1

Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu

Odjel za povijest




PUTEVI I KOMUNIKACIJE U KASNOANTIKOJ
DONJOJ PANONIJI
Seminarski rad




Student: Karlo Mandi
Mentor: prof. Vlatka Vukeli


Zagreb, lipanj 2014.

2

SADRAJ
1. Uvod
2. Geografska obiljeja antike June Panonije
3. Rimsko osvajanje June Panonije
4. Prilagodba terena za izgradnju prometnica i gospodarsku proizvodnju
5. Izvori i literatura o prometnicama i komunikacijama
6. Pravni ustroj i razdioba rimskih cesta
7. Prometnice u kasnoantikoj Junoj Panoniji
7.1. Posavska magistrala
7.2. Podravska magistrala
7.3. Podunavska magistrala
7.4. Vicinalne prometnice
8. Rijeni promet u Panoniji
9. Zakljuak
10. Literatura



















3

1. Uvod
Od najranijih vremena ovjek ima potrebu za putovanjem. U prapovijesti ljudi su
putovali svakodnevno, ivjeli su nomadski te su tako osiguravali hranu potrebnu za
preivljavanje. Nakon prelaska na sjedilaki nain ivota ljudi su i dalje putovali. Poeli su
graditi prve prometnice kako bi povezivali gradove i sela. Isto tako poeli su koristiti rijene
puteve. Cestama i rijekama prevozili su ljude i gospodarsku robu te tako poslovali i
osiguravali svoju egzistenciju. Prvi ozbiljni graditelji cesta bili su Rimljani. U gotovo svakom
dijelu carstva koje su osvojili uz pomo lokalnog stanovnitva gradili su ceste i ostalu
potrebnu infrastrukturu. Isti sluaj bio je i u Junoj Panoniji. Odmah nakon osvajanja u 1.
stoljeu prije Krista rimska je vojska poela povezivati mjesta velike vanosti za
komunikaciju. Tako e nastati tri magistrale, putem kojih e se odvijati velik dio prometa
roba i ljudi u naim krajevima. Rimljani e cestama gospodarski oiviti prostor June
Panonije te e ona postati vaan dio velikog rimskog carstva. Uz gospodarsku one e imati i
politiku te vojnu vanost. Upravo su prometnice, komunikacije i putevi tema ovog seminara,
koji e pokuati prikazati promet rimskim cestama od kojih su mnoge na istim trasama kao i
moderne prometnice u Republici Hrvatskoj.

2. Geografska obiljeja antike June Panonije
Utjecaj okolia na zajednicu bio je razliit kroz razliite periode povijesti. Ovisio je o
uspjenosti zajednice da ga prilagodi vlastitim potrebama. Prometnice su dakako veliki zahvat
u okoli pa tako i konkretno u okoli June Panonije. Prostor je to omeen umberakim
gorjem i Sutlom na zapadu, rijekama Murom i Dravom na sjeveru, Savom i kupom na jugu te
Frukom gorom na istoku. Juna je Panonije dio velike prostrane Panonske nizine koja
obuhvaa mnoge drave Srednje Europe te Sjevernog Balkana.
1
Reljef ovog prostora izuzetno
je raznolik. Hrvatsko zagorje prvenstveno je breuljkast kraj, dok su gore Ivanica i
Medvednica koje dodiruju Kalnik. Druga istaknuta skupina uzvienja nalazi se uokolo
poeke kotline: Bilogora, Papuk, Psunj i Krndija. Prema istoku protee se velika ravnica koja
zavrava tek kod Fruke gore u dananjoj Republici Srbiji. U reljefu se istiu rijene ravnice
Save, Drave, Kupe i Dunava te njihovih mnogobrojnih pritoka. One su posebno vane zbog
izgradnje prometnica uzdu njenih tokova. Po dolasku, Rimljani su zatekli mnoga movarna
podruje i umom zakrene prostore. Najpoznatije movarna podruja prema antikim
autorima bila su Volocejska movara, movara Hiulka koju je napajala rijeka Vuka, movara

1
GRAANIN, Hrvoje, Juna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju, Zagreb, 2011., 23
4

Blato uz Bosut te naravno danas najpoznatiji park prirode Kopaki rit natopljen vodama
Drave i Dunava.
2


3. Rimsko osvajanje June Panonije
Rimljani su na prostor dananje Republike Hrvatske, kao i Grci prije njih, najprije
doli na jadransku obalu. Osvojili su primorje, a u unutranjosti doli sve do Siscije. Osvojeni
prostori dobili su naziv Ilirik koji je zajedno s Galijom predan na upravu Gaju Juliju Cezaru
59. godine prije Krista. Cezar je imao na umu osvojiti sva podruja do Dunava. Meutim, to
mu nije polo za rukom. Njegovu namjeru ostvarit e Oktavijan. Nakon pobjeda u Panonskom
ratu te u bitki kod Volocejske movare Panonija e postati rimska provincija. Na poetku 2.
stoljea upravno je bila podijeljena na Gornju Panoniju (Pannonia Superior) na zapadu i
na Donju Panoniju (Pannonia Inferior) na istoku.
3
Novu administrativnu podjelu, kako bi
uvrstio vlast, donio je car Dioklecijan. Podijelio cijelu Panoniju na etiri podruja. Gornju
Panoniju podijelio je na Savsku Panoniju (Pannonia Savia) sa sjeditem u Sisciji (Sisak) i
Prvu Panoniju (Pannonia Prima) sa sjeditem u Savariji (Szombathely). Donju Panoniju
podijelio je na Drugu Panoniju (Pannonia Secunda) sa sreditem u Sirmiju (Sremska
Mitrovica) i na Panoniju Valeriju (Pannonia Valeria) sa sjeditem u Sopijani (Peuh).
4

Kasnije e nakon diobe cara Teodozija 395. godine sve pokrajine pripasti zapadnom dijelu
carstva, odnosno njegovom sinu Honoriju.

4. Prilagodba terena za izgradnju prometnica i gospodarsku proizvodnju
Osvajanjem teritorija te uspostavom vlasti na podruju June Panonije Rimljani su se
intenzivno poeli zanimati za gospodarsko iskoritavanje prostora. U tom su poslu Rimljani
bili izrazito vjeti. Prvi potez bio je pripremiti tlo za obradu. Poeli su s krenjem uma i
isuivanjem movara. Radovi su trajali izuzetno dugo, ali su se na kraju isplatili. Panonija je
postala jedna od najplodnijih rimskih provincija. Sadili su itarice te su u 2. polovici 3.
stoljea povrine zasadili i vinovom lozom. Koliko su zapravo bili napredni govori i injenica
da se spomen o vinovoj lozi ponovo pojavljuje tek sredinom srednjeg vijeka. Usporedno s
razvojem poljoprivrede razvijala se i cestovna mrea. Gradila ju je vojska esto uz pomo
lokalnog stanovnitva. Cestovna je mrea osigurala lake prebacivanje rimskih legija, ali i brz
prijevoz roba na trite cijelog carstva. Posebna se panja pridavala ureenju voda. Mnoge su

2
Isto, 25
3
MATIJAI, Robert, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, 2009., 225
4
MATIJAI, Robert, Povijest hrvatskih zemalja u kasnoj antici od Dioklecijana do Justinijana, 2012., 45
5

rijeke usmjerene kako bi se rijeile movare te stvorilo plodno tlo. Da je Panonija bila izrazito
razvijena i da su se njezine kulture znale nai na mnogim sajmovima rimskog carstva
svjedoe rimski autori 4. stoljea koji izuzetno hvale proizvedenu robu iroke potronje.
5


5. Izvori i literatura o prometnicama i komunikacijama
Kako bi uope mogli govoriti o cestovnoj i rijenoj mrei prvo moramo prouiti
antike izvore, rekapitulacije srednjovjekovnih autora i literaturu moderne historiografije.
Najvanije literarna djela o toj tematici u meurijeju su Antoninov itinerarij (Itinerarium
Antonini Augusti) iz 3. stoljea, Burdigalski ili Jeruzalemski itinerarij (Itinerarium
Burdigalense sive Hierosolymitanum) iz prve polovine 4. stoljea (333./334. godine) i
Peutingerova karta (Tabula Peutingeriana) iz 4./5. stoljea, a stanovitu potkrijepu prua
Kozmografija Anonima Ravenjanina (Ravennatis Anonymi Cosmographia) vjerojatno iz
ranog 9. stoljea.
6
Nadopunu antikih i srednjovjekovnih autora donose nam arheoloka
istraivanja s terena. Rekapitulacijom obaju izvora u moderno vrijeme bavili su se mnogi
autori. Saeti pregled za junu Panoniju, zasnovan prvenstveno na Andrsu Grafu, donio je
Stanko Andri. O putevima pie Ivan Kukuljevi Sakscinski, Aleksandar Klemeni i Branko
Vujasinovi, a pregled s osloncem na lanak Hrvoja Graanina Rimske prometnice i
komunikacija u kasnoantikoj Junoj Panoniji donose Aleksandra Deluka, Vesna Dragevi
i Tatjana Rukavina.
7
Uz Graanina vrlo vanu ulogu za prostor Bosne i Hercegovine ima Ivo
Bojanovski. Nekim od navedenih izvora i literature, sluit u se i ja kako bi to kvalitetnije
prikazao problematiku ovog seminara.

6. Pravni ustroj i razdioba rimskih cesta
Prvi spomen pravnih tragova koji se odnosi na ceste nalazimo u zakoniku 12 ploa. Po
njemu su prvi susjedi puteva iste morali i odravati. Oni nisu u poetku bili u vlasnitvu
drave, bili su privatni. Privatne osobe odluivale su o prometovanju. Jedino se nije smjelo
braniti putovanje prema grobljima.
Prva podjela cesta koju u spomenuti jest via publicae i via privatae. Prve su bile ceste
koje su prolazile javnim dobrom i pripadale su dravi. Gradnja takvih cesta pripadala je
magistratu ili nekom tko je obnaao visoku dravnu dunost. On je morao vriti nadzor,

5
GRAANIN, Hrvoje, Juna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju, Zagreb, 2011., 29.
6
GRAANIN, Hrvoje, Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantikoj Junoj Panoniji, Scrinia Slavonica,
10, 2010., 9-69.
7
GRAANIN, Hrvoje, Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantikoj Junoj Panoniji, Scrinia Slavonica,
10, 2010., 9-69.

6

odravanje i osiguravanje te nadogradnju i obnovu koju drava propie.
8
Javne ceste dalje su
se razluivale na viae militares tj. vojnike ceste, viae consulares konzularne ceste i viae
praetoriae pretorske ceste. Sve takve ceste koje su gradili odreeni dunosnici spadaju u
magistralne ceste. Sve viae publicae imale su svoje pretee u vojnikim cestama. Sve su one
nastale iz njih nakon pacifikacije i romanizacije novoosvojenih teritorija. Kad je rimska vlast
bila potpuno utvrena vojne ceste preobrazile su se u javne ceste. One uglavnom slijede trase
rimskih vojnih puteva. Njima se imao pravo koristiti svatko. Ponekad je ljudima uz naknadu
oduzimana zemlja ako je cesta trebala proi njihovim imanjem. Nekada je odreeni dio
prometnice davan u zakup privatnim osobama. One su ju bile dune odravati, ali su imale i
pravo ubirati cestarinu.
9

Viae agrariae su ceste su bile ceste koje su povezivale manje estice. Njima se imao
pravo kretati bilo tko, ali iskljuivo po cestovnom putu.
10

Viae vicinales s ceste manje istaknute vanosti koje su se nalazile u zaleu naseljenih
mjesta, u zabaenim podrujima, te u podrujima ruralnog karaktera. Povezivale su zemljine
posjede, vile rustike s vanijim prometnicama. Neke su bile javne te je drava financirala
njihovu izgradnju, dok su neke bile privatne i o njima su se brinuli njihovi vlasnici. Obveze
obnove i odravanja bili su utvrene odredbama rimskog prava kojeg su se morali pridravati
u cijelom rimskom carstvu.
11

Uz pravni poloaj cesta, rimskim pravom osigurana je i zatita putnika i prolaznika u
prometu. Svali putnik sadravao je prava i dunosti. Posebno su se odredbe odnosile na
prometovanje unutar gradskih sredina. Svatko tko bi izaao na ulicu bio bi prolaznik, odnosno
sudionik u prometu. Ako bi netko iz zgrade bacio otpad i ugrozio pjeaka snosio bi
odgovornost propisanu zakonom. irenjem rimske drava irila su se i prava putnika. Ona se
posebno oituju u odgovornostima brodara, gostioniara, vlasnika staja itd. Oni su morali
brinuti za putnike koji su kod njih noili te su imali odgovornost za njihove stvari i robu.
Odgovornost koju su preuzimali bila je odreena posebnim oblikom pretorskog pakta. U
koliko bi se neto dogodilo sa stvarima putnika, onaj koji prua uslugu smjetaja morao bi
dati naknadu u vrijednosti stvari. Temelj odredaba rimskog prava bila je zatita putnika,
ponajvie stranaca koji su zbog nepoznavanja grada bili na udaru raznih lopova.
12



8
MILOTI, Ivan, Dolina Mirne u antici, Donja Lomnica 2004., 183
9
Isto 185
10
Isto 187
11
Isto 188
12
Isto 210
7

7. Prometnice u kasnoantikoj Junoj Panoniji
Kao to je ve spomenuto u prethodnim poglavljima, nakon rimskog osvajanja
Panonije poelo je krenje terena te izgradnja prvih prometnica. One su u poetku bile vojne,
da bi stabilizacijom situacije i smanjenjem ratnih sukoba bile koritene u civilne svrhe.
Najvanije su prometnice magistrale uz glavne rijene tokove Savu, Dravu i Dunav. Na njih
se spajaju sve vicinalne prometnice u okruenju. U daljnjim poglavljima biti e obraena
svaka posebno kako bi dobili iru sliku stanja na terenu.

7.1. Posavska magistrala
Magistralni put koji je bio najbri put izmeu zapada i istonih provincija prolazio je
dolinom rijeke Save. Ishodite mu je kao i svim panonskim putevima bilo u Akvileji, gradu na
sjeveru Italije. Nezaobilazno prometno kriite puteva bio je Sirmij (Sremska Mitrovica).
Vana vorita bila su Mursa (Osijek), Cibale (Vinkovci), i Siscija (Sisak).
13
Na pravcima
rimskih puteva najranije su poeli nicati gradovi, ali i mala mjesta, odnosno sela nastala iz
obinih odmorita (mansiones). Dakle, magistrala je poinjala u Akvileji, slijedila je dalje
pravac prema Emoni (Ljubljana)-Neviodun (Drnovo kod Krkog)-Romula (Dubovac kod
Karlovca)- Quadrata (Topusko)-Siscia (Sisak). Iz Siscije su dalje kretale dvije prometnice.
Jedna koja je prolazila sjevernom obalom Save i bila unutarnja prometnica. Spajala je
Varijanu (Kutina)-Incerum (Slavonska Poega)-Cibale (Vinkovci)- Sirmij (Sremska
Mitrovica). Na unutranju cestu bile su spojene i dvije transverzalne prometnice jedna ju je
spajala s Mursom (Osijek) a druga s Aquae Balise (Balike toplice kod Daruvara). Druga
prometnica iz Siscije je nastavljala i lijevom i desnom obalom Save. Rijeni put je
savladavala mostovima. Tako je prolazila Servicijem (Bosanska Gradika), Marsoniom
(Slavonski Brod) pa sve do dananje granice Republike Hrvatske i Republike Srbije gdje je
prelazila Drinu te nastavljala do Mitrovice te dalje prema Konstantinopolu.
14
Uz klasine
ceste koje su prolazile dolinom Save vano je jo zbog povezanosti Dalmacije sa Panonijom
spomenuti i cestu Senia (Senj)-Siscia (Sisak).

7.2. Podravska magistrala
Kao to joj samo ime govori podravska je magistrala prolazila dolinom rijeke Drave.
Njezino ishodite bio je Perovion (Ptuj). Prva postaja na njezinom putu bio je prijelaz preko

13
GRAANIN, Hrvoje, Juna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju, Zagreb, 2011., 29
14
GRAANIN, Hrvoje, Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantikoj Junoj Panoniji, Scrinia Slavonica,
10, 2010., 9-69.

8

rijeke Drave Ramista (izmeu Ptuja i Ormoa), dalje je stizala u Aqua Vivu (Peterjanec kod
Varadina) odakle jedan krak ide prema Andautoniji (itarjevo ) te prema Sisciji, a drugi
krak slijedi pravac Jovija Botivo (Ludbreg)-Kardon (Klotar Podravski)-Marinijana (Donji
Miholjac)- Mursa (Osijek) i daljeprema Sirmiju.
15
Jedan dio podravske magistrale bio je dio
tako zvanog Jantarskog puta koji je spajao Italiju sa Baltikom. Izuzetna vanost magistrale
bila je i zbog izrazito plodne zemlje. Rimljani su uzgajali mnoge kulture te je cestama voena
roba i vrena trgovina. Mnoge lokalne ceste koje bi danas mogli usporediti s upanijskim
cestama spajale Podravsku magistralu s manjim mjestima. Neke od njih su cesta za Certisiju,
Vukovar, Oraje, Martince itd.

7.3. Podunavska magistrala
Podunavska cesta nazvana jo i limeska cesta samo je malim dijelom prolazila kroz
dananju Hrvatsku. Bila je dio velikog prometnog i obrambenog sustava. Njom se najee
prebacivala vojska kako bi titila istone granice carstva. Pratila je tok Dunava izmeu
kasnoantikih pokrajina Obalnog Norika i Skitije smjetene izmeu donjeg Dunava i Crnog
mora.
16
Povezivala je nizove utvrda u kojima su ivjele i ratovale mnogobrojne rimske legije.
Njezin je tok pratio pravac Nemetin - Mursa (Osijek)-Teutoburgij(Dalj)-Kornak(Sotin)-
Kukcij(Ilok) pa dalje rijekom Dunav prema jugoistoku. Za mnoga se mjesta sumnja da su bili
rimski voljni logori, no to je jedino sa sigurnou utvreno za Dalj latinskog naziva
Teutoburgij.
17


7.4. Vicinalne prometnice
Ako bi velike magistrale iz dananje perspektive bile dravne ceste, onda bi svakako
vicinalne prometnice mogli okarakterizirati kao upanijske ceste. Njihov je karakter sporedan.
Imale su lokalno ili regionalno znaenje. Vode od zabaenijih mjesta, manjih gospodarskih
naseobina, sela, rudnika, kamenoloma, vinograda, prema veim prometnicama. Ako uzmemo
u obzir da je cestovna mrea bila izuzetno razgranata shvatit emo da je takvih prometnica
bilo mnogo. Njihovo bi nabrajanje i analiza zasigurno iziskivalo posebno istraivanje, stoga
u se osvrnuti samo na one veeg znaaja. Najvanija vicinalna prometnica usmjerena je od
Siscije jednim krakom prema Mursi,a drugim prema Cibalama. Isto tako vana je bila i
prometnica koja je spajala Posavsku i Podravsku magistralu preko Andautonije. Cesta Senia-

15
GRAANIN, Hrvoje, Juna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju, Zagreb, 2011., 37
16
GRAANIN, Hrvoje, Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantikoj Junoj Panoniji, Scrinia Slavonica,
10, 2010., 9-69.
17
GRAANIN, Hrvoje, Juna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju, Zagreb, 2011., 40
9

Siscia spajala je primorje s unutranjou te na primjer cesta izmeu Gline, Topuskog i Siska.
Primjer spajanja dviju ladanjskih vila je prometnica sjeverno od Okuana koja ima vicinalni
karakter.
18
Takvih cesta ima na desetke na podruju Panonije. One su Rimljanima osigurale
prometnu povezanost gradova, sela, te raznih poljoprivrednih dobara u svrhu bolje mobilnosti
ljudi i robe kojom se trgovalo.

8. Rijeni promet u Panoniji
Isto kao i kod cestovnog prometa Rimljani su svojim dolaskom uspostavili i promet
rijekama. Prevozila se roba iroke potronje kojom se snabdijevalo stanovnitvo Panonije ali i
irih prostora. Rijeni putevi rijetko su funkcionirali samostalno. ee se dogaalo da se
neka roba kombinirano prevozi cestom i rijekama. Najvanija rijeka po kojoj se prometovalo
bila je Sava. Svojim dolaskom Rimljani su utvrdili Sisciju i postavili je za kljuno mjesto
prometa. Svi su vojni pohodi zapravo kretali iz tog mjesta. Vanosti Siscije svjedoi i
postavljanje ravenske veteranske flote kada ova postaje kolonijom.
19
Uz flotu, radi poticaja
plovljenja Savom osnovana je i rijena flota koja je patrolirala njenim tokom. Promet rijekom
pratio je promet posavskom magistralom te je sluio kao njegov oslonac, ili na nekim
dijelovima kao zamjena. Vanost rijeka na prostoru Panonije pokazat e se u srednjem vijeku,
kada e dosta rimskih cesta biti zaputeno. Tada e rijeke biti jedini oslonac komunikacije i
prijevoza ljudi i roba u naim krajevima.
20


9. Zakljuak
Izrazita razgrtanost cestovne mree u Panoniji nije produkt kratkog razdoblja. Rimljani
su svojim osvajanjem polagano krenuli u izgradnju prometnica, krenje plovnih puteva te
bavljenje poljoprivredom. Proces izgradnje trajao je itavo vrijeme njihovog boravka na
naim prostorima. Izgradnjom svake nove vile rustike ili nekog poljoprivrednog dobra bilo je
potrebno izgraditi i odgovarajui prilazni put, koji bi s vremenom postao vaniji i u pravnom
smislu dobio karakteristiku ceste. Rimljanima su ceste uvelike pomogle u organizaciji
cjelokupnog ivota. Njihova je namjena prije svega bila vojna, ali i gospodarska te politika.
Prebacivanje legija bilo je olakano zbog izgraene cestovne infrastrukture. Posebno moemo
istaknuti Limesku cestu koja je u svojoj biti sluila za brzo prebacivanje vojske u svrhu

18
Isto 45.
19
VLATKA,Vukeli, POVIJEST I PERSPEKTIVA SISAKOG RIJEKOPLOVSTVA U SVJETLU
REALIZACIJE PLOVNOG PUTA KANAL DUNAV-SAVA, Hrvatski studiji.
20
Isto
10

obrane istonih granica carstva. Uz vojnu vanost ceste imaju veliku gospodarsku vanost.
Smatram da je ona i vea nego to joj mi iz dananje perspektive pridajemo. Prijevoz
prehrambene, ali i drugih vrsta robe bio je bri i efikasniji ureenim cestovnim putevima.
Bitno je istaknuti kako su sve vanije oranice vile ili mjesta proizvodnje karakteristinih
sirovina i robe bili izrazito dobro povezani. Politika vanost prometnicama lei u lakoj
komunikaciji izmeu Rima i provincija. Svaki je poglavar u provincijama mogao primiti
zapovjedi iz centra velikom brzinom za antiko doba. Razvoj cestovne mree dao je impuls u
civilizacijskom razvoju June Panonije. Svoj izraziti trud u izgradnji prometnica Rimljani e
na kraju platiti velikim provalama naroda, koji e njihovim cestama sruiti carstvo. Danas je
bitno da se istrae svi putevi i arheoloka nalazita iz doba Antike kako bi mogli rasvijetliti
nain ivota ljudi koji su udarili temelj modernoj civilizaciji.























11

10. Literatura
GRAANIN, Hrvoje, Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantikoj Junoj Panoniji,
Scrinia Slavonica,10, 2010., 9-69.
GRAANIN, Hrvoje, Juna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju, Zagreb, 2011.
MATIJAI, Robert, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, 2009.
MATIJAI, Robert, Povijest hrvatskih zemalja u kasnoj antici od Dioklecijana do
Justinijana, 2012
MILOTI, Ivan, Dolina Mirne u antici, Donja Lomnica 2004.
VLATKA,Vukeli, POVIJEST I PERSPEKTIVA SISAKOG RIJEKOPLOVSTVA U
SVJETLU REALIZACIJE PLOVNOG PUTA KANAL DUNAV-SAVA, Hrvatski studiji.