ZDENKO VINSKI

RANI SREDNJI VIJEK U JUGOSLAVIJI

OD 400. DO 800. GODINE*
UVODNA POVIJESNA SKICA
Dinamika povijesnog zbivanja u osvit srednjeg vijeka odrazu je se nesumnjivo
u sloenosti stvaranja i u arolikom ukrtavanju esto raznorodnih radionikih
utjecaja, koji se razabiru u arheolokoj ostavtini epohe seobe naroda. Ona obu-
hvaa u jugoistonoj Evropi vremenski raspon od priblino 400. godine do 800.
godine, odnosno od zavretka 4. stoljea do poetka 9. stoljea. Na podruju Jugo-
slavije ostavila je epoha seobe naroda znatne elemente materijalne kulture, koji
nisu jo ni u dovoljnoj mjeri istraeni, ni u cijelosti sagledani. Valja imati na umu
osobit geografski poloaj teritorija Jugoslavije, od jugoistonih Alpa do sredinjeg
podruja Balkanskog poluotoka, povezanog s jedne strane sa srednjim Podunav-
ljem na junoj periferiji Karpatske kotline i s druge strane na istonoj obali Ja-
dranskog mora sa svijetom Sredozemlja.
Provala nomadskih ratnika iz Azije pod dominacijom Huna pokrenula je 375.
godine bujicu barbarskih etnikih skupina, prvenstveno germanske, ali i sarmatske
pripadnosti, na Crnome moru, te u Karpatskoj kotlini, prodrijevi u Rimsko car-
stvo, kojemu je u provinciji Panoniji i provinciji Meziji bila utvrena granica, tj.
limes, na desnoj obali Dunava, dijelom takoer na dananjem teritoriju Jugosla-
vije, gdje je prohujao prvi val germanskih doljaka, kao to su npr. Vandali, Vizi-
goti i Svebi, ostavivi izuzetno rijetke tragove. Hunska prevlast u Podunavlju ubrzo
nestaje smru Atile (453. godine), a tada se, pogotovo nakon prestanka postojanja
* Ova je rasprava, koncipirana kao arhe-
oloka sinteza, u prvoj redakciji objavljena
pod naslovom Ha u t mo y e n - a g e u pri-
godnoj kongresnoj publikaciji Epoque pre-
historique et protohistorique en Yougosla-
slavie Recherches et rsultats Beograd,
1971, str. 375-397, VIII meunarodnog kon-
gresa za prahistorijske i protohistorijske
znanosti, odranog u rujnu 1971. godine u
Beogradu. Kako u domaoj literaturi
doista nedostaju sinteze o arheologiji ra-
noga srednjeg vijeka na teritoriju Jugosla-
vije s obzirom na istraivanja grobne ostav-
tine, smatrali smo korisnim objaviti ovu
raspravu na hrvatskom jeziku i to znatno
proirenu. Prilaemo u popisu, zbog bolje
orijentacije, izbor lokaliteta glavnijih arhe-
olokih nalazita, bez pretenzije na potpunost
kao i smjetaj tih lokaliteta na zemljopisnoj
karti. Literaturu nismo citirali u biljeka-
ma, nego smo se ograniili na to da dodamo
raspravi izbor literature.
48
Zapadnorimskog carstva (476. godine), pojavljuju na historijskoj pozornici u jugo-
istonoj Evropi Ostrogoti, Gepidi i Langobardi. Ovdje se treba ograniiti samo na
te germanske narodne skupine drugog vala, koje su ostavile arheoloki vidno od-
redivu batinu svojeg boravka u kasnom 5. i 6. stoljeu, dok se ostale, kao npr.
Herule, uglavnom ostavlja po strani. Ostrogoti polaze (471. godine) iz Panonije na
donji Dunav, a odanle (488489. godine) kroz Posavinu u Italiju, odakle vladaju
neto manje od pola stoljea itavom dalmatinskom i junom panonskom provin-
cijom (najkasnije do 537., odnosno 539540. godine). Gepidi iz sjevernog Potisja
dre Banat i uz prijekide Srijem do 567. godine. Panonski Langobardi, doavi iz
sadanjeg maarskog Dunantula, zauzimaju (546548. godine) dananju Sloveniju
i sjeverozapadni rub Hrvatske, te odlaze godine 568. u Italiju, zadravi do 600.
godine svoju posadu u Kranju. Ti narodi nastoje s manje ili vie uspjeha oko stva-
ranja dravnih organizacija s prolaznim i kraim uinkom u Podunavlju i trajnijim
u Italiji; sve to u latentnom odmjeravanju snaga i povremenom sukobljavanju s
Istonorimskim carstvom, monim napose u vrijeme justinijanske vlasti, koja je
dala svoj peat prvenstveno Sredozemlju, u 6. stoljeu.
U jugoistonu Evropu nadolaze iz Azije ve u drugoj polovici 6. stoljea dotad
nepoznate plemenske skupine konjanikih nomada-ratnika u nekoliko navrata pod
prevlau Avara, podjarmivi 567. godine banatske i srijemske Gepide i ratujui
ofenzivno do u 7. stoljee s Istonorimskim carstvom, zapravo s Bizantom od 7.
stoljea (kada je, naime, car Heraklije uveo grki jezik kao slubeni). Tada su
Avari u savezu s Kutrigurima, Protobugarima i Slavenima, za tzv. prvoga avarskog
kaganata, unitili niz znaajnih kasnoantikih urbanih sredita takoer na sada-
njem teritoriju Jugoslavije. Ovo ekspanzivno ratovanje Avara prestaje na balkan-
skom podruju u treem desetljeu 7. stoljea, nakon bezuspjene opsade Cari-
grada, kada je avarska mo primorala posljednji put Slavene na zajedniki vojni
pothvat. Za cvata prvoga avarskog kaganata tekla je zapravo seoba Slavena u Pa-
nonsku nizinu i na Balkanski poluotok, to je povijesno povezano s duom ili
kraom avarskom prisutnou. Ustankom Samova zapadnoslavenskog plemenskog
saveza, u kojemu su veoma aktivni bili alpski Slaveni (623. godine), uz spomenutu
avarsku katastrofu pred Carigradom (626. godine), te smjetavanjem plemena Hr-
vata na dalmatinskom tlu, kao i pobunom kutrigursko-bugarskih skupina u Pano-
niji (oko 630. godine), nastaje kriza prvoga avarskog kaganata, pa se Avari povlae
s balkanskog podruja, s predalpskog tla i iz zapadnog Dunantula u sredinje pre-
djele Karpatske kotline. Veliki avarski savez naputaju Kutriguri i panonski
Protobugari, poslije 670. godine, nakon kraeg prijelaznog razdoblja, nastaje
prilivom novo pridolih avarskih plemena (navodno s rijeke Kame) tzv. drugi
avarski kaganat s teitem na cijelom 8. stoljeu, i to prvenstveno u Du-
nantulu i Alfoldu, iako dosee Slovaku, Moravsku, Donju Austriju i me-
urijeje Drave, Dunava i Save. Na istonom dijelu Balkanskog poluotoka
isprijeili su se Avarima nasuprot Bizantu ve u kasnijem 7. stoljeu nadoli putem
donjeg Dunava Protobugari, koji su se nametnuli Slavenima na istonobalkanskom
podruju. Prevlast Avara u srednjem Podunavlju prestaje vojnim pohodima Karla
Velikog oko 800. godine. Tada su se ve osnivale prve dravne organizacije Slavena,
izrazitije u kasnijem 8. i ranom 9. stoljeu na periferiji, odnosno izvan dotadanjeg
49
podruja avarske premoi. Dodue, na zapadu je postojala ve negdje od 7. stoljea
u jugoistonim Alpama kneevina Karantanija, koja je sredinom 8. stoljea dola
pod ovisnost Bajuvara i s njima je pripojena franakoj dravi Karla Velikog oko
800. godine. Na sjeveru Panonske nizine poela se tada razvijati Velikomoravska
drava, a istodobno na jugu kneevina Dalmatinska Hrvatska. Na tlu Panonije
bilo je u 9. stoljeu takvih pokuaja u panonskih Slavena (sredita: Sisak, Blato-
grad), ali s manjim mogunostima razvoja. Sve su te mlade ranofeudalne drave
Slavena u to vrijeme poprimile kranstvo, dijelom posredno iz Bizantskog carstva,
a dijelom od Bizantu tada neprijateljske franake drave Karla Velikog preko
Italije.
SPECIFINOSTI NOSILACA BARBARIZIRANOG KASNOANTIKOG FUNDUSA
Potrebno je upozoriti na nekoliko osnovnih opaanja: Svi barbarski doljaci,
poevi od provale Huna, naili su na starosjedilako stanovnitvo, vie ili manje
romanizirano, pogotovo na tlu rimskih provincija, koje su obuhvaale sav dananji
teritorij Jugoslavije, izuzevi Baku, naseljenu tada sarmatskim Jazigima. Veinom
su nadoli narodi, ostavivi samo dijelom tragove materijalne kulture svoje pri-
sutnosti, nestali s tog teritorija, jedino su ga Slaveni uspjeli trajno kolonizirati i
nametnuti se barem jezino kao superstrat starosjedilakom, dijelom etniki hete-
rogenom, stanovnitvu, koje predstavlja zapravo etniki supstrat. Ove samo naba-
ene smjernice valja imati u vidu kao osnovni okvir arheolokom fundusu karak-
teristinom za navedenu epohu, prije i neposredno poslije dolaska junih Slavena.
Antiki svijet od 5. do 7. stoljea bio je u previranju, jer se njegova drutvena
i kulturna struktura mijenjala. Kasnoantika civilizacija doivjela je svoje opa-
danje, osobito u podunavskim krajevima na rimskoj granici, dok se u primorskom
jadranskom pojasu i u veim urbanim sreditima na Savi uspjela odrati u neto
cjelovitijem obliku do najezde Avara. Barbarski doljaci zatekli su na tlu rimskih
provincija tekovine rimske gradske civilizacije: urbane i ruralne cjeline, razvijeno
graevinarstvo u kamenu i opeci s mnotvom arhitektonskih oblika, ceste, mostove,
akvedukte, grobnu arhitekturu, latinsko i grko pismo itd. Arhitektonski spomenici
epohe seobe naroda na tlu Jugoslavije imaju veinom izrazito kasnoantiko obi-
ljeje, napose u urbanim naseljima, kao to su npr. Salona, Narona, Doclea, Emona,
Celeia, Poetovio, Siscia, Mursa, Cibalae, Sirmium, Singidumum, Viminacium i dr.,
odnosno i ranobizantske znaajke, kao npr. Naissus, Prima Justiniana, Ulpiana,
Stobi i dr. ivot je u tim gradovima trajao dugo u 6. i poetak 7. stoljea, kada su
ih razorili Avari zdrueni u savezu s drugim nomadskim ratnicima i Slavenima. U
rimskoj provinciji Dalmaciji, napose na podruju dananje Bosne, Hercegovine i
Dalmatinske zagore, postoji niz skromno graenih starokranskih sakralnih spo-
menika, i to bazilika 6. stoljea, koje sadre linearno tretiranu kamenu skulpturu
sa spljoteno raenim reljefima i si. Ta je rustificirana umjetnost odraz periferije
i starosjedilakog ilirskog, donekle romaniziranog, stanovnitva, koje je dolo do
izraaja u 6. stoljeu, tj. u vrijeme raspadanja rimske moi. U domaoj se literaturi
nailazi dodue na razilaenja oko datiranja tih spomenika, pa itav taj veoma
4 Vjesnik
50
zanimljiv, ali dijelom jo sporan kompleks spomenika skulpture u bazilikama nee
ovdje biti prikazan. Isto vrijedi i za mnogobrojne arhitektonske spomenike, osobito
u urbanim aglomeracijama, jer oni nisu izraziti ni specifini za epohu seobe na-
roda, ve pripadaju okvirno tematici o kasnoantikoj, odnosno ranobizantskoj,
umjetnosti. Takoer ne ulazi u podruje ovog razmatranja npr. Eufrazijeva bazi-
lika u Poreu (Parentium) iz 6. stoljea, sakralni spomenik vrlo velike vrijednosti
u Istri, glasovit po svojim mozaicima srodnim ravenatskom krugu.
U okviru tematike ovog razmatranja navodi se nekoliko osnovnih premisa o
diferencijaciji fundusa grobnih nalaza epohe seobe naroda, prvenstveno prema
nalazitima iz rimske provincije Dalmacije i susjednih podruja, a donekle vrijede
za itav teritorij Jugoslavije od 5. do 7. stoljea. Klasifikacija tog fundusa slijedi:
1. Velika groblja na redove, s vie od 100 grobova; ponekad kasno 5. i 6. stoljee,
a uglavnom itavo 6. stoljee.
2. Groblja na redove srednje veliine, s oko 100 ili manje od 100 grobova; zavrno
5. i 6. stoljee, ponegdje seu u 7. stoljee.
3. Mala groblja od 2 do 6 grobova, ponekad na redove, ee nedovoljno istraena,
te znaajniji pojedinani grobovi i karakteristiniji pojedinani nalazi kao os-
taci iz unitenih grobova; 5. i 6. stoljee, gdjekad 6. i ranije 7. stoljee.
4. Skupina pojedinanih i obiteljskih kasnoantikih grobova u starokranskim
nadsvoenim grobnicama u Bosni, Hercegovini i Dalmatinskoj Hrvatskoj; kasno
5. i 6. stoljee.
5. Skupine groblja razliite veliine, ponajvie regionalnog obiljeja, u zaklonje-
nim podrujima, kako u Istri, tako i u albansko-crnogorskoj regiji; dijelom 6.
stoljee i 7. do 8. stoljee.
6. Kasnoantika urbana naselja s naseobinskim nalazima, kao i onim iz tamonjih
groblja; 6. stoljee i dijelom 6. do rano 7. stoljee.
Etniku pripadnost puanstva sahranjenog u navedenim grobljima valja pr-
venstveno pripisati starosjedilakom vie ili manje romaniziranom stanovnitvu
prvotno ilirske i ilirsko-keltske loze u rimskim provincijama, koje nije svuda
bilo homogeno, ali u brojano manjem opsegu i germanskim doljacima-zavojeva-
ima 5. i 6. stoljea. Postoje, dodue, stanovita odstupanja od toga pravila pro-
sjenih zapaanja u nizu sluajeva, npr. donekle regionalna pojava vidne prisutno-
sti germanskog etnikona u gepidskim grobljima, pa pitanje njegova odnosa sa
sarmatskim ivljem u Banatu, nadalje opet izuzetno rijetka pojava germanske pri-
sutnosti u grobljima na Istarskom poluotoku, a takoer i upadljiva rijetkost ger-
manske prisutnosti u kasnoantikim urbanim aglomeracijama, osobito na istonoj
obali Jadrana. Osim toga valja izuzeti sluajno ustanovljene pojedinane grobove
5. do 7. stoljea s brojnim bogatim prilozima, jer te tzv. kneevske grobove valja
atribuirati posebice od sluaja do sluaja.
51
GERMANI I ROMANIZIRANI STAROSJEDIOCI
Pokua li se prostorno sagledati poloaj arheolokih nalazita epohe seobe
naroda na teritoriju Jugoslavije, zapaa se vidna pojava koncentracije gotovo svih
nalazita u 5. stoljeu na podruju jugoslavenskog Podunavlja, i to na panonskom
i gornjomezijskom limesu s njegovim zaleem. Lokaliteti s barbarskim nalazima
germanske pripadnosti koncentrirani su uz desnu obalu Dunava od Baranje do
ua Morave, esto unutar ili do rimskih utvrda limesa; nekoliko lokaliteta smje-
teno je blizu lijeve dunavske obale uz limes, ali u Bakoj. Uz dunavski priobalni
pojas uoljivo je nekoliko germanskih nalaza 5. stoljea u tada jo nerazorenim
posavskim gradovima Sirmiumu i Sisciji. Izvan sfere limesa nalazita su rijetka,
kao npr. hunskodobno malo groblje Boar u banatskom Potisju i pojedinani grob
Zmaj evo u Bakoj. Veih groblja barbarske pripadnosti u 5. stoljeu uope nema
na teritoriju Jugoslavije. Ponajvie su signifikantni nalazi iz posve malih groblja,
ee nedovoljno istraenih, ali i nalazi iz pojedinanih grobova. Kronoloki naj-
raniji elementi jesu prijelazni oblici srebrnih fibula, od fibule s povijenom nogom
k pravoj lunoj limenoj fibuli kasnog 4. stoljea s trajanjem do sredine 5. stoljea,
kao i rani primjerci malih lunih fibula od srebrnog iskucanog lima (npr. Novi
Banovci), moda ak vizigotske pripadnosti. U Atilino vrijeme dosegli su panonsko
Podunavlje dijelovi nonje i oruja ukraeni polihromijom, uski podui bojni no-
evi, nomadska metalna zrcala, nakit u obliku cikade itd., to se dijelom moe
slijediti cijelo 5. stoljee, a ponegdje i neto kasnije. Za Ostrogote karakteristian
enski nakit pontsko-danubijskog obiljeja jesu parovi lunih fibula od srebrnog
iskucanog lima (te njihove lijevane imitacije), u Karpatskoj kotlini ee veih
i velikih dimenzija (npr. Ilok, Kolut, Grocka i dr.) raenih na podunavskom tlu
sredinom i u drugoj polovici 5. stoljea. Za Ostrogote i Gepide znaajne su reljefno
kvalitetnim duboko rovaenim ornamentom guste spiralne vitice ili trokutia ukra-
ene lijevane lune fibule i pojasne kope. Taj je enski nakit proizveden u zaleu
podunavskog limesa u nerazorenim rimskim gradovima, kao to su npr. Sirmium,
Siscia, Poetovio, Emona, podalje Salona itd., gdje je arheoloki dokazano posto-
janje znalakog umijea kvalitetnog rovaenja s analognim spiralno-vitiastim i
geometrijsko-uglastim ornamentom na kasnocarskim zapadnorimskim garniturama
pojasa 4. stoljea. Ondje su zlatarske radionice u 5. stoljeu izraivale za ger-
manski vladajui sloj spomenuti enski nakit, obiljeen osebujnim stilom rova-
enja gusto komponirane spiralne vitice, poznat po kljunom nalazu osobito, ras-
kone pojasne kope enskog groba s nalazita Karavukovo (Bacsordas) u junoj
Bakoj, smjetenog nasuprot rimskoj utvrdi Teutoburgium-Dali na Dunavu, dati-
ranog u Atilino vrijeme nerabljenim solidusom Teodozija II (kovanim 443. godine).
Nakitna grupa s oznakom stila Karavukovo pripada drugoj polovici 5. stoljea, sta-
tistiki je najbrojnije evidentirana tipinim raskonim primjercima lunih fibula
i pojasnih kopa u Karpatskoj kotlini i traje otprilike do 500. godine. Za Teoderika
Velikog donijeli su Ostrogoti s panonskog tla takav nakit u Italiju, gdje je doku-
mentiran s nekoliko tipinih nalaza u poetnom 6. stoljeu. Vaan je nadalje ostro-
gotski grobni nalaz druge polovice 5. stoljea iz Zemuna (Taurunum) po stilski
doista zanimljivim lunim fibulama, njihov trokutasto rovaeni ornament zapaa
52
se na vie istodobnih pojasnih kopa (npr. Baki Monotor i dr.) u srednjem Po-
dunavlju i u Italiji, gdje se uostalom susreu i paralele srebrnoj limenoj pojasnoj
kopi zemunskog enskog groba. Veoma je znaajna injenica da se meu podu-
navskim ostrogotskim parovima rovaenih lunih fibula pojavljuju takvi primjerci
kasnog 5. stoljea, koji su nesumnjivo prethodni oblici odgovarajuim lunim
fibulama u Italiji za Teoderika Velikog, kao npr. oni iz grobnih nalaza u samom
Sirmiumu i posebice u Beograd-ukarici; o potonjim rovaenim fibulama stilski
izravno ovise primjerci u blagu nalazita Reggio Emilia (Italija), datiranom (nov-
cem od Marcijana do Zenona) u zavrno 5. stoljee, a od njih opet rovaene lune
fibule ranog 6. stoljea unitenog groba iz Mihaljevia kod Sarajeva. Valja ih tuma-
iti kao import iz ostrogotske Italije u provinciju Dalmaciju. Isto vrijedi npr. za
lunu fibulu unitenog ostrogotskog groba iz Kaica (u zaleu Zadra), obiljeenu
stilom nakitne skupine Karavukovo, iako one nisu dospjele na dalmatinsko tlo
izravno iz Posavine npr. iz Sirmiuma, vjerojatno sredita izradbe nakita kara-
vukovskog stila ve naknadno zaobilaznim putem preko Italije (Aquileia, Acqua-
santa itd.). Dok na istonom dijelu Balkanskog poluotoka (npr. u Bugarskoj) po-
stoji ipak nekoliko germanskih nalaza 5. stoljea, oni su na centralno-balkanskom
i, naroito, na zapadno-balkanskom prostoru izuzetno rijetki, a u provinciji Dalma-
ciji zapravo ih nema prije poetka 6. stoljea. Ne smije se zaboraviti da se na dal-
matinskom tlu u toku 5. stoljea odvijao kasnoantiki ivot relativno mirnije i
znatno nesmetanije nego u nemirnom Podunavlju.
Valja istaknuti da je u cijelosti sagledan i arheoloki fundus grobne ostav-
tine 6. stoljea na teritoriju Jugoslavije neusporedivo opseniji, raznorodniji i
znatno rasprostranjeniji diljem zemlje u odnosu na 5. stoljee. Za 6. su stoljee
signifikantna groblja na redove razliita opsega i pripadnosti, imajui u vidu pose-
bice ono to je openito u osnovnim opservacijama bilo uvodno o njima navedeno.
Ovdje se valja ograniiti samo na izbor najpotrebnijih podataka o vanim
pojavama.
Isprva nekoliko rijei o tzv. kneevskim grobovima. Iznenauje nalaz takva
groba na Kosovu polju u junoj Srbiji, koja je poput Makedonije krta bar-
barskim nalazima tog razdoblja. Iz nalazita Ulpiana (Lipljan kod Graanice) pot-
jee pojedinani germanski enski grob, datiran oko 550. godine (nerabljenim soli-
dusom Justinijana I), s izuzetno bogatim prilozima. To su: tri raskone lune fibule
(par sjevernogermanskih i jedna panonskolangobardska) indiciraju anglosaksonski
utjecaj enske mode, te luksuzna pojasna kopa kao zapadni (merovinki) import,
nadalje dvije skromno raene fibule s kranskom simbolikom i kasnoantiki, dije-
lom raskoni, nakit, po svojoj prilici lokalne izradbe itd.; ovom osebujnom grobu
iz 6. stoljea u Dardaniji moe se nai povijesno objanjenje (vidi Prokopius, De
bello Gotico IV, 25). Muki grob ratnika-konjanika iz okolice Batajnice u Sri-
jemu valja datirati u sredinu 6. stoljea, odnosno najkasnije do 567. godine; po
grobnim prilozima oruja i keramike na ovom je terenu grob nesumnjivo gepidske
pripadnosti; kao dragocjen prilog istie se tipian ljem tipa Baldenheim. Ovakvi
ljemovi 6. stoljea, bogato ukraeni, proizvedeni u negermanskim radionicama
Italije do dolaska Langobarda (568. godine), razasuti irom Evrope, bili su u upo-
trebi razliitih germanskih poglavica. Nedavno je naen jedan takav ljem ak u
53
Makedoniji (Heraclea Lyncestis kod Bitole), vjerojatno importiran iz jadranske
regije. ljemovi tipa Baldenheim zastupljeni su, naime, s vie primjeraka upravo
na jadranskoj obali Jugoslavije (Narona 2 ljema, Salona 1 ljem) u prvoj polovici
6. stoljea, kao i jednim eljeznim primjerkom u skromnoj izradbi (Osinium-Smj).
Svakako ih danas ima vie u Dalmaciji nego u Italiji, koja inae slovi kao matino
podruje. Sve to ukazuje na mogunost postojanja radionica za ljemove tipa Bal-
denheim takoer u provinciji Dalmaciji za ostrogotskog vrhovnitva.
Vea ili manja groblja na redove 6. stoljea ustanovljena su u najveem broju
grobova u Sloveniji, u znatnom broju u Hrvatskoj i u Vojvodini, a u manjem broju
u Bosni. Meutim, valja ih razmotriti s obzirom na tadanje historijsko stanje i
prema specifinim prilikama stanovnitva u tim krajevima.
Prikaz takvih groblja zapoinje s Ostrogotima, koji su u teritorijalno-topo-
grafskom smislu najraireniji, iako ee evidentirani samo u tragovima, jer veih
ostrogotskih nekropola zapravo nema. Najbrojniji su arheoloki odredivi lokaliteti
ostrogotske pripadnosti u ranijem 6. stoljeu irom provincije Dalmacije, zatim ih
ima na predalpskom tlu panonske Savije, ali su u ostalom meurijeju Drave, Du-
nava i Save, suprotno stanju u 5. stoljeu, jedva sporadino uoljivi, ponekad samo
po novcu ostrogotskog kova; on je inae najvie zastupljen i opet u dalmatinskim
nalazitima. Valja ukazati na generalno reduciranu mogunost sigurnog determi-
niranja ostrogotskog etnikona samo po prilozima u enskim grobovima, osebujnim
za njihov vladajui sloj, dok su muki gotski grobovi gotovo anonimni, jer im
za razliku od sviju ostalih Germana redovito nedostaje oruje. Uz elemente to
su ih germanski osvajai preuzeli na rimsko-provinci jalnom tlu od starosjedilakog
romaniziranog etnikona (npr. predmeti dnevne upotrebe, preice, naunice s polie-
drom, stilus-igle i dr.), znaajne su u ostrogotskim enskim grobovima, uz njihove
lune fibule s rovaenim, ponegdje ve degeneriranim ornamentom, dobro poznate
ostrogotske pojasne kope, karakteristino ukraene rovaenjem, esto motivom
pletenica i almandinima (nadomjetenim ponekad staklom), mjestimino i moti-
vom glave ptice-grabilice itd. Ostrogotski nalazi dokumentirani su na dalmatin-
skom tlu u kasnoantikim urbanim nalazitima (u salonitanskom i naronitanskom
naselju), na poloajima kasnoantikih utvrda, u nekoliko manjih groblja na redove
i u velikom groblju na redove 6. stoljea u Kninu situiranom na padini brda
Spas ispod tvrave, tj. tadanjeg katela Curcum uostalom najveem u provin-
ciji Dalmaciji. Tu neobjavljenu prostranu nekropolu s vie od 200 grobova, izriito
naseobinskog obiljeja, valja datirati u prvu i drugu polovicu 6. stoljea, odnosno
ona poinje bez odredivog poetnog terminusa ve negdje u 5. stoljeu i nastavlja
se u itavom 6. stoljeu. Preteno je u njoj sahranjeno tamonje starosjedilako
romanizirano stanovnitvo, a u manjoj mjeri i Ostrogoti u vrijeme njihova vla-
danja dalmatinskom provincijom, koje je trajalo otprilike od 500. godine do naj-
kasnije 537. godine (historijski potvreno za Burnum). Poslije toga nema u 6. sto-
ljeu vie nikakva germanskog vrhovnitva na dalmatinskom kopnu, koje Lango-
bardi nisu nikada okupirali. No sahranjivan je se u kninskoj nekropoli kontinui-
rano nastavilo kako to dokazuje niz grobnih cjelina s prilozima poput medite-
ranih kopa, krstolikih i ploastih fibula te ptijih fibula u obliku pauna, kao i
drugih elemenata tipinih ba za drugu polovicu 6. stoljea otprilike do 600.
54
godine, kada je uslijedio prodor Avara i Slavena u ovaj zapadnobalkanski kraj.
Kontinuitet pokapanja moe se u kninskoj nekropoli odnositi samo na starosje-
dilaki etnikon, koji je doekao spomenute povijesne dogaaje, odnosno i seobu
Slavena u zapadne predjele Balkanskog poluotoka. U ostalim manjim grobljima
na redove 6. stoljea na dalmatinskom tlu (npr. Rakovani kod Prijedora s nekim
osebujnostima, pa spomenuti grobovi u Mihaljeviima i Kaicu, te Duvno-Korita
na Duvanjskom polju) uoljiva su uglavnom slina zapaanja, jer ta groblja poi-
nju oko 500. godine i traju (izuzevi Gornje Peine kod Travnika, Unei kod
Drnia i Han Potoke kod Mostara) barem neto poslije 550. godine, tj. svako od
njih ne mora biti vie u upotrebi sve do 600. godine. Vana je injenica da se tu
nikada ne radi o iskljuivo germanskim grobljima ostrogotske pripadnosti, ve
zapravo o kompleksnim grobljima, u kojima se uz starosjedioce pokapalo i Ostro-
gote, uvijek u preteno manjem broju (u spomenutom groblju Duvno-Korita nije
uope uoena germanska sahrana do 1969. godine, iako iskapanja nisu jo zavr-
ena). U grobljima 6. stoljea u Sloveniji mogu se pratiti analogne injenice, pogo-
tovo u golemoj nekropoli Kranj, pa u manjim grobljima Rifnik kod Celja i Ljub-
Ijana-Dravlje. U novootkrivenom neobjavljenom malom groblju na redove Ljub-
ljana-Dravlje (oko 60 grobova, od kojih je 12 uniteno), datiranom u prvu polovicu
6. stoljea, dokazuje znatan broj grobova bez priloga, uz eljezne preice i nau-
nice s poliedrom, sahranu starosjedilaca. Ondje su nesumnjivo zakapani Ostrogoti,
naroito u 2 enska groba sauvanim parovima lunih fibula importiranim iz Teo-
derikove Italije, kao i zlatnim dijademom, pojasnom kopom itd., za to postoje
najblie paralele u Dalmaciji. Nadalje ukazuju ondje pojedini grobovi (npr. 1 mu-
ki grob s bojnim noem i 1 enski grob s merovinki oblikovanom lunom fibu-
lom) takoer na zapadnogermansku, moda alamansku prisutnost barem u manjem
postotku. Izvan Slovenije, jugoistoni je se zapaaju zapadnogermanski tragovi u
nekropoli Knin, dok su vjerojatno alamanski elementi (npr. sahrana u izdublje-
nom deblu u 3 groba, te Gotima nepoznate torbice uoljive u 3 muka groba) evi-
dentni u ve spomenutom malom groblju Rakovani (66 grobova), smjetenom po-
granino izmeu Dalmacije i Panonije (za pojavu skupine Alamana u Panoniji vidi
Cassiodor, Var. III, 50 i MGH Auct. Ant. 12, p. XXXIII, Praef. ad Cassiodor). Na
predalpskom tlu Slovenije valja generalno raunati s kompleksnim germanskim
imbenicima, i to prvenstveno s pojavom Langobarda, nadolih neto prije sredine
6. stoljea, o emu e biti rijei u interpretaciji groblja u Kranju i Rifniku.
O Gepidima u jugoslavenskom Podunavlju postoji vie novih terenskih istra-
ivanja, koja pruaju svakako niz korisnih podataka, ali s obzirom na golem fun-
dus gepidske grobne ostavtine, veinom u maarskom Potisju, i prilino kompak-
tnu gustou gepidske naseobinske prisutnosti, naroito u potiskom sreditu nji-
hove drave, mogao bi se oekivati znatno vei broj gepidskih groblja, napose u
Banatu. U usporedbi s italsko-ostrogotskom dravom, koja je uglavnom uprav-
ljala u ranijem 6. stoljeu zaposjednutim dalmatinsko-panonskim provincijalnim
predjelima, boravili su Gepidi od 5. stoljea neprekidno u Potisju i Transilvaniji,
a i u Srijemu gdje su dodue, u naseobinskom smislu bili oslabljeni zbog tride-
setogodinjeg ostrogotskog vrhovnitva do Kunimundove pogibije i sloma ge-
pidske vlasti 567. godine. Nakon toga susreu se jo ostaci Gepida u Potisju pod
55
avarskim vrhovnitvom. U Bakoj i u Banatu predstavljalo je starije stanovnitvo
sarmatski etnikon, s kojim su Gepidi morali biti u dodiru, to se razabire mjesti-
mino u grobljima. Rimskodoban sarmatski sloj bio je osim Bake u junom
Banatu veoma izrazit i odraava se u nizu neobjavljenih sarmatskih groblja. Istra-
ena gepidska groblja na redove nisu mnogobrojna, do sada se raspolae samo
objavljenim grobljem Jakovo-Kormadin u jugoistonom Srijemu (82 groba) i ne-
objavljenim grobljem Boar-Pesak u sjevernom Banatu (oko 70 grobova, popra-
enih solidusom Justinijana I), te manjim neobjavljenim grobljima, navodno u Zre-
njaninu i svakako u junobanatskom Kovinu, zatim unitenim velikim grobljem
Sremski Karlovci-Rovine (ono je po sauvanoj lunoj fibuli nastalo moda ve u
kasnijem 5. stoljeu), nadalje u Bakoj, pored enskog grobnog nalaza kod Subo-
tice, s nekoliko grobova u avarskodobnom groblju Nadrljan na Tisi, pa i u sje-
vernoj Srbiji s dva neobjavljena groba s nalazita Kamenovo-Mea na rijeci Mlavi.
Groblje u Kovinu sadri gepidske i sarmatske grobove, a dokazuje gepidsku pri-
sutnost na lijevoj obali Dunava; Gepidi su, moda i odande, prelazili na gornjo-
mezijsko tlo, to donedavna nije bilo mogue arheoloki potvrditi. Brojni ostaci
gepidske keramike, po svojoj prilici naseobinskog obiljeja, potjeu s terena unu-
tar kasnoantikih gradova Sirmiuma i Cibalae (Vinkovci). Keramika posuda iz
unitenog groba u Kuzminu (kod Sremske Mitrovice) vjerojatno je gepidska, ali
bi mogla biti i langobardska, prema nekim stilskim paralelama u langobardskom
groblju Moha na Dunavu (Maarska). Gepidski je spomenuti kneevski grob iz
okolice Batajnie, sa ljemom prenesenim ostrogotskim posredstvom, a isto vri-
jedi i za importirani luksuzno polihromirani prsten naen s gepidskim lunim
fibulama u sjevernom Banatu (Srpski Krstur). Gepidske su pripadnosti tri podu-
navska nalaza 6. stoljea velikih orlovskih kopa pontskog podrijetla, kakve su dos-
pjele mjestimino u gotsku upotrebu (Knin) i kao izuzetno rijedak import dosegle
ak rijeku Garonne u Akvitaniji, vjerojatno djelominim preseljenjem srijemskih
Gepida (523524. godine) s obrambenom namjenom u junu Galiju, po izriitoj
naredbi ostrogotskog vladara Teoderika Velikog. Dok u spomenutim gepidskim
grobljima enski grobovi sadre, uz ostalo, tipian nakit, u gepidskim se mukim
grobovima pojavljuje za razliku od ostrogotskih germansko oruje 6. stoljea.
Dotad je samo antiki velegrad Sirmium imao kovnicu novca, i to silikva prven-
stveno za Teoderika Velikog, no izmeu 535567. godine kovale su se ondje silikve
gepidskih vladara, preteno za Kunimunda, pa su i te silikve kolale po meurijeju
Drave, Dunava i Save.
Ve smo upozorili na injenicu da je maksimalan broj grobova na redove 6.
stoljea ustanovljen, unutar Jugoslavije, u Sloveniji, a taj se maksimum uglavnom
temelji na nekropoli situiranoj u predgrau grada Kranja, na lijevoj obali Save do
ua Kokre. Procjenjuje se brojano na priblino 700750 grobova na redove, i
ona zapravo predstavlja daleko najveu nekropolu epohe seobe naroda na cjelo-
kupnom teritoriju Jugoslavije. Iskapanja u Kranju nisu tekla pod sretnim okolno-
stima, i u starijoj se literaturi ova djelomino objavljena nekropola prikazivala
jednostrano i donekle netono. Zato e se ovdje po suvremenim arheolokim spo-
znajama skicirati specifine etnike znaajke ove veoma vane kompleksne nekro-
pole. Kasnoantiki katel Carnium, u zapadnom dijelu panonske Savije, postao je
56
prometno-strateki znaajan tek nakon 500. godine, a smjeten je strmo iznad na-
seobinske nekropole. Osnovicu te nekropole reprezentira vie stotina grobova na
redove alpskih romaniziranih starosjedilaca u katelu Carnium i oko njega. On je
u ranijem 6. stoljeu, tj. oko 500. do 540. godine, imao ostrogotsku posadu i od nje
je kao trag ostao izriit minoritet ostrogotskih grobova. Kada su panonski Lango-
bardi, doavi iz podunavske Panonije (Dunantul), zauzeli oko 546548. godine
panonsku Saviju, stigla je doputenjem cara Justinijana I u katel Carnium lan-
gobardska posada, gdje je boravila sve do zavretka 6. stoljea. Brojano jaa po-
sada Langobarda zrcali se u relativno veem broju langobardskih grobova u odnosu
na ostrogotske, ali su langobardski grobovi ipak zastupljeni u znatno manjem broju
u odnosu na dominantan broj grobova starosjedilake pripadnosti. U literaturi se
spominje i eventualna prisutnost Alamana, historijski mogua za ostrogotske vlasti
na panonskom tlu, ali to nije jo arheoloki dovoljno jasno definirano; postoje
naime pored Kranja, po naem miljenju, u Dravlju, u Rifniku i u Rakovanima
indicije stanovitog alamanskog infiltriran ja, moda nadolog putem Italije, u vezi
s tamonjim franakim vojnim djelovanjem (za vladanja Teodeberta), koje se pro-
teglo do Koruke. esta je karakteristina pojava grobova bez priloga ili samo
sa skromnim nalazima, pa ponekad djelomino oblaganje groba netesanim kame-
njem ili pokrivanje mrtvaca daskom; to su tipine oznake starosjedilakih grobova,
kako u nekropoli Kranj, tako i u nekropoli Knin. Ovdje nije mogue poblie navo-
diti inventar negermanskih i germanskih grobova kompleksne nekropole Kranj, pa
emo spomenuti samo najnuniji izbor markantnijih nalaza. Openito valja rei
da postojei fundus grobnih priloga nekropole Kranj tipoloki dokazuje kontinui-
rano sahranjivanje u prvoj i drugoj polovici 6. stoljea. Okvirno datiranje nekropole
Kranj otprilike od 500. do 600. godine egzaktno potvruje optjecaj novca istono-
rimskog i barbarskog kova, koji je evidentiran u grobovima. Iz Italije je importi-
rano u Kranj nekoliko ostrogotskih pojasnih kopa i lunih fibula, potonje dijelom
u sekundarnoj upotrebi samo pojedinano i iznimno u langobardskim grobovima, a
stilsko obiljeje dviju istonogermanskih lunih fibula ukazuje na njihovo podu-
navsko, tj. zapravo moda gepidsko, radioniko podrijetlo. (Isto vrijedi i za ostro-
gotski primjerak fibule iz unitenog groblja kod amfiteatra u Puli.) Upadljiva je
relativna rijetkost lunih fibula druge polovice 6. stoljea, nedostaju specifino
langobardske lune fibule, od postojeih je pet merovinkog tipa (to bi moda
indiciralo alamanski utjecaj), dvije su tirinki import uoljiv pojedinano i
drugdje u Jugoslaviji i preostale dvije uope nisu germanski nego romansko-
alpski proizvod. Najbrojniji germanski nakit predstavljaju S-fibule iz dvadesetak
enskih grobova te vie fibula s ptijim, tzv. sokolskim, motivima. ee su plo-
aste razliito komponirane fibule, bilo u langobardskoj, bilo u starosjedilakoj
upotrebi. Isto vrijedi za raznovrsne igle-ukosnice i igle-pribadae, to ih panonski
Langobardi poinju upotrebljavati, poput krstolika nakita, tek u Kranju i poslije
568. godine, dakako veoma esto u Italiji. Doista su mnogobrojni erdani sa sva-
kojakim, dijelom arenim, perlama, zatim ostaci brokatnog tekstila, te kotani e-
ljevi, dokazani ak i po grobu obrtnika kao lokalni proizvod. Apsolutno su najei
eljezni artefakti, ponajvie starosjedilake izradbe, kao to su narukvice, preice,
okovi, kresiva, noevi, alat za obradbu vune, koe i dr. Osobito je znaajna neza-
57'
paena pojava niza dijelom neobjavljenih ranobizantskih tzv. mediteranih pojasnih
kopa druge polovice 6. stoljea, gdjekad u enskim i ee u mukim grobovima,
ali nesumnjivo starosjedilake radionike pripadnosti, to su ih prvi put ovdje u
Kranju poprimili panonski Langobardi i, dakako, kasnije esto upotrebljavali u
Italiji. Ovakve mediterane kope nairoko su rasprostranjene i izvan Italije lango-
bardskog vremena, kako u gepidskom Potisju, tako i na dalmatinskom tlu, pa i da-
lje sve do vizigotske Hispanije. Oko 600. godine i posebice u 7. stoljeu esto su
popraene metalnim garniturama mukog pojasa, ustanovljenim kao iskonski sta-
rosjedilaki proizvod u ranoavarskom horizontu groblja uz Blatno jezero (tzv. tip
Keszthelv-Dobogo), u istonoalpskoj regiji i u sjevernoj Italiji, gdje su se uvrije-
ile od ranog 7. stoljea u langobardskoj upotrebi. Neobjavljen je kompletan ade-
kvatan tipian nalaz zavrnog 6. stoljea iz nekropole Kranj. U toj su nekropoli
zaudo upadljivo malobrojni grobovi s orujem langobardskog ratnika (priblino
samo 7) i po svoj se prilici langobardska posada vojvodstva edad (Cividale del
Friuli) povukla bez boja oko 600. godine iz Carniuma pred avarsko-slavenskom
plimom.
Groblje na Rifniku kod Celja, uz visinsku kasnoantiku naseobinu, smjetenu
na mei panonske Savije i junog Norika, sastoji se otprilike od 100 grobova na
redove, koji se uglavnom vremenski i po etnikom sastavu podudaraju s arheolo-
kom slikom nekropole Kranj: osnovica je starosjedilaka, uoljivi su rijetki ostro-
gotski nalazi i moda alamanski tragovi, uz nekoliko panonsko-langobardskih gro-
bova. Sva je prilika da su Langobardi boravili na Rifniku samo do svoje seobe u
Italiju 568. godine pod Alboinom (novac Alboinova nasljednika Klefa u enskom
grobu mogao je stii do naseobine Rifnik optjecajem i ne mora biti nuan dokaz
za tamonju langobardsku posadu poslije 568. godine). Postoji dodue znaajna
razlika pri usporedbi RifnikKranj s obzirom na pojavu naunica kao grobnih
priloga, jer su one u Kranju veoma rijetke (samo 3 para naunica s poliedrom).
Rifniko groblje sadri pak veoma brojne naunice, bilo s poliedrom, bilo s koa-
ricom u razliitim varijantama izradbe. Poznato je da su oba tipa naunica zapravo
starosjedilako kulturno dobro kasnoantikog podrijetla, to ih na provincijalnom
tlu katkad koriste Germani, ali taj nakit valja kronoloki diferencirati: tip s polie-
drom (odnosno i s kockom) poinje ak u kasnijem 4. stoljeu, izrazito je stariji,
tj. u upotrebi je od oko 400. do 600. godine; meutim tip s koaricom je mlai, jer
nije nigdje u stvari pouzdano ustanovljen prije prve polovice, odnosno sredine 6.
stoljea, est je u drugoj polovici 6. stoljea i moemo ga slijediti unutar 7. stoljea,
napose u radionikim sreditima naunica s koaricom (tako npr. na Blatnom je-
zeru). Rifnike grobove s naunicama s koaricom valja datirati oko 550. godine i u
drugu polovicu 6. stoljea.
Dakle na teritoriju Jugoslavije Langobardi su zastupljeni ponajvie u nekropoli
Kranj, te u nekoliko grobova na Rifniku, nadalje u pojedinanom konjanikom
grobu Breac kod Buzeta (sjeverna Istra). Arheoloki tragovi langobardskog bo-
ravka razabiru se takoer u savijskoj kasnoantikoj utvrdi Velike Malence do rim-
skog Neviodunuma (blizu Brezica), te po ostacima iz unitenih grobova u Sloveniji
i Hrvatskoj, koje ovdje ne specificiramo (npr. Vae, Bela Cerkev, okolica Novog
Meta i Kostanjevice, Karojba, Siscia i Cibalae).
58
Bled je kao vano arheoloko nalazite poznat po nekoliko ranosrednjovje-
kovnih slavenskih groblja, dodue kasnijeg vremena, i to evidentno karantansko-
ketlake kulturne pripadnosti. Na poznatom nalazitu Bled-Pristava postoji takoer
jedno predslavensko starije groblje od oko 100 grobova na redove, i to nesumnjivo
alpsko-romanskih starosjedilaca, ondje vidno bez ikakve germanske etnike pri-
sutnosti (uoljiv' je samo jedan importirani nalaz panonsko-langobardske S-
fibule). Grobni prilozi mogu se dijelom dovesti u vezu s onima nekropole Kranj
(ponajvie sa eljeznim artefaktima), ali u veoj mjeri s kulturnim prilozima grob-
lja Rifnik, npr. sa stilus-iglama ploastim fibulama-bulama (one su u 6. stoljeu
rairene u Panoniji i Dalmaciji), a osobito se mogu paralelizirati veoma brojne i
varirane naunice, bilo s poliedrom, bilo s koaricom; naelno se ta dva tipa nau-
nica u bledskom i u rifnikom groblju meusobno iskljuuju u grobovima, a izu-
zetno se pojavljuju u kombinaciji u istom grobu. Bledska osobitost jest fibula u
vidu pauna (stilski drugaija od spomenutih dalmatinskih primjera), analogna ne-
kolicini primjeraka s podruja sjeverne Italije, kamo, uostalom, i inae valja us-
mjeriti komparativno istraivanje starosjedilakih romaniziranih groblja 67. sto-
ljea, npr. u Venetu, ali i u Jugoslaviji prema Istri i jadranskom arhipelagu. Bled-
sko groble diferira poneto od Kranja i Rifnika u kronolokom vidu, jer ga valja
datirati poevi od druge polovice 6. stoljea jo u nekoliko desetljea 7. stoljea.
Starosjedilaki etnikon ouvao se kontinuirano u zaklonjenom podruju jugois-
tonih Alpa barem do unutar 7. stoljea, kada je zapoeo asimilacioni proces tog
stanovnitva s nadolim i ondje naseljenim Slavenima u Karantaniji, koji se arheo-
loki odrazuje u starijoj fazi karantansko-ketlake kulture, determiniranoj 8.
stoljeem.
Na istonojadranskoj obali Jugoslavije uoljiva su dva regionalno zaklonjena
podruja, gdje, usprkos njihovoj meusobnoj udaljenosti, arheoloka slika tamo-
njih groblja ukazuje na adekvatne pojave kontinuiranog ouvanja starosjedilakog
stanovnitva 6. stoljea u 7. i ak 8. stoljee. Ono je nesumnjivo bilo u neposred-
nom dodiru s pridolim slavenskim etnikonom, ali je za sada prilino teko poblie
odrediti u tim odnosima slavensku komponentu u materijalnoj kulturi. Jedno od
tih zaklonjenih podruja predstavlja poluotok Istra, koji je nakon ostrogotskog
povlaenja u 6. stoljeu (539540. godine) bio kontinuirano do kasnog 8. stoljea
pod bizantskim vrhovnitvom, to se, naravno, odrazilo i u grobnoj ostavtini. Do-
voljno je podsjetiti npr. na znatan broj razliitih tipova bizantskih pojasnih kopa 7.
stoljea (koje ovdje poblie ne specificiramo) evidentiranih u istarskim grobljima,
s nizom istovremenih jasnih paralela na tada bizantskoj Siciliji, kao i na balkan-
skom tlu u bizantskim provincijama junojadransko-jonske regije, napose u Alba-
niji, na Krfu, u Grkoj itd. Naprotiv, italsko-langobarska vlast Aistulfa i Deziderija,
prekinuvi kontinuitet bizantskog vladanja u Istri za priblino dvadesetak godina
u drugoj polovici 8. stoljea, nije ostavila vidan utjecaj na istarskom tlu u pred-
veerje karolinke ekspanzije. U Istri se istraivalo u novije vrijeme niz groblja
(npr. Mejica, Veli Mlun, elega, Brka, Dvograd-Kacavanac i dr.), od kojih je veo-
ma zanimljiva sjevernoistarska skupina oko grada Buzeta (Piquentum); to su mi-
jeana romansko-slavenska groblja 78. stoljea, smjetena preteno na visinskim
poloajima, s izrazitim znaajkama barbarizacije u nainu sahrane i bez grobljan-
59
ske crkve, za razliku od skupine groblja iskljuivo romanskih starosjedilaca s ja-
kom antikom tradicijom, gotovo bez priloga u grobovima, ee s duim raspo-
nom zakapanja redovito uz crkvu. Regionalne osobitosti naziru se takoer na sus-
jednom otoku Cresu, i po svoj prilici moglo bi ih se slijediti na sjeverno jadran-
skim otocima u Kvarnerskom zaljevu i po ostalom arhipelagu uz istonoj adransku
obalu dalmatinskog kopna, ali taj arhipelag nije s tog vidnog kuta dovoljno istra-
ivan. Kao pozitivan primjer u tom smislu valja spomenuti neobjavljeno iskapa-
nje villae rusticae vreno na otoiu Majsanu, smjetenom izmeu otoka Kor-
ule i poluotoka Peljeca, nadalje iskapanje groblja justinijanskog vremena na
poluotoku Sustjepanu u Cavtatu (Epidaurum), gdje su radovi jo u toku. Adekvatne
pojave retardacija s regionalnim specifinostima poput Istre oito se manifesti-
raju u drugom zaklonjenom podruju, tj. u kontinentalnom preteno planinskom
zaleu juno jadranske balkanske obalne regije, i to u Crnoj Gori, gdje je nedavno
otkriveno veoma zanimljivo oteeno groblje 7. stoljea na nalazitu Mijele kod
Virpazara (blizu Skadarskog jezera). Groblje pripada tzv. Koman-kulturi, prozva-
noj po poznatoj nekropoli 78. stoljea (uz ruevine naselja) nalazita Koman ili
Kalaja Dalmaces, smjetenog na susjednom teritoriju sjeverne Albanije. Groblja
Koman-kulture mogu se evidentno pratiti i u srednjoj Albaniji (nekropola Kruje),
a njezini jo nedovoljno istraeni utjecaji razabiru se mjestimino na dalmatin-
skom tlu, npr. na poluotoku Peljecu (Ston, grob s privjeskom komanskog stila
i s bizantskom kopom 7. stoljea) i dalje ak u zaleu Zadra (Kai i Nin,
neobjavljeni grobni nalazi komanskog obiljeja). Valja takoer u tom smislu
usporediti polumjeseasto oblikovane naunice Koman-kulture (npr. Mijele, grob
7) s adekvatnim naunicama rasutim po dalmatinskim i istarskim nalazitima, koje
ovdje ne navodimo, kao ni odreene tipove bizantskih kopa to smo ih evidentirali
na tom arealu. U Koman-kulturi preteno starosjedilake pripadnosti treba rau-
nati i sa slavenskim utjecajem u 7. i 8. stoljeu, ali ondje postoji analogan pro-
blem kao i u Istri: Slavene je tada teko jasno tipoloki determinirati po arheolo-
kim kriterijima, iako se s povijesnog vida mora uzeti u obzir njihova prisutnost.
Kao primjer za regionalnu specifinost lokalnih radionica navodi se ovdje tip
fibule s povijenom nogom (npr. Mijele grob 4), koja je u grobljima Koman-kulture
znatno veih dimenzija i ima ploasto proirenje luka. Inae su tzv. ranobizantske
fibule s povijenom nogom justinijanskog vremena veoma esto proirene u drugoj
polovici 6. stoljea po balkanskim urbanim naseljima i utvrdama na dunavskom
limesu npr. Salona, Debelo brdo kod Sarajeva, Prima Justiniana, Naissus, e-
zava (Novae) i Boljetin na erdapu, Sadovec (podunavska Bugarska) itd. te pri-
padaju, kao i s njima istovremene, pa dijelom i radioniki povezane, ranobizantske
kope tipa Sucidava, prvenstveno starosjedilakom stvaranju balkanske regije,
to statistiki dokazuje znatna gustoa nalaza ba na balkanskim lokalitetima.
U novije vrijeme u maarskoj se literaturi ukazalo na znaajnu injenicu da
su se u junom dijelu Dunantula (tj. jugozapadno od linije Szombathely-Pecs)
uspjeli ouvati ostaci panonsko-rimskog stanovnitva u 6. stoljeu izvan podruja
panonsko-langobardske vlasti. Poznata su kasnoantika urbana sredita Mogen-
tiana i Sopianae, pa nije sluajno da su groblja 6. stoljea gua ba oko njih,
s mnogobrojnim nalazima naunica s koaricom, ploastim fibulama, fibulama-
60
-bulama, stilus-iglama i dr. Paralele takvim nalazima postoje u spominjanim grob-
ljima Knin, Duvno-Korita, Rakovani, Rifnik, Ljubljana-Dravlje, Bled-Pristava itd.
Mnoina zlatnog nakita u groblju Keszthelv-Fenekpuszta ukazuje moda na izravni
ranobizantski utjecaj justinijanskog vremena, koji je u drugoj polovici 6. stoljea
mogao djelovati samo putem meurijeja Drave, Dunava i Save. irom teritorija
Jugoslavije uoljivi su (u jugoslavenskoj literaturi nezapaeni) tadanji brojni na-
lazi ostataka vaga sa zlatarskom i monetarnom namjenom, te velik broj preteno
neobjavljenih ranobizantskih exagia, i to s nalazita: Hajduka vodenica na er-
dapu, Naissus, Salona, Siscia, Stopie-Orehek u Gorjancima, Vranje kod Sevnice,
Polhov Gradec kod Ljubljane i nekropola Kranj s ak dvije vage u grobnim cjeli-
nama. Kao arheoloke paralele nakitu iz spomenutih groblja u Dunantulu trebalo
bi navesti uz pojedine nedovoljno vrednovane primjerke nakita znaajnog zlat-
nog blaga 6. stoljea iz Nar one (Vid kod Metkovia) niz dijelom poznatih zlat-
nih nalaza irom Jugoslavije (npr. iz Salone, Asserije kod Benkovca, Svnodija, tj.
Baline glavice kod Drnia, Golubia kod Knina, Samobora kod Zagreba, Rifnika,
Siscije, elareva kod Novog Sada itd.), kao i nedavno otkriveno malo groblje 6. sto-
ljea s nalazita Vajska uz lijevu obalu Dunavu u junoj Bakoj. Spominjane gar-
niture tipa Keszthelv-Dobogo u Dunantulu, pored tamonjih bizantskih kopa (u
literaturi neuoene paralele na dalmatinskom tlu), ukazuju na postojanje ostataka
panonsko-rimskog stanovnitva do ranijeg 7. stoljea, dakako ve u prisustvu avar-
sko-kutrigurskog vladajueg sloja.
Starosjedilaki horizont treba barem sumarno saeti. Arheoloki elementi hori-
zonta grobne i naseobinske ostavtine zavretka 5. stoljea, itavog 6. stoljea i
ranijeg 7. stoljea, uglavnom po nalazima prikupljenim s areala zapadne i dijelom
sredinje Jugoslavije, priblino do meridijana rijeke Drine, signifikanti su za staro-
sjedilako vie ili manje romanizirano stanovnitvo. Djelomino su ih preuzeli i na
mahove koristili germanski doljaci, iako za potonje nisu ovi zajedniki elementi
specifini. Nosioci i djelomini tvorci tih elemenata doekali su za avarskog prodi-
ranja i seobu junih Slavena na Balkanski poluotok. Elementi su kako slijede:
a) Fibule, i to lune kasnorimsko-provincijalnog podrijetla i barbarizirani dijelom
hibridni posebni oblici; kasnorimsko-ranobizantske fibule s povijenom nogom
u vie, dijelom regionalnih varijanata; dvokrake fibule izriito romanskog pod-
rijetla (vjerojatno iz sjeverne Italije); ploaste fibule esto ukraene, takoer i
fibule-bule od bronce i plemenitog metala itd.; krstolike fibule; ivotinjske
fibule provincijalno-ranobizantskog obiljeja, i to u vidu sisavaca i ptica, esto
su prikazani: lav, pantera, jelen i druge rogate ivotinje, ptice-grablj ivice, paun,
golub itd.
b) Kope i preice (potonje su dijelom zajednike i Germanima) od eljeza, bronce
i plemenitog metala, s ukrasom i bez njega, posebno je vana tipologija trna
na preici, odnosno kopi; mediterane kope, tj. naroito ranobizantske kope
druge polovice 6. stoljea, kao i one 7. stoljea u vie tipolokih podskupina
i varijanata.
c) Narukvice jednostavne, ponajvie od eljeza, narukvice s manje ili vie zadeb-
ljanim zavrecima, ponekad su zavreci ukraeni, takoer u obliku stiliziranih
ivotinjskih glava; raene su od bronce ili plemenitog metala.
61
d) Naunice, tipa s kockom, odnosno s poliedrom, nadalje tipa s koaricom raz-
liitih, dijelom regionalnih, varijanata (koarice polukrunog ili koninog pre-
sjeka ili u obliku cvijeta, raeno masivno ili na proboj), zatim naunice s gra-
nuliranim, odnosno i pseudogranuliranim, trokutastim privjeskom ili petljasto
variranim privjeskom u vie varijanata od bronce ili plemenitog metala; pone-
kad se pojavljuju i polumjeseasto oblikovane naunice.
e) Prstenje, bilo posve jednostavno, bilo kasnoantikog stilskog obiljeja, od bron-
ce ili plemenitog metala, dijelom masivno, s ulokom paste ili kamena, sa staro-
kranskim simbolima ili s ranobizantskim monogramima, a gdjekad i cvjeto-
likim ukrasom krune prstena.
f) Igle razliita oblika i funkcije, kao ukosnice ili kao pribadae, ee u obliku
stilusa, nadalje igle s glavama u oblicima kocke, poliedra, krnjeg stoca, ptice,
odnosno i igle-palice s krunim zavretkom i s plastinom pticom na vrhu itd.;
raene su esto od bronce ili srebra, a rijetko od zlata. Postoje takoer i bron-
ane ivae igle (s uicom).
g) Privjesci, okovi i dugmeta razliita oblija i izradbe, ee u obliku kria, pone-
kad kombinirano s prikazom ptice, a pojavljuje se i antika tzv. Herkulova to-
puza; okovi s jezicima kao dijelovi garnitura mediteranog podrijetla (vidi kop-
e), okovi u obliku kaplje i titolika oblika (ee i u germanskoj upotrebi); dug-
meta okrugla, ovalna i ponekad kao zakovice itd. Sve to veinom od bronce ili
plemenitog metala.
h) U tom horizontu postoje i drugi elementi, npr.: eljevi, pincete i lice za uho,
tj. toaletni pribor, kresiva, noevi, eljezni alat za obradbu drva, koe i dr. Di-
jelom je to i u germanskoj upotrebi (npr. eljevi, iako su oni kasnorimskog
podrijetla). Keramiku nije za sada mogue odrediti u vidu posebnih tipova, u
grobovima je ona rijetka, uvrijeena je inae kasnorimska ili ranobizantska pro-
vincijalna keramika u naseljima, ponegdje i kasnoantiko staklo. esta je upo-
treba tzv. perla, ponajvie od bojenog i viebojnog, tj. arenog stakla i paste,
jantara i peene zemlje, koje imaju funkciju ukrasnih zrna za erdane itd..
SLAVENI ZA DOMINACIJE AVARA I STAROSJEDILAKI SUPSTRAT
Povijesna vrela pruaju dodue niz razliitih i zanimljivih podataka o seobi
Slavena na Balkanski poluotok, poevi od njihovih samostalnih pohoda i infiltra-
cija preteno u istonobalkanske krajeve tijekom 6. stoljea, do slavenskog kre-
tanja na podunavskim i balkanskim podrujima u okviru njihova plemenskog sa-
veza s vojno nadmonim Avarima, Kutrigurima i panonskim Protobugarima u kas-
nijem 6. i ranom 7. stoljeu, za prvoga avarskog kaganata. Karakteristine ele-
mente seobe junih Slavena prilino je teko poblie arheoloki odrediti, to vrijedi
prvenstveno za nain sahrane u smislu trajanja obreda inkremacije i sahrane u
arama, te preuzimanja obreda inhumacije i pokapanja u grobovima na redove.
Dok na susjednim teritorijima postoje groblja sa arama srodnim tzv. prakom
tipu, datirana u 7. stoljee npr. Sarata Monteoru (Rumunjska) i Pokaszepetk
blizu Blatnog jezera (Maarska), nadalje neto kasnija slavenska arna keramika
62
(s ornamentom valovnice) biritualnog groblja Bukovci (79. stoljee) u Bugarskoj,
na ijem se arealu istraivalo i vie slavenskih naselja na teritoriju Jugoslavije
nisu ustanovljena adekvatna vea groblja sa arama slavenske pripadnosti; izu-
zetak predstavlja nekoliko neobjavljenih ara s oteenog lokaliteta groblja u
Kaicu (Hrvatska), a moda i tragovi spaljivanja bez dovoljne dokumentacije na
nedalekom lokalitetu Smrdelji kod Skradina. Inae postoje samo manja, do-
nekle nesigurna, nalazita (Nerezi kod apljine u Hercegovini, Sarazinovo kod
Bakra u Hrvatskoj, Ilok na Dunavu u Hrvatskoj itd.) i nekolicina objavlje-
nih i neobjavljenih sluajnih keramikih nalaza, to indiciraju takvu mo-
gunost, nadalje su tek u poetnom toku istraivanja nalazita ranoslavenskih na-
selja u Bosni (Bijeljina-Batkovii, Doboj-abljak, Viegrad-Muii) i u Ma-
kedoniji (Prilep-Varo). Veina spomenutih lokaliteta su i antika nalazita, a
ta simptomatska pojava naravno nije sluajna. Takoer su za ovu temu zanimljivi
slavenski keramiki ostaci, uz druge metalne izraevine dijelom neantikog obi-
ljeja, ustanovljeni iskopavanjem ruevina poznatog urbanog naselja Prima Justi-
niana (Cariin Grad kod Leskovca u Srbiji), kao postjustinijanski elementi slaven-
skog zauzimanja tog kratkotrajnog, no veoma znaajnog, ranobizantskog gradskog
naselja u 7. stoljeu. Ondje se meu nalazima 7. stoljea istiu dvije lune fibule
skupine Rybakov-Werner, noene pojedinano kao enski nakit pontskog podri-
jetla, a predstavljaju arheoloki element ekspanzije Slavena u 7. stoljeu. U Jugo-
slaviji su takve lune fibule zastupljene s barem jo desetak primjeraka: dvije do
tri u Makedoniji (npr. Viniani), nekoliko izrazitih u srpskom Podunavlju (naj-
reprezentativniji je primjerak iz Velesnice), jedna pseudofibula dnjeprovskog pod-
rijetla potjee iz avarsko-slavenskog groblja Vrbas u Bakoj, a nedavno je naena
jo jedna u Baranji, na katelu panonsko-rimskog dunavskog limesa Ad Miliare,
tj. u Batini; najzapadniji primjerak lune fibule potjee s antikog groblja Zagreb-
-Stenjevec, radioniki analogan primjerku iz Novih Banovaca u Srijemu, tj. rimskoj
utvrdi Burgenae na panonskom limesu, poznatoj po mnogobrojnoj antikoj i ra-
nosrednjovjekovnoj arheolokoj grai. Ovime bi repertorij nalaza ranoslavenske
ekspanzije u 7. stoljeu, predoen najsumarnije, bio zapravo iscrpljen. Navedeni
oskudni podaci ne pruaju dovoljnu sliku za arheoloku dokumentaciju seobe
junih Slavena u podunavski i balkanski prostor, a ta je seoba u kasnom 6. i ranom
7. stoljeu vezana historijskom sudbinom uz postojanje prvoga avarskog kaganata.
Dominacija Avara u Karpatskoj kotlini u velikoj je mjeri utjecala na dotada-
nje zbivanje u srednjem Podunavlju, ali se takoer odrazila u veim ili manjim
promjenama prilika na Balkanskom poluotoku i na periferiji istonoalpske regije.
Osim ekspanzije Slavena, intenzivirane avarskim zavojevakim akcijama s povi-
jesno trajnim posljedicama slavenskog naseljavanja u 7. stoljeu, valja imati u
vidu pospjeeno raspadanje kasnoantikog naina ivota, pogotovo u urbanim
aglomeracijama, prouzroeno stalnim vojno-pljakakim napadima Avara i ostalih
donekle neizdiferenciranih dijelom ratniko-nomadskih sudionika u velikom ple-
menskom savezu za prvoga avarskog kaganata. Razaralo se i pustoilo mnoga utvr-
ena gradska naselja, pa ak i ona najvea kasnoantikog obiljeja na dananjem
teritoriju Jugoslavije, koja su dotad bila uglavnom nedirnuta. Tako je moni avar-
ski kagan Bajan, nakon viegodinje opsade, uspio zauzeti Sirmium 582. godine, a
63
njegovi su sinovi okupirali 583/584. godine Viminacium i strateki vaan Singidu-
num. Tu su sudbinu doivjeli tad i ostali antiki gradovi u Panoniji i u junome
Noriku (npr. Cibalae, Mursa, Siscia, Poetovio, Celeia, Emona itd.), iako bez sau-
vanog datuma njihove propasti. Ti su se dogaaji zbivali do + 600. godine. U ra-
nom 7. stoljeu nastavila se pljaka i devastiranje antikih gradova na istono-
jadranskoj obali i njezinom zaleu, Avari su sa Slavenima 614. godine zauzeli i
strahovito opustoili Salonu, nadalje Scardonu, Naronu, Epidaurum, Docleu itd. Ka-
tastrofa razaranja tih antikih gradova prekinula je, dodue, dotadanji kasnoan-
tiki nain ivota u smislu urbane cjelovitosti, ali je ipak jedan dio rasprenog
gradskog stanovnitva bioloki preivio i nastavio ovdje ili ondje egzistencijom u
zbjegu, na ladanju, ili se ak ponegdje uspio povratiti u devastirani grad. Staro-
sjedilako stanovnitvo ruralnih naselja, koja su nesumnjivo postojala, premda
povijesno anonimna, pogotovo izvan dohvata prometnih putova, bilo je manje zah-
vaeno ovim nemirnim dogaajima. Sva je prilika da starosjedilako stanovnitvo
ak u dugotrajnom vremenskom razdoblju od priblino 220 godina avarske pre-
vlasti na panonskom tlu nije moglo potpuno nestati, nego je u suenim ivotnim
mogunostima moralo nai kakav-takav modus vivendi s avarskim slojem i s ondje
naseljenim slavenskim ivljem. Na dalmatinskom tlu, kao i inae u balkanskim
regijama, bila je prevlast Avara zapravo kratkotrajna, a valja jo pripomenuti da
prilikom razaranja Salone ostaju ipak netaknuti stari obalni gradovi kao npr. Tro-
gir i Zadar, a uskoro poslije katastrofe Salone i Epidaura stvaraju se u specifinim
okolnostima nove gradske jezgre Splita i Dubrovnika, sve, dakako, pod formalnim
bizantskim vrhovnitvom ravenskog egzarha. Ruralno starosjedilako stanovnitvo
u dalmatinskim preteno planinskim krajevima nesumnjivo je due moglo opstati
i aktivno djelovati kao neposredni supstrat na slavenski superstrat sukcesivno
doseljen u 7. stoljeu. Slika o starosjedilako-slavenskoj simbiozi, do koje je nuno
moralo doi, jo je arheoloki donekle zamagljena za 78. stoljee. Stanovitu
pomo prua, uz krte podatke iz povijesnih vrela, samo primjena lingvistike
(toponomastika itd.) i komparativne etnografije. Priblino adekvatna situacija onoj
u Dalmaciji postojala je mutatis mutandis takoer na alpskom podruju Karan-
tanije. O arheoloki bitnim konsekvencama, koje su se iskristalizirale negdje unu-
tar 8. stoljea, kako u jednom dijelu jugoistonih Alpa, tako i u jednom dijelu Dal-
macije, bit e rijei kasnije.
Arheoloka ostavtina avarskog vladanja u Karpatskoj kotlini od kasnijeg 6.
stoljea do otprilike 800. godine manifestira se ponajvie u golemom fundusu gro-
blja, daleko najveem na dananjem teritoriju Maarske, koji je registriran s neko-
liko stotina nalazita, a njihov se broj i dalje poveava. U susjednim zemljama,
povezanim s Karpatskom kotlinom, broj nalazita s takvim grobljima takoer je
znatan. To vrijedi i za teritorij Jugoslavije, gdje su groblja za oba avarska kaga-
nata, naravno, najea u podunavskom podruju. U ovom osvrtu mogue je samo
najsumarnije skicirati glavne znaajke obilne grobne ostavtine avarskog vremena
i navesti primjera radi izbor vanijih nalazita u Jugoslaviji, to iznosi zajedniki
za oba kaganata priblino barem osamdeset lokaliteta.
Vrijeme prvoga avarskog kaganata ili rana faza avarske dominacije obuhvaa
blizu 100 godina, tj. drugu polovicu 6. stoljea i prvu polovicu 7. stoljea, iza toga
64
slijedi kratak prijelazni period (oko 23 desetljea), tj. srednja faza avarske domi-
nacije do oko 670. godine, i napokon vrijeme drugoga avarskog kaganata ili kasnija
faza avarske dominacije; ona traje oko 120 godina, tj. od kasnog 7. stoljea cijelo
8. stoljee do otprilike 800. godine, a ponegdje do ranog 9. stoljea. U opsenoj ma-
arskoj arheolokoj literaturi kronoloka je klasifikacija donekle slina ovoj ovdje,
osim nekoliko manjih odstupanja. Pitanje navodnog trajanja avarskih groblja u
9. stoljeu u Potisju do dolaska Maara prije 900. godine, bez obzira na stanovito
tendenciozno tumaenje u jednom dijelu maarske literature, ovdje nije potrebno
poblie razmatrati. Valja naglasiti da bi bilo pogreno navedene tri faze avarske
dominacije otro omeiti, jer se one meusobno ne samo dodiruju, nego i
isprepliu.
Arheoloka ostavtina prvoga avarskog kaganata u svojoj je osnovici central-
noazijskog podrijetla, kako se manifestira nainom sahrane u konjanikim grobo-
vima, u kojima je uz jahaa s njegovom opremom pokopan i konj s ormom i
tipinim rekvizitima (vale, sedlo i stremeni), pa u nonji konjanika s osebujnim
pojasom i zaponom za perin, u oblicima oruja (nomadski refleksni luk i tro-
krilne strelice u tobolcu, aoliko koplje, jednosjeni ma), pastirskim instrumen-
tima, oruu itd. Ta konjaniko-nomadska osnovica isprepletena je veoma izrazi-
tim i brojnim ukrasnim elementima pontskog i barbarizirano-bizantskog podri-
jetla, poprimijenim za boravka Avara u crnomorskoj regiji, gdje su stupili u dodir
i savez s kutrigurskim i protobugarskim plemenskim skupinama. Istiu se osobiti
pontski oblici ravnih dvosjenih i jednosjenih maeva, esto bez nakrsnice, s tije-
tenim ukrasom na oplati balaka i ponekad prstenastom jabuicom, te s tipinim
uicama za vjeanje (oblikovanim konveksno ili poput slova P) na koricama.
Karakteristina je nadalje veoma esta upotreba plemenitih metala za garniture
jeziaca i okova pojasa, kao i za konjsku ormu, raene preteno od rezanog glat-
kog, ponajvie srebrnog, lima ili od tijetenog lima, ukraenog bilo znakovima tzv.
tamga, bilo donekle geometriziranim ornamentima, dok naknadno pridolazi u Kar-
patskoj kotlini jo i ornament pletenice degeneriranog germanskog stila II (moda
utjecajem svladanih potiskih Gepida). U grobovima putujuih zlatara 7. stoljea
u Karpatskoj kotlini ustanovljene su brojne matrice za tijetenje navedenih lime-
nih izraevina za ukraavanje pojasa ili orme. Tipine su takoer zlatne naunice
s privjeskom kugle ili okrenute piramide, te narukvice s jako proirenim zavre-
cima. Istie se snaan priliv raskonog ranobizantskog zlatarstva od Ponta do Po-
dunavlja, koji se manifestira u bogatim nalazima blaga (sa srebrnim posuem, dra-
gocjenostima, nakitom, ukrasnim garniturama i zlatnim novcem), kao i optjeca-
jem ranobizantskog zlatnog novca, od Justinijana I do Konstatina IV Pogonata,
kvantitativno najintenzivnijim za Mauricija Tiberija, Foke i Heraklija I. Ve za
krize prvoga avarskog kaganata opada priliv ranobizantskog zlata, koji se u pri-
jelaznom periodu gubi i potpuno nestaje za drugoga avarskog kaganata; u nje-
govoj arheolokoj ostavtini 8. stoljea gotovo i nema vie raskonih izraevina od
plemenitog metala, kao ni bizantskog zlatnog novca. Prijelazni period nije obilje-
en izrazitij im osobitostima, osim degeneriranih i poneto variranih tvorevina,
raenih po starijoj tradiciji. Valja ukazati na postojanje niza osnovnih znaajki
zajednikih ostavtini obaju kaganata, kao to su: sahrana u konjanikim grobo-
65
vima, sa zakopanim konjem, opremom, orujem, napose i refleksnim lukom (tj. sa-
uvana su samo njegova kotana pojaanja), te kotanim i metalnim ulocima sedla
i tobolca, pogotovo karakteristinim trokrilnim strelicama, eim prilaganjem
posua od gline ili druge materije u grobove i dr. Ne smije se izgubiti iz vida inje-
nica da su predstavnici drugoga avarskog kaganata takoer iskonski azijskog pod-
rijetla i antropoloki su izrazitije mongolidni u usporedbi s rasnim konglomeratom
predstavnika prvoga avarskog kaganata. Dok su avarski stremeni, tipini za prvi
kaganat, kruno zaobljeni, postaje za drugoga kaganata oblik stremena uglatiji
(tj. s ravnom ploicom za upiranje); u kasnom 7. i u 8. stoljeu pojavljuje se uz
avarski pala i avarska sablja. enski je nakit proizveden u skromnijoj izradbi lokal-
nih radionica, dodue po uzorima grozdolikih bizantskih naunica u nekoliko vari-
janata, uz jednostavne narukvice itd. Nailazi se i na proste kariice-sljepooniarke,
gdjekad s dvostruko zavinutim zavretkom, moda slavenskog podrijetla. Glinene
su posude est grobni prilog, postoji tzv. uta i siva keramika, o kojoj se u lite-
raturi vodi raspra, nadalje gnjetena keramika tzv. potiskog tipa i kvalitetnija, na
runom kolu raena, keramika tzv. podunavskog tipa, koja slovi kao slavensko kul-
turno dobro. Uoljiva je i uporaba drvenih vedrica okovanih eljezom. Kao karak-
teristinu osobitost itavog 8. stoljea potrebno je posebice istaknuti lijevane bron-
ane garniture avarskog pojasa s jezicima, ukraenim ornamentom krugolike
vitice ili vinove loze te motivima borbe ivotinja, nadalje sapone s prikazom gri-
fona. Groblja na redove drugoga avarskog kaganata avarsko-slavenske pripadnosti
mnogobrojna su u 8. stoljeu, mjestimino su veoma prostrana, esti su grobovi
pjeaka, a konjaniki se grobovi pripisuju samo avarskom vladajuem sloju. Za-
vrni period avarske prevlasti otprilike od 800. godine do ranog 9. stoljea obilje-
en je osebujnim ukraavanjem pozlaenih lijevanih jeziaca i okova izborom stil-
ski variranih vegetabilnih motiva, ee tzv. stilom Blatnica (Slovaka), te neko-
likim karolinkim utjecajima. Potrebno je imati pred oima injenicu da Avari
u 8. stoljeu nisu vie navaljivali na Bizantsko carstvo, ve su ratne pohode iz
svog sredita u Alfoldu usmjerili uglavnom prema zapadu, tj. u srednju Evropu i
prema sjevernoj Italiji (npr. u Furlaniju 788. godine), izazvavi time Karla Velikog,
koji je s nekoliko vojnih pohoda uspio dokrajiti avarsku dominaciju u Podu-
navlju i naseliti ostatke silom pokrtenih Avara u zapadni dio Dunantula.
Meu arheolokim nalazitima iz vremena avarske dominacije na teritoriju
Jugoslavije zasebno mjesto pripada pojedinanom kneevskom grobu kod aa-
vice u podravskoj Hrvatskoj. Izuzetno bogati i raskoni prilozi srebrnog nakita
tzv. martinovskog nakitnog stila u tom grobu smatraju se proizvodom pontskih
zlatara s paralelama u nalazima blaga ranog 7. stoljea od srednjeg Dnjepra do
Podunavlja. Za razliku od ostalih priloga, narukvice i naunice aavikog nalaza
jesu enski nakit i indiciraju mogunost dvojnog groba. aaviki kneevski grob
sadravao je takoer tipian pontski ma (uniten), ali u grobu nisu ustanovljeni
jahaki rekviziti, tj. nije rije o sahrani konjanika, inae redovitoj pojavi u tada-
njim grobovima vladajueg sloja rane faze avarske prevlasti. aaviki grobni
nalaz predstavlja arheoloku rijetkost i ne bi se mogao ocijeniti kao avarski; moda
je kutrigurski ili panonsko-protobugarski, ali bez uvjerljivih bliih analogija ostaje
njegova definitivna atribucija neobjanjena. Taj izuzetno znaajan grob, datiran
5 Vjesnik
66
oko 600. godine ili u rano 7. stoljee, reprezentira svjedoanstvo iz vremena seobe
junih Slavena.
Osobit znaaj ima nalaz ostave zlatara s lokaliteta Biskupija-Pliskovo kod
Knina (Dalmatinska Hrvatska), zbog brojnih sauvanih bronanih matrica za tije-
tenje limenih izraevina garnitura, orme i nakita. U Jugoslaviji su adekvatni na-
lazi matrica za tijetenje inae rijetki (npr. Sisak i Panevo), ali se paralele tak-
vim matricama mogu nai u nekoliko evidentiranih grobova putujuih zlatara 7.
stoljea u Maarskoj. Sva je prilika da ostava iz okolice Knina pripada vremenu
avarsko-slavenskih prodora u Dalmaciju nakon 600. godine.
Glavnina arheolokog fundusa za trajanja obaju avarskih kaganata svakako je
koncentrirana na jugoslavensko Podunavlje, s maksimumom nalazita i najveim
grobljima u Bakoj, a s neto manjim brojem odgovarajuih nalazita u Banatu i u
Srijemu. ee se registrirala pojava grobova za oba kaganata na jednom nalazitu,
ponekad u istoj nekropoli (npr. Vrbas u Bakoj i oka u Banatu), no obino na dva
susjedna poloaja (npr. Mali Io, Nadrljan i dr. u Bakoj). Od avarskih konja-
nikih grobova sigurno je najraniji neobjavljen ratniki grob kasnog 6. stoljea sa
srijemskog nalazita Manelos kod Sremske Mitrovice, a pripada vremenu Baja-
nove opsade Sirmiuma. Veinu ostalih konjanikih grobova prvoga avarskog kaga-
nata datira se u vrijeme zavrnog 6. do ranog 7. stoljea ili u prvu polovicu 7. stolje-
a; najkasniji je meu njima (po osebujnim stremenima) konjaniki grob s nalazita
Zmajevac u Baranji (oko 650. godine). Istie se vie groblja 6. do 7. stoljea s pri-
lozima u konjanikim grobovima, tipinim za vrijeme cvata prvoga avarskog kaga-
nata, i to u Banatu: Novi Kneevac (luksuzna zlatna limena garnitura konjske orme
s 1 grkim monogramom bizantskog podrijetla), oka, Mokrin, Aradac i Panevo
(neobjavljeno); u Bakoj: Selena (specijalan sluaj, moda lomaa), Seki, Feketi,
Apatin-Sike i neobjavljeno groblje Bako Petrovo Selo. Za prijelazni period na-
vode se groblja Bogojevo (I groblje) u Bakoj, Bijelo Brdo-Bajer (kod Osijeka) i
Osijek (konjaniki grob) u Hrvatskoj. Nalazita iz vremena drugoga avarskog ka-
ganata brojna su i rairena po Vojvodini i donekle Hrvatskoj, esto samo s osta-
cima garnitura iz unitenih grobova. Od veih groblja dijelom jo 7. ali preteno
8. stoljea u Bakoj navode se: Mali Io, Vrbas, Bogojevo (IV groblje, iskljuivo
8. stoljee) i Odaci (neobjavljeno), sva bez konjanikih grobova. U Srijemu je
veoma znaajna pomno istraena nekropola 8. stoljea na nalazitu Vojka (veinom
neobjavljena). Iz unitenih grobova istiu se dijelovi tipinih lijevanih bronanih
garnitura 8. stoljea prvenstveno iz Paneva (s rijetkim prikazom antropomorfne
scene na jezicu), te s drugih nalazita ba na dunavskim obalama: Brestovik,
Novi Banovci, Slankamen, Sotin, Borovo, Dalj itd.; avarski grobovi 8. stoljea (di-
jelom konjaniki) mogu se dalje slijediti uz Dravu (Osijek-Zeleno polje, Prelog u
Meimurju) i Savu (Sremska Mitrovica, Sisak, Zagreb-Kruge).
Vrijeme sloma avarskog vrhovnitva oko 800. godine ostavilo je u ranom 9
stoljeu vidne tragove, razasute na teritoriju Jugoslavije od Dunava po savsko-
dravskom meurijeju, te mjestimino ak i po Dalmaciji. Valja spomenuti ne-
davno otkriveno groblje Otok kod Vinkovaca, a poznati su npr. panonski grobni
nalazi Zemun-Polje, Brodski Drenovac i Brestovac kod Slavonske Poege, nadalje
kasne garniture u bakom Malom Iou i Novom Sadu, kao i u dalmatinskim
67
Smrdeljima kod Skradina itd. Njima treba pribrojiti nekoliko sluajnih nalaza,
obiljeenih stilom Blatnica: Dubovac, Zemun-Kapela i Surduk na Dunavu, Vin-
kovci na Bosutu, Velika Horvatska kod Krapine i dr. U to vrijeme, tj. nakon sloma
avarske prevlasti, nesumnjivo se pojavljuju ve izriito slavenska groblja na redove
u meurijeju Drave, Dunava i Save, s manje-vie zamjetljivim ostacima avarske
prisutnosti, kao to je groblje Velika Gorica kod Zagreba, zatim preteno neob-
javljeno groblje Otok kod Vinkovaca, i po prilozima doista znaajno groblje ranijeg
9. stoljea Brodski Drenovac na rijeci Orljavi.
Valja nadalje upozoriti na arheoloki bitnu injenicu da se u Dalmatinskoj
Hrvatskoj razabire ve u 8. stoljeu najstariji horizont starohrvatskih grobova.
Osim donekle poznatih grobova ratnika s priloenim maevima i ostrugama karo-
linkog tipa, datiranih bizantskim solidusima Konstantina V Kopronima i njegova
sina Lava IV u kasno 8. stoljee, i to s nalazita Biskupija-Crkvina kod Knina,
pokazao se nedavnim iskopavanjima vei broj neobjavljenih grobova, preteno
bez oruja i ostruga, ali s brojnom ranom slavenskom keramikom na dalmatin-
skim veoma znaajnim grobnim nalazitima Kai i Nin (u zaleu Zadra), to ih
nesumnjivo treba datirati u 8. stoljee. U neobjavljenoj starohrvatskoj nekropoli
Nin, gdje su radovi jo u toku, razabire se, uz ostalo, nekoliko ondje vjerojatno
najstarijih grobova s oblicima keramike predslavenskog, tj. barbarizirano-kasno-
antikog obiljeja; ovu, u Hrvatskoj osebujnu, keramiku valja paralelizirati s kera-
mikom 78. stoljea u spominjanim starosjedilakim nekropolama Koman-kulture
u albanskom i crnogorskom zaleu juno jadranske obale, a trag te kulture za sada
slijedimo ne samo na poluotoku Peljecu, ve i dalje u zaleu Zadra, na to smo
ukazali u prethodnom poglavlju. Bio bi to zapravo radni zadatak buduih istra-
ivanja, dok ovdje samo upozoravamo na nezapaenu injenicu u jugoslavenskoj
literaturi da se na jadranskom obalnom podruju, ukljuivi i arhipelag, naziru
starosjedilaki arheoloki elementi 7. i 8. stoljea, koji su se kako-tako morali do-
dirivati i proimati s arheolokim elementima slavenske ekspanzije.
Zavravajui nau arheoloku skicu o ranom srednjem vijeku u Jugoslaviji,
smatramo potrebnim zakljuno ukazati na slijedea perspektivno znaajna zapa-
anja: u toku 8. stoljea zapoele su se kristalizirati pojedine arheoloki odredive
kulturne skupine junih Slavena. Historijski su uvjeti omoguili po svoj prilici
ubrzaniji razvoj procesa asimilacije slavenskog superstrata sa starosjedilako-ro-
maniziranim supstratom na podruju Karantanije i na podruju Dalmacije, omee-
nom rijekama Zrmanjom i Cetinom, gdje se stvaraju poeci slavenskih ranofeudal-
nih dravnih sredita, dakle ranije nego na ostalom prostoru Jugoslavije. Karan-
tansko-ketlaka kulturna skupina, od 8. do 10. stoljea, najizrazitije istraena u
Sloveniji, dodiruje se mjestimino u grobljima na redove s dalmatinsko-hrvatskom
kulturnom skupinom, od kasnijeg 8. do 11. stoljea. Ove dvije arheoloki jasno
odredive kulturne skupine spominju se ovdje kao paradigme, ne samo zbog nji-
hova zajednikog poetka prije ili kasnije u 8. stoljeu, nego i s obzirom na brojna
groblja na redove obiju skupina s mnotvom kulturnih priloga ponajvie 9. i 10.
stoljea, u kojima se vidno zrcali kasnoantika tradicija, osobito u oblicima nakita,
a i u grobnoj arhitekturi. Izrazita tradicija antike batine manifestira se u vidu
kulturnog kontinuiteta, a taj je jedva objanjiv bez stanovitog arheoloki mogueg,
premda povijesno neodreenog, etnikog kontinuiteta.
68
LITERATURA
M. ABRAMI, Gli Ostrogoti nell antica Dalmazia, Settimane di studio del Centro Italiano di
studi sull'alto medioevo III, I Goti in Occidente (1955), Spoleto, 1956.
B. ALEKSOVA, Materijalna kultura na Slovenite vo Makedonija, Slovenska pismenost etc,
Ohrid, 1966.
A. ALFOLDI, Der Untergang der Romerherrschaft in Pannonien, Berlin, 1, 1923; 2, 1926. Zur
historischen Bestimmung der Avarenfunde, Minns volume, Eurasia Septentrionalis Antiqua
IX, Helsinki, 1934.
A. K. AMBROZ, Dunajskie elementi v rannesrednevekovoi kulture Krima, Kratkie Soobenija
Inst. Arheol. 113, Moskva, 1968. Problemi rannesrednevekovoi hronologii vostonoi Evropi
I, II, Sovetskaja Arheologija 2, 3, Moskva, 1971.
S. ANAMALI, La necropole de Kruje et la civilisation du haut moyen-age en Albanie du nord,
Studia Albanica I, Tirana. 1964. Le probleme de la civilisation haut-medievale albanaise
etc, Studia Albanica III, Tirana, 1966.
ATTI del Convegno di studi longobardi (Udine-Cividale, 1969), Deputazione di Storia Patria
per il Friuli, Udine, 1970.
M. BARADA, Hrvatska dijaspora i Avari, Starohrvatska prosvjeta III s. 2, Zagreb, 1952.
F. BARII i drugi saradnici, Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije I, Vizantoloki
institut knj. 3, Srp. akad. nauka pos. izd. CCXLI, Beograd, 1955.
L. BARK6CZI, A 6th centurv cemeterv from Keszthelv-Fenekpuszta, Acta Archaeologica Acad.
Scient. Hungar 20, Budapest, 1968.
L. BARKOCZI, A. SALAMON, Remarks on the 6^ centurv historv of "Pannonia" etc, Acta
Archaeologica Acad. Scient. Hungar. 23, Budapest, 1971.
V. BIERBRAUER, Zu dem Vorkommen ostgotischer Biigelfibeln in der Raetia II, Baverische
Vorgeschichtsblatter 36, Miinchen, 1971.
L. BOLTA, Necropole du Bas-Empire a Rifnik pres de entjur, Inventaria Archaeologica etc,
Jugoslavija fasc. 12, Beograd, 1969.
I. B6NA, Beitrage zu den ethnischen Verhaltnissen des 6.7. Jahrhunderts in Westungarn, Alba
Regia 23, Szekesfehervar, 1963. Abriss der Siedlungsgeschichte Ungarns im 5.7. Jahr-
hundert etc, Archeologicke Rozhledv XX, Praha, 1968. Ein Vierteljahrhundert der
Vdlkervvanderungszeitforschung in Ungarn (19451969), Acta Archaeologica Acad. Scient.
Hungar 23, Budapest, 1971.
W. BRAUNFELS, Die Welt der Karolinger u. ihre Kunst, Miinchen, 1968.
F. BULI, Razvoj arheolokih istraivanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij, Zbornik
Matice Hrvatske etc, Zagreb, 1925.
H. BULLINGER, Spatantike Giirtelbeschlage etc, Dissertationes Archaeologicae Gandenses XII,
Brugge, 1969.
D. CSALLANY, Archaologische Denkmaler der Avvarenzeit in Mitteleuropa, Budapest, 1956.
Archaologische Denkmaler der Gepiden im Mitteldonaubecken, Archaeologia Hungarica s. n.
XXXVIII, Budapest, 1961.
I. CREMONIK, Istraivanja u Muiima i 2abljaku etc, Glasnik Zemaljskog muzeja etc. n. s.
XXV, Sarajevo, 1970.
CH. DIEHL, Justinien et la civilisation bvzantine au VI siecle, IIII, Pari, 1901.
D. DIMITRIJEVIC, J. KOVACEVI, Z. VINSKI, Seoba naroda, arheoloki nalazi jugosloven-
skog Podunavlja, Zemun, 1962.
D. DIMITRIJEVIC, Der Fund von Zemun Polje etc, Archaeologia Iugoslavica VII, Beograd,
1966.
E. DYGGVE, H. VETTERS, Mogorjelo etc, Osterr. Akad. d. Wiss., Schriften d. Balkankommis-
sion Antiquar. Abt. XIII, Wien, 1966.
69
L. EISNER, Rukovet slovanske archeologie etc, Praha, 1966.
W. ENSSLIN, Theoderich der Grosse, Munchen, 1959.
J. FERLUGA, Vizantiska uprava u Dalmaciji, Vizantoloki institut knj. 6, Srp. akad. nauka
pos. izd. CCXCI, Beograd, 1957.
N. FETTICH, Archaologische Studien zur Geschichte d. spathunnischen Metallkunst, Archaeo-
logia Hungarica u. f. XXXI, Budapest, 1951.
B. GRAFENAUER, Nekaj vpraanj iz dobe naseljevanja junih Slovanov, Zgodovinski asopis
IV, Ljubljana, 1950. Ustolievanje korokih vojvod in drava karantanskih Slovencev,
Dela Sloven. akad. znan. in um. VII, Ljubljana, 1952. Slovanski naselitveni valovi na
Balkanski poluotok, Zgodovinski asopis XVIII, Ljubljana, 1964. Zgodovina slovenskesa
naroda, Ljubljana, I, 1964, II, 1965. Die Kontinuitatsfrage in der Geschichte des alt-
karantanischen Raumes, Acta quinti Conventus de Ethnographia Alpium Orientalium
tractantis etc, Alpes Orientales V (1967), Ljubljana, 1969.
L. HALPHEN, Charlemagne et l'empire carolingien, Pari, 1968.
W. HOLMOUIST, Kunstprobleme der Merovvingerzeit etc, Stockholm, 1939.
K. JIREEK, Istorija Srba I, Beograd, 1911. Romani u gradovima Dalmacije etc, pos. izd.
Srp. akad. nauka i um. CCCLVI, Beograd, 1962.
LJ. KARAMAN, Iz kolijevke hrvatske prolosti etc, Zagreb, 1930. Iskopine drutva Bihaa
u Mravincima i starohrvatska groblja, Rad Jugoslav. akad. znan. i umj. 268, umj. raz. 4,
Zagreb, 1940. O spomenicima VII i VIII stoljea u Dalmaciji i o pokrtenju Hrvata,
Vjesnik Hrv. arheol. drutva n. s. XXIXXII, Zagreb, 19421943.
J. KASTELIC, Slovanska nekropola na Bledu, Dela Sloven. akad. znan. in um. 13, Ljubljana,
1960.
A. KISS, Die Stellung der Keszthelv-Kultur in der Frage der romischen Kontinuitat Pannoniens,
Janus Pannonius Muzeum fivkonvve, Pecs, 1967.
N. KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971.
A. KOLLAUTZ, Awaren, Langobarden u. Slawen in Noricum u. Istrien, Carinthia I 155, Klagen-
furt, 1965. Die Ausbreitung der Awaren auf der Balkanhalbinsel etc, tudijne Zvesti
Archeol. ust. Sloven. akad. vied 16, Nitra, 1968.
KOLOKVIJ O ZGODNJEM SREDNJEM VEKU v Sloveniji (Ljubljana, 1966), Arheol. vestnik
XVIII, Ljubljana, 1967 (vie autora). IDEM (Kranj, 1969), Arheol. vestnik XXIXXII,
Ljubljana, 19701971 (vie autora).
J. KOROEC, Pravilnost opredeljevanja posameznih predmetov in kultur zgodnjega srednjega
veka do 7. stoletja kot slovanskih, Zgodovinski asopis XIIXIII, Ljubljana, 19581959.
I. L. KOVRIG, Megjegvzesek a Keszthelv-kultura kerdesehez, Archaeologiai firtesito 85, Bu-
dapest, 1958. Das awarenzeitliche Graberfeld von Alattvan, Archaeologia Hungarica s. n.
XL, Budapest, 1963.
I. KOVRIG, J. KOREK, Le cimetiere de l'epoque avare de Csoka (oka), Acta Archaeologica
Acad. Scient. Hungar 12, Budapest, 1960.
B. MARUI, Istrien im Friihmittelalter, Kulturhistor. Denkmaeler in Istrien III, Pula, 1964.
Kasnoantika i bizantiska Pula, Kulturno-povijesni spomenici Istre VI, Pula, 1967.
N. MILETI, Ranosrednjovekovna nekropola u Rakovanima kod Prijedora, Glasnik Zemalj-
skog muzeja etc. n. s. XXV, Sarajevo, 1970.
I. NESTOR, La necropole slave d'epoque ancienne de Sarata Monteoru, Dacia n. s. I, Bucuresti,
1957. L'etablissement des Slaves en Roumanie etc, Dacia n. s. V, Bucuresti, 1961. La
penetration des Slaves dans la peninsule Balkanique et la Grece continentale etc, Revue
des etudes sud-est europeennes I, Bucuresti, 1963.
G. OSTROGORSKI, Istorija Vizantije etc, Beograd, 1969.
M. PARDUCZ, Die ethnischen Probleme der Hunnenzeit in Ungarn, Studia Archaeologica I,
Budapest, 1963.
PROKOPU IZ CEZAREJE (priredio K. GANTAR), Pod Justinijanovim ezlom, Ljubljana, 1961-
70
A. RIEGL, Die spatromische Kunst-Industrie etc, Wien, I, 1901; II (i H. ZIMMERMANN), 1923.
B. A. RYBAKOV, Drevnie Rusi, Sovetskaja Arheologija XVII, Moskva, 1953.
K. SAGI, Die zvveite Basilika von Fenekpuszta, Acta Antiqua Acad. Scient. Hungar IX, Buda-
pest, 1961.
A. SALAMON, I. ERDLY, Das volkenvanderungszeitliche Graberfeld von Kornye, Studia
Archaeologica V, Budapest, 1971.
L. SCHMIDT, Die Ostgermanen, Munchen, 1969.
SIMPOZIJUM Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi junih Slovena (Mo-
star, 1968), Centar za balkanoloka ispitivanja 3, Akad. nauka i umj. B. i H. pos. izd. XI,
Sarajevo, 1969 (veina autora).
P. SKOK, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima etc, Jadranski inst. Jugoslav. akad.
znan. i umj., Zagreb, 1950.
A. CS. SOS, Bemerkungen zur Frage des archaologischen Nachlasses der awarenzeitlichen
Slawen in Ungarn, Slavia Antiqua X, Poznan, 1963. Archaologische Angaben zur Frage
der Friihperiode des awarisch-slawischen Zusammenlebens, tudijne Zvesti Archeol. list.
Sloven. Akad. vied 16, Nitra, 1968.
H. SPAHIU, Germinet e vitit 1961 ne varrezen e hereshme mesjetare te Kalae se Dalmaces,
Studime Historike 3, Tirane, 1964.
E. STEIN, Histoire du Bas-Empire II, PariBruxelles, 1949.
B. SVOBODA, Zum Problem antiker Traditionen in der altesten slawischen Kultur, Vznik a
poatky Slovanu VI, Praha, 1966.
J. AEL, Emona, Pauly-Wissowa RE etc. Suppl. Bd. XI, Stuttgart, 1968.
F. II, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara etc, Zagreb, 1925.
F. TAMIS, Ritrovamenti archeologici etc, Archivio Storico di Belluno, Feltre e Cadore XXXII,
Feltre, 1961.
Z. VA1TA, Einfiihrung in die Friihgeschichte der Slawen, Neumiinster, 1970.
L. VARADY, Das letzte Jahrhundert Pannoniens (376476), Budapest, 1969.
K. VINSKI-GASPARINI, S. ERCEGOVI, Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu,
Vjesnik Arheol. muzeja 3. s. I, Zagreb, 1958.
Z. VINSKI, Arheoloki spomenici velike seobe naroda u Srijemu, Situla, Glasnik Narodnega
muzeja 2, Ljubljana, 1957. O nalazima 6. i 7. stoljea u Jugoslaviji etc, Opuscula Archaeo-
logica III, Zagreb, 1958. Betrachtungen zur Kontinuitatsfrage des autochthonen roma-
nisierten Ethnikons im 6. u. 7. Jahrhundert, Problemi della civilta e dell'economia longo-
barda etc, Milano, 1964. Zur Deutung der Biigelfibeln des 5. Jahrhunderts in Jugoslawien,
Atti del VI Congresso Internaz. delle Scienze Preistor. e Protostor. (1962) vol. III, Roma,
1966. Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji, Vjesnik Arheol. muzeja 3. s. III,
Zagreb, 1968. Epoha seobe naroda, Umetniko blago Jugoslavije, Beograd, 1969. Zu
den Waffenfunden im Bereich des altkroatischen Staates bis zum Jahre 1000, I Miedzy-
narodowy Kongres archeologii slowianskiej (1965) t. III, Warszawa, 1970. Zur Kon-
tinuitatsfrage des autochthonen romanisierten Ethnikos etc, Actes du Vile Congres
Internat, des Sciences Prehistor. et Protohistor (1966), vol. 2, Prague, 1971. Kasnoantiki
starosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheolokoj ostavtini predslavenskog supstrata,
Disputationes Salonitanae, Split, 1970 (u tisku). Die volkervvanderungszeitliche Nekropole
in Kranj etc, Actes du VIII Congres Internat, des Sciences Prehistor. et Protohistor.,
rapports generaux I, Beograd, 1971.
J. VVERNER, Slawische Biigelfibeln des 7. Jahrhunderts, Reinecke-Festschrift etc, Mainz, 1950.
Byzantinische Giirtelschnallen des 6. u. 7. Jahrhunderts etc, Kolner Jahrbuch fiir Vor-
u. Fruhgesch. 1, Koln, 1955. Beitrage zur Archaologie des Attila-Reiches, Bayer. Akad. d.
Wiss. Philos.-histor. Kl. Abh. N. F. H. 38 B, Munchen, 1956. Fernhandel u. Naturalvvirt-
schaft im ostlichen Merowingerreich etc, 42. Bericht d. Rom.-German. Komm. etc. 1961,
Berlin, 1962. Die Langobarden in Pannonien etc, Bayer. Akad. d. Wiss. Philos.-histor.
Kl. Abh. N. F. H. 55 A, Munchen, 1962. Zum tand der Forschung iiber die archaol.
71
Hinterlassenschaft der Awaren, tudijne Zvesti Archeol. list. Sloven akad. vied 16, Nitra,
1968.
J. WERNER, G. ANNIBALDI, Ostgotische Grabfunde aus Acquasanta etc, Germania 41, Berlin,
1963.
J. WERNER, G. FINGERLIN, J. GARBSCH, Die Ausgrabungen im langobardischen Kateli
Ibligo-Invillino (Friaul) etc, Germania 46, Berlin, 1968.
J. J. WILKES, Dalmatia, London, 1969.
H. ZEISS, Zur ethnischen Deutung friihmittelalterlicher Funde, Germania 14, Berlin, 1930.
J. ONTAR, W. SCHMID, F. STELE, Zgodovina mesta Kranja, Kranj, 1939.
ZUR BEACHTUNG
Vorliegende Abhandlung Das Friihe Mittelalter in Jugoslawien von 400 bis
800 erschien bereits in gekiirzter Form (allerdings ohne Anhang und Verbreitungs-
karte) in franzosischer Sprache unter dem Titel Ha u t m o y e n - a g e i n der
Sonderpublikation Epoque prehistorique et protohistorique en Yougoslavie
Recherches et resuliats (Beograd 1971) S. 375397, anlasslich des VIII. Interna-
tionalen Kongresses fur Vor- und Friihgeschichte, der im September 1971 in Beo-
grad stattgefunden hat. Deswegen wird hier von einer fiir die auslandische Fach-
welt bestimmten Zusammenfassung Abstand genommen.
PRI LOG
Na reproduciranoj zemljopisnoj karti Jugoslavije registrirali smo 162 lokaliteta, prven-
stveno izbor arheolokih nalazita od 400. do 800. godine, tj. od 5. do poetka 9. stoljea, i to
ponajvie ona nalazita koja smo navodili ee samo primjera radi u tekstu nae rasprave.
Valja naglasiti da nam nije bila namjera kartirati kompletan popis lokaliteta, pa smo izosta-
vili nekoliko ranosrednjovjekovnih nalazita i kasnoantikih urbanih naselja manje znaajnih
za nau tematiku. Sva je prilika da smo ipak kartirali glavninu lokaliteta s kojih potjee
karakteristian arheoloki fundus u sklopu tadanjeg historijskog zbivanja od kasne antike
do poetaka stvaranja prvih ranofeudalnih drava junih Slavena. Lokalitete na teritoriju Ju-
goslavije kartirali smo po republikama u priblinom redoslijedu preteno od sjeverozapada
prema jugoistoku. Statistika prua ove podatke: SR Slovenija 14 lokaliteta; SR Hrvatska
58 lokaliteta; SR Bosna i Hercegovina 21 lokalitet; SR Crna Gora 2 lokaliteta; SR Sr-
bija (ukljuivi SAP Vojvodinu i SAP Kosovo) 60 lokaliteta; SR Makedonija 7 lokaliteta.
Kartirani broj lokaliteta iznosi ukupno 162 i dovoljan je za nau raspravu u vidu skicirane
sinteze, premda taj broj nesumnjivo nije konaan, kako zbog nekoliko tu ili tamo izostavljenih
postojeih lokaliteta, tako i s obzirom na injenicu da smo u vie sluajeva kartirali pod
jednim brojem zapravo dva ili tri arheoloka nalazita od 5. do poetka 9. stoljea, i to nala-
zita topografski uglavnom neovisna jedno o drugome, ali naoko povezana samo po sadanjem
nazivu naseljenog mjesta, obuhvatajui gdjekad vei areal urbanog obiljeja. To se razabire
u nie navedenom tumau brojeva, tj. popisu lokaliteta. U buduem radu na preciznom topo-
grafskom ubiciranju u smislu arheoloke karte morat e se, dakako, provesti diferencijacija
svakog pojedinog arheolokog nalazita. Ovdje predoena zemljopisna karta slui samo za
sumarnu orijentaciju uz na tekst.
72
Po p i s l o k a l i t e t a
SR Slovenija
1
2
3
4
5
6
7
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
Bled, Pristava
KranjCarnium, Na lajhu, pri fami
cerkvi sv. Kancijana
PtujPoetovio, Panorama
CeljeCeleia
Rifnik
Vranje pri Sevnici
DrnovoNeviodunum
SR H
BuzetPiguentum, Mala vrata
Mejica
Veli Mlun
Breac
Sovinjsko Brdo, Mali vrh
Brka
Karojba
elega
PoreParentium
Dvograd, Kacavanac
PulaPola
OsorApsorus
BakarVolcera, Sarazinovo
NinAenona, drijac
ZadarJadera
Pridraga
Kai, Glavurak, Razbojine, Mak-
linovo brdo
PodgraeAsseria
Smrdelji
SkradinScardona
Ivoevci upljajaBurnum
KninCurcum, Spas (Greblje)
Plavno
Golubi
Biskupija, Crkvina, Pliskovo
Vrlika i Cetina (Stara Vrlika)
Balina glavicaSynodium kod Drnia
Unei
SinjOsinium
8
9
10
11
12
13
14
rvatska
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
Velike Malence
Stopie, Orehek
Bela cerkev na Dolenjskem
Vae, Svete gore v Zasavju
LjubljanaEtnona, Dravlje
Polhov Gradec, Gora sv. Lovrenca
Podmelec
TrogirTragurium
SolinSalona i Salonitanski ager
SplitSpalatum (Aspalathos)
Maj san
Gradac
VidNarona
Ston
DubrovnikRagusium
CavtatEpidaurum, Sustjepan
Zagreb, Stenjevec, Trnje (Kruge)
Podsused
Samobor
Velika Horvatska
Velika Gorica
Sisak^Sfscia
Prelog
aavica
Brestovac
Brodski Drenovac
OsijekMursa, Zeleno polje
Beli Manastir
ZmajevacAd Novas
BatinaAd Miliare
Bijelo Brdo
DaljTeutoburgium
Borovo, Gradac
SotinCornacum
IlokCuccium
VinkovciCibalae
Otok, Gradina
SR Bosna i Hercegovina
73 Bijeljina, Batkovii
73a Doboj, abi j ak
74 Prijedor, Rakovani
75 Velika Kladua
76 Donji Vakuf, Oborci
77 Bugojno, ipulji
78 Gornje Turbe
79 Delilovac
80 Gornje Peine
81 Zenica, Bilimie
82 Stranj ani
83 Breza
73
84
85
86
87
88
Viegrad,
Sarajevo,
Rajlovac,
Vrdolje
Lisiii
Muici
Debelo brdo
Mihaljevii
89 DuvnoDelminium, Korita
90 Han Potoci
91 MogorjeloAd Turres
92 apljina, Nerezi
SR Crna Gora
93 DukljaDoclea kod Titograda 94 Virpazar, Mijele
SR Srbija (+ SAP Vojvodina + SAP Kosovo)
95 Sr. MitrovicaStrmium
96 Kuzmin
97 Manelos
98 Rakovac, Struica
99 Sr. Karlovci, Rovine
100 SlankamenAcumincum
101 SurdukRittium
102 Novi BanovciBurgenae
103 Vojka, Brdaica
104 Donji PetrovciBassianae
105 Jakovo, Kormadin
106 Batajnica, Bekia sala
107 ZemunTaurunum, Gradski park,
Kapela, Polje
108 Novi Sad
109 Celarevo
110 Selena
111 - Vajska
112 Karavukovo
113 Odaci
114 Bogojevo
115 Apatin, Sike
1.16 Baki Monotor
117 Kolut
118 Zmajevo
119 _ Vrbas
120 Kula
121 Feketi
122 Seki
123 Mali Io
124 Bako Petrovo Selo
125 Nadrlj an
126 Subotica
127 Srpski Krstur
128 Novi Kneevac
129 Vrbica
130 oka, Kremenjak
131 Mokrin
132 Boar, Pesak
133 Aradac, Meka i Zrenjanin
134 Banatska Palanka, Sapaja
135 Dubovac
136 Kovin, park
137 Panevo, ciglana
138 BeogradSingidunum, ukarica,
Karaburma, Rospi uprija
139 Grocka
140 Brestovik
141 DubravicaMargum, Oraje
142 KostolacViminacium
143 RamLederata
144 ezavaNovae
145 Boljetin, Gradac na Lepeni
146 Hajduka Vodenica
147 _ Kladovo
148 KostolPontes
149 VelesnicaCaput Bovis
150 Kamenovo, Mea
151 Doniko Brdo, Gradac
152 NiNaissus
153 Cariin GradPrima Justiniana
154 Graanica LipljanUlpiana
SR Makedonija
155 Viniani
156 GradskoStobi
157 Prilep, Varo
158 Radolita
159 OhridLychnidus
160 BitolaHeraclea Lyncestis
161 KozjakBar gala