LIKOVNA UMJETNOST NA TLU BIH I HRVATSKE OD

PRAPOVIJESTI DO KRAJA XX. STOLJEĆA

UNESCO-ova BAŠTINA U HRVATSKOJ

UNESCO- Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, sastoji
se od 936 spomenika materijalne i nematerijalne baštine, u 153 države.
Materijalnu baštinu u Hrvatskoj čini: Nacionalni park Plitvička jezera,
Dioklecijanova palača, Stari grad Dubrovnik, Eufrazijeva bazilika u Poreču, Katedrala
sv. Jakova u Šibeniku, Starogradsko polje na Hvaru, stećci, Stari grad Trogir,
obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. u Zadru i Šibeniku i iskonske
bukove šume Karpata i drugih regija Europe.
Nematerijalnu baštinu u Hrvatskoj čine: čipkarstvo na Pgu, Hvaru i u Lepoglavi,
dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, Sinjska alka, klapsko
pjevanje,nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore, procesija za križen na Hvaru,
festa svetog Vlaha, mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, godišnji ophod
zvončara područja Kastavštine, umijeće izrade drvenih tradicijskih igračaka na
području Hrvatskog zagorja, medičarski obrt, proljetni ophod kraljica ili ljelja iz
Gorjana i bećarac.
Nacionalni park Plitvička jezera jedan je od najpoznatijih simbola u Hrvatskoj, a na
UNESCO-ovom popisu prirodne kulturne baštine našao se 1979. godine zbog mnogih
elemenata koji ovaj park čine jedinstvenim, kao npr. 16 većih i manjih jezera, bukove
ili bukovo-jelove šume, brojni slapovi, sedra stara čak 40000 godina, mnogo vrsta
zaštićene flore i faune, ekoliko vrsta endemskih vrsta i zdrave populacije ugroženih
vrsta, itd.
Stari grad Dubrovnik, smatra se da je jedan od najprepoznatljivijih simbola Hrvatske
u svijetu. Nastao je u 7.st., a dubrovačke zidine najprepoznatljivije su obilježje grada,
sačinjene su od utvrda, kula i tvrđava, a dugače su 1940 metara i omeđuju gradsku
jezgru. Od sakralnih građevina posebno dolaze do izražaja crkva sv. Vlaha, katedrala
Uznesenja Blažene Djevice Marije, te franjevački i dominikanski samostan. Zbog
svoje duge i bogate povijesti i svih sačuvanih kulturnih i povijesnih znamenitosti
Dubrovnik je 1979. godine upisan u UNESCO-ov popis svjetske kulturna baštine.
Katedrala sv. Jakova u Šibeniku se posebno ističe kao renesansna građevina koja
predstavlja vrijeme u kojem je nastala, kreativnost umjetnika i smatra se jednim od
najvrijednijih objekata zbog jedinstvenih arhitektonskih rješenja u izgradnji. Izgradnja
katedrale započela je 1431. godine na mjestu stare crkve sv. Jakova i smatra se
najzahtjevnijim sakralnim objektom 15. st. Kamen potreban za izgradnju dopremljen
je s Korčule, Raba, Brača i Krka. Danas se ona smatra simbolom prošlosti Šibenika i
jednim od najvećih kulturnih blaga Jadrana, zbog čega je 2000. godine upisana na
UNESCO-ov popis svjetske materijalne kulturne baštine.
Sinjska alka je viteško natjecanje u kojemu vitezovi nazvani alkari, kopljima gađaju
željeznu alku obješenu na konop. Vitezovi mogu biti samoo stanovnici Sinja i
Cetinske krajine koji su ondje rođeni. Ova manifestacija organizira se svake godine u
kolovozu. Sinjska alka uvrštena je na popis svjetske kulturne baštine 2010. godine.

TEHNIKE LIKOVNOG IZRAŽAVANJA

Likovne tehnike su: crtačke, slikarske i grafičke.
Crtačke tehnike su: Olovka, kreda, ugljen, kemijska olovka, flomaster, tuš-pero, tuš-
drvce, tuš- trska, tuš-kist i lavirani tuš. One se mogu podijeliti na suhe i mokre. Suhe
tehnike su: olovka, kreda, ugljen i kemijska olovka, a mokre su: flomaster te sve
tehnike rada tušem i ostalim tekućim sredstvima.
Slikarske tehnike također možemo podijeliti na suhe i mokre. Suhe tehnike: pastel,
kolaž, mozaik, vitraj, tapiserija. Mokre tehnike: akvarel, batik, gvaš, tempera, ulje,
freska
Pod grafičkim tehnikama podrazumijevamo tehničke postupke otiskivanja i
umnožavanja crteža pomoću matrice ili klišeja
Prema načinu obrade matrice dijelimo na:

 tehnike visokog tiska (drvorez, linorez, gipsorez, kartonski tisak)

 tehnike dubokog tiska(bakrorez, suha igla,mezzotinta, bakropis, akvatinta)

 tehnike plošnog tiska (litografija, monotipija)

 tehnike protisnog ili propusnog tiska(sitotisak).

ROMANIČKA UM JETNOST

Romanika je umjetnički pravac koji se razvija

u srednjovjekovnoj evropskoj umjetnosti od 11. do 13. vijeka. Period razvoja
romaničke umjetnosti karakterizira borba crkve i države za prevlast. U to doba
formiraju se i veća naselja, jača zanatska proizvodnja i trgovina, a kao posljedica
svega toga jača grad. U srednjem vijeku različite umjetničke djelatnosti nisu smatrane
međusobno nezavisnim i u okviru takvog shvatanja skulptura i slikarstvo postali su
strogo podređeni potrebama i zahtjevima glavne umjetnosti, arhitekture. Težište
izgradnje u doba romanike usredsređuje se na osnovna dva simbola, na izgradnju
tvrđava (zamkovi feudalaca) i sakralnih objekata. Karakteristike romaničke
arhitekture jesu: čvrstoća, masivnost, zatvorenost, jednostavnost, naglašena
horizontalnost. Romanika je prepoznatljiva po masivnim zidovima koji nose teret i
težinu svoda to je i osnovna razlika između gotike i romanike jer se u periodu gotike
javljaju kontrafori (potporni stubovi) koji preuzimaju ulogu zidova. Najbrojniji
sačuvani monumentalni romanički objekti pripadaju sakralnoj arhitekturi. Kao simbol
duhovne moći izgrađuju se romaničke bazilike obično u središtu grada. Najvažnija
snaga crkve bili su veliki monaški redovi (kartuzijanci, benediktinci i dr.)
Kiparstvo je podređeno arhitekturi. Bazikalno osvjetljenje- uski prozori u prizemlju,
prozori iznad bočnih brodova su veći. Poprečni i glavni brod su jednake širine. Na
uglovima traveja glavnog broda podignuti su stupovi, a između njih su umetnuti
stupovi – alternacija potpornjaka. Oblik romaničke crkve odruđuju i zvonici, obično
dva, sa svake strane fasade po jedan. Figuralno ukrašen kapitel, jedno od glavnih
obilježja romanike- na površini uprizoreni biblijski motivi. Plitki reljef je obilježje
romantičarskog kiparstva.
Slikarstvo - vezano uglavnom za arhitekturu (kao freska, oslikani drveni
stropovi, vitraj, tapiserija, rjeđe mozaik), za knjigu (iluminacije) ili oltar (oslikane
oltarne ploče i sanduci). Za njih vrijede određene zajedničke osobine, skoro
zakonitosti, to su: plošnost i linearnost, vertikalna perspektiva, metoda redukcije u
načinu prikazivanja religijskih tema, odnosno ikonografije i skromna ljestvica boja
(zemljane boje). Romanički slikar napušta klasični (rimski) iluzionizam, umjesto
njega on jasno ocrtane obrise likova ispunjava svijetlim intenzivnim bojama. Najveći
preživjeli spomenik romaničkog zidnog slikarstva je Opatijska crkva Saint-Savin-sur-
Gartempe u blizini Poitiersa u kojoj je sačuvana većina zidnih slika na bačvastom
svodu broda, kripte, portika i ostalih djelova građevine.
Romanika u Hrvatskoj
Romanika je nejednako zastupana i u pojedinim hrvatskim područjima. Dok su u
sjevernim krajevima spomenici malobrojni i odaju receptivnost sredine podložne
izravnim vanjskih utjecajima, intenzivan razvoj dalmatinskih komuna omogućio je
bogatu umjetničku djelatnost i stvaranje kreativnih žarišta (Zadar i Split u XI. st.).
Različite povijesne okolnosti uvjetovale su i to da su spomenici u Istri i Dalmaciji
mnogo bolje očuvani negoli oni u unutrašnjosti. U Zadru su sačuvane crkve sv.Marije
i katedrala sv. Stošije. U romaničkom slikarstvu u Hrvatskoj sačuvan je omanji broj
fragmenata- freske sv. Mihovila kraj Stona. Osobitu vrijednost imaju velika reljefna
oslikana raspela iz Zadarskih crkava sv. Frane i sv. Mihovila te slikano raspaelo iz
splitskog samostana sv. Klare.

GOTIČKA UMJETNOST
Gotika je umjetničko razdoblje koje je trajalo oko tri stotine godina, odnosi se na doba
kasnog srednjeg vijeka tijekom 13. i 14. stoljeća. Javlja se u Francuskoj još sredinom
12. stoljeća gdje se reflektira prvenstveno u sakralnoj arhitekturi. U pojedinim je
zemljama trajala različito, a nestala je krajem 15. stoljeća, premda su se i poslije
javljale gotizirajuće tendencije. S obzirom na razvojne faze dijeli se na ranu, visoku i
kasnu gotiku. Od 13. stoljeća gotika se proširila na sve discipline u umjetnosti.
Ranu gotiku obilježava jednostavnost i čistoća oblika, što se oslanja na romaničku
tradiciju. Klasične katedrale su trobrodne građevine naglašenih vertikala i strmih
svodova, krov transepta ima istu visinu kao i glavni brod, na zapadnoj strani imaju
jednu ili dvije kule. Važnije arhitektonske građevine gotike su Zagrebačka, Zadarska i
Trogirska katedrala na prostoru Hrvatske, te katedrala Notre Dame u Francuskoj i
katedrala u Milanu.
Slikarstvo gotike obilježeno je isprva sporim razvojem, većinom se svodilo na
umjetnost vitraja koja je potisnula prijašnje iluminacije samostanskih rukopisa.
Oslanjajući se na romaničku tradiciju u vitrajima se razvio plošni, ornamentalan stil
bez trodimenzionalnosti. Najkvalitetniji fragmenti zidnog slikarstva 14. stoljeća
sačuvani su u biskupijskoj kapeli sv. Stjepana uz zagrebačku katedralu. Freske, djelo
su nepoznatog majstora koji pripada sjevernotalijanskom krugu. Na njima je prikazan
Kristov ovozemaljski život.
Dakle, gotika je stilsko razdoblje u srednjovjekovnoj umjetnosti, ona je
najsamostalniji stilski izričaj zapadnoeuropske umjetnosti nakon antike. Gotika je
nastala i razvila se kao nov arhitektonski izraz i sustav građenja. Umjesto dotadašnjih
teških i masivnih romaničkih građevina, za koje su karakteristični polukružni svodovi
i lukovi, podizale su se znatno veće i smjelo konstruirane građevine u kojima
prevladavaju šiljasti lukovi i svodovi.
Gotika se u Hrvatskoj javila s relativnim zakašnjenjem, no njezino je trajanje, osim u
„gotičkim stoljećima“, tj. u 13. i 14. st. (kada određuje likovno stvaralaštvo cijele
zapadne Europe), obilježilo stvaralaštvo 15. i 16. st.

MUZEJI U BOSNI I HERCEGOVINI

Muzej je posebna ustanova u kojoj se pohranjuju, čuvaju i proučavaju različiti vrijedni

predmeti umjetničke ili povijesne vrijednosti. Neki od muzeja bitnih za BiH:

Zemaljski muzej - Osnovan 1888. Godine.Prvo je osnovano Muzejsko društvo, a

zatim i Zemaljski muzej 1. veljače 1888. godine. Sastoji se od četiri glavna odjeljenja;
odjeljenja za arheologiju, odjeljenje za etnologiju, odjeljenje za prirodne nauke i
biblioteke. Odjeljenje za arheologiju slijedi klasičnu kronološku podjelu pri
organizaciji i sistematizaciji zbirki, tako da je podijeljeno u tri odsjeka: Odsjek za
prapovijest, Odsjek za antiku i Odsjek za srednji vijek.Odjeljenje za etnologiju
sakuplja, čuva, izlaže i proučava sve segmente materijalne, duhovne i socijalne kulture
naroda Bosne i Hercegovine.

Zavičajni muzej u Travniku-Zavičajni muzej Travnik utemeljen je 1950. Godine. Za

potrebe smještaja zbirki i eksponata korišteni su različiti objekti u Travniku kao
austrougarski zatvor, Velika nadbiskupska gimnazija, zgrade Zadužbine braće
Fufić,Varoške džamije itd. Od 1972. godine nalazi se u zgradi sagrađenoj u
medicinsko-zdravstvene svrhe. Stalna izložbena postavka u ovoj zgradi otvorena je za
posjete 1975. godine. Fundus muzeja sadrži oko 80 tisuća eksponata. Zavičajni muzej
Travnik danas je jedini zavičajni muzej na području Srednjobosanskog kantona.Stalna
arheološka postavka prikazuje razvoj materijalne i duhovne kulture u travničkom
kraju od prapovijesti, antike, srednjeg vijeka i osmanskog perioda.Pored pokretnog
arheološkog materijala u vidu predmeta svakodnevne upotrebe, keramike, oruđa,
oružja, nakita i novca, postavka sadrži i vrijedne nadgrobne spomenike iz vremena
antike pisane latinskim pismom, kao i srednjovjekovne nadgrobnike – stećke pisane
bosančicom. Dio stalne arheološke postavke čini i otvoreni depo u kojem su izloženi
različiti eksponati, poput votivnih ara, dijelova nadgrobnih spomenika, arhitektonskih
fragmenata.U zbirci se mogu vidjeti preparirane egzotične životinje, školjke i drugi
organizmi iz mora, fosili, rude i minerali. Prirodoslovna zbirka je svakako
najatraktivniji sadržaj Muzeja za učenike osnovnih škola.Prirodoslovna zbirka, je
ustvari, naslijeđena zbirka Velike nadbiskupijske gimnazije u Travniku. Zbirku je
utemeljio 1884. godinepater Erik Brandis.

Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit - Muzej Franjevačkog samostana Rama-

Šćit na Šćitu otvoren je u obnovljenoj samostanskoj zgradi 2007. godine u povodu
obilježavanja dva posebno značajna jubileja za katolički puk Rame - 450 godina od
smrti ramskih mučenika i 150 godina od povratka franjevaca na Šćit. Muzej
Franjevačkog samostana Rama-Šćit je zavičajni muzej s izlošcima iz etnografske i
prirodnjačke zbirke.Zavičajni je muzej i po tome što su izloške, kao i predmete u
zbirkama, u velikoj većini donirali sami Ramljaci podarivši sačuvane uspomene na
pretke i minulo doba, te predmete koje su sami izradili po ugledu na tradicionalne
oblike i donedavna ih koristili svakodnevno. Muzej sadrži ozvučenje postava zvucima
iz prirode i tipičnim ramskim melosom.Muzej ima 830 četvornih metara izložbenog
prostora koji se proteže kroz četiri etaže. Za etno-postav iskorištena je najdonja etaža
djelomično ukopana u kosinu terena i k tome gotovo u cjelini i dvije više etaže. U
četvrtu etažu, tj. potkrovlje s vidljivim masivnim gredama krovne konstrukcije,
smješten je prirodnjački postav u kome je promovirana fauna i flora ramskoga skraja.

ISLAMSKA UMJETNOST U BIH

Islamska umjetnost kao i svaka umjetnost sama po sebi je unikatna,posebna i

drugačija od ostalih umjetnosti.Islam u Bosni i Hercegovini ima bogatu i višestoljetnu
tradiciju čiji korijeni sežu nekoliko stoljeća unazad kroz povijest.To se dogodilo u
periodu krajem 15.og stoljeća kada dolazi do pada Bosanskoga Kraljevstva. Jedan od
glavnih dijelova ove umjetnosti upravo su predstavljale džamije,od kojih se jedna od
uveliko poznatih nalazi na području Sarajeva, glavnog grada BiH po nazivu Gazi
Husrev-begova džamija.
U mnoštvu porušenih islamskih objekata našle su se i dvije džamije koje su na
UNESCO-vom spisku kulturne baštine: banjalučke džamije Arnaudija i Ferhadija.
Jedan od najvećih građevina koje su dioislamske umjetnosti je također Stari most u
Mostaru, koji je bio sagrađen od strane Sulejmana I. ,Veličanstvenog, a graditelj je bio
Mimar Hajrudin.
Najbolji izraz islamske umjetnosti je svakako lončarstvo, koje pokazuje najviši
stupanj kreativnosti i inovacije.Neke od posuda su bile ukrašene figurama životinja ili
ispunjenim ornamentima i kaligrafskim elementima, dok su kod drugih ukrasi
uglavnom ograničeni na monumantalne natpise s malim dekorativnim motivima.Islam
je monoteistička religija u kojoj je zabranjeno prikazivanje ljudskih likova u slici i
liku, pa tako se slikarstvo nije razvijalo. Umjesto toga razvilo se posebno umjetno
pisanje arapskog pisma, koje je malo po malo prelazilo u čisti ornament. Mozemo
govoriti o bojazni od slike (ikonofobiji), a ne o zabrani slike (ikonoklazmu). Prve
džamije bile su sasvim jednostavne zgrade, kvadratične baze, nevisokih zidova i
običnih drvenih krovova.
U džamiji nema slika svetaca ili proroka, niti religiozne glazbe.Hercegovačke džamije
koje su gradene od kamena, oblikom su slične bosanskim.

ANTIČKA UMJETNOST
Antika (od lat. antiquus: star, starinski), u najširem značenju sinonim za davninu,
davno doba. U užem značenju, kultura grčko-rimskog svijeta u svim njezinim
pojavama i u široku vremenskom rasponu od samih početaka arhajske umjetnosti u
Grčkoj u VIII. st. pr. Kr. (ili još dalje u prošlost, od kretsko-mikenske kulture sred. II.
tisućljeća pr. Kr.) do druge pol. V. st., kada se za seobe naroda ruši Zapadnorimsko
Carstvo i počinje se oblikovati etnički raspored današnje Europe. Temeljna je
odrednica toga višestoljetnog razdoblja pojava pisma i sva sačuvana baština napisana
u kamenu, na glinenim pločicama, papirusu, pergamentu, tj. tekstovi od kretskih
pločica preko Homera do kasnoantičkih autora. Druga je odrednica golema arheološka
ostavština.
Grčka civilizacija u nek dijelove Hrvatske postupno prodire u doba između VII. i
VI.st. pr. Kr. Grčki utjecaj je najprije neizravan, a događa se preko trgovaca i njihovih
proizvoda, jer se grči entički element tada još ne naseljava na istočnoj obali Jadrana.
Helenistička umjetnost obuhvaća ostvarenje likovnih umjetnosti i arhitekture izvan
užih granica Grčke, ali pod izravnim helenskim utjecajima, u razdoblju od smrti
Aleksandra III. Velikoga (323. pr. Kr.) do cara Augusta i pojave Rima kao svjetskoga
carstva.
Romanizacija i prijanjanje uz rimsku kulturu započinje tek dolaskom Italika i
osnivanjem rimskih gradova razlčitoga pravnog statusa koji nastupaju u zadnjim
godinama Cezarove vlasti, a potom još više u doba Drugoga trijumvirata i kasnije.
Tipični primjer jasne matrice ortogonalnoga sustava komunikacija bijahu gradovi
Jader (Zadar).
U kasnorepublikansko doba počinju izrađivati portreti važnih osoba, a potom i carski
likovi. Portret je posebno važan vid plastičnoga likovnog izražavanja, jer omogućuje
uspješno razumijevanje i praćenje suvremenih umjetničkih tokova. Prvi portreti
iskazuju privrženost unutrašnjem doživljavanju. Takvi su portreti iz Pule, Zadra,
Osora i Salone.
U Hrvatskoj je očuvan razmjerno mali broj mozaičkih tepiha, osobito onih iz ranijeg
carstva. Mozaici kao umjetnička vrsta nisu u nas još dobro proučeni.
Iz Pule potječe mozaik s reduciranim i razmjerno kasnom recepcijom helenističkog
motiva Kažnjavanje Dirke, također u Puli je očuvano nekoliko crno-bijelih mozaika
visoke vrijednosti.
Na području Bosne i Hercegovine otkriven je veći broj mozaičkih tepiha s figuralnim
prikazima u središnjim i kutnim poljima, na primjer u Ilidži, zatim u Stocu, gdje je lik
Monitaura u središnjem polju izrazom sličan salonitanskom Tritonu. U Paniku kraj
Bileće je u središtu prikazan Orfej, a ispod njega jedna muza.
Mozaik je bio izuzetno omiljena slikarska tehnika toga doba u mnogima dijelovima
Hrvatske i mozaičko je slikarstvo dostiglo je visoku umjetničku kvalitetu.
Koncepcijski i po namjeni dvije su različite vrste mozaika. Prvi su podni mozaici
slagani najčešće kao dekorativni tepisi slagani od krupnijih mozaičkih kockica.
Ako su antički mozaici malobrojni, fresko slikarstvo još je slabije očuvano. Preostao
je samo mali broj fragmenata oslikane žbuke i štukatura. Žbuka je sačuvana isključivo
u donjim dijelovima zidova, a i tu je najčešće boja izblijedila ili pak potpuno nestala.
Najveći i najkvalitetniji ostaci fresaka otkriveni su u dva navrata u Zadru. Jedna freska
je još davno dospjela u zadarski Arheološki muzej. Možemo zaključiti da su freske
posjedovale znatnu vrijednost i da su, osobito kad je riječ o kompozicijama u Zadru,
bile i na višoj razini od umjetničkog prosjeka u drugim dijelovima Sredozemlja.
Nedvojbeno je da su u našim krajevima postojali slikari koji su radili i u drugim,
antičkom čovjeku znanim, tehnikama (tempera, enkaustika i dr.) ali se takve
umjetnine zbog propadljivosti materijala nisu očuvale. O njima svjedoče nalazi
slikarskog alata.
Štukatura je vrsta dekoracije zidnih ploha, reljefni ukras izrađen od štuka – mješavine
pljeska i vapna te drugih dodataka za postizanje gustoće i čvrstoće. Štukatura je već
odavno poznata a javlja se u većoj ili manjoj mjeri tijekom mnogih razdoblja
kulturnog razvitka.

UMJETNOST 20.STOLJEĆA
Umjetnost 20. stoljeća sastavni je dio životne stvarnosti i izraz je uštvenih i političkih
događanja. umjetnici su nastavili istraživati materijalne ili fizičke likovne elemente,
kako novu mogućnost tradicionalnog umjetničkog materijala tako i uporabu
suvremenog ili industrijskog neumjetničkog materijala u umjetničke svrhe.
Kako se umjetnost u 20. stoljeću razvijala u svijetu tako je i u Hrvatskoj. Hrvatska je
poznata po brojnim umjetnicima iz raznih umjetničkih područja. Djela hrvatskih
umjetnika (slikala, kipara, apstraktnih umjetnika, arhitekata i sl.) već se stoljećima
mogu vidjeti u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Šibeniku i ostalim gradovima. Mogu se
pronaći u obliku kipova, prikaza slavonskih šuma, ogromnih crkvi i zvonika, portreta i
ostalih umjetničkih djela
NAJPOZNATIJI HRVATSKI UMJETNICI Miroslav Kraljević, Edo Murtić, Vladimir
Becić
NAJPOZNATIJI HTVATSKI KIPARI Ivan Meštrović, Juraj Dalmatinac, Antun
Augustinčić
NAJPOZNATIJI HRVATSKI ARHITEKTI Stjepan Gomboš, Vladimir Šterk
Umjetnost je stvaralačka djelatnost koja nam daje mogućnost gledati daleko u
prošlost, ali i vidjeti budućnost. Kroz umjetnost čovjek nastoji prikazati svoju viziju
stvarnosti i društva. Zato je ona puno više od obične ljudske rukotvorine i ostavštine.

SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI U BIH

U srednjem vijeku na području današnje Bosne i Hercegovine su bili izgrađeni
brojni utvrđeni gradovi koji su uglavnom nastajali radi obrane neovisnosti bosanske
države, koja je neprekidno bila ugrožavana s jedne strane od strane Ugarske i Papske
kurije, te Vizantije i Raške s druge strane. Svi utvrđeni gradovi u bosanskoj državi su
pripadali feudalcima ili vladaru. Među najljepšim i najočuvanijim starim gradovima u
Bosni i Hercegovini ubrajaju se:
Bobovac;
Vranduk;
Travnička tvrđava;
Tvrđava Jajce;
Ostrožac;
Tvrđava Tešanj;
Tvrđava Kastel;
Gradina Srebrenik;
Maglajska tvrđava;
Tvrđava Doboj
Tvrđave imaju svoju graditeljsku slojevitost.
Bobovac je imao ključu ulogu u povijesti bosanskog kraljevstva i kraljevske dinastije
Kotromanića. Jedan je od njznačajnijih spomenika Bosne i Hercegovine. Grad je kao
kraljevsko sjedište bio administrativni-vojni centar bosanske države, a u njemu se
čuvala bosanska kraljevska kruna. Padom bosanskog kraljestva pod osmansku
okupaciju Bobovac je izgubio značaj kao utvrđeni grad. Sada je kao kraljevski grad
zaštićeni nacionalni spomenik. Bobovac je bio i kraljevsko grobno mjesto na kojem su
pokopani kraljevi: Ostoja, Tvrtko II i Stjepan Tomaš. Grobna kapela je djelomično
obnovljena i danas odaje počast bosanskoj kraljevskoj obitelji.
U Bobovcu su sačuvana tri brončna gradska zvona, od kojuh dav imaju sačuvane
natpise, arheološki nalazi s Bobovca mogu se razvrstati u slijedeće skupine:
keramičko posuđe, svjetiljke, pećnjaci s peći iz kraljevskih odaja, iz palače i
franjevačke kuće, staklo, laše, boce, fiole, razni predmeti od željeza i metala, odnosno
nakit i jedan posebno vvrijedan nalaz – rezbarene kosti sa ženskim likom na pozlati.
Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini bili su mali ali građeni su gotičkim
stilom, šiljastim lukovima. Najveći dio umjwtničkih djela u srednjem vjeku naručivala
je Crkva za ukrašavanje katedrala i samostana. Unutar tih zdanja gotički su slikari
koristili jarke i životne boje, ali nisu bili realistični.

EUFRAZIJEVA BAZILIKA U POREČU

Eufrazijeva bazilika je izgrađena u VI. stoljeću u vrijeme cara Justinijana i biskupa

Eufrazija. Eufrazijeva bazilika u Poreču je pod UNESCO-vom zaštitom kao jedna od
najbolje sačuvanih ranokršćanskih bazilika koja se i danas koristi.
Arhitektura kompleksa Eufrazijeve bazilike je iznimno dojmljive ljepote, a njezina
dugovječnost sama po sebi dokaz odlične statike.
Vrijednost Eufrazijeve bazilike za Poreč je nenadmašiva i to je njegova najvažnija
kulturna baština. Osim toga što nosi titulu najprestižnije materijalne kulturne baštine u
Istri, riječ je o kulturnopovijesnom spomeniku koji je svrstan na Popis svjetske baštine
UNESCO-a 1997. godine, što je automatski čini i kulturnim dobrom Hrvatske.
Razdoblje njezine gradnje je jedan glavnih razloga njezine vrijednosti jer iz tog ranog
razdoblja kršćanske povijesti gotovo da nema posve očuvanih spomenika. Eufrazijeva
bazilika je jedinstvena i po svom posebnom stilu gradnje kao sjajan primjer
ranobizantske umjetnosti VI. stoljeća.
Zidovi apsida bili su do zadnjeg centimetra prekriveni vječnim materijalom:
kockicama mozaika i mramornim pločicama složenima u „sliku koja ne blijedi“. U
glavnoj apsidi mozaikom je naslikana složena teološko-simbolička cjelina. Na samom
vrhu, ponad trijumfalnog luka, u širokoj kompoziciji prikazan je, u sredini, Krist s
otvorenom knjigom u ruci, posjednut na plavoj sferi. Sa strane je raspoređeno po šest
apostola s knjigama, rotulusima ili mučeničkim krunama u rukama. Biskup Eufrazije
svoj pothvat izgradnje i opremanja crkve zabilježio je u dugom natpisu koji se proteže
cijelom širinom apside. Ispod natpisa, a između prozora, i na bokovima apside
smješteno je još pet mozaičkih prikaza.
Veliki ciborij u sredini svetišta savršeno se likovno uklapa u taj prostor, ali ne potječe
iz VI. stoljeća kao ostala oprema i dekoracija, već je „umetnut” 1277. godine.
Naravno da je i prije toga crkva imala ciborij te je sadašnji možda kopija onoga
starijeg, čemu su u prilog i četiri kapitela koji potječu iz VI. stoljeća i vjerojatno su
bili dio prethodnog ciborija.
Osim raskošne crkve, kompleks uključuje veliki atrij, krstionicu i biskupsku
rezidenciju.
Neizmjerna vrijednost ovog lokaliteta leži u činjenici da su katedrala i ostali dijelovi
kompleksa sačuvali svoj prvotni izgled i uporabu, unatoč modifikacijama. Posebno su
dobro sačuvani mozaici i upravo zahvaljujući njima je Eufrazijeva bazilika poznata u
cijelom svijetu.

SLIKARSTVO RENESANSE
Renesansa je povijesno razdoblje koje obuhvaća 14., 15. i 16. stoljeće. Ona je jedan
od najistaknutijih pokreta u kulturi zapadne Europe, u gotovo svim aspektima društva
od politike, ekonomije, umjetnosti, književnosti, graditeljstvu, filozofiji i znanosti
Fillipo Brunelleschi rođen je (1377.) i umro (1466.) u Firenci. Bio je arhitekt, kipar i
slikar. Tradicija ga je učinila jednim od utemeljitelja renesanse i izumitelja metode i
oblika prikazivanja – linearne prespektive.
Pieter Bruegel
Spominje se da je Brueghel rođen u Bredi u Nizozemskoj, no nije sa sigurnošću
utvrđeno radi li se o nizozemskoj Bredi ili o belgijskom gradu Breeu, koji se na
latinskom nazivao Breda. O njegovoj slikarskoj obuci se jako malo zna, ali se zna da
je odmah nakon što je postao članom slikarskog ceha u Antwerpenu proveo neko
vrijeme u Bologni i Rimu.
Leonardo da Vinci (Vinci, Italija, 15. travnja 1452. – Amboise, Francuska, 2. svibnja
1519.) bio je talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac,
matematičar i inženjer. Ukratko, najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje
renesansni ideal svestrana čovjeka - višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i
žudnje za novim spoznajama.Njegove Posljednja večera (1495.–97.) i Mona Lisa
(1503.–06.) spadaju među najpopularnije i najutjecajnije slike renesanse
Renesansa je svakako jedno od najznačajnijih takvih stvaralačkih razdoblja, koje
ostvaruje jednu novu filozofsku sliku svijeta i čovjeka, sliku, koja se izgrađuje u
suprotnosti sa starom teološkom slikom, koju negirajući hoće da zamijeni. Dolazi do
jačanja individualnosti, samosvijesti i samopouzdanja čovjeka da slobodno bira uzore.

OPĆE ODLIKE RENESANSE

Renesansa ili „ponovno rođenje“ javlja se početkom XIV. stoljeća u Italiji. To je
razdoblje kreativnosti
i velikih promjena na mnogim područjima. Temelji renesanse su križarski ratovi i
nove trgovačke rute
koje su europljane približavale razvijenim civilizacijama.
Renesansni umjetnici trudili su se prikazati prirodni svijet u što realističnijoj formi.
Najviše uspjeha
postigla je u slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi.
Renesansno slikarstvo: U renesansno slikarstvu je izražena dubina i perspektiva.
Renesansno slikarstvo njeguje linearnu perspektivu. Glavna tema se detaljno
prikazuje. Ravnotežu umjetnici postižu nijansiranjem boja. Teme su uglavnom
zemaljske i vjerske, slike su realistične i geometrijski precizne. Na licima su prikazane
emocije ljudi.
Velika imena talijanske renesanse: Leonardo Da Vinci, Giotto, Masaccio, Donatello,
Rafael,
Michelangelo
Imena Hrvatske renesanse: Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac, Juraj Čulinović,
Lovro Dobričević, Mihajlo Hamzić, Nikola Božidarević

UNESCO BAŠTINA U BiH

UNESCO je specijalizirana agencija UN-a za intelektualna i etička pitanja na
području obrazovanja, znanosti i kulture, osnovana 16. studenog 1945. godine
Upisana dobra iz Bosne i Hercegovine na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine su
most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, područje Starog mosta starog grada
Mostara i Stećci – srednjevijekovni nadgrobni spomenici.
Pored toga, na tentativnoj listi dobara koje zemlja može nominirati u narednom
periodu, se nalazi još devet dobara iz BiH.
Dobra iz BiH koja se trenutno nalaze na Tentativnoj listi:
• Prirodno graditeljska cjelina Jajca
• Sarajevo - jedinstveni simbol univerzalne multikulturalnosti - trajno otvoreni grad
• Povijesno urbano područje Počitelj
• Prirodno i urbano područje Blagaj
• Prirodno i povijesno područje Blidinje
• Prirodno i povijesno područje Stolac
• Pećina Vjetrenica
• Prašuma Perućica
• Jevrejsko groblje u Sarajevu
PODRUČJE STAROG MOSTA STAROG GRADA MOSTARA
Današnje ime Mostar, prvi put spomenuto 1474. godine, dobilo je po "mostarima",
čuvarima mosta.
Gradnja mosta završena 1566., a odbrambene kule – Tara (Herceguša) i Halebija
(Ćelovina) zaokružuju njegovu kompoziciju.
Most je artiljerijskim pogocima srušen 1993. godine.
Nakon obnove, Stari most je svečano otvoren 2004., a Komitet za svjetsku baštinu je
17.07.2005. upisao područje Starog mosta Starog grada Mostara na Listu svjetske
baštine UNESCO-a.
MOST MEHMED-PAŠE SOKOLOVIĆA U VIŠEGRADU
Sagrađen je u vremenu od 1571. do 1577. godine po želji i naredbi Mehmed-paše
Sokolovića.
Izgradnja mosta povjerena je Kodža Mimar Sinanu, jednom od najvećih arhitekata
svog vremena poznatog i kao "veliki arhitekta Sinan".
Most Mehmed Paše Sokolovića je upisan na UNESCO Listu svjetske baštine na 31.
sjednici Komiteta za svjetsku baštinu, održanoj od 23. lipnja do 2. srpnja 2007 u
Christchurchu, Novi Zeland.

UMJETNOST STEĆAKA

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje

današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Stećci su,
poput nekih crkvenih vitraila, "živjeli" od svjetlosti, od sunca, koje se uostalom, i
javlja na samome stećku kao jedan od čestih simbola. Nekropole stećaka postavljane
su uz crkve, naselja i putove.
Najizrazitija likovna svojstva stećaka su njihovi oblici. Po obliku stećke možemo
podijeliti na grupu položenih i grupu uspravnih stećaka. Položene stećke dijelimo na:
ploče, sanduke, visoke sanduke i sarkofage. Ploče i sanduci se razlikuju po visini, a
visoki sanduci su ustvari bliski sarkofagu, nedostaje im samo dvoslivni krov, kojim se
odlikuju sarkofazi. Uspravne stećke dijelimo na: one koji liče na rimske cipuse,
uspravne ploče, četvrtasti stupovi i krstovi.
Motivi na stećcima: geometrijski, bordure, krstovi, udubljenja i obruči, rozete i
polumjeseci, krin, spirale, grozd i loza, grane i drveće, oružje i oruđe, ptice, ruke,
glave, kolo, konjanici, lov.
Na UNESCO-vom popisu svjetske kulturne baštine upisano je 28 nekropola, od čega
je 20 iz Bosne i Hercegovine, 2 iz Hrvatske te po 3 iz Crne Gore i Srbije.
Neke od nekropola su: Radimlja, Boljuni, Kalufi u Krekovima, Maculje, Dugo polje
na Blidinju, Bijača, Ravanjska vrata...

UMJETNOST BAROKA
Barok se u Hrvatskoj javlja od 17. stoljeća pa sve do kraja 18.stoljeća. Pretjerana
kićenost je glavno obilježje baroka kao stilskog razdoblja u svim vrstama umjetnosti.
Na njegovu osobitost imala su utjecaj četiri civilizacijska i politička kruga, a to su
austrijski, turski, mletački, i dubrovački. Veliki utjecaj imala je i katolička
protureformacija kroz djelovanje isusovačkog reda. Temeljna podjela na 17. stoljeće-
tijekom kojeg se postupno prihvaća rani barok i 18. stoljeće-koje obuhvaća visoki i
kasni barok. Barok je kvantitativno najbogatiji stil starije hrvatske arhitekture.
Građevine:
- Crkva sv. Katarine u Zagrebu
- Katedrala sv. Vida u Rijeci
- Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku
- Franjevačka crkva sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu

Slikarstvo:
Karakteristične jake boje, snažni svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora.
Dolaskom isusovaca do Zagreba i Varaždina dopire sakralna umjetnost katoličke
obnove i vješto osmišljen program vjerske propagande, koji se očituje u
kompozicijskim i sadržajnim odrednicama likovnih djela. Oni su bitno pridonijeli
obnavljanju ostataka zapadne kulture. U jadranskoj Hrvatskoj slikarstvo je također
vezano uz religioznu tematiku i sakralne prostore, pa tako prevladavaju djela
religiozne tematike, a oltarna pala slikana uljem na platnu dominantan je tip slike.
- Sv. Dionizije s Rustikom i Eleuterijem- Hans Georg Geiger (oltar svetih mučenika,
crkva sv. Katarine u Zagrebu)
- Sv. Franjo Borgia- Hans Adam Weissenkircher (crkva sv. Katarine u Zagrebu)
- Gospa od Karmela sa sv. Šimunom Stockom i sv. Terezom Avilskom- Sebastiano
Ricci
- Posljednja večera- Jacopo Palma Mlađi ( Eufrazijeva bazilika u Poreču)

FRANJEVAČKA GALERIJA NA ŠIROKOM BRIJEGU

Kada govorimo o franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu ne možemo govoriti a ne
spomenuti samostan i crkvu na Širokom Brijegu.
Gradnja samostana i crkve počela je koncem 19.stoljeća pod vodstvom fra Didaka
Buntića i ostalih fratara Hercegovačke provincije. Prva crkva kasnije je srušena, a
1905.godine započela je izgradnja nove trobrodne bazilike. Crkva je ukrašena mnogim
vitrajima, mozaicima, te reljefnim radovima u bronci poznatog Ante Starčevića.
U Drugom Svjetskom ratu crkva je bila veoma oštećena. Zahvaljujući dobrim ljudima
iz okolnih sela, neke dragocjenosti (poput kaleža iz 17.i 18.st., misnog ruha, slika i sl.)
su sačuvane, te se danas nalaze u samostanskoj riznici na Širokom Brijegu.
Franjevačka galerija nastala je iz povijesnih, nacionalnih i mnogih drugih razloga.
Otvorena je 1990.godine. Posjeduje znamenita djela poznatih slikara i kipara poput
Vlade Bukovca, Ljube Babića, Marina Topića, Sofije Naletilić- Penavuše i dr. Na
ulazu u galeriju nalazi se visoki reljef ''Stigme sv. Franje'' poznatog Ivana Meštrovića.
Za vrijeme Domovinskog rata dio umjetnina je skriven, te tako galerija nije pretrpjela
veliku štetu. Danas galerija posjeduje oko 4500 umjetnina.

NARODNI OBIČAJI U PROZOR RAMI

Ovdašnji narod ima bogatu tradiciju i običaje, počev od načina života, preko
određenih starinskih događaja za vrijeme udaje i ženidbe, praznika i sl. Ako se
usporedi nekadašnje i današnje vrijeme u Prozor Rami zaključuje se da se dosta toga
promijenilo. Danas se primjerice može reći da momci i djevojke ne sijele uopće, ali to
istodobno ne znači da su oni postigli viši stupanj moralnosti od svojih roditelja koji su
sijelili i ćosali na starinski način. Naprotiv, današnja mladost dogurala je do moralne
anarhije, dočim raniji naraštaji morali su se pridržavati običaja svoje sredine. Danas se
i rođenje djeteta znatno razlikuje od ranijih događaja. Žene danas uživaju jednaka
ljudska prava i njihov položaj nije više podređen. Za ženu se i dalje smatra da je u
blagoslovljenom stanju u trudnoći i pridaje joj se posebna pozornost upravo za
vrijeme trudnoće, te se štiti od obavljanja bilo kakvih težih poslova. Pored svega
navedenoga, zaključuje se da su neki običaju vezani za Božić i ostale blagdane
sačuvani su i dan danas.
Iz svega navedenog može se zaključiti da narodno blago Ramskog kraja ima
neprocjenjivi značaj. Zaključuje se da tradicijske vrijednosti godinama sve više rastu
te ih je potrebno njegovati i čuvati od zaborava. Tradicija moga grada odraz je onoga
što jesam i radi toga smatram da ju je potrebno prenijeti budućim naraštajima kako bi
se sačuvala od zaborava.

UMJETNOST 19.STOLJEĆA

19. stoljeće je građansko stoljeće uz kojeg se vezuje pojam modernog. 1. polovina

19.st je vrijeme Klasicizma i Romantizma, dok je drugu polovicu obiljezio Realizam.
U drugoj polovici stoljeća prisutan je i Simolizam te Impresionizam, koji označava
početak povijesnih avangardi, a nakon njega dolazi Postimpresionizam, koji graniči sa
ekspresizmom i kubizmom.
KLASICIZAM- razdoblje koje se okreće antici,teži čistoći, umjerenosti i
jednostavnosti. Teme su daleka prošlost i mitologija, ali i istiniti povijesni događaji,
prevladava razum. Boje su hladne i degradirane, bez živosti. Likovi su oblikovani kao
skulpture, mnoštvo neostilova, tako postupno uočavamo utjecaje umjetnika iz
prošlosti na djelima klasicista.
ROMANTIZAM- načelo romatizma ''l'art pour l'art''.
Revolucionarni duh u djelima Delacroixa, više je duh nego stil,svojevremeno je bio
umjetnička avangarda, strastvena opijenost bojom i zanos. Priroda i znanost idu u
istom smjeru- sile prirode u odnosu na čovjeka.
REALIZAM- vrijeme uzleta znanosti i tehnike, sustavno istraživanje svijeta, netom
otkrivena fotografija- primorava slikare da se suočavaju s njom. Realizam je
suprotnost idealizmu, reproduciranje stvari onakvih kakve jesu. U likovnoj umjetnosti
gotovo je isključivo orijentiran na Francusku, desetak godina kasnije na Njemačku, u
perifernim zemljama prisutan je kao metoda oblikovanja, a ne likovna orijentacija.
Realizam je zapravo prijelazna faza iz romantizma na impresionizam.
IMPRESIONIZAM- drugačija vrtsa realizma, naziv je osmislio jedan neprijateljski
raspoložen konzervativni kritičar 1874. godine kada je pisao o prvoj izložbi
umjetničke udruge nazvane Anonimno društvo umjetnika.Ta se izložba danas naziva
prvom impresionističkom izložbom. Pisac kao i javnost je smatrao da su slike nalik na
skice te ih je nazivao pukim impresijama. Impresionisti su se više bavili ruralnim i
gradskim krajolikom nego likovnima. Oni slikaju trenutačnost stvarnosti, bitni su
sadašnji utisci boje i svijeta, prolazni moment, pokret, gianje, atmosfera. Čiste
otvorene boje koje su međusobno komplementarne, boje se nanose u mrljama koje su
oku gledatelja miješaju u šare.

RANOKRŠĆANSKA UMJETNOST

KRŠĆANSKA RELIGIJA I CRKVA – Na početku kršćanstvo se rasprostranjuje po

cijelom Carstvu i to uglavnom u tajnosti. U katakombama, podzemnim nekropolama
razvila se narodna naivna umjetnost – freska. Kršćanska religija prelazi za kratko
vrijeme put od katakombi do carskog priznanja. Oslikane katakombe, reljefi
sarkofaga, prve crkve pripadaju rimskoj umjetnosti, ali kršćanstvo ne zaboravlja da je
rođeno na Istoku.
SAMOSTANI - Samostani igraju jako važnu ulogu u društvenom životu ranog
srednjeg vijeka. Pojavili su se u IV i V st. na istoku Rimske imperije. U ekonomskom
životu srednjeg vijeka samostani su se pokazali kao najsavršenija forma krupnog
gospodarstva. U ranom srednjem vijeku samostani se javljaju skoro kao jedina
ognjišta obrazovanosti i duhovne kulture feudalnog društva. Pri samostanima
Benediktinskog reda, koji je bio osnovan u VI st. postojale su škole, u njima su se
prepisivale crkvene knjige, pisale hronike, ukrašavale knjige. Zahvaljujući trudu i
učenosti monaških redova do nas su došla u srednjovjekovnim prepisima mnoga djela
grčkih i rimskih pisaca.
RANOKRŠĆANSKA UMJETNOST- Ranokršćanska umjetnost nastala je i
razvijala se u prvim stoljećima naše ere u zapadnim i istočnim provincijama Rimskog
Carstva. Neposredan izvor njezina likovnog govora, kao i govora s njom paralelne
kasno - antičke umjetnosti, nalazi se u kasnoj fazi helenističko-rimske umjetnosti.
Ranokršćanska umjetnost obuhvaća vrijeme od prvih pojava kršćanskih ideja u
umjetničkim ostvarenjima. Rana ranokršćanska umjetnost koja je u svojim počecima
imala više pučki a često i „primitivni“ značaj i koja je u prvom redu odgovarala ukusu
širih slojeva, razlikovala se od umjetnosti rimske aristrokracije ne toliko svojim
pravcem koliko svojom kvalitetom; to u znatnoj mjeri potvrđuju slike u katakombama
koje su većim djelom radovi vještih obrtnika, a ne izrazitih umjetnika.
SLIKARSTVO - Prvi počeci slikarstva kršćanske inspiracije mogu se pratiti na
području Rima u golemoj mreži podzemnih katakombi. Zidno slikarstvo katakombi
stoji u tijesnoj vezi s antičkim slikarstvom. Dekorativni sistem tog slikarstva sastoji se
iz bijelo ili žućkasto obojenih zidnih polja koja su uokvirena zeleno-crvenim, širim ili
užim linijama.
KRSTIONICE - U Rimu i Milanu grade se krstionice središnjeg tlocrta, sa zdencima
za uranjanje i funkcionalnim rješenjem za svjetlo; jaka, naime, svjetlost što odozgo
pada na središnji prostor, simbolizira milost koja se slijeva na one što se imaju krstiti,
dok prsten u sjeni naglašava mističnu sabranost prisutnih.