Panonski limes 1

Panonski limes
Panonski limes (latinski: Limes Pannonicus) je
sjeverni dio dunavskog limesa; 420 kilometara
utvrđene starorimske granice (limes) s brojnim
utvrdama uz rijeku Dunav koju je dao izgraditi car
August od 14. pr. Kr. do 31. godine za zaštitu
panonskih pokrajina Rimskog carstva. Ovaj dio rimske
granice, od Klosterneuburga u današnjoj Austriji do
Beograda (Singidunum) u današnjoj Srbiji, raspada se
između 20-ih i 30-ih godina 5. stoljeća.

Limes Pannonicus s najvažnijim utvrdama

Na prostoru današnje Slovačke najznačajniji ostaci panonskog limesa

su utvrde Gerulata (Rusovce u Bratislavi) i Celemantia u Ižu (kod
grada Komarno). Slovačka je nominirala svoj dio Panonskog limesa na
srednjem Dunavu za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine
u Europi[1].
Glavna značajka panonske granice je ta da zbog fizičke prepreke na
Dunavu, nisu bili potrebne umjetne prepreke poput zidova ili zemljanih
nasipa. Zbog toga je pravilni latinski naziv za ovaj tip granice ripa, a
Heidentor („Poganska vrata”) kod Carnuntuma,
ne limes (iako je u širem smislu cijela rimska granica se nazvati limes).
najveličanstveniji ostatak Panonskog limesa i Ripa Pannonica u Mađarskoj leži uglavnom na desnoj obali Dunava, i
simbol rimske Austrije. u ukupnoj dužini od 415 km čine ga granične ceste, vojna mjesta na
velikim otocima i na lijevoj obali Dunava, kao i mostobrani i poneka
mjestima na lijevoj obali, utvrde, tornjevi, promatračnice, kao i srodna civilna naselja poput canabae na rubu utvrda i
dva grada, Brigetio (Komoran) i Aquincum (Budimpešta). God. 2009., Mađarska je nominirala dio Panonskog limesa
u Mađarskoj (Ripa Panonica) za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[2].

Panonski limes na prostoru današnje Hrvatske i Srbije može se

podijeliti na baranjski i srijemski dio.
• Baranjski odsjek išao je od Murse (Osijek) do Batine i imao je
utvrđeni vojni put. Kašteli su bili kod mjesta Batine, Ad Novas
(Zmajevca, 7 km od Batine), Mursa Minor (Darda), Aureus Mons
(Kamenac, 8 km od Zmajevca) i Albano (Luško, 8 km istočno od
Zmajevca).
• Srijemski limes išao je od Teutoburgiuma (Dalj) do Taurunuma
Amfiteatar u Aquincumu (današnja Budimpešta)
(Zemun) . Uz njega je išao put od St. Budima do Starog Slankamena
Panonski limes 2

i dalje ka Zemunu. Važniji kašteli su kod S. Slankamena, kod Petrovaradina, Bononia (Banoštor), Onagrinum,
Quctium (Ilok), Cornacum (Sotin). Istočno od S. Slankamena bila su utvrđenja kod Burgene (Novi Banovci),
Ritium (Surduk) i kod Zemuna.
Najprije se sastojao od bedema s kulama od drveta, a potom od opeke ili kamena. Većina okupacijskih snaga bila je
stacionirana u malim utvrdama, tornjevim stražarnicama, utvrđenim naseljima i utvrđenim mostobranima koji su
izgrađeni u pravilnim razmacima duž rijeke. U slučaju nužde, te jedinice su dobivale potporu legija koje su imale
svoje sjedište u četiri glavna vojna centra urbanog karaktera. Poznatiji stalni logori legija bili su: Castra Regina,
Castra Batava, Pasau, Vindobona (Beč), Carnuntum, Aquincum, Altinum (Mohač), Ad Militare (Batina), Cusum
(Petrovaradin), Acumincum (Stari Slankamen).
Panonija je tijekom više od 400 godina rimske vladavine bila jedna od najvažnijih pokrajina, pogotovo nakon
napuštanja Dacije 271. godine, kada je Velika seoba naroda dodatno pritisnula granicu na ovom dijelu. Limes je
također imao velik utjecaj na gospodarski i kulturni životu lokalnog civilnog stanovništva, jer je zaleđe bilo jedno od
najvažnijih područja za opskrbu graničnih vojnih postrojbi, što je opet bilo jamstvo brzom romaniziranju
pokrajine[3].
Dunavski limes bio jedan od najproblematičnijih područja u europskom dijelu Rimskog Carstva. Tijekom postojanja
panonske granice na Dunavu Rimu je bio upleten u dugi niz sukoba s podunavskim germanskim i sarmatskim
barbarima, ali i drugim doseljenim narodima do 5. stoljeća kada je prodor ovih plemena doveo do raspada Zapadnog
rimskog carstva.

Izvori
[1] Limes Romanus - The Roman antique monuments on the Middle Danube (http:/ / whc. unesco. org/ en/ tentativelists/ 1732/ ) na službenim
stranicama UNESCO-a Preuzeto 24. lipnja 2013.
[2] Frontiers of the Roman Empire – Ripa Pannonica in Hungary (http:/ / whc. unesco. org/ en/ tentativelists/ 5452/ ) na službenim stranicama
UNESCO-a Preuzeto 21. lipnja 2013.
[3] Sándor Soproni, Militär und Befestigungen am Pannonischen Limes, Hrsg. Amt der NÖ Landesregierung, Abt. III/2, Katalog des NÖ
Landesmuseums, Neue Folge Nr. 55, Die Römer an der Donau, Noricum und Pannonien, Beč, 1973., str. 59.-68.

• Visy Zsolt, A római limes Magyarországon - Corvina K., 1989. ISBN 963-13-2282-3

Vanjske poveznice
• Livius.org: Limes (http://www.livius.org/li-ln/limes/limes.html)
• Ripa Pannonica (http://www.ripapannonica.hu/magyar/kulturalis.php?id=17) (mađ.)
• Slike iz zraka, zemljovidi, bilješke (http://www.legiregeszet.com/magyar/oldalak/romaikori_emlekek/5/1/5/
5/1/1) (mađ.)
Izvori rabljeni u članku i suradnici 3

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Panonski limes Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4110172 Doprinositelji: Jure Grm, Prof saxx

Izvori, licencije i suautori slika

Datoteka:Limes4.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Limes4.png Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0,2.5,2.0,1.0 Doprinositelji: Ziegelbrenner
& Mediatus
Datoteka:2009_Carnuntum_Heidentor1.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:2009_Carnuntum_Heidentor1.jpg Licencija: GNU Free Documentation License
Doprinositelji: Michael Dufek at de.wikipedia
Datoteka:Legiregeszet3.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Legiregeszet3.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 2.5 Doprinositelji: Civertan

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/