koncepcije taj to se korespondencijom podra-
zumijeva postojanje vanjskog svijeta i mogunosti nae spoznaje istog, a to je pitanje rasprave.
Analizirajmo sljedee primjere:
Primjer 6. Sve pjesme PJ Harvey su lijepe. Sve pjesme Toma Waitsa su lijepe. Dakle, sve pjesme PJ
Harvey su pjesme Toma Waitsa.
Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lana. U primjeru 2 mogua je situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana iz
istih razloga kao kod primjera 1 moemo zamisliti situaciju u kojoj i pjesme PJ Harvey i pjesme
Toma Waitsa pripadaju skupu lijepih pjesama, no niti jedna pjesma PJ Harvey nije pjesma Toma
Waitsa. Grafki to moemo prikazati na sljedei nain:
Moda vam je u ovom sluaju bilo lake zamisliti situaciju jer ponueni protuprimjer odgova-
ra zbilji, dok u primjeru 1 ne odgovara. No, ponavljamo, valja razlikovati pojmove valjanosti i
istinitosti.
Primjer 7. Svi ljudi imaju krila. Svi koji imaju krila su ptice. Dakle, svi ljudi su ptice.
Je li navedeni argument valjan? Ako jest, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lana. Navedeni argument je valjan jer nije mogua situacija u kojoj svi ljudi imaju krila
i svi koji imaju krila su ptice, a da pritom nisu svi ljudi ptice.
Legenda:
L- skup lijepih predmeta
H - skup pjesama PJ Harvey
T - skup pjesama Toma Waitsa
Primjer 8. Ako sluam Chopina, lake podnosim svijet. Lake podnosim svijet. Dakle, sluam Chopina.
konkluzija lana. Navedeni argument nije valjan jer je mogua situacija u kojoj je istina da lake
podnosim svijet ako sluam Chopina i u kojoj je istina da lake podnosim svijet, ali da ne sluam
Chopina, jer je razlog mog lakeg podnoenja svijeta neto sasvim drugo primjerice planinare-
nje. Dakle, uspjeno generiranje protuprimjera argumentu navoenje mogue situacije u kojoj
su premise istinite, a konkluzija lana: Istina je da ako sluam Chopina, lake podnosim svijet. Istina je
da lake podnosim svijet. No, nije istina da sluam Chopina i zato lake podnosim svijet, ve je istina da
planinarim pa zato lake podnosim svijet vodi k tome da za argument kojeg razmatramo moemo
rei da nije valjan.
Primjer 9. Ako sluam Chopina, lake podnosim svijet. Sluam Chopina. Dakle, lake podnosim svijet.
konkluzija lana. Navedeni argument je valjan jer nije mogua situacija u kojoj je istina da ako
sluam Chopina, lake podnosim svijet i pritom je istina da sluam Chopina, a nije istina da lake
podnosim svijet. U ovom sluaju ne vrijedi protuprimjer nekog drugog razloga za lake podnoenje
svijeta jer u ovom sluaju neki drugi razlog lakeg podnoenja svijeta nije potreban budui da je
istinit razlog za lake podnoenje svijeta - sluanje Chopina. Dakle, iz navedenih premisa nuno
slijedi konkluzija da lake podnosim svijet.
Primjer 10. Oblano je ili ne pijemo aj. Pijemo aj. Ako nije oblano, onda nije jesen. Dakle, jesen je.
Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a kon-
kluzija lana. Navedeni argument nije valjan jer je mogua situacija u kojoj su sve premise istinite, a
konkluzija je lana. Kako to u ovom sloenijem primjeru provjeriti? Prvo kreemo od jednostavnog
suda Pijemo aj. Ako pretpostavimo da je taj sud istinit, onda je istina da je oblano. Preciznije,
istina je da je oblano jer je istina da je oblano ili ne pijemo aj, a budui da mi pijemo aj, vrijedi
da je oblano. Konano, iz suda Ako nije oblano, onda nije jesen i iz izvedenog suda Oblano je nuno
ne slijedi da je jesen. Prema tome, moe vrijediti i da nije jesen. Dakle, mogua je situacija da su sve
premise istinite: Ako nije oblano, onda nije jesen. Oblano je ili ne pijemo aj. Pijemo aj., a da konklu-
zija nije istinita Nije jesen.
Pijemo aj istina.
Oblano je ili ne pijemo aj istina. (Ako je istina da pijemo aj prethodna
premisa, onda je istina da je oblano jer vrijedi da je oblano ili ne pijemo aj)
Ako nije oblano, onda nije jesen. istina
Ako je sve navedeno istina, nije nuno istina da je jesen. Dakle, konkluzija
moe biti lana.
Uvjet valjanosti u ovome sluaju nije zadovoljen pa moemo zakljuiti da argument nije valjan.
Za one koji ele znati vie: Deskriptivne i normativne tvrdnje
Deskriptivne tvrdnje koje ine odreenu poziciju, budui da se njima nastoji opisati injenino
stanje stvari, mogu zadovoljiti relaciju istinitosti, odnosno mogu odgovarati ili ne odgovarati
zbilji. Primjerice, tvrdnja Pauci imaju etiri para nogu je deskriptivna tvrdnja i njome se opisuje
injenino stanje stvari u ovom konkretnom sluaju, ono to se tvrdi odgovara zbilji pa je
tvrdnja istinita. S druge strane postoje tzv. normativne tvrdnje, kojima se tvrdi ili porie kakvo
bi neto trebalo biti, to bi se trebalo initi, itd. Njima se ne nastoji opisati injenino stanje
stvari pa one ne zadovoljavaju relaciju istinitosti, odnosno ne odgovaraju ili ne odgovaraju
zbilji. Primjerice, tvrdnja ovjek treba biti tjelesno aktivan je normativna tvrdnja i njome se tvrdi
kakvo bi neto trebalo biti u ovom konkretnom sluaju odgovaranje ili neodgovaranje zbilji
se ne dovodi u pitanje, pa ova tvrdnja nije ni istinita ni neistinita. Nadalje, etika, estetika,
ekologija itd., koje u veini sadre normativne tvrdnje, ne mogu biti istinite ili neistinite. U
tom kontekstu, ukoliko vaa pozicija sadri normativne tvrdnje, ne zahtijeva se da one za-
dovolje uvjet istinitosti budui da normativne tvrdnje ne odgovaraju ili ne odgovaraju zbilji.
Ipak, postoje autori koji e se protiviti tome odreenju normativnosti pa e primjerice tvrditi
da postoje moralne injenice (primjerice da je odreeno djelovanje moralno dobro ili loe pa u
tom smislu Ubojstvo je moralno loe moe biti moralna injenica) koje, dakle, omoguuju da se
etikim tvrdnjama odredi istinitost. Navedeno moe vrijediti i za primjerice, estetske tvrdnje.
O moralnim injenicama vidi vie u:
Campbell, R. (2008). Moral Epistemology. Preuzeto 24. srpnja 2011. s http://plato.stanford.
edu/archives/fall2008/entries/moral-epistemology/
Sayre-McCord, G. (2009). Moral Realism. Preuzeto 24. srpnja 2011. s http://plato.stanford.
edu/archives/sum2011/entries/moral-realism/
Sinnott-Armstrong, W. (2009). Moral Skepticism. Preuzeto 24. srpnja 2011. s http://plato.
stanford.edu/archives/sum2009/entries/skepticism-moral/
Zadatak 9. Odredite jesu li navedeni argumenti valjani. Objasnite zato je odreeni argument va-
ljan ili nije.
1. Sve trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia.
2. Juraj nema ker. Dakle, Juraj ima sina.
3. Neke trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia.
4. Ako jedem raznoliko, zdrava sam. Jedem raznoliko. Dakle, zdrava sam.
5. Nijedna ptica nije sisavac. Neke ivotinje su ptice. Dakle, neke ivotinje su
sisavci.
6. Ii u u panjolsku ili u ostati kui. Neu ostati kui. Dakle, ii u u
panjolsku.
7. Ako ivim u umi, sretna sam. Ne ivim u umi. Dakle, nisam sretna.
8. Neki ljudi imaju smisla za humor. Svi ljudi su iva bia. Dakle, neka iva bia
imaju smisla za humor.
9. Ili je tako da nije dobro gledati televiziju ili nije istina da je dobro sluati
muziku. Nije dobro gledati televiziju. Dakle, dobro je sluati muziku.
10. Ako nije oblano, onda nije jesen. Nije oblano ili ne pijemo aj. Pijemo aj.
Dakle, nije jesen.
Zadatak 10. Odredite jesu li navedeni argumenti samo valjani ili su ujedno i pouzdani
55
.
1. Sve make su sisavci. Neke make imaju crnu dlaku. Dakle, neki sisavci ima-
ju crnu dlaku.
2. Sva svemirska tijela su jestiva. Neke gljive nisu jestive. Dakle, neke gljive
nisu svemirska tijela.
3. Sve faute su instrumenti. Svi instrumenti su predmeti. Sve faute su
predmeti.
4. Nijedan pas nije riba. Svi kantari su ribe. Dakle, kantar nije pas.
5. Svi gradovi su prenapueni. Sva sela su gradovi. Dakle, sva sela su
prenapuena.
2.5. Pravila prirodne dedukcije
Ispravno rasuivanje temelj je kvalitetnog kritikog miljenja. Logika, kao flozofska disciplina koja
ui metodama ispravnog zakljuivanja, moe u mnogoemu pomoi u podruju kritikog miljenja
budui da sistematizira i formalizira pravila zakljuivanja koja se mogu slijediti te detektira pogre-
ke u zakljuivanju koje se pritom mogu ispravljati.
Prirodna dedukcija je dio logike u kojem su odreeni ispravni naini zakljuivanja sistematizirani
i formalizirani u skup pravila. Ona predstavlja vrstu deduktivnog dokazivanja u kojemu je logiko
zakljuivanje izraeno pomou pravila bliskim prirodnom zakljuivanju pa otuda naziv prirodna
dedukcija. Prirodna dedukcija, dakle, predstavlja formalizaciju prirodnog zakljuivanja kojemu je
cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa.
Slijede neka pravila prirodne dedukcije s ciljem usmjeravanja vaeg prirodnog zakljuivanja k
ispravnosti. Navedena pravila moete koristiti u konstruiranju argumenata i protuargumenata.
Modus ponendo ponens (MPP)
Ako p
56
, onda q.
P.
Dakle, q.
55 Svaki je pouzdani argument ujedno i valjan, no nije svaki valjan argument ujedno i pouzdan.
56 Umjesto p (ili q) moe stajati bilo koja propozicija jednostavna (primjerice, Sva stabla posjeduju iznimnu energiju) ili sloena
(primjerice, Ako se penjem na Uku, onda je nedjelja). Svjesno smo reducirali koritenje simbolikog jezika logike na njegovo
uvodno koritenje (primjerice, uvoenje simbola p za bilo koju propoziciju) kako bismo sadraj prirunika pribliili onima koji
se ne bave flozofjom, odnosno logikom.
Primjer 1. Ako sam na koncertu, sluam muziku. Na koncertu sam. Dakle, sluam muziku.
57
Primjer 2. Ako pije vodu, onda si edan. Pije vodu. Dakle, edan si.
Modus tollendo tollens (MTT)
Ako p, onda q.
Ne-q.
Dakle, ne-p.
Primjer 3. Ako sam na koncertu, sluam muziku. Ne sluam muziku. Dakle, nisam na koncertu.
Primjer 4. Ako je jeam ukusan, jest u ga danas za ruak. Neu danas jesti jeam za ruak. Dakle,
jeam nije ukusan.
Uvoenje konjunkcije
P.
Q.
Dakle, p i q.
Primjer 5. Matej je sretan. Matej je zdrav. Dakle, Matej je sretan i zdrav.
Primjer 6. Konj je ivotinja. Lipa je ivotinja ili biljka. Dakle, konj je ivotinja i lipa je ivotinja ili biljka
58
.
Eliminacija konjunkcije
P i q.
Dakle, p.
Ili
P i q.
Dakle, q.
Primjer 7. Akira svira violinu i gitaru. Dakle, Akira svira violinu.
Primjer 8. Med je zdrav i ukusan. Dakle, med je ukusan.
Dvostruka negacija
Ne ne-q.
Dakle, q.
ili
57 U ovom primjeru za p stoji propozicija Idem na koncert, a za q Sluam muziku.
58 Konjunkt moe biti i sloeni sud, kao to je sluaj u ovome primjeru.
Q.
Dakle, ne ne-q.
Primjer 9. Nije da Ferhad nije u koli. Dakle, Ferhad je u koli.
Primjer 10. Cikla je crvena. Dakle, nije da cikla nije crvena.
Uvoenje disjunkcije
P.
Dakle, p ili q.
Primjer 11. Chinawoman je 2011. godine odrala koncert u Zagrebu. Dakle, Chinawoman je 2011.
godine odrala koncert u Zagrebu ili je Indija prenapuena.
Primjer 12. Redatelj flma Annie Hall je Woody Allen. Dakle, redatelj flma Annie Hall je Woody
Allen ili je redatelj flma udnije od raja Jim Jarmusch.
Disjunktivni silogizam
P ili q.
Ne-p.
Dakle, q.
Primjer 13. Volim sluati Chopina ili letim svaki dan. Ne letim svaki dan. Dakle, volim sluati Chopina.
Primjer 14. Gdje ti je kua, prijatelju? je iranski flm ili kokoi nesu jaja. Kokoi ne nesu jaja. Da-
kle, Gdje ti je kua, prijatelju? je iranski flm.
Reductio ad absurdum
Ako pretpostavivi neku premisu p, doemo do kontradikcije
59
, moemo pretpostaviti suprot-
no dakle, ne-p.
Primjer 15. Pretpostavimo da kranski Bog postoji. Dakle, naa je poetna premisa (P1): Kran-
ski Bog postoji. Dalje, zakljuujemo da, ako kranski Bog postoji, onda je Bog, prema odreenju
kranskoga Boga - svemogu, sveznajui i savreno dobar. Isto tako vrijedi da zlo postoji u svijetu.
Dakle, Zlo postoji u svijetu je jo jedna pretpostavka, odnosno premisa naeg argumenta. Nadalje,
isto tako vrijedi da je, prema kranskom odreenju Boga, Bog stvorio sve pa dalje zakljuujemo da
Ako je Bog stvorio sve, onda je Bog stvorio i zlo. Nadalje slijedi da Ako je Bog stvorio zlo, onda Bog nije
savreno dobar. Primijetite da na skup tvrdnji sadri dvije tvrdnje koje su kontradiktorne - Bog je
59 Kontradikcija je vrsta propozicije koja je logiki nemogua. Navodimo primjere kontradikcije: (i) Oleg voli itati i ne voli
itati; (ii) Ako Bonnie Prince Billy ide u kino, onda Bonnie Prince Billy ne ide u kino; itd.
savreno dobar i Bog nije savreno dobar. Prema pravilu reductio ad absurdum, ako pretpostavivi neku
premisu doemo do kontradikcije, moemo pretpostaviti suprotno. Dakle, poetnu premisu (P1)
Kranski Bog postoji moemo odbaciti i u skladu sa svim navedenim moemo zakljuiti, suprotno
poetnoj premisi, da kranski Bog ne postoji.
Zadatak 11. Odredite koje se pravilo prirodne dedukcije moe iitati iz ponuenih argumenata.
1. Pas laje. Pas rei. Dakle, pas laje i rei. iz ponuenog argumenta moemo
iitati pravilo uvoenje konjunkcije
2. Kia pada ili sja sunce. Kia ne pada. Dakle, sja sunce.
3. Ako Antun spava, idemo u kino. Antun spava. Dakle, idemo u kino.
4. Ako Antun spava, idemo u kino. Ne idemo u kino. Dakle, Antun ne spava.
5. Skuhao sam izvrstan ruak. Prema tome, skuhao sam izvrstan ruak ili sam
porezao prst na no.
Zadatak 12. Odredite pravilo prirodne dedukcije koje moete primijeniti na ponuenim premisa-
ma, uzimajui sve premise u obzir, da biste doli do konkluzije koju pritom i navedite. Ne postoji
jedno ispravno rjeenje, a isto tako u nekim primjerima niti jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih
premisa. Prema tome, niti jedno pravilo prirodne dedukcije ne moemo primijeniti na nekim pri-
mjerima, ako sve premise uzmemo u obzir.
1. Otto voli logiku. Otto voli matematiku. Rjeenje: koristei pravilo uvoe-
nje konjunkcije moemo doi do konkluzije Otto voli logiku i matematiku.
2. Srce je ljudski organ koji pumpa krv.
3. Martin Heidegger napisao je knjigu Bitak i vrijeme ili knjigu Bitak i nita.
Martin Heidegger nije napisao knjigu Bitak i nita.
4. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Mozak ti bolje radi.
5. Nije da se ljudi ne smiju.
6. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Slua klasinu muziku.
7. Mare je uiteljica i doktorica.
8. Halber Mensch je trei studijski album benda Einstrzende Neubauten.
9. Ako brie prainu, soba ti je ista. Soba ti nije ista.
10. Friedrich Chopin, poljski skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu
ili Robert Schumann nije predstavnik njemakog romantizma. Robert Schu-
mann je predstavnik njemakog romantizma.
Logika se ne odnosi samo na teorijsko razmatranje i formalno zakljuivanje koje povezujemo sa
znanou i sl. Logika je usko povezana s naim svakodnevnim ivotima. Na koji nain pravila pri-
rodne dedukcije, i openito pravila koja nam nudi logika, moemo primjenjivati u svakodnevnom
ivotu? Na koji nam nain pravila prirodne dedukcije, ali i openito logika, mogu pomoi u kriti-
kom miljenju? Razmotrimo sljedei primjer.
Primjer 16. Netko je uzeo knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu. Knjiniarka razmilja:
Knjigu je uzela studentica Leda, koja je bila u knjinici, ako je taj dan imala ispit. Ako knjigu nije
uzela studentica Leda, onda ju je uzela druga knjiniarka i sakrila, ne bi li napravila zbrku u knji-
nici. Druga knjiniarka je knjigu uzela i sakrila ako i samo ako je studentica Leda nije primijetila.
Studentica Leda ju je primijetila ako nije imala ispit. Pitanje glasi: Tko je uzeo knjigu iz knjinice
fakulteta ostavljenu na stolu?
60
Navedena situacija je ivotna. U slinim se situacijama, koje zahtijevaju zakljuivanje, svakodnevno
susreemo u ivotu. Oito je da elimo ispravno zakljuivati. Logika nam pomae u tome. U ovom
konkretnom sluaju moemo doi do traenog zakljuka koristei pravilo prirodne dedukcije re-
ductio ad absurdum:
Pretpostavimo da je primjerice studentica Leda uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na
stolu. Prema pravilu reductio ad absurdum, ukoliko doemo do kontradikcije, moemo odbaciti po-
etnu pretpostavku (Studentica Leda je uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu) i
zakljuiti suprotno. Ako vrijedi da je knjigu uzela Leda, onda vrijedi da je ona imala ispit jer se
navodi kako je knjigu uzela Leda, ali samo ako je taj dan imala ispit. Isto tako ako je knjigu uzela
Leda, onda je nije uzela druga knjiniarka. Nadalje, moemo zakljuiti da studentica Leda nije pri-
mijetila drugu knjiniarku jer je imala ispit. Ali iz toga slijedi da je onda druga knjiniarka uzela
knjigu jer vrijedi da ju je uzela druga knjiniarka ako i samo ako je Leda nije primijetila. Primijetite,
doli smo do kontradikcije:
(a) Druga knjiniarka je uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu.
(b) Druga knjiniarka nije uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu.
Dakle, prema pravilu reductio ad absurdum, moemo negirati poetnu pretpostavku Studentica Leda
uzela je knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu pa iz toga slijedi tvrdnja Studentica Leda nije
uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu. Sukladno tome, iz potonje tvrdnje i tvrdnje Ako
knjigu nije uzela studentica Leda, onda ju je uzela druga knjiniarka i sakrila, ne bi li napravila zbrku u
knjinici moemo zakljuiti da je knjigu uzela druga knjiniarka ne bi li napravila zbrku u knjinici.
Moda ete rei da vi ovako ne zakljuujete, da je ovakvo zakljuivanje preformalno i kruto (navede-
ni primjer i jest svojevrsna formalizacija naeg prirodnog zakljuivanja), no ovakvu ili slinu vrstu
zakljuivanja koristimo svakodnevno i to na nesvjesnoj razini neki vie, neki manje uspjeno.
Budui da nam je cilj biti to uspjeniji u tom za ljude neminovnom procesu, a logika nam pomae
stei veu uspjenost u zakljuivanju, jasno je zato je logika vana i zato bismo je trebali uiti.
Svakodnevno, prilikom donoenja razliitih odluka u ivotu, zakljuujemo. Uspjeno donoenje od-
luka u pravilu ovisi o naoj sposobnosti ispravnog zakljuivanja. Karakteristike poput postupnosti,
60 Zadatak je postavljen po uzoru na zadatke postavljene u knjizi Kova, S., arni, B. (2008). Logika pitanja i postupci: problem-
ski uvod u elementarnu logiku. Zagreb: KruZak.
promiljenosti i razlonosti uvelike koriste u traenju rjeenja za svakodnevne probleme s kojima
se suoavamo. Razmotrimo sada sljedea dva primjera koji se dotiu problema racionalnog djelova-
nja, odnosno stvaranja namjere za racionalno djelovanje
61
:
Primjer 17. Ivan eli proi ispit iz logike. Ivan vjeruje da je najbolji nain (najmoralniji, najjedno-
stavniji, najbezbolniji, najefkasniji ...) da proe ispit iz logike da ide redovito na predavanja, da ak-
tivno sudjeluje na predavanjima, da redovito vjeba kod kue ono to su radili na predavanjima, da
ode na konzultacije ukoliko je to potrebno, da ponovi prije ispita to je redovito uio cijelo vrijeme
i potom izae na ispit. to bi Ivan trebao uiniti?
Pretpostavka je da Ivan eli proi ispit iz logike na najbolji nain.
P1: Ako budem iao redovito na predavanja, aktivno sudjelovao na predavanjima, redo-
vito vjebao kod kue ono to smo radili na predavanjima, iao na konzultacije ukoliko
to bude potrebno, ponovio prije ispita to sam redovito uio cijelo vrijeme i potom iza-
ao na ispit, proi u ispit iz logike na najbolji mogui nain.
P2: ?
K: Proi u ispit iz logike.
to Ivan mora uiniti da bi proao ispit iz logike? Ivan e, ako je racionalan, ispravno zakljuiti
(prema modus ponedo ponensu) da e redovito ii na predavanja, aktivno sudjelovati na predavanji-
ma, redovito vjebati kod kue ono to su radili na predavanjima, ii na konzultacije ukoliko je to
potrebno, ponoviti prije ispita to je redovito uio cijelo vrijeme, izai na ispit i pritom ostvariti
svoju elju proi ispit iz logike.
Cjeloviti Ivanov argument izgleda ovako:
P1: Ako budem iao redovito na predavanja, aktivno sudjelovao na predavanjima, redovito vje-
bao kod kue ono to smo radili na predavanjima, iao na konzultacije ukoliko to bude potreb-
no, ponovio prije ispita to sam redovito uio cijelo vrijeme i potom izaao na ispit, proi u
ispit iz logike na najbolji mogui nain.
P2: Redovito u ii na predavanja, aktivno sudjelovati na predavanjima, redovito vjebati kod
kue ono to su radili na predavanjima, ii na konzultacije ukoliko je to potrebno, ponoviti prije
ispita to je redovito uio cijelo vrijeme i izai na ispit.
K: Dakle, proi u ispit iz logike.
61 Problem racionalnog djelovanja, odnosno stvaranja namjere za racionalno djelovanje koji se jo naziva i praktina racional-
nost, puno je sloeniji od naina na koji je prikazan i razmatran u ovome priruniku. U priruniku se uvodno dotie navedeni
problem bez njegovog detaljnijeg i dubljeg razmatranja jer bi se u protivnom prevazila namjera ovoga prirunika i prilino bi
se zakorailo u podruje flozofje uma.
Primjer 18. Alvy razmilja:
Ako redovito idem na jutarnje tranje, onda bolje spavam, zdraviji sam, zadovoljniji sam, imam
vie samopouzdanja, manje sam depresivan i manje pod stresom. elim bolje spavati, biti zdraviji,
zadovoljniji, imati vie samopouzdanja, biti manje depresivan i manje pod stresom i to je moja
dugorona elja. Ako idem na jutarnje tranje, onda se ustajem rano ujutro. Ne elim se ustajati
rano ujutro, ali ta elja je trenutna i deset minuta nakon ustajanja mislim da je dobro dizati se
rano ujutro. Mogao bih ii na veernje ili popodnevno tranje i tako bih izbjegao rano ustajanje, ali
elim ii na jutarnje tranje jer je jutro posebno lijepo i intenzivno, nije guva, moe se meditirati
i teta je propustiti taj dio dana. Vjerujem da prvenstvo nad trenutnim eljama imaju dugorone
elje. Ako prvenstvo imaju dugorone elje, trebam ostvariti elju da bolje spavam, budem zdraviji,
zadovoljniji, imam vie samopouzdanja, budem manje depresivan i manje pod stresom, a ne elju
da ne ustajem rano ujutro.
Navodimo tri mogua ishoda situacije:
(1) Alvy zakljuuje da bi redovito trebao ii na jutarnje tranje i odluuje da e to i initi. Jutro
poslije Alvy ustaje, odlazi na jutarnje tranje i tako ini i naredne dane.
(2) Alvy zakljuuje da ne bi trebao ii na jutarnje tranje i odluuje da to nee initi jer ne eli
rano ustajati.
(3) Alvy zakljuuje da bi redovito trebao ii na jutarnje tranje i odluuje da e to i initi. Jutro
poslije Alvy ne ustaje, ne odlazi na jutarnje tranje i tako ini i naredne dane.
U kojoj je situaciji Alvy ispravno zakljuio? Alvy je ispravno zakljuio u situaciji (1) i (3), zaklju-
ivi kako bi trebao ii na jutarnje tranje. No, usprkos ispravnom
62
, racionalnom zakljuivanju, u
situaciji (3) Alvy nije racionalno postupio. to bi bilo racionalno da Alvy ini pod pretpostavkom da
Alvy vjeruje da je poeljno ostvarivati elje i initi ono to dovodi do ostvarivanja elja? Iz navede-
nih postavki bilo bi racionalno da Alvy redovito ide na jutarnje tranje. Dakle, usprkos Alvyevom
ispravom zakljuivanju u situaciji (1) i (3), Alvy je u situaciji (1) racionalniji budui da je i teorijski
i praktino racionalan.
Jasno artikulirana elja i formirano vjerovanje o tome koji je najbolji nain ostvarivanja elje do-
vodi do toga da stvorimo namjeru za djelovanje i time uinimo ono to je u naoj moi da elju i
ostvarimo.
63
Kako je i prije navedeno, znanjem iz logike razvijamo karakteristike postupnosti,
62 U ovom razmatranju zanemaruje se pitanje moralne ispravnosti (dakako da ona ne smije biti zanemarena u ivotu!), budui
da je predmet zanimanja iskljuivo logika ispravnost zakljuivanja i postupanje u skladu s njom. Primjerice, ubojica moe biti
racionalan pa je u tom sluaju ispravan u pogledu zakljuivanja i postupanja u skladu s njim, no dakako nije moralno ispravan.
U raspravu moralne ispravnosti nee se ulaziti. Meutim, valja istaknuti njenu vanost u smislu njenog utjecaja na formiranje
vjerovanja, izvoenje zakljuaka i postupanje u skladu s njima.
63 Jasno je da su ljudi i ivotne situacije puno kompleksnije, zahtjevnije i bogatije (i) postoji situacija sukoba elja u kojoj jed-
na od elja uvijek ostaje neostvarena (istovremeno istim intenzitetom elimo dvije stvari koje se meusobno iskljuuju, primje-
rice: elim volontirati u Tanzaniji godinu dana; elim zadrati posao u Rijeci); (ii) postoje drugi faktori koji utjeu na ostvarivanje
naih elja, a koji ne ovise o nama (poput primjerice bolesti, nedostatka fnancijskih sredstava, itd.); (iii) ovjek nije samo racio-
nalno, ve i emocionalno bie, itd. No, mnoge bi se ivotne situacije, sukobi i problemi rijeili ukoliko bismo ispravno zakljuivali
i bili racionalni jer mnoge ivotne situacije, sukobi i problemi mogu ovisiti samo o naem ispravnom zakljuivanju i djelovanju
kada su svi drugi uvjeti za rjeenje ispunjeni (poput primjerice zdravlja, fnancijskih sredstava, vremena itd., ovisno o situaciji).
promiljenosti i razlonosti i time stvaramo preduvjete za moebitno bolje donoenje odluka u
ivotu. Vjerojatno neemo ispisivati nae elje i vjerovanja na papir, konstruirati argumente, razmi-
ljati o tome koje pravilo prirodne dedukcije primijeniti ne bismo li doli do konkluzije koja nuno
slijedi iz napisanih postavki.
64
No, vjebanjem logike i kritikim promiljanjem naprosto uimo
ispravno misliti i zakljuivati pa tu nauenu vjetinu spontano koristimo u svim situacijama milje-
nja i zakljuivanja pa i u podruju svakodnevnog ivota. Iz svega navedenog proizlazi vanost logike
i nain na koji ona proima na svakodnevni ivot to vas moe motivirati na stjecanje znanja iz
logike i razvoj kritikoga miljenja.
64 Iako bi moda to u nekim ivotnim situacijama bilo i korisno.
3.
Pogreke u zakljuivanju
Zakljuivanje kao proces donoenja zakljuaka na temelju odreenih postavki moe biti ispravno i
neispravno, odnosno dobro i loe. Kod neispravnog (ili loeg) zakljuivanja javljaju se odreene po-
greke. Logika se, izmeu ostalog, bavi i pogrekama u zakljuivanju odreujui te pogreke kao lo-
gike. Osnovno je nastojanje identifciranja, odreivanja i razmatranja logikih pogreaka, njihovo
krajnje izbjegavanje u procesu zakljuivanja. Drugim rijeima, postizanje ispravnog zakljuivanja.
Jasno je da valja teiti kritikom miljenju iji e temelj biti ispravno zakljuivanje.
Ponekad se logike pogreke ne nastoje izbjei. Naprotiv, one slue kao orue za dolaenje do cilja.
Primjerice, u kaznenom pravu, dok se optueni ne dokae krivim, smatra se nevinim (argument
iz neznanja
65
); u marketingu umjesto racionalnih argumenata koriste se sredstva za buenje en-
tuzijazma (argument iz naroda
66
). Nadalje, valja razlikovati paralogizme i sofzme. Paralogizmi su
nenamjerne i nesvjesne logike pogreke koje se ine u procesu zakljuivanja unato nastojanju da
se zakljuuje ispravno i ne obmanjuje sugovornika. Sofzmi su, s druge strane, namjerne i svjesne lo-
gike pogreke koje se ine u procesu zakljuivanja s ciljem obmanjivanja i zbunjivanja sugovornika.
Sofzme su u povijesti flozofje koristili sofsti (Protagora, Gorgija, Trasimah, Hipija, Kalikle) do-
vodei ih ak do krajnjih granica ispraznih nadmudrivanja (eristike). Neki od primjera sofzama su:
1. Sofzam Rogati: - to nisi izgubio ima?; - Da!; - Rogove nisi izgubio?; - Ne!;
- Dakle, ima rogove.
2. Sofzam Gomila: - ini li jedno zrno gomilu?; - Ne.; - A dva zrna?; - Ne.; - A
tri zrna?; - Ne. (Nastavljamo s pitanjima dok sugovornik u jednom trenutku
odgovori da primjerice deset zrna ini gomilu); - Devet zrna ne ini gomilu,
a deset da. Dakle, gomila nastaje dodavanjem jednog zrna.
3. Sofzam Krokodil: Krokodil koji je uhvatio dijete obea majci koja stoji na
obali da e joj ga vratiti ako pogodi to on namjerava uiniti s njim. Majka
promilja: Ti namjerava ili pojesti dijete ili mi ga vratiti. Ako ga namjerava
vratiti, vratit e mi ga zato to mi ga namjerava vratiti. Ako ga namjerava
pojesti, a ja to pogodim, vratit e mi ga zato to sam pogodila. Prema tome, vra-
tit e ga u svakom sluaju. Krokodil na to odgovara: Ako namjeravam pojesti
dijete, a ti to pogodi, neu ti ga vratiti zato to ga namjeravam pojesti. Ako ne
namjeravam pojesti dijete, a ti to ne pogodi, neu ti ga vratiti zato to nisi pogo-
dila. Dakle, neu ti ga vratiti ni u kojem sluaju.
ee se, naravno, logike pogreke u zakljuivanju nastoje izbjei. U svrhu izbjegavanja pogreaka
u zakljuivanju i usmjeravanja naega kritikog miljenja k ispravnosti, slijede neke od najeih
logikih pogreaka.
65 Razmatra se u daljnjem tekstu.
66 Isto
Argument iz neznanja (Ad Ignoratium)
Smatra se istinitom ona propozicija za koju se nije ustvrdilo da je lana. Drugim rijeima, ako
ne znamo da neto nije, onda zakljuujemo da to jest, a vrijedi i obrnuto ako ne znamo da
neto jest, onda zakljuujemo da to nije.
Primjer 1. Ne znamo da ne postoji ivot poslije smrti. Dakle, postoji ivot poslije smrti.
Primjer 2. Nema dokaza da vanzemaljci postoje. Dakle, vanzemaljci ne postoje.
Argument iz apeliranja na neprimjereni autoritet:
Apeliramo na autoritet iz jednog podruja, dok govorimo o nekom drugom podruju. esto se
argument iz apeliranja na neprimjereni argument koristi u reklamama.
Primjer 3. Petar Metlii, profesionalni rukometa, reklamira odreeni madrac tvrdei kako je taj
madrac vrhunski. Reklama zapoinje prikazivanjem rukometne utakmice i najavom Petra Metliia
kao vrhunskog rukometaa. Primijetite da se u spomenutoj reklami apelira na autoritet iz jednog
podruja (profesionalni rukometa), dok se govori o nekom drugom podruju (anatomskim i orto-
pedskim madracima).
Argument protiv ovjeka (Ad Hominem)
Ne napada se istinitost neke tvrdnje, ve ovjek koji te tvrdnje govori.
Primjer 4. Toma tvrdi da u odgoju djece treba biti dosljedan i strpljiv, ali to on zna o odgoju djece
kada nema vlastitu djecu.
Argument iz cirkularnosti (Petitio Principi; Begging the question)
Pretpostavlja se istinitost onoga to se tek mora dokazati.
Primjer 5. Tvrdim da je duh besmrtan budui da smatram da duh ne moe umrijeti.
Argument iz naroda
(a) umjesto racionalnih argumenata koriste se sredstva za buenje entuzijazma, mrnje...; (b)
tvrdimo istinitost suda zato to veina ljudi smatra taj sud istinitim.
Primjer 6. Svaki Hrvat, ako je pravi Hrvat i ako mu je stalo do nae lijepe i jedine Hrvatske, nee
nikada prodati svoju djedovinu. Prema tome, vi ne biste trebali prodati svoju djedovinu. (a)
Primjer 7. Svi koji su gledali flm Graanin Kane rekli su da je taj flm dobar. Dakle, Graanin Kane
je dobar flm. (b)
Ekvivokacija
Pogreka koja se javlja kada zamijenimo nekoliko znaenja rijei u jednom argumentu. Drugim
rijeima, kada u argumentu koristimo homonime u jednom dijelu argumenta jedno znaenje
odreene rijei, u drugom dijelu drugo.
Primjer 8. Kosa je opasno orue. eljala sam kosu. Dakle, eljala sam opasno orue.
Primjer 9. Pas laje. Pas je dio mojeg tijela. Dio mojeg tijela laje.
Kompozicija
Pogreka koja se javlja kada cjelini pripisujemo svojstva koju imaju dijelovi.
Primjer 10. Svaki dio ovog ormara je lagan. Dakle, ormar je lagan.
Primjer 11. Niti jedna stanica moga tijela ne vidi se prostim okom. Dakle, moje tijelo se ne vidi
prostim okom.
Pogreka opozicije
Pogreka koja se javlja kada nai protivnici tvrde x, a mi tvrdimo, samo zbog toga to su oni nai
protivnici, da je ono to tvrde pogreno.
Primjer 12. Ja sam liberal, a konzervativci tvrde da su obiaji vaan dio ovjekova ivota, to je
naravno pogreno.
Non sequitur
Pogreka koja se javlja kada se navodi konkluzija koja ne slijedi iz premisa. Drugim rijeima, pre-
mise nisu opravdanje za konkluziju. Sve se navedene logike pogreke mogu svrstati pod pogreku
non sequitur jer u svim primjerima logikih pogreaka je sluaj da konkluzija ne slijedi iz premisa.
Primjer 13. Uta je dobila posao. Dakle, Uta je zasluila posao.
Afrmacija konsekvensa
67
Logika pogreka koja se vezuje uz formulaciju Ako p, onda q i potvrivanje q-a, iz ega se onda
zakljuuje da vrijedi i p.
Primjer 14. Ako pada kia, nosim kiobran. Nosim kiobran. Dakle, pada kia.
Afrmacija konsekvensa je vrlo esta pogreka u prirodnom zakljuivanju. Napravite test sa svojim
67 U formulaciji Ako p onda q, p je antecedens, q je konzekvens.
prijateljima i pitajte ih to mogu zakljuiti iz sudova Ako pada kia, nosim kiobran i Nosim kiobran?
Veliki dio njih odgovoriti e upravo: Pa, da pada kia. to je pogreno. Zato? Razmislite, iz injeni-
ce da sam nosim kiobran i iz toga da postoji uvjet da ako pada kia, onda nosim kiobran, ne slijedi
nuno da pada kia jer na taj nain iskljuujemo druge mogunosti, primjerice da pada snijeg, pa
zato nosim kiobran.
Negacija antecedensa
Logika pogreka koja se vezuje uz formulaciju Ako p, onda q i odbacivanje p-a, iz ega se onda za-
kljuuje da ne vrijedi niti q.
Primjer 15. Ako pada kia, nosim kiobran. Ne pada kia. Dakle, ne nosim kiobran.
Negacija antecedensa, kao i afrmacija konsekvensa, je vrlo esta pogreka u prirodnom zakljuiva-
nju. Kao i kod afrmacije konsekvensa, kod ove pogreke dolazi do iskljuivanja ostalih mogunosti.
Iz sudova Ako pada kia, nosim kiobran i Ne pada kia ne mogu zakljuiti da ne nosim kiobran, zato
to na taj nain iskljuujem mogunost da, primjerice, pada snijeg pa zato nosim kiobran.
Zadatak 13. Odredite logike pogreke u tekstovima koji slijede. Mogue je da tekst ne sadri
logiku pogreku.
1. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Raduje se mojem uspjehu. Dakle,
voli me.
2. Svaki sastojak kolaa je ukusan, dakle kola je ukusan.
3. Svi tvrde da je obrazovanje vano, dakle obrazovanje je vano.
4. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Voli me. Dakle, raduje se mojem
uspjehu.
5. Biblija je od Boga. U Bibliji pie da Bog postoji. Prema tome, Bog postoji.
6. Veina ljudi smatra da je Zemlja okrugla. Dakle, Zemlja je okrugla.
7. Ja sam ateist i svi vjernici koji tvrde da treba pomagati drugima oito grijee.
8. Smatram da je homoseksualnost bolest jer nije odraz ovjekova zdravlja.
9. Ako itam puno knjiga, razvijam rjenik. Ne itam puno knjiga. Dakle, ne
razvijam rjenik.
10. Luk je indijansko orue. Luk je zdravo povre. Indijansko orue je zdravo
povre.
Preispitujete vlastito prirodno zakljuivanje, osvijestite greke koje koristite u svakodnevnom ko-
municiranju s drugima i izgradnji vlastitih stavova te iskoristite logiku i njene spoznaje u postiza-
nju ispravnog zakljuivanja na kojem e se temeljiti vae (kritiko) miljenje.
4.
Metodoloki okvir
za analizu i kritiku
Instrument kritikog sluanja, itanja i pisanja
Kritiko sluanje, itanje i pisanje kao podaktivnosti kritikog miljenja, ali i kao instrumenti nje-
gova razvijanja i primjene, prema odrednicama kritikog miljenja trebaju ukljuivati (i) analizu i
vrednovanje tvrdnji; (ii) pronalaenje opravdanja za tvrdnje koje se zastupaju; (iii) traenje manj-
kavosti postavljenim tvrdnjama i usporedbu s drugim i/ili suprotnim tvrdnjama; te naposljetku (iv)
iznoenje vlastita stava.
Kritiko sluanje, kao podaktivnost i instrument kritikog miljenja, jest aktivno
68
auditivno usva-
janje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija. Kritiko itanje, kao podaktivnost i in-
strument kritikog miljenja, jest dubinsko
69
usvajanje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje in-
formacija napisanog teksta. Naposljetku, kritiko pisanje, kao podaktivnost i instrument kritikog
miljenja, jest refeksivno pismeno izlaganje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija.
Sluanje, itanje i pisanje su isprepletene aktivnosti i vjetine. Pojedinac koji nastoji kritiki pisati,
pritom treba i kritiki sluati i itati. Prema tome, kritiko sluanje, itanje i pisanje odreuju se kao
povezane i komplementarne podaktivnosti kritikog miljenja.
U ovome priruniku izdvajaju se upravo podaktivnosti sluanja, itanja i pisanja
70
budui da one
predstavljaju temeljne studentske aktivnosti u podruju nastave tijekom studiranja. Veliki dio
studiranja zauzimaju upravo aktivnosti sluanja kroz prisustvovanje na predavanjima i sluanje
predavaa-nastavnika; aktivnosti itanja kroz istraivanje i itanje obavezne i dodatne literature; te
aktivnosti pisanja kroz pisanje eseja, seminarskih i diplomskih radova.
U potpoglavljima koja slijede predstavljen je metodoloki okvir za analizu
71
i kritiku osmiljen kao
okvir ili instrument kojim se pokuava onome koji nastoji kritiki sluati, itati i pisati pomoi u
postizanju dobrih rezultata u navedenim aktivnostima na nain da ga se tijekom tih aktivnosti vodi
istaknutim elementima, smjernicama i pomonim pitanjima. U podruju kritikog sluanja i itanja
razvijena su tri metodoloka okvira za analizu i kritiku:
68 Sluanje opreno aktivnom je pasivno sluanje.
69 itanje opreno dubinskom je povrno itanje.
70 Usredotoenost na pismeno i zanemarivanje usmenog izraavanja u ovome priruniku je namjerno. Pritom se ne smatra da
bi se (kritiko) usmeno izraavanje (studenata) trebalo inae zanemarivati naprotiv. Razlog zanemarivanja usmenog izraava-
nja u ovome radu je taj da ono zahtijeva dodatno istraivanje i proirivanje podruja rasprave na, primjerice, podruje retorike,
vjetine usmenog izlaganja i sl., to premauje svrhu ovoga rada. Ipak, odreene smjernice za (kritiko) usmeno izraavanje
valja pronai i u danim smjernicama kritikog sluanja, itanja i pisanja budui da i kritiko usmeno izraavanja predstavlja
jednu od podaktivnosti kritikog miljenja pa je time povezano i s kritikim sluanjem, itanjem i pisanjem.
71 Iako pojam kritika u sebi sadri i proces analize, posebno se, uz pojam kritike, istaknuo i pojam analize u nazivu metodolo-
kog okvira zato to on prije svega predstavlja vodi za proces analize pa vodi za ostale procese koji se javljaju u procesu kritikog
miljenja. Drugim rijeima, ono to se kritiki razmatra putem predstavljenih metodolokih okvira prije svega se analizira uz
pomo njihovih istaknutih elemenata.
MOZAK 1 metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave;
MOZAK 2 metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove;
MOZAK 3 metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima
istraivanja.
U podruju kritikog pisanja razvijena su dva metodoloka okvira za analizu i kritiku:
MOZAK 4 metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave;
MOZAK 5 metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad
rasprave.
Metodoloki okviri za analizu i kritiku su, kako i sam naziv govori, okviri ili moe se rei vodii
usmjeravanja kritikog miljenja, odnosno kritikog itanja, sluanja i pisanja. Oni predstavljaju
vodie u procesu razvijanja vjetina kritikog miljenja i koriste ste na sljedei nain. Svaki se meto-
doloki okvir sastoji od nekoliko elemenata (osnovne teze, argumenta, protuargumenta, itd.) koji
se u procesu kritikog sluanja, itanja i pisanja trebaju:
Analizirati, pronai i konstruirati u onome to se ita ili slua
Analizirati, pronai i konstruirati u onome to se pie
Okvir usmjerava pojedinca koji okvir da primjenjuje na one elemente koji ine dio kritikog razma-
tranja. U fazi razvijanja vjetina kritikog miljenja svaki od elemenata vano je zapisivati u obliku
biljeaka, kao to ete vidjeti da se inilo u ovome priruniku. Moda vam kasnije zapisivanje na-
tuknica na taj nain nee biti potrebno pa ete elemente i njihovu primjenu imati u glavi. Pritom
je isto tako vano okvir prilagoditi odreenom radu ovisno o njegovu sadraju, formi i sl., a ne ga
mehaniki primjenjivati i bez razmiljanja i uvianja znaenja pojedinog elementa koristiti. Isto
tako, nee se svaki rad moi, ili jednostavno nee biti potrebno, kritiki razmatrati na osnovi sva-
kog istaknutog elementa. Budui da postoji opasnost od reproduktivnog koritenja metodolokih
okvira, valja upozoriti na to da su okviri samo pomona sredstva kojih se ne treba slijepo drati, ve
i o njima treba kritiki promiljati. Iznimno je vano u procesu stjecanja vjetina kritikog miljenja
odmah u poetku razviti odmak od reproduktivnog miljenja. Zadaa je okvira usmjeravati i voditi
kritikog mislioca koji e pritom zadrati aktivnost i razvijati kreativnost.
U priruniku se, osim prikaza metodolokih okvira za analizu i kritiku, nalazi i objanjenje svakog
elementa uz primjenu okvira na zadani primjer to e, dakako, poveati razumijevanje i olakati
njihovu primjenu.
4.1. Kritiko sluanje i itanje
4.1.1.Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave
Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave (MOZAK 1) predstavlja okvir koji se pri-
mjenjuje na radove rasprave prilikom njihove analize i kritike u aktivnostima sluanja i itanja.
72

Radovi rasprave su radovi (usmeni ili pismeni) u kojima autor dominantno raspravlja o nekom
pitanju te iznosi neku tezu kao odgovor na postavljeno pitanje rasprave nastojei je opravdati.
Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave
(MOZAK 1)
1. Osnovna teza.
2. Kontekstualizacija teze.
3. Osnovni pojmovi.
4. Argument.
5. Protuargument.
6. Vlastita pozicija.
Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomonih pitanja primjenom okvira na zadani pri-
mjer odlomak
73
iz (pismenog
74
) rada rasprave.
(...) djeca nisu u poloaju tititi svoje interese. Kao mala, posve ovise o odraslima.
Ova ovisnost s godinama se smanjuje, no ona su jo dugo izloena opasnosti zane-
marivanja i zlostavljanja. Liberali tu vide presudnu ulogu drave kao zatitnika
koliko je to u njezinoj moi osnovnih interesa djece. (Barry, 2006, str. 240.)
Prije primjene metodolokog okvira za analizu i kritiku na odreeni rad rasprave u okviru kritikog
itanja cjeloviti rad valja proitati s razumijevanjem. Nakon itanja cjelovitog teksta valja pristupiti
njegovoj analizi i kritikom razmatranju. Kada (kritiki) itate radove, nemojte usmjeravati panju
samo na sadraj, ve i na formu rada.
72 Isti se okvir moe primijeniti i za kritiko itanje i za kritiko sluanje. Primjena okvira prilikom kritikog sluanja, primje-
rice predavanja, neto je zahtjevnija budui da 'sluatelji' ne odreuju tempo izlaganja informacija i sl. S druge strane, tijekom
itanja itatelj moe nekoliko puta proitati dio teksta koji mu je zahtjevniji, moe raditi pauze izmeu dijelova teksta i sl.
73 Ukoliko vam primjena metodolokog okvira za analizu i raspravu za radove rasprave na jednom odlomku teksta nije dovoljna
za razumijevanje, postupak primjene ovog okvira ukljuen je i u primjeni metodolokog okvira za analizu i kritiku za pisanje osvr-
ta na rad rasprave koji donosimo u nastavku prirunika budui da pisanje kritikog osvrta ukljuuje i predradnju kritikog itanja.
74 Kritiki pristup usmenom radu je istovjetan. Razlika je samo u nainu kojim 'primatelj' informacija 'prima' informacije
itajui ili sluajui.
(1) Osnovna teza
Prvi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je osnovna teza. Osnovna
teza rada rasprave je stav o odreenom pitanju koji se u radu nastoji obraniti. Prilikom analize
teksta, nakon itanja cjelovitog teksta, prvo pitanje koje valja postaviti je Koje je pitanje rasprave?
O emu se u tekstu raspravlja? Postavljanje pitanja rasprave pomae u identifciranju osnovne teze
(onoga to se u tekstu tvrdi i nastoji opravdati). Vano je znati identifcirati osnovnu tezu, tezu koja
ini okosnicu rada, ono to autor krajnje zakljuuje. Valja razlikovati pitanje rasprave i osnovnu
tezu osnovna teza je odgovor na postavljeno pitanje rasprave. Nadalje, u radu rasprave autor
moe iznositi, to je i vrlo esto sluaj, vie tvrdnji. Va je zadatak identifcirati osnovnu tezu tvrd-
nju koja ini okosnicu rada, tvrdnju koja je nadreena svim ostalim tvrdnjama iznesenim u radu.
Osnovna teza treba biti postavljena u obliku saete i jasne tvrdnje.
(a) Primjena okvira na zadani primjer osnovna teza
Koje je pitanje rasprave?
Pitanje rasprave je Tko treba titi interese djece?
Koja je osnovna teza? to se u tekstu tvrdi?
Osnovna teza je: Drava treba tititi interese djece.
Osnovna teza:
Drava treba tititi interese djece.
(2) Kontekstualizacija teze
Nakon odreenja osnovne teze, navedenu tezu potrebno je staviti u odreeni kontekst. Kontek-
stualizacija teze vaan je element kritikoga razmatranja budui da teza stavljena u pripadajui
kontekst omoguava njeno cjelovito razumijevanje. Vanost svakog primjerenog progovaranja o
odreenom autoru i njegovim tezama ukljuuje svjesnost o povijesnom razdoblju i flozofskom, pe-
dagokom, politikom ili bilo kojem drugom pravcu kojem taj autor pripada. Svaka teza uronjena
u razliite kontekste dobiva razliita znaenja. Imajui potonje u vidu, teze o, primjerice, robovima,
ukoliko se govori o Aristotelovim tezama, mogu na odreeni nain biti razumljive ukoliko ih se
kontekstualizira - uroni u povijesni kontekst postojanja robovlasnikih drutava. Prilikom kon-
tekstualizacije teze postavljamo pitanja Tko je autor teksta? Kojem razdoblju autor pripada? Pripada li
autor kojem flozofskom, pedagokom, politikom... pravcu?
(a) Primjena okvira na zadani primjer kontekstualizacija teze
Kontekstualizacija teze:
Brian Barry (1936-2009) je jedan od vodeih suvremenih politikih flozofa. Predstavnik je ega-
litarnog liberalizma - flozofskog stajalita prema kojem valja titi slobodu pojedinca, ali uz
potivanje jednakosti.
(3) Osnovni pojmovi
Trei element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave su osnovni pojmovi. Pita-
nje koje je potrebno postaviti je Koji su osnovni pojmovi u tekstu? Vanost elementa osnovni pojmovi
je u tome to, da bi se dobro rasuivalo, treba razumjeti znaenje rijei kojima se pojmovi (ono
to je u glavi) oznauju. Jo je Sokrat svoje rasprave zapoinjao na nain da bi sugovornike pitao o
znaenju rijei primjerice, ako bi raspravljao o pravednosti, prvo je sugovornika pitao to za njega
znai pravednost:
Trasimah: - uj dakle, ja tvrdim da pravedno nije nita drugo nego korist jaega. (...)
Sokrat: - Moram prije pojmiti rekoh to govori jer sad jo ne znam. Veli da
je pravedno korist jaega; time to misli, Trasimae? Ta jamano ne ovo: ako je
rva Polidamant od nas jai i ako njegovu tijelu koristi govedina, zar je ta hrana i
nama, koji smo od njega slabiji, ujedno korisna i pravedna?
Tasimah: - Uasan si, Sokrate; shvaa govor onako kako bi mu najvie naudio.
Sokrat: - Nipoto, izvrsnie, nego reci jasnije to misli. (...)
Trasimah: - Svaka vlast postavlja zakone za svoju korist, puka puku korisne,
pojedinac sebi, a tako i ostale; postavivi zakone proglase da je to tj. njihova ko-
rist, pravedno za podlonike; i koji to prestupi, kazne ga to kri zakone i krivo
ini. To je dakle ono, mudraino, to velim da se u svim tim dravama isto smatra
pravednim, naime: korist vlasti koja postoji. Ona je jamano jaa u dravi; zato je
za onoga koji pravo misli svuda ono, to rekoh, pravedno: korist jaega.
(Platon, 2004, str. 73-74)
Brojni su flozof jezika, istie Mievi (2003), upravo jezik proglaavali izvorom pogreaka i zablu-
da te su uoili da nepreciznosti i nejasnoe u jeziku mogu voditi do pogreaka i zbrke u miljenju.
Kao primjer najee pogreke u zakljuivanju navodi se ona koja proizlazi iz vieznanosti odree-
nih rijei i njihovu brkanju. Isto tako, navodi Mievi (2003), ljudi koriste mnoge rijei, a da pritom
ne razmiljanju o njihovu znaenju pa ih koriste mehaniki onako kako ih se obino koristi.
O razumijevanju znaenja rijei za dobro rasuivanje govore i Epstein i Kernberg (2010) te Gensler
(2010), koji navode kako prije kritikog razmatranja treba razumjeti. Primjerice, ukoliko raspravljamo
(ili itamo/sluamo raspravu) o postojanju Boga, prvo to nam mora biti jasno jest to oznaava rije
Bog ili to mislimo pod rijeju Bog, dakle, koji je na pojam Boga (i) priroda, (ii) svemogui, svezna-
jui, savreno dobar stvoritelj, ili (iii) nadnaravna energija. Ukoliko nedostaje jasnoa u znaenju rijei
ili odnosu izmeu rijei i pojma (onoga to mislimo pod odreenom rijeju) kojih u raspravi koristi-
mo, rasprava je isprazna i besmislena jer u zauzimanju stava o nekom pitanju rasprave (primjerice o
pitanju Postoji li Bog?) treba znati na to mislimo kada kaemo Bog da bismo afrmativno ili negacijski
odgovorili na postavljeno pitanje te dalje raspravljali s drugima o postavljenom pitanju. Zamislite
situaciju u kojoj dvojica raspravljaju o pitanju postojanja Boga, gdje jedan tvrdi da Bog postoji mislei
pritom na Boga kao prirodu, a drugi tvrdi da Bog ne postoji mislei pritom na Boga kao na svemogu-
eg, sveznajueg, savreno dobrog stvoritelja. Moe se zakljuiti da bi njihova rasprava bila besmisle-
na i uzaludna
75
budui da bi toj raspravi nedostajalo razumijevanje naime, u ovom sluaju govornici
koji sudjeluju u raspravi iako koriste iste rijei, nemaju isti pojam Boga. Dakle, valja zakljuiti kako je
iznimno vaan korak u raspravi jasno odrediti koji su osnovni pojmovi rasprave, odnosno na to misli-
mo kada raspravljamo o odreenom pitanju. Identifcirajui osnovne pojmove, u zadani okvir biljeimo
rijei koje oznaavaju pojmove. Ponekad su, kao u ovom koritenom primjeru, pojmovi jasni, pa ne
zahtijevaju detaljna odreenja. No, nerijetko e rad na odreenim tekstovima zahtijevati biljeenje i
defnicije osnovnih pojmova budui da oni nee biti jednoznani ili samorazumljivi.
(a) Primjena okvira na zadani primjer osnovni pojmovi
Osnovni pojmovi:
Drava
Djeca
(4) Argument
Sljedei element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je argument. O tome
to je argument detaljno se pisalo u zasebnom poglavlju ovoga prirunika. Sve znanje koje ste stekli
itajui to poglavlje koristite kritiki itajui tekst referirajui se na element argument. Ono to do-
datno u ovome kontekstu valja navesti su pitanja koja pomau u identifciranju argumenta, a to su
Koju tezu autor zastupa? Kako autor opravdava tezu koja se zastupa? Koje razloge zastupanja teze autor
navodi? to pretpostavlja? Postoje li implicitne pretpostavke autorove pozicije?
Argument je u direktnoj vezi s osnovnom tezom. Naime, osnovna teza je konkluzija argumenta.
Kada postavite pitanje Koju tezu autor zastupa?, traite osnovnu tezu rada. Ako ste ve analizirali
tekst prema elementu osnovna teza odgovor na to postavljeno pitanje ve imate, odnosno ve
imate konkluziju argumenta. Sada trebate pronai premise koje pronalazite postavljajui pitanje
Kako autor opravdava tezu koja se zastupa? ili Koje razloge zastupanja teze autor navodi? Neki razlozi
su eksplicitno dani u tekstu, neki se podrazumijevaju ili su ukljueni u eksplicitne premise. Tada
imamo primjer entimema
76
.
(a) Primjena okvira na zadani primjer argument
Argument:
P1: Djeca nisu u poloaju tititi svoje interese.
P2: Drava treba tititi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami.
K: Drava treba tititi interese djece.
75 Dakako, rasprava bi bila smislena ukoliko bi oni raspravljali o pojmu Boga, no u ovom primjeru ne radi se o konceptualnoj
analizi Boga.
76 Vidi vie str. x.
Ukoliko se ne bavite flozofjom, pa ak niti u tom sluaju, argument ne mora imati strogu formal-
nu logiku strukturu, ve je dovoljno, i treba teiti tomu, da se u raspravama argument navodi u
duhu prirodnog jezika i prirodnog (ispravnog) zakljuivanja. U tom smislu valja koristiti strukture
reenica koje upuuju
77
na argument i koje se koriste u svakodnevnom rasuivanju. Takve strukture
reenica su, primjerice:
Tvrdi se X jer Y i Z.
Na temelju Y i Z zakljuuje se da X.
X zato to Y i Z.
Y i Z, dakle X.
Budui da Y i Z, dakle X.
78

Argument:
Budui da djeca nisu u poloaju tititi svoje interese, a zadaa je i obveza drave da titi intere-
se onih koji ih nisu u stanju tititi sami, moe se zakljuiti da drava treba/ima obvezu tititi
interese djece.
(5) Protuargument
Nadalje, peti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je protuargument.
Ve se prije objasnilo u dijelu Za one koji ele znati vie (str. 49.) da je termin protuargument usko
povezan s terminima prigovor i protuprimjer. Valja ponoviti ukratko, prigovor je najiri termin i
odnosi se na sve situacije opovrgavanja tvrdnje. Protuargument i protuprimjer se, s druge strane,
odnose na prvi: opovrgavanje tvrdnje u obliku argumenta; potonji: opovrgavanje tvrdnje u obliku
navoenja primjera.
Kada kritiki itate rad rasprave od vas se zahtijeva da generirate prigovor autorovom argumentu
(odnosno poziciji) na nain da taj prigovor iznesete u obliku argumenta. Generiranje protuargu-
menta od vas trai da, osim pronalaska prigovora, prigovor iznesete u obliku argumenta pa time
vjebate konstruiranje argumenata. Kada god je to mogue, prigovor iznesite u obliku argumenta.
Prigovor moete uputiti na dvije razine:
Razina naina zakljuivanja zakljuivanje na kojem se temelji rad nije ispravno na nain da
(i) (deduktivan) argument koji se u radu iznosi nije valjan; (ii) (induktivan) argument koji se
u radu iznosi nije jak; (iii) zakljuivanje na kojem se temelji rad poiva na logikoj pogreci
79
.
77 Ali ne nuno. Vidi vie u potpoglavlju Argument ili objanjenje?
78 X u svim primjerima stoji za konkluziju, a Y i Z za premise.
79 Neke su logike pogreke odnose na sadraj, ne na nain zakljuivanja primjerice, ekvivokacija (vidi str. 69.)
Sadrajna razina prigovor se iznosi (i) ukazivanjem da odreena pretpostavka nije istinita;
(ii) prezentiranjem novog argumenta koji e ukljuivati negaciju konkluzije argumenta koji
se dovodi u pitanje; (iii) navoenjem primjera.
Misaoni izazov (3)
U ovome e se dijelu, prije upuivanja prigovora tezi o zatiti djece iz gore navedenog primjera,
navesti mogui oblici upuivanja prigovora odreenoj poziciji. Primjeri upuivanja prigovora odre-
enoj poziciji su sljedei:
Primjer 1. Autor xy razmatra problem opravdanja oduzimanja slobode pojedincu kao oblik kanja-
vanja. Pitanje rasprave koje razmatra u svome radu je: Je li opravdano zatvorom kanjavati pojedince
koji su poinili kazneno djelo? Autor xy zastupa poziciju prema kojoj je mogunost kanjavanja poje-
dinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo zatvorom opravdano. Tezu opravdava na sljedei na-
in: Opravdano je ono to smanjuje broj poinitelja kaznenih djela u drutvu. Mogunost odlaska u
zatvor pojedinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo smanjuje broj poinitelja kaznenih djela.
Dakle, mogunost odlaska u zatvor je opravdana.
Zapis argumenta:
P1: Opravdano je ono to smanjuje broj poinitelja kaznenih djela u drutvu.
P2: Mogunost odlaska u zatvor pojedinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo smanjuje
broj poinitelja kaznenih djela.
K: Mogunost odlaska u zatvor pojedinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo je opravdana.
Prigovor 1. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to ste identifcirali te-
meljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljui-
vanje je ispravno pa se ovoj poziciji moe prigovoriti samo na sadrajnoj razini (1) ukazivanjem da
odreena pretpostavka nije istinita; (2) prezentiranjem novog argumenta koji e ukljuivati negaci-
ju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje; (3) primjerom. U ovom sluaju moemo dovesti u
pitanje istinitost premise Mogunost odlaska u zatvor pojedinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo
smanjuje broj poinitelja kaznenih djela. Da bi se istinitost premise dovela u pitanje, mogu se primje-
rice navesti empirijski podaci koji odreuju odnos izmeu tipa kanjavanja i stope kaznenih djela i
prema kojima mogunost odlaska u zatvor ne smanjuje broj kaznenih djela. Tim bi se empirijskim
podacima, dakle, dovela u pitanje istinitost navedene teze i pozicija bi bila opovrgnuta. U ovom pri-
mjeru iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razni ukazivanjem da jedna od pretpostavki nije istinita.
Primjer 2. Autor xy razmatra problem odnosa seksa i ljubavi. Pitanje rasprave na koje u radu poku-
ava odgovoriti je: Je li seks bez ljubavi nemoralan i lo? Autor xy zastupa poziciju prema kojoj je seks
bez ljubavi nemoralan i lo, a tezu opravdava na sljedei nain: Seks bez ljubavi je nemoralan i lo
jer je seks koji je povezan s ljubavlju puniji, humaniji i bolji.
Zapis argumenta:
P1: Seks koji je povezan s ljubavlju je puniji, humaniji i bolji.
K: Seks bez ljubavi je nemoralan i lo.
Prigovor 2. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to ste identifcirali temeljni
argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje nije
ispravno pa se ovoj poziciji moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja. Naime, ako je neto punije,
humanije i bolje, ne znai da je ovo drugo nemoralno i loe. Ako je x bolji od y, ne znai da je y lo, ve
samo da je gori od x-a ili ako je x vei od y, ne znai da je y malen, ve samo da je manji od x-a, itd. Ovo
je primjer logike pogreke non sequitur jer konkluzija ne slijedi iz premisa. Dakle, poziciju valja od-
baciti jer se temelji na logikoj pogreci. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na razini zakljuivanja
ukazivanjem da argument koji je u temelju pozicije koju zastupa autor xy poiva na logikoj pogreci.
Primjer 3. Autor xy razmatra pitanje: Mogu li ribe patiti? Teza koju zastupa je da ribe ne mogu pa-
titi, a tezu opravdava na sljedei nain: Svatko tko ima ivani sustav kao ovjek moe patiti. Riba
nema ivani sustav kao ovjek. Dakle, riba ne moe patiti.
Zapis argumenta:
P1: Svatko tko ima ivani sustav kao ovjek moe patiti.
P2: Riba nema ivani sustav kao ovjek.
K: Riba ne moe patiti.
vanje nije ispravno pa se ovoj poziciji moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja. (Deduktivan)
argument koji se u radu iznosi nije valjan jer moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da svatko
tko ima ivani sustav kao ovjek moe patiti i da riba nema ivani sustav kao ovjek, ali da nije
istina da riba ne moe patiti. Drugim rijeima, moemo zamisliti situaciju u kojoj postoji skup
predmeta koji pate koji sadri skup riba i skup predmeta koji imaju ivani sustav kao ovjek, a
koji nemaju zajednike elemente. Grafki tu situaciju moemo prikazati na sljedei nain:
Legenda:
- skup predmeta koji imaju ivani sustav kao i ovjek
R - skup riba
P - skup predmeta koji pate
Dakle, uvjet valjanosti (ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita) nije zadovoljen,
pa argument nije valjan. Budui da argument nije valjan moemo odbaciti poziciju koja se temelji
na tom argumentu. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na razini zakljuivanja ukazivanjem da
argument koji je u temelju pozicije koju zastupa autor xy nije valjan.
Primjer 4. Autor xy razmatra pitanje: Postoji li Bog? Teza koju zastupa je da Bog postoji, a tezu
opravdava na sljedei nain: Bog je savren, apsolutno dobar, svemogu i sveznajui budui da je
najvie bie. Ako je Bog savren, onda i postoji jer savreno i najvie bie ne bi bilo savreno i najvie
da ne postoji. Iz navedenih razloga, xy zakljuuje da Bog postoji.
Zapis argumenta:
P1: Bog je savren, apsolutno dobar, svemogu i sveznajui.
P2: Ako je Bog savren, onda on i postoji.
K: Bog postoji.
vanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa na temelju pravila prirodne dedukcije modus ponen-
do ponens
80
pa se ovoj poziciji ne moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja, ve moebitno na
sadrajnoj razini. Prezentirat emo novi argument koji e ukljuivati negaciju konkluzije; drugim
rijeima, prezentirat emo protuargument: Pretpostavimo da Bog postoji. Ako Bog postoji, onda je
Bog svemogu, sveznajui i savreno dobar. Zlo postoji u svijetu. Bog je stvorio sve. Ako je Bog stvo-
rio sve, onda je Bog stvorio zlo. Ako je Bog stvorio zlo, onda Bog nije savreno dobar. Bog je savre-
no dobar i Bog nije savreno dobar je kontradikcija na koju nailazimo u ovom skupu tvrdnji, dakle
prvotnu premisu Bog postoji, temeljem pravila prirodne dedukcije reductio ad apsurdum
81
moemo
odbaciti. Dakle, Bog ne postoji. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razini prezen-
tiranjem novog argumenta koji ukljuuje negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje.
Primjer 5. Autor xy razmatra pitanje: Postoji li svijet materijalnih predmeta stabla, cvijee, kue,
knjige, ljudska tijela, ibice, mravi...? Teza koju zastupa je da svijet materijalnih predmeta postoji, a
tezu opravdava na sljedei nain: Naa osjetila su pouzdana i daju nam tonu predodbu o onome
to je izvan nas. Ako vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo materijalne predmete, onda oni
postoje. Vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo predmete. Iz navedenih razloga, xy zakljuuje
da svijet materijalnih predmeta postoji.
82
80 Vidi potpoglavlje Pravila prirodne dedukcije.
81 Ibid.
82 U flozofji se ova pozicija o postojanju materijalnih predmeta naziva zdravorazumski realizam.
Zapis argumenta:
P1: Naa osjetila su pouzdana i daju nam tonu prosudbu o onome to je izvan nas.
P2: Ako vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo materijalne predmete, onda oni postoje.
P3: Vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo predmete.
K: Svijet materijalnih predmeta postoji.
Prigovor 5. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to smo identifcirali te-
meljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zaklju-
ivanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa na temelju pravila prirodne dedukcije modus po-
nendo ponens pa se ovoj poziciji ne moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja, ve moebitno
na sadrajnoj razini. U ovom sluaju moemo dovesti u pitanje istinitost premise Naa osjetila su
pouzdana i daju nam tonu prosudbu o onome to je izvan nas. Ako su osjetila pouzdana, onda nas ne
varaju. Ako su osjetila nepouzdana, onda nas varaju. tap uronjen u vodu nije ravan, a izvan vode
je ravan. Dinja je gorka ako se jede nakon neeg to je jako slatko, a ako se jede iza neeg slinog
okusa, onda je slatka. Ista koulja moe u polumraku izgledati plavo, a na svjetlu zeleno. Okrugli
novi iz odreenog kuta izgleda eliptino, itd. Svi navedeni primjeri pokazuju da nas osjetila vara-
ju. Dakle, osjetila nisu pouzdana. Dovoenjem u pitanje istinitost premise opovrgnuli smo poziciju
koju xy zastupa. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razni ukazivanjem da jedna
od pretpostavki nije istinita.
Primjer 6. Wilhelm se pita koju boju kose imaju lanovi peterolane obitelji Rauher. Ukoliko pro-
motri koju boju kose imaju, moi e to i zakljuiti. Matija ima crvenu kosu. Sara ima crvenu kosu.
Nikola ima crvenu kosu. Goran ima crvenu kosu. Wilhelm, zakljuuje, no ne vidjevi petog lana, da
svi lanovi peterolane obitelji Rauher imaju crvenu kosu.
Zapis argumenta:
P1: Matija ima crvenu kosu.
P2: Sara ima crvenu kosu.
P3: Nikola ima crvenu kosu.
P4: Goran ima crvenu kosu.
P5: Matija, Sara, Nikola i Goran su lanovi peterolane obitelji Rauher.
K: Svi lanovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu.
Prigovor 6. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to smo identifcira-
li temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju
zakljuivanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa s velikom vjerojatnou (primijetite da je
primjer 6. primjer induktivnog argumenta pa konkluzija ne slijedi nuno iz premisa, ve s odre-
enom vjerojatnou) pa se ovoj poziciji ne moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja, ve
moebitno na sadrajnoj razini. U ovom sluaju navoenjem primjera upuujemo prigovor poziciji.
Poziciju prema kojoj Svi lanovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu moemo opovrgnuli navoenjem
primjera Hana je lan peterolane obitelji Rauher i nema crvenu, ve tamno smeu kosu. Tim smo
primjerom opovrgnuli tvrdnju da svi lanovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu. U ovom primjeru
iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razni navoenjem primjera.
Kada pokuavate uputiti prigovor odreenoj poziciji, tada va zadatak nije pronai jedno tono rjee-
nje. Ponavljamo, kritiko miljenje je divergentno. Upuivanje prigovora, posebice upuivanje prigo-
vora poziciji na sadrajnoj razini, od vas zahtijeva imaginaciju, kreativnost i odvanost. Jo k tome da
vas ohrabrimo, svakoj se poziciji moe uputiti prigovor. I jo k tome, svakom prigovoru prigovor, itd.
Kritiki itajui rad kroz perspektivu elementa protuargumenta, postavljate pitanje to se tezi koja
se zastupa moe prigovoriti? Protuargument je reakcija na argument i tezu koja se zastupa u tekstu.
On ukljuuje proces i rezultat traenja manjkavosti postavljane pozicije (osnovne teze i argumenta)
autorova teksta te razmatranje moguih postavki koje se suprotstavljaju postavljenoj (osnovnoj)
tezi. Pritom je iznimno vano distancirati se od vlastita miljenja. Naime, i u sluajevima kada se
slaete s autorovom tezom va je zadatak pronai manjkavosti teze, koju u tom specifnom sluaju
zastupate vi i autor. Drugim rijeima, ak i kada se slaete s autorom, generirajte protuargument
budui da ti intelektualni procesi rezultiraju slobodom miljenja i razvijanjem sposobnosti za sa-
gledavanje problema iz razliitih perspektiva. Distanciranje od vlastita miljenja ili preciznije ree-
no, osobnog gledita na odreeni problem, treba zadrati do elementa (6) metodolokog okvira za
analizu i kritiku koji i jest iznoenje vlastite pozicije. Do elementa (6) postavljen je zahtjev za to
objektivnijim pristupom tekstu.
(a) Primjena okvira na zadani primjer protuargument
Nakon to ste identifcirali temeljni argument pozicije - Budui da djeca nisu u poloaju tititi svoje
interese, a zadaa je i obveza drave da titi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami, moe se za-
kljuiti da drava treba/ima obvezu tititi interese djece - prvo to trebate razmotriti je razina naina
zakljuivanja. U ovome sluaju zakljuivanje je ispravno. Nadalje, razmatramo sadrajnu razinu
argumenta moemo dovesti u pitanje istinitost premisa ili moemo prezentirati novi argumenta
koji e ukljuivati negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje ili moemo navesti pri-
mjer kojim e se pozicija dovesti u pitanje. Donosimo primjer upuivanja prigovora prezentiranjem
novog argumenta koji ukljuuje negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje:
Protuargument:
Trebamo potovati slobodu pojedinca. Sloboda pojedinca ukljuuje i iskljuivo pravo roditelja
da odluuju o tome to je dobro za njihovu djecu. U tom sluaju je uplitanje drave u odlu-
ivanje o tome to je dobro za djecu krenje slobode pojedinca. Prema tome, drava ne treba
tititi interese djece.
(6) Vlastita pozicija
Zakljuno, esti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je vlastita po-
zicija. Koji je va stav? Koja je vaa pozicija? Kako vi odgovarate na postavljeno pitanje rasprave? pitanja
su na koja valja odgovoriti kritiki itajui tekst iz aspekta elementa vlastita pozicija. Postavljanje
vlastite pozicije zasigurno je na veoj razini ukoliko prati trostruku strukturu: teza osnovni poj-
movi argument. Dakle, nije dovoljno da napiete va stav, ve stav trebate i opravdati. Elementi
metodolokog okvira za analizu i kritiku (1)-(5), kao to smo ve napomenuli, trebaju biti usmjereni
k to objektivnijem pristupu tekstu. Drugim rijeima, u analizi elemenata (1)-(5) valja nadii vlastito
subjektivno miljenje o odreenom pitanju rasprave. Dok element (6), vlastita pozicija, ukljuuje
iskazivanje vaeg osobnog stava o pitanju koje se razmatra. Ovdje, dakle, nudite vlastiti stav o pita-
nju rasprave, no teite tomu da uinite i korak vie budite odvani i kreirajte vlastito rjeenje, stva-
rajte nove koncepte i teorije, grafki prikazuje svoje ideje, budite kreativni, originalni, inovativni.
(a) Primjena okvira na zadani primjer vlastita pozicija
Vlastita pozicija:
Teza: Drava treba tititi interese djece.
Osnovni pojmovi: Drava, djeca
Argument: Budui da su nezreli pojedinci, djeca ne mogu sama tititi svoje interese. Interese
djece treba tititi onaj tko najobjektivnije i najrazumnije moe odluiti to je dobro za djecu, a
to je drava. Prema tome, moemo zakljuiti da drava treba tititi interese djece.
Va rad nakon kritikog itanja rada rasprave uz koritenje metodolokog okvira za analizu i kritiku
u cijelosti moe
83
izgledati ovako:
Kritiko itanje rada prema
METODOLOKOM OKVIRU ZA
ANALIZU I KRITIKU ZA RADOVE RASPRAVE
Osnovna teza
Drava treba tititi interese djece.
Kontekstualizacija teze
Brian Barry (1936-2009) je jedan od vodeih suvremenih politikih flozofa. Pred-
stavnik je egalitarnog liberalizma - flozofskog stajalita prema kojem valja titi
slobodu pojedinca, ali uz potivanje jednakosti.
83 Govorimo u terminima mogunosti zato to kritiko itanje ne rezultira jednim ispravim rjeenjem. Sjetite se da smo naveli u
prijanjim poglavljima kako je kritiko miljenje divergentno. Iznimno u segmentu odreenja osnovne teze, osnovnih pojmova i
argumenta teimo jednom ispravnom rjeenju, no ukoliko smatrate da je neka druga tvrdnja autorova osnovna teza, neki drugi
argument nain opravdanja te teze i ako to opravdate, to je dovoljno da se vae rjeenje smatra ispravnim.
Osnovni pojmovi
Drava
Djeca
Argument
Budui da djeca nisu u poloaju tititi svoje interese, a zadaa je i obveza drave
da titi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami, moe se zakljuiti da drava
treba, odnosno ima obvezu tititi interese djece.
Protuargument
Trebamo potovati slobodu pojedinca. Sloboda pojedinca ukljuuje i iskljuivo pra-
vo roditelja da odluuju o tome to je dobro za njihovu djecu. U tom sluaju je upli-
tanje drave u odluivanje o tome to je dobro za djecu krenje slobode pojedinca.
Prema tome, drava ne treba tititi interese djece.
Vlastita pozicija
Teza: Drava treba tititi interese djece.
Osnovni pojmovi: Drava, djeca
Argument: Budui da su nezreli pojedinci, djeca ne mogu sama titi svoje interese.
Interese djece treba tititi onaj tko najobjektivnije i najrazumnije moe odluiti to
je dobro za djecu, a to je drava. Prema tome, moemo zakljuiti da drava treba
tititi interese djece.
4.1.2. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove
Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove (MOZAK 2) predstavlja okvir koji se
primjenjuje na pregledne radove prilikom njihove analize i kritike. Pregledni radovi su radovi u
kojima autor dominantno izlae odreenu temu, a naglasak je na davanju informacija itatelju o
odreenoj temi.
Metodoloki okvir za analizu i kritiku za
pregledne radove
(MOZAK 2)
1. Tema.
2. Prethodno znanje.
3. Bitne informacije.
4. Razumijevanje.
5. Povezivanje.
6. Primjena.
7. Rasprava.
mjer odlomak iz (pismenog
84
) preglednog rada.
Kognitivne strategije su orua koja uenicima olakavaju uenje i poveavaju vje-
rojatnost uspjeha. Tekoe u uenju esto su posljedica nepoznavanja strategija
uenja, uvjeta i naina primjene i motiviranosti za njihovu primjenu. Kognitivne
strategije slue za pripremu informacija za integraciju s postojeim znanjem i
uskladitavanje u dugorono pamenje. Tri osnovne kognitivne strategije su:
ponavljanje, elaboracija i organizacija. Ponavljanje. Kod jednostavnih zadata-
ka za upamivanje pjesme ili glavnih gradova drava potrebno je ponavljanje.
Ponavljanje se provodi tihim ili glasnim ponavljanjem informacija. Istraivanja
pokazuju da su esta ponavljanja distribuirana u kraim periodima efkasnija od
manjeg broja koncentriranih ponavljanja. (...) Strategije ponavljanja za sloene
zadatke ukljuuju glasno itanje, pravljenje doslovnih biljeaka te podcrtavanje
i oznaavanje. Ponavljanje pri glasnom itanju jest ponovni ulaz informacija dok
sebe sluamo dok itamo. Podcrtavanje je korisna strategija jer omoguava brzo
pronalaenje i pregledavanje vanih informacija u tekstu. Dakle, naglasak je na
podcrtavanju samo vanih informacija jer podvlaenje nebitnog smanjuje doziv
vanih informacija. (...) (Koli-Vehovec, 1998, str. 40.-41.)
(1) Tema
Prvi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je tema. Pitanje na koje
valja odgovoriti je Koja se tema u radu izlae? O emu se u radu govori? Element tema je iznimno vaan
zato to se na taj nain pokuava na jasan i saet nain iskazati to se u radu razmatra. Vano je,
prema tome, temu izloiti jasno i saeto.
(a) Primjena okvira na zadani primjer tema
Tema:
Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja uenja s po-
sebnim naglaskom na ponavljanje.
(2) Prethodno znanje
Drugi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je prethodno znanje.
Pitanje na koje valja odgovoriti je to o temi koja se u radu izlae ve znate? Velika vanost elementa
prethodnog znanja oituje se u injenici da se novo znanje koje se nadograuje na staro ili prethodno
znanje, lake ui i sporije zaboravlja. Ukoliko se u procesu uenja, prije usvajanja novih informa-
cija, dozovu informacije koje o odreenoj temi ve posjedujemo, usvajanje novih informacija bit
e lake i bre, a njihovo zadravanje u pamenju dugotrajnije. U literaturi se ovaj proces doziva
itajui ili sluajui.
informacija pohranjenih u dugoronom pamenju naziva evokacija ija se svrhovitost prepoznaje
u (i) odreenju procesa uenja kao procesa povezivanja novog s onim to se ve zna i razumije; (ii)
odreenju procesa uenja kao aktivnog procesa u kojem je uenik/student aktivan sudionik u proce-
su usvajanja znanja, vjetina i navika, a ne samo pasivan primatelj. (Steele, J. et al., 2001)
(a) Primjena okvira na zadani primjer prethodno znanje
Prethodno znanje:
Iz iskustva vlastita uenja: (i) strategije koje pomau u uenju su glasno itanje, podcrtavanje
teksta, pravljenje biljeaka; (ii) uenje prema sistemu ponavljanje manjeg dijela gradiva pauza
ponavljanje gradiva je efkasnije od uzastopnog dugotrajnog ponavljanja gradiva.
(3) Bitne informacije
Sljedei element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove su bitne informacije. Pi-
tanje na koje valja odgovoriti je Koje bitne informacije o postavljenoj temi valja usvojiti? Iznimno je vano
istaknuti i mehaniki pamtiti samo bitne informacije. Element bitne informacije je element gdje je
na snazi reproduktivno miljenje budui da se informacije zapravo ne propituju, ve se reproduciraju
na nain iskazan u tekstu. Drugim rijeima, bitne informacije na kojima se temelji tekst se ne dovode
u pitanje, ve ih se usvaja kao vane podatke koje valja (mehaniki) upamtiti. Reproduktivni pristup
tekstu, na kojem se temelji tradicionalna nastava u aritu stare kole iscrpljuje se u elementu bitne
informacije, uz napomenu da se u reproduktivnom pristupu tekstu gotovo veina informacija iz teksta
smatra bitnima. S druge strane, kritiki pristup tekstu, iako u ovom elementu zahtijeva reprodukciju,
podrazumijeva razvijanje vjetina razlikovanja bitnih od nebitnih/posrednih informacija te isticanje
i usvajanje samo bitnih. Pritom se na temeljima usvojenih bitnih informacija grade strukture sadr-
aja kroz aktivnosti razumijevanja i povezivanja, ne reproduciranja. K tome, iako se bitne informacije
usvajaju bez propitivanja i na neki nain reproduciraju prilikom analize i kritike iz aspekta elementa
(2) metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove, u daljnjim razmatranjima (element
(7) metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove) poeljno je postavljati pitanja Stoji li
x (bitna informacija 1)? Stoji li y (bitna informacija 2)?, itd. i na taj nain otvarati raspravu o odreenom
podruju. Rasprava i postavljanje pitanja, naime, omoguavaju napredak i rast.
(a) Primjena okvira na zadani primjer bitne informacije
Bitne informacije:
Kognitivne strategije su orua, instrumenti koji uenicima olakavaju uenje.
Kognitivne strategije su: ponavljanje, elaboracija, organizacija.
Strategije ponavljanja za jednostavnije zadatke: tiho ili glasno ponavljanje informacija.
Strategije ponavljanja za sloenije zadatke: glasno itanje, doslovne biljeke, podcrtavanje,
oznaavanje.
(4) Razumijevanje
Nadalje, etvrti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je razumijeva-
nje. Element razumijevanje od vas trai da objasnite, sumirate, parafrazirate, interpretirajte svojim
rijeima informacije iz rada. Nakon to proitate cjeloviti tekst, odredite temu rada, dozovete
prethodno znanje i istaknete bitne informacije, cjeloviti tekst trebate prepriati. Kljuno je, dakle,
parafraziranje teksta kojim se izbjegava reprodukcija ili mehaniko ponavljanje proitanog. Da biste
tekst mogli parafrazirati, morate ga razumjeti, a razumijevanje je temeljno za (due i lake) zapam-
ivanje i koritenje informacija. Prilikom parafraziranja, pomognite si sintagmom drugim rijeima.
Dobro parafraziranje je ono u kojem druge rijei zahvaaju osnovne odrednice originalnog teksta.
(Foundation for Critical Tinking) Primjerice, nastojite li parafrazirati sljedei odlomak teksta:
Teko je odrediti precizan datum nastanka te kulture moi koja je povela rat pro-
tiv prirode, ali neki e poetak tog nerazumijevanja i neprijateljstva potraiti ve
u 16. i 17. stoljeu. Prvo, s baconovskim naputkom o potrebi kroenja prirode i
oblikovanju prirode na nakovnju te kartezijanskim odvajanjem prirode od ovje-
ka, pri emu bi ovjek trebao vladati i upravljati prirodom kao neim Drugim.
(...) Kao vodea paradigma ekonomskog rasta misao o prirodnim resursima kao
nepovezanim i izoliranim elementima koje se moe nekontrolirano oblikovati
na nakovnju bez ugroavanja cijelog sustava zadravala se sve do 70-ih godina
prolog stoljea. Tada se sve vie poinje upozoravati na preteki konzumerizam
graana zapadnih visokoindustrijaliziranih zemalja, kratkovidnu zaluenost
progresom i materijalno-ekonomskim rastom, neizdriv pritisak potroakog
drutva na okoli i Zemlju, to kasnije rezultira zagaenim i manje kvalitetnim
ivotnim prostorom, bolestima, siromatvom i, kako kae Reusswig (1993.), sa-
mopropadanjem drutva. Poinju se spominjati granice rasta (Meadows i sur.,
1973.), odnosno nagovjeuje se kriza resursa, razgoliuju se mitovi napretka
(Kalanj, 1994.) (...) Negdje u to vrijeme inauguriran je novi termin koji je trebao,
ne zaustaviti, ve kvalitativno preusmjeriti zahuktalu mainu postratnog gospo-
darskog rasta i razvoja. U Stockholmu 1972. godine, na prvoj UN-ovoj konferen-
ciji o okoliu i razvoju, zagovarala se nunost etike koja bi pomirila gospodarski
rast i zatitu okolia, a kao rjeenje za sve vee unitavanje prirode te siromatvo
i ljudsku bijedu dobili smo koncept odrivog razvoja. (imlea, 2003, str. 403.)
proitajte tekst i nakon toga zaponite parafraziranje sintagmom drugim rijeima, .... i krenite
izlagati ono to je autor napisao u tekstu, ali svojim rijeima:
Drugim rijeima, precizan datum nastanka kulture moi ovjeka nad prirodom
teko je odrediti. Poeci rata protiv prirode vezuju se uz 16. i 17. stoljee i to uz
mislioce Bacona i Descartesa. Bacon je govorio o potrebi kroenja prirode i obliko-
vanju prirode na nakovnju, a Descartes o odvajanju prirode od ovjeka prilikom
kojeg ovjek vlada i upravlja. Rat protiv prirode vodio se sve do 70-ih godina
prolog stoljea. Tada se poelo upozoravati na pretjerani konzumerizam graa-
na zapadnih visokoindustrijaliziranih zemalja, redukciju pojma razvoja samo na
materijalno-ekonomski rast i pritisak potroakog drutva na okoli i Zemlju jer
je sve navedeno dovelo do zagaenog i manje kvalitetnog ivotnog prostora, si-
romatva i bolesti. U tom kontekstu poinju se spominjati granice rasta i kriza
resursa te se na prvoj UN-ovoj konferenciji o okoliu i razvoju (Stockholm, 1972)
oblikuje novi termin odrivi razvoj kojim se sve do danas nastoji pomiriti gospo-
darski rast i zatita okolia.
(a) Primjena okvira na zadani primjer razumijevanje
Razumijevanje:
Kognitivne strategije su metode pomou kojih uenici lake ue i poveavaju vjerojatnost za
uspjeh. Postoje tri kognitivne strategije: ponavljanje, elaboracija i organizacija. Kognitivna stra-
tegija ponavljanja ukljuuje (i) za jednostavne zadatke (primjerice
85
: uenje pjesmice napamet,
uenje tablice mnoenja, zapamivanje godina vanih povijesnih dogaaja): tiho ili glasno po-
navljanje distribuirano u krae periode; (ii) za sloene zadatke (primjerice: uenje opsenijeg
gradiva iz povijesti): glasno itanje, pravljenje doslovnih biljeaka i podcrtavanje. Ova kognitiv-
na strategija zahtijeva razlikovanje bitnih od nebitnih informacija.
(5) Povezivanje
Peti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je povezivanje. Pitanje
na koje valja odgovoriti je Na koja se sve podruja/discipline tema odnosi? Povezivanje ukljuuje, osim
interdisciplinarnosti, i element prethodnog znanja gdje se zahtijeva da se staro/prethodno zna-
nje povee s novim. Povezivanje iz aspekta prethodnog znanja je objanjeno u elementu prethodno
znanje metodolokog okvira. Povezivanje iz aspekta interdisciplinarnosti jo valja objasniti. Ono je
iznimno vano jer se na taj nain informacije iz jednog podruja prenose i koriste i u nekom drugom
podruju. U tom kontekstu informacije se promatraju iz razliitih gledita/pozicija/podruja/disci-
plina te se na taj nain stvara kompleksna slika zbilje povezivanjem razliitih disciplina. Poveziva-
njem informacija i njihovim sagledavanjem iz razliitih perspektiva stvaraju se preduvjeti za lake
zapamivanje i tee zaboravljanje informacija.
(a) Primjena okvira na zadani primjer povezivanje
Povezivanje:
Tema Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja uenja s
posebnim naglaskom na ponavljanje odnosi se na podruje edukacijske psihologije i didaktike.
(6) Primjena
esti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je primjena. Pitanja na
85 Pokuajte dati va primjer.
koje valja odgovoriti je Gdje se i kako znanje steeno u ovom radu moe primijeniti? Kako vam znanje ste-
eno u ovom radu moe pomoi u (buduoj) profesiji? Kako vam znanje steeno u ovom radu moe pomoi
u svakodnevnom ivotu? Primjenom, nauene informacije postaju korisne i uporabljive, povezane sa
svakodnevnim ivotom, a time se poveava razumijevanje i znaaj nauenog.
(a) Primjena okvira na zadani primjer primjena
Primjena:
Znanje o kognitivnim strategijama trebaju primjenjivati nastavnici (uiti uenike kognitivnim
strategijama, poticati uenike da koriste kognitivne strategije prilikom uenja, itd.), ali i svaki
pojedinac prilikom uenja. Kao pedagogu, znanje iz kognitivnih strategija moe mi pomoi na
nain da u svojoj buduoj koli organiziram radionice za uenike na temu kognitivne strategije
te, naravno, prilikom mog vlastitog uenja.
(7) Rasprava
Konano, sedmi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je rasprava.
Pitanja na koja valja odgovoriti su Koje su bitne informacije u tekstu i moemo li ih dovesti u pitanje? Koje
je pitanje rasprave (ukoliko ga u tekstu nema, postavite ga sami)? Koji je va stav? Koje je opravdanje vaeg
stava? Generiranjem pitanja rasprave, problematiziranjem o odreenoj temi i postavljanjem problema
otvara se mogunost za (i) donoenje rjeenja; a time i (ii) poboljanje i razvoj postojeeg stanja stvari.
(a) Primjena okvira na zadani primjer rasprava
Rasprava:
Pitanje rasprave: Ue li uenici u koli u zadovoljavajuoj mjeri kako uiti?
Moj stav: Smatram da uenici u koli ne ue kako uiti u zadovoljavajuoj mjeri zato to je ue-
nje u kolama gotovo iskljuivo usredotoeno na uenje sadraja. U prilog tome isto tako govori
neuspjeh uenika u koli, brojne tekoe uenika u uenju, veliki broj uenika koji odlaze na
privatne instrukcije jer ne znaju kako uiti, uenikov doivljaj uenja kao muenja, a ne zado-
voljstva i istinske ljudske potrebe.
ANALIZU I KRITIKU ZA PREGLEDNE RADOVE
Tema
Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja
uenja s posebnim naglaskom na ponavljanje.
Prethodno znanje
Iz iskustva vlastita uenja: (i) strategije koje pomau u uenju su glasno itanje,
podcrtavanje teksta, pravljenje biljeaka; (ii) uenje prema sistemu ponavljanje ma-
njeg dijela gradiva pauza ponavljanje gradiva je efkasnije od uzastopnog dugotraj-
nog ponavljanja gradiva.
Bitne informacije
Kognitivne strategije su orua, instrumenti koji uenicima olakavaju uenje.
Kognitivne strategije su: ponavljanje, elaboracija, organizacija.
Strategije ponavljanja za jednostavnije zadatke: tiho ili glasno ponavljanje
informacija.
Strategije ponavljanja za sloenije zadatke: glasno itanje, doslovne biljeke, podcr-
tavanje, oznaavanje.
Razumijevanje
Kognitivne strategije su metode pomou kojih uenici lake ue i poveavaju vje-
rojatnost za uspjeh. Postoje tri kognitivne strategije: ponavljanje, elaboracija i or-
ganizacija. Kognitivna strategija ponavljanja ukljuuje (i) za jednostavne zadatke
(primjerice: uenje pjesmice napamet, uenje tablice mnoenja, zapamivanje go-
dina vanih povijesnih dogaaja): tiho ili glasno ponavljanje distribuirano u krae
periode; (ii) za sloene zadatke (primjerice: uenje opsenijeg gradiva iz povijesti):
glasno itanje, pravljenje doslovnih biljeaka i podcrtavanje. Ova kognitivna strate-
gija zahtijeva razlikovanje bitnih od nebitnih informacija.
Povezivanje
Tema Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakava-
nja uenja s posebnim naglaskom na ponavljanje odnosi se na podruje edukacijske
psihologije i didaktike.
Primjena
Znanje o kognitivnim strategijama trebaju primjenjivati nastavnici (uiti uenike
kognitivnim strategijama, poticati uenike da koriste kognitivne strategije prilikom
uenja, itd.), ali i svaki pojedinac prilikom uenja. Kao pedagogu, znanje iz kogni-
tivnih strategija moe mi pomoi na nain da u svojoj buduoj koli organiziram
radionice za uenike na temu kognitivne strategije te, naravno, prilikom mog vla-
stitog uenja.
Rasprava
Pitanje rasprave: Ue li uenici u koli u zadovoljavajuoj mjeri kako uiti?
Moj stav: Smatram da uenici u koli ne ue kako uiti u zadovoljavajuoj mjeri.
Razlozi za: Usredotoenost na uenje sadraja, ne uenje uenja. U prilog tome
govori neuspjeh uenika u koli, tekoe u uenju, uenje kao muenje, ne zado-
voljstvo i ovjekova potreba.
4.1.3.Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja
Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja (MOZAK 3) predstavlja
okvir koji se primjenjuje na radove o rezultatima istraivanja prilikom njihove analize i kritike. Ra-
dovi o rezultatima istraivanja su radovi u kojima autor dominantno iznosi rezultate istraivanja, a
naglasak stavlja na nove spoznaje u odreenom podruju.
Metodoloki okvir za analizu i kritiku
za radove o rezultatima istraivanja
(MOZAK 3)
1. Tema.
2. Prethodno znanje.
3. Bitne informacije.
4. Razumijevanje.
5. Metodologija i rezultati istraivanja.
6. Povezivanje.
7. Primjena.
8. Rasprava.
mjer (odlomak iz (pismenog
86
) rada o rezultatima istraivanja).
U teorijskom dijelu rada daje se prikaz razliitih pristupa i defnicija odrivog
razvoja, analizira se uloga visokokolskih institucija u promicanju ideje odrivog
razvoja i izloeni su rezultati dosadanjih istraivanja koja se bave socijalno-eko-
lokom problematikom. U empirijskom dijelu rada izlau se rezultati pilot istra-
ivanja provedenog na Sveuilitu u Rijeci (2007.) na uzorku od 105 studenata.
(Ronevi, Ledi, ulum, 2008, str. 62.) Cilj istraivanja je ispitati informiranost
i razumijevanje koncepta odrivog razvoja, kao i stavove i ponaanje povezane s
nekim aspektima tog koncepta. Glavna pretpostavka istraivanja je da ispitanici
slabo poznaju koncept odrivog razvoja, da ga prvenstveno ili u potpunosti iden-
tifciraju s podrujem zatite okolia te da, kao posljedica, njihovi stavovi i ivot-
ne navike ne daju garancije za potreban pristup ovome podruju. Istraivanje je
potvrdilo poetnu pretpostavku istraivanja. (Ronevi, Ledi, ulum, 2008, str.
67.) (...) Ispitanici slabo poznaju koncept odrivog razvoja i veina ga identif-
cira sa zatitom okolia. Naime, u odgovorima ispitanika dominira odgovor ne
znam, ak 41,6%, a gotovo etvrtina ga povezuje s odnosom prema okoliu i pri-
itajui ili sluajui.
rodi. Jedanaest odgovora svrstano je u kategoriju ostalo, a kako njihov sadraj
uglavnom ukazuje na nepoznavanje koncepta odrivog razvoja, u konanici se za-
kljuuje kako vie od polovice anketiranih uope ne poznaje ili slabo poznaje kon-
cept odrivog razvoja. Iako ispitanici iskazuju svjesnost o posljedicama vlastitog
ponaanja na deklarativnoj razini, njihove navike i ponaanje nisu konzistentni,
ime se ne daje garancija za potreban pristup ovom podruju. Ispitanici na prvom
mjestu navode kako informacije o odrivom razvoju primarno dobivaju iz medija,
tek neto vie od polovice anketiranih. (Ronevi, Ledi, ulum, 2008, str. 72.)
Budui da se metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja samo u
jednom elementu razlikuje od metodolokog okvira za pregledne radove, razmotrit e se samo taj
razlikovni element metodologija i rezultati istraivanja.
(5) Metodologija i rezultati istraivanja
Peti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja je meto-
dologija i rezultati istraivanja. Pitanja na koje valja odgovoriti su Koje se istraivako pitanje u radu
postavlja? Koja se metodoloka paradigma i metode istraivanja koriste? Na kakvom se uzorku provodi
istraivanje? Koji su rezultati istraivanja (istaknite nove spoznaje)?
(a) Primjena okvira na zadani primjer metodologija i rezultati istraivanja
Metodologija i rezultati istraivanja:
Istraivako pitanje: Koliko su studenti informirani o konceptu odrivog razvoja, koliko ga ra-
zumiju i koliko to utjee na njihove stavove i ponaanje?
Metodoloka paradigma: Kvantitativna paradigma
Metoda istraivanja: Metoda anketiranja
Uzorak: 105 studenata Sveuilita u Rijeci
Rezultati istraivanja: Ispitanici slabo poznaju koncept odrivog razvoja i veina ga identifcira
sa zatitom okolia.
87
4.2. Kritiko pisanje
Kritiko pisanje, kao podaktivnost i instrument kritikog miljenja, jest refeksivno pismeno izlaga-
nje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija. Predstavit e se i analizirati dva oblika re-
feksivnog pismenog izlaganja pisanje rada rasprave i pisanje osvrta na rad rasprave. Rad rasprave
87 Istaknut je samo jedan rezultat istraivanja budui da primjer ukljuuje samo isjeke lanka o rezultatima istraivanja. Ko-
liko ete rezultata istraivanja istaknuti ovisi o tekstu koji kritiki razmatrate.
je pismeni rad u kojem se analizira, prosuuje i vrednuje odreeni problem. Osvrt na rad rasprave
(ili kritiki osvrt
88
) je pismeni rad u kojem se analizira, prosuuje i vrednuje neki rad rasprave. Dru-
gim rijeima, osvrt na rad rasprave je kritiki pristup problemu razmatranom od strane odreenog
autora, a rad rasprave je autorski kritiki pristup problemu. U nastavku se teksta donose, kako je
ranije i navedeno, dva metodoloka okvira za analizu i kritiku koja predstavljaju vodie za pisanje
(i) rada rasprave MOZAK 4; te (ii) osvrta na rad rasprave MOZAK 5.
Prije predstavljanja okvira, valja navesti sljedee. Proces pisanja ne zapoinje konkretnim pisanjem
rada, ve odreenim predradnjama koje se provode kako bi rad, koji se nastoji napisati, bio to
uspjeniji. Predradnje kritikom pisanju su:
Ispitivanje intuicija. Prije pisanja rada rasprave ili osvrta na rad rasprave razmotrite koji je va
intuitivni stav o temi o kojoj se raspravlja. Postavite pitanje: Koji je moj (intuitivni) stav o x-u?
to bez detaljnog razmatranja i promiljanja mislim o x-u? Imam li i koje je moje opravdanje ili koji
su moji razlozi za tvrdnju x? Primjerice, ukoliko je pitanje rasprave Treba li legalizirati marihu-
anu?, ispitajte vae intuicije i pitajte se Koji je moj (intuitivni) stav o legaliziranju marihuane i
na kojim razlozima temeljim svoj stav? Va intuitivni stav je vaa poetna pozicija. Poetni in-
tuitivni stav u sebi nerijetko sadri predrasude, pristranost, stereotipe koji se analiziranjem
i razmatranjem smanjuju.
89
Ispitivanje intuicija je vaan segment u procesu pisanja radova
zato to nam upravo ta (pred)radnja omoguava nadgledanje vlastitoga promiljanja o odre-
enoj temi i njegove (mogue) promjene.
Prikupljanje literature. Prije pisanja rada, a poslije ispitivanja intuicija o temi o kojoj se rasprav-
lja, pretraite i prikupite literaturu o temi. Dodatni podaci o odreenoj temi su vani jer time
razvijamo bolje razumijevanje teme, pristupamo temi iz razliitih perspektiva i prikupljamo
informacije koje su nam potrebne u konstruiranju vlastite pozicije. Koliina pretraene i priku-
pljene literature ovisit e o koliini vremena kojeg posjedujete za bavljenje odreenom temom i
razinom zahtjevnosti postavljenog zadatka. Primjerice, predradnja prikupljanje literature zasi-
gurno e se razlikovati u situaciji pisanja diplomskog rada od situacije pisanja seminarskog rada.
Kritiko itanje. Dakako, svakom procesu kritikog pisanja prethodi faza kritikog itanja, po-
sebice u procesu pisanja osvrta na rad rasprave.
Prilikom kritikog pisanja radova, osim to valja pratiti elemente koji se javljaju u metodolokim
okvirima za analizu i kritiku za pisanje, valja voditi rauna i o nainu strukturiranja radova.
88 Kritiki osvrt Zelenika (2011) naziva kritiki prikaz, kojeg defnira kao posebnu vrstu pismenog rada u kojem se prosuuje i
vrednuje tue djelo (knjiga, rasprava, lanak). Slian pojam kritikom prikazu je pojam recenzije, kojeg Zelenika (2011) defnira
kao posebnu vrstu kvalitetnog strunog djela kojom recenzent treba prosuditi, ocijeniti i vrednovati rezultate tueg djela: ud-
benika, prirunika, lanka ili drugog pisanog djela. Kritiki prikaz i recenzija razlikuju se u tome to je recenzija, prema Zeleniki,
suptilnija, znanstvenija i na vioj razini analiza i ocjena nekog djela nego to je to kritiki prikaz. Uz navedeno, recenzija se pie
prije objavljivanja nekog djela, a kritiki prikaz nakon objavljivanja nekog djela.
89 Pritom se ne misli da se predrasude, pristranost i stereotipi analiziranjem i razmatranjem u potpunosti gube, ve samo sma-
njuju. Naime, poznato je da ovjek ima tendenciju zadravanja starih vjerovanja. Dakle, njegova su vjerovanja konzervativna,
nerijetko i bez obzira na racionalne razloge za njihovo odbacivanje.
Poeljno je da se u prvim fazama kritikoga pisanja prati standardna struktura radova, koja podra-
zumijeva da rad ima uvodni, sredinji i zakljuni dio, koji se piu redoslijedom kako su navedeni.
Meutim, va rad ne treba nuno pratiti standardnu strukturu pisanja radova, ve rad moete za-
poeti, primjerice, in medias res - bez uvodnog dijela. Poeljno je da promiljate i razvijate vlasti-
te strukture. Ipak, u poetku vaeg kritikog pisanja, drite se standardne strukture jer e vam
ona omoguiti da na bri, jednostavniji i precizniji nain usvojite vjetine kritikog pisanja. Nakon
usvajanja temeljnih vjetina kritikog pisanja i nakon elaboriranja metodolokih okvira, izgledno je
da ete imati sposobnost razviti se, ukoliko to elite, u samostalnog kritikog pisca.
4.2.1.Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave
Dio koji slijedi odnosi se na pisanje rada rasprave. Nastojat e se odgovoriti na pitanje Kako dobro
napisati rad rasprave? Rad rasprave je, kao to je reeno u prijanjem poglavlju, rad u kojem autor
dominantno raspravlja o nekom pitanju te iznosi neku tezu kao odgovor na postavljeno pitanje
rasprave nastojei je opravdati.
za pisanje rada rasprave
(MOZAK 4)
1. Pitanje rasprave.
2. Podruje rasprave.
3. Cilj rasprave.
4. Ve reeno.
5. Osnovna teza.
6. Argument.
7. Protuargument.
8. Otvorena pitanja.
Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomonih pitanja i navoenje primjera dijelova ra-
zliitih radova rasprave. Obratite panju na sadraj, ali i na strukturu navedenih primjera dijelova
radova rasprave. Oni elementi koji su se detaljno razmatrali u prijanjim poglavljima prirunika
bilo bi suvino detaljno razmatrati i na ovome mjestu pa to nije uinjeno.
Uvodni dio
Uvodni dio, kako i sam naziv kae, uvodi itatelja u odreeno podruje koje se razmatra. Uvodom
itatelj treba biti upoznat s pitanjem, podrujem te naposljetku ciljem rasprave.
(1) Pitanje rasprave
Poetak pisanja rada zapoinje jasnim i saetim formuliranjem pitanja rasprave.
Postavite pitanje Koje je pitanje rasprave rada? Na koje temeljno pitanje u radu nastojim
odgovoriti?
Pitanje na koje elimo pokuati odgovoriti glasi: Ako demokracija nije vladavina
naroda (demos i kratein) niti oblik vladanja narodom, moe li ona postati neto
tree? (Rodin, 2006, str. 3.)
U raspravama o politici visokog obrazovanja jedno od najzanimljivijih poglavlja
je ono koje se odnosi na pitanje je li obrazovanje javno ili privatno dobro. (Petak,
2009, str. 198.)
Ovaj prvi korak pisanja, koji podrazumijeva jasno i saeto formuliranje pitanja rasprave, iznimno
je vaan jer e i vas kao pisca fokusirati na centralni dio vae rasprave pitanje koje postavljate i na
koje ete nastojati odgovoriti zastupajui odreenu tezu.
(2) Podruje rasprave
Nadalje, postavite pitanje O kojem podruju raspravljam?
Govoriti o pobaaju znai govoriti o temi ovjekova postojanja koja u sebi ukljuu-
je ivot i smrt i njihove razliite aspekte te ima simbolino znaenje govora o ljud-
skoj egzistenciji. U tom smislu pitanje pobaaja neminovno je i znaajno bioetiko
pitanje. (Cifri, Marinovi Jerolimov, 2008, str. 248.)
(3) Cilj rasprave
Jo, postavite pitanje Koji su ciljevi, nastojanja rada? U odgovoru na postavljeno pitanje poeljno bi
bilo koristiti sljedee strukture reenica:
Osnovni je cilj ovoga lanka ...
Svrha ovoga rada je ...
U radu e se nastojati pokazati da ... ili U radu u nastojati pokazati da...
90
U ovom radu nastojat e se braniti tvrdnja da ...
Stoga emo u ovom tekstu nastojati vidjeti to matematike sudove ini istiniti-
ma, o emu oni govore i kako ih spoznajemo. (Beri, 2005, str. 945.)
U radu utvrujemo uinak odabranih sociodemografskih prediktora dob, obra-
zovanje, broj djece, brani status ena i imanje predkolskoga djeteta na zapo-
slenost ena u Hrvatskoj. (Gelo, et al., 2011, str. 69.)
90 Za postizanje vee objektivnosti u radu, preporua se pisanje u neutralnoj treoj osobi i izbjegavanje pisanja u prvoj osobi.
Meutim, kada u radu jasno iznosite vlastiti stav o postavljenom pitanju rasprave, opravdano je pisati u prvoj osobi.
Isto tako moete navesti cilj koji elite postii u svakom dijelu rada pa koristite strukture reenica
kao na primjer:
U prvom dijelu ogleda branit e se...
U prvom poglavlju brani se, analizira se, istrauje se...
U sredinjem dijelu rada daje se prikaz x-a te se raspravlja o y-u...
Sredinji dio
Sredinji dio rada rasprave predstavlja izlaganje teme na nain da se (i) izloi i dade osvrt na ono
to su o odreenom pitanju rasprave pisali drugi (relevantni) autori; (ii) izloi vlastita pozicija kao
odgovor na postavljeno pitanje rasprave.
(4) Ve reeno
Element ve reeno ukljuuje izlaganje onoga to su o temi rasprave prije pisali, govorili relevantni
autori. Kada izlaete ono to su o odreenom pitanju rasprave pisali drugi autori, vano je odabrati
relevantne autore i one dijelove njihova rada koji su kljuni za temu o kojoj se raspravlja.
Poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica:
Brojni su flozof/znanstvenici/povjesniari pisali o problemu x. XY u svojem djelu Z pie ... i poku-
ava opravdati poziciju prema kojoj ...
Na pitanje x, autor XY odgovara na nain da w i z.
Isto tako, istaknite to biste prigovorili autorima koje ste naveli, istaknite to mislite da su manjka-
vosti njihovih pozicija i zato. Poeljno je da pritom koristite i primjere.
(5) Osnovna teza; (6) Argument
U izlaganju vlastite pozicije kao odgovora na postavljeno pitanje rasprave iznesite osnovnu tezu i
argument.
U radu e se nastojati obraniti teza da ... na nain da se (i)...; (ii)...
U radu e se nastojati pokazati da x. X se nastoji opravdati na sljedei nain: y, w i z.
Tvrdim x. Razlozi navedene tvrdnje su sljedei: y, w, z...
Zakljuni dio
Zakljunim dijelom rada zaokruujete vau raspravu u jednu cjelinu. Ovaj dio rada sadri, uz ele-
mente protuargument i otvorena pitanja, i kratko navoenje pitanja rasprave i odgovora na njega
(osnovnu tezu i argument).
(7) Protuargument
Element protuargument ukljuuje, kao to je ve reeno, generiranje prigovora odreenoj poziciji. Taj
posao je zasigurno laki ukoliko upuujete prigovor poziciji koju ne zastupate, no uoavanje manjka-
vosti pozicije koju zastupate odlika je vrsnog kritikog mislioca. Svrha fokusiranja na ovaj element je
razvoj sposobnosti sagledavanja situacija iz razliitih perspektiva te razvoj karakteristike objektivnosti.
U iskazivanju protuargumenta poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica:
Autorova se teza moe dovesti u pitanje na nain da ...
Autorovoj poziciji moe se prigovoriti na sljedei nain: ....
Manjkavost teze x istie se u tome da ...
Upuujem prigovor poziciji koja tvrdi da... Prigovor mogu saeti u sjedeem: ...
(8) Otvorena pitanja
Razmatranjem odreenog problema, na brojna pitanja ne moemo odgovoriti. Primjerice, jedan od
razloga je taj to odgovori na njih prelaze svrhu i nastojanja rada. Ukoliko odreena pitanja ostaju u
radu otvorena, to valja napomenuti i navesti razloge neodgovaranja na njih. Navoenjem otvorenih
pitanja stvaramo prostor za moebitne budue rasprave kojim e se postavljati nova pitanja i nuditi
nova rjeenja ime e se podruje rasprave postepeno i sustavno otkrivati. Navoenjem otvorenih
pitanja otvarate sebi, ali i svojim kolegama, putove daljnjih istraivanja.
X, y, w su pitanja koja u ovom radu ostaju neodgovorena, no rad je pritom osigurao prostor za jedno
zasebno istraivanje za daljnju raspravu o z-u na nain da je a, b, c.
Ponueni odgovor na postavljeno pitanje rasprave otvorio je nekolicinu drugih pitanja koja prema-
uju nastojanja ovoga rada, a to su x, y, z.
Dodatno: Saetak
Poeljno je da va rad ukljuuje i saetak. Saetak je jezgrovit prikaz cijeloga rada, a ne samo za-
kljuka (Silobri, 2003). Sadri otprilike 250 rijei. Sadrajno saetak ukljuuje navoenje osnov-
nog cilja rada, pitanja rasprave, osnovne teze i njenog opravdanja. Obino se pie u treem licu
(primjerice, Autori su istraili...) i u pasivu (primjerice, Istraena je primjenjivost...) ako se radovi piu
na engleskom jeziku i u podruju prirodnih znanosti, dok za drutvene i humanistike znanosti i
druge jezike nije obavezan navedeni zahtjev. Prema Zeleniki (2011), saetak ima namjenu da (i)
omogui itateljima brz i pregledan uvid u zanimljivost i relevantnost odreenog rada za njihovo
istraivanje; (ii) poslui javnosti kao informacija o odreenom radu. U radu se smjeta ili na poetku
ili na kraju rada. No, u procesu pisanja, poeljno ga je pisati pri kraju procesa pisanja, ne na poetku,
budui da ukratko sadri sve bitne elemente rada.
Karakteristike dobroga rada rasprave
Vodite rauna o sljedeim karakteristikama koje bi va rad rasprave trebao imati:
Jasnoa karakteristika koja razvija situaciju u kojoj se itatelju omoguuje da razumije ono to
ita. Nemojte oekivati da e vai itatelji biti strpljivi i bogati vremenom. Budite usmjereni na
itatelja vodite rauna o tome da ne piete samo sebi va rad je namijenjen nekome itatelju.
Konzistentnost i koherentnost iznimno je vano da pozicija koju izlaete u radu bude konzi-
stentna i koherentna, odnosno (i) da sve tvrdnje mogu biti istovremeno istinite (drugim rije-
ima, da pozicija ne ukljuuje kontradiktorne tvrdnje); (ii) da se tvrdnje meusobno podupiru.
Originalnost u pisanju rada razvijajte vau originalnost. Usmjerite vau originalnost na dvije
razine: (i) sadrajnu originalnost koja ukljuuje ponudu razliitih i inovativnih rjeenja, stva-
ranje novih struktura, inovativno povezivanje i usporeivanje elementa, itd.; (ii) originalnost
forme koja ukljuuje inovativno izlaganje i oblikovanje sadraja, inovativnost stila, itd.
Konano, vano je napomenuti da va rad rasprave ne treba nuno ukljuivati sve elemente okvi-
ra. To e, dakako, ovisiti o vaem stilu pisanja, podruju rasprave i sl. No ipak, element koji rad
rasprave treba ukljuivati je argument, odnosno navoenje onoga to zastupamo i kako to oprav-
davamo, budui da on predstavlja sr rada rasprave. Odstupanja u navoenju drugih elemenata,
a posebice redoslijeda istih, su doputena. Valja podsjetiti, kritiko miljenje je divergentno ne
postoji jedno tono rjeenje.
Zadatak 14. Kritiki proitajte dolje navedene radove rasprave vodei rauna o sadraju i formi
rada te identifcirajte elemente metodolokog okvira za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave
(MOZAK 4). Vano je da prije no to prijeete na sljedei dio prirunika, samostalno kritiki proi-
tate dolje navedene radove. Na taj ete nain, uz kasnije itanje radova s ponuenom analizom koja
slijedi u daljnjim dijelovima prirunika, izravno doprinijeti boljem razumijevanju elemenata okvira
i procesu razvoja nadgledanja vlastita uenja.
Primjere cjelovitih radova pronai ete:
Primjer 1. Beri, B., onli, V. (2009). Tjelesno vjebanje u suvremenim
uvjetima ivota, Filozofska istraivanja. 29, 449-460. na
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=71349
Primjer 2. Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskrimi-
nacija i programi afrmativne akcije. U: Baccarini, E., Priji-Samarija, S.
(2007). Praktina etika: ogledi liberalnoga pristupa nekim problemima praktine
etike. Zagreb: Hrvatsko flozofsko drutvo.
Primjer 3. alaj, B. (2006). Politiko obrazovanje i politika indoktrinacija.
Politiko obrazovanje, 2, 43-52. na
www.politologija.hr/download_fle.php?fle=Salaj_1_22.pdf
Primjer 4. Buchberger, I. (2007). Smisao seksualne perverzije, seminarski rad
napisan za potrebe kolegija Filozofja seksualnosti na preddiplomskom stu-
diju Filozofje Filozofskog fakulteta u Rijeci na
www.universitas.hr/projekti/mislim-kriticki/smisao-seksualne-perverzije/
Zadatak 15. Nakon itanja i analiziranja navedenih radova rasprave, usporedite i evaluirajte vlastito
kritiko itanje s ponuenom analizom, identifkacijom elemenata metodolokog okvira za analizu i
kritiku za pisanje radova rasprave i sugestijama koje slijede u nastavku, redom za svaki navedeni rad.
Primjer 1. Beri, B., onli, V. (2009). Tjelesno vjebanje u suvremenim uvjetima ivota, Filozof-
ska istraivanja. 29, 449-460.
Tjelesno vjebanje u suvremenim uvjetima ivota
Saetak
Nedostatak ljudskog kretanja u suvremenim uvjetima ivljenja je dananja stvarnost
i nepobitna injenica. Budui da je tjelesna aktivnost biotika potreba ovjeka, potreban
je vei angaman drutva u cjelini, isto kao i svakog pojedinca koji je duan voditi brigu o
svom tjelesno zdravstvenom statusu. Tjelesna aktivnost ima nezamjenjivu instrumentalnu
vrijednost jer predstavlja najbolje sredstvo za postizanje i odranje zdravlja. Pored toga, tje-
lesna aktivnost ima i intrinzinu vrijednost zato to omoguava realiziranje i usavravanje
ovjekovih motorikih znanja i dostignua. Smatramo da zapostavljanje tjelesno-zdrav-
stvenog aspekta naruava cjelovitost linosti te da stoga svatko ima razloga za redovito
tjelesno vjebanje.
Saetak je kratki prikaz sadraja rada pomou kojeg se itatelju omoguuje
brzi pregled rada. Pie se na poetku ili na kraju rada. Poeljno je da saetak
rada rasprave sadri tezu koja se zastupa i opravdanje za nju.
Kljune rijei
tjelesna aktivnost, sport, intrinzine i instrumentalne vrijednosti, razlozi, sposobnosti,
razvoj
Uvod i problem
U ovom radu predmet izuavanja i kritikog razmatranja jest nedovoljna tjelesna aktivnost
veine stanovnitva u dananjim uvjetima ivota.
Poeljno je da uvodni dio rasprave zapone jasnom formulacijom predmeta
razmatranja, odnosno o emu se u radu raspravlja ili koje je pitanje rasprave.
Predmet razmatranja valja iskazati saeto i jasno. Predmet razmatranja u
ovom tekstu, kako navode autori, je: nedovoljna tjelesna aktivnost veine
stanovnitva u dananjim uvjetima ivota.
Nastojat e se pokazati,
U uvodnom dijelu rada dobro je napisati to se radom nastoji postii...
kroz niz statistikih podataka, saznanja i istraivanja,
...i na koji nain
da je redovito tjelesno vjebanje neophodno u suvremenom nainu ivota, te da predstavlja
sastavni dio stvaranja kompletne osobe.
Poeljno je odmah na poetku rada jasno istaknuti koji je cilj rada, a ujedno
i krajnji zakljuak (osnovna teza, tvrdnja) koji se u radu eli opravdati i u
njega uvjeriti itatelja.
Kao to se smatra da sporta koji se paralelno i intelektualno ne obrazuje nije kompletna
osoba, tako i ovjek koji se treba intelektualno obrazovati tijekom cijelog ivota paralelno
mora voditi brigu i o svojoj tjelesnoj kondiciji i zdravlju, a sredstvo kojim e to postii jest
upravo tjelesna vjeba.
Dananja saznanja nedvojbeno nam pokazuju da je stupanj zdravlja ljudi, osim nasljednih
faktora i utjecaja okoline, znaajnim dijelom odraz razliitih aspekata naina ivota pove-
zanih s obiteljskom tradicijom, kulturolokim i socioekonomskim okoliem. Niz spoznaja i
istraivanja povezuje kvalitetan nain ivljenja sa stilom ivota koji podrazumijeva, pored
nepuenja, neovisnosti o alkoholu i drogama, zdravog naina prehrane, otpornosti prema
stresu i infekcijama, tjelesno vjebanje kao vaan udio u stvaranju zdravog ljudskog or-
ganizma. Stoga se podrazumijeva da su navedeni faktori u dananjim uvjetima sastavni
dio kulture ivljenja svakog pojedinca. Da bi takva konstatacija imala uporite, trebamo se
vratiti u prolost u kojoj su se ljudi vie kretali jer su zbog podmirenja osnovnih potreba u
daleko veoj mjeri fziki radili te nisu morali dodatno upranjavati tjelesnu aktivnost. Da-
nanji ivot nezamisliv je bez suvremenih tehnikih sredstava, ija je upotreba zamijenila
fziki rad iz prolosti koji je sluio za preivljavanje, to je dovelo do situacije nedostatne
tjelesne aktivnosti. Taj nedostatak mogue je u suvremenom drutvu kompenzirati organi-
ziranim grupnim ili samostalnim tjelesnim vjebanjem, koje je postalo neizostavna potreba
i sastavni dio kvalitetnog i zdravog naina ivljenja svakog suvremenog ovjeka.
Analiza stanja
Ljudi se danas nedovoljno kreu. ezdeset posto ljudi u svijetu nije dovoljno tjelesno aktiv-
no. Od nekretanja, kao imbenika smrti, svake godine umire preko 2 milijuna ljudi (Svjet-
ska zdravstvena organizacija, WHO). U Hrvatskoj je situacija daleko sloenija jer oko 83%
ljudi nije dovoljno tjelesno aktivno (Bartoluci i sur., 2008.).
Ukljuenost stanovnitva u Republici Hrvatskoj u sportske i rekreativne aktivnosti u 2006. godini
91
Podruje Broj sudionika
Postotak u odnosu na
ukupan broj sudionika
Natjecateljski sport 280 000 6%
Rekreacija 520 000 11%
Ukupno aktivnih 800 000 17
U razvijenim srednjoeuropskim i skandinavskim zemljama stanovnitvo je daleko aktivnije
po pitanju tjelesnog vjebanja nego u Hrvatskoj.
92
Nekretanje koje zabrinjava mnoge zdrav-
stvene institucije u svijetu, u naoj zemlji predstavlja jo vei problem.
Ukoliko vau raspravu moete obogatiti empirijskim podacima uinite to.
Iskoristite rezultate istraivanja iz razliitih znanosti. Koritenjem empi-
rijskih podataka koji govore u prilog vaoj tezi, teza postaje uvjerljivija.
Uinak tjelesnog vjebanja na ljudski organizam
Tjelesno vjebanje poveava opskrbu stanica kisikom te tako dovodi do raspada slobodnih
radikala. Takoer podie razinu psihofzikih i funkcionalnih sposobnosti, koje su osnovni
pokazatelj stupnja zdravlja. Redovita tjelesna aktivnost poveava kvalitetu ivota na fzi-
olokom i psiholokom planu (Cox,2005.). Stupanj zdravlja jedna je od osnovnih odred-
nica razine kvalitete ivota. Ljudski je organizam evolucijom formiran za lokomociju, to
podrazumijeva da mu je tjelesna aktivnost potrebna kako bi pravilno funkcionirao. Visoki
kapaciteti tjelesne sposobnosti predstavljaju pozitivan kriterij zdravlja. Redovito tjelesno
vjebanje povezano je s tri aspekta zdravlja: somatskim, mentalnim i socijalnim.
Rezultati dosadanjih istraivanja pokazuju da redovito, ispravno planirano i programi-
rano tjelesno vjebanje ima pozitivan utjecaj i na povieni krvni tlak (Faggard i Tipton,
1994.), masnou u krvi (Berg i sur., 1994.) te povieni indeks tjelesne mase (Miigoj i Du-
rakovi, 2000.). Takoer smo svjedoci da tjelesna aktivnost promovira nepuaki stil ivota
i pravilnu ishranu te djeluje na povienje razine pozitivnih psihosocijalnih karakteristika
smanjenjem pojave ovisnosti kao i intenzitet neuroza i depresija (Heimer, 1979.).
91 Bartoluci, kori, 2008. Zbornik radova 17. ljetne kole kineziologa Republike Hrvatske, str. 468 (Izvor: Dravni
zavod za statistiku Republike Hrvatske).
92 U Finskoj je 77% ljudi ukljueno u barem jedan oblik rekreacije, a u Hrvatskoj se kontinuirano rekreacijom bavi
manje od 10% stanovnitva, Ana Sren, Sport ne smije biti ekskluziva pojedinca http://www.adventuresport.net/
index.php?option=com_sport&task=article&id=779&rid=8&catid=138&Itemid=0.
Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (Te European Health Report 2005, WHO)
ustanovljeno je deset vodeih rizinih imbenika povezanih s ukupnom smrtnou
93
Rizini imbenici Udio
1. Povieni krvni tlak 26,4%
2. Puenje 21,3%
3. Poviena razina kolesterola 18,3%
4. Povien indeks tjelesne mase 11,9%
5. Tjelesna neaktivnost 6,9%
6. Niski unos voa i povra u prehrani 5,2%
7. Alkohol 4,1%
8. Zagaenje zraka u okoliu 0,6%
9. Neodgovorno spolno ponaanje 0,6%
10. Profesionalna izloenost karcinogenima 0,4%
Rizini imbenici najvie pridonose bolestima srca i krvnih ila, koje su glavni uzrok smrti u
svijetu.
Broj umrlih od krvoilnih bolesti i postotak u odnosu na ukupnu smrtnost (2005. g. WHO)
94
Podruje Broj umrlih u godini
Postotak od ukupne
smrtnosti
Svijet 17 000 000 30%
Europa 5 000 000 49%
Hrvatska 26 000 50%
Analiza stava prema tjelesnom vjebanju
Iako je sport u dananje vrijeme relativno vrlo popularan jer milijuni ljudi prate sport-
ska dogaanja, este su blokade koje se nalaze na putu prema osobnoj primjeni redovite
93 Kinkela, D., onli, V., Moretti, V. (2008). Cjeloivotno tjelesno vjebanje za odrivi razvoj, Zbornik radova Meu-
narodne konferencije: Cjeloivotno uenje za odrivi razvoj, Plitvice.
94 Ibid.
tjelesne aktivnosti. isto racionalni uvid nije dovoljan za promjenu sedentarnog naina
ivota, koji je masovno zahvatio dananjeg ovjeka. Takav nain ivota nastao je kao po-
sljedica razvoja suvremenih tehnolokih sredstava, a vidljiva posljedica je sve manji obim
kretanja. Bez obzira na svakodnevna saznanja o negativnim posljedicama nekretanja po
zdravlje ovjeka, pojedincu ta saznanja nee nita znaiti ukoliko ima negativan stav prema
tjelesnom vjebanju. Stoga bi rjeenje problema trebalo ukljuivati promjenu stava i usmje-
ravanje uma k stvaranju novih navika, kako bi se preventivno, a u ponekim sluajevima i
terapijski, djelovalo na zdravlje pojedinca.
Mnogi uenici, studenti i poslovni ljudi te oni starije dobi gaje negativne stavove prema
sportu i rekreaciji. Uenik i student e esto, jednako kao i odrastao ovjek, biti frustriran
i nezadovoljan obavljanjem bilo kojeg oblika tjelesnog vjebanja, sve dok o njima razmilja
kao o frustrirajuim. Iz tog razloga e i zdravstveni rezultati koje bi trebali poluiti orga-
nizmi pojedinaca biti neadekvatni. Promjena u stavu prema tjelesnom vjebanju u novijim
uvjetima ivota koji su zahvaeni masovnom pojavom hipokinezije nedostatka kretanja,
mogu drastino promijeniti rezultate zdravstvenog statusa pojedinca.
Najvea revolucija moje generacije je otkrie da individue promjenom
unutarnjeg mentalnog stava mogu promijeniti vanjske aspekte svog i-
vota. (William James)
Na putu prema promijeni statikog naina ivota, ovjek vrlo esto, iako ima izgraen po-
zitivan stav o tjelesnom vjebanju, ne uspijeva isto provesti u djelo. Tome svjedoi i istra-
ivanje* koje je provedeno sa studentima 1. i 2. godine Filozofskog fakulteta u Rijeci u ak.
2006/07. god., a ono pokazuje da, iako velika veina ispitanih studenata smatra da tjelesno
vjebanje pozitivno djeluje na zdravlje (92%) te da ima niz pozitivnih efekata (73%), veina
se njih (59%) u slobodno vrijeme ne bavi nikakvom tjelesnom aktivnou te smatraju da
nastava tjelesne i zdravstvene kulture ne bi trebala biti obvezna (60%). Razlog takvog stanja
vjerojatno lei u injenici da, iako mnogi znaju koje posljedice nosi nekretanje, istovremeno
ele ivjeti leernim ivotom. Postizanje cilja trai odreena odricanja, a kad je tjelesno
vjebanje u pitanju, podaci o nekretanju ukazuju da veliki dio puanstva naprosto nije spre-
man na takav vid odricanja. Misli tog dijela ljudi vode smjerom da e radije poveavati stu-
panj dugovanja prema vlastitom zdravlju nego propustiti neke manje vane stvari koje si u
odreenom trenutku ele priutiti. Takva stajalita potvruje istraivanje njemake savjet-
nike tvrtke za marketing Brand-Trust,
95
koje je ustanovilo da u novije vrijeme Europljani iz
istonih zemalja te Azijci preferiraju materijalna dobra za zadovoljenje sree, dok je onima
iz naprednih zapadnih zemalja ostvarivanje sree usmjereno prema nematerijalnom luksu-
zu, to uglavnom podrazumijeva zdravlje, odravanje psihofzike kondicije i obrazovanje.
95 Odisej. Biz Portal, Nematerijalni luksuz vaniji od raskoi, http://www.odisej.biz/revija/ clanak.asp?id=4431.
Kako bi negativna razmiljanja postala pozitivna, potrebno je akumulirati one vrijednosti
koje e prije svega biti usmjerene prema zdravlju. Ukoliko u ovjeku prevladavaju vrijed-
nosti koje su usmjerene na materijalni prosperitet te uslijed toga pojedinac nije dovoljno
tjelesno aktivan, tada moemo govoriti o nezdravom nainu ivota. Isto tako i ulaganje u
sport s ciljem postizanja iskljuivo vrhunskih rezultata i stvaranja profta, a da se pri tom
paralelno zapostavlja razvijanje masovnog tjelesnog vjebanja puanstva, stvara negativan
stav kod veine stanovnitva u shvaanju svrhe primjene tjelesne vjebe. Takvo gledite ne
potie stanovnitvo na kretanje pa u uvjetima stresnog naina ivota dovodi do posljedi-
ca koje se manifestiraju u irokom vidu zdravstvenih i psiholokih problema. Obrazovanje
stanovnitva, izmeu ostalog podrazumijeva i shvaanje sutine tjelesne vjebe s njenim
pozitivnim posljedicama na zdravstveni status pojedinca.
Suvremeni nain ivljenja nametnuo je stjecanje novca, intelektualnog znanja
96
i zaba-
vu kao prioritet u stvaranju kriterija dobrog ivota, a tjelesno vjebanje u cilju stjecanja
zdravlja smatra se manje vanim imbenikom. Stoga se nedovoljna tjelesna aktivnost esto
opravdava nedostatkom vremena. Zgrtanje kao posljedica emocija usmjerenih prema stje-
canju materijalnih vrijednosti, te ostalih akcija vezanih za prosperitet pojedinca proizvest
e negativne posljedice onog trenutka kada tjelesna aktivnost s ciljem postizanja zdravlja
nije upravljana razumom. Ukoliko tjelesna vjeba doe u kontekst sporednog u odnosu na
prethodno navedene akcije, ne moemo govoriti da je ona u skladu s razvojem cjelokupne
linosti. Istinski intelektualno bie ovjek to e biti uistinu onda kada se razvija u onom
smjeru koji omoguuje njegov potpuni prosperitet, intelektualni, emocionalni i tjelesno
zdravstveni. Razvijanje pojedinih segmenata ivota koji su jednostrani, a nisu usmjereni
u one vrijednosti koje omoguuju njegov bioloki opstanak, spadaju u domenu iskrivlje-
nog naina shvaanja ivota. Adekvatan stav bit e u slubi tjelesne kulture ovjeka samo
ako je usmjeren na shvaanje tjelesne kretnje kao sredstva s kojim emo postii plemenito
zdravstveno stanje. Ako je uz to tjelesna vjeba i dosljedno primjenjivana u svakodnevnom
ivotu, moemo govoriti o uspostavljanju visoke razine kulture ivljenja, to je osnovna
flozofja misao vodilja, usmjerena k vraanju dananjeg ovjeka iskonskom nainu ivota.
Jedan od estih stereotipa u naem drutvu jest da smo mi sportska nacija. Meutim, taj
stereotip, zasnovan na vrhunskim uspjesima proporcionalno vrlo malog broja sportaa,
nije ba sasvim toan i prikriva pravo stanje u naciji.
96 Findak, V., Metiko, D., Mrakovi, M. (1994.), str. 449: 'Kako drugaije tumaiti injenicu da se itav odgojno-
obrazovni sustav obraa mozgu, a ne ovjeku. Vrednuje se ono to je netko uspio zapamtiti za neku ocjenu, a ne npr.
i stupanj zdravlja (osnovni indikatori stupnja razvoja nekih osobina i sposobnosti: odstupanje u miinoj i balastnoj
masi, motorikim i funkcionalnim sposobnostima). Porast broja tzv. dobrih uenika povezan je i s poveanjem bro-
ja aktualnih ili potencijalno nesposobnih i bolesnih. Zbog svih navedenih injenica zauuje stav prema tjelesnoj i
zdravstvenoj kulturi uope, posebice u kolstvu gdje se ponekad taj predmet smatra suvinim.'
Osvojeno mjesto u svijetu prema broju medalja po stanovniku na ljetnim OI od 1998. do2004. godine
Olimpijske igre Mjesto
Atlanta 34
Sydney 43
Atena 16
Ukupno gledano, Hrvatska je od 1992. godine, ukljuujui ljetne i zimske OI, po broju me-
dalja osvojenih po stanovniku, 23. zemlja. Uzimajui u obzir samo osvojene medalje, Hr-
vatska je na svim OI od osamostaljenja do posljednjih ZOI, 53. zemlja svih vremena. Na
posljednjoj ljetnoj Olimpijadi u Pekingu po broju osvojenih medalja Hrvatska je zauzela
57. mjesto. Obzirom na infrastrukturne i fnancijske uvjete u Ateni, gdje je Hrvatska imala
najuspjenije igre, po toj ljestvici (prema GDP-u) Hrvatska je bila 23. zemlja. Ispred nas
bile su zemlje poput Bahama, Australije, Kube, Estonije, Slovenije, Jamajke, Latvije, Ma-
arske, Bugarske, Bjelorusije, Grke, Danske, Armenije, Moldavije, Kazahstana i Namibije.
Navedene zemlje rijetko emo okarakterizirati kao izrazito sportske, a neke su i daleko
nerazvijenije od Hrvatske.
97
Na osnovu iznijetih podataka, postavlja se pitanje za razmiljanje: je li dojam i raireno mi-
ljenje u Hrvatskoj kao sportskoj zemlji u stvari kompenzacija za nedostatak bavljenja spor-
tom i sportskom rekreacijom veine stanovnitva ili se smatra praenje sportskih dogaanja
drugih, kroz medije, sportske kladionice i sl., sastavnim dijelom epiteta sportske nacije?
Filozofsko opravdanje tjelesnog vjebanja
Osim empirijskog opravdanja odreene teze koritenjem rezultata istrai-
vanja iz razliitih znanosti, dobro je tezu opravdati i flozofski razmatra-
njem pojmova, analizom teze, konstruiranjem argumenata, itd.
U praktinom kontekstu opravdanje X-a jest davanje razloga da se ini X. Stoga opravdanje
tjelesnog vjebanja jest davanje razloga za tjelesno vjebanje. Razlozi za bavljenje vrhunskim
sportom i razlozi za bavljenje rekreativnim sportom dijelom se podudaraju a dijelom razlikuju.
To mogu biti isti razlozi, ali drugaije rangirani. U ovom radu prvenstveno emo razmatrati ra-
zloge za bavljenje rekreativnim sportom, to jest redovitim tjelesnim vjebanjem velikog broja
ljudi. Razloge za bavljenje vrhunskim sportom razmotrit emo samo uzgredno. Nadalje, pr-
venstveno emo razmatrati razloge za tjelesno vjebanje, a motive emo razmotriti uzgredno.
97 Tomislav Pacak, 'Hrvatska sportska zemlja?', http://www.sportnet.hr/Vijest.aspx?ID=363314.
Ukoliko vaa rasprava obuhvaa iroka i razliita podruja, razmotrite o ko-
jem se podruju (ili dijelu odreenog podruja) vi bavite. Fokusirajte svoje
razmatranje na odreeno podruje ili dio podruja. Preciziranje podruja ra-
sprave vodi k usmjeravanju misli i konano vrstom i jasnom formuliranju
tvrdnje koja se u radu zastupa.
Razlozi su normativna kategorija, a motivi deskriptivna. To znai da su razlozi ono to bi
nas trebalo pokretati na djelovanje, dok su motivi ono to nas de facto pokree na djelovanje.
Vaan segment rada zauzima i defniranje pojmova koji se u radu koriste.
Jasno defniranje bitnih pojmova u radu onemoguit e nerazumijevanje i
itateljevo intelektualno vrludanje.
Stoga se u ovom radu prvenstveno bavimo razlozima zbog kojih bi ljudi trebali biti tjelesno
aktivni, a tek sporedno motivima zbog kojih jesu tjelesno aktivni. U idealnom sluaju ra-
zlozi i motivi se podudaraju, no naalost esto dolazi do osjetnih odstupanja. Na primjer,
Primjeri nam slue da bismo ilustrirali nau poziciju i time je pribliili itate-
lju. Primjerima naa pozicija postaje jasnija, razumljivija, dostupnija i zanimlji-
vija. Koristite zanimljive primjere u radu jer e oni zadrati itateljevu panju.
moe se rei da postizanje dobrog izgleda predstavlja motiv za tjelesno vjebanje u daleko
veoj mjeri nego to bi trebalo biti. Isto tako, roditelji su esto motivirani eljom da im di-
jete bude vrhunski sporta, no to ne bi trebao biti razlog da se dijete bavi sportom. Nadalje,
prihvaamo plauzibilnu pretpostavku da vrijednost neke aktivnosti jest razlog za bavljenje
tom aktivnou. Stoga razmatranje vrijednosti tjelesnog vjebanja naprosto jest razmatra-
nje razloga za tjelesno vjebanje.
98
Bavljenje nekom aktivnou moe imati instrumentalnu i/ili intrinzinu vrijednost. To
znai da bavljenje tom aktivnou moe biti dobro zbog neeg drugog ili zbog same sebe.
Stoga emo razmotriti instrumentalne i intrinzine vrijednosti tjelesnog vjebanja. Iako
instrumentalna vrijednost neke aktivnosti moe biti vanija od intrinzine, i zbog toga
predstavljati jai razlog za bavljenje tom aktivnou, u flozofskoj analizi zanimljivije je
razmatranje intrinzinih vrijednosti. Prvo emo razmotriti instrumentalne razloge za
tjelesno vjebanje.
98 Ovdje neemo ulaziti u takozvani buck passing account of value kojega su razvili Rawls i Scanlon. Dakle, neemo
ulaziti u openito pitanje o tome to dolazi prvo i to ovisi o emu, vrijednosti o razlozima ili razlozi o vrijednostima.
Iznimno je vano itatelja voditi kroz tekst jer to smanjuje itateljevo ne-
razumijevanje, a time i zadrava itateljevu panju. Navedite korake vae
rasprave.
Tjelesnim vjebanjem postie se i odrava zdravlje. To je najjai ili svakako vrlo jaki razlog
za bavljenje rekreacijom i sportom te za odravanje nastave tjelesne i zdravstvene kulture
u vrtiima, kolama i fakultetima. Postizanje i odravanje zdravlja i tjelesne kondicije tre-
balo bi biti prioritet, kako za pojedinca tako i za rukovodstvo drave ili lokalne zajednice
koje moe poticati razliite aktivnosti. U tom svom aspektu, rekreativni sport predstavlja
sredstvo za postizanje zdravlja. Dakle, njegova je vrijednost instrumentalna. Pored toga,
smatramo da je tjelesno vjebanje dobar nain postizanja i odravanja zdravlja. To znai
da tjelesno vjebanje vrednujemo i kao dobro sredstvo za postizanje zadanog cilja. Dakle,
vrijednost tjelesnog vjebanja nije samo u vrijednosti cilja do kojeg dovodi ve i u tome to
predstavlja dobro sredstvo za postizanje zadanog cilja.
Pored postizanja i odravanja zdravlja, bavljenje rekreacijom i sportom ima i neke druge
instrumentalne vrijednosti, na primjer, dovodi do dobrog izgleda. Smatramo da je posti-
zanje dobrog izgleda sasvim legitiman, ali ne posebno vaan razlog za bavljenje navedenim
aktivnostima. Openito je zanimljivo pitanje zato se dobar izgled smatra neim poeljnim.
Moe imati intrinzinu estetsku vrijednost, ali je vjerojatno u najveoj mjeri poeljan kao
indikator ili simptom funkcionalne sposobnosti i zdravlja organizma.
Sport moe dovesti do zarade, no to vrijedi samo za vrhunski profesionalni sport, a ta tema
nije prioritet u ovom radu. Sport moe dovesti do promocije zemlje u svijetu. To je sasvim
legitiman razlog, no isto tako vrijedi samo za vrhunski sport.
Sport i sportska rekreacija omoguuju druenje. To je sigurno jedna od vrijednosti bavljenja
sportom i sportskom rekreacijom, a esto moe biti jedan od motiva za bavljenje istim. Ovo
prvenstveno vrijedi za ekipne sportove, ali i za individualne u mjeri u kojoj se odvijaju u klu-
bovima. Jasno, sport i sportska rekreacija nisu jedini naini okupljanja ljudi te u tom svom
aspektu predstavlja samo jedno od moguih sredstava za postizanje cilja. Druenje sigurno
ima vrijednost po sebi, no vrijednost druenja ovisi i o vrijednosti aktivnosti oko koje su se
ljudi okupili. Postoje dobri i manje dobri razlozi za druenje. Stoga je sport, ne samo aktiv-
nost koja dovodi do okupljanja, nego i aktivnost koja je vrijedna okupljanja.
Iako postizanje i odravanje zdravlja jest najjai razlog za bavljenje rekreacijom i sportom, to nije
jedini razlog. I kada rekreativni sport ne bi dovodio do zdravlja i dalje bi imao vrijednost, ljudi bi
i dalje imali razloga da se njime bave; kada rekreativno bavljenje sportom ne bi ni poboljavalo
ni pogoravalo zdravstveno stanje, i dalje bismo imali razloga da se bavimo tom aktivnou.
99
99 Ovo je varijanta Mooreovog testa izolacije. Vrlo je zanimljivo pitanje je li uope zamislivo da tjelesno vjebanje
ne dovodi do zdravlja. Naime, budui da tjelesno vjebanje po svojoj biti jest realizacija funkcija organizma i budui
da je realizacija funkcija bitni dio zdravlja, moglo bi se tvrditi da je tjelesno vjebanje neto to po svojoj biti vodi do
zdravlja te da je zbog toga nezamislivo da tjelesno vjebanje ne dovodi do zdravlja.
To pokazuje da vrijednost rekreacije i sporta nije isto instrumentalna; dakle, da se ne svodi
samo na postizanje i odravanje zdravlja, ve i da ima intrinzinu vrijednost. Imamo osjeaj
da bi ovjek koji bi se rekreativno bavio sportom samo zato to mu je to preporuio lijenik
propustio neto bitno u toj aktivnosti. Bavljenje sportom, ak i rekreativno, ima neki ele-
ment koji ga ini bitno razliitim od fzikalne terapije, korektivne gimnastike ili kinezitera-
pije openito. Moda bi se moglo tvrditi da su fzikalna terapija i kineziterapija kurativne,
dok je rekreativni sport preventivan, no imamo dojam da se razlika izmeu ta dva oblika
tjelesnog vjebanja ne svodi samo na poloaj u vremenu u odnosu na ozljedu, imamo dojam
da se ne radi samo o tome da li tjelesno vjebanje dolazi prije ili poslije ozljede ili bolesti.
Vrijednost tjelesnog vjebanja ne svodi se samo na prevenciju i terapiju zdravlja, ve ima i
intrinzinu vrijednost.
Jedan od zanimljivih aspekata sporta je postizanje rezultata, natjecanje i izazov. Olimpijski
slogan Citius, altius, fortius smatra se samorazumljivim, no zapravo je prilino nejasno u
emu je vrijednost breg, vieg i jaeg. Postizanje rezultata moda nije bitan element spor-
ta, ali je sigurno vrlo vaan element. Pobjeda nije vana samo u vrhunskom i profesional-
nom sportu. I rekreativcima je esto itekako stalo do pobjede. Truizam je da je dobro pobi-
jediti, a loe izgubiti. esto se govori o slasti pobjede i gorini poraza. To je uvijek tako,
ak i kada pobjeda niemu ne slui, a to pokazuje da se radi o intrinzinoj vrijednosti.
100
Jasno, izazov treba biti relativan u odnosu na sposobnosti sportaa, dob, intenzitet tre-
niranja, itd. No, elja za pobjedom je integralni dio olimpijskog fnala isto kao i lokalne
prijateljske utakmice. Zadavanje i postizanje cilja integralni je dio skoro svake sportske
aktivnosti, bilo to postizanje olimpijske norme, ulazak u fnale dravnog prvenstva ili pe-
njanje na Sljeme. Rekreativac moe imati cilj podii 100 kg na benchu ili trati 1 km ispod
3 minute isto kao to vrhunski sporta moe imati za cilj ulazak u dravnu reprezentaciju
ili osvajanje medalje na svjetskom prvenstvu. Postizanje rezultata moe biti motiv i razlog
na dva naina: u odnosu na druge i u odnosu na sebe. Dakle, moemo nastojati da budemo
bolji od drugih, a moemo nastojati da budemo bolji nego to smo bili prije 6 mjeseci. Oba
su elementa integralni dio vrhunskog bavljenja sportom, a esto i rekreativnog. Vrlo je za-
nimljivo pitanje koji je element vaniji. to je bolje, trati 10 km za 40 min gdje drugi tre za
45 ili trati za 30 gdje drugi tre za 28? Drugim rijeima, pitanje je koji rezultat vie vrijedi,
apsolutni ili relativni?
Savladavanje izazova dovodi nas do ope karakteristike svake ljudske aktivnosti, to je tenja
prema usavravanju. Prirodno je da to god radimo, nastojimo raditi dobro. Ako ono to
radimo ne nastojimo raditi dobro, onda nije ba sasvim jasno ni zato uope to radimo. ak
i stvari koje radimo samo za plau, kad ih ve radimo, prirodno je da ih nastojimo napraviti
to je mogue bolje. To vrijedi za sve ljudske aktivnosti: asfaltiranje ulice, operiranje srca,
pokretanje velike vojne operacije, slikanje, pjevanje, igranje nogometa, veslanje, itd. Rawls
100 Tenja k pobjedi konstitutivna je za svako natjecanje; natjecanje naprosto nije natjecanje ako natjecatelji ne
nastoje pobijediti.
je to nazvao aristotelovski princip: ljudi uivaju u realizaciji svojih (uroenih ili steenih)
sposobnosti i taj je uitak to vei to se sposobnost vie realizira.
101
Ovo je motivacijski,
psiholoki princip, ali je toliko duboko usaen u ljudskoj prirodi da moemo rei da svatko
ima razlog da realizira i usavrava svoje sposobnosti. Prirodno je da onaj koji ima oi eli
gledati; da onaj koji ima noge eli hodati i trati; da onaj koji moe plivati eli plivati; da
se onaj koji se moe boriti eli boriti; itd. Stoga moemo ustvrditi da je bavljenje sportom,
bilo vrhunskim, bilo rekreativnim, i tjelesno vjebanje openito dobro zato to omoguava
realiziranje i usavravanje prirodnih sposobnosti.
P1: Ako imamo sposobnost X, trebamo je koristiti.
P2: Ma to inili, to to inimo trebamo initi to je mogue bolje.
K: Dakle, trebamo razvijati i usavravati sposobnost X.
Centralni dio rada rasprave je iznoenje osnovne teze i opravdanja za nave-
denu tezu. To se jo naziva i konstrukcija argumenta. Naravno, nije nuno
konstruirati argument na nain da se tono istiu premise i konkluzija, da
se koriste logiki termini, itd., kao to je sluaj u ovome radu. Dovoljno je
jasno i precizno istaknuti osnovnu tezu tvrdnju koja se u radu zastupa,
te navesti razloge, odnosno dokaze za navedenu tvrdnju u duhu prirodnog
jezika, primjerice:
Smatram da ... zato to ...
Budui da vrijedi (i), (ii) i (iii), slijedi da ...
S obzirom na to da ..., moe se zakljuiti ...
Jasno, tenja za usavravanjem treba biti relativna u odnosu na sposobnost, uvjete tre-
niranja, dob, itd. Stariji sportai ponekad su frustrirani jer s vremenom postiu sve loije
rezultate. No, njihova je frustracija neopravdana jer su zanemarili injenicu da sposobnosti
s godinama slabe. Posjedovanje sposobnosti je neto to je po sebi dobro, stoga svatko ima
razloga razvijati i usavravati svoje sposobnosti.
Po sebi je bolje znati infnitezimalni raun nego ne znati.
Po sebi je bolje znati svirati Mondschein sonatu nego ne znati.
Po sebi je bolje moi pretrati 10 km nego ne moi.
Po sebi je bolje moi podii 100 kg u benchu nego ne moi.
101 John Rawls, A Teory of Justice, Harvard University Press, 1999. (1971), str. 374.
Budui da ovjek ima niz sposobnosti, kako umnih tako i tjelesnih, te sposobnosti treba
razvijati ravnomjerno. Biti neobrazovani vrhunski sporta jednako je loe kao i biti tjele-
sno potpuno neaktivni vrhunski intelektualac. tovie, ne samo da je jednako loe, nego
je loe upravo na istoj osnovi naruavanju sklada osobe. Potpuna osoba je osoba koja je
u potpunosti i ravnomjerno razvila sve svoje sposobnosti, kako intelektualne, emocional-
ne, drutvene tako i tjelesne.
102
Stoga neobrazovan ovjek nije potpuna osoba isto kao to
ni tjelesno neaktivan ovjek nije potpuna osoba. Zbog toga svatko ima razloga realizirati
i usavravati sve svoje sposobnosti, kako umne tako i tjelesne. Zaputanje neke skupine
svojih sposobnosti predstavlja naruavanje cjelovitosti ovjeka. ovjek koji zapostavi neku
skupinu svojih sposobnosti naprosto nije cjelovit ovjek. On je krnji ovjek. Njemu neto
nedostaje.
Tenja prema realizaciji i usavravanju sposobnosti dovodi nas do deontolokog okvira
za vrednovanje aktivnosti. Poznata je tradicionalna podjela dunosti na dunosti prema
sebi i dunosti prema drugima. Odravanje i usavravanje vlastitih sposobnosti jedna je od
osnovnih dunosti prema sebi, koja sigurno ukljuuje odravanje i usavravanje vlastitih
tjelesnih sposobnosti. Stoga one koji se ne bave nikakvom tjelesnom aktivnou trebamo
kritizirati zato to ne izvravaju dunost koju imaju prema samima sebi. Upravo je to ono
to imamo na umu kada za nekoga kaemo da se zapustio.
Aretiki okvir posebno je prikladan za opravdanje tjelesnog vjebanja.
103
Pored moralnih i inte-
lektualnih vrlina treba govoriti i o tjelesnim vrlinama. Snaga, brzina, izdrljivost itd., predstav-
ljaju vrline; dok slabost, sporost, brzo zamaranje, itd., predstavljaju mane. Isto kao i u sluaju
intelektualnih i moralnih vrlina, trebamo razvijati tjelesne vrline te ispravljati tjelesne mane.
Na koncu, est razlog za bilo to, pa tako i za bavljenje sportom i rekreacijom jest: Zato to
to volim! Niz rekreativnih sportaa tvrdi da se nakon treninga naprosto osjea bolje. Tjelesni
napor je prirodna potreba organizma te je stoga jasno da se ovjek osjea bolje nakon to
zadovolji svoju prirodnu potrebu. Kineziolozi govore o iskonskoj biotikoj potrebi za kreta-
njem. Na koncu, rije rekreacija etimoloki znai ponovno stvaranje te svoj puni smisao ima
upravo kod onih koji se nakon rekreacije osjeaju kao preporoeni. Unutar utilitaristikog
okvira opravdano je sve ono to dovodi do sree upravo zato to dovodi do sree. Stoga je u
tom smislu bavljenje sportom i sportskom rekreacijom opravdano zato to dovodi do sree i
u mjeri u kojoj dovodi do sree. A svatko tko se bavio sportom i tko poznaje sportae zna da
je ta mjera izuzetno visoka. Koliko god utilitaristiko opravdanje bilo jako i koliko god srea
bila prirodan kandidat za najvie dobro, smatramo da analiza vrijednosti bavljenja sportom i
sportskom rekreacijom tu ne zavrava. Naime, aktivnosti koje dovode ili ne dovode do sree
102 Kane, J. E. (1984.), Psihologija i sport, str. 67: 'Razliiti tipovi razvoja tjelesni, intelektualni, emocionalni i
drutveni nisu jednostavno skup nezavisnih dijelova, ve meu njima postoji organsko jedinstvo za njega vrijedi
tvrdnja da su organizirani tako da ine cjelinu koja je vie od zbroja dijelova koji je ine.' Starom izrekom 'U zdravom
tijelu zdrav duh!' ne tvrdi se samo postojanje korelacije izmeu tjelesnog i duevnog zdravlja, ve ju se moe shvatiti i
u jaem smislu da u nezdravom tijelu zdrav duh naprosto nije mogu. Smatramo da izreku prvenstveno treba shvatiti
u smislu da se u cjelini u kojoj neki dio nije razvijen ne mogu razviti niti ostali dijelovi.
103 Aristotelijanski okvir izgleda posebno primjeren za opravdanje tjelesnog vjebanja prvenstveno zbog ideje telosa
ideje da organi i sposobnosti imaju funkciju ili svrhu.
moemo vrednovati kao aktivnosti koje bi trebale dovoditi do sree ili kao aktivnosti koje
ne bi smjele dovoditi do sree. Budui da potreba za koritenjem i usavravanjem tjelesnih
sposobnosti pripada u samu bit ovjeka, tjelesno vjebanje nije samo neto to dovodi do
sree, ve i neto to bi trebalo dovoditi do sree. Zbog toga trebamo biti zabrinuti za one koje
bavljenje sportom i rekreacijom ne dovodi do sree jer je bavljenje sportom i rekreacijom neto
to bi ih trebalo initi sretnima. Srea do koje dovodi bavljenje tjelesnom aktivnou sigurno
je neto to sportu i rekreaciji daje dodatnu vrijednost, ali, najjednostavnije reeno, nije tje-
lesno vjebanje dobro zato to nas ini sretnima, nego nas ini sretnima jer je dobro. A dobro
je zato to ono jest realizacija i usavravanje sposobnosti koje pripadaju naoj bitnoj prirodi.
to uiniti?
Uspjean stav prepoznat emo ako je njegova primjena prisutna u svakodnevnom ivotu
ovjeka, a u suprotnom on e ostati prazna fraza. Cjeloivotno tjelesno vjebanje imat e
svoju svrhu ukoliko bude sastavni dio cjeloivotnog uenja o potrebi za kretanjem u uvjeti-
ma hipokinezije. Razmiljanje da je tjelesna aktivnost namijenjena samo za nekog drugog,
u dananjim uvjetima ivljenja nema odgovarajue uporite u flozofji slobodnog vremena i
sporta. Promatranje sportskih dogaanja i ulaganje u sport i sportske objekte samo s ciljem
postizanja sportskog rezultata nee nadomjestiti biotiku potrebu veine stanovnitva za
tjelesnom aktivnou. Iskonska ovjekova potreba za kretanjem ne moe i ne smije biti u
podreenom poloaju u odnosu na bilo koju drugu ljudsku aktivnost.
Stoga je potrebno daleko vie ulagati u izgradnju sportskih objekata za masovnu tjelesnu ak-
tivnost puanstva, poevi od kolskih dvorana, te omoguavanja svakodnevne tjelesne aktiv-
nosti djece i omladine. Navike redovitog tjelesnog vjebanja treba stvoriti u mladosti jer oito
dosadanja dva sata tjedno nastave tjelesne i zdravstvene kulture nisu dovoljna za razvijanje
istih. Treba izgraditi dovoljan broj biciklistikih i trim staza, bazena za graanstvo, etnica,
otvorenih igralita, itd. Takoer je potrebno uvoditi u Nacionalne programe redovitu tjelesnu
aktivnost koja e biti prilagoena svim graanima razliitih uzrasta i sposobnosti. To podra-
zumijeva da se i u program Cjeloivotnog uenja tjelesno vjebanje uvrsti kao njegov sastavni
dio. Propaganda putem medija treba biti uinkovitija i usmjerena na potrebu bavljenja tjele-
snim vjebanjem i zdravog naina ivota iroke mase ljudi, a ne prvenstveno usmjerena na
postizanje sportskih rezultata, te stvaranjem krivog dojma o veem znaaju natjecateljskog
sporta u odnosu na masovno tjelesno vjebanje veine stanovnitva. Protivno tome, hvali-
sanje o vlastitoj velikoj sportskoj naciji u situaciji kad je ona preteito nedovoljno tjelesno
aktivna bit e nita drugo nego paravan s kojim e se navedeni problem kompenzirati.
Redovita primjena tjelesnog vjebanja pojedinca moe imati instrumentalnu ili intrinzinu
vrijednost. Iako instrumentalna vrijednost moe biti vanija, ne moemo zanemariti niti
intrinzinu vrijednost ukoliko ona pokree veinu stanovnitva na tjelesno vjebanje, a da
se pri tom postiu pozitivne antropoloke transformacije kod svakog pojedinca. Stoga, tre-
ba promicati te vrijednosti jer su one razlozi za masovno tjelesno vjebanje pod optimalnim
tjelesnim optereenjem.
Samo ovjek koji ima pozitivno razvijen stav o potrebi redovite tjelesne vjebe te ga pri-
mjenjuje u stvarnosti, paralelno sa stjecanjem intelektualnih znanja i vjetina te ostalih
osobina potrebnih za njegov prosperitet bit e u potpunosti izgraena linost.
U zakljunom dijelu rada ukratko prikaite vau poziciju i nain kako ste je
opravdali.
Primjer 2. Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afrma-
tivne akcije. U: Baccarini, E., Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika: ogledi liberalnoga pristupa
nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko flozofsko drutvo.
Spolne razliitosti, spolna diskriminacija
i programi afrmativne akcije
Saetak
Unato injenici da se neki oblici afrmativne akcije (poglavito praksa kvota) primjenju-
ju u praksi zemalja tzv. razvijene demokracije ve gotovo tri desetljea, polemike o njihovoj
moralnoj i zakonskoj opravdanosti ne jenjavaju. Cilj je ovog ogleda viestruk: (i) konsta-
tirati postojanje razliitih oblika spolne diskriminacije; (ii) razmotriti pitanje opravdava-
ju li spolne razliitosti spolnu diskriminaciju; (iii) izloiti argumente pro et conra prakse
afrmativne akcije u domeni spolne diskriminacije, (iv) branei sam koncept afrmativne
akcije, ukazati na mogui pravac izbjegavanja najteih prigovora kroz prijedlog umjerene
afrmativne akcije. U lanku se ukratko konstatira postojanje diskriminacijskih drutve-
nih praksi u formi otvorene i prikrivene diskriminacije te razmatra povijesno-teorijska
pozadina spolne diskriminacije i razlozi zbog kojih je takva diskriminacija pogrena. Na-
kon razmatranja dvije vrste argumenata u prilog afrmativne akcije - onih koji poivaju na
kompenzacijskim i utilitaristikim naelima pravednosti detaljno se razmatraju kljuni
prigovori praksi afrmativne akcije. Konano, oslanjajui se na argumente za i protiv prakse
afrmativne akcije, predlae se razlikovanje izmeu tzv. stroge afrmativne akcije, kojoj od-
govara naziv obrnute diskriminacije, i programa umjerene afrmativne akcije, unutar koje
se naputa koncept pozitivne ili obrnute diskriminacije.
Saetak kao kratki prikaz sadraja rada pomou kojeg se itatelju omoguuje
brzi pregled rada moe sadravati prikaz (i) cilja ili ciljeva rada; u skladu s
postavljenim ciljem ili ciljevima (ii) rezultate rada, koja ujedno predstavljaju
strukturu rada. U ovom sluaju autorica jasno pie da se u radu (i) konstatira
a; (ii) razmatra b, te detaljno razmatra c i (iii) predlae d. Bilo bi poeljno da
je u saetku navedena i osnovna teza rada.
Programi afrmativne akcije
104
imaju svoje pobornike i kritiare. Unato injenici da se neki oblici
afrmativne akcije primjenjuju u praksi zemalja tzv. razvijene demokracije ve gotovo tri desetlje-
a, polemike o njihovoj moralnoj i zakonskoj opravdanosti ne jenjavaju. Cilj je ovog lanka izlo-
iti argumente pro et conra prakse afrmativne akcije u domeni spolne diskriminacije te, branei
sam koncept afrmativne akcije, ukazati na mogui pravac izbjegavanja najteih prigovora. Argu-
mentacija koju navodim nije izvorno kreirana samo za sluaj spolne diskriminacije ve i za druge
vrste (anti)diskriminacijskih praksi. Razmatrajui stavove za i protiv ograniit u se , meutim,
samo na sluaj spolne diskriminacije referirajui pritom iskljuivo na zemlje koje u veoj ili manjoj
mjeri uvaavaju naela liberalne demokracije (jer je narav i rasprostranjenost spolne diskrimi-
nacije te potreba za primjenom odreenih vrsta anti-diskriminacijskih praksi potpuno razliita
u zemljama liberalne demokracije od onih u tzv. patrijarhalnim tradicionalistikim zemljama).
U prvom u dijelu ukratko konstatirati postojanje diskriminacijskih drutvenih praksi u
formi otvorene i prikrivene diskriminacije, povijesno-teorijsku pozadinu spolne diskrimi-
nacije te razloge zbog kojih je takva diskriminacija pogrena. U drugom dijelu u izloiti
dvije vrste argumenata u prilog afrmativne akcije: one koji poivaju na kompenzacijskim i
utilitaristikim naelima pravednosti. U treem dijelu prikazat u kljune prigovore praksi
afrmativne akcije. Konano, oslanjajui se na argumente za i protiv prakse afrmativne ak-
cije, predloit u razlikovanje izmeu tzv. snane afrmativne akcije (SAA), kojoj odgovara
naziv obrnute diskriminacije, i programa umjerene afrmativne akcije (UAA). Pokuat u
argumentirati u prilog zakonske i moralne opravdanosti i djelotvornosti UAA.
U uvodom dijelu rada poeljno je napisati, kako i u saetku, cilj ili ciljeve
rada; strukturu rada, odnosno ono to e pojedini dio rada sadravati: U
prvom dijelu rada ukratko u konstatirati ... U drugom dijelu rada izloit u...Za
razliku od saetka, u ovom uvodnom dijelu rada autorica je istaknula osnov-
nu tezu, iako u obliku nastojanja - Pokuat u argumentirati u prilog zakonske
i moralne opravdanosti i djelotvornosti UAA no osnovna se teza dade iitati
i glasi: Umjerena afrmativna akcija je moralni i zakonski opravdan postupak
ukidanja postojee zakinutosti ena i treba je provoditi.
1 elim odmah na poetku napomenuti da pod pojmom 'afrmativne akcije' ne mislim nita vie i nita manje od
preferencijalnog tretmana odreenih drutvenih skupina od ena do razliitih manjinskih skupina.
Iznimno je vano razjasniti osnovne pojmove rada. Takvo e razjanjenje smanjiti mogunost
nerazumijevanja i mogue pogrene interpretacije pozicije koja se na odreenim osnovnim poj-
movima temelji.
Drugim rijeima, koristim pojam u najopenitijem smislu u kojem se neka skupina planski i organizirano preferira
prilikom zapoljavanja, upisivanja, napredovanja i sl. U praksi je uobiajena klasifkacija programa afrmativne akcije
na one koje ukljuuju kvote ili ciljane brojane rezultate i one koje zahtijevaju kvalitativno povlateni tretman jedna
skupine nad drugima. Meutim, u lanku neu posebno diskutirati opravdanost niti kvantitativnog niti kvalitativnog
programa afrmativne akcije, ve samo naelnu opravdanost programa.
Otvorena i prikrivena diskriminacija
Unato anti-diskriminacijskim zakonima, spolna diskriminacija je i dalje prisutna, a vidljiva
je, posebice, u domeni zapoljavanja - iako vjerojatno ne u mjeri kao prije donoenja tih
zakona. Statistike otkrivaju
Poeljno je raspravu zapoeti odreenim empirijskim podacima, u ovom
sluaju statistikim. Ukoliko je mogue, ukoliko to rasprava i sadraj raspra-
ve doputaju, razmotrite problem iz deskriptivne perspektive. Drugim rije-
ima, konstatirajte stanje stvari.
da u pravilu ene zarauju manje od mukaraca za istu vrstu posla, da ee od mukaraca
obavljaju slabije plaene poslove, daleko su rjee zastupljene na vanijim, viim i odgovor-
nijim mjestima i da, konano, ene s istim kvalifkacijama i relevantnim zaslugama dale-
ko sporije napreduju od svojih mukih kolega.
105
Statistike, meutim, ne otkrivaju da u
podlozi ovakvog drutvenog poloaja ena lee dva razliita oblika spolne diskriminacije:
otvorena i prikrivena diskriminacija.
106

1. OTVORENA DISKRIMINACIJA. Diskriminacija je otvorena u sluajevima u kojima je
ena diskriminirana zato jer je ena. Uzroci i razlozi takve diskriminacije mogu biti razno-
vrsni: od pukih predrasuda (odbojnost prema enama u javnim djelatnostima, stav da mu-
karci moraju zaraivati vie od ena ili da ena ne smije biti nadreena mukarcu i sl.) do
uvjerenja kako su ene manje sposobne i prilagoene djelovati u javnoj ili poslovnoj sferi,
manje kompetitivne, previe iracionalne i sl. Ovaj tip diskriminacije ilustriraju stereotipne
situacije u kojima poslodavci ne ele zaposliti upravo enu vjerujui da je javna domena ili
odreeni posao primjereniji mukarcima.
Uvjerenje o inferiornosti i nepoeljnosti ena u javnoj domeni ima svoju dugu povijest i
teorijski razraeniji oblik u esencijalistikim stavovima istaknutih mislilaca poput
Dobro je dati povijesni pregled ideja znaajnih autora koje su povezane s proble-
mom rasprave (element ve reeno). Ovdje je vano nai mjeru valja odabrati
samo relevantne autore i navesti njihove kljune teze najznaajnije za raspravu.
105 Vidi, primjerice, Good for Business: Making Full Use of the Nation's Human Capital, A Fact-Finding Report of the
Federal Glass Ceiling Commission, March 1995; Neumark, D., Blank,R. and Van Nort, K., (1995), Sex Discrimination
in Restaurant Hiring: An Audit Study , National Bureau of Economic Opportunity Working Paper, No. 5024; Te Status
of Equal Opportunity in the American Workforce, EEOC, Ofce of Communications, 1995. etc. Treba napomenuti da su
najdostupniji statistika istraivanja provedena u SAD-u. Meutim, nema razloga pretpostaviti da je situacija u veini
zemalja tzv. svijeta razvijene demokracije bitno drugaija.
106 Ova distinkcija odgovara distinkciji izmeu primarne i sekundarne diskriminacije koju nalazimo kod M.A. Warren.
Vidi, Warren, M.A., (1977), "Secondary Sexism and Quota Hiring", Philosophy and Public Afairs, Vol. 6, No. 3. Preferiram,
meutim, pojmove otvorene i prikrivene diskriminacije kako bi se izbjegla konfuzija s pojmovima primarne diskrimina-
cije, koja referira na diskriminaciju ena, i sekundarne, koja referira na diskriminaciju mukaraca unutar programa AA.
Platona, J.J. Rousseaua, G.W.F. Hegela, J. Benthama, S. Freuda i dr. Oni ne samo to vje-
ruju da postoje dvije razliite ljudske prirode muka i enska (esencijalizam), ve i da
je enska priroda takva da enu u javnim poslovima ini nedjelotvornom i subverzivnom.
Svi su oni drali da je privatna domena enin prirodni kontekst te da enska priroda one-
moguuje eni da funkcionira prema racionalnim, objektivnim ili univerzalnim pravilima
imajui u vidu ope ciljeve, to ih posljedino ini nepoeljnima u javnoj domeni. Platon
u Dravi izrijekom tvrdi da ena predstavlja prijetnju ostvarivanju opeg blagostanja, dok
je u Zakonima enski spol opisan kao remetilaki initelj, openito predisponiran da osla-
bljuje drutvo. J.J. Rousseau
107
zastupa stav o spolno odreenim moralnim vrijednostima,
odnosno stav da su vrline koje ine enu kreposnom razliite od onih koje mukarca ine
kreposnim. Blagost, razumijevanje, portvovnost, sentimentalnost, urednost, povuenost i
slino vrline su ene dok su istovremeno mane za mukarca; neovisnost ene, racionalnost,
kompetitivnost i slino, prema Rousseauu, dovode do toga da ena gubi one kvalitete koje
je ine poeljnom i cijenjenom. G.W. F. Hegel
108
podrava istu distinkciju prema kojoj je ena
odreena privatnom sferom, a mukarac poglavito javnom sferom. Nije sluajno to je ena
usredotoena na obitelj gdje dominiraju osjeaji, subjektivnost i partikularni altruizam, ve
je to u prirodi ene ili, kako kae, ureeno boanskim zakonima. S druge strane, budui
je drava izgraena na razumu i zakonima te zahtijeva univerzalnu perspektivu, ona ne
pripada eni. Mukarac moe ivjeti u obje sfere, racionalnost moe spojiti sa subjektivnim,
s osjeajima i obitelji, dok je enina subjektivnost nespojiva s osobinama koja trai javni i-
vot. Prema Hegelu, ena ne moe ivjeti kompletan etiki ivot koji karakterizira graanina
jer je svojom prirodom orijentirana na obitelj i ograniena osjeajima, zbog ega i predstav-
lja prijetnju zajednici i razumu na kojem je utemeljen ljudski zakon. tovie, Hegel smatra
da su ena i politika mo nespojivi jer ena svoje djelovanje ne usklauje s univerzalnim
ve proizvoljnim sklonostima i stavovima vezanim primarno za ouvanje dobro odree-
nih lanova njezine obitelji. Unato svojim liberalnim politikim stajalitima i povremenim
potporama sufraetkinjama, Jeremy Bentham
109
smatra da je nemogue od ena oekivati
da se dre principa utilitarizma zbog njihove esencijalne nesposobnosti da univerzaliziraju
moralne sudove, to ih ini subverzivnima u politikoj areni. Na sebi svojstven nain, i F.
Nietzsche
110
je iskazivao radikalni stav o inferiornosti ena. Za njega su ene nia bia, koja
nisu sposobna biti prijatelji, ve samo voljeti, a upravo u ljubavi ene lei sljepilo i nepravda
prema svemu to one ne vole. Nietzsche tvrdi kako se ena ne razumije u pitanja ponosa i
asti, i dok je enina dua povrna i plitka, dua mukarca je duboka tako da njegova struja
ubori u podzemnim peinama. Otac psihoanalize, S. Freud
111
takoer vjeruje kako je ena
kao uvar obitelji i kao takva nuno neprijatelj civilizacije, koja se temelji na pravu, pravdi
107 Emil ili o odgoju
108 Hegel, G.W. F., Te Philosophy of Right, Oxford, Claredon, 1952; Hegel, G.W. F., Fenomenologija duha, Beograd,
BIGZ, 1979.
109 Bentham, J., Introduction to the Principles of Morals and Legislation, ur. J.H. Burns i H.L.A. Hart, London, Athlone, 1970.
110 Nietzsche, F., Tako je govorio Zaratustra, Zagreb, Mladost, 1955.
111 Freud, S., Civilisation and Its Discontents, vol. 21. u J. Strachey i A. Freud (ur. i prev. ) Te Standard Edition of the
Complete Psychological Works, London, Hogarth, 1961.
i zakonima. Prema njemu su ljubav i institucije poput obitelji, u kojima se ena realizira,
u sukobu s opim interesima civilizacije, koji poivaju na drugaijim osnovama. Istrau-
jui moralni razvoj pojedinaca, Lawrence Kohlberg
112
nee izrijekom zagovarati prirodnu
razliku izmeu ena i mukaraca, ali tvrdi kako ene u moralnom razvoji ostaju u pravilu
na treem stupnju (od est), na kojem je moralno djelovanje motivirano eljom da ugode i
pomognu drugima te sklonou konformiranja sa stereotipovima onoga to se smatra nor-
malnim ponaanjem. Drugim rijeima, mnogo vie mukaraca nego ena postie najvii
esti stupanj karakteriziran slijeenjem univerzalnih pravila i apstrahiranjem od pojedina-
nog partikularnog sluaja. Kohlberg tvrdi kako su rijetke ene koje dospiju do stupnja mo-
ralnog razvoja na kojem se prava shvaaju i defniraju kao odluka savjesti, u skladu sa samo-
izabranim etikim principima koji se pozivaju na logiku, univerzalnost i konzistentnost.
113
Kako bilo, povijest razvoja ideja stvorila je snanu teorijsku osnovu za drutvene prakse
koje se danas manifestiraju kao diskriminirajue po enu.
Dobro je to to je autorica istaknula vanost povijesti ideja o razmatranom
problemu zato to se na taj nain itatelju objanjava dio rada, koji pritom
postaje vaan dio smislene cjeline.
2. PRIKRIVENA DISKRIMINACIJA. Meutim, postoji i drugi, prikriveni oblik diskrimina-
cije, kojeg je nerijetko teko i prepoznati. Radi se o diskriminatornim praksama koje se ne
temelje na gore spominjanim uvjerenjima o prirodi ena, ve na ekonomskim ili pragmati-
kim razlozima. Paradigmatini sluaj ovakvog tipa diskriminacije je situacija u kojoj poslo-
davac, rukovodei se razlozima profta, preferira mukarca pred enom, ne zato jer vjeruje
da je mukarac prirodno sposobniji ili efkasniji od ene, ve zato to smatra da ena ima (ili
e imati) obveze prema kuanstvu i djeci koja e utjecati na vrijeme koje moe provesti na
poslu, to e znaajno umanjiti koncentriranost na posao ili sl. Zapazimo da je kriterij kojeg
primjenjuje poslodavac potpuno drugaiji od onih koji su na djelu u otvorenoj diskrimi-
naciji - radi se o spolno-neutralnom kriteriju profta. Meutim, u kontekstu tradicionalne
podjele poslova u kojoj je briga za djecu obveza ena, ovakva primjena spolno-neutralnih
ekonomskih razloga generira povlateni poloaj mukaraca prilikom zapoljavanja.
114

***
112 Kohlberg, L., (1981), Te Philosophy of Moral Development: Moral Stages and the Idea of Justice, San Francisco,
Harper & Raw
113 Vidi u Okin, S., (1990), "Tinking like a Woman", u D. Rode (ur.), Teoretical Perspectives on Sexual Diference, Yale
University Press.
114 Zapazimo da prikrivena diskriminacija nije skriveni oblik otvorene spolne diskriminacije. Dakako, da ono to mi
nazivamo otvorenom diskriminacijom moe poprimiti prikrivenije forme zbog zakonske regulative koja zabranjuje
spolnu diskriminaciju. Meutim, ovdje se pod prikrivenom diskriminacijom ne referira na skrivanje ili prikrivanje
realno diskriminacijske prakse utemlejne na predrasudama i uvjerenjima o enskoj inferiornosti u javnoj domeni, ve
na posebnu vrstu diskriminacije koja je motivirana proftom.
Otvorena spolna diskriminacija je nepravedna jer relevantni kriteriji za zapoljavanje mogu
biti samo kvalifkacije i druge strune zasluge, a ne spol. Prikrivena diskriminacija je, meu-
tim, nepravedna jer pridonosi i perpetuira postojeu nepravdu prema enama kanjavajui
ih dodatno zbog postojee drutvene pozicije u kojoj su ionako ve zakinute. Unato spolno
neutralnoj naravi samih kriterija, prikrivena diskriminacija je nepravedna poput otvorene
jer je primjena takvih ekonomskih razloga u datom kontekstu diskriminirajua za ene.
Krajnje je nepravedno i moralno neopravdano da neovisno o njihovim zaslugama, postojee
drutvene uloge ena slue kao isprika za njihovo iskljuivanje iz natjecanja za poeljno
zaposlenje. Ovakva je praksa nepravedna i zato jer stvara zaarani krug u kojem su ene,
gotovo potpuno identino kao i u sluaju otvorene diskriminacije, hendikepirane u ostvari-
vanju svojeg ivotnog plana, odnosno, temeljnog ljudskog prava.
Ukratko, temeljno je pogrena u obama tipovima spolne diskriminacije - otvorene i prikri-
vene - injenica da sustavno smjetaju enu u podreeni poloaj u drutvu krei njihovo
pravo na jednak tretman i zatitu.
Poeljno je ukratko i jasno istai to se smatra neprihvatljivim kod odreene
pozicije, stava, prakse u ovom sluaju diskriminacije - kako bi se u to ja-
snijem svjetlu prikazala pozicija koja se u radu nastoji zastupati i opravdati.
Spolna razliitost i spolna diskriminacija
Pogledajmo preciznije to je zapravo moralno pogreno u spolnoj diskriminaciji.
Kada se u radu navodi to se nastoji postii u odreenom dijelu teksta, ita-
telj biva upoznat s autoriinim namjerama i voen kroz tekst, to olakava
razumijevanje i zadrava itateljevu panju.
Prema standardnom stajalitu zasnovanom na Aristotelovom principu pravednosti, jedna-
ki trebaju biti tretirani jednako, a nejednaki nejednako. Slijedei ovo standardno poimanje
pravednosti, moe se tvrditi da ene i mukarci nisu jednaki, bar u nekim aspektima, ta da
je spolna diskriminacija opravdana spolnom razlikom u sposobnostima. Primjerice,
Poeljno je navoditi primjere u radu jer se na taj nain itatelju teza priblia-
va i ilustrira pa time postaje razumljivija i zanimljivija.
prosjena ena je manje fziki snana i agresivna od prosjenog mukarca ili prosjena ena
pokazuje vie brige, suosjeanja i vie je sklona pomoi od prosjenog mukarca. Budui
da su u tim aspektima ene i mukarci nejednaki, prema standardom stajalitu slijedi da
ene i mukarci trebaju biti nejednako tretirani. Upravo je postojea praksa prema kojoj
se za poslove u vojsci preferiraju mukarci, a u predkolskim i odgojnim ustanovama ene,
opravdana standardnim stajalitem. Trebamo li stoga prihvatiti da postojee spolne uloge
nisu diskriminatorne jer slijede spolne razlike?
***
injenica je da esencijalistiki stav o razliitosti mukaraca i ena nije rijedak ni u suvreme-
noj literaturi. Primjerice, jedna od kljunih osoba enske scene, C. Gilligan, zagovara stav
da su mukarci i ene razliiti u nainu moralnog rezoniranja i ponaanja.
115
Budui da se
veina sudionika u raspravi slae da su mukarci i ene na neki nain ipak razliiti, nije li
razliiti tretman uistinu opravdan? Da bismo odgovorili na pitanje o opravdanosti razlii-
tog tretmana ena i mukarca, treba najprije razjasniti jedno drugo pitanje. Jesu li spolne
razliitosti koje primjeujemo utemeljene na mukoj i enskoj monolitnoj i nepromjenjivoj
naravi ili su takve osobine i prihvaanje odgovarajuih vrijednosti posljedica dugotrajne
drutvene prakse u kojoj su mukarci ene zauzimali razliite drutvene poloaje? Ovo pi-
tanje otvorit e dva nova: Ako su spolne razliitosti drutveno konstruirane, ne bi li trebalo
takve umjetne razlike otkloniti, a ne podravati nejednakim tretmanom mukaraca i ena?
Ako pak mukarci i ene i jesu razliiti, znai li takav stav o razliitosti mukaraca i ena i
potrebu da budu razliito tretirani na nain da ena zarauje manje za isti posao, da radi na
slabije plaenim poslovima ili da ne zauzimati kljuna mjesta u javnim slubama?
Poeljno je jasno postaviti pitanja na koja se u radu nastoji odgovoriti.
injenica je da se temeljna drutvena uloga ene stoljeima svodila samo na majinstvo,
brigu za djecu i dom ili njegovanje drugih. Mukarci su za to vrijeme sudjelovali u javnim
poslovima, obrazovali se, gradili karijere, odlazili u vojsku i ratove. U podreenom poloaju
u drutvu u kojem su na mjestima moi dominirali mukarci, ene su razvijale i njegovale
karakteristike poput podlonosti, ovisnosti, sklonosti da ugode, gubitku inicijative i slino,
kojima su ugaale dominantnoj grupi i njihovim potrebama.
116
ak i kada se ne bi radilo o
razliitim mukim i enskim prirodama, duga povijest razliitog ivljenja i ciljeva mogla
je dovesti do toga da se formira enska i muka ljestvica moralnih vrijednosti, svojstava
i prioriteta. Drugim rijeima, ak i pod pretpostavkom da se uistinu radi o jedinstvenoj,
jednoj jedinoj unisex ljudskoj prirodi, stoljetna praksa razliitih drutvenih uloga posve je
lako mogla dovesti do toga da ene i mukarci postanu drugaiji, da razliito reagiraju i (mo-
ralno) prosuuju. Mnoge autorice, ali i socioloke studije spolnih stereotipa, objanjavaju
115 tovie, upravo je i dominantna tendencija u kojoj se tvrdi da su mukarci i ene razliiti. Vidi primjerice,
Giligan,C.,(1982), In a Diferent Voice, Cambridge, Mass., Harvard University Press; Kohlberg, L., et all, (1978), Asse-
sing Moral Stages: A Manual, Cambridge, Mass., HArvard University Press.
116 Miller, J.B., (1976), Toward new psychology of Women, Boston, Beacon
ensko rezoniranje primarno upravo stoljetnom pozicijom obespravljenosti ena.
117

itav niz stoljea ene nisu imale prava i mogunosti koje su bile dostupne mukarcima, a
nasuprot tome stoji tek nekoliko desetljea pravne jednakosti, koja jo nije u potpunosti za-
ivjela u praksi. Treba pridodati da je u takvom spolnom diferenciranju, osim puke socijalne i
pravne prakse, ukljuen i stanoviti psiholoki mehanizam frustracije elja. Naime, kada je jed-
nom enama formalno omogueno obrazovanje, sudjelovanje u javnom ivotu i sl., posljedica
je bila da ene to nisu htjele. esto smo svjedoci da ene zapravo ni ne ele muke poslove i
uloge te da uistinu ele zadrati svoje enske poslove. Upravo mehanizam frustracije elja
objanjava zato se to dogaa. ene koje su eljele muke poslove nerijetko nisu uspijevale ili
su bile izloene mnogim iskuenjima i preprekama. Kako svatko eli postii to je vie mogu-
e zadovoljstva u ivotu, ene koje su eljele da se otrgnu od enske pozicije i zauzmu mu-
ku imale su daleko vie ansi da bude nezadovoljene i frustrirane nego ene koje su prihvatile
enski ivotni obrazac. Upravo nagonski psiholoki mehanizam koji nastoji sprijeiti tenzije,
frustracije i napetosti navodio je ene da adaptiraju svoje preferencije i prilagode svoje elje
onom to im je postizivo.
118
Tako, jednom kada su uloge podijeljene, obrazac se uglavnom sam
reproducirao. ak i sada, postojanje otvorene i prikrivene diskriminativne prakse omoguava
da isti mehanizam jo uvijek djeluje. Jo uvijek bi se moglo govoriti o stanovitoj auto-cenzuri
elja kod ena, nekakvoj rezervi, strahu od mukih domena, kanaliziranju ambicija na one
domene u kojima ve ima ena ili u kojima je put vie-manje prokren. Na to da je ovakav
obrazac povijesnog razvoja spolnih razliitosti mogu, upuuju i autorice
Ukoliko potkrepljenje odreene teze pronaete u radovima relevantnih au-
tora, navedite to u svome radu.
koje, raspravljajui o ljudskoj prirodi, uvode pretpostavku da je ljudska priroda plastina i
ukalupljiva te da ene i mukarci razvijaju svoj spolni identitet, osobnu motivaciju i razu-
mijevanje sebe kroz drutvena oekivanja koja su im nametnuta. Pritom se pozivaju na
istraivanja koja sugeriraju da su ljudske bebe biseksualne te da usvajaju stanoviti muki i
enski identitet imitirajui i identifcirajui se s modelima odraslih.
119

No, ak i ako se ini vjerojatnim da se jedna jedinstvena priroda mogla oblikovati u dvije
pod utjecajem drutva, to jo ne dokazuje da se uistinu radi o jednoj jedinstvenoj prirodi.
Sasvim je vjerojatna i pretpostavka da se radi o dvije razliite prirode te da su drutvene
uloge samo slijedile prirodne razlike. tovie, meu suvremenim autoricama ima i onih koje
jasno zagovaraju stav da se radi o dvije prirode, mukoj i enskoj, odnosno da razlike
117 Broverman, I.K, and al.,(1972), "Sex-Role Stereotypes: A Current Appraisal", Journal of Social Issues, No. 28/2.
118 Elster, J., (1982), Sour Grapes u A. Sen i B. Williams (ur.). Utilitarsim and Beyond, Cambridge, Cambridge Uni-
versity Press.
119 Primjerice, Ferguson, A., (1977), "Androgyny as an Ideal for Human Development" u M. Vetterling-Braggin i dr.
(ur.), Feminism and Philosophy, Totowa, NJ: Littlefeld, Adams.
u mukom i enskom moralnom funkcioniranju poivaju na razliitim naravima.
120
Tvrdi
se, naime, da bioloka razlika izmeu mukaraca i ena ne moe biti ignorirana prilikom
rasprave o mukoj i enskoj prirodi, njihovim osobinama i nainu moralnog prosuivanja.
Ako kod svih drugih vrsta bioloke razlike dovode i do razliitih socijalnih modela ((re)
produkcija, raanje, majinstvo i sl.), bioloke razlike izmeu mukaraca i ena mogle bi
jednako tako uzrokovati razlike u instinktu, potrebama, nainu ili perspektivi kroz koju
razumijevamo sebe i druge. Ukratko, iako se moe dvojiti treba li se odreenje toga to je
ljudska priroda u potpunosti svesti na bioloke odrednice, jasno je da se bioloka razliitost
ne moe iskljuiti kao irelevantna. Bilo bi krajnje neobino tvrditi da bioloke ili fzike
razliitosti (genetska i morfoloka struktura) ne proizvode nikakve mentalne razliitosti.
121

Kako bilo, u bliskoj budunosti zasigurno neemo dobiti odgovor na pitanje podrijetla spol-
nih razliitosti. Da bi dokazali tvrdnju o biolokoj determiniranosti ili socijalnoj kontinu-
iranosti postojeih razlika izmeu mukaraca i ena, potreban nam je jednako tako dug
eksperimentalni period u kojima bi enama i mukarcima bila jednako dostupne sve mo-
gunosti. Tada bismo moda mogli utvrditi radi li se o jednoj ili dvije prirode. Neki bi mogli
prigovoriti da ni u tom sluaju ne bismo mogli tono utvrditi postoji li jedna priroda ili
dvije. Naime, u raspravama nije rijedak niti relativizirajui stav o ljudskoj prirodi prema
kojem se ne moe defnirati to je ljudska priroda neovisno o kulturnoj perspektivi. Upravo
kultura, kakvo god ona bila, odreuje to emo misliti o sebi i to e se smatrati mukom
ili enskom prirodom. Postojea drutvena praksa dovela je do diferencijacije na muka i
enska svojstva i vrline, na muko i ensko moralno prosuivanje i miljenje. Svaka druga
praksa, pa i ona u kojoj bi bili potpuno i stvarno izjednaeni u pravima i mogunostima,
oblikovala bi stav da se radi o jednoj prirodi. U svakom sluaju, pitanje radi li se o jednoj ili
dvije prirode, za nas do daljnjeg ostaje neprozirno.
122

Navedite pitanja koja u radu ostaju otvorena i obrazloite zato je tome
tako.
***
Dakle, sada se moemo vratiti na pitanje postavljeno na poetku ove rasprave o spolnim ra-
zliitostima: opravdava li postojea razliitost izmeu ena i mukaraca nejednak tretman?
120 Wolgast, E., (1980), Equality and the Rights of the Women, Ithaca, NY: Cernall University Press.
121 Midgley, M. i Huges, J., (1983), Woman's Choices, London, Weidenfeld and Nicholson.
122 Vidi u Annas, J., (1993), "Woman and the Quality od Life: Two Normas or One", u M.C. Nussbaum i A. Sen, Te
Quality of Life, Oxford, Oxford University Press.
Poeljno je ponoviti postavljeno pitanje rasprave kada se u radu fokusirate
na njega. Time se itatelja vodi kroz itanje to mu zadrava panju i osigu-
rava bolje razumijevanje rada.
Nedvojbeno je potrebno razjasniti to tono znai u standardnom stavu da jednaki trebaju
biti tretirani jednako, a nejednaki nejednako.
Iznimno je vano odrediti i razjasniti u kojem znaenju koristite odreene
termine, naela, itd. da bi itatelji znali na to ste mislili kada ste upotri-
jebili odreeni termin, naelo, itd. Vano je da autor i itatelj imaju iste
pojmove. U ovom sluaju jednaki trebaju biti tretirani jednako, a nejed-
naki nejednako trai dodatno pojanjenje i odreenje, to autorica prua
itatelju.
P. Singer, primjerice, smatra da nejasan i proizvoljan pojam jednakosti koji se koristi u stan-
dardnom stajalitu kri temeljni moralni princip - princip jednakog tretiranja svaijeg in-
teresa.
123
Temeljna klauzula svih legislativa koje se tiu ljudskih prava jest da svaka osoba,
bez obzira na razliitosti, ima pravo na jednak tretman, to znai da svaka osoba ima pravo
na iste mogunosti u pogledu stjecanja ili pristupa drutvenim dobrima i na istu zatitu od
strane vlasti.
124
Ako je, dakle, pravo na jednak tretman defnirano kao pravo na jednakost u
dostupnosti neke mogunosti, slijedi nedvosmisleno da je da spolna diskriminacija - kako
otvorenog tako i prikrivenog tipa - moralno i zakonski nedopustiva.
Pokuat emo u nastavku pokazati
Vodite itatelja kroz rad i navedite koja je namjera dijela rada koji slijedi.
da ovakvo odreenje prava na jednak tretman, nasuprot mnogim kritikama, opravdava i
programe umjerene afrmativne akcije (UAA). Preciznije, kritiari programa afrmativne ak-
cije prigovaraju da, ukoliko je diskriminacija pogrena temeljem prava na jednak tretman,
onda jednako tako i svaka praksa afrmativne akcije koja privilegira jedne nad drugima
nuno povreuje to isto pravo na jednakost u dostupnosti mogunostima i zatiti. Nasu-
prot njima, pokuat u pokazati da programi umjerene afrmativne akcije mogu biti oprav-
dani temeljem istog principa koji zabranjuje postojee oblike otvorene i prikrivene spolne
diskriminacije. tovie, pokuat u pokazati da UAA ne predstavlja nekakav slabiji oblik
obrnute diskriminacije, ve da nije niti diskriminacija u pravom znaenju te rijei.
123 Singer, P., (1978), "Is Racial Discrimination Arbitrary?", Philosophia, Vol. 8, No. 2-3.
124 Treba istaknuti da ovdje slijedim defniciju R. Dworkina. Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass.,
Harvard University Press.
Argumenti u korist programa afrmativne akcije
Programi afrmativne akcije (AA) stvoreni su kako bi ispravili nepravde uzrokovane
spolnom diskriminacijom. AA, kako se uobiajeno shvaa, sastoji se u povlatenom tretma-
nu utemeljenom na spolu ili, drugim rijeima, diskriminiranju mukaraca u korist ena s
ciljem izjednaavanja njihova poloaja. Upravo iz tog razloga za ovaj tip programa esto se
koristi i pojam obrnuta diskriminacija ili ak pozitivna diskriminacija.
U nastavku u ukratko izloiti
Vodite itatelja kroz rad i navedite koja je namjera dijela rada koji slijedi.
kljune argumente u korist potrebe ustanovljavanja i primjene ovog tipa drutvene prakse.
Argumente u korist programa AA moemo svrstati u dvije skupine: u prvu skupinu svrsta-
vaju se argumenti orijentirani na prolost (backward looking), a u drugu oni orijentirani na
budunost (forward looking).
125
Prva linija argumentacije, orijentirana na prolost, naglaa-
va potrebu kompenziranja teta osobama ili skupinama koje su proistekle iz spolne diskri-
minacije u prolosti, dok je druga argumentacijska linija, ona orijentirana na budunost,
usredotoena na ustanovljavanje budueg drutva u kojem nee biti diskriminacije ili e ona
biti u znatnoj mjeri smanjena. Prva skupina argumenata, tako, temelji se na principu kom-
penzacijske pravde i pretpostavlja deontoloki etiki pristup, dok je druga skupina argume-
nata utemeljena na principu korisnosti te, posljedino, pretpostavlja konsekvencijalistiki
ili ak utilitaristiki etiki pristup.
PRISTUP ORIJENIRAN NA PROLOST. Princip kompenzacijske pravde pretpostavlja da,
kad god je poinjena nepravda, oteenoj strani teta treba biti nadoknaena.
126
Budui da
su ene u prolosti bile diskriminirane, program AA je zamiljen kao nain da se enama
nadoknadi teta koja im je uinjena, osiguravajui im ono ega su bile liene u prolosti.
Preciznije, AA u obliku povlatenog zapoljavanja ili sklapanja povlatenih ugovora je nain
da se kompenzira nepravda uinjena enama u prolosti. Kako su ene u prolosti u domeni
zapoljavanja dobivale manje nego to je pravedno, tvrdi se kako one sada zasluuju vie
kako bi im se nadoknadili gubici. Pretpostavljeno je da ovaj tip kompenzacijske politike
treba biti primijenjen na ene u cjelini, kao na grupu, te da im treba osigurati povlateni
125 Ova se distinkcija uobiajila u literaturi o AA. Vidi. Nagel, T., (1977) "Introduction" u M. Cohen, T. Nagel, T.
Scanlon (ur.), Equality and Preferential Treatment, Princeton, Princeton University Press; Fullinwider, R.K., (1980),
Te Reverse Discrimination Controversy, Totowa, N.J.: Rowman and Littlefeld; Goldman, A., (1979), Justice and Reverse
Discrimination, Princeton: Princeton University Press.
126 Vidi debatu o ovom argumentu u M. Cohen, T. Nagel, T. Scanlon (ur.), Equality and Preferential Treatment, Prince-
ton, Princeton University Press; Fullinwider, R.K., (1980), Te Reverse Discrimination Controversy, Totowa, N.J.: Row-
man and Littlefeld; Goldman, A., (1979), Justice and Reverse Discrimination, Princeton: Princeton University Press;
Boxill, B.R., (1978), "Te Morality of Preferential Hiring" Philosophy and Public Afairs 7, No.3; Mosley, A.G. i Capaldi,
N.,(1996), Afrmative Action: Social Justice or Unfair Preference?, Totowa, N.J.: Rowman and Littlefeld.
poloaj prilikom zapoljavanja neovisno o niim kvalifkacijama ili slabijoj osposobljenosti
za dati posao u usporedbi s njihovim mukim protukandidatima. Naime, pretpostavlja se da
su nie kvalifkacije takoer posljedica prolih nepravdi, nedostupnosti mogunosti obrazo-
vanja, koje sada trebaju biti kompenzirane. Valja zapaziti da se, slijedei ovaj tip argumen-
tacije za AA, spol i dalje percipira kao moralno relevantan kriterij prilikom zapoljavanja.
Poeljno je naglasiti specifnost koja e ili moe utjecati na smjer rasprave,
mogue prigovore i sl.
PRISTUP ORIJENTIRAN NA BUDUNOST. Temeljni cilj programa AA, prema ovom pri-
stupu, nije kompenzacija zbog diskriminacije u prolosti ve stvaranje budueg dobra - i to,
kako neposredno moralnih dobara (vie jednakosti, vie pravednosti), tako i prudencijalnih
dobara (vie mogunosti za sve i sl.) - koji e dokinuti podreeni drutveni poloaj ena.
Ovaj tip argumentacije openito se temelji na pretpostavci da povlateni tretman ena pred-
stavlja strategiju koja e drutvo u cjelini uiniti boljim. Pretpostavlja se da programi AA
dosljednije tite prava jer stvaraju drutvo u kojem e krenje prava biti smanjeno, ako ne
ve u potpunosti ukinuto. Osim ove openite forme argumenta, dva specifnija argumen-
ta navode konkretna budua dobra koja slijede iz primjene AA programa: argument uzora
(role-model) i argument raznovrsnosti (diversity). Argument uzora polazi od pretpostavke
da svi imamo stanovitu potrebu za uzorima jer nas ohrabruje saznanje da drugi poput nas
mogu biti uspjeni. Povlateni tretman ena omoguuje enama da u mjeri veoj nego do
sada zaposjednu poeljnije i bolje plaene pozicije. Posljedino, privilegirani tretman ena
bi mladim enama osigurao uzore i tako premostio postojei problem samoispunjavajuih
predvianja koji navode te iste mlade ene da odustanu ili ne uspiju.
127
Nadalje, privilegirani ili povlateni tretman ena, dolaskom ena na neke kljune drutve-
ne pozicije, osigurao bi vie raznovrsnosti nego do sada kada kljune poloaje zauzimaju
mukarci to bi, posljedino, osiguralo iru osnovu za djelovanje. Primjerice, kada bi ene
zauzimale kljune javne poloaje, predstavljanje ili zastupanje bilo bi daleko kompletnije.
Raznovrsnost je posebno nuna u politici, policiji ili socijalnim slubama jer ene daleko
autoritativnije mogu zastupati interese ena, daleko lake zadobiti povjerenje ena i da-
leko djelotvornije rjeavati neke od njihovih problema.
128
U tom smislu, smatra se da AA
programi promiu vrijednost raznovrsnosti i pluralnosti. Kako i ovaj pristup, poput kom-
penzacijskog, percipira spol kao moralno relevantan kriterij prilikom zapoljavanja, moe-
mo zakljuiti da prakse AA openito pretpostavljaju da je spolna pripadnost bitan kriterij
prilikom zapoljavanja.
127 Vidi, Tomson, J.J. (1977), "A Preferential Hiring", u M. Cohen, T. Nagel i T. Scanlon (ur.) Equality and Preferential
Treatment, Princeton: Princeton University Press; Goldman, A., (1979), Justice and Reverse Discrimination, Princeton:
Princeton University Press; Koggel, C.M., (1997), "Expanding the Role of Role Modelling", u W. Cragg i C. Koggel (ur.),
Contemporary Moral Issues, Toronto: McGraw-Hill Ryerson.
128 Bergmann, B., (1996), In Defense of Afrmative Action, NewYork, Basic Books.
Istaknite zakljuke do kojih se doli u odreenoj fazi rasprave.
DISKRIMINACIJA MUKARACA. Svaki povlateni tretman jedne osobe povlai da e neka
druga biti zakinuta. Preferencijalni tretman ena povreuje prava mukaraca na jednak tre-
tman. Apologeti programa AA, bez obzira kakvi bili njihovi argumenti, moraju se suoiti s
moralnim i pravnim posljedicama diskriminacije mukaraca. Naime, prisiljeni su ponuditi
objanjenje kako ovakva diskriminacija mukaraca unutar programa AA moe biti opravda-
na. Nekoliko je strategija opravdavanja diskriminatorne prakse AA.
Jasno istaknite opravdanja odreene tvrdnje i tvrdnju, koji zajedno ine ar-
gument. Dobro je to initi jasno i razgovijetno.
Primjerice:
X se opravdava (ili moe opravdati ili nastoji opravdati) na sljedee naine:
Prvo, ...
Drugo, ...
Tree, ...
Prvo , tvrdi se da su mukarci neposredno ili posredno odgovorni za diskriminaciju ena
kroz prolost. Naime, mukarci su neposredno uivali dobrobiti zbog praksi kojima su dis-
kriminirane ene. Ako sami i nisu sudjelovali u diskriminatornim praksama, u seksistikim
sustavima koji su uskraivali anse enama imali su prednosti prilikom zapoljavanja, ali
istodobno i u stvaranju psiholokog profla samopotovanja i samopouzdanosti koji nije na
isti nain razvijan kod ena.
129
Tako, ak i ako neki mukarci mogu biti neduni kada je u
pitanju diskriminiranje ena, svi izvlae nepravedne koristi iz injenice to su ene u podre-
enom poloaju. Imajui sve to na umu, tvrdi se da je opravdano diskriminirati mukarce
preferirajui prilikom zapoljavanja slabije kvalifciranu enu.
Drugo , tvrdi se da programi AA nisu istinski nepravedni, ak i kada proizvode situaciju
u kojoj je mukarcu tee nai posao nego eni koja je slabije kvalifcirana, zato jer korijeni
nepravde nisu u preferencijalnom zapoljavanju ena, ve u onima koji su koristei svoju
mo provodili politiku zapoljavanja na nain da su ene zapoljavane u daleko manjem
broju nego mukarci. Stvarni izvor zakinutosti mukarca koja slijedi iz primjene programa
AA nisu sami programi ve cijeli povijesni sustav, koji sam po sebi nije u stanju potaknuti
bilo kakve promjene.
130
Tree , praksa koja preferira ene pred bolje kvalifciranim mukarcima moe se opravdati
temeljem razborite pretpostavke da je takva praksa dobra za drutvo u cjelini, ak i ako se
129 Tomson, J.J. (1977), "A Preferential Hiring", u M. Cohen, T. Nagel i T. Scanlon (ur.) Equality and Preferential
Treatment, Princeton: Princeton University Press.
130 Nagel, T. (1973), "Equal Treatment and Compensatory Justice", Philosophy and Public Afairs 2, No. 4.
uraunaju i gubici mukaraca. Diskriminacija mukaraca je cijena koja se mora platiti u cilju
stvaranja veeg dobra.
131
Ova opravdavalaka strategija utemeljena je na distinkciji izmeu
prava na jednak tretman i prava da se bude tretiran kao jednak. Mukarci imaju pravo na
jednak tretman, ali nemaju pravo na posao samo zato jer je netko drugi dobio posao. Dru-
gim rijeima, pravo osobe da bude tretirana kao jednaka znai da zajednica mora voditi ra-
una o njegovom moguem gubitku, ali da njegov potencijalni gubitak ne smije pretegnuti
nad interesima zajednice kao cjeline. Ako je preferencijalni tretman ena praksa koja sma-
njuje razlike u statusu i snazi koje sada postoje izmeu mukaraca i ena, onda je to u inte-
resu zajednice i pojedinani gubitak ne moe biti nadreen dobrobiti zajednice kao takve.

Argumenti protiv programa AA
etiri su linije argumentacije protiv prakse AA ili obrnute diskriminacije: 1) principijel-
ni ili openiti argumenti protiv programa AA; 2) kritika kompenzacijskog pristupa; 3) kriti-
ka pristupa usmjerenog na budue koristi, 4) kritika opravdanja diskriminacije mukaraca.
Razmotrimo preciznije sve etiri argumentacijske strategije.
Jasno istaknite prigovore (protuargumente) odreenoj tvrdnji, poziciji. Do-
bro je to initi jasno i razgovijetno. Primjerice:
Prigovori tvrdnji x mogu se saeti u sljedeem:
Prvo, ...
Drugo, ...
Tree, ...
Primijetite, autorica navodi etiri linije argumentacije protiv prakse AA.
Svaka linija argumentacije protiv moe unutar sebe sadravati vie pro-
tuargumenta. Drugim rijeima, autorica je prigovore usmjerene protiv
AA kategorizirala u etiri skupine ovisno o tome koji se element pozicije
proglasio manjkavim: (i) principijelne prigovore; (ii) kritiku kompenza-
cijskog pristupa; (iii) kritiku pristupa utemeljenog na buduoj koristi;
(iv) kritiku diskriminacije mukaraca, a unutar svake navodi vie protu-
argumenata. Poeljno je biti uredan u pisanju pa, ukoliko je mogue,
kategorizirajte ideje, odredite odreene kriterije slaganja ideja u ladice.
Red u pisanju osigurava jasnou rada i otkriva autorovu ozbiljnost i na-
stojanje da bude shvaen.
PRINCIPIJELNI PRIGOVORI PROGRAMIMA AA. Kritiari prakse AA stoje na stajalitu da
ako je diskriminacija pogrena, AA ne moe biti ispravna. Naime, ako je svaka diskrimina-
cija prima facie pogrena jer kri pravdu, tj. pravo na jednaki tretman, isto vrijedi i za AA. L.
131 Dworkin, R. (1986) A Matter of Principle, Cambridge. Mass., Harvard University Press; Dworkin, R., (2000), Sove-
reign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.
Newton odvaja nespecifcirani moralni ideal jednakosti od uvjeta pravednosti u politikom
smislu.
132
Moralno opravdanje AA ne moe biti isprika za povredu prava i zakona. U politi-
kom kontekstu, jednakost je odreena kao jednakopravnost, tj. jednakost graana. U tom
kontekstu, ako netko preferira enu prilikom zapoljavanja, ini nepravdu. AA kri javnu
jednakost koja defnira graansku pripadnost i zakon sadran u legislativama o graanskim
pravima.
Nadalje, kritiari smatraju kako postoji stanovita unutranja proturjenosti u programima
AA. Naime, ideal jednakosti koristi se kao opravdanje za krenje pravednosti. Krenje prav-
de, meutim, ne moe se opravdati pozivanjem na ideal jednakosti upravo iz razloga jer je
taj ideal izveden iz pojma pravednosti. AA tako, krei jednakost mogunosti za sve, kri
naela svog vlastitog programa.
133
2. KRITIKA KOMPENZACIJSKOG PRISTUPA. Mnogobrojne su i razliite primjedbe pri-
mjeni principa kompenzacijske pravde u sluaju programa AA.
Prvo, kritiari tvrde kako nema zakonske osnove za nadoknadu tete koja je u prolosti po-
injena enama. Obeteenje zakinutih skupina bi bila mogua samo u sluaju da je posto-
jao zakon koji je prekren postupkom kojim je datoj skupini nanesena teta. Meutim, obe-
teenje nije mogue realizirati ukoliko nije postojao zakon koji je titio oteene skupine.
Sama injenica trpljenja ena nije dostatan razlog da bi se sada uvelo trpljenje drugih. Prava
nadoknade postoje samo ondje gdje postoji zakon koji to regulira. Ukoliko ne postoji zakon
koji nekoga titi od diskriminacije, ne postoji ni pravo koje bi trebalo kompenzirati. Izvan
domene pravde defnirane zakonima, nema uope smisla govoriti ni o kakvim grupnim
pravima ili enskim pravima.
134
Posljedino, izvan domene koja je defnirana i zatiena
zakonima, naprosto nema ni objektivnog kriterija temeljem kojeg je mogue odrediti visinu
nadoknade. Drugim rijeima, nije mogue postaviti bilo kakav kriterij temeljem kojeg bi
bilo mogue procijeniti vrstu i visinu nadoknade, odnosno, koliko e privilegiranog tretma-
na kompenzirati poinjenu tetu.
Drugo, AA u obliku preferencijalnog tretmana ena producira stanoviti zaarani krug, tvr-
de kritiari. Mukarci koji su zakinuti zbog povlatenog tretmana ena, mogu sami biti
ozbiljno ekonomski i drutveno oteeni te, posljedino, i sami subjekti kompenzacijskih
programa. Princip kompenzacijske pravde opravdava preferencijalni tretman za sve poje-
dince ili skupine kojima je u prolosti poinjena nepravda, posve neovisno o spolu. Budui
je spol irelevantna kategorija za ovakav pristup, princip kompenzacijske pravde nalae da
i oni pojedinci koji su sada zakinuti zbog primjene kompenzacijskog programa AA budu
obeteeni u budunosti. Preciznije, prema protivnicima AA, upravo ovaj beskonani regres
132 Newton, L., (1973), "Reverse Discrimination as Unjustifed", Ethics, Vol. 83.
133 Blackstone, W.T., (1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Teory and Practice, Vol. 3,
No. 3; Newton, L., (1973), "Reverse Discrimination as Unjustifed", Ethics, Vol. 83.
134 Newton, L., (1973), "Reverse Discrimination as Unjustifed", Ethics, Vol. 83; Newton, L. (1978), "Bakke and Davis:
Justice, American Style", National Forum (Te Phi Kappa Phi Journal), Vol. LVIII, No. 1.
predstavlja ozbiljan problem za kompenzacijski pristup.
Tree, unutar kompenzacijskog pristupa pretpostavlja se da sve ene imaju pravo na pre-
ferencijalni tretman. Meutim, jasno je da sve ene nisu na isti nain i u istoj mjeri trpjele
zbog diskriminacijske prakse, kao ni to da su bile oteene vie nego, primjerice, siromaan
mukarac. Takoer, nemogue je sada ustanoviti koliko bi ena, primjerice, bilo obrazova-
nije da je ivot u prolosti bio drugaiji. Ukratko, kritiari tvrde da sve ene ne zasluuju
preferencijalni tretman, ve eventualno samo one koje su uistinu oteene diskriminacij-
skom praksom u prolosti.
135
Povlateni tretman u formi kompenzacije trebao bi biti u nae-
lu individualan i specifan. Nije opravdano obeteivati ene kao skupinu zato jer su tete
koje su onemoguile nekim enama ukljuivanje u natjecanje u naelu specifne za svaki
pojedini sluaj. Svaka teta treba biti nadoknaena odreenoj osobi od strane druge osobe
koja je izazvala tu tetu.
etvrto, ak i kada bi bilo mogue identifcirati ene koje su oteene nekom odreenom
drutvenom praksom, nije jasno koji bi oblik preferencijalnog tretmana najprimjerenije
nadoknadio tetu koju su pretrpjele. Naime, neki kritiari AA smatraju da bi ispravna na-
doknada trebala biti spolno neutralna; primjerice, nadoknada u obliku novanih isplata
bila bi primjerenija nego povlateni tretman slabije kvalifcirane ene u odnosu na kvali-
fciranijeg mukarca.
136

3. KRITIKA PRISTUPA UTEMELJENOG NA BUDUOJ KORISTI. Trea grupa argumenata
protiv AA naglaava navodne loe posljedice koje prevladavaju nad drutvenim dobrima
koje takvi programi proizvode.
Prvo, tvrdi se kako AA ne mogu stvoriti pravednije drutvo ve samo drutveni kaos zato
jer proizvode nove nepravde, nove rtve diskriminacije, koje e i same moi, opravdano,
zahtijevati primjenu povlatenog tretmana.
Drugo, AA je nedjelotvorna ili, to je jo i gore, proizvodi samo negativne posljedice za sve,
ukljuujui i one koji trpe zbog nepravde poinjenih u prolosti. Kritiari dre da e povla-
teni tretman ena izazvati vie seksizma te da e tragino pojaati predrasude ili stereoti-
pe koji uzrokuju nejednakosti. Pojedinci oteni praksom AA biti e plodno tlo za stvaranje
osjeaja oteenosti, netrpeljivosti i predrasuda prema enama. AA e, s druge strane, po-
jaati i osjeaj inferiornosti i samopodcjenjivanje ve i sada prisutno meu enama jer se
njihovo zapoljavanje i napredovanje nee tumaiti njihovim sposobnostima ve praksama
koje su ih privilegirale. Praksom AA, ene mogu postii odreene drutvene pozicije, ali e
uvijek biti prisutna sumnja da ih svojim sposobnostima ne zasluuju. Najbolji nain da se
uspostavi sustav uzora nije promocija osobe zbog njezinog spola ve iskljuivo zbog bolje
kvalifciranosti za dati posao.
135 Sher, G., (1975), "Justifying Reverse Discrimination in Employment", Philosophy and Public Afairs, Vol. 4, No. 2.
136 Pojman, L.P., (1992), "A Moral Status of Afrmative Action" Public Afairs Quarterly, Vol. 6, No.2. Blackstone, W.T.,
(1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Teory and Practice, Vol. 3, No. 3.
Tree, prema nekim protivnicima AA, posebice prema L. Pojmanu, praksa koja preferira
slabije kvalifcirane ene pred kvalifciranijim mukarcima rezultira openitim sniavanjem
kvalitete, to onda ima sveukupno negativne posljedice na drutvo, ukljuujui i rtve ne-
pravde zbog kojih su kreirani programi AA.
137
Prema njima, AA proturjei tradicionalnom
naelu zasluga, tj. uvjerenju kako odreenom pozicijom u drutvu trebaju biti nagraeni
oni koji su za nju najbolje kvalifcirani. Nagraivanje izvrsnosti ne samo to je pravedno u
odnosu na pojedince, ve je i drutveno najefkasnija praksa. Drutvo moe biti bolje samo
ukoliko se promovira i honorira strunost. Nasuprot tome, rezultati primjene AA programa
su krajnje dvojbeni upravo zato jer promoviraju prosjenost, neefkasnost i negodovanje.
Tono jest da raznovrsnost moe proiriti nae moralne horizonte, a potpora sustavu uzora
moe pomoi enama u uvrivanju samopotovanja. Meutim, kritiari AA dre kako va-
nost strunosti za drutvo nadilazi korisnost raznovrsnosti i potrebu za uzorima.
4. KRITIKA DISKRIMINACIJE MUKARACA. Gotovo svi kritiari AA, neovisno o tome na
koji je aspekt ovog programa usredotoena njihova argumentacija, naglaavaju da je AA ne-
pravedna jer kanjava mukarce koji nisu vie od ostalih odgovorni za prolu diskriminaciju
ena, ako su uope i odgovorni. Ne samo mukarci, ve i veina lanova drutva, ne moe
prihvatiti da mukarci trebaju biti kanjeni zbog nejednakosti koje su se dogodile, a koje
oni niti su mogli kontrolirati niti mogu za njih biti odgovorni. Tvrdi se kako nije pravedno
raspodjeljivati teret stvaranja boljeg drutva na nain da se kanjavaju nevine osobe.
138
Od-
govornost mora biti individualna i specifna. Nijedan sin privilegiranog oca nema obveze
prema povrijeenim enama, kao to nijedan nevini mukarac nema obvezu rtvovati se
zbog ena koje su zbog diskriminacijske prakse oteene.
Nadalje, respekt prema osobi pretpostavlja da svaku osobu trebamo tretirati kao cilj, a ne
kao puko sredstvo za neke drutvene ciljeve. Programi AA ili obrnute diskriminacije nisu
prihvatljivi iz istog razloga zbog kojih i primarna diskriminacija ena nije moralno i prav-
no prihvatljiva: prema mukarcima, kao i ranije prema enama, ne odnosi se kao prema
osobama koje imaju svoje dostojanstvo kao pojedinci, a prosuuje ih se iskljuivo prema
njihovom spolu, umjesto prema njihovim zaslugama. Ukoliko dostojanstvo osobe treba biti
potivano, tada sve pojedince treba tretirati obzirom na njihove zasluge, a ne kao instru-
mente drutvene politike.
139

Umjerena afrmativna akcija
Nakon ovog kratkog prikaza argumenata za i protiv obrnute diskriminacije, pokuat u
137 Pojman, L.P., (1992), "A Moral Status of Afrmative Action" Public Afairs Quarterly, Vol. 6, No.2. Blackstone, W.T.,
(1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Teory and Practice, Vol. 3, No. 3.
138 Sher, G., (1975), "Justifying Reverse Discrimination in Employment", Philosophy and Public Afairs, Vol. 4, No. 2;
Blackstone, W.T., (1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Teory and Practice, Vol. 3, No.
3; Newton, L., (1973), "Reverse Discrimination as Unjustifed", Ethics, Vol. 83.
139 Pojman, L.P., (1992), "A Moral Status of Afrmative Action" Public Afairs Quarterly, Vol. 6, No.2.
izbjei neke utemeljene prigovore kritiara afrmativne akcije predlaui umjereni oblik
afrmativne akcije (UAA).
Vodite itatelja kroz rad na nain da ukaete na ono to ste do sada izloili i
razmotrili te navedite to ete nastojati uiniti u dijelovima rada koji slijede.
Kako je i UAA vrsta afrmativna akcije, a budui da se radi o prijedlogu koji na neki nain
oslabljuje izvorni oblik afrmativne akcije, predlaem da uobiajene programe afrmativne
akcije na koje se u kritikama referiralo nazivamo strogom afrmativnom akcijom (SAA).
Prije toga, podsjetimo se konteksta u kojem se uope raspravlja o pravednosti progra-
ma stroge afrmativne akcije (SAA). Budui da otvorena i prikrivena diskriminacija po-
vreuju pravo ena na jednak tretman, ene kao graanke nemaju iste mogunosti da
postignu eljenu drutvenu poziciju, posao i standard kojeg imaju mukarci. Statistike
potvruju da su mukarci u privilegiranom poloaju, tj. da ostvaruju stanovita dobra
upravo zbog postojanja ove nepravednosti. Vlast svake zemlje ima obvezu jednako se
brinuti o sudbini svih svojih graana, to znai ispravljati ovakve nepravednosti na
najbolji mogui nain. Treba rei da kritiarima SAA nije cilj braniti praksu primarne
diskriminacije nad enama, ve dokazati da praksa SAA nije primjereno sredstvo vlasti
za ispravljanje takvih nepravednosti. Preciznije, ini se da smatraju da SAA proizvodi
jednaku vrstu zla koju generira i primarna diskriminacija (u otvorenom ili prikrivenom
smislu) ili ak i veu.
U potpunosti bih se sloila sa
Jasno istaknite vae stavove s ime se slaete, s ime ne i zato.
svakim tko tvrdi da dva zla ne mogu proizvesti dobro. Meutim, moemo li u potpunosti
izjednaiti zlo primarne diskriminaciju i SAA? Ne bih rekla. R. Dworkin, primjerice, isprav-
no primjeuje da je primarna diskriminacija zloudna vrsta diskriminacije, tj. zloudnija u
odnosu na SAA jer odraava uvjerenja i predrasude usmjerene protiv ena. Naprotiv, prak-
sa SAA nije izraz bilo kakvih predrasuda i stereotipa, ve praksa nastala sa eljom da ih
se iskorijeni. Branitelji SAA, oito i s dozom osjeaja krivnje, esto naglaavaju da je SAA
nuna, ali samo na kratki rok kako bismo izbrisali dugorone nepravedne posljedice spolne
diskriminacije koje se ne mogu rijeiti na drugi nain. to god mislili o SAA, valja naglasiti
da moralni status primarne diskriminacije i SAA ne moe biti identian.
140

Tek sada je mogue napraviti korak dalje od Dworkinova stava. On je nedvojbeno u pravu
kada naglaava kako su uzroci ili motivacija za neko djelovanje kljuni openiti aspekti koji
140 Dworkin, R., (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press
ulaze u moralnu i zakonsku procjenu.
141
Meutim, ini mi se da je primjena ovakvog kri-
terija vrednovanja ograniena, bar kada se radi o kontekstu spolne diskriminacije. Naime,
ako je SAA opravdana zbog ispravnih motiva koji lee u njezinoj pozadini, isto opravdanje
vrijedit e analogno i za sluajeve prikrivene diskriminacije koji su motivirani spolno ne-
utralnim i legitimnim ekonomskim interesima. Netko bi mogao primijetiti da u sluaje-
vima prikrivene diskriminacije iza ekonomskog interesa uvijek lei nekakva predrasuda
prema enama. ak i kada bi pretpostavili da je to istina za mnoge, ne smije se zanemariti
ni injenica da postoje i stvarni ekonomski razlozi ili ak moralni razlozi za zapoljavanje
mukaraca. Kao to smo i ranije spominjali, moemo zamisliti poslodavca koji nema pre-
drasuda, ali ima na umu postojeu raspodjelu obveza u kojoj ene u pravilu brinu za djecu.
Takav e poslodavac, zbog razloga poslovne efkasnosti i profta, birati mukarca jer on nee
izostajati zbog djejih bolesti, moi e ostajati i poslije radnog vremena i sl. Jednako tako
poslodavac pri izboru mukaraca moe biti motiviran injenicom da se pri postojeoj raspo-
djeli uloga od mukaraca oekuje da fnancijski skrbe za enu i djecu. U oba sluaja, nema
niega moralno i legalno upitnog u poslodavevim izborima. Uoimo da kontingentne dru-
tvene okolnosti tradicionalne podjele poslova i uloga ine ove izbore diskriminirajuim po
ene, a ne sami motivi poslodavaca. Posljedino, kada bismo opravdavali moralni i zakonski
status SAA injenicom da se ne oslanja na spolne predrasude, prikrivena bi diskriminacija
takoer trebala biti klasifcirana kao dobroudni oblik diskriminacije nalik na SAA. Kako
je, meutim, injenica da se praksa prikrivene diskriminacije ne smije opravdavati jer de
facto perpetuira diskriminaciju, moramo zakljuiti da ni SAA ne moemo opravdavati samo
injenicom da nije motivirana nikakvim predrasudama.
Nasuprot mnogim braniteljima SAA, smatram da ona ima moralno i pravno nebranjive
nedostatke. tovie, smatram posebno ozbiljnim sljedee argumente protiv SAA:
Jasno istaknite vae stavove s ime se slaete, s ime ne i zato.
(i) prigovore zakonskom statusu programa SAA; (ii) argumente protiv kompenzacijskog
opravdanja SAA, ukljuujui i opravdanje diskriminacije nad mukarcima; (iii) kritiku pre-
ma kojoj programi SAA zamjenjuju kriterij nagraivanja prema zaslugama spolno obojenim
kriterijima. Meutim, ne smatram da su ovi progovori pogubni za praksu afrmativne ak-
cije. Naprotiv, smatram da je mogue izbjei ove prigovore unutar programa umjerene afr-
mativne akcije, koje u pokuati braniti. Strategija obrane UAA temeljit e se na stanovitim
oslabljenim verzijama kako kompenzacijskog tako i utilitaristikog pristupa.
***
141 Treba napomenuti da Dworkin povlai ovu distinkciju raspravljajui iskljuivo problem rasne diskriminacije.
Meutim, nema razloga ne pretpostaviti da bi u tom smislu pravio razliku izmeu rasne i drugih vrsta diskriminacije.
Dworkin, R., (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press
Obzirom na spomenuto, potrebno je jasno izloiti desiderate kojima, prema mom miljenju,
treba udovoljiti svaka praksa afrmativne akcije:
Poeljno je jasno izloiti na emu se temelji pozicija koju zastupate.
1. zakonska opravdanost, tj. treba potivati pravo svake osobe na jednake mogunosti i
jednaku zatitu vlasti;
2. moralna opravdanost, to znai da se ne smije nametati nevinim osobama obveze da
nadoknauju prole nepravde ili budu rtve stvaranja boljeg drutva;
3. potivanje zasluga ili kvalifkacija kao prima facie razlog za nagraivanje, tj. naelo pre-
ma kojem svatko treba biti nagraivan sukladno njegovim individualnim zaslugama.

Pokuat u pokazati da UAA, za razliku od SAA, udovoljava svim navedenim zahtjevima.
Istaknite to ete nastojati uiniti u recima koji slijede.
1. NAELO ZASLUGA. Potrebno je odmah napomenuti da prihvaamo tradicionalnu pret-
postavku prema kojoj najbolje pozicije u drutvu trebaju pripasti najvie kvalifciranim ili
najstrunijim osobama.
Argumenti koji se obino iznose u raspravama za i protiv meritokracije mogu grubo biti
podijeljeni u dvije skupine: argumenti koji se pozivaju na pravednosti i oni koji se pozivaju
na djelotvornost. S jedne strane, istaknuti autori poput J. Rawlsa, R. Dworkina i R. Wasser-
storma odbacuju naelo zasluga ili kvalifkacija kao kljuan kriterij stjecanja dobara pa i pri
zapoljavanju.
142
Premda se slaem da zasluge ne mogu biti apsolutna vrijednost, postoje
jaki razlozi za nagraivanje ili zapoljavanje upravo na osnovi zasluga. Svi mi elimo najbo-
lje politiare, uitelje, odvjetnike, lijenike i policajce, te kada bismo mogli birati, svi bismo
izabrali da nas vode, tite ili lijee upravo oni s najviim kvalifkacijama. ak i pod pretpo-
stavkom da ponekad kvalifkacije ne odraavaju stvarnu strunost pojedinaca ili da su mno-
gi struni zahvaljujui prirodnoj lutriji koja im je dodijelila inteligenciju ili talent (a ne zbog
osobnih zasluga), u konkretnim situacijama uvijek emo izabrati kvalifciranijeg lijenika
ili uitelja za nau djecu. Unato jasnoj svijesti da bi dugorono neki drugi kriteriji mogli
uiniti drutvo boljim i dalje emo teiti tome da nai odvjetnici ili politiari budu izabrani
upravo zato jer su kvalifciraniji, struniji ili talentiraniji. to se tie druge argumentacijske
linije koja se poziva na djelotvornost, D. Ingram, primjerice, primjeuje da kvalifkacije nisu
uvijek pouzdan indikator sposobnosti obavljanja nekog posla te da ak mogu biti i irele-
142 Rawls, J., (1971), A Teory of Justice, Harvard University Press; Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge,
Mass., Harvard University Press.; Wasserstorm, R, (1978), "A Defence of Programs of Preferential Treatment", Natio-
nal Forum (Te Phi Kappa Phi Journal), Vol. LVIII, No.1.pp 15-18.
vantne za uspjeno obavljanje posla.
143
Posve je izvjesno da je Ingram u pravu utoliko to se
referira na potrebu razlikovanja reputacijskih i objektivnih strunjaka.
144
Meutim, ako je
uope ita, kvalifkacije su u postojeim okolnostima najpouzdaniji pokazatelj strunosti.
Ukratko, smatram da je nagraivanje izvrsnosti, ne samo pravedan in u odnosu na poje-
dinca koji se natjee, ve da i drutvo kao cjelinu ini efkasnijim.
145

Nasuprot praksi SAA, smatramo potrebnim neutralizirati postojeu zakinutost ena bez da se
ugrozi naelo zasluga. Programi SAA kakve poznajemo ne mogu zadovoljiti naelo zasluga jer
preferencijalno tretiraju ene pred mukarcima neovisno o njihovim zaslugama. Smatramo
da je uistinu pogreno da manje kvalifcirana osoba bude nagraena pa ak i pod izlikom da
se radi o afrmativnoj akciji. Drugim rijeima, nije ispravno zakinuti strunijeg mukarca na
raun manje strune ene samo zato jer je ona ena. Prema prijedlogu UAA, preferencijalni
tretman ena bit e opravdan samo u onim sluajevima u kojima su one jednako kvalifcirane
kao i njihovi muki protukandidati (i, dakako, u situacijama kada su ene bolje kvalifcirane).
2. NADOKNAIVANJE ANSI. Pokazano je da ukoliko afrmativnu akciju shvatimo na nain
kako se shvaa u programima SAA kao oblik nadoknade za prole gubitke otvara se pro-
stor za ozbiljne prigovore njezinoj pravednosti. tovie, smatramo da je pravedna nadoknada
gubitka nastalih u prolosti gotovo neizvediva iz dva posve tehnika razloga: (i) nemogue je
precizno identifcirati i specifcirati sam gubitak; (ii) svaka takva nadoknada ini se proizvolj-
nom i, ukoliko se slijedi isti princip, povlai daljnje beskonane nadoknade. Nasuprot tome,
na prijedlog UAA ne temelji se na pukoj kompenzaciji prolih gubitaka ve na kompenzaciji
sada postojeih neravnopravnosti koje su nastale kao posljedica diskriminacije u prolosti i
koje su dovele ene u situaciju u kojima su zakinute. Preciznije, UAA kao privilegiranje ena
pred jednako kvalifciranim protukandidatima nadoknauje enama anse za koje su, kako
svjedoe statistike, zakinute u postojeim kvalifkacijskim procedurama. Cilj UAA, tako, nije
puka kompenzacija prolih gubitaka ve neutraliziranje postojee neravnopravnosti i uspo-
stavljanje jednakih mogunosti ili jednakog pristupa dobrima (koji su predmet natjecanja,
natjeaja i sl.). Ovaj je pristup ipak kompenzacijski jer se, ipak, nadoknauje onima ija je
postojea zakinutost u natjecanjima posljedica diskriminacije u prolosti.
Primarna motivacija za UAA je jednostavno poveavanje postojeeg stupnja pravednosti
natjecanja kako bi se svim graanima osigurale jednake mogunosti ostvarivanja njihovog
plana sretnog i ispunjenog ivota. Preferencijalni tretman, zbog toga, treba biti primijenjen
na sve ene kao na grupu (ak i ako pojedina ena nikada nije iskusila bilo kakvu diskrimi-
naciju) zato jer njihovo lanstvo u grupi ini vrlo vjerojatnim da e biti diskriminirane u
ansama za postizanje uspjeha. Upravo zato, UAA predstavlja efkasno sredstvo kojim bi
bilo mogue postii vrijedan i znaaj socijalni ideal jednakosti.
143 See, Ingram, D., (2000), Group Rights, Lawrence, University Press of Kansas.
144 Vidi u Goldman, A.I., (1987) , "Foundations of Social Epistemics", Sythese, br. 73; Goldman, A.I., (1991),"Episte-
mic Paternalism: Communication Control in Law and Society", Te Journal of Philosophy, Vol. LXXXVIII, No. 3.
145 Unato vanosti i zanimljivosti ove rasprave, ona nadilazi ciljeve ovog rada.
3. UAA: ENE I MUKARCI. Program koji preferira enu pred jednako kvalifciranim mu-
karcem ne umanjuje pravedne anse za uspjeh mukaraca, tj. ne umanjuje ih ispod razine
koju bi imali u pravednom drutvu u kojem mukarci i ene uivaju potpunu jednakost mo-
gunosti i u kojima su natjecanja utemeljena na zaslugama. Umanjuje ih samo utoliko da ih
iz privilegirane pozicije dovode u ravnopravnu. Na taj nain, ne ini se mukarcima nikakva
teta koju bi trebalo nadoknaditi u budunosti. Program UAA ne zahtijeva nikakve agresivne
privilegije za ene, ve se iskljuivo poziva na objektivne kriterije koji e biti jednako vaei za
sve. Budui su u naem prijedlogu privilegirane samo one ene koje su jednako kvalifcirane
kao muki kandidati, ne radi se ni o kakvom rtvovanju mukaraca, ve se samo, pod drutve-
nim okolnostima u kojima ivimo, stvaraju situacije u kojima mukarci nee imati vee anse
od onih koje imaju ene.
146
Ukratko, UAA je pravedna i opravdana jer neutralizira postojeu
nejednakost u ansama prilikom natjecanja te izjednauje anse za uspjeh mukaraca i ena.
UAA nije mogue uputiti ni prigovor da se za bolje drutvo rtvuju (nevini ili ne) mukarci
jer se dananji mukarci i ne smatraju odgovornima za prole nepravde. Oni nisu nevine
rtve jer se ovdje radi samo o reduciranju postojeih privilegija ili poetno veih ansi na
razinu koju imaju ene s istom kvalifkacijom. Ne radi se ovdje niti o pretpostavci da su
mukarci odgovorni jer uivaju dobra koja proizlaze iz prolih nepravdi, ve samo o stavu
da e zbog prolih nepravdi, ukoliko se ne bude primjenjivala UAA, oni biti u privilegiranoj
poziciji u odnosu na ene.
4. EFIKASNOST PROGRAMA UAA. Veina prigovora upuena efkasnosti programa SAA
nije primjenjiva na UAA. Naime, budui da je u programima UAA prihvaeno naelo za-
sluga, kvaliteta obavljenog posla ili efkasnost u izvrenju poslova nije dovedena u pitanje.
tovie, poveanjem ansi za kvalifcirane ene stvara se osnova za bolju selekciju temeljem
zasluga pa time i poboljanje kvalitete. Pod pretpostavkom naela zasluga, argumenti o
modelima-uzorima i razliitosti dobivaju na snazi. Kvalifcirana ena na bitnim mjestima
optimalan je uzor za mlade ene, jednako kao to se raznovrsnosti koja pretpostavlja istu
kvalifciranost ne moe nita prigovoriti. Preferencijalni tretman strunih ena poeljan je
za ene jer potie samopouzdanje i daje enama nadu da, ukoliko ulau u svoju strunost,
mogu biti izabrane i uspjeti. Takoer, promovirajui vrijednost strunosti i raznovrsnosti,
ujedinjuju se dvije kljune vrijednosti koje mogu, kroz participaciju ena u policiji, socijal-
nim slubama, politici, medicinskoj praksi, ekonomiji i sl., podii stupanj efkasnosti zato
jer je pola populacije koja se obraa tim slubama - upravo enska.
Nadalje, primjedba da bilo koji oblik afrmativne akcije pojaava seksizam i predrasude na stra-
ni mukaraca i osjeaj inferiornosti na strani ena ne moe biti predmetom spekulacija ve
samo empirijskog istraivanja. Primjerice, R. Dworkin detaljno analizira zakljuke istraivanja
146 Sistem slabih kvota M.A. Warren temelji se na slinoj argumentaciji. Vidi u Warren, M.A. (1977), "Secondary
Sexism and Quota Hiring", Philosophy and Public Afairs, Vol. 6, No. 3,; Sher, G., (1975), "Justifying Reverse Discrimi-
nation in Employment", Philosophy and Public Afairs, Vol. 4, No. 2.
pod nazivom Te Shape of River, koje je prema njemu najbolje dostupno i prvo sveobuhvat-
no i statistiki dostatno sofsticirano istraivanje stvarnih efekata tridesetogodinje prakse
afrmativne akcije na amerikim sveuilitima. Pokazano je da ve primijenjeni programi
SAA nemaju kontraproduktivne posljedice u niti jednom od spominjanih oblika.
147
Meu-
tim, ak i neovisno o empirijskim rezultatima, treba dodati da ova vrsta kritike nipoto ne
povlai odbacivanje bilo koje prakse afrmativne akcije, a posebice UAA. Naime, ope je pri-
hvaena pretpostavka da predrasude treba uklanjati, a ne podilaziti im. Traiti odbacivanje
programa UAA zato to pojaava seksizam bilo bi isto kao i traiti da se ukinu graanska
prava ena jer pojaavaju seksizam kod mukaraca.
Konano, treba naglasiti da programe UAA, kao i one stroe, treba shvaati samo kao privre-
menu mjeru, a stalno promatranje, empirijska istraivanja i statistike o poloaju ena i mu-
karaca jedini su pouzdani indikator, kako njihove nunosti, tako i potrebe da budu ukinuti.
Diskriminacija i klasifkacija
Dva su prigovora koja je mogue uputiti prijedlogu UAA koje bih eljela razmotriti:
Razmotrite prigovore koji se mogu uputiti vaoj poziciji i probajte na njih
odgovoriti.
jedan bi mogao biti upuen od strane protivnika praksi afrmativne akcije, a drugi od nje-
zinih zagovornika.
Prvi prigovor temelji se na pitanju zakonskog statusa UAA. Naime, obzirom na postavljene desi-
derate, moe se rei da, ak i kad bi UAA uistinu uspio neutralizirati neravnopravnosti u natjeca-
njima i ostvariti bolje drutvo izjednaenih ansi te ak i pod pretpostavkom uvaavanja objek-
tivnog kriterija naela zasluga - jo uvijek ostaje prigovor da se kri pravo na jednake mogunosti
i zahtjev za jednakom zatitom svih graana. Moe se primijetiti da UAA jo uvijek diskriminira
mukarce jer e anse mukaraca za dobivanje posla biti manje nego njegove jednako kvalif-
cirane protukandidatkinje. Ili, moe se rei da, iako je smanjivanje ansi mukaraca moralno
opravdano, jo uvijek e biti rijei o zakonski nedopustivom krenju klauzula o jednakim mogu-
nostima i jednakoj zatiti koje su proklamirane u svim ustavima liberalno-demokratskog svijeta.
Da bismo pokazali kako ovaj prigovor nije opravdan, zamislimo nekoliko situacija.
Zamislimo
Autorica je kao opravdanje svoje tvrdnje da UAA ne kri pravo svake oso-
be na jednake mogunosti i jednaku zatitu vlasti upotrijebila tzv. misaoni
147 Istie se da su zakljuci istraivanja, iako je ono ciljano poglavito na ustanovljavanje rezultata primjene programa
afrmativne akcije na problem rasne diskriminacije, indikativni i za druge oblike primjene programa afrmativne akci-
je. Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.
eksperiment. Misaoni eksperiment je hipotetska situacija koju se zamilja
kako bi se dokuile posljedice te situacije. U flozofji se misaoni eksperi-
ment koristi kao nain opravdanja ili opovrgavanja odreene teze. U ovom
konkretnom primjeru, itatelja se navodi da zamisli situaciju (iz tog je razlo-
ga to primjer misaonog eksperimenta) u kojoj su svi kandidati za neki posao
mukarci s jednakim kvalifkacijama. Ono to se time eli pokazati jest da
u toj situaciji zapoljavanja presuuju irelevantne karakteristike poput ele-
gancije, elokvencije, prvog dojma. U tom sluaju, situaciju, tvrdi autorica,
neemo prozvati diskriminirajuom. Na isti nain, situaciju u kojoj su kan-
didati jednako kvalifcirani mukarci i ene pa se zapoljava ena (za to se
zalau pobornici UAA), neemo zvati diskriminirajuom.
najprije situaciju u kojoj su svi kandidati za neki posao mukarci s jednakim kvalifkacijama.
Vrlo je vjerojatno da e u toj situaciji presuditi neke irelevantne osobine u smislu elegancije,
elokvencije, prvog dojma koji kandidat ostavlja, hobija, karakternih preferencija poslodav-
ca i sl. Rijetko tko bi se u takvoj situaciji pozivao na gore spomenuta ustavna prava ili oka-
rakterizirao situaciju kao diskriminirajuu. Naprosto, klasifkacija se morala obaviti, a svaka
selekcija nije zloudna diskriminacija. Zamislimo sada situaciju u kojem su za isti posao
prijavljeni jednako obrazovani kandidati oba spola. Selekcija treba biti obavljena. Ukoliko
se primjeni UAA, pored kvalifkacija, drugi odluan kriterij bit e spolna pripadnost. Prihva-
amo da spol nije i ne smije biti kljuni relevantni kriterij zapoljavanja, jednako kao to to
ne smije biti izgled ili hobiji. Analogno, primjena UAA e biti neustavna samo ukoliko smo
spremni tvrditi da je svaki sluaj odabira izmeu jednako kvalifciranih - po izgledu, elegan-
ciji, hobijima i sl. - sluaj krenja ustavnih prava. Ukratko, izbor ene unutar UAA programa
nije ni priblino maligno diskriminatoran prema mukarcima kao to je to bilo koji sluaj
primarne ili sekundarne (obrnute) diskriminacije koji kri jedino relevantan kriterij pri
zapoljavanju kriterij zasluga i kvalifkacija.
Upravo radi razrjeavanja ovog pitanja valja razdvojiti pojam diskriminacije koji se pojav-
ljuje unutar UAA od onoga na to se uobiajeno referira pod tim pojmom.
Odredite osnovne pojmove na kojima se temelji vaa pozicija.
Diskriminacija u punom smislu rijei je ona kojom se kri zakon. Ona je nepravedna jer
kri pravo svakog graanina da mu u jednakoj mjeri budu dostupne sve mogunosti kao
i drugim graanima. Ustavi i zakoni jame jednaku zatitu od diskriminacije za sve gra-
ane, to u naem sluaju znai zatita svih graana da prilikom zapoljavanje ne budu
primijenjeni irelevantni umjesto relevantnih kriterija. Kako je svaki kriterij osim kriterija
zasluga i kvalifkacija irelevantan, prava diskriminacija je zapravo ona bazirana na primjeni
irelevantnih kriterija. Primarna diskriminacija - u otvorenom i prikrivenom obliku - ali i
obrnuta diskriminacija u obliku SAA maligne su i pogrene jer se spolna pripadnost pojav-
ljuje kao relevantan kriterij pri zapoljavanju. Nasuprot tome, UAA jest primjer klasifkacije
kandidata, ali ne i primjer diskriminacije jer ne kri zakon i zato to se sve osobe tretiraju
jednako obzirom na potivanje relevantnih kriterija zasluge ili kvalifkacija. Svaki odabir
jedne osobe izmeu dviju jednako kvalifciranih jest klasifkacija, a ne i diskriminacija. Pra-
vo na jednaku zatitu ne jami da izmeu dviju jednako kvalifciranih osoba niti jedna niti
obje moraju biti zaposlene, ve zahtijeva potivanje objektivnih i relevantnih kriterija. Bilo
bi besmisleno rei da je svaki odabir izmeu jednako kvalifciranih osoba ili osoba koje jed-
nako udovoljavaju relevantnim kriterijima za dobivanje posla - istodobno i diskriminacija.
Niti jedan zakon ili ustav ne jami da manje kvalifcirana osoba, mukarac ili ena, ne bi
smjela dobiti posao ukoliko se na natjeaj prijavila kvalifciranija osoba. Klasifkacije jedna-
ko kvalifciranih kandidata drutvena su nunost. Bilo bi krajnje neprimjereno prigovarati
programima UAA da uvode kriterij spolne pripadnosti ako bi se i inae primjenjivali neki
kontingentni kriteriji poput hobija, prvog dojma koji kandidat ostavlja, elokventnosti i sl.
tovie, bilo bi posebno nepoteno kritizirati UAA da uvodi kriterij privilegiranja ena iste
kvalifkacije ako je jasno da e, ako toga ne bude, prevladavati tradicionalnu ukorijenjen
kriterij privilegiranja mukaraca.
K tome, nasuprot nekim interpretacijama zakonskih regulativa, moglo bi se rei da one ne
bi trebale biti ni interpretirane na radikalno spolno-neutralan nain.
148
Ne bih bila sklona
tvrditi s Dworkinom da je ponekad opravdano uvesti spolne klasifkacije kako bi se sprije-
ila diskriminacija. Meutim, bila bih sklona zagovarati neku oslabljenu varijantu Dworki-
nova stava: izvornu antidiskriminacijsku poziciju zakona ne bi trebalo tumaiti kao elimi-
naciju svake spolne klasifkacije, ve samo one koja kri objektivni i relevantni kriterij za-
sluga. Pod tom pretpostavkom, preferencijalni tretman ena pored jednako kvalifciranim
mukim protukandidatima predstavljao bi u potpunosti opravdanu klasifkaciju iji je cilj
preraspodijeliti mogunosti zapoljavanja na nain da budu jednako dostupni i enama.
149

Ukratko, odbacujemo mogunost da se openite ili principijelne primjedbe upuene pro-
gramima SAA upute i predloenim programima UAA. UAA ne kri niije pravo na jednak
tretman, ve samo tei neutraliziranju postojee privilegirane pozicije mukaraca prili-
kom zapoljavanja. Ovi programi nisu diskriminacija u pravom znaenju diskriminacije
jer UAA ne kri zakonske odredbe o jednakoj zatiti i dostupnosti svih mogunosti svim
graanima. Gubici koje trpe mukarci nisu proistekli ni iz kakve predrasude, stava da su
mukarci odgovorni za postojee diskriminacije niti da trebaju biti rtve stvaranja bo-
ljeg drutva. Prava mukaraca se ne smanjuju ispod razine prava koja imaju ene ve se
148 D. Ingram, primjerice, raspravlja o interpretacijama ustava i zakona od strane zagovornika teorija prirodnog
zakona i "originalistikih" teorija. Prema njemu, protivnici afrmativne akcije openito se pozivaju na jedan od ta dva
pristupa interpretaciji zakona koji reguliraju ljudska prava zabranjujui poslodavcima da primjenjuju kriterije rasne,
spolne ili nacionalne pripadnosti. On sam, sa pozicija "originalistikog" pristupa, tvrdi da antidiskriminacijska poli-
tika u zakonima nije zamiljena na nain da eliminira svaku vrstu rasne, spolne ili etnike pripadnosti ve samo one
koje teti enama ili manjinama. Ingram, D. (2000), Group Rights, Lawrence, University Press of Kansas.
149 Vidi u Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.
s njima izjednauju. Gubitak koji mukarac moe pretrpjeti odnosi se samo na pad iz pri-
vilegirane pozicije u jednakopravnu poziciju. UAA ne trpi od unutranjih proturjenosti
jer se ideal jednakosti u mogunostima ne postie krenjem tog istog prava. Konano, kla-
sifkacije koje bi proistekle iz UAA minimalna su cijena za poeljne drutvene posljedice.
Je li UAA uope efkasna?
Na prijedlog UAA mogao bi biti kritiziran i s pozicija stroih verzija afrmativne akcije.
Moglo bi se rei da je UAA neefkasna i da su promjene kojim rezultira samo kozmetike.
Primjer odgovora na mogue postavljen prigovor, ime se nastoji ojaati za-
stupana pozicija.
tovie, moe se tvrditi da je na prijedlog stanovito ispuhivanje praksi afrmativne akcije
na nain da se gubi njihov raison detre. eljela bih vjerovati da to nije sluaj i smatram da
imam za to neke dobre razloge.
Drim da rezultati UAA nisu nipoto zanemarivi. Usporedimo, primjerice, stanje primarne
diskriminacije kakvo je sada, rezultate primjene SAA ili obrnute diskriminacije i UAA. U slu-
ajevima kakvi su jo uvijek predominantni, gdje se ne primjenjuju nikakvi oblici afrmativ-
ne akcije, jo uvijek imamo na djelu primarnu diskriminaciju ili privilegiranje mukaraca pri
zapoljavanju pred enama. U tom sluaju, vjerojatno je (slijedei ve spominjane statistike)
da e mukarac dobiti posao, kako u sluaju u kojem je bolje kvalifciran od ene, tako i u
sluajevima u kojima je jednako ili ak manje kvalifciran od ene. U sluajevima u kojima bi
se primjenjivala SAA, ena bi vjerojatno dobila posao u sve tri situacije: u kojoj je bolje kvali-
fcirana, ali i u onima u kojima je manje ili jednako kvalifcirana kao i muki protukandidat.
U sluaju u kojem bi se primjenjivala UAA, mukarac bi dobio posao u sluajevima u kojima
je bolje kvalifciran, a ena u sluaju u kojem je ona bolje kvalifcirana, ali i u onom u koje-
mu su jednako kvalifcirani. Drugim rijeima, primjena UAA poveava participaciju ena
na poeljnim pozicijama od nijedne na dvije u odnosu na situacija koje su dominantne pri
postojeem izostanku bilo kakve afrmativne akcije (ili bar od jedne na dvije ukoliko pret-
postavimo da i danas postoje optimistiniji scenariji u kojima e kvalifciranija ena sigurno
dobiti posao pred manje kvalifciranim mukarcem). U odnosu na situaciju u kojoj bi bila
primijenjena praksa SAA, participacija ena je smanjena s tri na dvije. Prema tome, UAA
nesumnjivo poboljava postojeu situaciju obzirom na problem diskriminacije ena. ini mi
se da su rezultati koji se dobivaju UAA optimalni ukoliko pretpostavimo da se u potpunosti
izbjeglo prigovorima za nezakonitost ili neustavnost, unutranja proturjeja te prigovor
diskriminacije mukaraca, a da je sauvano naelo zasluga. Ostaje otvorenom mogunost
da se primijeti kako primjenom UAA ritam promjena nee odgovarati potrebama drutva.
Meutim, pravedno drutvo se ne bazira samo na iskorjenjivanju spolne diskriminacije ve
na poticanju vrijednosti izvrsnosti i potivanja prava svih graana. Prema naem miljenju,
UAA, bolje od drugih prijedloga programa afrmativne akcije, usklauje efkasnost i ouva-
nje vrijednosti pravednog drutva.
U zakljunom djelu rada ukratko rezimirajte vau poziciju, istaknite va
konani zakljuak i navedite koja su pitanja ostala otvorena.
Primjer 3: alaj, B. (2006). Politiko obrazovanje i politika indoktrinacija. Politiko obrazovanje,
2, 43-52.
Politiko obrazovanje i politika indoktrinacija
Saetak
U ovom izlaganju fenomeni obrazovanja i indoktrinacije tematiziraju se preko podruja
pouavanja o politici jer se polazi od teze da se upravo analizom ovog segmenta moe ukaza-
ti na kompleksnost odnosa obrazovanja i indoktrinacije. Objanjavajui vanost politikoga
obrazovanja za funkcioniranje demokratskih politikih sustava autor naznauje osnovnu,
klasinu, razliku izmeu politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije. U osnovi ove
razlike jest distinkcija izmeu prisilnog nametanja tono odreenih vrijednosti i razvoja
sposobnosti za kritiko promiljanje razliitih vrijednosti. Na ovu jednostavnu razliku na-
slanja se kompleksniji odnos obrazovanja i indoktrinacije koji se moe oznaiti kao para-
doks obrazovanja u liberalno-demokratskim drutvima. Ovaj paradoks proizlazi iz injenice
da obrazovanje ne moe biti vrijednosno neutralno, to jest da se putem obrazovnog sustava
uvijek promovira odreena vizija dobrog drutva i dobrog graanstva. Autor zastupa tezu
da je svim demokratskim politikim sustavima, ukoliko ele opstati, imanentna odreena
razina demokratske indoktrinacije. U suvremenim demokratskim drutvima razlikovanje
obrazovanja i indoktrinacije ne ovisi toliko o sadrajima koji se nastoji prenijeti mlaim
naratajima ve vie o nainu odluivanja o obrazovnoj politici, to jest o ciljevima obrazova-
nja. Autor smatra kako formuliranje obrazovne politike mora biti produkt kooperativnoga
napora politiara, obrazovnih eksperata i zainteresiranih graana.
Kljune rijei: politiko obrazovanje, politika indoktrinacija, obrazovna politika
Kao to je vidljivo iz samog naslova u ovom radu odnos obrazovanja i indoktrinacije proma-
tra se na jednom specifnom podruju: podruju politikoga.
Poeljno je da se u uvodnom dijelu rasprave jasno odredi podruje rasprave,
posebice ako se odreena tema, kao to je u ovom sluaju tema odnosa obra-
zovanja i indoktrinacije, moe razmatrati iz perspektive razliitih podruja.
Fenomen politikoga i pouavanje mladih ljudi o politici vrlo su zahvalni za razjanjavanje
kompleksnoga odnosa izmeu obrazovanja i indoktrinacije. To proizlazi iz injenice da je,
za razliku od pouavanja o prirodnim i tehnikim fenomenima, pouavanje o politici nuno
povezano s pitanjem vrijednosti. Prije tematiziranja samog odnosa obrazovanja i indoktri-
nacije potrebno je neto detaljnije obrazloiti na koji se nain u ovom radu koristi pojam
politikoga obrazovanja.
Ovaj dio teksta prikladan je iz dva razloga: (i) itatelja se vodi kroz tekst;
(ii) razjanjavaju se osnovni pojmovi.
Politiko obrazovanje, ili obrazovanje za politiku, razumijeva se kao zaseban segment obra-
zovnoga sustava koji kao svoju primarnu funkciju ima razvoj demokratske politike kultu-
re uenika. Ideja politikoga obrazovanja nije nova ideja jer neto nalik pojmu politikoga
obrazovanja postoji otkako su ljudi poeli govoriti i pisati o politici. Ovaj interes proizlazi iz
injenice da su se sva politiki organizirana drutva suoavala i jo se suoavaju s pitanjem
pripreme ljudi za sudjelovanje u sferi politike. Pregled povijesti politike misli
Poeljno je navesti autore iz povijesti, te njihove teze i razmatranja, koji su
ve pisali o temi koju u radu razmatrate jer na taj nain (i) irite i produblju-
jete znanja o odreenoj tezi; (ii) izbjegavate mogue protuargumente vaoj
tezi razmatrajui argumente i protuargumente prijanjih autora. Ipak, ne
treba svaki rad rasprave sadravati povijesni pregled teme. Dovoljno je u pro-
cesu pisanja rada rasprave, ako ne napisati ono to je ve napisano o odre-
enoj temi, onda prouiti i istraiti ono to je ve napisano o odreenoj temi.
svjedoi da je postojao itav niz autora koji su tematizirali ulogu obrazovanja u pripremi
graana za sudjelovanje u javnom ivotu. Tako npr. Aristotel u svom radu Politika itavo
jedno poglavlje, posljednju knjigu, posveuje pitanju obrazovanja i mogunostima da obra-
zovanje bude sredstvo ouvanja stabilnosti dravnog ureenja. Jean-Jacques Rousseau u
radu iz 1765. pie: Stvoriti vladavinu za narod svakako je korisna stvar, no znam jo jed-
nu korisniju: odgojiti naciju za vladavinu (Rousseau, 1979.: 118). Rasprave o politikom
obrazovanju dobivaju na znaenju s procesom irenja prava glasa, a naroito s uvoenjem
instituta opeg prava glasa. U situaciji u kojoj svi graani dobivaju mogunost da, barem po-
sredno, sudjeluju u upravljanju politikom zajednicom iji su lanovi, vrlo vano postaje pi-
tanje u kojoj su mjeri graani sposobni za tu politiku ulogu. Politiko obrazovanje poinje
se u raspravama sve intenzivnije navoditi kao jedan od moguih odgovora na ovo pitanje, a
sam proces politikoga obrazovanja sve ee postoje i predmetom znanstvenoga bavljenja.
Ove znanstveno-teorijske rasprave odrazile su se i na empirijskoj razini pa tako na poetku
21.stoljea politiko obrazovanje predstavlja sastavni obavezni segment kolskih sustava
znaajnog broja demokratskih drava (alaj, 2002.a: 127-145). Konsenzus o nunosti po-
stojanja ovog segmenta obrazovanja kao bitnog dijela kolskog sustava temelji se na razu-
mijevanju da budunost demokratskih politikih sustava uvelike ovisi i o postojanju demo-
kratske politike kulture. U prilog politikome obrazovanju govore rezultati empirijskih
istraivanja
Ukoliko, osim teoretskih razmatranja teme, postoji i empirijsko razmatra-
nje teme, poeljno ga je izloiti u radu.
koja pokazuju da programi politikoga obrazovanja pozitivno utjeu na razvoj pojedinih
dimenzija politike kulture. No, vanost politikoga obrazovanja proizlazi i iz zdravo-ra-
zumske logike: ako je cilj obrazovanja pouiti mlade o stvarima koje su vane, onda se ini
loginim da ih treba pouiti i o politici jer je politika neizbjena injenica drutvenoga ivo-
ta (Crick, 1999.:339). Drugim rijeima, obrazloenje za politiko obrazovanje ini se oitim:
pouavati o politici kao to pouavamo i o drugim stvarima koje su vane.
Politiko obrazovanje razumijeva se, dakle, u ovom radu kao segment obrazovnog sustava
kojemu je primarna zadaa da pojedincima omogui stjecanje znanja, intelektualnih i par-
ticipacijskih sposobnosti te stavova koji su preduvjet za ukljuivanje u politike procese u
zajednicama u kojima ive.
Poeljno je defnirati osnovne pojmove u radu. Posebice je vano odrediti
defniciju, koja e se koristiti u odreenom radu, onih pojmova, odnosno
termina koji oznauju odreene pojmove, ije znaenje nije jednoznano.
Ovakvo odreenje na tragu je razumijevanja politikoga obrazovanja ugledne amerike po-
litologinje Amy Gutmann, koja ne samo da smatra nunim postojanje politikoga obrazo-
vanja kao sastavnog dijela obrazovnih programa, ve upravo politiko obrazovanje istie
kao najvaniji cilj javnog obrazovanja navodei kako politiko obrazovanje kultiviranje
vrlina, znanja i sposobnosti nunih za politiku participaciju ima moralni primat nad dru-
gim svrhama javnoga obrazovanja u demokratskom drutvu (Gutmann, 1987.: 287), jer
upravo e ta znanja, te sposobnosti i te vrline omoguiti uenicima da kada odrastu mogu
na informiran i odgovoran nain participirati u procesu oblikovanja drutva u kojemu ive.
Prihvati li se ovakvo odreenje politikoga obrazovanja sljedee pitanje je: na koji se nain
politika indoktrinacija razlikuje od politikoga obrazovanja?
Postavljajte jasna i konkretna pitanja u radu, na koja onda nastojite
odgovoriti.
Klasino odreenje politike indoktrinacije u okviru politike znanosti dao je Clive Harber,
koji politiku indoktrinaciju defnira kao promoviranje jedne odreene doktrine, ideolo-
gije, nazora ili pogleda na svijet kao apsolutne istine, pri emu se ne respektira nikakva
kritika diskusija o valjanosti dokaza (Harber, 1991.:248). Ovaj proces vrlo esto ukljuuje
ignoriranje odreenih injenica, prezentiranje injenica na pristran i iskrivljen nain te fal-
sifciranje injenica, a sve u svrhu postizanja eljenog cilja. Harber smatra da upravo mogu-
nost kritike diskusije utemeljene na argumentima i dokazima jest kljuna razlika izmeu
politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije, a politiko obrazovanje, ukoliko se eli
razlikovati od politike indoktrinacije, mora poticati kritiko razmiljanje uenika o sadra-
jima koje ue. Iz ovog Harberovog shvaanja moe se izvesti teza da politiko obrazovanje
i politika indoktrinacija imaju nekoliko zajednikih elemenata. U oba procesa nastoje se
prenijeti odreena znanja, promovirati razvoj odreenih stavova te potaknuti odreeno
politiko djelovanje. Pri tome se, naravno, moe govoriti o razliitim tipovima znanja, o
razliitim vrstama stavova i o razliitim oblicima politikoga djelovanja, no injenica je da
su u elementima znanja, stavova i participacijskih sposobnosti politiko obrazovanje i poli-
tika indoktrinacija vrlo slini. Kljuna razlika jest u elementu intelektualnih sposobnosti,
to jest u razvoju sposobnosti kritikoga razmiljanja o fenomenu politikoga. U procesima
politike indoktrinacije uenici nemaju priliku opisivati, objanjavati i vrednovati politike
dogaaje jer su ti dogaaji ve opisani, objanjeni i vrednovani od strane voa i njihovih
suradnika, pri emu naravno ne postoji mogunost da su voe, s obzirom da su spoznali
apsolutnu istinu, napravili pogreku. Stoga, uenici ne trebaju i ne smiju dovoditi u pitanje
te interpretacije, ve usvojiti ponuena znanja, razviti stavove koji su poeljni i djelovati u
smjeru koji se od njih oekuje.
Ovo razlikovanje politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije moglo bi se nazvati
klasinim i ono se na prvi pogled podudara s razlikom demokratskih i nedemokratskih
politikih sustava, gdje politiko obrazovanje povezujemo s demokratskim, a politiku in-
doktrinaciju s nedemokratskim sustavima. I zaista, teko je i zamisliti kako bi to politiko
obrazovanje, u smislu opisanom u ovom radu, moglo postojati u nedemokratskim politi-
kim sustavima. Britanski politiki teoretiar Bernard Crick iskazuje to na jednostavan nain
u slijedeoj reenici: Ako ivimo u drutvu u kojemu relevantne injenice o tome kako vlast
djeluje ili to to politika jest ne mogu biti izreene javno, tada je politiko obrazovanje ne-
mogue (Crick, 2000.: 162). Moglo bi se postaviti i dodatno pitanje: da li je u nedemokrat-
skim sustavima moguu postojanje politike shvaene kao propitivanje vrijednosti u kojima
je utemeljena zajednica, odnosno politike kao propitivanje o tome to je zajedniko dobro?
ini se da je odgovor negativan, a injenica da i nedemokratski reimi svoja nastojanja oko
pouavanja o politici oznaavaju terminom politiko obrazovanje samo pokazuje da je jezik
medij koji je vrlo prikladan za zloupotrebljivanje.
Ako se odbaci mogunost postojanja politikoga obrazovanja u nedemokratskim sustavi-
ma, preostaje pitanje o postojanju politike indoktrinacije u demokratskim politikim su-
stavima. Pritom se u ovom radu pri raspravi o tome da li se i u demokratskim sustavima
moe javljati politika indoktrinacija ostavlja po strani pitanje razliitih oblika neformalnih
i informalnih obrazovnih programa. Analiza se fokusira na
Vodite itatelja kroz rad istiui na koji se element rasprava fokusira.
formalni obrazovni sustav, odnosno sustav javnoga obrazovanja koji je pod nadzorom i
kontrolom dravne vlasti. Pitanje je, dakle, sljedee: da li se i u demokratskim dravama u
okviru sustava javnoga obrazovanja pod krinkom politikoga obrazovanja zapravo dogaa
politika indoktrinacija?
odgovoriti.
Kod odgovora na ovo pitanje moe se krenuti od sadraja pojedinih programa politikoga
obrazovanja i onda na temelju analize sadraja vrednovati te programe. Ako programi uz
prenoenje odreenih znanja i stavova nastoje kod uenika potaknuti i razvoj sposobno-
sti kritikoga promiljanja razliitih vrijednosti, onda se zaista moe govoriti o politikom
obrazovanju. Ukoliko se putem programa namee samo jedan tip vrijednosti i uenicima
ne omoguava kritiko propitivanje tih vrijednosti, radi se o politikoj indoktrinaciji pod
krinkom politikoga obrazovanja.
Ukoliko se analiziraju postojei, konkretni programi politikoga obrazovanja u etabliranim
demokratskim dravama, moe se rei kako su to zaista programi politikoga obrazovanja,
a ne politike indoktrinacije. Drugim rijeima, uenike se zaista pokuava osposobiti za
samostalno opisivanje, objanjavanje i vrednovanje fenomena politikoga i ne namee im
se samo jedan tip vrijednosti, ve im se prezentiraju razliiti tipovi vrijednosti koji su kom-
patibilni s demokracijom (alaj, 2002.b: 110-119). Analiza sadraja navodi na zakljuak
Istaknite zakljuke do kojih se doli u odreenom dijelu rada.
kako su etablirane demokracije iz svojih obrazovnih sustava izbacile politiku indoktrinaci-
ju, to uglavnom proizlazi iz injenice da uenike izlau razliitim vrijednostima i da ih po-
kuavaju osposobiti za kritiko razmiljanje. Meutim, to ako pojedini graani smatraju
da upravo ovo izlaganje razliitim vrijednostima i pokuaj osposobljavanja djece da kritiki
razmiljaju jest politika indoktrinacija? Obino se navodi kako drava, to jest politika
vlast, izbjegava indoktrinaciju time to omoguava uenicima da na temelju slobodnog i
kritikog promiljanja odaberu svoje vrijednosti. to ako odreeni graani upravo ovakve
obrazovne programe shvaaju kao indoktrinaciju? Pitanje je sljedee: da li nastavni pro-
gram koji tei kultiviranju razvoja kritikoga miljenja i objektivnoga prosuivanja takoer
predstavlja oblik indoktrinacije?
odgovoriti.
Ovo se pitanje, osim u teorijskim raspravama, javlja i na empirijskoj razini, to jest u kon-
kretnoj obrazovnoj praksi. Dva najpoznatija sluaja u kojima je grupa graana jasno izrazila
stav da drava koristi formalni obrazovni sustav kako bi uenicima nametnula vrijednost
kritikog razmiljanja dogodila su se u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Tamo su tijekom
sedamdesetih i osamdesetih godina prolog stoljea dvije vjerske skupine amii i radikalni
protestanti u dva odvojena sluaja podigle sudske tube protiv obrazovnih vlasti kako bi
od suda ishodili dozvolu da njihova djeca ne moraju pohaati obrazovne programe za koje
su smatrali da ugroavaju opstanak njihove kulture. Pritom su amii, u sluaju Wisconsin
vs. Yoder, od suda zahtijevali doputenje da svoju djecu povuku iz sustava javnoga kolova-
nja prije nego to ona zavre zakonom propisano obavezno obrazovanje, a radikalni prote-
stanti su u sluaju Mozert v. Hawkins Board of Education traili odobrenje da njihova djeca
ne pohaaju predmete u kojima se koriste knjige iji su sadraji u suprotnosti s njihovim
vjerskim uvjerenjima (Stolzenberg, 1993.: 581-585). Osnovna zamjerka prema obrazov-
nom sustavu u oba sluaja bila je da kole djecu izlau razliitim vrijednostima i uvjerenji-
ma i potiu ih na kritiko razmiljanje te na taj nain navode djecu da odbace nain ivota
svojih roditelja. U temelju ovih sudskih sporova bilo je sljedee pitanje: ima li drava pravo
da, putem sustava javnog obrazovanja, djecu izlae vrijednosnom sustavu koji je u suprot-
nosti s vrijednosnim sustavom njihovih roditelja pa makar to bio i vrijednosni sustav koji
je uvjet opstanka liberalno-demokratskih drutava? Ove tube su dovele u pitanje klasino
razlikovanje izmeu namjere i procesa indoktrinacije, na jednoj strani, i namjere i procesa
obrazovanja, na drugoj strani, jer su jasno ukazale da i sposobnost kritikog razmiljanja i
tolerancija jesu vrijednosti koje pojedine grupe mogu smatrati upitnima i ije promoviranje
mogu oznaiti kao indoktrinaciju.
Oito je da se ovdje radi o paradoksu koji se u literaturi esto oznaava i kao paradoks obra-
zovanja u liberalno-demokratskim drutvima (Carrig, 2001: 41-76), a koji sastoji se od i-
njenice da liberalno-demokratska drutva koja nastoje biti vrijednosno neutralna, moraju,
ukoliko ele opstati, putem svog obrazovnog sustava promovirati vrijednosti kao to su
kritiko razmiljanje, tolerancija, privrenost demokratskim naelima, itd. Iz ovoga proi-
zlazi da je liberalno-demokratskim drutvima inherentan jedan poseban tip indoktrinacije,
koji se moe, na tragu razmiljanja Amy Gutmann (1987.), oznaiti pojmom demokratske
indoktrinacije,
Jasno odredite osnovne pojmove koji se razmatraju u radu.
jer se za razliku od klasinog tipa indoktrinacije u ovom sluaju ne radi o nasilnom name-
tanju jedne apsolutne vrijednosti i istine ve o promoviranju demokratske politike kulture
utemeljene u pluralistikom pogledu na ivot.
Pitanje koje se namee jest: moe li se ova demokratska indoktrinacija izbjei, a da se pri
tome ouva demokracija kao oblik organiziranja politikoga ivota u zajednici?
Postavljajte jasna i konkretna pitanja u radu na koja onda nastojite
odgovoriti.
ini se da je odgovor negativan te da emo i dalje imati situaciju u kojoj e se ova demo-
kratska indoktrinacija koristiti kao vrlo vano sredstvo u ouvanju demokratskih politikih
sustava, a istodobno e se odreene grupe tome protiviti i oznaavati te procese kao puku
indoktrinaciju.
150
O tome koliko je ova demokratska indoktrinacija uinkovita moe se, na-
ravno, raspravljati, no to je veim dijelom izvan teme ovoga rada.
Zavrno
Istaknite zavrni dio rada.
treba istaknuti kako je mogu jedan drugaiji nain razlikovanja obrazovanja i indoktri-
nacije pa onda i politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije. Kod ovoga razlikovanja
ne polazi se, kao kod prethodnoga, od analize sadraja ve od analize procesa donoenja
odluka o obrazovnoj politici u nekoj zajednici. Kada se radi o sadrajima, vidjeli smo da se
i kod obrazovanja i kod indoktrinacije radi o tome da prenosimo odreena znanja, sposob-
nosti i stavove koje smatramo vrijednima, odnosno prenosimo svoju viziju o tome kako bi
150 Moe se postaviti pitanje koliko je opis situacije iz Sjedinjenih Amerikih Drava relevantan za hrvatsku situaciju,
to jest da li se i mi suoavamo sa slinim problemima ili su oni ipak tipino ameriki te stoga neprikladni za raspravu o
obrazovanju i indoktrinaciji u hrvatskom kontekstu. Smatram da je problem demokratske indoktrinacije inherentan
svim liberalno-demokratskim sustavima pa stoga i naem u mjeri u kojoj se pribliavamo idealu. Jedno od pitanja
koje se pojavilo u Hrvatskoj, a koje je jednim dijelom slino opisanim situacijama, bio je zahtjev za moratorijem na
pouavanje hrvatske povijesti za djecu hrvatskih graana srpske nacionalnosti u Podunavlju. ini se da je zbog po-
litike korektnosti i smirivanja napetosti na tim prostorima ovaj zahtjev olako prihvaen te je proputena prilika da
ga se iskoristi kao povod za javnu raspravu o tome koje su to vrijednosti koje se putem obrazovnoga sustava prenose
mladim generacijama, kao i rasprava o tome tko odreuje te vrijednosti.
idealno drutvo i idealni graanin trebali izgledati. Drugim rijeima, funkcija obrazovnih
programa u demokratskim dravama vrlo je slina onim u nedemokratskim: indukcija mla-
dih ljudi u vrijednosti na kojima je utemeljen aktualni reim. Pitanje koje ukazuje na razliku
jest: tko donosi odluku o znanjima, sposobnostima i stavovima koje putem obrazovnoga
sustava treba prenijeti na mlade narataje? Drugim rijeima, tko odreuje obrazovnu poli-
tiku, shvaenu kao preskripciju djelovanja koja smjera na ouvanje ili izmjenu obrazovnih
institucija i praksi (McLaughlin, 2000.: 442) ili, jo krae tko odreuje obrazovne cilje-
ve u nekoj zajednici? Da li tu odluku donosi politika elita bez konzultacije s obrazovnim
ekspertima i ne vodei rauna o eljama graana ili je obrazovna politika produkt javne
rasprave u koju je ukljuen itav niz aktera? U demokratskim politikim sustavima graani
imaju mogunost da obrazovanje akcentuiraju kao vano politiko pitanje na temelju kojeg
e odluivati o izboru svojih politikih predstavnika. Tu je bitna razlika izmeu demokrat-
skih i nedemokratskih politikih sustava, razlika koja nam govori da u nedemokratskim
sustavima obrazovanje i politiko obrazovanje zapravo i ne mogu postojati. No, i u demo-
kratskim sustavima postoji opasnost da odreivanje obrazovne politike za sebe rezerviraju
odreene skupine profesionalnih reformatora i to najee pod izgovorom da obrazovanje
treba depolitizirati. Na ovaj nain eli se graane iskljuiti iz procesa donoenja obrazovne
politike. Meutim, ako je politika djelovanje koje smjera na maksimiziranje zajednikoga
dobra, onda je obrazovanje par excellance politiko pitanje jer je odluka o obrazovnoj poli-
tici zapravo odluka o zajednikoj budunosti. Proces pouavanja mladih u nekom drutvu
pribliavati e se idealu obrazovanja u mjeri u kojoj e odreivanje obrazovne politike biti
kooperativni napor politiara, eksperata i zainteresirane javnosti. Ovako defniran proces
usvajanja obrazovne politike omoguava nam da jasno razlikujemo obrazovanje i indoktri-
naciju, odnosno politiko obrazovanje i politiku indoktrinaciju.
Jasno izloite va krajnji zakljuak.
Primjer 4: Buchberger, I. (2007). Smisao seksualne perverzije, seminarski rad napisan za potrebe
kolegija Filozofja seksualnosti na preddiplomskom studiju Filozofje.
Smisao seksualne perverzije
Uvod
to je seksualna perverzija? Je li razlono i opravdano odreene seksualne sklonosti
nazivati perverznima i to to tono znai? tovie, imamo li opravdane razloge odreene
pojedince nazivati pervertitima i na taj ih nain negativno obiljeavati? pitanja su koja se
razmatraju u ovom radu.
Poeljno je da uvodni dio rada rasprave zapone pitanjima o kojima e se u
radu raspravljati.
Pitanja rasprave rada Smisao seksualne perverzije su, kako se i navodi:
1. to je seksualna perverzija?
2. Je li razlono i opravdano odreene seksualne sklonosti nazivati per-
verznima i to to tono znai?
3. Imamo li opravdane razloge odreene pojedince nazivati pervertitima i
na taj ih nain negativno obiljeavati?
Vano je, dakako, u daljnjem tekstu rada odgovoriti na postavljena pitanja
rasprave. Ukoliko se na pitanje rasprave ne uspije odgovoriti, ostavljeno
otvoreno pitanje rasprave treba obrazloiti.
Rad Smisao seksualne perverzije nastoji prikazati i analizirati stajalita flozofa o seksualnoj
perverziji, tonije ono Tomasa Nagela i Grahama Priesta, te zakljuno ponuditi mogui
odgovor na postavljena pitanja rasprave
Navedite ono to se radom nastoji postii.
koji se moe saeti u tezama (i) pojam seksualne perverzije ima smisla i odnosi se na svaku
onu seksualnu aktivnost koja izaziva istinsko, duboko gaenje kod odreenog pojedinca;
(ii) imamo opravdane razloge odreene pojedince nazivati pervertitima jer time izraavamo
nae osjeaje prema razliitim (seksualnim) pojavama u svijetu.
Na poetku rada jasno i saeto istaknite tezu/e koju/e u radu zastupate i
pokuavate opravdati.
Seksualna perverzija kao nedostatak interakcije u seksualnim odnosima
Ovaj dio rada razrauje element ve reeno. Element ve reeno u ovom
radu fokusira se na dva flozofa koji su pisali o temi seksualne perverzije
Tomas Nagel i Graham Priest. Dakle, nije nuno, a nerijetko je i suvino,
da element ve reeno obuhvaa cjelokupan (povijesni) pregled onoga to
su o temi koja se razmatra pisali drugi autori.
Tomas Nagel na poetku lanka Seksualna perverzija navodi da eli obraniti pojam seksu-
alne perverzije od optube nerazumljivosti na nain da pronae i odredi to je to u ljudskoj
seksualnosti to se moe defnirati kao seksualna perverzija. U odreenju pojma seksual-
ne perverzije, Nagel istie odrednicu neprirodnosti, pritom defnirajui seksualnu perverziju
(jo uvijek u terminima moebitne razlonosti postojanja) kao neprirodnu seksualnu ud-
nju, sklonost ili postupak. Nadalje, Nagel jasno iznosi kako odbacuje odreenje seksualne
perverzije (i) kroz vezu izmeu seksa i reprodukcije jer, njegovim rijeima:
Seksualna perverzija je pojam od psiholokog, a ne fziolokog interesa.
(Nagel, 2003, str. 92. )
i (ii) na temelju drutvenog (ne)odobravanja i navike. Nagel nudi psiholoki prikaz sek-
sualne perverzije koji se temelji na lingvistikoj flozofji seksualnosti. Njegova flozofja
seksualnosti, a pritom i odreenje seksualne perverzije, odreena je injenicom da je:
(...) seksualna udnja osjeaj prema drugim osobama. (Nagel, 2003, str.
94. )
Dakle, Nagel polazi od pretpostavke da je seks odnos izmeu osoba koji ukljuuje interakciju,
komunikaciju, te da se seksualna perverzija moe razumjeti samo analiziranjem tog odnosa.
Analiziranjem seksualnog odnosa kao interakcije, Nagel donosi sljedee zakljuke: (i) sloe-
na psiholoka razmjena tvori prirodni razvoj seksualne privlanosti; (ii) uzajamna udnja
ukljuuje sustav slojevitog uzajamnog opaanja; (iii) esencijalno za odreenje seksualnog
odnosa je postojanje sloenog sustava seksualnih opaanja i interakcija; (iv) seksualni odnos
pretpostavlja postojanje partnera koji je uzbuen svijeu o uzbuenosti svoga partnera.
Odreenjem seksa kao vieslojnog interpersonalnog odnosa, Nagel otvara mogunost da se
sve to jest seksualna aktivnost, ali ne predstavlja vieslojni interpersonalni odnos, odredi
kao seksualna perverzija (iako navodi da nije plauzibilno svaki otklon od vieslojnog inter-
personalnog seksualnog odnosa odrediti kao perverziju):
Primjerice, ukoliko partneri u heteroseksualnom odnosu udovoljavaju pri-
vatnim heteroseksualnim fantazijama, to e pomutiti priznavanje stvar-
nog partnera i tako, prema teoriji uiniti seksualnu vezu manjkavom. To
se, meutim, openito ne smatra perverzijom. (Nagel, 2003, str. 102. )
Imajui u vidu odreenje seksa kao vieslojnog interpersonalnog odnosa, prema Nagelu
lista perverzija otprilike bi izgledala ovako:
1. NEKROFILIJA
2. PEDOFILIJA
3. ZOOFILIJA
4. SADIZAM
5. MAZOHIZAM
6. VOAJERSTVO
7. EGZIBICIONIZAM
8. FETIIZAM
9. MASTURBACIJA
Linija kritike odreenja seksualne perverzije kao otklona od potpunog vieslojnog interak-
cijskog odnosa moe se postaviti na sljedee naine.
U navedenom se istie element protuargument metodolokog okvira -
iznoenje prigovora autoru.
Ukoliko se prihvati Nagelovo odreenje seksualne perverzije, sam pojam perverzije po-
staje prestrog i neprimjeren dosadanjem znaenju istog. Miljenja sam da se perverziju
ne moe odrediti kao manjak vieslojne interakcije u seksualnom odnosu budui da takvo
odreenje u potpunosti izjednauje (ili ak na bolje mjesto stavlja) pedofliju u odnosu na
masturbaciju. Ima neto neprijeporno neprihvatljivo u teoriji koja naziva sebe liberalnom
te istodobno svrstava masturbaciju na listu seksualnih perverzija. U tom sluaju perverzija
postaje iznimno strog pojam koji gubi jednu svoju bitnu odrednicu moralnu gadljivost.
No, ukoliko Nagel ipak zadrava odreenje pojma seksualne perverzije na temelju odred-
nice moralne gadljivosti, onda mora preuzeti odgovornost za svoju tvrdnju i izrei da istu
koliinu moralne gadljivosti valja osjeati prema pedofliji i masturbaciji ili ukoliko koliina
moralne gadljivosti prema navedenim pojavama nije ista, prihvatiti posljedicu da u odree-
nju masturbacije i pedoflije nema nieg toliko razliitog. Bi li Nagel prihvatio takvo izjedna-
enje potonjih pojava prema njegovoj defniciji seksualnih perverzija?
Odreenje smisla seksa kao vieslojnog interakcijskog odnosa meu osobama, a pritom odree-
nja seksualnih aktivnosti koje to nisu kao perverziju, neprimjereno je iz vie razloga. Iako Na-
gel napominje da se ne moe svaki otklon od vieslojnog interakcijskog seksualnog odnosa
odrediti kao perverzija, on ne navodi koje su to odrednice manjkave seksualne interakcije koje
jednu skupinu otklona odreuju kao perverziju, dok drugu ne. Budui da Nagel navodi iskljuivo
nepotpunost seksualne interakcije kao karakteristiku koja diferencira normalne seksualne od-
nose od seksualnih perverzija, na temelju ega zakljuuje da nisu svi seksualni odnosi za koje je
karakteristina nepotpunost seksualne interakcije, seksualne perverzije?
Besmisao pojma seksualna perverzija
Autor koji odbacuje pojam seksualne perverzije i proglaava ga besmislenim je Graham Pri-
est. Priest svoj lanak Seksualna perverzija zapoinje biljeenjem odrednica pojma seksualne
perverzije koje su sljedee. Sam pojam seksualne perverzije nije puki deskriptivan pojam,
ve pojam koji ukljuuje moralnu negativnost, no ipak se ne moe seksualna perverzija
odrediti kao moralno neispravan seksualni in jer bi time primjerice preljub bio seksualna
perverzija, to je neprihvatljivo, zakljuuje Priest. Odrednica koja oteava shvaanje pojma
seksualne perverzije je njegova ekstenzija budui da postoji izrazito neslaganje oko odre-
enja pojava na koje se pojam seksualne perverzije odnosi. Nadalje, Priest ukratko navodi
Nagelovu analizu seksualne perverzije te zakljuuje da je jedan problem s Nagelovim obja-
njenjem povlaenje linije na listi seksualnih aktivnosti na vrlo udnom mjestu, a drugi da
ukoliko se seksualna perverzija odredi na Nagelov nain, nema nikakva razloga zbog ega bi
perverzija trebala biti pojam s moralnim znaenjem.
Priest navodi da se kod odreenja seksualne perverzije valja zadrati na njenoj drugoj
odrednici neprirodnosti. U razjanjenju pojma seksualne perverzije kao neprirodno-
sti, prije svega, valja odrediti znaenje pojma prirodno. Preist navodi neka tradicionalna
odreenja pojma prirodno - (i) ono to se dogaa u prirodi; (ii) uobiajeno/normalno u
statistikom smislu; (iii) ono to ispunjava svoju funkciju/to dovodi do cilja, istiui kao
najprimjerenije odreenje prirodnog u kontekstu perverzije ovo posljednje. Imajui u vidu
defniranje prirodnog kao onoga to ispunjava svoju funkciju/to dovodi do cilja, seksualnu
perverziju valja odrediti kao upotrebu seksa za ono to nije njegov pravi cilj. No, problem
nastaje u samom odreenju koji je cilj seksa. Priest navodi ostale, prema njegovu miljenju,
diskutabilne posljedice funkcionalne defnicije perverzije, kao na primjer zato bi neto to
je perverzno u smislu neispunjenja funkcije trebalo biti u tom smislu neispravno?
Izgleda da nema nikakve veze izmeu upotrebljavanja neega za neto
drugo osim njegove prirodne funkcije i neispravnosti toga. (Priest, 2003,
str. 165. )
Ne bi li se odredila veza izmeu prirodne funkcije i ispravnosti, valja se vratiti na aristo-
telizam koji podrazumijeva svijet u kojem su stvari usmjerene prema svome cilju, a vrlina
se sastoji u sposobnosti neega da obavlja sebi svojstvenu funkciju. U teleolokome kon-
tekstu prirodni i moralni poredak su neodvojivi i time veza prirodne funkcije i ispravnosti
biva odreena. Nadalje, Priest pie da je utjecajem Akvinskog, koji je preuzeo aristotelovu
teleoloku sliku svijeta, i ulaskom kranstva u kulturu, aristotelizam postao nesvjesno
prihvatljiv. No, kasnije je ieznuo pod nemilosrdnim utjecajem teorije evolucije, koja istie
i odreuje evoluciju kao slijepi kauzalni proces koji nije usmjeren cilju (u aristotelovskom
smislu). Ipak, u okviru teorije evolucije, pojam funkcije moe ostati upotrebljiv u kontek-
stu odreenja (ne)ispravnosti to navode dvije teorije: etioloka (uinak je funkcija ako je
uzrono doprinio daljnjem opstanku njegova posjednika) i dispozicijska (uinak je funkcija
ako njegova pojava poveava vjerojatnost da e organizam preivjeti kako bi ostavio poseb-
ne gene). Meutim, smatra Priest, nijedna teorija ne podupire pojam perverzije jer nijedna
ne podrava kljunu tvrdnju da je moralno loe upotrebljavati neto za neto drugo osim
za njegovu funkciju. U kontekstu evolucije, neke tradicionalno odreene seksualne perver-
zije mogu postati evolucijski razborita strategija. Primjerice, homoseksualnost, koja pret-
postavlja neprokreacijske seksualne odnose, moe postati evolucijski razborita strategija
zbog nadolazee prijetnje prekomjerne napuenosti koja vodi do propasti okoline, a time i
do propasti ljudskih genetskih resursa. Ovako postavljeno, homoseksualnost ima funkciju
omoguavanja daljnjeg ivota na Zemlji, ali ne samo homoseksualnost ve i svi ostali nepro-
kreacijski oblici seksualnih aktivnosti.
Priest smatra da je jedini nain odrivog utemeljenja pojma perverzije zadra-
vanje veze izmeu prirodnih i moralnih karakteristika. Uzimajui potonju pretpostavku u
obzir, seksualna perverzija defnira se kao seksualni in koji ne ispunjava svoju prirodnu
funkciju i koji je pritom lo. Budui da ovakvo odreenje seksualne perverzije ovisi o ari-
stotelovskom pogledu na svijet, a koji dananjem modernom svijetu nije primjeren, valja
zakljuiti da je pojam seksualne perverzije besmislen.
Seksualna perverzija je stoga jo jedan pojam koji treba odloiti na hrpu
starog eljeza u povijesti ideja. (Priest, 2003, str. 174.)
Ono to se Priestu moe zamjeriti je to to zaboravlja preispitati drugu odrednicu seksual-
ne perverzije moralnu gadljivost, razmatrajui pritom iskljuivo odrednicu neprirodnosti
koju vee uz nemoralnost kroz aristotelizam. Dakle, na osnovi nepotpunog razmatranja
problema, Priest dolazi do zakljuka da je pojam seksualne perverzije besmislen.
U navedenom se istie element protuargument metodolokog okvira -
iznoenje prigovora autoru.
Je li pojam seksualne perverzije zaista besmislen? Poruujemo li to svijetu kada odredimo
neku pojavu perverznom? Miljenja sam da pojam seksualne perverzije nije besmislen budui
da odreivanjem neke pojave perverznom dajemo novu, sadrajnu informaciju svijetu o toj po-
javi. Namee se pitanje koja se nova sadrajna informacija poruuje svijetu i ima li ona smisla.
Seksualna perverzija VS. moralno neprihvatljivo seksualno ponaanje
Poglavlje koje slijedi ukljuuje iznoenje vlastite pozicije.
Seksualna perverzija se tradicionalno defnira kroz dvije odrednice neprirodnost i moral-
nu gadljivost. Odrednicu neprirodnosti paljivo odbijam zato to smatram da je prihvatljiva
defnicija prirodnog - ono to se pojavljuje u prirodi. Budui da su sve seksualne sklono-
sti unutarnje, iracionalne privlanosti pojedinca prema onomu to on smatra seksualnim
objektom, one su pojave u prirodi, a samim time i prirodne. Vezivanjem za kategoriju nepri-
rodnosti, pojam seksualne perverzije gubi smisao. Razliite se seksualne sklonosti pojavlju-
ju i to nije prijeporno pa su u tom smislu sve su seksualne sklonosti prirodne. Namee se
pitanje kada odreena seksualna sklonost postaje perverzija i to to znai kada odreenu
(prirodnu) seksualnu sklonost odredimo kao seksualnu perverziju. Odreujem perverziju
kao seksualnu aktivnost koja kod odreenog pojedinca izaziva duboko, istinsko gaenje,
osjeaj muke u elucu i elju da se ta seksualna aktivnost to prije zaustavi.
Precizno odreenje osnovnog pojma pojma seksualne perverzije.
Dakle, iz druge tradicionalne odrednice seksualne perverzije izbacujem kategoriju moralno-
sti i ostavljam kategoriju gadljivosti kao pukog, iracionalnog osjeaja. Seksualna perverzija
moe biti odreena trima odrednicama, a to su redom: neprirodnost, nemoralnost i gadlji-
vost. Miljenja sam da je gadljivost odrednica seksualne perverzije koja uistinu bespredra-
sudno rasvjetljava kontroverznu pojavu seksualne perverzije.
Osjeaj kojim svaki pojedinac biva proet je subjektivna, relativna, trenutna, kontingentna po-
java. Jalovi pokuaji mnogih flozofa u odreenju seksualne perverzije i postojanje brojnih ne-
slaganja oko ekstenzije pojma seksualne perverzije nastaju iz nastojanja da se ono to pripada
kategoriji subjektivnog, pojedinanog, relativnog ugura u kategoriju objektivnog, univerzalnog
i konanog. Prvo, miljenja sam da seksualna perverzija spada u kategoriju subjektivnog, rela-
tivnog, ovisnog o neponovljivom pojedincu, i drugo, da time to seksualna perverzija jest rela-
tivna kategorija pritom ne smije biti proglaena besmislenom, a time odbaenom. Razmotrimo,
primjerice, pojam ljepote. Ljepota je relativan pojam meni lijepo nije univerzalno lijepo. Hoe-
mo li pojam ljepote odbaciti? to je s pojmom antipatian? Pojam je relativan i uvelike koristi u
odreenjima svijeta oko nas. Dakako, treba priznati veu koliinu negativne obojenosti pojma
seksualni pervertit od pojma antipatian pojedinac, no to nije razlog da ne priznamo razlonost
upotrebe pojma seksualne perverzije kao pojma koji odreuje pojedinev odnos prema odree-
nim seksualnim aktivnostima, pojedinevu vlastitost u odreenju prirodnih pojava.
Seksualna perverzija je svaka ona seksualna aktivnost koja izaziva istinsko, duboko gaenje kod
odreenog pojedinca. Univerzalna lista seksualnih perverzija ne postoji. Moja izgleda ovako:
1. PEDOFILIJA
2. NEKROFILIJA
3. ZOOFILIJA
4. SILOVANJE
Miljenja sam
Kada u radu jasno iznosite vlastiti stav o postavljenom pitanju rasprave,
opravdano je pisati u prvoj osobi.
da samo odreenje seksualne perverzije (kao seksualne aktivnosti koja izaziva istinsko, dubo-
ko gaenje kod odreenog pojedinca) ne treba biti infcirano kategorijom moralnosti budui
da moralnost predstavlja nastojanja da se odreene vrijednosti uine univerzalnima, apsolut-
nima. Moralni sustav nastoji odgovoriti na pitanje kakvo drutvo elimo, to je ono to emo
smatrati poeljnim i koji su racionalni razlozi za to. Moralnost zahtijeva razloge, opravdanja,
dosljednost i pravinost, osjeaji ne. Dakako, ovaj stav ne iskljuuje mogunost da odree-
na seksualna perverzija (nekog pojedinca) ujedno bude i univerzalno, drutveno prihvaeno
moralno neispravno ponaanje. Moralno neispravna seksualna ponaanja su ona koja podra-
zumijevaju ukljuivanje drugih bia u seksualni in bez njihova pristanka. Kod odreenih se
pojedinaca lista moralno neispravnih seksualnih ponaanja i lista seksualnih perverzija moe
u potpunosti podudarati to nije razlog da se pojmovi seksualna perverzija i moralno nei-
spravno ponaanje pomijeaju, zamijene, da se jedan od pojmova izbaci i sl.
U kojem su odnosu seksualna perverzija i moralno neprihvatljivo ponaanje? Jedna seksualna
aktivnost moe biti istodobno i seksualna perverzija i moralno neprihvatljivo seksualno pona-
anje. Odrediti odreenu seksualnu aktivnost kao seksualnu perverziju znai osjeati istinsko,
dubinsko gaenje prema odreenoj seksualnoj aktivnosti, dok s druge strane odrediti odree-
nu seksualnu aktivnost kao moralno neprihvatljivo seksualno ponaanje znai teiti univer-
zalnom sustavu vrijednosti koji, temeljen na racionalnim osnovama, odreuje moralni status
odreene seksualne aktivnosti zahtijevajui da navedeni moralni status biva proglaen kona-
nim i univerzalnim. Konanosti i univerzalnosti u kategoriji seksualnih perverzija nije mjesto.
Slika1. Grafki prikaz odnosa seksualne perverzije i moralno neprihvatljivog ponaanja

IRACIONALNOST
SUBJEKTIVNOST
RELATIVNOST
AMORALNOST
RACIONALNOST
OBJEKTIVNOST
APSOLUTNOST
MORALNOST
A.
SEKSUALNA
PERVERZIJA
B.
MORALNO
NEPRIHVATLJIVO
SEKSUALNO
PONAANJE
Ukoliko vau ideju moete prikazati grafki, uinite to. Grafki prikaz ideja
itatelju omoguava bolje razumijevanje, posebice apstraktnih ideja.
Ono to najoitije diferencira seksualnu perverziju od moralno neprihvatljivog seksualnog
ponaanja je kategorija neodgovornosti. Osoba koja predstavlja subjekt seksualne per-
verzije ne treba moralno, zakonski odgovarati za svoja (ne)djela. Seksualni pervertit biva
kanjen negativnim miljenjem nekog drugog pojedinca, biva obojen najgorim oblikom
(iracionalnog) neprihvaanja od strane istog. No, vano je naglasiti da pojedinac koji osjea
gadljivost prema odreenoj seksualnoj pojavi nema nikakvo pravo ni na koji nain inter-
venirati u ivot pojedinca koji je povezan s tom seksualnom pojavom. Drugim rijeima,
budui da je osnova neprihvaanja u ovom sluaju iracionalna, subjektivna, pojedinana,
ovaj oblik neprihvaanja ostaje (treba ostati) na razini osobnog stava. Oblik neprihvaanja
nazvan seksualnom perverzijom izvire iz iracionalnog dijela pojedineva uma pa se naziva
iracionalno neprihvaanje. U kategoriju iracionalnog neprihvaanja spada i, primjerice, an-
tipatinost, runoa. Dok, s druge strane osoba koja predstavlja subjekt moralno neprihvat-
ljivog seksualnog ponaanja mora moralno, zakonski odgovarati za svoja (ne)djela budui
da je drutvo racionalno, dosljedno i pravino odredilo koje aktivnosti valja sankcionirati.
Oblik neprihvaanja nazvan moralno neprihvatljivo ponaanje izvire iz racionalnog dijela
ovjekova uma pa se naziva racionalno neprihvaanje.
Pedoflija je, primjerice,
Navoenje primjera kojem se anticipira odgovor na mogui prigovor poziciji
koja se zastupa.
pojava koju nemali broj ljudi proglaava seksualnom perverzijom, no ona ujedno predstav-
lja i moralno neispravno seksualno ponaanje (zbog ugroavanja ivota djeteta). Upravo
zbog pojava (kao to je pedoflija) koje su istovremeno (kod veine pojedinaca) i seksualna
perverzija i moralno neispravno seksualno ponaanje dolazi do nerazumijevanja i nejasno-
a u odreivanju pojma seksualne perverzije. Pedoflija je pojava koja (kod veine) izaziva
osjeaj istinskog, dubokog gaenja, ali istodobno i osjeaj moralnog neprihvaanja to poje-
dinca navodi da, obuzet dvojakim osjeajima koji izviru iz razliitih dijelova uma, proglaa-
va istu seksualnom perverzijom iz pogrenih moralnih razloga. Iz navedenih se nejasnoa
razvija odrednica moralne gadljivosti koja na neprimjeren nain spaja dvije razliite kate-
gorije. Ono to, takoer, valja napomenuti jest sklonost ljudi da ono prema emu osjeaju
nelagodu odmah proglaavaju (moralno) loim, pritom neprimjereno stavljajui moral pod
okrilje iracionalnosti, to je nerijetki sluaj upravo sa seksualnim perverzijama. Primjerice,
nemali broj pojedinaca homoseksualno ponaanje proglaava seksualnom perverzijom. Ta-
kvo odreenje je prihvatljivo, ali samo u sluaju ukoliko seksualnu perverziju defniramo
kao seksualnu aktivnost koja izaziva duboki osjeaj gaenja kod pojedinaca. Podsjeamo,
pojedinac koji osjea gadljivost prema odreenoj seksualnoj pojavi nema nikakvo pravo ni
na koji nain intervenirati u ivot pojedinca koji je povezan s tom seksualnom pojavom.
Tako u sluaju pojedinca koji homoseksualnost proglaava seksualnom perverzijom valja
naglasiti da on nema nikakvo pravo ni na koji nain intervenirati u ivot homoseksualca
(sluajevi nasilja nad homoseksualcima su naprosto neprihvatljivi). Ono na to taj pojedi-
nac ima pravo je osjeaj gadljivosti koji osjea i izraavanje istog u obliku osobnog stava i
nita vie. Isto to pravo ima pojedinac koji osjea antipatiju prema odreenom pojedincu
taj ima pravo na osjeaj antipatije i izraavanje istog u obliku osobnog stava i nita vie.
Naalost, svjedoci smo da u praksi tome nije tako, posebice u sluaju homoseksualaca. Pro-
blem nastaje kada seksualna perverzija biva kontaminirana kategorijom moralnosti pa se
homoseksualno ponaanje proglaava moralno neprihvatljivim. Nema niti jednog racional-
nog razloga zato bi se homoseksualno ponaanje proglasilo moralno neispravnim ponaa-
njem, dok se racionalni razlog za proglaenje istog seksualnom perverzijom ne treba niti
traiti. Nerijetko se homoseksualnost usporeuje s pedoflijom, no oita je razlika izmeu
navedenih pojava pedoflija je moralno neispravno seksualno ponaanje prilikom kojeg se
ugroava ivot djeteta.
Ukratko, seksualna perverzija je kategorija kojom neponovljivi pojedinac poruuje navla-
stiti odnos prema odreenim seksualnim aktivnostima, vlastitost u odreenju prirodnih
pojava komunicirajui svijetu kakav on jest. Navlastitost neponovljivog pojedinca u odrei-
vanju pojava oko sebe je nova sadrajna informacija koju svijet dobiva u trenutku kada po-
jedinac odredi neku pojavu perverznom. Kada pojedinac odredi neku pojavu perverznom,
on poruuje svijetu:
Ja osjeam istinsko, duboko gaenje prema ovoj pojavi. Moje se cijelo
bie iskreno odupire prihvaanju ove pojave. Time vam, svijete, poruu-
jem kakav ja jesam i pritom nemam nikakvo pravo intervenirati u ivot
pojedinca koji je povezan s onim to ja nazivan seksualnom perverzijom.
Ono na to imam pravo je moj osjeaj gaenja i izraavanje istog u obliku
osobnog stava i nita vie.
Takvo je odreenje nuno subjektivno, relativno, ali i potrebito. Zato odbaciti pojmove
koji slikovitije doaravaju na osjeaj prema pojavama u svijetu, na osebujan duhovni od-
nos prema izvanjskome?
Zakljuak
U razmatranju pojma seksualne perverzije (izokrenuto, izopaeno, naopako, nenormal-
no, neprirodno, gadljivo, bolesno zadovoljavanje spolnih nagona) istaknule su se tri njene
odrednice neprirodnost, nemoralnost i gadljivost. Koju od navedenih odrednica oznaiti kao
onu koja uistinu bespredrasudno rasvjetljava kontroverznu pojavu seksualne perverzije?
Istinska, duboka gadljivost je odrednica koja u potpunosti rasvjetljava kontroverznu pojavu
seksualne perverzije i time je spaava od odlaganja na hrpu starih ideja. Seksualna perver-
zija je svaka ona seksualna aktivnost koja izaziva istinsko, duboko gaenje pojedinca pre-
ma odreenoj seksualnoj pojavi. Pojedinev je um podijeljen na racionalni i iracionalni dio.
Iracionalni dio uma omoguava pojedincu neposredno uvianje izvanjskoga i unutarnjega
svijeta. Neposredno uvianje zahvaa kategoriju subjektivnog, relativnog, specifnog, no
takoer zauzima znaajno mjesto u individualnom spoznavanju svijeta. Seksualna perver-
zija odreena kao istinsko, duboko gaenje koje pretpostavlja neposredni, nepromiljeni,
instinktivni osjeaj zauzima podruje iracionalnog dijela pojedineva uma. Pojedinevo
proglaenje odreene seksualne aktivnosti seksualnom perverzijom predstavlja pojedine-
vu vlastitost u odreenju seksualnih pojava. Navedeno proglaenje nema racionalnu osno-
vu da postane opi zakon, no unato tome, zasluuje znaajno mjesto u odreivanju speci-
fnosti svijeta. Smisao je pojma seksualne perverzije da omoguava pojedincu iskazivanje
neposrednog osjeaja prema odreenim seksualnim aktivnostima te time slikovitije odredi
i opie sebe.
Zakljuno, odgovor na prije postavljeno pitanje: Imamo li opravdane razloge odreene poje-
dince nazivati pervertitima i na taj ih nain negativno obiljeavati? glasi: Imamo opravdane ra-
zloge odreene pojedince nazivati pervertitima jer time izraavamo nae osjeaje prema razliitim
pojavama u svijetu.
U zakljunom dijelu rada valja odgovoriti na postavljeno pitanje rasprave na
jasan i precizan nain.
Perverznim oznaavamo najviu razinu naeg iracionalnog neprihvaanja pojava istiui
duboku razliitost razmatranih pojava od nae neponovljive vlastitosti, otkrivajui pritom
sebe. Valja biti oprezan da potonje otkrivanje sebe ne biva kontaminirano moralnou i
imperativom da na vlastiti stav postane opi zakon jer tada seksualna perverzija ulazi u
podruje moralno neprihvatljivog seksualnog ponaanja, u podruje racionalnog dijela uma
i riskira biti proglaena besmislenom.
Literatura
Nagel, T. (1979). Seksualna perverzija. U: Primorac, I. (ur.) Suvremena flozofja seksu-
alnosti. Zagreb: Kruzak.
Priest, G. (1997). Seksualna perverzija. U: Primorac, I. (ur.) Suvremena flozofja sek-
sualnosti. Zagreb: Kruzak.
Na kraju rada navedite koju ste literaturu u radu koristili. Pritom je vano
da budete dosljedni u provoenju forme citiranja, navoenja referenci, itd.
Primjerice, koristite APA stil.
4.2.2.Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave
Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave povezan je s metodolokim
okvirom za analizu i kritiku za radove rasprave u podruju itanja i sluanja. Naime, sadrajno oba
okvira uglavnom prate iste elemente osnovnu tezu, kontekstualizaciju teze, argument, protu-
argument i vlastitu poziciju. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada osvrta na rad
rasprave sadri dodatne elemente pitanje rasprave i strukturu rada, ali ne sadri element osnovni
pojmovi. Navedeni se okviri razlikuju i u rezultatu primjene istih rezultat koritenja metodolo-
kog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave su natuknice o sadraju rada, dok je rezultat
metodolokog okvira za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave cjeloviti rad.
za pisanje osvrta na rad rasprave
(MOZAK 5)
1. Pitanje rasprave.
2. Osnovna teza.
3. Kontekstualizacija teze.
4. Struktura rada.
5. Argument.
6. Protuargument.
7. Vlastita pozicija.
Prije razmatranja i objanjavanja elemenata prikazanog okvira, valja napomenuti da kritiki osvrt
ne sadri dio o terminologiji, stilu i jeziku koje autor u radu koristi ili o literaturi, o aktualnosti sadr-
aja, o naslovu djela (Zelenika, 2011), ve se prilikom kritikog osvrta valja usredotoiti na sadraj
rada, odnosno na ono to se u radu tvrdi ili zastupa.
Budui da MOZAK 5 sadri odreene elemente MOZAK-a 1 i MOZAK-a 4, u ovom dijelu elaborirat
emo samo one razlikovne elemente i izloiti dodatne napomene za elemente koji se ponavljaju.
Dakako, sve ono to smo pisali za objanjavanje MOZAK-a 1 i MOZAK-a 4 primijenite i za analizu
i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave budui da navedeni okviri sadravaju neke istovjetne
elemente. Elementi ovoga metodolokog okvira objanjavat e se ukratko kroz izlaganje standardne
strukture tekstova i konkretno na napisanom primjeru osvrta na rad rasprave Opravdanost progra-
ma afrmativne akcije koji slijedi u nastavku.
Uvodni dio
Uvodni dio osvrta na rad rasprave (ugrubo) sadri sljedee elemente metodolokog okvira pita-
nje rasprave, osnovnu tezu i kontekstualizaciju teze. Uvodni dio uvodi itatelja u rad pa uvodni
dio osvrta na rad rasprave treba zapoeti jasnim odreenjem pitanja rasprave. Nakon postavljanja
pitanja rasprave, valja na jasan i precizan nain dati odgovor na nj. Odgovor na postavljano pitanje
rasprave je ujedno i osnovna teza rada. Osnovnu autorovu tezu dobro je saeto i jasno napisati
odmah na poetku rada jer je na taj nain itatelju jasan predmet rasprave i teza koja se u radu koji
se kritiki razmatra nastoji braniti. Isto tako, element osnovna teza javit e se i u sredinjem dijelu
rada budui da element argument u sebi sadri osnovnu tezu koja, kao to je napomenuto u pret-
hodnim dijelovima prirunika, predstavlja konkluziju argumenta. Nakon navoenja pitanja raspra-
ve i osnovne teze, poeljno je navesti i kontekstualizaciju teze koja ukljuuje navoenje autora rada,
razdoblja te flozofskog, pedagokog, politikog ili bilo kojeg drugog pravca kojem autor pripada.
Sredinji dio
Sredinji dio osvrta na rad rasprave ukljuuje sljedee elemente metodolokog okvira struktura
rada, osnovna teza, argument, protuargument i vlastita pozicija. Sredinji dio osvrta na rad ra-
sprave sadri (i) sintetizirani pregled rada o kojem se pie; (ii) kritiki osvrt u uem smislu
151
(koji
ukljuuje protuargument i vlastitu poziciju). Sintetizirani pregled rada ukljuuje elemente struk-
tura rada, osnovna teza i argument. U sintetiziranom pregledu rada ukratko prikaemo strukturu
rada koristei primjerice sljedee strukture reenica:
Rad x podijeljen je na y poglavlja. U poglavlju a daje se kratki povijesni pregled b-a. Nadalje, u poglavlju c
nastoji se odgovoriti na d. U zavrnom poglavlju e razmatra se pitanje f te se na postavljeno pitanje daje
odgovor g ...
Rad x strukturiran je na nain da prvotno opisuje a, razmatra b te konano nastoji ponuditi rjeenje
na postavljeno pitanje...
U prvom dijelu rada autor/ica daje kratak prikaz x-a, zatim razmatra pitanje y na nain da a, b, c
te konano predlae z ...
Zatim, jasno istaknite autorovu osnovnu tezu i opravdanje koje autor predlae za tezu koju zastu-
pa. Kritiki dio osvrta ukljuuje elemente protuargument i vlastita pozicija. U ovom dijelu rada
pokuavamo pronai manjkavosti autorove pozicije pokuavajui generirati prigovore. Koristite sve
dosadanje upute povezane s razmatranim elementima. Konano, ukratko izlaete vlastitu poziciju
na postavljeno pitanje rasprave. Element vlastita pozicija u pojedinim osvrtima na radove rasprave
izostaje, ona je zapravo i najzahtjevnija te je est sluaj da kritiari ne iznose vlastite pozicije, ve
samo razmatraju tue. Ovo se obiljeje, isticanjem elementa vlastita pozicija, nastoji prevladati.
Zakljuni dio
Zakljuni dio osvrta na rad rasprave sadri kratki zakljuni prikaz pitanja rasprave, osnovne teze i
protuargumenta uz navoenje vlastite pozicije. U ovom se dijelu isto tako ukratko rezimiraju pozi-
tivne i negativne toke rada koji se razmatra.
Primjena okvira na zadani primjer: kritiki osvrt na rad Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliito-
sti, spolna diskriminacija i programi afrmativne akcije
Prije pisanja kritikog osvrta slijedi kritiko itanje rada:
151 Kritiki osvrt u uem smislu je dio kritikoga osvrta koji predstavlja kritiku u punom smislu budui da ukljuuje iznoenje
protuargumenta i vlastite pozicije koji ukljuuju sve elemente kritikoga miljenja analizu, opravdanje, usporedbu i vredno-
vanje teze te iznoenje vlastita stava.
ANALIZU I KRITIKU ZA RADOVE RASPRAVE
Osnovna teza
Treba provoditi umjerenu afrmativnu akciju koja je moralni i zakonski opravdan
postupak ukidanja postojee zakinutosti ena.
Kontekstualizacija teze
Snjeana Priji-Samarija suvremena je flozofkinja koja se bavi pitanjima iz podru-
ja epistemologije, praktine etike i flozofje seksualnosti. Nerijetko se u radovima
posebice dotie tzv. enskih pitanja. U tom kontekstu i u radu Spolne razliitosti,
spolna diskriminacija i programi afrmativne akcije razmatra ensko pitanje pitanje
nejednakog tretmana ena naspram mukaraca, pritom zastupajui feministike
stavove u smislu da tvrdi da (i) ene i mukarci nemaju jednak drutveni tretman;
(ii) ene i mukarci trebali bi imati jednak drutveni tretman.
Osnovni pojmovi
Afrmativna akcija (u kontekstu spolne diskriminacije) postupak diskriminacije
mukaraca u korist ena iji je cilj izjednaavanje njihova poloaja. (a) Snana afr-
mativna akcija postupak u kojem se ene preferencijalno tretiraju pred mukar-
cima neovisno o njihovim zaslugama; (b) Umjerena postupak u kojem se ene
preferencijalno tretiraju pred mukarcima samo u situaciji jednakih kvalifkacija
mukaraca i ena.
Diskriminacija nejednako postupanje prema pojedincu ili skupini ljudi u situaci-
jama koje moralno i zakonski zahtijevaju jednako postupanje. Kriterij za nejednako
postupanje su irelevantne karakteristike npr. spol, rasa, seksualna orijentacija...
ene
Argument
Treba ukinuti postojeu zakinutost ena.
Treba potivati pravo svake osobe na jednake mogunosti i jednaku zatitu vlasti.
(zakonska opravdanost)
Ne smiju se nametati obveze da se nadoknauju prole nepravde ili stvaraju rtve
stvaranja boljeg drutva. (moralna opravdanost)
Svatko treba biti nagraivan sukladno svojim individualnim zaslugama. (naelo
zasluga)
Programi afrmativne akcije ukidaju postojeu zakinutost ena.
Snana afrmativna akcija ukida postojeu zakinutost ena, ali ne potuje moralno
i zakonsko naelo te naelo zasluga.
Umjerena afrmativna akcija ukida postojeu zakinutost ena i potuje moralno i
zakonsko naelo te naelo zasluga.
Programe koji ukidaju postojeu zakinutost ena i potuju moralno i zakonsko na-
elo te naelo zasluga treba provoditi.
Dakle, treba provoditi umjerenu afrmativnu akciju koja je moralni i zakonski
opravdan postupak ukidanja postojee zakinutosti ena.
Protuargument
Opravdanje teze UAA potuje zakonsko naelo koje navodi Priji-Samarija ne stoji
152

budui da ne moemo proglasiti analognom situaciju zapoljavanja jednako kvalif-
ciranih mukaraca (situacija 1) u kojoj je presudila neka irelevantna karakteristika
poput prvog dojma, sa situacijom zapoljavanja jednako kvalifciranog mukarca i
ene (situacija 2) u kojoj je namjerno presudila irelevantna karakteristika (enski)
spol. Situacije, dakle, nisu analogne upravo zbog elementa namjere. Naime, u situa-
ciji 1 osoba zaduena za odabir zaposlenika nesvjesno odabire jednu osobu na osno-
vi irelevantne karakteristike, poput primjerice prvog dojma, dok u situaciji 2 osoba
zaduena za odabir zaposlenika svjesno i planski odabire jednu osobu na osnovi
irelevantne karakteristike (enskog) spola. Svjesni i planski odabir na osnovi
irelevantne karakteristike predstavlja osnovu za krenje prava na jednak tretman.
Budui da situacija 1 ne ukljuuje svjesni i planski odabir na osnovi irelevantne ka-
rakteristike, ona ne kri pravo na jednak tretman, dok situacija 2 ukljuuje svjesni
i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike pa je, dakle, u tom sluaju po-
stavljeno zakonsko naelo ugroeno.
Vlastita pozicija
Nejednako tretiranje i vrednovanje pojedinaca iskljuivo na temelju irelevantnih
karakteristika (spola, rase, vjere....) nije prihvatljivo u niti jednom sluaju. Budui
da programi afrmativne akcije (SAA i UAA) predstavljaju istovrsni oblik vred-
novanja pojedinaca vrednovanje na temelju irelevantnih karakteristika, oni
nisu prihvatljivi. Neprihvatljivost programa afrmativne akcije u najveoj mjeri
izvire iz njihove nemogunosti nadilaenja okvira diskriminacijskog rezonira-
nja. Sustavno, namjerno i jasno odreeni naini djelovanja prema pojedincima
utemeljeni na normativnoj kategorizaciji istih, iskljuivo prema irelevantnim ka-
tegorijama, predstavljaju temelj za izgradnju nepravednog drutva. Nadilaenje
vrednovanja pojedinaca prema irelevantnim kategorijama i osloboenje umova
od besmislenih rangova predstavlja prikladan nain stvaranja pravednijeg dru-
tva. Jedini nedostatak navedenog rjeenja jest taj to on predstavlja dugotrajan i
kompleksan proces.
U nastavku slijedi primjer osvrta na rad rasprave koji sadri navedene elemente okvira. Ovo je
kolski primjer osvrta na rad rasprave koji prati sve elemente MOZAK-a 5. Kao poetni kritiki
pisac dobro je da pratite navedene upute i na neki nain mehaniki koristite ponuene strukture.
No, u daljnjem procesu razvoja vaih vjetina kritikog pisanja razvijate vlastiti stil, ali pritom na-
stojite da su iz ponuene nove strukture itljive karakteristike kritikog miljenja.
152 Upuuje se prigovor na sadrajnoj razini ukazivanjem da premisa UAA potuje zakonsko naelo nije istinita.
(Ne)opravdanost programa afrmativne akcije
Kritiki osvrt
153
na rad
Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afrmativne
akcije.
154

Afrmativna akcija, u kontekstu spolne diskriminacije, podrazumijeva postupak diskrimi-
nacije mukaraca u korist ena iji je cilj izjednaavanje njihova poloaja. Programi afr-
mativne akcije mogu se odrediti i kao pokuaji ispravljanja nepravde uzrokovane spolnom
diskriminacijom (Priji-Samarija, 2007). Neprijeporno se namee pitanje na koji nain
opravdati takve postupke, jesu li oni razloni, dovodi li ili moe li dovesti njihova primjena
do ispunjenja njihova cilja. Drugim rijeima, treba li provoditi programe afrmativne ak-
cije, odnosno programe preferencijalnog tretmana odreenih drutvenih skupina, u ovom
sluaju ena?
Navoenje pitanja rasprave.
Upravo se navedenim pitanjima bavi i Snjeana Priji-Samarija u radu Spolne razliitosti,
spolna diskriminacija i programi afrmativne akcije razmatrajui programe snane i umjerene
akcije te zastupajui tezu da treba provoditi umjerenu afrmativnu akciju koja je moralni i
zakonski opravdan postupak ukidanja postojee zakinutosti ena.
Navoenje osnovne teze.
Snjeana Priji-Samarija suvremena je flozofkinja koja se bavi pitanjima iz podruja epi-
stemologije, praktine etike i flozofje seksualnosti. Nerijetko se u radovima posebice doti-
e tzv. enskih pitanja. U tom kontekstu i u radu Spolne razliitosti, spolna diskriminacija
i programi afrmativne akcije razmatra ensko pitanje pitanje nejednakog tretmana ena
naspram mukaraca, pritom zastupajui feministike
155
stavove u smislu da tvrdi (i) ene
i mukarci nemaju jednak drutveni tretman; (ii) ene i mukarci trebali bi imati jednak
drutveni tretman.
153 Kritiki osvrt napisala Iva Buchberger.
154 Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afrmativne akcije. U: Baccarini, E., Pri-
ji-Samarija, S. (2007). Praktina etika: ogledi liberalnoga pristupa nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko
flozofsko drutvo.
155 Feminizam je kompleksan pojam, o ijem odreenju ne postoji konsenzus i ije je odreenje nerijetko u drutvu
negativno obojeno. No, u svojem najopenitijem smislu feminizam je pozicija prema kojoj postoji drutvena nepravda
koja se ini enama i koja treba biti okonana. (Priji-Samarija, predavanja s kolegija Bioetika i ensko pitanje) U na-
vedenom najopenitijem znaenju koristim termin feminizam u ovom kritikom osvrtu.
Kontekstualizacija teze.
Prije izlaganja osnovnih toaka rada Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afrma-
tivne akcije valja prikazati osnovne odrednice programa afrmativne akcije koji e doprinijeti
boljem razumijevanju pitanja rasprave. Naime, pobornici afrmativne akcije detektirajui
znaajan nepovoljniji poloaj ena spram mukaraca u drutvu, postavljaju zahtjev za akci-
jom ispravljanjem nepravde. ene, prema statistikim podacima, u pravilu zarauju manje
od mukaraca za istu vrstu posla, nerijetko obavljaju slabije plaene poslove, znatno manje
su zastupljene na odgovornijim, viim i znaajnijim poslovima te nerijetko sporije napredu-
ju u karijeri iako posjeduju iste kvalifkacije i zasluge kao i mukarci. Na osnovi dostupnih
statistikih podataka zakljuuje se o postojanju diskriminacije i nejednakog drutvenog
tretmana ena naspram mukaraca (Priji, 2007). U takovoj situaciji pobornici afrmativne
akcije predlau da se, s ciljem ukidanja drutvene nepravde prema enama, (i) u kontekstu
programa snane afrmativne akcije ene preferencijalno tretiraju pred mukarcima neovi-
sno o njihovim zaslugama; ili (ii) u kontekstu programa umjerene afrmativne akcije ene
preferencijalno tretiraju pred mukarcima u sluajevima jednakih zasluga. Priji-Samarija
u svome radu, prihvaajui nedostatke snane afrmativne akcije i nemogunost da takvi
programi izbjegnu upuenim im prigovorima, nastoji obraniti umjerenu afrmativnu akciju.
Rad Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afrmativne akcije strukturiran je na
nain da
Izlaganje strukture rada.
se prvotno utvruje postojanje diskriminacijskih drutvenih praksi, potom razmatra povi-
jesno--teorijska pozadina spolne diskriminacije i razlozi zbog kojih je takva diskriminacija
pogrena, nakon toga se razmatraju argumenti u prilog i protiv afrmativne akcije te se
konano predlae i pokuava obraniti umjerena afrmativna akcija.
Pobornici afrmativne akcije navode kako su takvi postupci potrebni u izgradnji pravedni-
jeg drutva i da e preferencijalni tretman ena u podruju zapoljavanja, napredovanja,
upisivanja i sl. dovesti do drutva u kojem e ene imati zaslueni poloaj. Ipak se pred po-
bornike afrmativne akcije, imajui u vidu da je u temelju njihova programa diskriminacija
mukaraca, postavlja zahtjev za opravdanjem iste, koju obiljeava moralna neispravnost.
Neka od opravdanja diskriminacije mukaraca koja navode su sljedea: (i) mukarci su od-
govorni za diskriminaciju ena kroz povijest; (ii) takova je praksa dobra za drutvo u cjelini
budui da e upravo ona dovesti do pravednijeg drutva; (iii) afrmativna akcija nije izvor
diskriminacije mukaraca, ve cijeli povijesni sustav.
156

156 Ibid.
Autorica , kako je ranije istaknuto, zastupa tezu
Izlaganje osnovne teze rada.
da treba provoditi umjerenu afrmativnu akciju koja je moralni i zakonski opravdan postu-
pak ukidanja postojee zakinutosti ena. Tezu opravdava
Izlaganje opravdanja osnovne teze koje uz ranije navoenje osnovne
teze ini izlaganje argumenta.
prije svega kreui od konstatacije zakinutosti ena u drutvu i naputka da istu valja uki-
nuti. Zatim, navodi sljedeu trijadu naela: (i) treba potivati pravo svake osobe na jednake
mogunosti i jednaku zatitu vlasti; (ii) ne smiju se nametati obveze da se nadoknauju
prole nepravde ili stvaraju rtve stvaranja boljeg drutva; (iii) svatko treba biti nagraivan
sukladno svojim individualnim zaslugama. Nadalje, uvodei razliku izmeu snane i umje-
rene afrmativne akcije priznaje kako snana afrmativna akcija ukida postojeu zakinu-
tost ena, ali ne potuje postavljenu trijadu naela, ali da zato umjerena afrmativna akcija
postie oboje ukida zakinutost i potuje naela. Naposljetku, smatra da programe koji
ukidaju postojeu zakinutost ena i potuju moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga
treba provoditi i zakljuuje da je umjerena afrmativna akcija moralni i zakonski opravdan
postupak ukidanja postojee zakinutosti ena i da ju treba provoditi.
Autoriin argument izgleda ovako:Treba ukinuti postojeu zakinutost ena.
1. Treba potivati pravo svake osobe na jednake mogunosti i jednaku zatitu vlasti. (za-
konska opravdanost)
2. Ne smiju se nametati obveze da se nadoknauju prole nepravde ili stvaraju rtve stva-
ranja boljeg drutva. (moralna opravdanost)
3. Svatko treba biti nagraivan sukladno svojim individualnim zaslugama. (naelo zasluga)
4. Snana afrmativna akcija ukida postojeu zakinutost ena, ali ne potuje moralno i
zakonsko naelo te naelo zasluga.
5. Umjerena afrmativna akcija ukida postojeu zakinutost ena i potuje moralno i za-
konsko naelo te naelo zasluga.
6. Programe koji ukidaju postojeu zakinutost ena i potuju moralno i zakonsko naelo
te naelo zasluga treba provoditi.
7. Treba provoditi umjerenu afrmativnu akciju koja je moralni i zakonski opravdan postu-
pak ukidanja postojee zakinutosti ena.
Unutar navedenog argumenta tvrdnja Umjerena afrmativna akcija ukida postojeu zakinutost
ena i potuje moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga zahtijeva dodatno opravdanje koje
Priji-Samarija u radu i navodi. Kao manjkavost autoriine pozicije
Izlaganje protuargumenta.
navodim upitnost tvrdnje da umjerena afrmativna akcija potuje zakonsko naelo jednakih
mogunosti i jednake zatite vlasti. Opravdanje za navedenu tvrdnju koje autorica nudi
jest sljedee. Autorica itatelja navodi da zamisli situaciju u kojoj su svi kandidati za neki
posao mukarci s jednakim kvalifkacijama. Ono to time eli pokazati jest da u toj situaciji
zapoljavanja presuuju irelevantne karakteristike poput elegancije, elokvencije ili prvog
dojma. U tom sluaju situaciju, tvrdi autorica, neemo smatrati diskriminirajuom. Ana-
logno, situaciju u kojoj su kandidati jednako kvalifcirani mukarci i ene i u kojoj presu-
di (irelevantni) kriterij (enskog) spola (za to se zalau pobornici UAA) neemo smatrati
diskriminirajuom. Autorica tvrdi da su to sluajevi puke selekcije, ne diskriminacije, te da
se u tim situacijama ne kri zakonsko naelo jednakih mogunosti i jednake zatite vlasti.
Smatram da opravdanje tvrdnje UAA potuje zakonsko naelo koje navodi Priji-Samarija
ne stoji budui da ne moemo proglasiti analognom situaciju zapoljavanja jednako kvali-
fciranih mukaraca (situacija 1) u kojoj je presudila neka irelevantna karakteristika poput
prvog dojma, sa situacijom zapoljavanja jednako kvalifciranog mukarca i ene (situacija
2) u kojoj je namjerno presudila irelevantna karakteristika (enski) spol. Situacije, dakle,
nisu analogne upravo zbog elementa namjere. Naime, u situaciji 1 osoba zaduena za oda-
bir zaposlenika nesvjesno odabire jednu osobu na osnovi irelevantne karakteristike, poput
primjerice prvog dojma, dok u situaciji 2 osoba zaduena za odabir zaposlenika svjesno i
planski odabire jednu osobu na osnovi irelevantne karakteristike (enskog) spola. Svjesni
i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike predstavlja osnovu za krenje prava
na jednak tretman. Budui da situacija 1 ne ukljuuje svjesni i planski odabir na osnovi
irelevantne karakteristike, ona ne kri pravo na jednak tretman. S druge strane, situacija
2 ukljuuje svjesni i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike pa je, dakle, u tom
sluaju zakonsko naelo ugroeno.
Zauzimajui stav protiv afrmativne akcije
Izlaganje vlastite pozicije.
navodim razloge koji ga podupiru (i) afrmativna akcija je oblik diskriminacije; (ii) afrma-
tivna akcija ostaje djelovati u okviru prihvaanja relevantnosti otre dihotomije ena i mu-
karaca; (iii) afrmativna akcija ne priznaje manjkavosti statistike kao metode; (iv)
afrmativna akcija zanemaruje kompleksnost identiteta drutvenih jedinica pojedinaca.
Valja elaborirati svaki od navedenih razloga. Prvo, afrmativna akcija predstavlja oblik dis-
kriminacije i kao takva je moralno neispravna. Afrmativna akcija kao proces preferiranja
ena naspram mukaraca, kao proces u kojem osobe iskljuivo, sustavno i samo obzirom na
spol nisu tretirane i vrednovane jednako, neprijeporno iscrpljuje sukus fenomena spolne
diskriminacije. Postavlja se pitanje kako i moe li se uope na temelju diskriminacije stvoriti
pravednije drutvo. ini se da ne. ak i sluajevima provoenja umjerene afrmativne akci-
je, prilikom koje emo primjerice zaposliti jednako kvalifciranu enu spram jednako kvali-
fciranog mukarca samo zato to je ena, inimo nepravdu pojedincu kojeg namjerno per-
cipiramo, procjenjujemo, kategoriziramo, rangiramo na temelju irelevantne karakteristike
- spola. Drugo, problem djelovanja programa afrmativne akcije unutar okvira prihvaanja
relevantnosti otre dihotomije ena i mukaraca ukazuje na nemogunost pobornika afr-
mativne akcije da se odupru neprikladnoj kategorizaciji i vrednovanju pojedinaca iskljuivo
na temelju bioloke dimenzije - u ovom sluaju spola. Drugim rijeima, pobornici afrma-
tivne akcije slijede neprikladnu i neispravnu liniju svrstavanja i nagraivanja/kanjavanja
pojedinaca na temelju njihove bioloke pripadnosti odreenim skupinama te time pokazuju
nemogunost nadilaenja etiketiranja i vrednovanja pojedinaca na temelju irelevantnih ka-
rakteristika (spol, rasa...) ostajui u okvirima diskriminacijskog rezoniranja. Nadalje, afr-
mativna akcija ne priznaje manjkavosti statistike kao metode. Naime, statistika predstavlja
stanje trenutka koje gledano kontekstualno moe dati nerealne podatke.
157
Naposljetku,
afrmativna akcija zanemaruje kompleksnost identiteta drutvenih jedinica pojedinaca.
Kako provesti afrmativnu akciju u korist ena kada istovremeno postoje ostale skupine lju-
di (razliitih rasa, razliitih tekoa, razliitog materijalnog statusa, razliitih fzikih karak-
teristika) koje su (bile) diskriminirane?
158
to s njima? Ne ine li se pritom programi afrma-
tivne akcije u korist ena jednostranima i povrnima? Koga zaposliti, jednako kvalifciranu
osobu bez invaliditeta enskog spola ili jednako kvalifciranu osobu s invaliditetom mukog
spola? Hoemo li statistiki odrediti koja je skupina (primjerice ena ili osoba s invalidite-
tom) kroz povijest u veoj mjeri diskriminirana pa na temelju dobivenog podatka preferirati
jednu skupinu naspram druge? Nadalje, statistike bi zasigurno pokazale da su, primjerice,
runiji ljudi imali (i imaju) nepovlateni poloaj u drutvu te da su nerijetko, primjerice,
rjee dobivali posao od lijepih. Hoemo li se zalagati za programe afrmativne akcije prema
kojima e jednako kvalifcirana runa osoba imati povlateni tretman naspram lijepe? Na
kojim bi se irelevantnim karakteristikama programi afrmativne akcije zaustavili? Navedeni
primjer pokazuje da vrednovanje ljudi prema irelevantnim karakteristikama dovodi do ap-
surda. Postoji mnotvo irelevantnih karakteristika prema kojima bismo ljude mogli podije-
liti i prema kojima bi se statistiki pokazalo da je jedna skupina bila (i jest) diskriminirana
homoseksualci, ljevaci, runi ljudi... Nae je drutvo naviknuto na isticanje posljedica otre
dihotomije ene/mukarci, manje na isticanje ostalih (iako nimalo manje vanih) posljedica
157 Vidi Letwin, W. (1983). How Much Inequality is Tere? U: Letwin, W. (ur). Against Equality. London: Macmillan.
Dakako, valja imati na umu da govorim o kontekstu praksi koje se temelje na naelima liberalne demokracije. Sluaj
diskriminacije ena u patrijarhalnim tradicionalistikim zemljama je oit i svaka je statistika u takovim kontekstima
suvina.
158 Pojman, L.P. (2006). Te Case Against Afrmative Action. U: Pojman, L.P. (2006). Philosophy: Te Quest for Truth.
New York/Oxford: Oxford University Press.
postojeih dihotomija. Ukratko, nejednako tretiranje i vrednovanje pojedinaca iskljui-
vo na temelju irelevantnih karakteristika (spola, rase, vjere, spolne orijentacije, fzikog
izgleda, itd.) nije prihvatljivo u niti jednom sluaju. Budui da programi afrmativne akcije
predstavljaju istovrsni oblik vrednovanja pojedinaca vrednovanje na temelju irelevantnih
karakteristika, oni nisu prihvatljivi. Neprihvatljivost programa afrmativne akcije u najve-
oj mjeri izvire iz njihove nemogunosti nadilaenja okvira diskriminacijskog rezoniranja.
Sustavno, namjerno i jasno odreeni naini djelovanja prema pojedincima utemeljeni na
njihovoj normativnoj kategorizaciji, iskljuivo prema irelevantnim kategorijama, predstav-
ljaju temelj za izgradnju nepravednog drutva. Nadilaenje vrednovanja pojedinaca prema
irelevantnim kategorijama i osloboenje umova od besmislenih rangova predstavlja jedini
nain stvaranja pravednijeg drutva. Jedini nedostatak navedenog rjeenja jest taj to on
predstavlja dugotrajan i kompleksan proces.
Zakljuno,
Zakljuni dio osvrta ukljuuje kratki zakljuni prikaz pitanja raspra-
ve, osnovne autoriine teze i protuargument uz navoenje vlastite
pozicije.
rad Snjeane Priji-Samarije Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afrmativne ak-
cije razmatra vano pitanje nejednakog tretmana ena u drutvu i naina kako da se navedeni
nejednaki tretman ukine predlaui program umjerene afrmativne akcije koji podrazumijeva
program u kojem se ene preferencijalno tretiraju pred mukarcima u sluajevima jednakih
zasluga. Detektirajui slabu toku autoriina argumenta upitnost teze da UAA potuje za-
konsko naelo dovodim u pitanje autoriinu poziciju te dodatno navodim razloge za poziciju
protiv afrmativne akcije uope. Pritom, priznajem vanost i uspjenost rada Spolne razliito-
sti, spolna diskriminacija i programi afrmativne akcije u (i) jasnom i iscrpnom elaboriranju pro-
blema nejednakog tretmana ena u drutvu i naina kako da se navedeni nejednaki tretman
ukine; (ii) smanjivanju oitih negativnosti programa snane afrmativne akcije, predlaui
umjereniji program kojeg moemo priznati kao moebitnu privremenu alternativu u nekim
iznimnim sluajevima. No, kako i sama autorica navodi, u sluajevima provoenja programa
umjerene afrmativne akcije treba priznati da se odreena cijena pritom plaa:
(...) klasifkacije koje bi proistekle iz UAA, minimalna su cijena
159
za po-
eljne drutvene posljedice. (Priji-Samarija, 2007, str. 227.)
159 Istaknula I.B.
Literatura:
Na kraju rada navedite popis koritene literature.
Letwin, W. (1983). How Much Inequality is Tere? U: Letwin, W. (ur). Against Equality.
London: Macmillan.
Pojman, L.P. (2006). Te Case Against Afrmative Action. U: Pojman, L.P. (2006). Philo-
sophy: Te Quest for Truth. New York/Oxford: Oxford University Press.
Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afrma-
tivne akcije. U: Baccarini, E.; Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika-ogledi iz liberal-
noga pristupa nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko flozofsko drutvo.
5.
Umjesto zakljuka:
kritiki pristup priruniku
U ovome poglavlju nastoji se usmjeriti panja na kritiko itanje ovoga prirunika. Nakon to ste
proitali prirunik postavite si pitanje jeste li itajui i uei kritiko miljenje, priruniku pristupali
reproduktivno ili kritiki. Naime, ukoliko ste teze zastupljene u priruniku mehaniki i bez propiti-
vanja prihvatili, va je pristup priruniku bio reproduktivan, u protivnom bio je kritiki. Nastojei u
vama razviti vjetine kritikog miljenja i vjerujui u njegovu vrijednost, vano je istai da se i teze
prirunika trebaju preispitivati i kritizirati, da u odnosu na njih treba razviti vlastiti stav te da treba
koristiti i prihvatiti one informacije koje ste razmotrili, vrednovali i smatrate vrijednima.
Teze iznesene u priruniku mogu se (i trebaju!) dovesti u pitanje i mnogi se s njima i nee sloiti.
Primjerice, u priruniku se zastupa teza da je logika flozofska disciplina, da je kritiko miljenje
flozofsko, itd. Razmotrite sljedei dio teksta prirunika:
Kritiko miljenje tei izbjegavanju pukog verbalizma, formalizma i re-
produktivnog znanja, a usmjerava se na procese analiziranja, istraivanja
i preispitivanja. Sve je navedeno temeljna odlika flozofje. Dakle, kritiko
miljenje je flozofsko.
Jo k tome, dodaje se i sljedee:
Teiti ostvarenju karakteristika kritikog miljenja znai priznati i pridati
vanost flozofji i njenom pristupu svijetu.
Ove teze nisu samorazumljive i neprijeporno im moemo uputiti prigovore. Sr kritikog miljenja
nije davanje (tonog) odgovora, ve proces propitivanja, aktivnost miljenja i postupak vrednovanja.
Nadalje, metodoloke okvire za analizu i kritiku predstavljene u ovome priruniku treba prilagoditi
sebi i odreenom radu koji kritiki analizirate ovisno o njegovu sadraju i formi, a ne ga mehaniki
primjenjivati i bez razmiljanja koristiti. Okviri su pomona sredstva kojih se ne treba slijepo dra-
ti, ve i o njima treba kritiki promiljati. Zadaa je okvira usmjeravati, voditi i potaknuti kritikog
mislioca koji e pritom zadrati aktivnost, razvijati kreativnost i konano izai iz okvira.
Stavovi o kritikom miljenju i njegovoj vanosti izneseni u ovome priruniku su jasni. U priru-
niku je iskazan stav da je kritiko miljenje iznimno vano iz vie razloga koji se jasno iznose u
brojnim recima. No, dovesti u pitanje moe se i stav pro kritiko miljenje. alaj, primjerice, u radu
koji je uzet kao primjer dobroga rada rasprave postavlja pitanje o pozitivnosti kritikog miljenja,
odnosno postavlja pitanje o tome moemo li programe koji propagiraju kritiko miljenje smatrati
oblikom politike indoktrinacije:
Ukoliko se analiziraju postojei, konkretni programi politikoga obrazovanja u
etabliranim demokratskim dravama, moe se rei kako su to zaista programi
politikoga obrazovanja, a ne politike indoktrinacije. Drugim rijeima, uenike
se zaista pokuava osposobiti za samostalno opisivanje, objanjavanje i vredno-
vanje fenomena politikoga i ne namee im se samo jedan tip vrijednosti, ve im
se prezentiraju razliiti tipovi vrijednosti koji su kompatibilni s demokracijom
(alaj, 2002.b: 110-119). Analiza sadraja navodi na zakljuak kako su etabli-
rane demokracije iz svojih obrazovnih sustava izbacile politiku indoktrinaciju,
to uglavnom proizlazi iz injenice da uenike izlau razliitim vrijednostima i
da ih pokuavaju osposobiti za kritiko razmiljanje. Meutim, to ako pojedini
graani smatraju da upravo ovo izlaganje razliitim vrijednostima i pokuaj os-
posobljavanja djece da kritiki razmiljaju jest politika indoktrinacija? Obino
se navodi kako drava, to jest politika vlast, izbjegava indoktrinaciju time to
omoguava uenicima da na temelju slobodnog i kritikog promiljanja odaberu
svoje vrijednosti. to ako odreeni graani upravo ovakve obrazovne programe
shvaaju kao indoktrinaciju? Pitanje je sljedee: da li nastavni program koji tei
kultiviranju razvoja kritikoga miljenja i objektivnoga prosuivanja takoer
predstavlja oblik indoktrinacije? (alaj, 2006, str. 47.-48.)
Valja razmotriti i tezu o obliku politike indoktrinacije u temeljima programa koji propagiraju ra-
zvoj kritikog miljenja te i o tome zauzeti stav.
Na kraju, pozvani ste na kritiku, osloboeni njene negativne konotacije. Usudite se razmotriti, is-
pitati, pitati, vrednovati, istaknuti opravdano (ne)slaganje. Na taj ete nain zasigurno doprinijeti
tomu da se razvijete u autonomnog, samosvjesnog i cjelovitog pojedinca, ali i upuivanjem kritike
omoguiti napredak i razvoj onome kome je kritika upuena.
Kritike na prirunik moete poslati putem elektronike pote na: mislim.kriticki@universitas.hr
Rjeenja
Zadatak 1.
1. Djecu i njihova miljenja treba vie uzimati u obzir zato to su ona iskrenija od nas odraslih.
argument
2. Ako nisam u Rijeci, nisam u Hrvatskoj. Nisam u Rijeci. Prema tome, nisam u Hrvatskoj.
argument
3. Bartolov sin ima sina. Prema tome, Bartol je djed. argument
4. Bartol je djed. nije argument, to je tvrdnja bez opravdanja
5. Zato treba zabraniti rad nedjeljom? nije argument, to je pitanje
6. Svaki se pojedinac treba baviti nekom tjelesnom aktivnou zato to ona poveava pojedine-
vo duhovno i tjelesno zdravlje, a jasno je da treba raditi ono to poveava duhovno i tjelesno
zdravlje. argument
7. Ako budem ustrajan i strpljiv u rjeavanju zadataka, moja e se ustrajnost i strpljivost isplatiti.
nije argument, to je kondicional
8. Zatvori prozor! nije argument, to je naredba
9. Kasnit u zato to sam zaspao. nije argument, iako ima strukturu argumenta, navodi se tvrd-
nja i razlog, ali nema konteksta uvjeravanja, to je objanjenje. (o objanjenju vidi potpoglavlje
Argument ili objanjenje?)
10. Nije li puenje loe zato to ugroava zdravlje? nije argument u tehnikom smislu, to je re-
toriko pitanje, njime se tvrdnje ne iskazuju eksplicitno, no budui da predstavlja opravdanje
tvrdnje u kontekstu uvjeravanja, moemo ga nazvati svojevrsnim argumentom. K tome, reto-
riko pitanje je entimem. (o entimemu vidi str. 29.)
Zadatak 2.
1. Premise: Nijedan leptir nije ptica. Neke su ivotinje leptiri; Konkluzija: Neke ivotinje nisu
ptice.
2. Premise: Aljoa je ovjek. Ljudi ne lete; Konkluzija: Aljoa ne leti.
3. Premise: Ispravno je ono to Bog hoe. Bog hoe da budemo milostivi. Konkluzija: Ispravno je
da budemo milostivi.
4. Premise: Ako sam sam, onda sam sretan. Sam sam. Konkluzija: Sretan sam.
5. Premise: Prijatelji su jako vani u ivotu pojedinca. Ono to je jako vano u ivotu pojedinca
treba njegovati. Konkluzija: Prijateljstvo treba njegovati.
6. Premise: Postoji samo ono to mogu zahvatiti svojim osjetilima. Boga ne mogu zahvatiti svojim
osjetilima. Konkluzija: Bog ne postoji.
7. Premise: Majid Majidi je redatelj ili fziar. Majid Majidi nije fziar. Konkluzija: Majid Majidi
je redatelj.
8. Premise: Melem od lavande na prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Kupujem ono to na
prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Konkluzija: Kupujem melem od lavande.
9. Premise: Jabuka je voe. Voe je zdravo. Konkluzija: Jabuka je zdrava.
10. Premise: Ako je Swordfshtrombones prvi album Toma Waitsa, onda je Rain Dogs drugi album
Toma Waitsa. Rain Dogs nije drugi album Toma Waitsa. Konkluzija: Swordfshtrombones nije
prvi album Toma Waitsa.
Zadatak 3.
1. P1: Veina graana nema znanja, vjetine i strunost da prosude prikladnost i znaaj politikih
programa i politikih kandidata koji bi te programe provodili. P2: Budui da veina graana
nema spomenuta znanja i vjetine, oni prosuuju na osnovi nevanih karakteristika, poput lije-
pog izgleda politiara, elokvencije, danih obeanja, itd. P3: Predstavnika demokracija podrazu-
mijeva to da u prosudbi politikih programa i politikih kandidata te donoenju politikih odlu-
ka mogu sudjelovati svi graani. K: Predstavnika demokracija nije prihvatljiv politiki sustav.
2. P1: Svaki ovjek ima vlasnitvo nad sobom i svojim proizvodima. P2: Posjedovanje samog sebe
odnosi se i na posjedovanje vlastitih funkcija, pa tako i reproduktivnih. K: Roditelji imaju vla-
snitvo nad svojom djecom.
3. P1: Sve to je dobro i loe nalazi se u osjeanju. P2: Smrt predstavlja kraj naeg osjeanja. K:
Smrt za nas nita ne znai.
4. P1: Oduzimanjem slobode drutvo se titi od ljudi koji su skloni initi kaznena djela. P2 (im-
plicitna pretpostavka): Opravdano je ono to titi drutvo. K: Oduzimanje slobode kao oblik
kanjavanja za one pojedince koji su poinili neko kazneno djelo je opravdano.
5. P1: Ako Bog nareuje ili voli ono to netko ini zato to je to moralno dobro, onda to ini na neki
nain moralnost neovisnu od Boga. P2 (implicitna pretpostavka): Bog nareuje ili voli ono to
netko ini zato to je to moralno dobro. K: Bog nije izvor morala. (Odnosno, moralnost je neo-
visna od Boga) ovo je primjer enitimema jer argument sadri jednu implicitnu pretpostavku.
6. P1: Prema nacrtu Zakona o sveuilitu, fnanciranje iz proraunskih sredstava ureuje se pro-
gramskim ugovorima koje e drava sklapati s javnim sveuilitima za trogodinja razdoblja
(l. 23-26). P2: Premda se radi o ugovorima iznimno velike vrijednosti kojima Vlada raspolae
sredstvima poreznih obveznika, rektor i Vlada o njima pregovaraju bez javne kontrole. P3: Na
strani drave, nisu predvieni mehanizmi koji bi mogli sprijeiti da izvrna vlast iz politikih
razloga pogoduje pojedinim sveuilitima ili znanstvenim podrujima. P4: Na strani sveuilita,
ne postoje pravila koja bi omoguila lanovima sveuiline zajednice da sudjeluju u artikuliranju
stavova sveuilita o tome kako se ono treba razvijati. P5: Senat, kao jedino predstavniko tijelo
sveuiline zajednice, na sadraj programskog ugovora nema nikakav utjecaj. P6: Na nacrt pre-
govarakog ugovora suglasnost, meutim, daje sveuilino vijee, na iji sastav utjee izvrna
vlast. K: Nema mehanizma koji bi jamio da e programski ugovor biti izraz opeg interesa, a ne
osobnog dogovora izvrne vlasti i rektora.
7. P1: Bezrazlona smrt je ubojstvo. P2: Meso koje tako matovito pri nije sono, ukusno ili lije-
po, ono je bezrazlona smrt. K (nije eksplicitno formulirana): Meso je ubojstvo. - ovo je primjer
enitimema jer argument sadri konkluziju koja nije eksplicitno formulirana.
8. P1: Moja uloga je bila neizravna. (...) P3: Vjerovao sam samo da je to teorijski mogue. P3: To je
postalo praktino kroz sluajno otkrie lanane reakcije, a to nije neto to sam mogao predvi-
djeti. K: Ne smatram se ocem osloboenja atomske energije.
9. P1: Britanci su danas u nevolji. P2: Osjeam da sam vei prijatelj Britanaca sada, nego ikada
prije. P3: Moje prijateljstvo zahtijeva da bih ih trebao spasiti od njihovih greaka. P4: Kako ja
gledam na trenutnu situaciju, oni su na rubu ponora. K: Postaje moja dunost upozoriti ih na
njihovu opasnost, unato tome to bih ih to moglo naljutiti do te mjere da odsjeku prijateljsku
ruku koja je ispruena da im pomogne.
10. P1: Volim samo crvene rotkvice. P2: Hou samo ono to volim. P3: Nema crvene rotkvice, nego
samo crnu rotkvicu. K: Neu rotkvicu.
Zadatak 4.
1. Ptice lete zato to imaju krila. objanjenje
2. Otro se protivimo privatizaciji svih institucija i poduzea koja upravljaju prirodnim resursima
jer se tim resursima treba odrivo upravljati radi dugoronog javnog interesa, a privatna podu-
zea po prirodi stvari njima upravljaju radi uveanja kratkoronih profta. argument
3. A ako patnje djece samo popunjavaju onu koliinu patnje koja je bila potrebna da se otkupi
istina, onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga. (...) previsoku su cijenu odredili toj
harmoniji, nije za na dep tolika ulaznina. (...) Nije da Boga ja ne priznajem Aljoa, nego mu
samo najponiznije vraam ulaznicu. argument
4. Sokrat je umro zato to je popio otrovan sok kukute. objanjenje
5. Jednom su na svijetu ivjele tri sestrice poeo je Puh u velikoj urbi i zvale su se Zdravka,
ivka i Zdenka; jer su ivjele na dnu zdenca, ive i zdrave. objanjenje
6. Osjeam da je ivot podijeljen na uasno i bijedno. To su dvije kategorije. Uasno bi bili krajnji slua-
jevi: slijepi ljudi, osakaeni. Ne znam kako oni prolaze kroz ivot. To smatram nevjerojatnim. Bijedni
su svi ostali. Tako da kada prolazi kroz ivot, trebao bi biti zahvalan to si bijedan. argument
7. lanstvo u Europskoj uniji je dobro za nau domovinu i sve nas. Europska unija je velika prilika za
napredak Hrvatske. Bit e jamstvo mira, sigurnosti i bolje budunosti za nas i nau djecu. argument
8. Tko, dakle, ne voli usamljenost, ne voli ni slobodu: jer slobodni smo samo kad smo sami.
argument
9. Mila je zebra. Ona misli da je svaki doruak zelen, a ja mislim da je aren. (...) Ja dorukujem
ujutro. Mila dorukuje onda kada mama kae da treba pospremiti igrake. Jer onaj tko vodi
Milu na doruak, ne moe pospremati igrake. - objanjenje
10. Znam da je samoubojstvo jedan od smrtnih grijeha. Ali biti nesretnim je veliki grijeh, takoer. Kada
si nesretan ozljeuje druge ljude. Nije li to grijeh? Ozljeivanje obitelji, prijatelja, sebe... Bog je mi-
losrdan i velik i ne eli vidjeti da njegova stvorenja pate. On je toliko velik da nas ne eli prisiliti da
ivimo. Upravo je to razlog zbog kojeg je Bog obdario ovjeka tim rjeenjem. argument
11. U glavnoj stvari umjetnicima dajem vie prava nego svim flozofma dosad: oni nisu izgubili trag
po kojim hoda ivot, voljeli su stvari ovoga svijeta, voljeli su svoja osjetila. argument
12. Primjeivao sam da su ljudi pod svojom maskom zapravo nesusretljivi, hladni, okrutno indiferen-
tni spram svega to momentalno ne spada u sferu njihovog neposrednog interesa, da su ogranie-
ni, dosadni, nametljivi, da ogovaraju zbog nevjerojatne zaslijepljenosti, da ne ispunjavaju obveze,
da ne plaaju dugove, da se majmunski slijepo, ogranieno, praznovjerno, tato, slavohlepno gu-
raju za ivotnim probicima (uglavnom probicima crijeva i tjelesne udobnosti) i, u takvim potite-
nim, zapravo vidovitim raspoloenjima, ja bih se odbio od tog ljudskog amora jer mi je u tali s
tim preivaima i dvopapkarima postajalo od vremena na vrijeme suvie zaguljivo. objanjenje
13. Nijedna stvar na svijetu nije bolje raspodijeljena nego zdrav razum jer svatko smatra da ga ima
u tolikoj mjeri te ak i oni, koje je najtee zadovoljiti u svemu drugom, nemaju obiaj da ga ele
vie negoli ga imaju. argument
14. Nosim crno izvana jer je crno kako se osjeam iznutra. - objanjenje
15. Ljubavna pjesma mora biti roena u kraljevstvu iracionalnoga, apsurdnoga, smuenoga, melan-
kolinoga, opsesivnoga, suludoga jer ljubavna pjesma je buka ljubavi same, a ljubav je, naravno,
oblik ludila. argument
Zadatak 5.
1. Jakovu, Lani, Dori i Luciji najdrai nastavni predmet je likovna kultura. Jakov, Lana, Dora i
Lucija su uenici petog razreda. Dakle, svim uenicima petog razreda najdrai nastavni predmet
je likovna kultura. induktivni argument
2. Sve ivotinje su iva bia. Neke ivotinje su mesojedi. Dakle, neka iva bia su mesojedi. de-
duktivni argument
3. Studirao sam 2009. godine, studirao sam 2010. godine, studirao sam 2011. godine, studiram
2012. godine. Dakle, studirat u 2013. godine. induktivni argument
4. S obzirom da je fzika znanost, a sve znanosti imaju svoj predmet istraivanja, valja zakljuiti da
fzika ima svoj predmet istraivanja. deduktivni argument
5. Zelena boja je lijepa. Crvena boja je lijepa. uta boja je lijepa. Plava boja je lijepa. Ne postoji niti
jedna druga boja osim zelene, crvene, ute i plave. Dakle, sve boje su lijepe. iako je ponueni
argument strukturom nalik induktivnom argumentu, i u brojnoj literaturi naziva se potpu-
nim induktivnim argumentom jer se konkluzija izvodi na temelju premisa koje ukljuuju sve
predmete odreenog skupa, budui da mu je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa, ovo je
zapravo primjer deduktivnog argumenta.
Zadatak 6.
1. Svi pjesnici su osjeajni. ope-potvrdna kategorika propozicija (A)
2. Neki gitaristi ne znaju pjevati. posebno-nijena kategorika propozicija (O)
3. Neke ivotinje su opasne. posebno-potvrdna kategorika propozicija (I)
4. Svi kuhari znaju kuhati. ope-potvrdna kategorika propozicija (A)
5. Nijedan majmun ne leti. ope-nijena kategorika propozicija (E)
6. Neka hrana nije ukusna. posebno-nijena kategorika propozicija (O)
7. Nijedan nokat nije slomljen. ope-nijena kategorika propozicija (E)
8. Neki jezici su zahtjevni. posebno-potvrdna kategorika propozicija (I)
9. Sve knjige su poune. ope-potvrdna kategorika propozicija (A)
10. Neke pjesme su dosadne. posebno-potvrdna kategorika propozicija (I)
Zadatak 7.
1. Svi pjesnici su osjeajni. Neki ljudi su pjesnici. Dakle, neki ljudi su osjeajni.
2. Neki gitaristi ne znaju pjevati. Svi gitaristi su muziari. Dakle, neki muziari ne znaju pjevati.
3. Neke ivotinje su heterotrofni organizmi. Sve gljive su heterotrofni organizmi. iz navedenih
kategorikih propozicija nuno ne slijedi niti jedna konkluzija.
4. Svi kuhari znaju kuhati. Neki ljudi su kuhari. Dakle, neki ljudi znaju kuhati.
5. Nijedan majmun ne leti. Sve impanze su majmuni. Dakle, nijedna impanza ne leti.
6. Neka hrana nije ukusna. Sve voe je hrana. iz navedenih kategorikih propozicija nuno ne
slijedi niti jedna konkluzija. Moda ste zakljuili iz navedenih premisa da neko voe nije uku-
sno, no to nije nuan zakljuak jer moemo zamisliti situaciju u kojoj neka hrana nije ukusna
i sve je voe hrana, a da je pritom neko voe ukusno i to upravo ono voe koje je hrana, ali ona
hrana koja je ukusna. Primijetite, premisa kae da neka hrana nije ukusna, to ne iskljuuje
mogunost da je neka hrana ukusna i to moda upravo voe.
7. Nijedan nokat nije slomljen. Neke ruke su slomljene. iz navedenih kategorikih propozicija
nuno ne slijedi niti jedna konkluzija.
8. Neki flmovi su zanimljivi. Svi flmovi su umjetnika djela. Dakle, neka umjetnika djela su
zanimljiva.
9. Sve knjige su poune. Sve pouno je korisno. Dakle, sve knjige su korisne.
10. Neke pjesme su dosadne. Neke pjesme su uzviene. iz navedenih kategorikih propozicija
nuno ne slijedi niti jedna konkluzija.
11. Ne stoji da nijedna aba nije zelena ivotinja. Sve zelene ivotinje su jestive. Dakle, neke abe
su jestive. (ili Ne stoji da nijedna aba nije jestiva) negacija suda (Ne stoji da .../ Nije istina da)
moe zbunjivati. U ovome sluaju iz negacije suda da nijedna aba nije zelena ivotinja slijedi da
su neke abe zelene ivotinje. Iz sudova da su neke abe zelene ivotinje i da su sve zelene ivo-
tinje jestive nuno slijedi da su neke abe jestive (to je negacija suda Nijedna aba nije jestiva.)
Iz negacije suda x slijedi sud y:
x y
Svi S su P.
Npr. Sve abe su zelene.
Neki S nisu P.
Npr. Neke abe nisu zelene.
Nijedan S nije P.
Npr. Nijedna aba nije zelena.
Neki S je P.
Neki S je P.
Npr. Neke abe su zelene.
Nijedan S nije P.
Npr. Nijedna aba nije zelena.
Neki S nije P.
Svi S su P.
Npr. Sve abe su zelene.
12. Sve aice za rakiju su ae. Ne stoji da su sve aice za rakiju razbijene. Dakle, neke ae nisu
razbijene (ili Ne stoji da su sve ae razbijene)
13. Ne stoji da nijedna ena nije majka. Nije istina da sve majke vole svoju djecu. iz navedenih
kategorikih propozicija nuno ne slijedi niti jedna konkluzija.
14. Nije istina da neka stabla nisu lijepa. Sve bukve su stabla. Dakle, sve su bukve lijepe.
15. Nije istina da nije istina da su neki satovi plavi. Svi satovi su predmeti. Dakle, neki predmeti su
plavi. negacija negacije suda (Ne stoji da ne stoji da.../ Nije istina da nije istina da ...) moe
zbunjivati, ali jednostavno ako nije istina da nije istina onda je istina dakle, u ovom primjeru
istina je da su neki satovi plavi, odnosno neki satovi su plavi.
Zadatak 8.
1. Argument je valjan akko su sve premise argumenta istinite. neistina
2. Svaki argument je valjan. neistina
3. Neki induktivni argumenti su valjani. neistina. Termin valjanosti ne vezujemo uz induktivne,
ve uz deduktivne argumente. Induktivan argument je jak ili slab.
4. Ne postoji valjan argument kod kojeg su premise istinite, a konkluzija lana. istina
5. Nije istina da ne postoji valjan argument kod kojeg su premise lane, a konkluzija istinita. istina
6. Neki deduktivni argumenti su istiniti. neistina. Termin istinitosti vezujemo uz propozicije,
ne argumente.
7. Argument je valjan akko konkluzija argumenta nije neistinita kada je svaka premisa argumenta
istinita. istina
8. Svaki argument ima samo jednu premisu. neistina
9. Svaki argument ima samo jednu konkluziju. istina. Konkluzija odreuje broj argumenata,
dakle ako imamo vie konkluzija, imamo i vie argumenata, pa posljedino svaki argument ima
samo jednu konkluziju.
10. Termin zakljuak ima dva znaenja: (i) argument; (ii) konkluzija. neistina. Termin zakljuak
odnosi se samo na argument, a termin zakljuni sud odnosi se na konkluziju.
11. Svakom je entimemu barem jedna premisa implicitna. neistina. Postoje entimemi koji imaju
sve eksplicitne premise, a implicitna im je konkluzija.
12. Valjan argument koji ima sve istinite premise i lanu konkluziju ne postoji. istina
13. Zato to, budui da, jer, posljedino, slijedi da su primjeri indikatora premisa. neistina
14. Svaki pouzdan argument je valjan. istina
15. Nije istina da je valjanom argumentu konkluzija istinita samo ako su i sve njegove premise
istinite. istina
Zadatak 9.
1. Sve trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia. ovaj argument je
valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne
moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da su sve trenje biljke i sve biljke su iva bia, a da
pritom nisu sve trenje iva bia.
2. Juraj nema ker. Dakle, Juraj ima sina. - ovaj argument nije valjan zato to moemo zamisliti
situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Moemo zamisliti situaciju u kojoj Juraj
nema ker, ali nema niti sina jer Juraj naprosto nema djece.
3. Neke trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia. ovaj argument
nije valjan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana.
Moemo zamisliti da su neke trenje biljke, da su sve biljke iva bia i da pritom nisu sve trenje
iva bia i to upravo one trenje koje nisu biljke. Upozoravamo vas da valja razlikovati istinitost
i valjanost to to de facto sve trenje jesu iva bia ne utjee na moguu valjanost argumenta
koji sadre tu propoziciju.
4. Ako jedem raznoliko, zdrava sam. Jedem raznoliko. Dakle, zdrava sam. ovaj argument je va-
ljan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne
moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da ako jedem raznoliko, onda sam zdrava i u kojoj je
istina da jedem raznoliko, a da pritom kaem da nisam zdrava, odnosno da nije istina da sam
zdrava. Ono to moemo pretpostaviti da moete (pogreno) ponuditi kao protuprimjer jest:
Moemo zamisliti situaciju u kojoj jedem raznovrsno, ali nisam zdrava. to moemo rei na
ponueni protuprimjer? Dobar protuprimjer je onaj koji nudi situaciju u kojoj su sve premise
istinite, a konkluzija lana. U ponuenom protuprimjeru, istinitost prve premise Ako jedem
raznoliko, zdrava sam. se dovodi u pitanje. Dakle, ponueni protuprimjer nije primjer situacije
u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Stoga moemo zakljuiti da ponueni protupri-
mjer nije primjer kojim ruimo valjanost ponuenog argumenta.
5. Nijedna ptica nije sisavac. Neke ivotinje su ptice. Dakle, neke ivotinje su sisavci. ovaj ar-
gument nije valjan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija
lana. Moemo zamisliti da nijedna ptica nije sisavac, da su neke ivotinje ptice, a da pritom
neke ivotinje nisu sisavci.
Grafki taj protuprimjer moemo prikazati na sljedei nain:
Legenda:
- skup ivotinja
P - skup ptica
S - skup sisavaca
6. Ii u u panjolsku ili u ostati kui. Neu ostati kui. Dakle, ii u u panjolsku. ovaj argument
je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana.
Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da u ii u panjolsku ili u ostati kui i u kojoj je
istina da neu ostati kui, a da pritom nije istina da u ii u panjolsku.
7. Ako ivim u umi, sretna sam. Ne ivim u umi. Dakle, nisam sretna. ovaj argument nije va-
ljan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Moemo
zamisliti situaciju u kojoj je istina da sam sretna ako ivim u umi i u kojoj je istina da ne ivim
u umi, te da pritom nije istina da nisam sretna. Razlog moje sree u toj moguoj situaciji nije
ivot u umi, nego primjerice moja obitelj i prijatelji.
8. Neki ljudi imaju smisla za humor. Svi ljudi su iva bia. Dakle, neka iva bia imaju smisla za
humor. ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise isti-
nite, a konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da neki ljudi imaju smi-
sla za humor, svi su ljudi iva bia, a pritom nije istina da neka iva bia imaju smisla za humor.
9. Ili je tako da nije dobro gledati televiziju ili nije istina da je dobro sluati muziku. Nije dobro
gledati televiziju. Dakle, dobro je sluati muziku. ovaj argument je valjan zato to ne moemo
zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju
u kojoj je istina da ili nije dobro gledati televiziju ili nije tako da je dobro sluati muziku i nije
dobro gledati televiziju, a da pritom nije istina da je dobro sluati muziku. Prva je premisa pri-
mjer tzv. ekskluzivne disjunkcije (ili P ili Q) koja iskljuuje mogunost da su oba suda (disjunkta
P, Q) istinita. Sukladno navedenom, uz istinitost prve premise i druge premise, koja ujedno
predstavlja prvi disjunkt, drugi je disjunkt nuno neistinit dakle, nije istina da nije istina da
je dobro sluati muziku ili jednostavnije dobro je sluati muziku. U ovom argumentu konkluzija
nuno slijedi iz premisa, odnosno, kako smo ranije naveli, ne moemo zamisliti situaciju u kojoj
su sve premise istinite, a konkluzija lana, pa je prema tome argument valjan.
10. Ako nije oblano, onda nije jesen. Nije oblano ili ne pijemo aj. Pijemo aj. Dakle, nije jesen.
- ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da pijemo aj, istina je da nije
oblano ili ne pijemo aj (pa u tom sluaju, uzimajui u obzir prethodan sud, nije oblano), vri-
jedi da ako nije oblano, onda nije jesen, a da pritom ne vrijedi da nije jesen. Konkluzija nuno
slijedi iz premisa.
Zadatak 10.
1. Sve make su sisavci. Neke make imaju crnu dlaku. Dakle, neki sisavci imaju crnu dlaku. po-
uzdan argument (jer su premise i konkluzija istinite)
2. Sva svemirska tijela su jestiva. Neke gljive nisu jestive. Dakle, neke gljive nisu svemirska tijela.
valjan argument
3. Sve faute su instrumenti. Svi instrumenti su predmeti. Sve faute su predmeti. pouzdan
argument
4. Nijedan pas nije riba. Svi kantari su ribe. Dakle, kantar nije pas. pouzdan argument
5. Svi gradovi su prenapueni. Sva sela su gradovi. Dakle, sva sela su prenapuena. valjan argument
Zadatak 11.
1. Pas laje. Pas rei. Dakle, pas laje i rei. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo
uvoenje konjunkcije.
2. Kia pada ili sja sunce. Kia ne pada. Dakle, sja sunce. iz ponuenog argumenta moemo ii-
tati pravilo disjunktivni silogizam.
3. Ako Antun spava, idemo u kino. Antun spava. Dakle, idemo u kino. iz ponuenog argumenta
moemo iitati pravilo modus ponendo ponens.
4. Ako Antun spava, idemo u kino. Ne idemo u kino. Dakle, Antun ne spava. iz ponuenog argu-
menta moemo iitati pravilo modus tolendo tollens.
5. Skuhao sam izvrstan ruak. Prema tome, skuhao sam izvrstan ruak ili sam porezao prst na
no. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo uvoenje disjunkcije.
Zadatak 12.
1. Otto voli logiku. Otto voli matematiku. koristei pravilo uvoenje konjunkcije moemo doi do
konkluzije Otto voli logiku i matematiku.
2. Srce je ljudski organ koji pumpa krv. koristei pravilo uvoenje disjunkcije moemo doi do
konkluzije Srce je ljudski organ koji pumpa krv ili su knjige korisne. (Drugi disjunkt moe biti bilo
koja propozicija.)
3. Martin Heidegger napisao je knjigu Bitak i vrijeme ili knjigu Bitak i nita. Martin Heidegger
nije napisao knjigu Bitak i nita. koristei pravilo disjunktivni silogizam moemo doi do kon-
kluzije Martin Heidegger napisao je knjigu Bitak i vrijeme.
4. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Mozak ti bolje radi. u ovome primjeru niti
jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih premisa. Prema tome, niti jedno pravilo prirodne
dedukcije ne moemo primijeniti na ovome primjeru. Moda su neki od vas pogreno iz nave-
denih premisa izveli konkluziju Slua klasinu muziku pogreno primjenjujui pravilo modus
ponendo ponens. Naime, iz premisa Ako p, onda q (u ovom sluaju: Ako slua klasinu muziku,
mozak ti bolje radi) i Q (u ovom sluaju: Mozak ti bolje radi), ne moemo izvesti konkluziju P (u
ovom sluaju: Slua klasinu muziku), to bismo mogli uiniti kada bi umjesto druge premise
Q, stajala premisa P (vidi kako glasi pravilo modus ponendo ponens) Dodatno, zdravorazum-
ski razmatrajui primjer jasno je da iz premisa Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi i
Mozak ti bolje radi nuno (podsjetite se da (prirodna) dedukcija poiva na nunosti) ne slijedi
niti jedna konkluzija, pa niti ta da sluam muziku jer naprosto mozak mi moe bolje raditi
iz nekog drugog razloga. Vano je napomenuti i sljedee. Ukoliko ne uzmemo obje premise
u obzir, onda primjerice iz premise 2 koristei pravilo uvoenje disjunkcije moemo doi do
konkluzije Mozak ti bolje radi ili u subotu idem u kazalite (Drugi disjunkt moe biti bilo koja
propozicija.) No, budui da je zadatak od vas traio da sve premise uzmete u obzir prilikom
odreivanja pravila prirodne dedukcije kojeg moete iskoristiti da biste doli do odreene
konkluzije, potonje ponueno rjeenje nije dobro. Sukladno svemu navedenom, slijedi da,
kako smo i naveli ranije, niti jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih premisa, pa niti jedno
pravilo prirodne dedukcije ne moemo primijeniti na ovome primjeru.
5. Nije da se ljudi ne smiju. koristei pravilo dvostruka negacija moemo doi do konkluzije Ljudi
se smiju.
6. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Slua klasinu muziku. koristei pravilo
modus ponendo ponens moemo doi do konkluzije Mozak ti bolje radi.
7. Mare je uiteljica i doktorica. koristei pravilo eliminacija konjunkcije moemo doi do konklu-
zije Mare je uiteljica ili do konkluzije Mare je doktorica.
8. Halber Mensch je trei studijski album benda Einstrzende Neubauten. koristei pravilo uvo-
enje disjunkcije moemo doi do konkluzije Halber Mensch je trei studijski album benda Ein-
strzende Neubauten ili je staklo razbijeno. (Drugi disjunkt moe biti bilo koja propozicija.)
9. Ako brie prainu, soba ti je ista. Soba ti nije ista. koristei pravilo modus tollendo tollens
moemo doi do konkluzije Ne brie prainu.
10. Friedrich Chopin, poljski skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu ili Robert Schumann
nije predstavnik njemakog romantizma. Robert Schumann je predstavnik njemakog roman-
tizma. u ovome primjeru moemo koristiti dva pravila prirodne dedukcije da bismo doli do
konkluzije koja nuno slijedi iz premisa. Prvo, koristimo pravilo dvostruka negacija na premi-
si Robert Schumann je predstavnik njemakog romantizma i dobivamo propoziciju Nije da Robert
Schumann nije predstavnik njemakog romantizma. Drugo, iz propozicije Friedrich Chopin, poljski
skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu ili Robert Schumann nije predstavnik njemakog
romantizma i iz dobivene propozicije Nije da Robert Schumann nije predstavnik njemakog roman-
tizma koristei pravilo disjunktivni silogizam moemo doi do konkluzije Friedrich Chopin, poljski
skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu.
Zadatak 13.
1. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Raduje se mojem uspjehu. Dakle, voli me. afrma-
cija konsekvensa
2. Svaki sastojak iz ovog kolaa je ukusan, dakle kola je ukusan. kompozicija
3. Svi tvrde da je obrazovanje vano, dakle obrazovanje je vano. argument iz naroda
4. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Voli me. Dakle, raduje se mojem uspjehu. nema
logike pogreke
5. Biblija je od Boga. U Bibliji pie da Bog postoji. Prema tome, Bog postoji. cirkularnost
6. Veina ljudi smatra da je Zemlja okrugla. Dakle, Zemlja je okrugla. argument iz naroda
7. Ja sam ateist i svi vjernici koji tvrde da treba pomagati drugima oito grijee. pogreka
opozicije
8. Smatram da je homoseksualnost bolest jer nije odraz ovjekova zdravlja. cirkularnost
9. Ako itam puno knjiga, razvijam rjenik. Ne itam puno knjiga. Dakle, ne razvijam rjenik.
negacija antecedensa
10. Luk je indijansko orue. Luk je zdravo povre. Indijansko orue je zdravo povre. ekvivokacija
Literatura
Ani, V. (2000). Rjenik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber.
Aristotel (1996). Nagovor na flozofju. Zagreb: Naprijed.
Beckett, S. (1997). U oekivanju Godota. Zagreb: SysPrint.
Beri, B., onli, V. (2009). Tjelesno vjebanje u suvremenim uvjetima ivota, Filozofska
istraivanja. 29, 449-460.
Blackburn, S. (2005). Dictonary of Philosophy. Oxford, New York: Oxford University Press.
Bonjak, Z. (2009). Primjena konstruktivistikog pouavanja i kritikog miljenja u srednjo-
kolskoj nastavi sociologije: pilot istraivanje. Revija za sociologiju, 40, 257-277.
Bowel, T., Kemp, G. (2010). Critical Tinking: A Concise Guide. London, New York: Routledge.
Carroll, L. (2004). Alica u Zemlji udesa i iza zrcala. Zagreb: kolska knjiga.
Cauman, L. S. (2004). Uvod u logiku prvog reda. Zagreb: Jesenski i Turk.
Cave, N. (2004). King Ink. Koprivnica: areni duan.
Copi, I. M., Cohen, C., McMahon, K. (2011). Introduction to Logic. New Jersey: Prentice Hall.
Dostojevski, F. M. (2004). Braa Karamazovi. Zagreb: Globus media.
Epstein, R. L., Kernberger, C. (2010). Te Pocket Guide to Critical Tinking. Socorro: Advanced
Reasonig Forum.
Ficher, A. (2001). Critical Tinking. Cambridge: Cambridge University Press.
Gensler, H. J. (2010). Introduction to Logic. New York, London: Routledge.
Hume, D. (1988). Istraivanje o ljudskom razumu. Zagreb: Naprijed.
Kalin, B. (1982). Logika i oblikovanje kritikog miljenja. Zagreb: kolska knjiga.
Klai, B. (2007). Rjenik stranih rijei. Zagreb: kolska knjiga.
Kova, S. (2009). Logika. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Kova, S., arni, B. (2008). Logika pitanja i postupci: problemski uvod u elementarnu logiku.
Zagreb: KruZak.
Krlea, M. (2004). Na rubu pameti. Zagreb: Globus Media.
Laertije, D. (1979). ivoti i miljenja istaknutih flozofa. Beograd: Beogradski izdavako-gra-
fki zavod.
Lovreni, S. (2009). Kako je dobro sa svim tim ivotinjama. Zagreb: Leykam international.
Mievi, N. (2003). Filozofja jezika. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
Moore, G. E. (2009). Principia Ethica. Zagreb. KruZak.
Nagel, T. (2002). to sve to znai: vrlo kratak uvod u flozofju. Zagreb: KruZak.
Pei, J. (2003). Kritiko miljenje izmeu pomodarstva i promiljanja: ka teorijskom uteme-
ljenju koncepta. Psihologija, 36, 4, 411-423.
Petrovi, G. (1994). Logika. Zagreb: Element.
Platon (2004). Drava. Zagreb: Naklada Juri.
Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afrmativne
akcije. U: Baccarini, E., Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika - ogledi iz liberalnoga pristu-
pa nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko flozofsko drutvo.
Rekovac, T. (2008). Filozofja. Zagreb: Profl.
Russell, B. (1982). Vrijednost flozofje u: Brki, J. (ur). emu jo flozofja? Zagreb: Znaci.
Schopenhauer, A. (2011). O mudrosti ivota. Zagreb: CID-NOVA.
Silobri, V. (2003). Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. Zagreb: Medicinska
naklada.
Steele, J., Meredith, K., Temple, C., Walter, S. (2001). itanje i pisanje za kritiko miljenje
(vodi kroz projekt I). Zagreb: Forum za slobodu odgoja.
alaj, B. (2006). Politiko obrazovanje i politika indoktrinacija. Politiko obrazovanje, 2,
43-52.
imlea, D. (2003). Podrava li biznis odrivi razvoj? Drutvena istraivanja, 12, 3-4, 403-426.
Warburton, N. (1999). Filozofja osnove. Zagreb: KruZak.
Wittgenstein, L. (1987). Tractatus logico-philosophicus. Sarajevo: Veselin Maslea.
Zelenika, R. (2011). Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela. Rijeka: Eko-
nomski fakultet u Rijeci.
Zori, V. (2008). Sokratova dijaloka metoda. ivot i kola, 20, 56, 27-40.
Akademska solidarnost (2011). Zato trajkamo? Preuzeto 14. srpnja 2011. s http://gss.srce.
hr/pithos/rest/njovanovic@fzg.hr/fles/akadsolid/as-zastostrajkamo-ocr.pdf
Beri, B. (2005). Zato 2+2=4? Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index.
php?show=clanak&id_clanak_jezik=3981
Cifri, I.; Marinovi Jerolimov, D. (2008). Pobaaj kao bioetiki izazov. Preuzeto 5. srpnja 2011.
s http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=32520
Einstein, A. (1945). I do not consider ... U: Fairchild, M. (2007). Albert Einstein: Pacifsm, the
bomb, and the social responsibility of scientists Preuzeto 14. srpnja s http://flebox.vt.edu/
users/mdfairc/portfolio/Assessments/Assessment8/AlbertEinstein.pdf
Gandhi, M. (1942). Te Quit India speech. Preuzeto 14. srpnja 2011. s http://www.famousqu-
otes.me.uk/speeches/Mahatma_Gandhi/
Gelo, J., Smoli, ., Strmota, M. (2011). Sociodemografske odrednice zaposle-
nosti ena u Hrvatskoj. Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index.
Milia, Z., urko, B. (2010). Odgoj za kritiko miljenje i medijska manipulacija. Medi-
anali - znanstveni asopis za medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnosti-
ma i kulturu drutva, 4, 7, 57-72. Preuzeto 1. svibnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index.
Petak, Z. (2009). Je li obrazovanje javno dobro? Revija za socijalnu politiku, 16, 2, 198-199
Preuzeto 2. svibnja 2011. s http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/877
Pritchard, M. (2009). Philosophy for Children. Preuzeto 1. svibnja 2011. s Te Stanford Encyc-
lopedia of Philosophy http://plato.stanford.edu/archives/sum2009/entries/children/
Rodin, D. (2006). Demokracija nije ni vladavina naroda, niti vladanje
narodom?Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/fle/32121
Russell, B. On induction. Preuzeto 6. srpnja 2011. s http://www.personal.kent.
edu/~rmuhamma/Philosophy/RBwritings/ProbPhiloBook/chap-VI.htm
Seattle (1854). Pismo Georgu Washingtonu. Preuzeto 11. srpnja 2011. s http://www.kyphi-
lom.com/www/seattle.html
Tomaevi, et al. (2011). to to inite s vodama? Preuzeto 17. srpnja 2011. s http://www.za-
mirzine.net/spip.php?article10491
kritiko
m
i
l
j
e
n
j
e
Iako je razvoj kritikog miljenja jedan od vanih ciljeva odgoja i obrazo-
vanja u naem se odgojno obrazovnom sustavu pouavanje kritikog
miljenja i njegova upotreba esto zanemaruje. Stoga je pojavljivanje
ovog prirunika neobino znaajno za uenike i studente, ali i uitelje i
nastavnike u osnovnim i srednjim kolama te predavae i profesore na
fakultetima, osobito onima koji koluju budue prosvjetne djelatnike.
Osobita vrijednost ovog prirunika proizlazi iz injenice da je pisan na
nain koji itatelju omoguava aktivno i samostalno uenje. Tekst osim
iznoenja i obrazlaganja koncepata i defnicija obiluje primjerima koji
su jasni, sadrajno raznoliki, atraktivni i zanimljivi. Prirunik je napisan
na najvioj strunoj razini, ali jezikom pristupanim irokoj publici.
dr. sc. Vlatka Domovi, red. prof., Uiteljski fakultet u Zagrebu
Smatram da Prirunik nee biti samo koristan buduim uiteljima, pe-
dagozima i svima ukljuenima direktno u odgojno-obrazovni proces, ve
i svima onima koji smatraju da je kritiki stav prema pojavama i sudovi-
ma prirodan nain da se postavimo prema pojavama i svijetu openito.
dr. sc. Majda Trobok, izv. prof., Filozofski fakultet u Rijeci

Buchberger Kriticko Misljenje Prirucnik

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Buchberger Kriticko Misljenje Prirucnik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Pr i r uni k kr i ti kog mi l j enj a, sl uanj a, i tanj a i pi sanj a

You might also like