Starohrvatska umjetnost 1

Starohrvatska umjetnost
Starohrvatska umjetnost je predromanička
umjetnička produkcija Hrvata od njihovog
dolaska na Balkan do kraja 11. stoljeća kada
je romanika postala vladajućim stilom; tj. za
vrijeme vladavine hrvatskih narodnih
vladara (Hrvatski knezovi i Hrvatsko
kraljevstvo).

Povijesna pozadina
Podrobniji članak o temi:
Srednjovjekovna hrvatska država

Crkva sv. Križa u Ninu iz 11. stoljeća. Najmanja katedrala na svijetu.

Hrvati su osnovali nekoliko kneževina: Posavsku Hrvatsku na

sjeveru i Primorsku Hrvatsku na jugu i zapadu (u literaturi se
također može naići na izraze Panonska Hrvatska i Dalmatinska
Hrvatska). Te dvije su nazivane Bijelom Hrvatskom. Jugoistočno
od njih, nalazile su se četiri državice, "sklavinije": Neretvanska
kneževina ili Paganija, Zahumlje, Travunja i Duklja. Skupni naziv
za njih je bio Crvena Hrvatska. Hrvati su se početkom 7. st. s
Avarima i drugim Slavenima iz sjeverne Europe preselili na jug,
na područje rimskih provincija Panonije, Dalmacije i Istre, i
naselili krajeve gdje i danas žive. [1] Hrvati su tada bili na
razvojnoj razini brončanog i željeznog doba, te nisu znali uživati u
blagodatima grada pa su se naseljavali u njihovoj blizini, na
obližnjim rijekama (npr. Otok na ušću rijeke Jadro ispred Salone).
Hrvati su asimilirali Avare, prihvatili kršćanstvo, oformili su prve
čvršće državne organizacije, a gornji slojevi društva upoznali su i
Celestin Medović, Dolazak Hrvata, prije
latinski jezik i pismo.[2]
1920.,Hrvatski institut za povijest, Zagreb.
Hrvati su pokrštavani iz dvaju pravaca: sa strane Franaka (na
sjeveru i zapadu) i sa strane Bizanta (na jugu i istoku). Velikim
dijelom je pokrštavanje Hrvata završilo u 9. stoljeću, ali neka područja (Neretvanska kneževina, primjerice) su još
četiri stoljeća zadržala poganska vjerovanja, o čemu svjedoče sačuvani nazivi za poganska božanstva, najčešće u
zemljopisnim nazivima (brdo Perun kod Splita, primjerice).
Prvi autohtoni hrvatski vladar kojeg je priznao papa bio je knez Branimir, koga je papa Ivan VIII. nazvao dux
Chroatorum 879. godine.
Starohrvatska umjetnost 2

Višeslavova krstionica

Prvi kralj Hrvatske, Tomislav iz loze

Trpimirovića, okrunjen je oko 925. godine.
Tomislav, rex Chroatorum, ujedinio je Posavsku i
Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne
veličine. Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo
doseglo je vrhunac pod kraljem Petrom Pleter s natpisom kneza Branimira iz 888. god. (Muć Gornji).
Krešimirom IV. (1058.-1074.).

U doba hrvatskih narodnih vladara zemljom se vrlo rijetko vladalo iz jednog mijesta, već se vladarski dvor selio iz
grada u grad, i boravio u kraljevskom dvorcu. Hrvatski kraljevski gradovi bili su Nin, Biograd na Moru i Knin.
Ostali veći gradovi bili su Zadar, Split, Trogir, Ston i Dubrovnik. Petar Krešimir IV. je osnovao za svoje vladavine
grad Šibenik. Primorski gradovi Zadar, Split, Krk, Osor, Rab i dr. dugo su zadržali svoje romansko obilježje i
stanovništvo. Povremeno su padali pod vlast Mlečana ili Bizanta. Hrvati postupno brakovima ili na druge načine
postaju stanovnicima gradova, uz domaće romansko stanovništvo što postepeno dovodi do njihove kroatizacije.

Nakon izumrijeća hrvatske narodne dinastije Trpimirovića 1091. godine, Hrvati su priznali ugarskog vladara
Kolomana kao zajedničkog kralja Hrvatske i Ugarske u nagodbi od 1102. godine (Pacta Conventa).

Starohrvatska arhitektura
U 7. i 8. stoljeću, kada traje napuštanje velikih gradova
i prelazak stanovništva u manje, događa se i redukcija
velikih antičkih građevina na skromnije formate i
namjene (npr. Prostori za stražu na dvima ulazima
Dioklecijanove palače su pretvoreni u male crkvice, sv.
Martina i sv. Teodora)[3] , ali i uporaba njihovih
arhitektonskih fragmenata kao građevnog materijala u
rustikalnoj gradnji i za plošne reljefe.

U 9. stoljeću, kada su se ustanovile stabilne hrvatske

kneževine (Posavska Hrvatska, Primorska Hrvatska),
nastaje nova arhitektura jasnih predromaničkih odlika –
starohrvatska umjetnost. Od svih izvora ove nove
Crkva Sv. Donata iz 9. st. u Zadru sagrađena je na ostacima rimskog
kulture, koji su se navodili (tradicija kasne antike, foruma
ranokršćanske i bizantske umjetnosti, ali i gotski,
langobardski i franački utjecaji, pa čak i sirijski, perzijski, armenski, te naravno nordijski i praslavenski),

najprepoznatljiviji su utjecaji Franačke države sa zapada i Bizantskog Carstva sa istoka. To i ne iznenađuje jer je
hrvatski teritorij početkom 9. st. bio područjem sukoba ove dvije velike države koje predstavljaju dvije crkvene
Starohrvatska umjetnost 3

jurisdikcije, Rimsku i Carigradsku, od kojih je prva odnijela prevagu. Kasnoantički utjecaj je bio najjači u Dalmaciji
zbog gustoće kasnoantičke urbanizacije. Postepeno je taj utjecaj negiran i dolazi do pojednostavljivanja, mijenjanja
naslijeđenih oblika i čak stvaranja originalnih tipova građevina.
Iz ovog razdoblja očuvano je mnogo građevina rasprostranjenih na
cijelom hrvatskom jadranskom obalnom području i otocima. Sve one
(desetak većih i preko stotinjak manjih) građene su od lomljenca
(grubo lomljena kamena povezanih debelim slojem žbuke izvana) i
ukrašene su izvana ritmom polukružnih niša i istaknutim pravokutnim
pilastrima na unutarnjim zidovima (npr. Crkva sv. Petra na Priku kod
Omiša; Sv. Juraj kod Kaštel Starog; Sv. Mihajlo, Mrkan; Sv. Tomo,
Kuti; Sv. Mihajlo, Ston; Sv. Petar, Šipan i dr.). Uz grubu zidarsku
tehniku i isključivost kamene građe karakteristična je, uslijed malog
raspona prostora, česta uporaba svodova, konhi, trompa i kupola.
Integralno su u kamenu riješeni i svi arhitektonski dijelovi crkve,
okviri vrata i prozora, kao i tranzene (perforirane kamene ploče što su
zatvarale prozore). Kameni je bio i sav crkveni namještaj, stupovi,
Crkva sv. Trojice u Splitu (9.-11. st.) grede i ploče oltarne pregrade s karakterističnim trokutnim zabatom
unutar kojeg je upisan polukružni luk, kao na timpanonu protirona
Peristila Dioklecijanove palače.

Ove predromaničke građevine su izraz i rezultat novog principa gradnje koji umjesto antičkog principa artikulacije,
raščlanjivanja konstrukcija (baza - trup - kapitel - luk) tako da su vidljivi i odvojeni, rabi princip sjedinjavanja u
jedinstvenu masu. Tako zid prelazi u svod ili kalotu apside, a tambur u kupolu, a volumen crkve izvana i prostor
iznutra oblikuju se savijanjem i prelamanjem kontinuirane (zidne) plohe. Iako su izgrađene nevješto, grubim
tehnikama i jednostavno, gotovo materijalno siromašno (lomljeno ili grubo oklesano kamenje zida, neravna žbuka),
one imaju izvrsno i često savršeno arhitektonsko planiranje prostora.[4]
Manje crkve su tzv. „slobodnih oblika“[5] kao da su starohrvatski
graditelji pokušavali istražiti sve oblikovne mogućnosti na bazi
kvadrata i kruga. Jednostavnijih tlocrta su kvadratne crkve s upisanim
krugom, odnosno volumen kocke s polukuglom kupole (Sv. Pelegrin,
Dugi otok), zatim pravokutne prekrivene kupolom eliptične baze (Sv.
Juraj, Ravanjska), pa trodjelno raščlanjenog pravokutnika s kupolicom
nad srednjim jarmom (Sv. Petar u Priku kod Omiša), pa kvadrata
stepenasto produženog po uzdužnoj osi i dopunjenog s dvije apsidiole
(Crkva sv. Dunata na Krku) i napokon komplicirano razvedene
Crkva sv. Dunata na Krku, 11.-12. st.
kompozicije istokračnog križa s kupolom nad središnjim kvadratom,
upisanom glavnom apsidom i dvije male apside na poprečnom kraku
(Sv. Križ, Nin). [6]

One crkve, koje imaju tlocrt izveden iz kruga, su obično tlocrta kružnice nad kojom se uzdiže valjak s polukuglom
kupole (Crkva sv. Nikole u Prahuljama kod Nina), a pridodan je poluvaljak apsidice s četvrtkuglom (Sv. Marija, Iž),
ali se najčešće oko središnjega prostornog valjka s kupolom okuplja šest jednakih apsida "šesterolatičnog" ili
šesterokonhalnog tipa (Crkva sv. Trojice u Splitu), a iznimno nalazimo i osam (Ošlje kod Stona).
Starohrvatska umjetnost 4

No neki se oblici često ponavljaju i mogu se regionalno svrstati. Tako

se sedam šesterolisnih ili šesterolatičnih nalazi većinom u okolici
Zadra, a dvije osmerolisne kod Stona, dok je tridesetak longitudinalnih
trobrodnih crkvica s kupolicom nad srednjim poljem i pravokutnom
apsidom većinom u dubrovačkom području. U Istri su česte
longitudinalne crkve sa zvonikom usred zapadnog pročelja (Plomin,
Bale, Sv. Vid kod Dobrinja, Sv. Lucija na Krku), dok se istarski tip
pravokutne crkve s upisanim apsidam javlja i u Dalmaciji (Crkvina
biskupije kod Knina, te Sv. Petar, Sv. Nedjeljica i Sv. Lovro u Zadru).

Najveća i najsloženija crkva kružne osnove iz 9. st. je crkva sv. Donata

u Zadru. Oko njezine kružne jezgre – nad kojom je izvorno bila kupola
– ovija se prstenasti brod s trima apsidama na istoku, a taj oblik se
ponavlja i na katu. U to vrijeme u Europi, po veličini i ljepoti crkve sv.
Donata može se usporediti samo Dvorska kapela Karla Velikog u
Aachenu.

Veće crkve su ipak uglavnom uzdužne, jednobrodne ili trobrodne,

Sveti Vid Dobrinjski na Krku. takva je bila i crkva sv. Spasa na vrelu Cetine iz 9. st. Crkva ima
snažne oble kontrafore (izvanjske stupove) što joj daju osobine utvrde,
pojačano i naglašeno moćnom kulom – zvonikom usred pročelja (vestverk). U većim trobrodnim crkvama,
(katedrala u Biogradu, crkve u Biskupiji kod Knina, Sv. Marta u Bijaćima i još neke), nalazio se i kameni ciborij nad
glavnim oltarom.

U 10. st., Kraljica Jelena, žena kralja Krešimira II., sagradila je u Solinu dvije crkve: Crkva sv. Stjepana na Otoku
služila je kao grobnica kraljeva, a Crkva Blažene Djevice Marije u Solinu, jedna od najvećih u Hrvatskoj, kao
krunidbena bazilika. Crkva sv. Stjepana je bila izgrađena u karolinškom stilu s predvorjem iznad kojega je bila
galerija i dvije kule-stubišta (vestverk) s obje strane narteksa (u ulozi kraljevskog mauzoleja[7]) koji je vodio u
trobrodnu crkvu podijeljenu zidanim stubovima i s pravokutnom apsidom.
U 11. stoljeću je pored tzv. Crkve na Gradini u Solinu izgrađena i Krunidbena crkva sv. Petra i Mojsija, poznata i
kao „Šuplja crkva“. Ona je bila spoj starohrvatske arhitekture i novih građevinskih oblika koje šire benediktinci od
sredine 11. st. Ova trobrodna, troapsidalna crkva je bila iznutra raščlanjena lezenama, apside su joj bile utopljene u
zidnu masu ravnog začelja, a srednja apsida je bila pravokutna. U ovoj crkvi je legat pape Grgura VII. okrunio
hrvatskog kralja Zvonimira.
Od starohrvatske arhitekture na sjeveru je ostalo tek par fragmenata pletera u Sisku, prijestolnici kneza Ljudevita
Posavskog, koji će izgubiti ulogu glavnog grada regije 1090. godine kada je osnovana zagrebačka biskupija u
Kaptolu pored Gradeca (koji će se u srednjem vijeku ujediniti u Zagreb). U to vrijeme hrvatska kultura je na jadranu
nakon tristo godina trajanja bila na vrhuncu, a hrvatska država na kraju svoje samostalnosti.
Starohrvatska umjetnost 5

Skulpturna ornamentika
Plutej s pletenim ornamentom, pticama i cvjetovima iz 9. stoljeća,
pronađen u Koljanima kod VrlikaVrlike.
Starohrvatske crkve su i najznačajniji povijesni
spomenici tog razdoblja, jer su na gredama i zabatima
oltarskih pregrada, na portalu ili ciboriju uklesana
imena hrvatskih knezova, župana i odličnika koji
spominju kome je crkva posvećena, te tko i kada ju je
dao podići. Najstariji je natpis iz crkve u Rižinicama
koji spominje hrvatskog kneza Trpimira (PRO DVCE
TREPIMERO), oko 850. godine, dok se na natpisu
kneza Branimira iz 888. godine prvi put javlja ime
Hrvata: CRVATORVM (Kruatorum). Na ostalima, iz
10. st., spominju se knezovi Muncimir, Držislav i
Svetislav, sve do kralja Zvonimira s kraja 11. stoljeća.

No, natpis koji spominje Zvonimira već je na

hrvatskom jeziku i pisan glagoljskim pismom. Riječ je
o kamenoj Bašćanskoj ploči oltarne pregrade iz crkve
Sv. Lucije u Jurandvoru na Krku, na kojoj je uklesan
spomen na kraljevsku darovnicu iz oko 1100. godine.
To je dokaz da su Hrvati ne samo ovladali latinskim -
internacionalnim jezikom zapadnoeuropskoga
kulturnog kruga - i prihvatili latinsko pismo, već da su
se i u liturgiji kontinuirano služili hrvatskim jezikom
(što je papa već od 10. stoljeća bio prisiljen i službeno Bašćanska ploča, glagoljični spomenik pisan prijelaznim tipom
priznati) i da su pisali i pravne dokumente vlastitim glagoljice, 11. st.

slavenskim pismom pretvorivši oblu (makedonsku) u

uglatu hrvatsku glagoljicu.

Dvostruka pismenost i dvojezičnost u Hrvata zabilježena je na Plominskom natpisu i Valunskoj ploči s Cresa (11.
st.) gdje je isti sadržaj izrečen hrvatskim i latinskim jezikom i uklesan usporedno glagoljicom i karolinom. No, ubrzo
su glagoljicu zamijenili latinski natpisi što je bio jedini način da se "novodošli barbari" uklope u tadašnju, još uvijek
romaniziranu Europu. Glagoljskim pismom i narodnim jezikom - unatoč svim povremenim većim ili manjim
progonima - koristit će se Hrvati kontinuirano i sve više do 16. st., naročito u Istri, Kvarneru i Hrvatskom primorju, a
negdje se glagoljica u liturgiji zadržala do danas. [8]
Starohrvatska umjetnost 6

Oltarne pregrade i prozori starohrvatskih crkava bili su ukrašeni

prozirnim plitkim vrpčastim ornamentom koji po načinu kako su oblici
na njima bili isprepleteni nazivamo pleterom. Motivi tih pletera su
preuzeti iz antičke umjetnosti (valovi, troprute pletenice, pentagrami,
mreže rombova ...), no dok su u antici ti ornamenti služili samo kao
okvir, u predromanici oni ispunjavaju cijelu površinu. Kvantitet, ali i
nadaleko poznat kvalitet materijala i klesanja, pronađenih spomenika
predromaničke skulpturne ornamentike na istočnoj obali Jadrana
dokazuje intenzivnu graditeljsku i klesarsku djelatnost velikog broja
majstora i radionica. [9] Nasuprot tisućama ulomaka pleternih reljefa u
Dalmaciji, na sjeveru su dosad nađena samo dva: jedan u Loboru i
jedan kraj Iloka.[10]

Ponegdje je pleter zamijenjen prizorom s likovima iz Evanđelja (kao u

Krstionica s likom hrvatskog kralja, 11. st., sada u
krstionici Splitska katedralakatedrale sv. Dujma u
Splitu.
sv. Nedjeljici u Zadru) ili dvorskog života (kao Reljef kralja u Splitu).
No, kako je trodimenzionalna skulptura u šet stoljeća
pojednostavljivanja skoro nestala, tako su ove figure izgubile dubinu i
postale plošne poput pletera, a karakterne linije svedene na grafizam
uklesanih crta u krajnjoj linearnoj stilizaciji ili tzv. „diktatom plohe“.
Upravo je takav reljef iz krunidbene crkve kralja Zvonimira u Solin u s
likom (hrvatskog) kralja na prijestolju s franačkom krunom na glavi,
uz kojeg je dvorjanin, a na tlu podanik što se poklonio kralju. S
frontalnim licima sukladan je i linearizam u iscrtavanju nabora tkanina
i detalja. Danas je ploča ugrađena u krstionicu splitske katedrale.

Pralik Gospe Velikoga Zavjeta iz druge polovice 11. stoljeća, pronađen

u crkvi sv. Marije u Biskupiji kod Knina, najstariji je lik Gospe u
hrvatskoj umjetnosti[11].

Plominski natpis
Starohrvatska umjetnost 7

Starohrvatsko slikarstvo
Pleteri su izvorno bili živo obojeni (crvenom, modrom i
žutom), a kako se slike (koje se spominju u pisanim
izvorima, npr. Portreti pet portreta pripadnika hrvatske
dinastije Trpimirovića u crkvi sv. Jurja u Putalju na
obronku Kozjaka iznad Kaštel Sućurca) nisu očuvale,
oni su i jedini ostaci starohrvatskog slikarstva.

Pleter s natpisom kralja Stjepan DržislavDržislava, 10. stoljeće.

Jedine sačuvane zidne slike potječu s kraja 11. stoljeća u crkvi sv.
Mihajla u blizini Stona. Ove slike su bile zadužbina nekog zetskog
kralja, a djelo su domaćeg majstora koji je rustičnom formom i
primitivnim sredstvima postigao jak i sugestivan izraz u svojim
likovima. Zanimljivo je da lik kralja, koji drži model crkve u rukama,
na glavi ima kraljevsku krunu identičnu onoj na reljefu u splitskoj
krstionici. Njegov portret je također osobit, pokazuje koštunjavu i
energičnu osobu visoko uzdignutih obrva i nabrana čela, dok su mu
duga kosa i brada već prosjede. [12]

Na sreću sačuvano je više crkvenih kodeksa ispisanih na pergameni, a

ukrašenih predromaničkim minijaturama koje svjedoče o slikarskoj
vještini i umijeću starohrvatskog slikarstva. Splitski evanđelistar, datira
od 8. do 11. stoljeća, u vrijeme obnove splitske crkve po Ivanu
Ravenjaninu. Evanđelistar je skroman i ograničen na linijsko kićenje
inicijala, te je slovo I u obliku stupa, a donji krak L tvori riba po uzoru
na poznate inicijale pred-karolinškog doba.

U Zagrebu se čuva Liber psalmorum, koji je pisao i s par iniciala u

montekasinskom ukusu izkitio đakon Majon za splitskog nadbiskupa
Pavla (oko 1015.—1030.). U Vatikanu se pak čuva evanđelistar, urešen
montekasinskim inicialima, koji potječe iz samostana sv. Nikole na Portret MihailoMihajla Vojisavljevića iz Crkva
Osoru. Benediktinski stil ukrašavanja knjiga u montekasinskom stilu sv. Mihajla kod Stonacrkve sv. Mihajla kod Stona
(oko 1080.)
(inicijali u kojima se prepliću lišće, pleteri i životinjske glave)
nalazimo na evanđelistarima u Trogiru, Splitu i Zagrebu, iako su
zabilježeni mnogi rukopisi koji su nestali (poput 47 crkvenih knjiga u samo jednom samostanu sv. Petra u Seki). U
Šibeniku i Dubrovniku ima evanđelistara iz vremena hrvatskih vladara napisanih karolinškim pismom i inicijalima
ukrašenih sjeverno-talijanskim stilom.

Umjetnički obrt
Hrvati su isprva palili svoje mrtve, a onda su dugo zadržali običaj polaganja oružja i hrane pored pokojnika u grob.
Ti običaji su promijenili s prihvaćanjem kršćanstva najprije u Primorskoj hrvatskoj gdje nastaju tzv. „groblja na
redove“, ali se nije izgubio običaj ostavljanja pogrebnih predmeta, i to u obliku nakita. To su najčešće naušnice i
prstenje, rjeđe ogrlice oko vrata i nizovi ukrasnih metalnih pločica (za glavu ili pas) i remenje mača. Ovaj nakit nije
bio strane proizvodnje, poput bizantskog ili panonskog zlata u grobovima 8. stoljeća, već proizvodi domaćih
zlatara.[13] Kako utjecaj crkve raste, tako se grobovi prave sve bliže crkvi, pa čak i jendi preko drugih, a njihova
oprema slabi s jačanje vjerovanja u duhovni život poslije smrti. Tako je tek u nekoliko grobova iz sredine 11. st. u
Starohrvatska umjetnost 8

dalmatinskom zaleđu pronađeno nakoliko naušnica i drugog nakita, ali ne tako vješte izrade kao kod onih iz 9.-10. st.
Hrvati su također jedini Slaveni koji su u ranom srednjem vijeku održali rimski način pokapanja u sarkofazima
(obično u predvorju crkava), iako se njime služe samo rijetko, samo kod pokopa svojih odličnika i obično su
napravljeni od ukrasnih dijelova starijih građevina.
Od umjetničkih predmeta svakidašnje uporabe najviše je očuvanih relikvijara (lat. reliquia = ostatak) - drvenih kutija
različitih oblika, obloženih srebrnim limom u kojem su iskucani određeni likovi, simboli, dopunjeni natpisima i
ukrasima, u kojima se čuvalo djeliće kostiju, kose ili odjeće svetaca . Oni su se štovali i vjerovalo se da imaju
nadnaravnu moć iscjeljivanja ili ozdravljenja. Relikvijari su često bili oblikovani poput čuvanog djelića tijela u
njima. Takav je i moćnik glave sv. Jakova u Zadru, kojemu je valjkasti dio oblikovan poput niza arkada s po jednim
likom sveca u svakoj, a polu-kuglasti poklopac je ukrašen medaljonima sa simbolima evanđelista i Krista na vrhu.
Drugi primjer je srebrni kovčežić s lopaticom sv. Asela i srebrna škrinja nepoznatog sveca u riznici župne crkve u
Ninu iz oko 800. god.

Izvori
• Josef Strzygowski, O razvitku starohrvatske umjetnosti; prilog otkriću sjeverno-evropske umjetnosti, Zagreb,
Matica hrvatska, 1927.
• Starohrvatska baština, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976.
• Mladen Pejaković, Starohrvatska sakralna arhitektura, Nakladni zavod Matice hrvatske, Kršćanska sadašnjost
(Zagreb), 1982.
[1] http:/ / www. culturenet. hr/ default. aspx?ID=23089 Povijesni izvori bilježe, a arheološki nalazi potvrđuju, njihove prodore i pustošenja od
Soluna i Carigrada na jugoistoku do Nezakcija i Buzeta u Istri na sjeverozapadu. Naročito se duboko usjekao u povijesno pamćenje pad
Salone (614. godine), glavnog grada provincije Dalmacije, zbog svoga simboličkog značenja - definitivnog kraja antike.
[2] http:/ / www. culturenet. hr/ default. aspx?ID=23089 Umjetnost starohrvatskog razdoblja na culturenet.hr
[3] http:/ / www. culturenet. hr/ default. aspx?ID=23089
[4] http:/ / www. culturenet. hr/ default. aspx?ID=23089 Radovan Ivančević na Culturenet.hr
[5] http:/ / www. vucafe. org/ phpBB3/ viewtopic. php?f=21& t=7517 Ljubo Karaman, Starohrvatska umjetnost
[6] http:/ / www. culturenet. hr/ default. aspx?ID=23089 Radovan Ivančević na Culturenet.hr
[7] U ruševinama crkve Sv. Stjepana "na Otoku" nađen je nadgrobni natpis kraljice Jelene († 976) "udovice Mihajla kralja, majke Stjepana
(Držislava) kralja". http:/ / www. culturenet. hr/ default. aspx?ID=23089
[8] http:/ / www. culturenet. hr/ default. aspx?ID=23089 Radovan Ivančević na Culturenet.hr
[9] http:/ / www. culturenet. hr/ default. aspx?ID=23089 Radovan Ivančević na Culturenet.hr
[10] Radovan Ivančević, Umjetnost razdoblja život I., Profil, Zagreb, 2001., str. 190.
[11] Josip Soldo: Pregled povijesti hrvatske Crkve, Zagreb-Franfurt/M., 1976.
[12] http:/ / www. vucafe. org/ phpBB3/ viewtopic. php?f=21& t=7517 Ljubo Karaman, Starohrvatska umjetnost
[13] http:/ / www. vucafe. org/ phpBB3/ viewtopic. php?f=21& t=7517 Ljubo Karaman, Starohrvatska umjetnost

Poveznice
• Predromanika
• Predromanička crkva
• Romanika
• Hrvatski pleter
• Hrvatska umjetnost
• Hrvatska arhitektura
• Starohrvatske crkve u Zahumlju
• Crkveno graditeljstvo u Hrvatskoj
• Hrvatska književnost
Starohrvatska umjetnost 9

Vanjske poveznice
• [Hrvatska arhitektura u doba prve državnosti Nikola Jakšić, Hrvatska arhitektura u doba prve državnosti] Matica
Hrvatska
• Starohrvatska baština (http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23481&) - fotografije.
• Franjevački muzej i galerija Gorice u Livnu (http://hakave.org/index.php?option=com_content&
view=article&id=3115:reportaa-franjevaki-muzej-i-galerija-gorice-u-livnu-2-2&catid=58:ljubomir-krinjar&
Itemid=52)
• Tomislav Marasović: Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji (http://www.arhitekt.unizg.hr/xsite/_hr/
znanost/nakladnistvo/Prostor/210/zkarac-tmarasovic-graditeljstvo.pdf) (pdf)
• Izvješće o radu hrvatskog starinarskog društva u kninu 1898. god. (http://www.archive.org/stream/
starohrvatskapr01arhegoog/starohrvatskapr01arhegoog_djvu.txt)
• Crkva Svetog Spasa na izvoru Cetine, reportaža (http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&
view=article&id=1834:sfsf&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112)
• Fra Nikola Gabrić, Nalaz starohrvatske crkve u Kljacima kod Drniša (http://www.visovac.hr/hrvatski jezik/
Samostansko okruzje/Zupe/Kljaci/Gabric.htm)
Izvori rabljeni u članku i suradnici 10

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Starohrvatska umjetnost Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4127547 Doprinositelji: Bracodbk, Bzmarko, Mostarac, Prof saxx, Roberta F., Rosier, Zavelimski zmaj, 4 anonimne
izmjene

Izvori, licencije i suautori slika

Datoteka:Sveti Kriz Nin.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Sveti_Kriz_Nin.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Unported Doprinositelji:
Andrej Šalov
Slika:Vista-xmag.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Vista-xmag.png Licencija: GNU General Public License Doprinositelji: Cpro, Rocket000, Romaine, Sasa
Stefanovic, Trijnstel, 1 anonimne izmjene
Datoteka:Dolazak Hrvata Celestin Medović.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Dolazak_Hrvata_Celestin_Medović.JPG Licencija: Public Domain Doprinositelji:
SpeedyGonsales
Datoteka:Višeslavova krstionica2.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Višeslavova_krstionica2.jpg Licencija: nepoznato Doprinositelji: Suradnik:Roberta F.
Datoteka:Fragment grede s natpisom kneza Branimira.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Fragment_grede_s_natpisom_kneza_Branimira.jpg Licencija: nepoznato
Doprinositelji: Suradnik:Roberta F.
Datoteka:Zadar Sankt Donat 04.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Zadar_Sankt_Donat_04.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0,2.5,2.0,1.0
Doprinositelji: Joadl
Datoteka:Crkva sv. trojice.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Crkva_sv._trojice.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0 Doprinositelji: Saxum
Datoteka:Crikva sveti Dunat 1.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Crikva_sveti_Dunat_1.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Bzmarko
Datoteka:Sv.vid '05..JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Sv.vid_'05..JPG Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0 Doprinositelji: Original uploader
was Ivanatu at hr.wikipedia
Datoteka:Plutej s pletenim ornamentom 9 st.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Plutej_s_pletenim_ornamentom_9_st.jpg Licencija: nepoznato Doprinositelji:
Suradnik:Roberta F.
Datoteka:Bascanska ploca.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Bascanska_ploca.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: User:Neoneo13
Datoteka:Pluteus with the figure of a Croatian king.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Pluteus_with_the_figure_of_a_Croatian_king.jpg Licencija: Creative
Commons Attribution-Sharealike 3.0 Doprinositelji: Rosier-HR
Datoteka:Plomin tablet 1.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Plomin_tablet_1.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Ivan Štambuk
Datoteka:10cent pleter Drzislav.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:10cent_pleter_Drzislav.jpg Licencija: GNU Free Documentation License Doprinositelji:
Original uploader was Prof saxx at en.wikipedia
Datoteka:Srpski kralj Mihajlo.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Srpski_kralj_Mihajlo.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: CrniBombarder!!!, Sophus Bie

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/