PEDAGOŠKA PSIHOLOGIJA

 danas samostalna psihološka grana koja sadrži više područja .

 Primijenjena znanost

 Pedagoška psihologija je grana psihologije koja se bavi učenjem i svime što je s tim
u vezi, istražuje i proučava psihološku stranu procesa odgoja i obrazovanja.

- 15. i 16. st. potreba razumijevanja gradiva i individualne osobine djece, znanstveno
educiranje učitelja.
- 17. i 18. st. organiziranje nastave po razredima i predmetima - učiti ono što je čovjeku
korisno (Komensky)
- Hall, Cattel - psihološki laboratorij (opseg pažnje, brzina percepcije, slova i riječi)
- Edward Lee Thorndike - „Educational Psycholog“, 1903. Prvi prorgam istraživačkog
rada na području učenja - test inteligencije (vještine + sposobnosti)

 Vigotsky
• proces učenja utječe na psihičko funkcioniranje, značaj nastave i učenja

PREDMET PROUČAVANJA

 Učenje se javlja kao proces relativno trajnih promjena pojedinca nastalih tijekom
obnavljanja novih aktivnosti, a koje se očituju u njegovu izmijenjenom načinu
ponašanja (Grgin)

Učenje je trajna promjena - Brojne promjene koje nastaju učenjem imaju relativnu trajnost,
dovode do novih oblika ponašanja i najčešće znače čovjekovo napredovanje u smislu sve
uspješnije prilagodbe uvjetima i prilikama njegove životne, prirodne i društvene okoline.

 Promjene - utjecaj MATURACIJE ili sazrijevanja organizma i utjecaj NOVIH

AKTIVNOSTI na koje je čovjek potaknut bilo vlastitim potrebama ili nekim vanjskim
utjecajima
 Zahtjev okoline → novi slijed reakcija → ponavljanje → promjena u nove oblike
ponašanja → novostečene dinamičke strukture (sposobnosti) → prilagođena reakcija u
svakoj takvoj ili sličnoj situaciji

1 
 
  U slučaju kada spremnost organizma (maturacija) nije dostignuta, a dijete je izloženo
poticanju i vježbi, ne dostižu se zadovoljavajući učinci. Preuranjeno poticanje može
obeshrabriti dijete i uzrokovati da dijete izgubi SAMOPOUZDANJE, pa čak i da se
počne BOJATI te AKTIVNOSTI. U tom strahu može pružati otpor svakom
poticanju i vježbanju.

Neposredni učinak učenja - na različite vještine, navike i znanja (individualno iskustvo ili
znanje u širem smislu)
Značaj učenja - Njegovim posredstvom može se učinkovito utjecati na čitavu strukturu
čovjekovih osobina i tako izazvati relativno trajne promjene njegove ličnosti.

 Utjecaj na: vještine, znanje, stavove, interese, vrijednosti, potrebe, usvajanje govora,
socijalna obilježja, norme ponašanja, sposobnosti i sklonosti,… napredovanje i
usavršavanje za što adekvatniju prilagodbu uvjetima i zahtjevima okoline.

TEMELJNI UVJETI UČENJA (sposobnosti, motivacija, vanjske prilike)

1. SPOSOBNOSTI
Podrazumijeva se postojanje dispozicija za efikasnu aktivnost učenja, a to su:
 intelektualne funkcije
 psihomotoričke funkcije
 percepcija i
 osjetljivost
Stupanj sposobnosti u svakoj situaciji učenja ovisi o razvojnoj dobi onoga koji uči, o
njegovoj motivaciji za učenje i o zadacima pred kojima se u određenoj situaciji nalazi.

2. MOTIVACIJA (još o motivaciji na str. 48)

To je sve ono što nas iznutra pokreće prema nekom cilju i uvjetuje neko
usmjereno djelovanje. Biti motiviran pretpostavlja imati dovoljno snažne i trajne
unutarnje pobude za obavljanje aktivnosti učenja.
 Intrinzična - Unutarnje pobude za aktivnostima koje izviru iz potreba,
interesa, želja, sposobnosti i sklonosti. Aktivnosti su nagrađujuće same po sebi.
Nije utrka za nagradama, nego predanost gdje se nagrade otkrivaju tijekom rada i
sporedne su i sekundarne. (hobiji, igre, kreacije, čitanje,…)
npr.

 Ekstrinzična - Pobude koje su rezultat određenih vanjskih poticaja i ciljeva.

Aktivnosti su sredstvo za postizanje određene vrste nagrade. Vanjski ciljevi mogu
biti bolje radno mjesto - bolji život, razveseliti roditelje, upisati fakultet, ocjene,
pohvale, nagrade, novac, natjecanja, status,…)
npr.

2 
 
 3. VANJSKE PRILIKE Stjecanje novih oblika reagiranja moguće je samo ako je
individuum dovoljno puta izložen situaciji u kojoj može obavljati aktivnost
ponavljanja i vježbanja. U vanjske prilike spadaju:
 mogućnost školovanja
(slušanje predavanja, sudjelovanje u vježbi, upute za učenje),
 mogućnost raspolaganja stručnom literaturom za učenje,
 raspolaganje vremenom, prostorom za učenje,
 metode i tehnike kojima se osoba služi za učenje pri razumijevanju i
reprodukciji sadržaja.

Učinak:

 Potpuni izostanak makar jedne od navedenih temeljnih uvjeta dovodi do

NEMOGUĆNOSTI STJECANJA ISKUSTVA u bilo kojem obliku. Ako su
nedovoljno ili djelomično prisutni - rezultati su znatno ispod optimalne razine.

VRSTE UČENJA
PREMA SLOŽENOSTI:
1. Jednostavno (uvjetovanje, asocijacije, mehaničko (napamet) učenje)
2. Složeno (učenje motornih radnji, učenje s razumijevanjem i uvidom, učenje putem
pokušaja i pogrešaka)

S OBZIROM NA GRADIVO: motorno i verbalno

Učenje niza motoričkih reakcija

 usvajanje vještina kao hodanje, vožnja bicikla, upravljanje strojevima, sviranje
glazbenih instrumenata, svaki ručni zanat,…
Učenje niza verbalnih reakcija
 značenje i riječi
 razumijevanje pojmova
 učenje podataka koji su izraženi simbolima

S OBZIROM NA MODALNOST: kinestetičko i učenje putem opipa i sluha

TEORIJE UČENJA

• BIHEVIORALNE TEORIJE UČENJA (klasično uvjetovanje, operantno uvjetovanje)

• TEORIJE SOCIJALNOG UČENJA,
• KOGNITIVNE TEORIJE UČENJA
3 
 
ASOCIJACIONIZAM - Aristotel (cca 350. p. n. e.)

 Čovjekovo zapamćivanje (učenje) temelji se na asocijaciji doživljaja po vremenskom i

prostornom dodiru te po sličnosti i kontrastu.

Asocijativni principi:
 princip dodira: stol - stolica, grom - munja.
 princip sličnosti: jabuka - kruška, žuto - zeleno
 princip kontrasta: dan - noć, dječak - djevojčica

BIHEVIORALNE TEORIJE UČENJA

KLASIČNO UVJETOVANJE
Ivan Pavlov - ruski fiziolog, usmjeravao se na to koja tvar pomaže u probavi hrane,
proučavao probavni sustav i slinu, razvio metodu za mjerenje količine izlučene sline.

 Klasično uvjetovanje - postupak kojim neki neutralni podražaj koji prirodno nema
utjecaj na neko ponašanje, počinje izazivati to ponašanje zbog stvaranja asocijacije s
podražajem koji uvijek, prirodno i bezuvjetno izaziva to ponašanje.

Podražaje po učincima na naše reakcije dijelimo u 3 kategorije:

 ekscitatorni - podražaj koji pobuđuje odgovore
 neutralni - koji nemaju utjecaj na reakciju
 inhibitorni - oni koji ih koče, koji se suprotstavljaju tendenciji odgovaranja
Klasično uvjetovanje je učenje u kojem neutralni podražaj postaje ekscitatorni ili inhibitorni.

- Ranije neutralan podražaj postaje jednako djelotvoran za tu vrstu reakcije kao i

prirodan podražaj.

- Neutralni podražaj, ukoliko se više puta zadaje s bezuvjetnim podražajem koji

prirodno izaziva reakciju, konačno će i sam izazvati tu reakciju.

Korak 1: od prije postoji prirodna veza između nekog podražaja i reakcije

1. Faza: uvjetni podražaj (zvuk) → ne izaziva reakciju
bezuvjetni podražaj (hrana) → bezuvjetna reakcija (slina)
Bezuvjetni znači da je nenaučen, od prije prisutan, tj. ta veza postojala je i prije nego
što smo počeli taj bezuvjetni podražaj uparivati sa zvukom.

Korak 2: proces uvjetovanja u kojem se novi podražaj povezuje sa vezom BP - BR

2. Faza: uvjetni podražaj (zvuk) → bezuvjetna reakcija (slina)
bezuvjetni podražaj (hrana) → bezuvjetna reakcija (slina)

Korak 3: stvorena je nova veza - stari refleks javlja se na novi podražaj

3. Faza: uvjetni podražaj (zvuk) - uvjetovana reakcija (slina)

4 
 
  Uvjetovanje višeg reda - formiranje uvjetovane reakcije na temelju već formirane
uvjetovane reakcije
npr.

Raspored zadavanja podražaja:

 stalno - brže se uspostavlja reakcija, ali se i brže gasi nakon izostanka uvjetovanog
podražaja
 povremeno - sporije se uspostavlja reakcija, ali se i sporije gasi nakon izostanka
uvjetovanog podražaja

Kako možemo pomoću klasičnog uvjetovanja smanjiti ponašanje?

1) PRESTANAK UPARIVANJA UP SA BP, kako bi se uklonila stvorena veza, no za

to treba vremena i može doći do spontane obnove prije uspostavljene veze, tj. navike

2) Metoda: SISTEMATSKA DESENZIBILIZACIJA Cilj ove klasične metode je

eliminirati reakciju na podražaj, u liječenju - eliminirati odgovor koji je nepoželjan,
npr. eliminirati fobije ili druge. anksiozne reakcije. Metoda se sastoji u tome da se
koristi tehnika praga.
 Osobi se pokazuje podražaj na koji ona ima nepoželjnu reakciju (npr. zmija) - ali
na većoj udaljenosti, tj. toliko daleko i u takvom kavezu da osoba nema reakciju.
 Onda se polako povećava intenzitet podražaja (prag), odnosno, u sukcesivnim
ponavljanjima zmija se (u kavezu) dovodi sve bliže, sve dok anksiozna reakcija
ne nestane u potpunosti, a zmija bude blizu

3) DEKONDICIONIRANJE - se može izvesti i tako da prethodnu reakciju zamijenimo

novom koja je po prirodi stvari suprotna prethodnoj, i naravno, mora biti jača da bi ta
veza prevladala onu koja je prvo stvorena.
npr. Osobu potičemo da koristi relaksacijsku tehniku u situaciji koja joj je prethodno
izazvala anksioznost.

4) DEKONDICIONIRANJE METODOM ISCRPLJIVANJA - podražaj se ponavlja

toliko puta dok osoba nije već preumorna da reagira (habituacija). Cilj ove metode je
da se na određeni podražaj dobije „nulta reakcija“ tj. neodgovaranje na podražaj.
npr. Kročenje konja kada jahač ostaje u sedlu sve dok konj na to ne prestane
reagirati. / Zamrziš hranu koje se prejedeš.

5 
 
RANA UČENJA
HABITUACIJA
Odgovor na specifičan stimulans opada sa ponovljenim iskustvima s tim stimulansom.
(pojava smanjenja reakcije živog bića na podražaj koji se ponavlja, a koji nije relevantan za
njegovo ponašanje)
npr. Buka automobila koju čovjek gotovo i ne primjećuje. / Student koji više puta
izlaže javno rad, strah opada

Međutim, ima i onih kod kojih se strah pojačava s više izlaganja. Razlog može biti
SENZIBILIZACIJA - porast reakcije na vanjske događaje, ali i uvjetovanje. Ovaj oblik
učenja nije utemeljen na asocijaciji nego na činjenici da se neka postojeća tendencija
ponašanja organizma učvršćuje obnavljanjem određena podražaja.
npr.
Porast ili smanjenje nervoze kod izlaganja može biti povezano s pozitivnim odnosno
negativnim posljedicama povezanih s izlaganjem. / Štakori kada počnu jesti novu
hranu jedu male količine jer u prirodnoj okolini može biti otrova. To ima adaptacijsku
funkciju, jer nova hrana može značiti smrt. Tek ako nema posljedica, onda jedu veće
količine.

Koja je razlika između generalizacije i diskriminacije?

GENERALIZACIJA podražaja odnosi se na pojavu da se dogodi transfer, tj. da se

uvjetovani odgovor proširi i na druge podražaje
npr. Netko tko se boji operacije, zelene kute, može liječnika iz operacijske sale
generalizirati tako da se boji raznih objekata zelene boje. / Mali Albert u Watsonovom
eksperimentu - nakon eksperimenta s bijelim zecom počeo se bojati i bijelih zečeva,
bijele brade djeda mraza,…

DISKRIMINACIJA podražaja je suprotan fenomen od generalizacije (razlikovanje dva

slična podražaja). Radi se o pojavi kada organizam nauči da treba odgovoriti na jedan
podražaj, a ne treba odgovoriti na neki njemu jako slični podražaj
npr. Pavlovljeve pse se moglo naučiti da razlikuju koji je od dva slična zvuka povezan
s hranom i da stoga na njih različito reagiraju - da visoki ton povežu s hranom (i da
luče slinu), a da niži ton ne poveže s hranom (i da ne luče slinu).

Vježba:
 Nađite samostalan primjer emotivnog uvjetovanja
npr.

 Nađite samostalan primjer za habituaciju

npr.

6 
 
Klasično uvjetovanje u svakodnevnom životu:
 kućni ljubimci - dolaze već na zvuk otvaranja konzerve (pa i krive)

 propaganda automobila - uparivanje s oskudno obučenom ženom (bezuvjetni

podražaj) BP izaziva povoljno blago uzbuđeni osjećaj (BR) kod većine muškaraca. A
ideja proizvođača je da se taj osjećaj ugode spoji s proizvodom.

 Žena koja je doživjela seksualni napad na ulici ne želi ići tom ulicom jer doživljava
stanje neugode (emocije se lako kondicioniraju, naročito neugodne, jači bezuvjetni
podražaj, tj. trauma izaziva jaču bezuvjetnu reakciju)

 Čovjek dobije napad alergije na kremu koja izgleda kao majoneza jer inače ima
alergiju na majonezu

 Približavanje predmeta oku izaziva refleks zatvaranja kapaka

 Zadovoljavanje potrebe za hranom izaziva ugodu

 Zadovoljavanje potrebe za pićem izaziva ugodu

 Bolni podražaj izaziva neku povredu i/ili neugodu

 Jaki iznenadni zvuk izaziva neugodu

Klasično uvjetovanje - PRIMJENA:

 početak govora kod djece

 navika hranjenja
 održavanje čistoće
 komuniciranje
 radne navike
 učenje slova u početnom čitanju
 razvijanje discipline
 strahovi
 pozitivne i negativne emocionalne reakcije
 terapija psiholoških poremećaja (strahova, pušenja, loših navika)
 promjena političkih i društvenih stavova

7 
 
OPERANTNO UVJETOVANJE

Thorndike
1) Zakon vježbe
- Ponavljanje uvjetovanog odgovora će učvrstiti vezu između podražaja i reakcije

2) Zakon efekta
- Povećava se vjerojatnost pojavljivanja ponašanja iza kojeg slijedi nagrada, a smanjuje
onog iza kojeg slijedi kazna.

B. F. Skinner
B.F. Skinner (1904.-1990.), američki psiholog, najpoznatiji teoretičar i predstavnik
biheviorizma

Operantno uvjetovanje - proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog

odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za neki organizam.

Neki je događaj potkrepljenje ako njegova pojava nakon odgovora (reakcije) mijenja
vjerojatnost pojavljivanja tog odgovora (reakcije).

 Skinner je proveo značajan eksperimentalan rad sa štakorima i golubovima i postigao

izniman uspjeh u treniranju životinja u izvođenju "cirkuskih" majstorija, npr. goluba
naučio da pleše, i sl.

 Zamislite štakora u kavezu. To je zapravo poseban kavez, tzv. Skinnerova kutija (koju
je izmislio dok je radio na Harvardu).

PRINCIP OPERANTNOG UVJETOVANJA

Operantno uvjetovanje funkcionira na temelju potkrepljenja i kazni.

 Princip operantnog uvjetovanja kaže: posljedica koja slijedi nakon određenog

ponašanja može smanjiti ili povećati vjerojatnost pojavljivanja tog ponašanja.

npr. Štakor dobije hranu svaki put kad stisne polugu i stišće ju sve većom
frekvencijom. Nakon nekog vremena prestane dobivati hranu makar stišće - ponašanje
se ne potkrepljuje i dolazi do gašenja reakcije.
npr. Ponašanje djeteta. Dijete te pozdravi kada dođeš kući, a cijeli stan je u neredu od
igračaka, ti urlaš na dijete i što se desi? Sljedeći put je manja vjerojatnost da će te
doći pozdraviti.

Skinner je potkrepljenje definirao kao posljedicu koja povećava vjerojatnost pojavljivanja

ponašanja, što nije isto što i nagrada. Pogledajmo na primjeru.

8 
 
 Gospodin XY je učitelj koji jako viče na svoje učenika kada oni međusobno pričaju dok on
predaje. Nakon nekoliko tjedana učenici su još češće pričali, dok je on držao predavanja,
nego što su to činili prije nego je počeo vikati na njih.
 To je primjer pozitivnog potkrepljenja jer je vikanje posljedica nakon pričanja i
uzrokovala je češće pričanje nego što je to bilo prije vikanja.
 Ponekad potkrepljivači koji su neugodni ili čak bolni mogu biti pozitivni
potkrepljivači jer se uz njih vezuje dobivanje pažnje. To se posebno često događa kod
djece koja su zanemarena.

POZITIVNA I NEGATIVNA POTKREPLJENJA

1) POZITIVNO potkrepljenje (zadavanje ugodnih podražaja)
npr. Kad dođemo kod bake, ona nas dočeka s kolačem

2) NEGATIVNO potkrepljenje (izostanak neugodnih podražaja) - kada očekujemo

neugodu, a ona izostane - to djeluje potkrepljujuće za to ponašanje.
npr. Kada nismo kažnjeni za preveliku brzinu a to smo očekivali. / Učenici su
oslobođeni ispita, jer su marljivo pisali zadaću tokom tjedna.

Što su potkrepljenja za ljude?

1) PRIMARNA potkrepljenja - zadovoljavaju naše osnovne potrebe, npr. hrana

2) SEKUNDARNA potkrepljenja - učimo ih uparivati s primarnim ili nekim drugim

već usvojenim sekundarnim potkrepljenjima
3 osnovne vrste sekundarnih potkrepljenja:
1. socijalna - npr. osmijeh, pohvala
2. potkrepljivačke aktivnosti - pristup zabavi
3. simbolička - novac

Vježba:
 Nađite samostalan primjer koji uključuje kućnog ljubimca
npr. Ako psu bacimo lopticu, kažemo da nam je donese, za nagradu i da bi nam opet
donio lopticu drugi put, damo mu komad hrane.

 Nađite samostalan primjer iz svakodnevnog života

npr.

 Nađite samostalan primjer za školu

npr.

9 
 
PREMACKOVO NAČELO
 Potkrepljivanje jedne aktivnosti nekom drugom, privlačnijom aktivnosti.
npr. Kad pospremim sobu ići ću se igrati na računalo. / Kad naučim 1. poglavlje idem
na kavu.

 Kazne smanjuju vjerojatnost ponašanja zadavanjem neugodnih podražaja ili

uskraćivanjem ugodnih podražaja

Kazna ZADAVANJEM (zadavanje neugodnih podražaja)

npr. fizičke kazne, psihološke kazne (neprihvatljivo);
Djeca trebaju očistiti školski hodnik jer su se po njemu nabacivali s hranom.

Kazna USKRAĆIVANJEM (uskraćivanje očekivane ugode)

npr. Razredu se ukine maturalni izlet jer su višekratno markirali s nastave.

RASPORED POTKREPLJENJA - Skinner

 KONTINUIRANO potkrepljenje - željeno ponašanje potkrepljuje se svaki put kad

ga subjekt pokaže (nedostaci: brzo gašenje i neekonomičnost)
- Ako želimo brzo uspostaviti neki operantan odgovor

 POVREMENO potkrepljenje - vremenska distribuiranost potkrepljivanja ima

značajan utjecaj na brzinu uspostavljanja operantno uvjetovanog odgovora.
- Ako je važnije da se naučen odgovor održi duže vrijeme

4 moguća RASPOREDA (TIPA) povremenog potkrepljivanja:

 U pravilnim i nepravilnim intervalima (1. i 2. tip)
 U pravilnom i nepravilnom omjeru (3. i 4. tip)

a) vremenski raspored b) frekvencijski raspored

(intervalni) (omjerni)
npr. svakih 5 min, bez npr. svaki 3. put kad se
Povremeni
obzira na ponašanje javi željeno ponašanje bez
PRAVILNI
organizma (neefikasno) obzira na protok vremena
potkrepljuju se
potkrepljenje se daje
Povremeni povremeno, nekad 3. put,
nesistematski raspoređeno
NEPRAVILNI nekad 5. i sl.
u vremenu
(najefikasnije)

1. Raspored s pravilnim intervalima. Ako štakor pritisne polugu najmanje jednom

tijekom nekog određenog intervala (npr. 25 sekundi), dobije jednu porciju hrane. Ako
ne pritisne, ne dobije. No, ako pritisne 20 puta unutar tog intervala opet dobije samo
jednu porciju hrane.

10 
 
 2. Raspored s pravilnim omjerom. Ovo je bilo prvo Skinnerovo otkriće. Ako je štakor
pritisnuo pedalu recimo triput, dobio je nagradu ili ako je pritisnuo 10 puta ili x puta.
Postojao je pravilan omjer između ponašanja i potkrepljenja: 3 za 1, ili 10 za 1 itd.

Štakori počinju pokazivati tendenciju da sami sebe "podešavaju" (engl. pace):

neposredno nakon što dobe hranu prorijede ponašanje, a ubrzaju kako se vrijeme za
nagradu približava

3. Raspored s varijabilnim intervalom. U ovom rasporedu se po slučaju mijenja

interval kada se dobiva potkrepljenje - prvi puta je 20 sekundi, drugi puta 5, pa 35, pa
10 i tako dalje.

4. Raspored s varijabilnim omjerom. Ovo znači da se mijenja x. Na primjer, prvi puta

je trebalo 3 x stisnuti da se dobije hrana, drugi puta 10, treći puta 1, pa 7 i tako dalje.

Potkrepljivači:
a) primarni (hrana, voda, bol, zanimljivost aktivnosti kojom se osoba bavi)
b) sekundarni (novac, pohvala, ocjene)
c) pozitivni (hrana, pohvala)
d) negativni (bol, negativne reakcije okoline)

 NAGRADA nije isto što i pozitivni potkrepljivač! Potkrepljivači mijenjaju

frekvenciju nekog odgovora, a nagrada ne mijenja nužno ponašanje, npr. ako
dobijemo nagradu (paket nečega), to ne mora nužno djelovati na naše ponašanje ili
ako nam se nešto ne sviđa, možemo to nekome darovati.

 POTKREPLJENJE u vidu nagrade - Svaka posljedica koja povećava vjerojatnost

javljanja poželjnog oblika ponašanja

KAZNA
- Posljedica koja smanjuje vjerojatnost javljanja nepoželjnog ponašanja
- neugodni podražaj koji slijedi nakon nekog ponašanja koje želimo ukloniti
- Kazna ne potiče neposredno na aktivnost, nego ili sprječava da do neke aktivnosti
dođe, ili posredno, da bi izbjegao kaznu - navodi đaka na promjenu ponašanja.

EFIKASNA KAZNA;
 Vrijeme zadavanja - mora biti za vrijeme ili neposredno nakon nepoželjnog
ponašanja. Tako se osigurava stvaranje veze između nekog ponašanja i kazne.
 Dosljednost - ako je moguće svaki put kad se javi nepoželjno ponašanje, a još važnije
od toga izbjegavati da se isto ponašanje nekad nagrađuje, a nekad kažnjava.
 Intenzitet kazne - dobro odmjeriti jačinu kazne, jer jedino takva potiskuje neko
ponašanje na duže vrijeme ili zauvijek. Povećanje intenziteta kazne obično izaziva
navikavanje ili uopće nema efekta.
 Voditi računa o osobinama pojedinca. Različiti pojedinci različito će reagirati na
posljedice. Nagrada ili kazna je subjektivna i nema jednaku vrijednost za sve
pojedince. npr. shopping za muškarce i žene

11 
 
POSLJEDICE KAZNE:

 Psihomatski poremećaj - Eksperimenti sa životinjama su jasno pokazali da postoji

povezanost između raznih psihosomatskih problema i kažnjavanja, npr. bol je
postojana ali je psihološke naravi.

 Pogoršava odnose.

 Naučena bespomoćnost
- Pojava da ljudi ili životinje ne poduzimaju akciju koja bi ih uklonila iz neugodne ili
bolne situacije ako počnu vjerovati da ne postoji uzročno - posljedična povezanost
između njihova ponašanja i ishoda takvih situacija
- Ako je kažnjavanje jedina strategija u mijenjanju ponašanja, bez da se pokažu
alternativna poželjna ponašanja, organizam se nauči kako izbjeći kaznu.

ZAKLJUČAK O KAZNI:
Općenito vrijedi da se nagradama uči, a kaznama odučava.
Ono što je jako bitno jest da uz kaznu treba istovremeno potkrepljivati neko poželjno
ponašanje, odnosno omogućiti razvoj nekog drugog ponašanja. Inače može doći do zamjene
jednog nepoželjnog ponašanja nekim drugim također nepoželjnim ponašanjem.

Najveći dio osnovnog odgoja djece odvija se uvjetovanjem:

 emocije,
 stavovi,
 znanja i vještine,
 vrijednosti,
 navike,
 neke autonomne funkcije organizma za koje se ranije mislilo da su izvan kontrole naše
volje (krvni tlak, broj otkucaja srca, moždanih valova, mišićne napetosti, temperature
kože,…)

Operantno uvjetovanje PRIMJENA:

 socijalna ponašanja
 većina aktivnosti u svakodnevnom životu
 terapija poremećaja u ponašanju
 tretman nesanice, tjeskobe, psihogene glavobolje

UVJETOVANJE U NASTAVI

 sigurna i ugodna okolina

 ispitivanja započeti s lakšim pitanjima
 pripremiti polaznika za stresnu situaciju
 više potkrepljivanja, manje kažnjavanja
 pažljivo izabrati nagradu (njima važna!)
 poticati generalizaciju i diskriminaciju
 davati jasne povratne informacije
 oblikovati željena ponašanja
 davati upute za prikladno ponašanje

12 
 
MODIFIKACIJA PONAŠANJA
Cilj ove tehnike je naučiti pojedinca novim, poželjnim oblicima ponašanja ili ga odučiti od
nepoželjnih oblika ponašanja. Pri mijenjanju ponašanja kombiniraju se 3 načina učenja:
1. KLASIČNO
2. OPERANTNO
3. UČENJE PO MODELU

BIHEVIOR TERAPIJA
Nazvana je i modifikacijom ponašanja, a direktno podupire poželjne promjene ponašanja
pomoću sustavne primjene principa učenja.

Pomoć klijentima je usmjerena na:

- Prekid nepoželjnih, po osobu štetnih ponašanja (npr. prekomjerno hranjenje, pušenje,
fobično izbjegavanje bezazlenih podražaja) i
- razvoj prilagođenih oblika ponašanja (npr. vještina potrebnih za započinjanje
socijalnih odnosa)
 
 
PREPLAVLJIVANJE
Izlaganje klijenta zastrašujućim podražajima sve dok se reakcije straha ne ugase.
npr. Malog Alberta se tako dugo držalo u blizini štakora dok se njegov strah ne bi u
potpunosti ugasio: UP (štakor) se ponovljeno zadavao bez NP (buka), sve dok UR
(strah) nije potpuno nestao.

SUSTAVNA DESENZIBILIZACIJA
To je postupan proces kojim se klijent uči nositi s uznemirujućim podražajima pri
čemu se procesom protuuvjetovanja smanjuje anksioznost potaknuta tim podražajima.

AVERZIVNO UVJETOVANJE (odbojnost od nečega)

Uparuju se averzivni ili bolni podražaji s neželjenim porivima s ciljem smanjivanja
privlačnosti cilja - npr. pušenje, alkohol, seksualno zlostavljanje, samoranjavanje kod
djece s poteškoćama u razvoju,...

ŽETONIRANJE
Upotreba žetona kao potkrepljivača za razvoj poželjnog ponašanja

BIOFEEDBACK:
Sustavno pružanje povratnih informacija o tjelesnim funkcijama kako bi organizam
stekao kontrolu nad njima.

PROGRESIVNA MIŠIĆNA RELAKSACIJA:

Tehnika dubinske relaksacije.

13 
 
STRATEGIJE SAMOKONTROLE:

a) Strategije usmjerene na podražaje koji izazivaju određeno ponašanje

- ograničavanje podražajnog polja (npr. prestanak pušenja najprije u autu, pa na
radnom mjestu, pa…)
- kontrola podražaja (ako je problem trošenje novca, prestati razgledavati
trgovine)

b) Strategije usmjerene na ponašanje

- sprečavanje reakcija - nastojanje da se nepoželjno ponašanje oteža ili učini
nemogućim (ne nosite kartice ni novac)
- suprotstavljene reakcije - baviti se nečim što nije u skladu s lošom navikom
(umjesto zapaliti cigaretu, popiti čašu vode)
- prekidanje lanca - spriječiti nepoželjno ponašanje kompliciranjem procesa koji
navodi do njega (cigarete u foliji na ormaru)
- postupno približavanje - postupno približavanje cilju serijom malih bezbolnih
koraka (produžavanje vremena učenja po 5 minuta dnevno)

c) Strategije usmjerene na potkrepljenje

- potkrepljivanjenje željenog ponašanja
- cijena nepoželjnih reakcija (dajte dobrovoljni prilog za vama mrsku
organizaciju)
- ˝bakina metoda˝ - ako ne pojedeš povrće, nećeš dobiti kolač (ne smiješ upaliti
TV prije nego što određeno vrijeme ne provedeš u učenju)
- Prikrivena senzibilizacija - zamišljati užasne priče o ponašanju koje se želi
promijeniti
- Prikriveno potkrepljivanje - zamišljati nagrađujuće maštarije za poželjno
ponašanje (drugi vas pohvaljuju)

PRIMJENA BIHEVIORIZMA U EDUKACIJI

 Jasni ciljevi, koji se trebaju fokusirati na ponašanje studenta, trebaju biti mjerljivi te
dano objašnjenje pod kojim uvjetima će se ponašanje javiti i koji je kriterij
prihvatljivog ponašanja. Učitelji će lakše razviti ciljeve koji će se pomaknuti od
običnog upamćivanja, prema evaluaciji.

 Programirano učenje (na početku jasan cilj, mali koraci, napredovanje vlastitom
brzinom, učenik aktivan i povratna informacija odmah, tekstovi forsiraju pozitivno
potkrepljenje)

 Učenje do visoke razine (Mastery learning) - student mora posve naučiti jednu lekciju
prije nego ide dalje.

 Ugovor sa studentom - dogovor koji točno specificira što se traži od studenta i koje su
posljedice

14 
 
 RAZLIKA IZMEĐU
KLASIČNOG I OPERANTNOG
UVJETOVANJA

Klasično uvjetovanje
- ne govori ništa o kaznama i nagradama, a nema niti takve terminologije, niti se
takvo nešto implicira.
- odnosi na stvaranje veze putem asocijacija (tijekom ponavljanja)
- potkrepljenje u vidu bezuvjetnog podražaja (BP) prethodi reakciji.
ORGANIZAM JE PASIVAN, promatraju se samo fiziološke reakcije
organizma.

Operantno uvjetovanje
- mora učiniti nešto da bi dobio nagradu.
- pozitivno ili negativno potkrepljenje (nagrada ili kazna) slijedi neposredno
nakon obavljene reakcije. ORGANIZAM JE AKTIVAN

USPOREDBA KLASIČNOG I OPERANTNOG UVJETOVANJA (Internet)

KLASIČNO OPERANTNO

oblikuje se respondentno ponašanje oblikuje se operantno ponašanje

aktivnost je nevoljna reakcija: inače posljedice voljnog ponašanja dovode do

neutralni podražaj izaziva automatsku smanjenja / porasta vjerojatnosti
reakciju pojavljivanja tog ponašanja

UČI SE: veza izmedu dva podražaja (NP-

UČI SE: ponašanje i posljedica
BP)

potkrepljenje se javlja prije ponašanja potkrepljenje se javlja poslije ponašanja

potkrepljenje ovisi o ponašanju osobe koja

potkrepljenje ne ovisi o onome koji uči
uči

potkrepljivači su transakcijski: isti

potkrepljivač je BP=situacijski specifičan
potkrepljivač može potkrijepiti mnoštvo
(samo u baš toj situaciji)
različitih ponašanja (npr. novac)

15 
 
 TEORIJE SOCIJALNOG UČENJA (Bandura)
Teorije socijalnog učenja pokazuju da se velik dio učenja zbiva u interakciji pojedinca i
socijalne okoline.

UČENJE PO MODELU
 Učenje na temelju tuđeg iskustva prilikom kojeg se ponašanje opažača mijenja kao
rezultat opažanja modela, a često i posljedica ponašanja modela.

2 oblika, često povezana:

1. MODELIRANJE - učenje je posljedica opažanja ponašanja drugih, (Modeliranje se
odnosi na promjene u ponašanju pojedinca koje su rezultat promatranja ponašanja
drugih.)
2. VIKARIJSKO UČENJE - (posredno uvjetovanje) ponašanje se usklađuje
opažanjem posljedica tuđeg ponašanja. (ljudi vide jesu li drugi ljudi za svoje
ponašanje nagrađeni ili kažnjeni)

ISHOD MODELIRANJA:
 učenje novih ponašanja
 facilitiranje postojećih ponašanja
 usmjeravanje pažnje
 jačanje/slabljenje kočnica
 izazivanje emocija

1. faza: PAŽNJA - u prvoj fazi potrebno je obratiti pažnju na model. Pažnja se obraća na
modele koji su privlačni, uspješni, zanimljivi i popularni. Učitelji trebaju pružiti jasne
informacije.

2. faza: ZADRŽAVANJE - u drugoj fazi se modelira ponašanje koje želimo da učenici

imitiraju, a zatim im se daje prilika da to ponašanje isprobaju ili uvježbaju

3. faza: REPRODUKCIJA - u ovoj fazi učenici pokušavanju uskladiti svoje ponašanje sa

ponašanjem modela.

4. faza: MOTIVACIJA - u ovoj posljednjoj fazi učenici će imitirati model, jer vjeruju da će
takvo ponašanje povećati njihovu vjerojatnost dobivanja potkrepljenja. U učionici se potiče
pohvalama i ocjenama.

UČENJE OPONAŠANJEM:
 govor
 stilovi izražavanja
 pisanje slova
 stjecanje viših oblika pismenosti
 pozdravljanje, oslovljavanje
 rukovanje i konvencionalna komunikacija
 odijevanje i moda
 radne aktivnosti.

16 
 
  Navedi 2 primjera učenja po modelu!
npr.

npr.

LUTAK BOBO
Proces opservacijskog učenja
 Djeca su promatrala model kako se agresivno ponaša prema lutki zvanoj Bobo.
 U različitim situacijama model je nagrađen odnosno kažnjen za svoje ponašanje.
 Zatim se djecu pustilo u sobu s igračkama, uključujući i Bobo lutku.
 Jesu li djeca imitirala ponašanje modela? Jesu..:)

S interneta: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/46/dobatak.htm
Eksperiment s lutkom Bobo - učenje agresivnog ponašanja
Bobo je lutka veličine predškolskog djeteta, nalik na veliki čunj. U jednom je
istraživanju Bandura djeci u dobi od 3 do 6 godina (prosječna dob bila je 4 godine i 4
mjeseca, a u uzorku je bilo 36 djevojčica i 36 dječaka u jednom dječjem vrtiću u Stanfordu - 8
eksperimentalnih skupina po 6 ispitanika i jedna kontrolna grupa od 24 ispitanika) pokazivao
odraslu osobu koja tuče lutku (model udara lutku nogom, zatim batićem, baca lutku na pod i
sjeda na nju, udara je šakom po glavi te izgovara četiri ružne riječi koje najvjerojatnije djeca
nisu prije koristila - pola ispitanika u svakoj grupi promatralo je model istog spola, a pola
model drugog spola). Tri su skupine djece vidjele tri različite verzije.
1. skupina: vidjela kako su odrasle osobe nakon tog agresivnog ponašanja dobile
nagradu (slatkiše).
2. skupina: vidjela kako su odrasli fizički kažnjeni
3. skupina: agresivno ponašanje odraslih nije bilo ni nagrađeno ni kažnjeno
(neutralno).

Nakon toga je djeci bilo omogućeno da se igraju vrlo privlačnim igračkama, ali su nakon toga
frustrirani oduzimanjem tih igračaka. Ostavljeno im je da se igraju s Bobom.
Eksperimentatori su bilježili slučajeve oponašajuće agresije, tj. ona agresivna ponašanja koja
su djeca vidjela kod agresivnog modela.

 Djeca iz 1. i 3. skupine bila su agresivna u toj igri (vjerno su oponašala postupke

odrasle osobe).
 Djeca iz druge skupine, koja su gledala kažnjene odrasle osobe, mnogo su se rjeđe
agresivno ponašala.

Dječaci su pokazali značajno više fizičkog agresivnog ponašanja nakon promatranja

agresivnog muškog modela nego djevojčice. U verbalnom agresivnom ponašanju nije bilo
razlike. Autori iz toga zaključuju da za učenje novog ponašanja nije potrebno direktno
potkrepljenje odgovora, kao što je kazivao Skinner, nego se ono može naučiti i socijalnim
modeliranjem.

17 
 
 KOGNITIVNE TEORIJE UČENJA

GESTALT - polazi od načela psihologije koja respektira mentalne procese

 Smatra se da učenje ide po principu ˝sve ili ništa˝, tj. učenje nije stupnjeviti proces, nego
se ono odjednom javlja u svijesti i tu ostaje (nema asocijacija - već cjelina).

 Pristup je da učenje shvaćaju kao proces rješavanja problema, tj. čovjek se pri učenju
susreće sa problemskom situacijom koja je neuravnotežena, koja je dio neke veće i
teže situacije. Rješavanjem se vraća u ravnotežu i uklapa u taj širi kontekst.

Predstavnici:
Wolfgang Kohler (1887.- 1967.) - njemački geštalt psiholog
 istraživanja na Tenrifima - kanarski otoci
 najpoznatije djelo - Mentalitet majmuna

 Istraživanja Kohlera: sustavna istraživanja na majmunima, kako majmun rješava

probleme?
 U kavezu gladan Sultan, na plafonu obješena banana. U kavezu su tri drvene kutije
nejednake veličine. Do banane može doći samo ako ih složi u stabilnu konstrukciju.
 U kavezu visi banana, na podu dva štapa koji se uvlačenjem mogu produžiti.
 
˝Njemačke˝ i ˝američke˝ čimpanze: isti nalaz, različita interpretacija:
 Harlow u SAD-u dobio iste rezultate, ali ih je pripisao procesu pokušaja i pogrešaka,
smatrajući da životinji nije teško doći do rješenja jer je već odbacila neuspješne
pokušaje
 Što vi mislite, razmišljaju li čimpanze ili ne?

Primjena geštaltičke teorije u poučavanju:

Đaci trebaju učiti s razumijevanjem:
 Treba im se prvo pobuditi intelektualna aktivnost
 Zatim se ta intelektualna aktivnost treba voditi i upravljati prema rješavanju problema

18 
 
UČENJE UVIDOM U SITUACIJU
Najsloženiji mehanizam učenja, karakterističan za učenje odraslih. Uključuje procese
razgradnje i reorganizacije sadržaja i struktura koje se usvajaju, a rezultira primjenom tako
stečenog znanja u vrlo širokom rasponu situacija i velikom otpornošću na zaborav.

 Naziva se i inteligentnim učenjem jer u njemu prevladavaju viši kognitivni procesi, tj.
mišljenje

Usvajanje znanja u užem smislu

Rješavanje problema

Građa će postati dijelom našeg iskustva kad je s razumijevanjem usvojimo, tj. kada je
mnogostruko organski povežemo s čitavim nizom ranije usvojenih informacija. Odatle se
učenje na bazi uvida sastoji u:
 otkrivanja bitnih veza i odnosa u materijalu koji učimo,
 utvrđivanju i fiksiranju uporišnih točaka gradiva,
 grupiranju dijelova sadržaja prema njihovu smislu i
 logičkom povezivanju tih dijelova.

4 FAZE PROCESA UČENJA:

1. Faza preparacije ili pripreme - bezuspješni pokušaji kod majmuna
(javlja se u početku i traje dok Sultan pravi bezuspješne pokušaje. Tada shvaća ili, kako kaže
Kohler, ima svijest da se nalazi pred teškoćom, dakle u jednoj neuravnoteženoj - problemnoj
situaciji.)
2. Faza inkubacije - majmun sjedi i prividno je odustao, pokušava na unutarnjem planu.
(Napušta tu bezuspješnu aktivnost, povlači se u kut kaveza i započinje stereotipno ponašanje. Ima
mišljenja da se u toj fazi pokušaji nastavljaju, ali ne više na zamjetljivom, već na unutarnjem
planu.)
3. Faza iluminacije ili uvida - a-ha doživljaj - odjednom dođe do rješenja (logičke
sveze) (Predstavlja onaj trenutak jasnoće kad se rješenje odjednom javi (aha-doživljaj). Ranije
nejasni odnosi elemenata situacije sada su posve razumljivi, logički su osmišljene njihove sveze
kao i uzročno-posljedične relacije. Zahvaćaju se cjelina i dijelovi, ciljevi i sredstva, pojedinačno i
opće i tome si.)
4. Faza verifikacije ili provjere rješenja - omogućava zadržavanje rješenja u iskustvu
(U fazi verifikacije (kritike) nađeno se rješenje, koje je u osnovi hipotetično, podvrgava provjeri.
Ako se njima problemna situacija uravnotežuje (rješava), nestaje tenzije, a ispravna reakcija ima
tendenciju zadržavanja u iskustvu)

Glavne značajke:
 do rješenja (uvida) dolazi odjednom (što ne znači da dolazi odmah!),
 pošto je došlo do uvida, dolazi do naglog napretka (broj ranijih grešaka se naglo
smanjuje),
 naučeno ponašanje uspješno se primjenjuje i u sličnim situacijama.

19 
 
Prednosti ovakvog načina učenja:
 može biti brže od ostalih načina učenja,
 veća trajnost tako naučenih znanja i vještina,
 veća transferna vrijednost znanja i vještina,
 veći doprinos razvoju kristalizirane inteligencije.

Primjena geštaltističke teorije u poučavanju

 Učenici trebaju učiti s razumijevanjem:

 Treba im se prvo pobuditi intelektualna aktivnost

 Zatim se ta intelektualna aktivnost treba voditi i upravljati prema rješavanju problema

UČENJE POKUŠAJIMA I POGREŠKAMA

 Poduzimanje različitih motoričkih ili simboličkih radnji dok se slučajno ne dođe do
ispravne reakcije. Pri tome se neuspješni oblici reagiranja napuštaju i odbijaju, a
zadržavaju i učvršćuju oni koji odgovaraju svrsi aktivnosti.

BITNA NAČELA NA KOJIMA SE TEMELJI UČENJE:

1) Načelo spremnosti ili gotovosti (usmjeravanje pozornosti)
2) Načelo frekvencije ili učestalosti (više puta izloženo situaciji, češće obavljanje
aktivnosti)
3) Načelo nedavnosti ili skorašnjosti (najbolje znamo ono što smo nedavno doživjeli)
4) Načelo efekta ili učinka (ako ono što učimo ima vrijednost i korist - to uspješnije
usvajamo)
- Pozitivna posljedica = snažna i učvršćena veza, ponašanje sigurnije
- Negativna posljedica = reakcija prije ili poslije odbačena

* mehaničko učenje funkcionira po načelu frekvencije (učestalo ponavljanje i utvrđivanje

nastavnih sadržaja) i po načelu učinka (što češće procjenjivanje i ispitivanje znanja đaka)

 Koristi se kad nismo u mogućnosti koristiti složenije intelektualne funkcije zbog:

 nepreglednosti situacije, i/ili
 premalog broja podataka, i/ili
 besmislenosti sadržaja, i/ili
 ili jednostavno zbog udobnosti, komocije i slično se ne želimo
intelektualno angažirati

20 
 
 SUBJEKTIVNI I OBJEKTIVNI FAKTORI
UČENJA I PAMĆENJA

1. FIZIOLOŠKI
 Zdravlje
 Umor
 Spol i dob
 Struktura živčanog sustava

2. OSOBINE GRAĐE
 Vrsta
 Količina
 Poznatost
 Smislenost
 
3. PSIHOLOŠKI
 Motivacija
 Aktivnost
 Iskustvo
 Mentalna kondicija
 Dubina obrade gradiva
 Vrsta kodiranja
 Potkrepljenje
 Osobine ličnosti

4. OBJEKTIVNI (ILI FIZIČKI)

 Temperatura
 Vlažnost zraka
 Količina kisika
 Doba dana
 Mjesto učenja

5. ORGANIZACIJSKI
 Način učenja
 Metode učenja

6. FAKTORI PAMĆENJA  
 Vrsta gradiva
 Način učenja
 Namjera zapamćivanja
 Transfer i interferencija
 Stupanj naučenosti
 Osobna ˝angažiranost˝

21 
 
 STILOVI UČENJA
 Stil - ukupnost odlika koji čine određeno ponašanje prepoznatljivim

 Stilovi učenja:
- opis stavova i ponašanja koji određuju naše preferencije u učenju.
- Poseban, razmjerno dosljedan i trajan način na koji pojedinac spoznaje okolinu i u
njoj djeluje, tj. način na koji pojedinac određuje i upotrebljava informacije.

VAK TEORIJA
3 stila učenja:
1. VIZUALNI
2. AUDITIVNI
3. KINESTETIČKI (tjelesni) stil učenja

1. VIZUALNI (65% ljudi koristi ovaj stil)

Najbolje uče gledanjem, vole vidjeti profesora, vole sjediti u prvoj klupi, razmišljaju u
slikama, grafikoni, ilustracije, video.

 Karakteristike:
- Moraju vidjeti da bi zapamtili,
- preferiraju ilustracije, čitanje napisanog, odlični su u pismenom bilježenju predavanja,
- često koriste izjave kao što su: ˝To mi izgleda dobro... ˝, ˝Da vidim... ˝, ˝Imam
potpunu sliku... ˝,
- ˝vide˝ riječi,
- uredni su i organizirani,
- brzo pričaju,
- dugoročno planiraju,
- uočavaju detalje,
- pamte pomoću vidnih asocijacija, dobro pamte lica,
- vole čitati,
- ne pamte viceve,
- orijentirani su na izgled - bilo da je riječ o odijevanju ili prezentaciji određenog
materijala,
- imaju jak osjećaj za boje, mogu imati umjetničke sklonosti,
- vole crtati i pisati, imaju lijep rukopis,
- mogu zaboraviti verbalne upute ili proslijediti usmenu poruku,
- ne ometa ih buka,
- dobri su čitači i više vole čitati nego da im se čita,
- šaraju za vrijeme telefonskog razgovora, predavanja ili sastanka,
- često znaju što bi rekli, ali teže pronalaze riječi,
- mirniji su po prirodi.

 Savjeti: zapiši da bi bolje zapamtio, gledaj osobu koja priča da bi se bolje

koncentrirao, koristi boje za naglašavanje važnoga u tekstu, najbolje učiš sam, sjedi
dalje od prozora i vrata, koristi filmove, slide-ove, ilustracije, crteže, dijagrame, traži
pismene upute.

22 
 
 2. AUDITIVNI (30% ljudi koristi ovaj stil)
Najbolje uče slušanjem, vole razgovarati o onome što uče s drugima, lakše uče čitajući naglas,
vole snimiti tekst na audio traku.

 Karakteristike
- Mora čuti da bi zapamtio,
- preferiraju slušanje i ponekad se ˝izgube˝ pokušavajući zapisati,
- često koriste izraze kao: ˝Čujem što mi govoriš…˝, ˝Slušam te…˝, ˝To mi zvuči
dobro…˝
- uče slušajući i prije zapamte ono o čemu se raspravlja nego ono što vide,
- govore u ritmičkim sekvencama,
- ˝pričaju˝ sami sa sobom za vrijeme izvođenja aktivnosti,
- buka ih vrlo lako prekine,
- često miču usnama dok čitaju,
- vole čitati naglas,
- vole slušati dok im se objašnjava i vole sami objašnjavati,
- dobri su u imitaciji glasova i načina govora drugih ljudi,
- rukopis im obično nije lijep,
- pričljivi su i vole raspravu,
- vrlo su detaljni u opisima,
- imaju problema s aktivnostima koje uključuju vizualizaciju,
- više vole glazbu od likovne umjetnosti,
- otvorene su i komunikativne osobe.

 Savjeti: pokušaj učiti s prijateljima raspravljajući ili glasno ponavljajući, prije čitanja
određenog poglavlja pogledaj slike, naslove te naglas reci svoje mišljenje o glavnoj
temi odlomka, čitaj naglas uvijek kada je to moguće, snimaj predavanja te ih
preslušavajući pokušaj zapamtiti, pitanje u testu uvijek pročitaj naglas prije rješavanja.

3. KINESTETIČKI (5% ljudi koristi ovaj stil)

Najbolje uče kroz pokret, dodir i aktivnost, teško im je dugo vremena sjediti na mjestu, vole
kad mogu napraviti nešto, a ne samo čitati ili slušati.

 Karakteristike:
- Daju prednost manipulaciji materijalom i grupnoj dinamici,
- često koriste izraze ˝ne slijedim te…˝, ˝vrati se, izgubio sam se…˝,
- često koriste glagole u razgovoru ili opisima,
- najbolje pamte izvodeći određeni pokret,
- dodiruju ljude da bi privukli njihovu pozornost,
- stoje blizu osobe kojoj se obraćaju,
- orijentirani su na tjelesnu aktivnost i često su u pokretu,
- oblače se ležerno i sportski,
- vole izrađivati stvari i isprobavati nove aktivnosti,
- najbolje pamte izvodeći određeni pokret,
- ne uživaju u čitanju i često tekst prate prstom,
- dobro reagiraju na fizičke nagrade,
- često koriste gestu, mimiku, mašu rukama dok govore,
- teško im je ostati mirnim kroz duži vremenski period te škljockaju olovkom ili trzaju
nogama dok uče,
- vole akcijske filmove i knjige,
23 
 
 - mogu imati nečitak rukopis,
- vole glumiti i uživaju u različitim aktivnostima i igrama koje uključuju pokret,
- rado sudjeluju u izradi modela, maketa, izvođenju pokusa,
- dobro se orijentiraju u prostoru,
- postižu uspjeh u sportu,
- rado uče pomoću računala da bi učenje potakli dodirom (tipkovnica),
- vrlo su otvorene osobe.

 Savjeti: da bi bolje zapamtio uči ponavljajući glasno, izvodeći različite pokrete,

hodajući, u situacijama kada hodanje ili tapkanje prstima (nogom) ometa rad pokušaj
stiskati tenisku ili stres lopticu, ako učenje za stolom ne daje rezultate pokušaj ležati
na stomaku ili leđima, pokušaj učiti s glazbom u pozadini, za vrijeme učenja pravi
češće, kraće odmore, izrazi se kroz ples, gimnastiku, sport ili glumu

DAVID KOLB
Četiri stila učenja:
1. AKTIVISTI,
2. MISLIOCI
3. TEORETIČARI,
4. PRAGMATIČARI

AKTIVNI I REFLEKSIVNI UČENICI

 Aktivni učenici najbolje pamte i razumiju informacije aktivnim djelovanjem,
raspravljajući, primjenjujući ili objašnjavajući to drugima. Refleksivni učenici više
vole o svemu u miru prethodno razmisliti.
 "Isprobajmo i vidimo kako to funkcionira.", izreka je aktivnih učenika; "Razmislimo o
tome prvo.", je odgovor refleksivnih učenika.
 Aktivni učenici više vole rad u skupini nego refleksivni učenici, koji radije uče sami.
 Sjediti na predavanjima i pisati bilješke bez mogućnosti fizičke aktivnosti je teško za
oba tipa učenja, ali to je posebno teško aktivnim učenicima.

SENZORNI I INTUITIVNI UČENICI

 Senzorni učenici pokazuje naklonost prema učenju činjenica, intuitivni učenici često
preferiraju otkrivanje mogućnosti i odnosa.
 Senzorne osobe često vole rješavati probleme pomoću uhodanih metoda i ne vole
komplikacije i iznenađenja; intuitivci vole inovacije i ne vole ponavljanje. Senzorni
učenici se osjećaju prevarnim, za razliku od intuitivnih, ako ih se ispituje ono o čemu
nije bilo riječi za vrijeme nastave.
 Senzorni su skloni pažljivom odnosu prema detaljima, uspješni su u pamćenju
činjenica i praktičnom (laboratorijskom) radu; intuitivci mogu biti bolji u
razumijevanju novih pojmova i često se lakše nose, od senzornih, s apstrakcijama i
matematičkim izrazima.
 Senzorne osobe su praktičnije i pažljivije od intuitivnih; dok intuitivne djeluju brže i
inovatinije su od senzornih.
 Senzorni učenici ne vole tečajeve koji nisu povezani sa stvarnošću; intuitivci ne vole
tečajeve tipa "uradi sam" koji uključuju mnogo memoriziranja i rutinskog računanja.

24 
 
 VIZUALNI I VERBALNI UČENICI
 Vizualni učenici pamte bolje ono što vide - slike, grafikone, dijagrame toka,
vremenske crte, filmove i demonstracije. Verbalni učenici saznaju više pomoću riječi -
pisana ili izgovorena objašnjenja.
 Svatko uči više kada je informacija prezentirana na vizualan i verbalan način. U većini
učionica na fakultetima ima vrlo malo vizualnih informacija: studenti uglavnom
slušaju predavanja i čitaju pisane materijale na ploči ili u priručnicima i bilješkama.
 Nažalost, većina ljudi su vizualni učenici, što znači da ih većina ne dobije niti
približno onoliko koliko bi mogli kad bi se koristilo više vizualnih prezentacija u
razredu.
 Dobri učenici su sposobni procesirati informacije prezentirane bilo vizualno ili
verbalno.

SEKVENCIJALNI I GLOBALNI UČENICI

 Sekvencijalni učenici su skloni postići razumijevanje u linearnim koracima, gdje su svi
koraci međusobno logično povezani.
 Globalni učenici skloniji su učenju u velikim skokovima, apsorbirajući sadržaje
gotovo slučajno bez uvida u njihovu povezanost, a zatim iznenada shvate o čemu se
radi.
 Sekvencijalni učenici rješavaju probleme korak po korak; globalni učenici mogu biti u
stanju riješiti kompleksne probleme brzo ili povezati stvari na novi način jednom kad
shvate cjelinu, ali oni mogu imati problema u objašnjavanju kako su to učinili.
 Poznavanje vlastitog jedinstvenog stila učenja ili rada, ključ je uspješnog učenja i
rada.

ZAKLJUČAK: Različite nastavne metode čine poučavanje stimulativnijim, i za učenike i za

nastavnike, te postižu najbolji učinak. (Jednoličnost, čak i ako je „dobra“ - umara!)

ZNANJE
TRADICIONALNA ILI KLASIČNA PODJELA:
1. znanje u užem smislu - opće znanje
2. vještine - vještina je specifični oblik iskustva i nju čini psihomotorička ili
senzomotorička struktura. Psihomotorička struktura omogućuje pojedincu da
uspješno obavlja radnje jednake ili slične onima na temelju kojih je tu vještinu
uopće stekao

VRSTE ZNANJA
1) Faktografska znanja su nepovezana znanja, fragmenti, izolirane informacije.
2) Interpolacijska znanja uključuju induktivno znanje - analize i sinteze,
generalizacije - pojmovi, kategorije, pravila.
3) Operacijska znanja - operiranje znanjima. Ta znanja se upotrebljavaju u sličnim
situacijama.
4) Ekstrapolacijska znanja - primjenjuju se u potpuno novim situacijama

U školama učenici najčešće dolaze samo do operacijskih znanja jer je ekstrapolacijsko znanje
povezano i sa inteligencijom.

25 
 
 METODE UČENJA
1. GLOBALNA METODA - učenje sadržaja u cjelini

2. UČENJE SADRŽAJA PO DIJELOVIMA - parcijalno

3. KOMBINIRANA ILI PROGRESIVNA METODA - uči se prvi dio, pa drugi, pa se

oba ponove, zatim se uči treći dio, pa se sva tri ponove - ova metoda daje najbolje
rezultate, ali traži najviše vremena

 Učenje treba planirati- odrediti vrijeme i ukloniti sve ometajuće faktore.

 Važno je mjesto gdje se uči - isto mjesto-nakon nekog vremena ono samo po sebi
provocira na učenje.
 Definirati bliže i dalje ciljeve učenja - podjela na manje cjeline - nagraditi sam
sebe-pozitivno se potkrijepiti.
 Razviti unutarnju motivaciju, tj. Pronaći ono što nas zanima u tom gradivu.
 Učiti s razumijevanjem.
 Organizirati informacije koje imamo - strukturirati gradivo.
 Grupirati sadržaje po sličnosti ili razlikama- transfer.
 Upotreba mnemotehnika.
 Vještina slušanja onoga što predavač govori- prepoznati temeljne ideje.
 Važan je način ponavljanja (smisleno)- na početku aktivno i često ponavljanje, na
glas je najbolje.
 Izbjegavati interferencije- zato se preporuča učenje prije ili poslije spavanja.
 Dobro je gradivo prenaučiti.
 Važno je provjetravanje - ako koncentracija kisika padne ispod 10% pada jako i
pamćenje.
 Važno je osvjetljenje.
 Temperatura okoline treba biti optimalna.
 Izbjegavati preglasne šumove.
 Ergonomski namještaj.
 Tehnike brzog čitanja- čitanje bez subvokalizacije-prosječni se u minuti pročita
oko 300 riječi, dok ovom tehnikom čak 1200.
 Umor očiju -tehnike opuštanja očiju.
 Važno je vođenje bilješki na predavanjima - vodič za literaturu.

PAŽNJA
1) PREDPAŽNJA - automatska - stanje opće pobuđenosti osjetila
2) PAŽNJA - svjesna i namjerna aktivnost
3) USMJERAVANJE
4) ZADRŽAVANJE
- zapovjedni izričaji (Pazite!; Ovo je važno! ...)
- promjena obilježja podražaja (glasa, položaja, boja)
- neobični/ neočekivani podražaji
- emocionalno obojeni podražaji
- predah - za podizanje energije, itd.

26 
 
KONGITIVNE I METAKOGNITIVNE STRATEGIJE

 Strategija - skup postupaka kojima se želi postići određeni cilj

 Strategije učenja - svjesni kognitivni procesi kojima se informacije pripremaju za pohranu
i integraciju s postojećim znanjem.

Zašto je bitno poznavati i koristiti različite strategije?

Istraživanja pokazuju da je fleksibilno korištenje različitih strategija učenja povezano sa
školskim uspjehom. U mnogim istraživanjima pokazalo se da je dominantna strategija učenja
kod srednjoškolaca i kod studenata ponavljanje, za druge strategije čuli su tek u srednjoj
školi i koristili su ih rjeđe. Korištenje različitih strategija učenja može se naučiti i uvježbati!

STRATEGIJE UČENJA:
1. PONAVLJANJE
2. ORGANIZACIJA
3. ELABORACIJA
4. METAKOGNITIVNE STRATEGIJE

1. PONAVLJANJE - doslovno višekratno izgovaranje elementa koji želimo upamtiti,

koristimo ga najčešće kad neki sadržaj moramo doslovno naučiti.
- Gradivo iz teksta pamti se ponavljanjem.
- Vlastite zabilješke čitaju se više puta uzastopce.
- Napamet se uče ključne pojmovi kako bih se na ispitu moglo bolje podsjetiti na
važna područja sadržaja.
- Čitajući neki tekst, pokušava se napamet ponoviti nakon svakog odlomka.
- Na osnovi skripta ili drugih bilješki pokušava se u što većoj mjeri naučiti gradivo
napamet.
- Napamet se uči pregled najvažnijih stručnih izraza (koje pojedinac izrađuje sam)
- Napamet se uče pravila ili formule.

Nedostatak - znanje koje smo na taj način pohranili najčešće je nepovezano s ostalim
znanjima i ako se na njega često ne vraćamo, zaboravit ćemo ga.

2. ORGANIZACIJA - Počiva na pretpostavci da se dobro organizirane informacije

lakše uče i dosjećaju, npr. identifikacija najvažnijih pojmova, traženje unutrašnjih veza
u gradivu (uspostava hijerarhije među ključnim informacijama), podvlačenje bitnih
pojmova, crtanje tablica, dijagrama i grafičkih prikaza, kratki sažeci najvažnijih
dijelova gradiva, popis definicija i stručnih izraza.
- Izrađuju se tablice, dijagrami i grafički prikazi, kako bi gradivo predavanja bilo
bolje strukturirano.
- Prave se kratki sažetci najvažnijih stvari kao podsjetnik.
- Pri čitanju vlastitih zabilješki, izrađuje se shema s najvažnijim točkama.
- Pokušavaju se veće količine gradiva podijeliti u manje odlomke, koje se zatim
pojedinačno obrađuju.
- Pokušava se mnoštvo pojedinosti nekog gradiva sažeti u osnovna pravila.
- u tekstovima i bilješkama podvlače se najvažnija mjesta.
- Pokušavaju se razlikovati važne od nevažnih informacija.

27 
 
 3. ELABORACIJA - Proširivanje novih informacija dodavanjem ili povezivanjem s
onim što već znamo (traženje vanjskih veza), kritičko provjeravanje gradiva.
- Postavlja se pitanje, je li tekst koji se obrađuje doista uvjerljiv.
- Pokušava se uspostaviti veza sa sadržajima srodnih predmeta odnosno predavanja.
- Za nove koncepte zamišljaju se mogućnosti njihove praktične primjene.
- Razmišlja se o alternativama za tvrdnje ili zaključke, koji se iznose u tekstovima
koji se uče.
- Nove pojmove i teorije pokušava se povezati s već poznatim pojmovima i
teorijama.
- Neki se sadržaji predočavaju u obliku slika.
- Izmišljaju se konkretni primjeri za određene sadržaje učenja.

4. METAKOGNITIVNE STRATEGIJE - planiranje, praćenje, reguliranje

 Metakognicija je sposobnost motrenja vlastitih kognitivnih procesa i mogućnost
njihove regulacije u svrhu povećanja njihove djelotvornosti.

KOGNITIVNE MAPE
Edward de Bono - uveo kognitivne mape kao nelinearan način prikazivanja informacija

Tony Buzan - Kognitivne mape su tehnika osmišljena za lakše organiziranje čitanja,

učenja ili rada. Mentalne mape će nam pomoći u samoorganizaciji vremena, te pri samom
učenju u organizaciji pojedinih dijelova gradiva i sveukupnog gradiva.

7 koraka u izradi mentalne mape:

1. Započnite u središtu praznog lista papira
2. Pri označavanju središnje zamisli služite se slikom
3. Cijelo se vrijeme služite bojom
4. Povezujte one glavne ogranke sa središnjom slikom, a grane druge i treće razine
povezujte sa onima na prvoj i drugoj razini.
5. Prikazujte grane vijugavo, a ne ravnim crtama.
6. Ispisujte samo po jednu riječ na crti.
7. Tijekom izrađivanja mape neprestano se služite slikama.

MNEMOTEHNIKE - njima nastojimo: povezati nepovezano, naći dobre znakove za

dosjećanje, naučiti besmisleno smislenim, dijelimo ih na verbalne, predodžbene i mješovite

1) VERBALNE MNEMOTEHNIKE
 Skraćivanje - zapamtimo kraticu koja je nastala uzimanjem prvih slova riječi s neke
liste, npr. prijem, obrada, pohrana, prijenos - POPP

 Elaborirano kodiranje - dodaju se informacije i prerađuju na takav način da budu što

bolje zapamćene,
o npr. za redoslijed boja u spektru - ljubičasta, modra, zelena, žuta, narančasta,
crvena. LJMZŽNC - LJepotica Miluje Zelen Žabu Na Cigli
o za planete: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun,
Pluton -Moja Vrlo Znatiželjna Majka Je Svima Uvijek Nabrajala Planete
o E = mc - Einstein miriše cvijeta dva
o W = UI t - Walter je uredan i točka

28 
 
  Rečenični mnemonici - nepovezane riječi koje treba upamtiti slažemo u logičnu
rečenicu ili kraću priču. npr. pas, lula, prozor - Pas je pušio lulu i gledao kroz prozor.

 Rime i ritam - unošenje rime i ritma u materijal koji treba zapamtiti znatno olakšava
učenje
npr.
Svaka masa mora znati, sila će joj ubrzanje dati.
ili
Ako je ispred zagrade više,
zagrada se briše.
Ako je ispred zagrade manje,
u zagradi se mijenja stanje.
Ja znam, jer sam lumen,
gustoća je masa kroz volumen.
ili
Kvadrat nad hipotenuzom, to zna svako dijete,
jednak je zbroju kvadrata nad obje katete.
Sjećam se k’o jučer, rek’o si mi ti,
površina kruga je er na kvadrat pi.

2) PREDODŽBENE (VIZUALNE) MNEMOTEHNIKE:

 Metoda mjesta - vizualno predočimo neki dobro poznati prostor i u njemu stvari koje
želimo zapamtiti
 Metoda prostornog uređenja stranice - zabilješke razmjestimo na papiru tako da
dobijemo prostorni raspored prikladan za zapamćivanje
 Bizarno predočavanje - lakše ćemo zapamtiti čudnu, bizarnu sliku
npr. Einstein miriše cvijeta dva.

3) MJEŠOVITE MNEMOTEHNIKE
 Meotda ključnih riječi - za stranu riječ želimo naučiti utvrditi se asocijacija po
zvučnosti s nekom riječi u našem jeziku koja joj slično zvuči, npr. lizzard - lizati.
Zatim se stvori predodžba koja povezuje ključnu riječ sa stranom riječi koju želimo
naučiti.

VAŽNOST KORIŠTENJA MNEMOTEHNIKE

Korisnost mnemotehnike - pri učenju je eksperimentalno potvrđena - pri učenju zadanih
materijala uspješniji ispitanici koji su koristili mnemotehnike od onih koji ih nisu koristili.
Rečenični mnemonici pomažu već vrlo maloj djeci. Konzistentan nalaz da predodžbe
mnemotehnike pomažu djeci od 8 god. i starijoj (za mlađu djecu nalazi nisu konzistentni).
Metoda ključnih riječi - pokazala se izuzetno korisnom za učenje novih riječi ili riječi stranih
jezika.
 djeci je bolje zadati ključnu riječ, za djecu mlađu od 10 godina i prikazati sliku
 studentima bolje dati da sami osmisle ključnu riječ

npr. U istraživanjima se pokazala efikasnijom metodom za učenje novih riječi od

zadavanja riječi u smislenim rečenicama, učenja sinonima i antonima, zadavanja
učenicima da osmisle vlastite rečenice i sl. (npr. Pressley i sur., 1984)

29 
 
Spontano javljanje strategija:
 ponavljanje 5 - 6 godina
 organizacija 8 - 9 godina
 elaboracija oko 13. godine
Demonstriranjem i upozoravanjem na mogućnost uporabe, ove strategije se mogu početi
primjenjivati i ranije.

METAKOGNITIVNE VJEŠTINE

1. Vještine PLANIRANJA:
određivanje ciljeva → dijeljenje na podzadatke → utvrđivanje rokova.
 vještine planiranja ‐ učenje za ispitne rokove: 
 procijeniti težinu pojedinih kolegija i potrebno vrijeme 
 pribaviti svu potrebnu literatutu 
 saznati način ispitivanja 
 napraviti raspored učenja i polaganja 
 dobro je odrediti si poneki slobodan dan kao nagradu za položeni ispit 

2. Vještine NADGLEDANJA:
samoprovjeravanje upamćenog → praćenje razumijevanja odgovaranjem na pitanja
npr. sami sebi postaviti pitanje i provjeriti odgovor

3. Vještine SAMOREGULIRANJA:
poznavanje i primjena strategija → fleksibilno odbacivanje neefikasnih strategija.

RAZLIKA IZMEĐU “POČETNIKA” I “EKSPERATA” U UČENJU

Razlike su u efikasnoj primjeni strategija učenja!

˝Početnici˝ u učenju
- Ne provjeravaju vlastito razumijevanje gradiva
- Ne preispituju kvalitetu svog rada
- Zadovoljni površnim prelaženjem preko tekstova
- Ne pokušavaju dublje ući u probleme kojima se tekstovi bave
- Ne povezuju sadržaj s drugim sadržajima koje su usvojili
- Ne vide važnost tema za vlastiti život

˝Eksperti˝ u učenju
- Svjesniji od početnika kada je potrebno provjeriti jesu li napravili pogrešku
- Svjesniji zašto nisu razumjeli neki dio gradiva
- Znaju preusmjeriti svoje napore kako bi ga razumjeli

30 
 
VOĐENJE BILJEŽAKA NA NASTAVI

 Vođenje bilješki na nastavi - funkcije bilježenja:

 usmjeravanje pažnje
 organiziranje informacija
 vanjsko skladištenje

 Bilješke pozitivno povezane s postignućem:

 za studente s manje predznanja
 kad su opširnije
 kad sadrže glavne ideje gradiva
 kada prate strukturu predavanja
 sadrže primjere za apstraktne ideje

 Postupanje s bilješkama nakon predavanja:

 pročitati bilješke
 usporediti s bilješkama kolege i korigirati
 dopuniti bilješke s nastave informacijama iz literature
 obogatiti bilješke povezivanjem s osobnim iskustvom

 Opasnosti:
 strah od počinjanja, odlaganje, izbjegavanje
 ˝kradljivci vremena˝
 ˝kampanjsko učenje˝
 prepoznavati ≠ znati
 posvećivanje previše vremena jednoj stvari, učenje nepotrebnih sadržaja

 Efikasno učenje - još neki savjeti:

 Voditi računa o tome jeste li vizualni, slušni ili motorički tip učenika
 Dobro je imati stalno mjesto za rad
 Osigurati optimalne okolinske uvjete: svjetlo, tišina, temperatura. Isključiti
TV i radio.
 Razmišljati o naučenom u “praznom hodu” (npr. vožnja tramvajem,
čekanje i sl.)
 Diskutirati o naučenom s prijateljima i poznanicima

 Aktivno učenje - učenje s prepričavanjem gradiva svojim riječima i

samoispitivanje

31 
 
 PAMĆENJE

Pamćenje je MUZIKA
Mogućnost Usvajanja, Zadržavanja I Korištenja informacijA

U najužoj je vezi s učenjem

U učenju - naglasak na usvajanju sadržaja
U pamćenju - naglasak na zadržavanju i uporabi sadržaja

Razine pamćenja:
a) razina traga
b) razina prepoznavanja
c) razina reprodukcije
d) razina automatizacije

a) RAZINA TRAGA
- ponovno učenje sadržaja koji nismo u mogućnosti reproducirati ili
prepoznati,odvija se brže i uspješnije nego učenje sadržaja koji nikad ranije nismo
učili
- tragovi ranijeg učenja nikad nisu posve izgubljeni

b) RAZINA PREPOZNAVANJA
- sadržaje prethodnog učenja nismo u mogućnosti reproducirati, u cijelosti ili u
dijelovima, ali ih zato među sadržajima koje nikad nismo učili možemo dobro
prepoznavati
npr. Ne možemo se sjetiti imena osobe koju smo upoznali na skupu. Ako
pregledamo popis sudionika, najčešće prepoznamo o kojem se imenu radi
- Lakše je prepoznati nego se dosjetiti nekog podatka

c) RAZINA REPRODUKCIJE
- ranije usvojeni sadržaji u cijelosti se reproduciraju

d) RAZINA AUTOMATIZACIJE
- ranije usvojeni sadržaji se u svakoj prilici i u svako vrijeme mogu brzo, vješto i u
cijelosti reproducirati
- reprodukcija sadržaja poprima obilježje automatizirane reakcije, smanjena kontrola
subjekta
npr. čitanje
- značenje slova i riječi pojavljuje se automatski
 

ISPITIVANJE PAMĆENJA
- metoda izučavanja (reprodukcije)
- metoda prepoznavanja
- metoda uštede
- metoda rekonstrukcije
- metoda neposredna obuhvata pamćenja
- metoda pogodaka
- metoda zadržanih podataka

32 
 
USPJEŠNOST PAMĆENJA PREMA MJESTU ČESTICE U NIZU KOJI SE UČI

 
 Efekt novosti - najbolje se dosjećamo čestica sa kraja niza
 Efekt prvenstva - bolje dosjećanje čestica s početka niza
 Restorffov efekt - čestice u sredini označiti kako bi postale uočljive

VRSTE PAMĆENJA

1. PREMA VRSTI MATERIJALA (simboličko, motoričko, logičko, mehaničko)

2. PREMA NAČINU USVAJANJA
1) Namjerno
2) Nenamjerno
3. S OBZIROM NA TRAJANJE RETENCIJE
1) Senzorno (ehoičko, ikoničko)
2) Kratkotrajno
3) Dugotrajno (deklarativno - semantičko i epizodičko, proceduralno)
4) Blic

__________________________________

1. PREMA VRSTI MATERIJALA

1) SIMBOLIČKO - podatci, termini, informacije, pojmovi, pravila - na njemu se
temelji stjecanje znanja u užem smislu
2) MOTORIČKO - brzo i spretno obavljanje radnji i pokreta koji su prethodno
usvojeni vježbanjem
* (teško ih je razdvojiti (S i M), učenjem simbola stječu se vještine i obrnuto)
3) LOGIČKO - pamćenje smislenog materijala
4) MEHANIČKO - pamćenje besmislenog materijala

33 
 
2. PREMA NAČINU USVAJANJA
1) NAMJERNO - uzrokovano interesima, željama, sklonostima, motivacijom
2) NENAMJERNO - nema motivacijsku podlogu, nema jasnu svrhu, slučajno
* slučajno zapamćeni sadržaji se lako zaboravljaju, dok je namjerno usvojena građa otpornija na
zaboravljanje

3. S OBZIROM NA TRAJANJE RETENCIJE

1) SENZORNO PAMĆENJE:
Prva faza: traje jako kratko, od nekoliko milisekunda, do nekoliko sekunda,
omogućuje nam prepoznavanje podražaja. Da bi prepoznavanje bilo uspješno trebaju
biti uključene informacije iz dugotrajnog pamćenja.
 Ovo pamćenje je ograničenog kapaciteta
 Senzornih pamćenja ima toliko koliko ima osjetilnih modaliteta
 U edukaciji su od posebnog značaja vid i sluh
 EHOIČKO
- omogućava lokalizaciju zvukova u prostoru (traje oko 2 - 4 sekunde)
 IKONIČKO
- vidno senzorno pamćenje (traje oko 1/2 sekunde)
- omogućuje prepoznavanje oblika nakon prestanka djelovanja podražaja(gledanje
filma)

2) KRATKOTRAJNO PAMĆENJE (radno pamćenje):

Traje od nekoliko sekunda do nekoliko minuta.
Funkcije kratkotrajnog pamćenja:
 ako nam informacija ne treba za kasnije, onda je ponavljanjem zadržavamo
onoliko dugo koliko nam je potrebna, a zatim je gubimo, npr. broj telefona,
 ako nam je potrebna za kasnije onda je nastojimo kodirati da je što uspješnije
pohranimo u DTP (mijenja izvorni oblik)
(svojstveno svakom pojedincu - igra "pokvarenog telefona")
 kada nam je potrebna neka informacija koju već imamo u DTP onda je iz DTP
vratimo u KTP i koristimo se s njom koliko nam je potrebno (radno pamćenje)
 Nekorisna informacija - odbacivanje

KAPACITET KTP je ograničen na 5-9 čestica

836245 (6 čestica)
Kapacitet možemo povećati grupiranjem, tj. korištenjem mnemotehnika:
24 - 31 - 68 (3 čestice)
635 - 754 (2 čestice)

3) DUGOTRAJNO PAMĆENJE
Ima neograničeni kapacitet.
Za pronalaženje informacija značajni:
- Znaci za dosjećanje - koji omogućavaju ulaz u području DTP u kojima bi
se mogla nalaziti tražena informacija
- Znaci za kodiranje - znaci koji su korišteni prilikom pohrane informacija
Obilježja DTP-a:
‐ trajno pohranjene informacije
‐ informacije se organiziraju u skladu s kognitivnim shemama (ono prema
čemu imamo jak emocionalan odnos jače utječe na selekciju i distorzije)

34 
 
 - trajnost veća što je veća dubina obrade informacija
* dubina - kognitivni napor u razumijevanju odnosa
* širina - broj elemenata među kojima treba pronaći odnos
- ponavljanjem se informacije dugoročno pohrane

Dugotrajno pamćenje se dijeli na:

1. DEKLARATIVNO
Odnosi se na znanje samih činjenica o nečemu, dijeli se na:

a) Semantičko pamćenje - koje se odnosi na pamćenje riječi, pojmova,

gramatičkih pravila, odnosno pamćenje općenitog znanja i činjenica o
svijetu. npr. Koji je glavni grad Hrvatske? Gdje se nalazi kosi toranj?

b) Epizodičko pamćenje - koje se odnosi na vremensko određivanje tog

kad su se zbili događaji i njihovo vremensko - prostorno povezivanje
tj. pamćenje vezano za specifične događaje, objekte, ljude. Npr.
maturalna večera, prvi poljubac, posljednje ljetovanje.

2. PROCEDURALNO
O dnosi se na znanje o tome kako nešto učiniti (npr. vještine).

Uključuje 3 faze:
a) Kognitivnu faza, shvatiti što treba napraviti
b) Fazu povezivanja, povezati cjelinu
c) Automatsko odvijanje vještine

4) TRENUTAČNO ILI BLIC PAMĆENJE

- npr. prometna nesreća
- Sudska praksa, problematika istinitosti u iskazima svjedoka
Izuzetno dobro zadržavanje opaženih detalja neposredno prije, za vrijeme i nakon
iznenađujućeg događaja koji može imati znatne posljedice i za pojedinca i za širu i užu
zajednicu.

Karakteristike blic pamćenja:

- postupnost
- točnost
- živost
- otpornost na zaboravljanje

 ZABORAVLJANJE je pojava gubitka sjećanja koja se očituje u nemogućnosti

obnavljanja onih sadržaja koji su prethodnim učenjem činili dio čovjekova iskustva.

- Osnovni uzroci zaboravljanja - postupni osipanje tragova pamćenja koje ne

koristimo duže vrijeme jednostavno gubimo, ne mogućnost pronalaženja informacija
ako nemamo dobru strategiju pronalaženja informacija u DTP nećemo je pronaći kad
nam zatreba, što je isto kao da je nemamo

35 
 
PAMĆENJE I DOB
SENZORNO - s dobi se povećava kapacitet i trajanje (2. - 6. godine se ne mijenja)
KRATKOTRAJNO - kapacitet:

DOB BROJ ČESTICA

2,5 2

3 3

4,5 4

7 5

10 6

15 i više 8
 
- najviša razina u ranim odraslim godinama (22 -30 godina)
- iza 50 - ih počinje opadanje
- dosjećanje slabije u djece i starijih
- kod prepoznavanja nema razlike (teški zadaci - mlađi odrasli bolji nego djeca istariji)
- kod starijih jači učinci interferencije i slabljenje tragova pamćenja
 

DOB I STRATEGIJE PAMĆENJA

Važno utvrditi koje su primjerene i uspješne ili neprikladne za određenu dob.

Strategije zapamćivanja:
 do 10. godine dominira MEHANIČKO ponavljanje, kasnije se javlja strukturiranje
 u ranim odraslim godinama - pohrana informacija korištenjem nadređenog pojma i
ključne rečenice

FIZIOLOŠKA OSNOVA PAMĆENJA ILI UČENJA

- S tim se bave različite struke, interdisciplinarnost
- U osnovi kratkotrajno pamćenje REVERBEACIJSKI KRUGOVI - KRUŽENJE
ELEKTRIČNOG IMPULSA - uzbuđenje među neuronima koji su povezani
- Novi podražaji prekidaju taj krug i zato je ono osjetljivo

 MAKROSTRUKTURALNO GLEDIŠTE - proučava se kako se stvaraju nove veze među više

neurona
 MIKROSTRUKTURALNO GLEDIŠTE - proučava promjene unutar jednog neurona
 ANATOMSKE TEORIJE - da se sam izgled stanice mijenja u pamćenju
 NEUROBIOKEMIJSKE TEORIJE - promjene u makromolekuli u samoj stanici
- Istraživane su bjelančevine i nukleinske kiseline (pretpostavka je da RNK služe kao ključ)
- Promjene koje se događaju u sinapsama

36 
 
SMETNJE PAMĆENJA
 AMNEZIJA - nemogućnost sjećanja ili obnavljanja prošlih doživljaja- potpuna ili
djelomična- Vrste: retrogradna I anterogradna

RETROGRADNA AMNEZIJA - nakon potresa mozga ne možemo se sjetiti događaja koji

su se zbili neposredno prije

ANTEROGRADNA AMNEZIJA - znatno veći problem, nemogućnost čovjeka da stječe

nova nanja I iskustva nakon trauma
* očuvana prošla sjećanja
- Najpoznatiji oblik AA je Korsakovljev sindrom - nedostatak vitamina B1, teški alkoholičari,
trovanja metalima ili injekcije

HIPOAMNEZIJA - općenito smanjena mogućnost pamćenja

HIPERAMNEZIJA - poremećaj koji se očituje u pamćenju svih informacija koje se

percipiraju
- Neke od zapanjujućih sposobnosti idiot - savanta koje su zabilježene u literaturi:
 šestomjesečno dojenče koje je mrmljajući moglo reproducirati cijele arije koje bi čulo
 petogodišnji dječak koji je mogao rastaviti radio, sat, televizor i ponovno ih
besprijekorno sastaviti
 slijepa osoba koja je fantastično crtala
 blizanci koji su bez problema računali sa dvadeseteroznamenkastim brojevima

PARAMNEZIJE - kod starijih ljudi mogu se pojavljivati lažna sjećanja iliparamnezije, koje
nastaju tako što se praznine u sjećanju popunjavaju izmišljenim podatcima.

 fenomen DÉJÀ VU pri čemu imamo dojam da se odvija ono što smo već doživjeli

 ALZHEIMEROVA BOLEST
- staračka amnezija
- progresivna atrofija kore velikog mozga
- Intelektualno rastrojstvo, poteškoće u govoru, prepoznavanju i baratanju predmetima, gubitak
kontakta s realnošću

 APRAKSIJA - poremećaji motoričkog pamćenja

 AGNOZIJA - nemogućnost prepoznavanja predmeta (optička, taktilna)

 AMUZIJA - poremećaj u percepciji zvuka

37 
 
ZABO
ORAVLJANJE
 Z
Zaboravljannje je pojavva gubitka sjećanja kooja se očitujje u nemoguućnosti obn
navljanja
o
onih sadržaj
aja koji su prrethodnim učenjem
u čin
nili dio čovjjekova iskusstva.
 Javlja
J se tekk onda kadaa prestane učenje
u

TIPIČN
NA KRIVUL
LJA ZABORAVLJAN
NJA.

mo uz napoor najčešće zaboravljam

Sadržajee koje učim mo u skladdu s krivuljjom prikazaanom na
slici.

KE IZ KRIV
IZNIMK VULJE ZA ABORAVLJJANJA:
 Motoričke
M vještine:
- povezane
p s naučenim automatskim
a m procesimaa pamćenja
 Pamćenje
P m
mirisa:
- vjerojatno
v je povezanoo s važnošćuu dobrog paamćenja mirrisa sa stajallišta preživlj
ljavanja

OSNO
OVNI UZROCI ZABOR
RAVLJA
ANJA

1. PO
OSTUPNO OSIPANJE
O E TRAGOV VA PAMĆENJA
- traggove pamćeenja koje ne koristimo duže
d vrijem
me gubimo

2. NE
EMOGUĆN NOST PRO ONALAŽEN NJA INFO ORMACIJA A
- akoo nemamo dobru
d strateegiju pronaalaženja info
ormacija u DTP nećem
mo je moći pronaći
kadd nam zatrebba, što je istto kao da jee i nemamo.

3. REEPRESIJA (motiviranoo zaboravljaanje)

- pottiskivanje onnih sadržajaa koji su nam
m neugodnii ili ih se plaašimo;
- neuugodne sadrržaje ne ponnavljamo, sttoga nastupaa zaboravljaanje
- ugoodne sadržaaje sami seebi u mislim ma obnavljaamo ili priččamo drugiima, stoga ih rjeđe
zabboravljamo
- izniimka iz tog pravila - deepresivno stanje
s

38 
 
4. INTERFERENCIJA
Učenje jednog gradiva ometa učenje drugog, pojava suprotna transferu

 Retroaktivna interferencija - učenje novih sadržaja uzrokuje zaboravljanjeonih

sadržaja koje smo prethodno učili (npr. učenje stranih jezika)

 Proaktivna interferencija - kad nešto što smo ranije naučili ometa ono štodanas
učimo. Otežava učenje (npr. vožnja automobila)- Interferencija je osnovni uzrok
gubitka informacija iz senzornog i kratkoročnog pamćenja

Zajednički naziv za obje interferencije je NEGATIVNI TRANSFER

.
 POZITIVNI TRANSFER - kad učenje jednog gradiva olakšava učenje drugog (npr.
vožnja automobila olakšava vožnju kamiona ili učenje nota pomaže u sviranju)

Transfer - ono što utječe na transfer je sličnost materijala i opći i specifični transfer.

 OPĆI TRANSFER - transfer općih informacija- prenose se nekakva pravila

 SPECIFIČNI TRANSFER - kad je riječ o specifičnim znanjima iz nekog područja

(kad znanje abecede koristimo kad tražimo riječ u rječniku)

 BILATERALNI TRANSFER - efekt vježbanja s jedne polovice tijela prenosi na

drugu

 UNILATERALNI TRANSFER - da se vještina prenosi s jednog dijela tijela na drugi

unutar jedne polovice tijela (ono što znamo lijevom rukom u stanju smo napraviti i
lijevom nogom).

ZABORAVLJANJE - zaključno
 najveće u prvim satima i danima nakon učenja (krivulja)

 ponavljanje započeti kada je zaboravljanje najjače - potreban manji broj ponavljanja

 najmanji gubitak informacija kod usvajanja gradiva

- s razumijevanjem (uvid u situaciju), zatim kod
- perceptivno - motoričkog učenja i
- glasnog mehaničkog usvajanja, a
 najviši kod učenja besmislenog materijala

 manje udubljena krivulja je ako je gradivo prenaučeno (na razini automatizacije)

39 
 
EDIETIČARI:
Posebna kategorija dobrih pamtitelja su tzv. edietičari
- normalno kognitivno funkcioniranje
- imaju “fotografsko pamćenje” za prizore
- Proučavao: Shereshevsky.
- Pr. Kim Peek, Stephen Wiltshire (slikar, autizam, savant)
- (The real rain man)
- FG - sindrom
 genetski povezan s X kromosomom koji izaziva fizičke anomalije kao što su
hypotonia (nizak tonus mišića) i macrocephaly (abnormalno velika glava)
 stanje u kojem snop živaca koji spaja dvije polutke mozga nedostaje
 ispod 87 IQ

Pamćenje se odvija u određenom KONTEKSTU

 “mjesto čestice u nizu”

 količina sadržaja koji se uči
 strategija organiziranja ili ponavljanja
 aktivnosti nakon učenja
 povezanost s emocijama
 povezanost sa situacijom
 povezanost s osobinama ličnosti
 stavovi o pamćenju
 dob
 spol

40 
 
 INTELIGENCIJA
Razlika između genijalnog i glupog je u tome što genijalnost ima svoje granice.

 Opća sposobnost koja čovjeku omogućuje brzo i uspješno snalaženje u novim tj.
problemskim situacijama.

Sposobnost shvaćanja odnosa i korištenja tih odnosa u rješavanju problema:

1. sposobnost učenja u osnovi iskustva
2. sposobnost prilagodbe okoline

UTJECAJ NASLJEĐA I OKOLINE NA RAZVOJ INTELIGENCIJE

 Doprinos nasljeđa (70%) i okoline individualnim razlikama u inteligenciji ovisi o
varijablitetu tih činitelja - izrazito nepovoljna okolina djelovat će snažnije od
naslijeđenog potencijala, minimalni prag poticajnosti okoline stavlja u prvi plan
naslijeđene dispozicije

ISPITIVANJE I MJERENJE INTELIGENCIJE

Kako usporediti inteligenciju nekog djeteta s inteligencijom druge djece iste dobi?

TESTOVI INTELIGENCIJE - standardizirani postupci

 registriramo odgovore ispitanika
 s obzirom na broj zadataka koje je ispitanik riješio zaključuje se kako će on
rješavati I druge probleme/zadatke u životu
 rezultate ispitanika uspoređujemo s rezultatima koje su u istim zadatcima dostigli
drugi ispitanici (sličnih osobnih značajki)
 kad je poznat prosječni rezultat skupine, moguće je za svaki pojedinačni rezultat
prosuditi je li po svojoj vrijednosti prosječan, ispod prosjeka ili iznad prosjeka

MJERENJA INTELIGENCIJE

Binet (1904. Prvi test inteligencije)

IQ = mentalna dob (MD) / kronološka dob (KD) x 100
npr. 8 / 6 x 100 = 133; 4 / 6 x 100 = 66

 KVOCIJENT INTELIGENCIJE
- predstavlja omjer između mentalne dobi ispitanika, kako je ona utvrđena testovima
i kronološke dobi koja je određena njegovim datumom rođenja.

41 
 
NAJPOZNATIJI TESTOVI INTELIGENCIJE
BINET - SIMON TEST - prvi test inteligencije, 1905.
* STANFORD - BINET TEST - specifične mentalne sposobnosti (npr. liječnik,shvaćanje,
jednostavni matematički zadatci, rečenica, kopiranje uzoraka…)
- ispitivanje inteligencije djece od 3. - 14. godine života
ARMY ALPHA I ARMY BETA
- prvi testovi inteligencije za odrasle
- testirani I selekcionirani vojnici u prvom svjetskom ratu

STUPNJEVI INTELIGENCIJE

STUPANJ INTERVAL
Teška zaostalost 0 - 25
Lakša zaostalost 26 - 50
Umjerena zaostalost 51 - 70
Granićna crta normalnosti 71 - 80
Ispod normalnog 81 - 90
Normalno 91 - 110
Superioran 111 - 120
Vrlo superioran 121 - 140
Blizu genija 141 i više

TESTOVI INTELIGENCIJE
Wechslerova ljestvica inteligencije za djecu (WISC-III)
Wechslerova ljestvica inteligencije za odrasle (WAIS-III)
Ravenove progresivne matricekalifornijski test mentalne zrelosti

Wechslerove skale (informacije, obuhvaćanje, matematički zadatci riječima, sličnosti,

raspodjela pamćenja, rječnik, šifriranje, dopunjavanje slika, kopiranje uzoraka, poredak slika,
puzzle) - WAIS-III i WISC-III

VRSTE TESTOVA INTELIGENCIJE:

Individualna i grupna primjena:
1. testovi brzine i testovi snage
2. testovi za odrasle i testovi za djecu
3. testovi općih sposobnosti i testovi specifičnih sposobnosti

METRIJSKE ZNAČAJKE TESTOVA INTELIGENCIJE

1) Valjanost - što test mjeri?
2) Objektivnost - dobiveni rezultati isključivo ovise o osobini koja se mjeri
3) Pouzdanost - isti ili slični rezultati na ponovljenim mjerenjima

INTELIGENCIJA I NEKE DRUGE OZNAKE

Na temelju nekih tjelesnih oznaka prosudba o razini inteligencije
 Veličina glave - veći mozak
 Veličina tijela
 Visina čela
 ˝bistrina pogleda˝

42 
 
SPOLN NE RAZLIK KE U INTE ELIGENCIJI
Nema razlika
r u oppćoj inteliggenciji.
 žene
ž postižu bolje rezuultate na testovima kojii mjere verb balni faktor (razumijevanje i
fluentnoost), te za neeke aspektee pamćenja imaju
i bolju
u socijalnu innteligencijuu
 muškarci postižup boljje rezultate na testovim
ma koji mjerre spacijaln ni faktor
(
(vizualizaci ija, orijentaccija, numeriičko rezonirranje (N) i mehaničko
m informiranjje)

INTELLIGENCIJA A I ŠKOLS SKI USPJE EH

 nizak
n kvoccijent inteliigencije prroduktivniji je za škkolski (ne)uuspjeh od visokog
k
kvocijenta
 povezanost
p između inteligencij
i e i školskkog uspjehha (izražennog tradiciionalnim
o
ocjenama) i
iznosi oko 0.50
0 OŠ
 na
n višim raazinama škkolovanja (ssrednja ško ola, fakultett) povezanoost se sman
njuje, pa
s
skoro postaj
aje beznačajna

PRISTU
UPI INTE
ELIGENCIJJI

1. F
FUNKCIO ONALISTIČ ČKI
N
Naglašava f
funkcije:
a) sposobnnost adaptaacije
b) kapacittet za učenjee (brzina uččenja, složen
nost gradivaa...)
c) apstrakktno mišljennje (sposobnnost manipu uliranja idejama i simbolima, rezo
oniranje i
dedukccija...)
d) sposobnnost komunnikacije (spposobnost razumijevanja tuđih eemocija, prroblema,
potrebaa, socijalne vještine...)

2. STRUKTU URALISTIČ ČKI

- Nastoji
N utvrrditi struktuuru kognitivnih sposobn nosti, dominnantan pristtup
- Primjena
P faaktorske anaalize (nastojji se naći naajmanji dovoljan broj mmentalnih ak
ktivnosti
d se objasnni ukupno kognitivno
da k f
funkcioniran nje)

STRUK
KTURA IN
NTELIGEN
NCIJE

a) Spearmanoov dvofaktoorski modeel

G - faktor - opće sposoobnosti
S - faktor - specifičnee sposobnosti (veći brroj zasebnihh faktora tipičnih za određene
o
a
aktivnosti)

43 
 
 b) T
Thurstoneoov model primarnih
p m
mentalnih sposobnost
s ti
a Numeriički faktor (N)
a) (
b Verbaln
b) ni faktor (V
V)
c Faktor rječitosti
c) r (W
W)
d Spacijaalni faktor (S)
d)
e Percepttivni faktorr (S)
e)
f Faktor pamćenja
f) p (
(M)
g Faktor rasuđivanja
g) r a (R)

Kasnija istraživvanja pokazzala su da see u osnovi ovih

o faktoraa nalazi jedaan generalnii faktor -
G faaktor

INTEL
LIGENCIJA
A ILI VIŠA
A INTELIG
GENCIJA

Vernovv hijerarhijski model

- v:ed i k:m

44 
 
INTELIGENCIJA I ŽIVOTNA DOB

Cattellova podjela:
1. FLUIDNA INTELIGENCIJA
- pod većim je utjecajem dispozicija
- mjeri se testovima brzine
- maksimum raste (14 - 18. god.) i pada nakon 20. god.
- visoko korelira s učenjem novog materijala
- ne ovisi o kulturi
- fluktuira tijekom dana

2. KRISTALIZIRANA INTELIGENCIJA
- pod utjecajem obrazovanja
- mjere je uglavnom testovi snage: maksimum u 20. god.
- dolazi i do porasta s godinama
- ovisi o kulturnim utjecajima, školskim programima
- strukturira se u obliku dobro uočljivih primarnih sposobnosti
- ˝životna mudrost˝ - starije osobe u rješavanju problema koriste znanja i
sposobnosti.

GARDNEROV MODEL MULTIPNIH (NEZAVISNIH) INTELIGENCIJA

Gardner:

 Inteligencija je sposobnost rješavanja problema i / ili stvaranja proizvoda koji su

vrijedni u jednom ili više kulturnih konteksta

1. LINGVISTIČKA ILI VERBALNA

2. LOGIČKO - MATEMATIČKA
3. VERBALNA
4. SPACIJALNA
5. TJELESNO - KINESTETIČKA
6. GLAZBENA
7. INTERPERSONALNA
8. INTRAPERSONALNA

Svaka osoba ima jedinstvenu kombinaciju ovih inteligencija.

45 
 
 MOTIVACIJA U UČENJU
- Učenje je najčešće namjerna, planska i svrhovita djelatnost
- Da bi došlo do aktivnosti učenja nužne su: unutarnje pobude (motivi) i vanjski poticaji

 Motivacija je sve ono što dovodi do učenja, te određuje njegov smjer, intezitet i
trajanje.

MOTIVI
 Motivi - pokretači svrhovite ljudske djelatnosti

- Isti motiv može navoditi ljude na različita ponašanja

- Različiti motivi mogu uzrokovati podjednako ponašanje

Motivacija se očituje kroz različite oblike ponašanja.

.

MOTIVACIJSKI CIKLUS:
Unutar svake motivacijske situacije moguće je razlikovati tri povezane faze:
motiv  instrumentalno ponašanje  cilj
 motiv
Najprije se javlja motiv u čijoj se osnovici može nalaziti potreba, interes, želja i si.
Nakon njegova javljanja slijedi instrumentalno ponašanje, odnosno aktivnost koja će dovesti
do zadovoljenja motiva.
 instrumentalno ponašanje
Tako izazvano instrumentalno ponašanje može biti nejednako složeno. Njegovi
najjednostavniji oblici su opći nemir vidljiv u gladne životinje u kavezu ili u gladna
djeteta te refleksna ponašanja (primjer: dodir bradavice majčine dojke na djetetove
usne izaziva reakciju sisanja). Ima, dakako, i takvog instrumentalnog ponašanja koje je
vrlo složeno i komplicirano. Primjer složena ponašanja možemo vidjeti kod čovjeka
koji gradi kuću. Njegovo je instrumentalno ponašanje sva ona djelatnost koju obavlja
dok tu kuću ne izgradi. Jednako tako i školovanje za određeno zvanje predstavlja
primjer vrlo komplicirana instrumentalna ponašanja.
Svako instrumentalno ponašanje ima svoj cilj kojemu je usmjereno. No,
ponekad ono nije nužno usmjereno k pravom nego nekom drugom pozitivnom cilju.
Takav se primjer ponekad nalazi kod studenta koji nije položio ispit pa u svom
ponašanju bježi od pravoga cilja na taj način što se bavi nekim drugim aktivnostima
kao što su sport i si. Premda je i takvo njegovo ponašanje u biti instrumentalno
(ponekad čak i složenije i napornije od odgovarajućega), ipak ga to ponašanje ne vodi
pravom nego nekom drugom pozitivnom cilju.
 cilj
Cilj predstavlja završno stanje kojim se instrumentalno ponašanje dokida. On može
biti predmet (hrana, odijelo, automobil i si.), situacija (spavanje, putovanje i si.) ili aktivnost
(igra, rad i si.).

46 
 
Sve spomenute faze motivacijske situacije često se prezentiraju u obliku tzv. motivacijskoga
ciklusa. Shema toga ciklusa izgleda ovako:

Nakon što se poduzetim instrumentalnim ponašanjem dostigne cilj i time zadovolji motiv,
motivacijska se sekvenca dokida. No, time se čovjekova aktivnost na duže vrijeme ne odgađa
jer se javljaju novi motivi koji motivacijski ciklus na jednak način obnavljaju.

INTEZITET MOTIVACIJE OVISI O:

1. snazi motiva - što više osjećamo glad, to je motivacija za zadovoljenje potrebe
intenzivnija
2. atraktivnosti cilja - atraktivnija hrana prema kojoj osjećamo veći apetit
3. blizini cilja - što smo bliže cilju to je motivacija za njegovo postizanje jača
(gradijent cilja - utjecaj blizine cilja na motivaciju).

VRSTE MOTIVA / POTREBA:

1. prirođene/primorane
- biološke, fiziološke)
- deficit u organizmu
- nagonsko stanje - homeostaza
- hedonističko obilježje
- u izvornom obliku - kod životinja
Prirođene (biotičke ili fiziološke) potrebe javljaju se kao posljedica određena deficita u organizmu, a mogu
se očitovati kao glad (potreba za hranom), žeđ (potreba za tekućinom), potreba za kisikom (disanjem), za
snom i odmorom, seksualna potreba, materinski nagon i si. Sve su te potrebe rezultat duge evolucije ljudske
vrste i zajedničke su svim njezinim pripadnicima. Njihovo zadovoljenje redovito vraća prethodnim
deficitom narušenu stabilnost unutarnjega miljea organizma, odnosno homeostazu, praćenu osjećajem
ugode, pa stoga ima hedonističko obilježje. Dakako da svaka od tih potreba može dovoditi i do učenja kao
instrumenta njezina zadovoljenja, što dokazuju brojna ispitivanja na različitim životinjama. Životom u
društvu čovjek mijenja ne samo načine očitovanja, nego i zadovoljenja prirođenih potreba, jer vodi računa
o civilizacijskim i kulturnim zahtjevima i normama ponašanja. Stoga ih u izvornome obliku nalazimo
jedino u životinja.
2. stečene/sekundarne - socijalne
- naučene potrebe u određenoj civilizacijskoj i kulturnoj društvenoj okolini (potreba
za druženjem, sigurnošću, vlašću, usvajanjem znanja).
Znatno veću skupinu čine stečene potrebe koje je čovjek naučio živeći u određenoj civilizacijskoj i
kulturnoj društvenoj okolini. Broj i struktura tih potreba varira, i to od kulture do kulture, pa čak i od jedne
uže ljudske zajednice do druge. Za ljude europskoga kulturnog kruga može se kazati da se u njihovoj
strukturi najčešće nalaze ove stečene potrebe: za društvom ili druženjem, za afirmacijom vlastite osobnosti,
za vlašću ili dominacijom nad ljudima, za novim saznanjima, za sigurnošću itd. sve do takvih potreba kao
što su potreba za odjećom, obućom, stanom, automobilom, razonodom i si. Njihovu zadovoljenju redovito
prethodi složeno instrumentalno ponašanje, planirano na kraći ili duži rok, a koje može uključivati i
uporabu različitih mehanizama učenja, od najnižih do najsloženijih.

47 
 
MASLOWLJEVA HIJERARHIJA MOTIVA
5. Potrebe za samoaktualizacijom ili samoostvarenjem (ponajviše izražene u čovjekovu
stvaralačkome radu na mnogim područjima)

4. Potrebe za samopoštovanjem i poštovanjem od strane drugih ↑

3. Potrebe za pripadanjem i ljubavlju ↑ (za društvom, za prijateljima, za osobom suprotna spola i si.)

2. Potrebe za sigurnošću ↑

1. Biološke ili primarne potrebe ↑

OBLICI MOTIVACIJE
 Intrinzična motivacija
- sve ono što nas iznutra potiče na aktivnost
- što tu aktivnost energizira i određuje joj trajanje
- u osnovi intrizične motivacije učenja mogu se nalaziti:
 potrebe
 interesi
 stavovi
 vrijednosti
 očekivanja
 kognitivne

 Ekstrinzična motivacija
- atraktivni vanjski ciljevi koje nastojimo dostići ili vanjski utjecaji koji nas potiču
na ponašanje
- vanjski cilj učenja: dobro radno mjesto, ocjena, roditelji
- vanjski utjecaji
a) pohvale (nagrade) - značajan pozitivni utjecaj na motivaciju u učenju
b) prijekori (kazne) - smanjuju zalaganje, a time i učinkovitost učenja
c) natjecanje spontano (˝sa samim sobom˝) i ˝sa drugima˝ i organizirano
natjecanje među skupinama učenika
d) suradnja - oblik ponašanja u skupini kod kojeg postoje usklađeni napori i
pomaganje među članovima, sa svrhom postizanja ciljeva
e) konfliktne situacije
Konflikti:
- konflikt privlačenja
- konflikt odbijanja
- konflikt dvostrukog privlačenja
- konflikt dvostrukog odbijanja
- konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja

OBLICI MOTIVACIJE ZA UČENJE - opća i specifična

48 
 
 DODACI (Marina)

49 
 
  Učenje i stavovi:
Iz knjige Edukacijska psihologija:
Stavovi predstavljaju stečene relativno trajne tendencije bilo pozitivnoga ili negativnog
reagiranja na različite predmete, situacije, osobe i ideje. Oni se oblikuju i mijenjaju pod
utjecajem novousvojenih informacija, zatim kumuliranja iskustva iste vrste, traumatskih
doživljaja i društvenih utjecaja (pritisaka). (str. 166.)

Internet:
STAV je stečena, relativno trajna i stabilna, organizacija pozitivnih ili negativnih emocija,
vrednovanja ili reagiranja prema određenim idejama, osobama, grupama, situacijama (stav
prema vrsti odjeće, vrsti glazbe, ratu, smrtnoj kazni, pobačaju). Stječu se, oblikuju i mijenjaju
učenjem. Promjene ovise o kvalitetnoj edukaciji.
Uvjeravanje, nametanje i nerazumno usvajanje stavova ne vodi ka stvarnoj promjeni.

 Učenje i norme ponašanja:

Iz knjige Edukacijska psihologija:
Sve te brojne promjene dovode do novih oblika ponašanja i najčešće znače čovjekovo
napredovanje i usavršavanje u smislu sve adekvatnije i uspješnije prilagodbe uvjetima i
zahtjevima njegove životne okoline. (str. 13)

npr. da bi đak bio prihvaćen u skupinu svojih vršnjaka koji pomažu starim i iznemoglim
osobama, mora prethodno prihvatiti i usvojiti pravila i norme ponašanja koje ima ta skupina.
(str 165.)

Da bi se oblikovali u đaka na znanstvenim spoznajama utemeljeni stavovi kao i oni koji će

odražavati društveno favorizirane norme ponašanja, nužan je prikladan edukacijski rad.
(str. 167.)

Norme moralnog ponašanja djeca postupno stječu učenjem u obiteljskoj okolini, zatim u
školi, u interakciji s vršnjacima prilikom obavljanja skupnih aktivnosti i pod utjecajem
društvenih organizacija i institucija. (str. 221.)

Internet
Društvena pravila, društvene norme ili socijalna pravila su pravila ili standardi koji reguliraju
ponašanje unutar društva ili skupine. Društvo ih stvara i subjekti u tom društvu se trebaju
ponašati shodno tim pravilima. Pravila određuju ponašanje koje je prihvatljivo. Prihvaćene
norme i vrijednosti uče se kroz proces socijalizacije.

 Što može spriječiti naučenu bespomoćnost? (s nterneta)

http://www.ss-stjepana-sulimanca.skole.hr/upload/ss-stjepana-sulimanca/newsattach/442/ucenje_-
_predavanje_za_roditelje.pdf

 Biranje smislenih zadataka, zanimljivih za različite interese učenika, usklađenih s

njihovom trenutačnom kompetencijom tako da djetetu budu izazovni, a ne nesavladivi.
 Ohrabrivanje od strane roditelja i nastavnika uz emotivno topao odnos prema djetetu,
uvjerenost u djetetove sposobnosti, vrijednost postignuća i važnost uloženog truda. I
roditelji i učitelji trebaju biti uzor koji će pokazati kako je jako zalaganje važno za
prevladavanje neuspjeha.  

50 
 
DODACI iz knjige Razvojna psihologija - Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, doc. dr. sc.
Sanja Tatalović Vorkapić
↓ 

PAVLOV
UVJETOVANJE VIŠEG REDA: Novi neutralni podražaj se uparuje s već stvorenim UP
(umjesto s BP) i tako taj drugi NP isto postaje UP i izaziva UR. Stvaranje novih uvjetovanih
reakcija na starijim uvjetovanim reakcijama:
npr.
 izlučivanje sline psa na zvuk zvona je UR;
 nakon toga uparujemo zvuk zvona kao NP = UP sa svjetlom žarulje (novi NP = UP);
 pas izlučuje slinu već na samu pojavu svjetla žarulje;
 hrana se daje samo nakon zvuka zvona;
to je uvjetovanje drugog reda (postoji i trećeg...)

Učenje emocija: J. B. Watson (1878-1958)

Watson i Raynerova (1920.) proveli su poznati EKSPERIMENT S ˝MALIM
ALBERTOM˝. Albertu (11 mjeseci) su dali malog bijelog štakora da se s njime igra (dominirao
je doživljaj zadovoljstva). Nakon toga je uslijedilo uparivanje štakora s glasnim udaranjem gonga
(pri čemu je Albert doživljavao strah). Posljedica: Albert je počeo pokazivati osjećaj straha i od
štakora, pa i od vate (svih bijelih predmeta - generalizacija po boji).
M. C. Jonesonova (1924.) je radila s Peterom koji se jako bojao zečeva i svih dlakavih
stvorenja te je eksperimentalno primjenila protuuvjetovanje straha: dok bi Peter jeo daleko od
njega u istoj sobi sjedio je zec, što je dovelo do asociranja ugodnih emocija s dlakavim bićima i
strah se ugasio. Isti efekt se pojačao i može se postići postepenim približavanjem objekta straha.

Watsonov BIHEVIORIZAM I EMOCIJE

Tri urođene emocije: strah, ljutnja i ljubav (ostale emocionalne reakcije se uče). Na djeci je
istraživao i dobio da su dva straha urođena: od jakih zvukova i pri naglom ispuštanju. Svi ostali
su kasnije naučeni klasičnim uvjetovanjem. Ljutnja se urođeno javlja na sputavanje pokreta.
Ljubav se automatski javlja kada se djecu gladi, škaklja, mazi, tapše i njiše te je osjećaju prema
svima koji to čine.

B. F. SKINNER
INSTRUMENTALNO UVJETOVANJE
Skinnerova kutija: u njoj se, pored neke laboratorijske životinje, nalazi polugica i ispod nje
prazan tanjurić. Kada gladna životinja švrljajući po kutiji, slučajno nagazi na polugu, ispadne
iz jednog otvora hrana na tanjurić. Nakon nekoliko ovakvih iskustava životinja nauči da
pritisne polugu svaki put kad želi doći do hrane - dakle, pritišće ju s namjerom da dobije
pozitivno potkrepljenje (hranu). Skinner je utvrdio da je veći dio ljudskog ponašanja
(pogotovo socijalna ponašanja npr. kada tražimo hranu, društvo i sl.) upravo operantnog tipa:
javljaju se spontano, naizgled neovisno o nekim prethodnim podražajima. Organizam tom
vrstom ponašanja slobodno “operira“ u okolini (kontrolira i mijenja ju). Ono se također
naziva i "instrumentalnim" ponašanjem jer predstavlja "instrument" da bi se došlo do
određenih ciljeva. Iako na prvi pogled izgleda da to ponašanje nije pod utjecajem okoline, ono
nije "slobodno", već je pod kontrolom posljedica koje se zbivaju nakon ponašanja.
Posljedice utječu i modificiraju tendenciju ili vjerojatnost pojavljivanja tog operantnog akta u
istoj ili sličnoj situaciji.
51 
 
Primjeri ponašanja naučenog operantnim uvjetovanjem
Neko dijete može:
 Dijeliti svoje igračke s prijateljima jer takvo ponašanje često rezultira sličnim
ponašanjem drugog djeteta;
 U samoposluživanju imati izljev bijesa jer to obično rezultira time da mu majka kupi
slatkiše;
 Okretati i drmati kvaku na vratima igraonice jer je to ponašanje učinkovito za
otvaranje vrata;
 Jako se truditi na satovima klizanja jer ga njegov trener hvali kada dobro kliže;
 Stavljati jastuk preko glave kada plače mlađi brat zato što to ponašanje smanjuje
neugodan zvuk.

TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA

Učenje agresivnog ponašanja kao primjer u okviru teorije socijalnog učenja:
Postoje 2 mehanizma učenja agresivnog ponašanja:
1. Osnaživanje i 2. Modeliranje.

1. Osnaživanje
Osnaživanje nastaje kad djeca prime nagradu za agresivno ponašanje (npr. ponos oca kad
njegov sin istuče starijeg i većeg dječaka), ili dobiju dodatnu pažnju za agresivno ponašanje
(čak i kada roditelj ili učitelj ne odobravaju takvo ponašanje, ono privuče pažnju). Nalazi
istraživanja:

Raspored osnaživanja utječe na pojavu budućeg agresivnog ponašanja - Mala djeca su

nagrađivana za udaranje lutke. Neka od njih su nagrađivanja stalno, a neka povremeno.
Ponašanje udaranja se povećavalo za vrijeme nagrađivanja. Nakon što je nagrađivanje
prestalo, promatralo se agresivno ponašanje djece. Agresivno ponašanje se duže održalo kod
djece koja su bila povremeno nagrađivana (Cowan i Walters, 1963).

2. Modeliranje
Ponašanje djeteta - Imitacija modela (udaranje čekićem)
Niz istraživanja (Bandura, Ross i Ross, 1961, 1963, 1965) u kojima su djeca predškolske dobi
promatrala model koji se agresivno igrao s BOBO lutkom. Model je tukao lutku, udarao ju s
čekićem, udarao šakama i sjedio na njoj.
Nakon što su djeca promatrala model, stavljena su u prostoriju s istim igračkama, a jedna od
njih je bila Bobo lutka...Djeca su imitirala model, bez obzira na kažnjavanje.

Osim ovog temeljnog istraživanja o učenja po modelu, značajan broj istraživanja je pokazao
da se prosocijalna ponašanja, te pokazivanje empatičkih reakcija, ali isto tako neke ponašajne
navike, kao što je pušenje, hranjenje, pijenje, te niz socijalno poželjnih ponašanja i slično, uče
putem modeliranja.

52 
 
Nalazi utjecaja različitih modela:
 Spolne razlike: djeca radije imitiraju modele istog spola
 Imitacija je vjerojatnija ukoliko model ima viši status nego niži (odgojitelji, roditelji...)
 Djeca imitiraju realnu odraslu osobu, odraslu osobu koju su vidjeli na filmu i odraslu
osobu na crtanom filmu (svi su se agresivno igrali s Bobo lutkom)
 Rana istraživanja Alberta Bandure pokazala su kako su djeca izložena televizijskom
nasilju sposobna vrlo točno imitirati agresivne akte modela ako im se pruži prilika da ih
ponove
 Gledanje sportskih događaja koje uključuje agresiju (primjerice - hokej na ledu, hrvanje)
izaziva hostilne osjećaje i ekspresije agresije kod gledatelja za razliku od ljudi koji
promatraju natjecateljske, ali neagresivne sportske događaje (natjecanje u plivanju,
atletici...) (Arms, Rusell i Sandilands, 1979)
 Nije kompeticija ta koja uči agresiji, već agresivna ponašanja sama po sebi uče agresiji
 Vjerojatnost imitacije agresivnog ponašanja modela se smanjuje ukoliko je ono kažnjeno
 Proces učenja po modelu se smatra vrlo djelotvornim, jer se uči na temelju tuđih pokušaja
i pogrešaka i kroz taj proces mogu se stjecati novi, složeni oblici ponašanja. npr.
usvajanje socijalno prihvatljivih ponašanja, učenje jezika (lingvističkih stilova), pa sve do
učenja emocionalnih odgovora i složenih kognitivnih i motoričkih aktivnosti

53