SVEUILITE U ZAGREBU

RUDARSKO-GEOLOKO-NAFTNI FAKULTET



SKRIPTA IZ KOLEGIJA:

PROIZVODNJA I PRETVORBA ENERGIJE



Nositelj kolegija:

dr. sc. Damir Rajkovi,
redoviti profesor na
Rudarsko-geoloko-naftnom fakultetu


Asistent:
Nenad Kukulj, dipl.ing.



Zagreb, 2011.

I

SADRAJ


POGLAVLJE 1. CENTRALIZIRANI ENERGETSKI OBJEKTI .................... 1
1. UVOD ................................................................................................................................ 2
2. CENTRALIZIRANI TOPLINSKI SUSTAVI ................................................................... 2
2.1. Obiljeja centraliziranih toplinskih sustava .......................................................... 3
2.2. Kuen-CTS .............................................................................................................. 4
3. PODJELA TEHNOLOGIJE CTS-a ................................................................................... 5
3.1. Termoelektrane ...................................................................................................... 5
3.1.1. Plinsko turbinsko termoelektrane .......................................................... 6
3.1.2. Parno turbinsko postrojenje ................................................................... 8
3.1.3. Kombinirano (kombi) postrojenje ............................................................. 8
3.2. Nuklearna elektrana ............................................................................................. 11
4. STANJE PRIMJENE U HRVATSKOJ ........................................................................... 16
5. TERMOELEKTRANE U HRVATSKOJ ........................................................................ 18
5.1. Zagreb .................................................................................................................. 18
5.2. Osijek ................................................................................................................... 20
5.3. Sisak .................................................................................................................... 21
5.4. Rijeka ................................................................................................................... 22

POGLAVLJE 2. DECENTRALIZIRANI ENERGETSKI SUSTAVI ............ 25
1. UVOD .............................................................................................................................. 26
2. OSNOVNE ZNAAJKE DES-a ..................................................................................... 27
3. PODJELA TEHNOLOGIJE DES-A ............................................................................... 28
3.1. Obnovljivi izvori energije ................................................................................... 28
3.1.1. Energija vjetra vjetroelektrane ............................................................. 28
3.1.2. Energija sunca ......................................................................................... 32

II

3.1.3. Energija vode hidropotencijal .............................................................. 35
3.1.4. Geotermalna energija .............................................................................. 39
3.1.5. Bioenergija .............................................................................................. 41
3.1.6. Zajednike karakteristike DES-a iz obnovljivih izvora .......................... 42
3.2. Kogeneracijska tehnologija ................................................................................. 42
3.2.1. Vanost koritenja gorivnih elija u kogeneracijskim sustavima ........... 42
3.2.2. Mikrokogeneracije .................................................................................. 43
3.2.3. Trigeneracije ........................................................................................... 44
3.2.4. Zajednike karakteristike DES-a u kogeneraciji..................................... 44
3.3. Toplinske pumpe ................................................................................................. 45
4. DOPRINOS DES-a HRVATSKOJ ENERGETICI ......................................................... 47

POGLAVLJE 3. HIDROELEKTRANE ............................................................. 48
1. UVOD ............................................................................................................................ 49
2. HIDROELEKTRANE ................................................................................................... 49
2.1. Osnovni dijelovi hidroelektrane .......................................................................... 51
3. OSNOVNI TIPOVI HIDROELEKTRANA .................................................................... 54
3.1. Protone hidroelektrane ....................................................................................... 54
3.2. Akumulacijske hidroelektrane ............................................................................. 55
3.3. Reverzibilne hidroelektrane ................................................................................ 56
4. PODJELA HIDROELEKTRANA PREMA INSTALIRANOJ SNAZI (UINU) ....... 58
4.1. Male hidroelektrane ............................................................................................. 58
4.2. Male hidroelektrane u Hrvatskoj i stanje koritenja ............................................ 59
4.3. Male hidroelektrane u svijetu .............................................................................. 61
4.4. Velike hidroelektrane .......................................................................................... 62
4.4.1. Znaajke hidroelektrana .......................................................................... 62
4.4.2. Neto snaga hidroelektrane ....................................................................... 63
4.4.3. Uloga hidroelektrana u suvremenom svijetu .......................................... 64
5. PREDNOSTI HIDROELEKTRANA .............................................................................. 64
6. NEDOSTACI HIDROELEKTRANA ............................................................................. 65

III

7. DRAVE S NAJVEOM PROIZVODNJOM HIDRO-ELEKTRINE ENERGIJE .... 66
8. PRIMJERI HIDROELEKTRANA .................................................................................. 67
8.1. Tri klanca (Kina) najvea hidroelektrana ......................................................... 67
8.2. Hidroelektrana Itaipu (Brazil/Paragvaj) .............................................................. 69
8.3. Hidroelektrana Hoover (SAD) ............................................................................ 70
9. ENERGIJA MORA ....................................................................................................... 71
9.1. Elektrana na pogon valovima .............................................................................. 71
9.2. Plimne elektrane .................................................................................................. 72
9.3. Hidroelektrana na podmorske struje .................................................................... 73

POGLAVLJE 4. NUKLEARNE ELEKTRANE ................................................ 74
1. UVOD .............................................................................................................................. 75
2. PRVE NUKLEARNE ELEKTRANE U SVIJETU ......................................................... 75
3. POVIJEST NUKLEARNIH NESREA ......................................................................... 78
4. NUKLEARNE ELEKTRANE U SVIJETU .................................................................... 81
5. TIPOVI NUKLEARNIH ELEKTRANA ........................................................................ 82
6. NUKLEARNA ENERGIJA U ODNOSU NA OSTALE ENERGENTE ....................... 85
7. RADIOAKTIVNI OTPAD .............................................................................................. 88
8. ZATITA OKOLIA I SIGURNOST KOD NUKLEARNIH POSTROJENJA ............ 91

POGLAVLJE 5. VJETROELEKTRANE .......................................................... 93
1. UVOD .............................................................................................................................. 94
2. ENERGIJA VJETRA ...................................................................................................... 94
3. VJETROTURBINE ......................................................................................................... 95
3.1. Princip rada .......................................................................................................... 96
3.1.1. Generatori vjetroturbina .......................................................................... 99
3.1.2. Ograniavanje izlazne snage i zatita od oluja ..................................... 102
3.2. Vrste vjetroturbina ............................................................................................. 104

IV

3.2.1. Vjetroturbine s horizontalnom osi vrtnje (HAWT) .............................. 105
3.2.2. Vjetroturbine s vertikalnom osi vrtnje (VAWT) .................................. 107
3.3. Lokacije vjetroturbina ....................................................................................... 109
3.3.1. Lokacije na kopnu ................................................................................. 110
3.3.2. Priobalne lokacije.................................................................................. 110
3.3.3. Lokacije na moru .................................................................................. 110
4. PRIMJENA VJETROELEKTRANA U SVIJETU ....................................................... 111
5. PRIMJENA VJETROELEKTRANA U HRVATSKOJ ................................................ 112
6. PREDNOSTI I NEDOSTATCI KORITENJA VJETROELEKTRANA .................... 114

POGLAVLJE 6. SOLARNI UREAJI ............................................................. 115
1. UVOD ............................................................................................................................ 116
2. RAZVOJ FOTONAPONSKE TEHNOLOGIJE I TRITA ....................................... 117
3. SOLARNI KOLEKTORI .............................................................................................. 118
3.1. Nain rada solarnih kolektora ............................................................................ 120
4. FOTONAPONSKE ELIJE .......................................................................................... 121
4.1. Nain rada fotonaponskih elija ........................................................................ 122
4.2. Graa Si - PV elije ........................................................................................... 124
4.3. Karakteristike elija ........................................................................................... 124
4.4. Primjena fotonaponskih solarnih elija ............................................................. 125
4.5. Prednosti upotrebe solarnih fotonaponskih sustava .......................................... 127
4.6. Utjecaj na okoli ................................................................................................ 127
5. SUNANI BOJLER ...................................................................................................... 128

POGLAVLJE 7. KOGENERACIJA, MIKROKOGENERACIJA,
TRIGENERACIJA .............................................................................................. 130
1. UVOD ............................................................................................................................ 131
2. KOGENERACIJA ......................................................................................................... 131
2.1. Prednost i efikasnost kogeneracije .................................................................... 132

V

2.2. Izgradnja kogeneracijskog postrojenja .............................................................. 133
2.3. Elementi kogeneracijskog postrojenja ............................................................... 134
2.4. Vrste kogeneracijskih postrojenja ..................................................................... 134
2.5. Primjer koritenja kogeneracijskog postrojenja ................................................ 138
3. TRIGENERACIJA ........................................................................................................ 139
4. MIKROKOGENERACIJA ............................................................................................ 140
4.1. Motori sa unutranjim izgaranjem ..................................................................... 141
4.2. Stirlingov motor ................................................................................................ 141

LITERATURA ..................................................................................................... 142

1















POGLAVLJE 1.
CENTRALIZIRANI ENERGETSKI OBJEKTI

2

1. UVOD

Energetika je privredna djelatnost koja se bavi prouavanjem i iskoritavanjem razliitih
izvora energije te proizvodnjom elektrine energije. Elektrana je postrojenje za proizvodnju
elektrine energije koja se istovremeno troi na mjestu proizvodnje ili prenosi preko
elektroenergetske mree do mjesta potronje.

Podjela elektrana:
Termoelektrane energetska postrojenja koja energiju dobivaju sagorijevanjem
fosilnih goriva (nafta, plin i ugljen);
Nuklearne elektrane energetska postrojenja koje dobivaju elektrinu energiju na
temelju oslobaanje toplinske energije pri cijepanju jezgre u reaktoru
Vjetroelektrane proizvode elektrinu energiju preko vjetrenjaa koristei
energiju vjetra
Hidrelektrane proizvode elektrinu energiju koristei energiju vode
Solarne termalne elektrane - izvori elektrine struje dobivene pretvorbom
Suneve energije u toplinsku

Centralizirani energetski objekti su energetska postrojenja koja proizvode elektrinu i
toplinsku energiju. U centralizirane energetske objekte ubrajaju se termoelektrane (na fosilna
goriva) i nuklearne elektrane. Centralizirani energetski objekti se esto nazivaju centraliziranim
toplinskim sustavim (CTS).


2. CENTRALIZIRANI TOPLINSKI SUSTAVI

Centralizirani toplinski sustavi su efikasni sustavi koritenja energije primarnog goriva,
tj. prirodnog plina, derivata nafte, ugljena, otpada ili biomase za proizvodnju i opskrbu toplinske
energije vrele vode, odnosno vodene pare u veim naseljima, industrijskim centrima i
gradovima. Centralizirani toplinski sustav je sustav opskrbe toplinom proizvedenom centralno i
distribuiranom putem vrelovodne ili parovodne mree. Iskoritavanje primarnog goriva u takvim
sustavima u sluajevima kada se istovremeno proizvodi toplinska i elektrina energija dostie
razinu i 90 % uz vrlo nizak negativni utjecaj na okoli. Centralni toplinski sustavi obuhvaaju
grijanje stambenih, poslovnih i proizvodnih prostora.


3

Centralizirani toplinski sustavi :
a) Topla voda (vrelovodi) za potrebe grijanja i sanitarne vode
b) Tehnoloka para (parovodi) za potrebe industrije

Proizvodnja tople vode i pare:
a) Termoelektrane-toplane, u spojnom procesu gdje se istovremeno proizvodi
elektrina energija i toplinska energija
b) Autonomne jedinice: vrelovodne i parne kotlovnice
c) Kombinacija: TE-TO + nekoliko autonomnih jedinica (koje uglavnom slue za
pokrivanje vrne potronje)

Veliki centralizirani toplinski sustavi, u kojima se redovito nalazi bar jedna TE-TO, su
ogranieni na vee gradove. Zbog velikih gubitaka topline, nema mogunosti transporta topline
na vee udaljenosti (izmeu gradova). Zbog toga se radi iskljuivo o distributivnoj toplovodnoj i
parovodnoj mrei.
Ono to treba istaknuti jest da u CTS-ima za opskrbu kuanstava i usluga postoji
mogunost izgradnje suproizvodnih jedinica i akumulatora topline koji bi mogli unaprijediti
ekonomsku uinkovitost kako toplinskog tako i cijelog energetskog sustava.


2.1. Obiljeja centraliziranih toplinskih sustava
Glavne znaajke centraliziranih toplinskih sustava su:
jednostavna upotreba, transport, skladitenje i zatita od opasnih goriva;
mogunost iskoritavanja odbaene topline iz velikog broja razliitih izvora;
visoki stupnjevi djelovanja proizvodnje ogrjevne topline (uinkovitije koritene
energije uz manje nepovoljne utjecaje na okoli) pogotovo uz kogeneracijsku
proizvodnju;
znaajno smanjenje prostora za kuanske ogrjevne ureaje;
visoki komfor stanovanja i opa jednostavnost i ugodnost upotrebe topline.

Opskrba toplinskom energijom veih dijelova grada obino je putem centraliziranog
toplinskog sustava iz elektrana-toplana kao to je to, primjerice, u Zagrebu, Osijeku i Sisku, dok
centralizirani toplinski sustav iz lokalnih mini-toplana ili blok kotlovnica opskrbljuje pojedina
gradska naselja u gotovo svim veim hrvatskim gradovima.

4

U Hrvatskoj kuanstva troe oko 30% ukupne primarne energije, od ega znaajan dio
otpada na grijanje i pripremu potrone tople vode.
Ukupna instalirana toplinska snaga proizvodnih jedinica u centraliziranim toplinskim
sustavima (CTS) u Republici Hrvatskoj iznosi oko 1,8 GJ/s. Velik dio proizvodnih kapaciteta je
zastarjele tehnologije pa zato postoje znatne mogunosti poveanja energetske uinkovitosti.
Oko 10% od ukupnog broja kuanstava u RH prikljueno je na CTS, a ukupni broj korisnika je
oko 151 000. U ukupnoj neposrednoj potronji energije za grijanje i potronu toplu vodu kod
kuanstava i usluga CTS sudjeluje s 12%.


2.2. Kuen-CTS
Program energetske efikasnosti centraliziranih toplinskih sustava - KUEN-CTS je
nacionalni energetski program Republike Hrvatske, s kojim se nastoji smanjiti potronja i
poveati energetska i ekonomska efikasnost koritenja energije u stambenim objektima koji
toplinsku energiju tople vode iz centraliziranih toplinskih sustava (CTS) koriste za grijanje
prostora i pripremu tople sanitarne vode.
KUEN-CTS ima cilj omoguiti smanjenje gubitaka i racionalizaciju proizvodnje,
transporta, distribucije i potronje toplinske energije.

Temeljni ciljevi progama KUEN-CTS su :
1. smanjenje potronje i trokova za energiju, odnosno poveanje energetske i
ekonomske efikasnosti koritenja energiju u sustavu CTS-a;
2. uvoenje novih tehnologija izgradnje, nadzora, regulacije, mjerenja i optimiranja
proizvodnih postrojenja i procesa proizvodnje, kapaciteta za transport i distribuciju
toplinske energije;
3. smanjenje gubitka toplinske energije, koritenje otpadne topline, stabilna, sigurna,
kvalitetna i jeftina opskrba toplinskom energijom, vii komfor stanovanja, te zatita
okolia;
4. uspostavljanje sustava efikasnog marketinga i obrazovanja, kao elemenata strateko
odgovornog odnosa proizvoaa (isporuitelja) i potroaa utemeljenog na novom
povjerenju izmeu proizvoaa i potroaa;
5. uspostavljanje sustava uvjebavanja i obrazovanja pogonskog osoblja da bi se
osiguralo ispravno i optimalno koritenje i pogon opreme i postrojenja;

5

6. uspostavljanje i provedba informiranja i uvjebavanja krajnjih korisnika da bi im se
omoguio nadzor potronje, te da bi s razumijevanjem i motivacijom djelatno
sudjelovati u tednji energije, a time i novca.


3. PODJELA TEHNOLOGIJE CTS-A

3.1. Termoelektrane
Termoelektrane su energetska postrojenja koje energiju elektrinu dobivaju
sagorijevanjem fosilnih goriva, kao to su ugljen, plin i nafta, a glavna primjena i svrha
termoenergetskih postrojenja je proizvodnja pare koja e pokretati turbinu, a potom i generator
elektrine energije.
Osnovna namjena im je proizvodnja i transformacija primarnih oblika energije u koristan
rad, koji se kasnije u obliku mehanike energije dalje iskoritava za proizvodnju elektrine
energije. Mehanika energija je proizvedena uz pomo toplinskog stroja koji transformira
toplinsku energiju. Imamo pretvaranje kemijske energije u toplinsku koja se pak razliitim
procesima predaje nekom radnom mediju. Radni medij pak slui kao prijenosnik te energije,
esto izgaranjem goriva, u energiju vrtnje.


Slika 1.1: Opi prikaz sastavnih dijelova termoelektrane

Opis slike:
Pri izgaranju goriva u kotlu nastaje toplina koja pretvara vodu u paru. Para se odvodi na
turbinu, ona pokree generator, koji pretvara mehaniku energiju u elektrinu. Iz turbine para
putuje u kondenzator, gdje se pretvara u tekuinu i vraa se u kotao. Kondenzator se hladi
rashladnim tornjevima ili protono, vodom iz rijeke.

6



Slika 1.2: Pojednostavljen prikaz rada termoelektrane


Podjela termoelektrana prema vrsti pokretaa:
Prema vrsti pokretaa (stroj koji u slijedu energetske transformacije prvi pretvara bilo
koji oblik energije u mehaniku energiju) dijelimo ih na:
1. plinsko-turbinsko postrojenje (kruna postrojenja),
2. parna turbinska postrojenja ,
3. kombinirana postrojenja.


3.1.1. Plinsko - turbinsko termoelektrane
Plinsko-turbinsko postrojenje koristi dinamiki pritisak od protoka plinova za direktno
upravljanje turbinom. Sam proces koji se dogaa u plinskoj turbini nije toliko razliit od parne
turbine. Naravno razliit je medij koji ekspandira, postupak dobivanja radnog medija je takoer
drugaiji, no sam proces koji se dogaa u turbini je vrlo slian. Razlika je ta to je pad entalpije u
plinskoj turbini mnogo manji te porast volumena vei.
Ukoliko elimo poveati stupanj iskoristivosti moramo poveati temperaturu medija koji
ulazi u turbinu. Tu se javlja problem hlaenja, pogotovo samihlopatica. Kako bismo ohladili
lopatice koristimo komprimirani zrak iz kondenzatora. Naravno dovoenje zraka za hlaenje e
smanjiti i snagu postrojenja.
Dananji razvoj materijala nam je omoguio da i izborom materijal poveamo otpornost
na temperaturu. Za izradu lopatica se danas koriste visoko legirani materijali na bazi nikala koji
uspjeno podnose vie temperature. Naravno bez obzira na ova dostignua na podruju
materijala moramo osigurati hlaenje lopatica.
U plinskim elektranama se mehanika energija pretvara u elektrinu pomou plinskih
motora, koji se najee grade kao etverotaktni motori. Ove elektrane su obino u sustavu
metalurgijskih postrojenja radi iskoritenja plinova iz visokih pei ili u sustavu kosara i

7

postrojenja za dobivanje plinova radi iskoritenja plinova koji nastaju pri dobivanju koksa, zatim
za iskoritavanje zemnog plina itd. Ukoliko elimo poveati stupanj iskoristivosti moramo
poveati temperaturu medija koji ulazi u turbinu. Svako plinsko-turbinsko postrojenje sastoji se
od kompresora, komore za izgaranje i plinske turbine.

Princip rada:
Kompresor slui za stlaivanje zraka kojeg usisava iz okolia te ga komprimira do nekog
zadanog tlaka, komprimirani zrak dovodi se do komore izgaranja gdje se grije uslijed izgaranja
goriva. Smjesa koja nastaje (zagrijani zrak i plinovi izgaranja) ekspandiraju u plinskoj turbini
gdje stvaraju moment koji se iskoritava u proizvodnji elektrine energije i pri radu kompresora.

Osnovne razlike izmeu parnih i plinskih termoelektrana:
parne termoelektrane imaju vei stupanj djelovanja (korisnost): ~40% parne,
25-30% plinske
izgradnja parnih termoelektrana je skuplja (~2:1) i traje due
trokovi goriva po jedinici proizvedene el. energije redovito su manji za parne
termoelektrane, pogotovo ako se radi o termoelektranama na ugljen (~1:2)
plinske termoelektrane imaju manje trokove pokretanja i zaustavljanja
plinske termoelektrane bre ulaze u pogon i fleksibilnije su u radu: mogua je bra
promjena snage
plinske termoelektrane su ekoloki prihvatljivije: isputaju manje koliine tetnih
plinova
kod plinskih termoelektrana moe se javiti problem opskrbe gorivom:
- u sluaju da se plin dovodi plinovodom, potrebni su dugoroni ugovori s
isporuiteljom (vrlo esto samo jednim)
- u varijanti kad se koristi ukapljeni plin, ovog problema nema, ali su trokovi
(cijena plina) znatno vei

Prednost plinskih u odnosu na parne elektrane:
izgradnja parnih termoelektrana ja skuplja i due traje
plinske elektrane imaju manje trokove pokretanja i zaustavljanja
plinske elektrane bre ulaze u pogon i fleksibilnije su u radu : mogua je bra
promjena snage
plinske elektrane su ekoloki prihvatljivije

8

Negativnosti plinskih elektrana :
manji stupanj korisnosti (25-30%)
vei trokovi po jedinici proizvedene elektrine energije
moe se javiti problem opskrbe gorivom


3.1.2. Parno turbinsko postrojenje

Princip rada parnog - turbinskog postrojenja:
Proizvedena para uz pomo topline, dobivena izgaranjem goriva, odvodi se u turbinu gdje
na razne naine ekspandira stvarajui moment koji pak slui za proizvodnu elektrine energije u
generatoru. Koristi dinamiki pritisak generatora troenjem vodene pare za okretanje lopatica
turbine. Najvei broj velikih termoelektrana je s parnim pogonom, kod kojih se uglavnom koriste
parne turbine (oko 80 % elektrine energije je proizvedeno koritenjem parnih turbina)
neposredno spojene sa generatorom (turbo-generator). U ovim elektranama toplina dobivena
sagorijevanjem goriva predaje se vodenoj pari koja u parnim turbinama proizvodi mehaniku
energiju, a koja se u generatoru pretvara u elektrinu energiju.
Prema drugom zakonu termodinamike sva toplinska energija ne moe biti pretvorena u
mehaniku energiju, zato je toplina uvijek izgubljena u okolini. Ako je ovaj gubitak primijenjen
kao korisna toplina, za industrijske procese ili grijanje okoline, parno postrojenje se odnosi na
kogeneraciju parnog postrojenja. Klasino parno-turbinsko postrojenje zasniva se na
Rankinovom procesu poznatom iz termodinamike.


3.1.3. Kombinirano (kombi) postrojenje
Kombinirano postrojenje ima oboje: plinske turbine loene prirodnim plinom, parni kotao
te parnu turbinu koja koristi iscrpljeni plin iz plinske turbine kako bi se proizveo elektricitet, tj.
to je ciklus koji se sastoji od plinsko-turbinskog i parno-turbinskog dijela. Glavne sastavnice su
naravno plinska i parna turbina.
Osnovna namjena ovakvih postrojenja je da se iskoristi toplina nastala na izlazu iz
plinske turbine. Poto ispuni plinovi koji izlaze iz plinske turbine imaju izuzetno visoke
temperature, oko 600C mogu se iskoristiti kao sredstvo koje e grijati vodu i proizvoditi vodenu
paru za parnu turbinu. Time poveavamo iskoristivost samog procesa poto je toplina koju bi
inae izgubili iskoritena za daljnju proizvodnju pare.

9

Iskoristivost takvog postrojenja dosee i do 60%. U kombiniranom postrojenju
kompresor komprimira zrak i alje ga u komoru izgaranja gdje se istovremeno dovodi gorivo za
izgaranje. Plinovi izgaranja vrlo visoke temperature vode se iz komore izgaranja u plinsku
turbinu, gdje ekspandiraju dajui koristan rad na vratilu spojenom na rotor plinske turbine.
Vratilo pokree generator elektrine struje i proizvodi elektrinu energiju koja se alje u mreu.
Nakon ekspanzije, ispuni se plinovi iz plinske turbine vode u utilizator (generator pare na
otpadnu toplinu).
Jedna od vrlo dobrih karakteristika plinske turbine je ta to je kod nje prisutan vrlo visok
omjer zrak/gorivo budui se dodaje nekoliko puta vie zraka zbog hlaenja lopatica plinske
turbine. Zbog toga na izlazu iz plinske turbine ostaje jo dosta neiskoritenog zraka te se taj viak
zraka koristi za izgaranje dodatnog goriva u utilizatoru. U utilizatoru se napojna voda zagrijava
do isparavanja i pregrijava na zadane parametre. Pregrijana para odlazi iz generatora pare u
parnu turbinu gdje ekspandira i predaje mehaniki rad generatoru elektrine struje. Nakon toga
para, sada ve niskih parametara, odlazi u kondenzator gdje kondenzira. Nakon kondenzacije,
voda se napojnom pumpom vraa u utilizator na ponovno zagrijavanje.
Ve je napomenuto da ovim principom poveavamo iskoristivost itavog procesa. Razlog
pronalazimo u osnovama termodinamike. Temelje moemo vidjeti u temeljnom Carnotovom
procesu (izentropsko-izotermnom).
Princip je sljedei: ukoliko su temperaturne razlike manje, manji je i prijenos topline.
Dakle nama je od izuzetne vanosti da je ta razlika temperatura spremnika to vea. Naravno
idealni sluaj bi bio ukoliko bi temperatura radne tvari kod dovoenja topline bila jednaka
temperaturi ogrjevnog spremnika, a temperatura radne tvari kod odvoenja postane jednaka
temperaturi rashladnog spremnika. Tada govorimo o idealnom Carnotovom procesu. Znamo da
kod Carnotovog procesa iskoristivost ovisi samo o temperaturi, odnosno temperaturi toplinskih
spremnika te se nikakvim drugim varijablama ta iskoristivost ne moe promijeniti.


10


Slika 1.3 : Shematski prikaz kombi-procesa u termoelektrani

Dijelovi termoenergetskog postrojenja:
Generator pare, turbina, generator elektrine energije, kondenzator, kondenzatorska
pumpa, napojna pumpa, rashladni toranj te spremnik napojne vode te pregrijai pare,
meupregrijai, ekonomajzeri i sl. (kao sastavni dio generatora pare).

a) Kompresori
Kompresori slue kod plinsko-turbinskih postrojenja, mlaznim motorima i sl. Kompresori
mogu biti radijalni ili aksijalni. Kod aksijalnih strujanje zraka vri se u smjeru vratila, dok kod
radijalnih kompresora imamo radijalno strujanje na rotorsko kolo. Radijalni kompresori laki su i
mnogo efikasniji nego aksijalni kompresori za manje kompresijske omjere. Kod veih
postrojenja koriste se aksijalni kompresori obzirom da su efikasniji (za vee kompresijske
omjere). Isto tako u zrakoplovstvu se koriste aksijalni kompresori zbog viih kompresorskih
omjera. Kompresor za rad koristi energiju nastalu zbog rada turbine obzirom da su turbina i
kompresor najee na istom vratilu. Komprimirani zrak s plinovima izgaranja tvori radni medij
koji ekspandira kasnije u turbini.

b) Komora izgaranja
Komora izgaranja sastoji se od dva cilindra. U prvom se odvija izgaranje prilikom ega se
razvijaju visoke temperature te se tako titi vanjski cilindar od djelovanja zraenja topline.

11

Cilindri su meusobno povezani te se izmeu njih odvija prostrujavanje zraka. Za izgaranje se
dovodi 3-6 puta vie zraka od teoretski potrebnog zbog snienja maksimalnih temperatura.
Komore izgaranja trebaju osigurati: stabilno izgaranje u irokim granicama optereenja,
jednolinu raspodjelu temperatura dimnih plinova na izlazu iz komore izgaranja, da gubitak tlaka
u komori izgaranja bude to manji. U klasinom plinsko-turbinskom postrojenju moemo imati
vie komora izgaranja koje se slau uzduno, po obodu. Takvo slaganje koristimo kao bismo
smanjili dimenzije.

c) Kondenzator
Kondenzator je klasini izmjenjiva topline koji vraa paru natrag u tekue stanje,
nakon to ekspandira u turbini. Kondenzat se pumpama vraa natrag u proces. Tlak u klasinom
kondenzatoru je izuzetno mali (podtlak oko 0,045 bara). Poto je kondenzator izmjenjiva
topline potrebno je osigurati i medij kojem e se ta topline predati kako bi se para ohladila do
temperature kondenzata. Upravo zbog toga su termoelektrane smjetene na rijekama, moru ili uz
neki drugi vodeni izvor, kako bi se osigurao medij koji e preuzimati svu tu toplinu. Naravno
postoji mogunost da termoelektrana radi dvofazno, odnosno kao i toplana. Tada se ta para moe
odvoditi vrelovodima i sluiti kao grijanje.

d) Generator pare
Za generator pare mogli bismo rei da ini sredinji dio svake termoelektrane. Ukratko
generator pare, to mu i samo ime kae, slui za proizvodnju pare s odreenim parametrima
(temperature i tlaka) koja e se kasnije u turbini iskoristiti za proizvodnju elektrine energije.


3.2. Nuklearna elektrana
Nuklearne elektrane mogu se smatrati i kao podvrsta termoelektrana, budui da je
osnovna funkcionalna razlika jedino u nainu dobivanja vodene pare. Toplinsku energiju
osigurava kontrolirana lanana reakcija nuklearnog goriva. Nuklearna elektrana je elektrana koja
kao izvor energije koristi toplinu dobivenu u nuklearnom reaktoru, a po svemu ostalom se ne
razlikuje bitno od termoelektrane koja koristi fosilno gorivo. Dobivanje elektrine energije u
nuklearnim elektranama temelji se na oslobaanju toplinske energije pri cijepanju jezgre u
reaktoru. Osloboena je energija izvor za proizvodnju pare.
Nuklearne se elektrane razlikuju prema tipu nuklearnog reaktora od kojih je najei
reaktor hlaen i moderiran obinom vodom pod tlakom. Takva je i nuklearna elektrana Krko u
ijoj je izgradnji sudjelovala i Hrvatska.

12



Slika 1.4: Okvirni prikaz sastavnih dijelova nuklearne elektrane


Princip rada
Nuklearne elektrane kao gorivo koriste izotop
urana U-235 koji je vrlo pogodan za fisiju. U prirodi se
moe nai uran sa vie od 99% U-238 i svega oko 0.7%
U-235. Dok U-238 apsorbira brze neutrone, U-235 se u
sudarima sa sporim neutronima raspada na vrlo
radioaktivne, fisijske produkte, a pri tom se oslobaa jo
brzih neutrona (slika).
Usporavanjem tih brzih neutrona u sudarima s
molekulama teke vode, koja se pri tome zagrijava,
ostvaruje se lanana reakcija. Osloboena toplina jest
toliko eljena energija. U nuklearnim reaktorima se taj
proces dogaa cijelo vrijeme u strogo kontroliranim
uvjetima (izuzevi nekoliko trenutaka u ernobilu). Iako
urana u prirodi ima relativno puno (sto puta vie od
srebra) izotopa U-235 ima malo. Zbog toga se provodi
postupak obogaivanja urana.

Princip oslobaanja nuklearne
energije. Nekontrolirani proces se
zove atomska bomba, a
kontrolirani proces je nuklearni
reaktor.


U konanoj upotrebljivoj fazi, nuklearno gorivo biti e u formi tableta dugih oko dva i
pol centimetra. Jedna takva tableta moe dati otprilike istu koliinu energije kao i jedna tona
ugljena. Energija koja se oslobaa sudaranjem neutrona sa uranom koristi se za zagrijavanje
vode. Ta voda (para) tada pokree generator, a nakon toga treba je rashladiti i ponovo vratiti u

13

reaktor. Za to je potreban stalan i veliki protok vode oko jezgre reaktora. Na primjer nuklearna
elektrana Krko koristi rijeku Savu za hlaenje.















Slika 1.5: Shema osnovnih dijelova nuklearne elektrane

Osnovni dijelovi nuklearne elektrane su:
Nuklearni reaktor ureaj u kojemu se odrava kontrolirana nuklearna reakcija, a
proizvedena toplina se odgovarajuim prijenosnim medijem izvodi iz reaktora;
Parogenerator izmjenjiva topline u kojem rashladno sredstvo reaktora predaje
dio svoje toplinske energije vodi odnosno pari u sekundarnom krugu nuklearne
elektrane;
Cirkulaciona crpka rashladnog sredstva reaktora omoguava cirkulaciju
rashladnog sredstva u primarnom krugu reaktora
Tlanik odrava potreban tlak i kompenzira promjene volumena rashladnog
sredstva uslijed promjene temperature
Zatitna posuda slui za smjetaj i zatitu primarnog kruga NE i dijela
reaktorskog pomonog postrojenja





14

Jezgru reaktora (tip PWR) ine:
Gorivi elementi: cijevi od specijalnih legura ispunjene UO
2

Regulacijske i zaustavne ipke
Moderator: ima funkciju usporavanja procesa fisije (neutrone)
Rashladni fluid
Konstrukcijski elementi

Nuklearne elektrane se obino dijele s obzirom na vrstu rashladnog sredstva
reaktora:
1. Reaktori hlaeni i moderirani obinom vodom pod tlakom, PWR (Pressurized
Water Reactor) npr. NE Krko
2. Reaktori hlaeni i moderirani kipuom vodom, BWR (Boiling Water Reactor)
3. Reaktori hlaeni i moderirani tekom vodom, HWR (Heavy Water Reactor)
4. Reaktori hlaeni plinom i moderirani grafitom, GCR (Gas Cooled Reactor), AGR
(Advanced Gas Reaktor), HTGR (High Temperature Gas Reaktor)
5. Brzi oplodni reaktori hlaeni tekuim metalima, nemaju moderatora, LMFBR
(Liquid Metal Fast Breeder Reactor)

Znaajke uporabe nuklearne energije:
Elektrina energija proizvedena u nuklearnim elektranama jedna je od najjeftinijih
proizvedenih u nisko-ugljinim tehnologijama;
Pouzdanost proizvodnje elektrine energije iz nuklearnih elektrana vrlo je visoka,
primjerice za moderne nuklearne elektrane faktor nazivnog optereenja iznad je
90%;
Sigurnost rada modernih nuklearnih elektrana, uz primjenu sveobuhvatnog i
efikasnog regulatornog okvira, iznimno je visoka.

Komparacija smrtnih sluajeva po TWh proizvedene elektrine energije:
broj najvea je smrtnost kod hidroelektrana (101 sluaj po TWh)
termoelektrane na ugljen (39 sluajeva po TWh)
termoelektrane na plin (10 sluajeva po TWh)
N NE E (1 sluaj po TWh - ukljuujui i ernobilsku nesreu)


15

Reaktori u ernobilu ne mogu biti mjerodavni za procjenu sigurnosti ostalih tipova N NE E
nisu graeni uz potivanje ope prihvaenih kriterija sigurnosti, ali nisu ni temelj nuklearne
energetike ni u jednoj zemlji izvan zemalja biveg SSSR.
















Slika 1.6: Usporedba neophodnih koliina primarnih oblika energije za godinju proizvodnju
elektrine energije u postrojenju snage 1 GW

Prednosti:
PWR reaktori su vrlo stabilni zbog njihove tendencije proizvodnje manje snage
kako temperatura raste; ovo ini rad sa PWR reaktorima lakim sa gledita
stabilnosti;
PWR reaktori mogu raditi sa jezgrom sa manje fisijskog nego to je potrebno za
kritinu reakciju. Ovo svojstvo uvelike smanjuje ansu da e reaktor izmai
kontroli, to ih ini relativno sigurnim od kritinih nesrea. Zbog toga to koriste
obogaeni uran kao gorivo PWR reaktori mogu raditi sa obinom vodom kao
moderatorom umjesto znatno skuplje teke vode;
Primarni i sekundarni krug su odvojeni pa voda u sekundarnom krugu nije
oneiena radioaktivnim tvar.



16

Nedostatci:
Visoki tlak rashladne vode zahtjeva vre cijevi i kuite reaktora, to poveava
trokove same konstrukcije;
Visoki tlak moe poveati posljedice curenja rashladne vode;
Veina PWR reaktora ne mogu biti dopunjeni za vrijeme rada to smanjuje
vrijeme upotrebe reaktora a samim time i financijske gubitke;
Prirodni uran sadri samo 0.7% U-235 izotopa potrebnog za nuklearnu reakciju.
Zbog toga je potrebno umjetno obogaivati uran, to poskupljuje samo gorivo.
Zbog toga to se koristi voda kao neutronski moderator nije mogue sagraditi brzi
neutronski reaktor u PWR izvedbi.


4. STANJE PRIMJENE U HRVATSKOJ

HEP Proizvodnja d.o.o. je drutvo s ogranienom odgovornou s ishoenim dozvolama
za obavljanje dvije energetske djelatnosti: proizvodnju elektrine energije za tarifne kupce i
proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave gradova Zagreb, Osijek i Sisak.
HEP Proizvodnja proizvodi elektrinu energiju u 25 hidroelektrana organiziranih u tri
proizvodna podruja (sjever,zapad i jug), u samostalnom pogonu HE Dubrovnik, te u 4
termoelektrane, a u tri termoelektrane-toplane se u spojenim proizvodnim procesima proizvodi
elektrina i toplinska energija.















17

Tablica 1.1: Prikaz proizvodnje energije u Hrvatskoj
Raspoloiva snaga za proizvodnju:
Akumulacijske HE 1 308 MW
Protone HE 421 MW
Reverzibilna HE 276/240 MW
Kondenzacijske TE 878 MW
Termoelektrane toplane
492 MW el + 788 MW t pare + 570
t/h tople vode

Ukupna snaga za:
proizvodnju elektrine energije 2 465 MWe
proizvodnu toplinske energije 788 MW t pare+ 570 t/h tople vode

Ukupna proizvodnja u 2007;
elektrina
energija
toplina
u vlastitim objektima HEP-a u RH 9 801 GWh 2 255 GWh
u TE Plomin 2 1 401 GWh

Prosjena ostvarena raspoloivost
elektrana:
94 %


U 2007. godini, hidroelektrane HEP Proizvodnje d.o.o. proizvele su 5.979 GWh, a
termoelektrane 3.860 GWh. HEP Proizvodnja d.o.o. u ime ispred HEP grupe ugovor o voenju i
odravanju postrojenja TE Plomin 2, u kojem je proizvedeno 1.403 GWh.

Tablica 1.2: Prikaz TE u Hrvatskoj, njihovih snaga i pogonskih goriva
Termoelektrane
Raspoloiva snaga na
pragu (MW)
Gorivo
TE Sisak 396 loivo ulje / prirodni plin
TE-TO Zagreb 337 prirodni plin / loivo ulje
TE Rijeka 303 loivo ulje
TE Plomin 1 98 ugljen
EL-TO Zagreb 90 prirodni plin / loivo ulje
KTE Jertovac 83 prirodni plin / ekstralako ulje
TE-TO Osijek 90 loivo ulje / prirodni plin
TE Plomin 2* 192 ugljen
Ukupno: 1589


18


Slika 1.7: Prikaz dananjih udjela pojedinih izvora za proizvodnju elektrine energije


5. TERMOELEKTRANE U HRVATSKOJ

5.1. Zagreb
Proizvodni kapaciteti toplinske energije u Zagrebu, u vlasnitvu Hrvatske elektroprivrede
(HEP), smjeteni su u dvije kogeneracijske elektrane, u Termoelektrani-toplani Zagreb (TE-TO
Zagreb) i u Elektrani-toplani Zagreb (EL-TO Zagreb), te u 61 kotlovnici. Jedinice za proizvodnju
topline u kogeneracijskim elektranama sastoje se od kogeneracijskih blokova, te parnih i
vrelovodnih kotlova. Pogon Posebne toplane proizvodi, prenosi i distribuira toplinu potroaima
pomou tople vode. Proizvodne jedinice nalaze se u 61 kotlovnici, s instaliranim toplovodnim
kotlovima, koji rade na 110/70C ili 90/70C temperaturnom reimu, a transport i distribucija se
vri kroz 50 zasebnih toplovodnih mrea.






19

a) TE-TO Zagreb

Opi podaci:
poloaj: Zagreb, itnjak
tip elektrane: kogeneracijska (spojena) proizvodnja elektrine i toplinske
energije
vrsta goriva:
o g1: prirodni plin ili spec. lako ulje za loenje
o g2: teko loivo ulje / plin
ukupna snaga: 328 MW
e
/ 740 MW
t

proizvod: elektrina i toplinska energija


Tablica 1.3: Prikaz proizvodnje TE-TO Zagreb
Godinja proizvodnja Prosjek od 2002. u 2007.
Toplinska energija 3 213 060 GJ 3 452 964 GJ
Tehnoloka para 248 872 t 233 775 t
Elektrina energija - prag 1 279 GWh 1577 GWh


b) EL-TO Zagreb

Opi podaci:
poloaj: Zagreb, Trenjevka
tip elektrane: kogeneracijska
proizvodnja: elektrine i toplinske energije
vrsta goriva:
o g1: prirodni plin
o g2: teko lo ulje / plin
ukupne snaga: 86.8 MW
e
/ 342,34 MW
t
+180 t/h





20

Tablica 1.4: Prikaz proizvodnje EL-TO Zagreb
Godinja proizvodnja prosjena 2001.-05. u 2007.
Toplinska energija 2.406.354 GJ 2.875.256 GJ
Tehnoloka para 495.407 t 475.560 t
Elektrina energija - prag 382 GWh 357 GWh


5.2. Osijek
Proizvodne jedinice Pogona Osijek smjetene su u jednoj kogeneracijskoj elektrani -
Termoelektrani-toplani Osijek (TE-TO Osijek) i jednoj toplani (Toplana). U pogon Osijek
takoer ulazi i sistem od 3 blok kotlovnice.
Kogeneracijski blokovi smjeteni su u TE-TO Osijek, dok se u Toplani nalaze parni i
vrelovodni kotlovi za pokrivanje vrnih optereenja. Svi kotlovi u blok kotlovnicama su
toplovodni (110/70C). Vrelovodni i parni potroai koriste toplinu samo za grijanje, a potroai
prikljueni na blok kotlovnice i za pripremu potrone tople vode.


TE-TO Osijek

Opi podaci:
poloaj: Osijek
tip elektrane: kogeneracijska
proizvodnja: elektrine i toplinske energije
vrsta goriva:
o g1: prirodni plin / l.ulje
o g2: teko lo ulje / plin
ukupna snaga: 89 MW
e
/ 139 MW
t
+50 t/h


Tablica 1.5: Prikaz proizvodnje TE-TO Osijek
Godinja proizvodnja prosjena od 1991. u 2007.
Toplinska energija 657 492 GJ 657 778 GJ
Tehnoloka para 170 500 t 161 809 t
Elektrina energija - prag 192 GWh 124 GWh

21

5.3. Sisak

Toplinarstvo Sisak d.o.o u vlastitoj energani na lokaciji eljezare Sisak proizvodi
toplinsku energiju u obliku vodene pare, a ostatak kupuje od INA Rafinerije Sisak. Prijenos
topline do naselja Caprag obavlja se parom koja se u tri glavne izmjenjivake stanice unutar
naselja Caprag transformira u izmjenjivaima topline para/topla voda i distribuira do potroaa u
obliku tople vode.
Isti princip koristi se za opskrbu potroaa u naselju Brzaj samo to se toplina od
glavne toplinske stanice do potroaa distribuira pomou vrele vode. Vezano uz poslovanje
sektora toplinarstva u Hrvatskoj, polovica od ukupnih trokova poslovanja otpada na trokove
goriva. Rast cijena energetskog goriva rezultirao je negativnim poslovnim rezultatom, jer nije
bilo automatizma u porastu cijena topline uzrokovanih porastom cijena goriva za proizvodnju te
topline.


TE Sisak

Opi podaci:.
poloaj: Sisak, ret, etiri kilometra nizvodno od Siska na desnoj obali Save
tip elektrane: kondenzacijska termoelektrana s dva bloka : svaki blok ima dva
parna kotla i po jednu parnu turbinu
vrsta goriva: teko lo ulje, plin
ukupna snaga: 420 MW (2x210 MW)
vrste proizvoda: elektrina energija, tehnoloka para


Tablica 1.6: Prikaz proizvodnje TE Sisak
Godinja proizvodnja prosjena u 2007.
Tehnoloka para
(15 bar, 300C)
105 305 t
Elektrina energija - prag 1197 GWh 1206 GWh





22

5.4. Rijeka

Termoelektrana Rijeka I najvei je pogon u elektro-gospodarstvu Primorsko goranske
upanije. S instaliranim 320 MW snage (303 MW na izlazu), ini 62% ukupnog potencijala
upanije. Locirana na podruju Urinja u opini Kostrena, termoelektrana je iskoristila niz
lokacijskih prednosti, kao to su:
- jednostavno i ekonomino pretvaranje tekueg goriva u elektrinu energiju te
prijenos te energije dalekovodima,
- blizina rafinerije osigurava opskrbu gorivom kratkim cjevovodom, pa su izbjegnute
potekoe i trokovi transporta goriva,
- neograniene su koliine morske vode za hlaenje, a mala visina pumapanja vode
smanjuje vlastitu potronju energije.
Po svojoj opremi i tehnologiji Termoelektrana Rijeka I je vodea u Hrvatskoj. Zbog
relativno visoke cijene tekuih goriva i razvoja hrvatskog elektroenergetskog sistema,
Termoelektrana Rijeka I je koncipirana kao fleksibilan blok, s ulogom zadovoljavanja temeljne
energije i pokrivanja tzv. "srednjeg dijela dijagrama" u dnevnoj potronji elektroenergetskog
sistema.
Budui rad termoelektrane mogue je sagledati jedino kroz jedinstveni integralni
elektroenergetski sustav Hrvatske. Glavni pravci razvoja usmjereni su na revitalizaciju i
dogradnju kapaciteta. U tu svrhu unutar lokacije na Urinju pored dva postojea rezervoara za
mazut kapaciteta 20. 000 tona izgraen je i jedan novi kapaciteta 60.000 tona. Aktualni planovi
razvoja HEP-a ne sadre poveenje kapaciteta ovog pogona niti njegovo irenje izvan granica
postojee lokacije.

23


Slika 1.8: Shema rashladnog sustava TE Rijeka


Opis rashladnog sustava:
Termoelektrana spada u kondenzacione i koristi morsku vodu kao rashladni medij.
Glavni rashladni sustav TE Rijeka spada u grupu jedno-prolaznih rashladnih sustava kod kojeg je
rashladni medij morska voda.
Njegova osnovna uloga je ukapljivanje vodene pare u kondenzatoru. Uz to, slui i za
hlaenje ostalih postrojenja u termoelektrani.
Rashladni sustav sastoji se od usisnih cjevovoda, usisnog bazena sa ureajima za
proiavanje, dvije glavne pumpe morske vode, tlanog cjevovoda do kondenzatora,
kondenzatora, odvodnog cjevovoda od kondenzatora do ispusta i izlazne graevine. Morska voda
kroz dvije usisne cijevi ulazi u usisni bazen u kojem se iz vode filtriranjem odstranjuju krupna
oneienja. Zatim se pomou dvije pumpe tlai kroz zajedniki vod do kondenzatora pare i
nakon prolaska kroz kondenzator vodi do vodoispusnog bazena gdje se isputa u more. Manji dio
vode iz tlanog dijela rashladnog sustava prolazi kroz rashladnike zatvorenog ciklusa koji je
sekundarni sustav hlaenja.
Na rashladni sustav prikljuen je vakuum sustav koji pored osnovne funkcije odranja
niskog apsolutnog tlaka na parnoj strani kondenzatora ima zadatak odravanje nune
piezometrike visine, odnosno sifonskog efekta u rashladnom sustav.



24

TE Rijeka

Opi podaci:
poloaj: jugoistono od Rijeke, na morskoj obali
tip elektrane: regulacijska kondenzacijska, kotao i jedna parna turbina
vrsta goriva: teko loivo ulje
ukupna snaga: 320 MW
vrste proizvoda: elektrina energija
godina izgradnje: 1974.-1978

25










POGLAVLJE 2.
DECENTRALIZIRANI ENERGETSKI
SUSTAVI

26

1. UVOD

Energetika kao bitna infrastrukturna djelatnost osnovna je pretpostavka razvitka
gospodarstva. Decentraliziranim energetskim sustavima ( DES) s uporabom fosilnih i
obnovljivih izvora energije, te planiranju optimalne dobave toplinske i rashladne energije
posvetit e se posebna pozornost, a sve radi smanjenja potronje fosilnih goriva i poticanja
gospodarskog razvitka uz potpunu i odrivu primjenu lokalnih resursa. Pod irokim pojmom
decentralizirani energetski sustavi (DESi) obuhvaeni su svi sustavi, postrojenja i ureaji za
konverziju energije, koji nisu pod izravnom kontrolom Centralnog energetskog sustav, ve
predstavljaju nezavisne izvore energije za individualne i lokalne, stambene i gospodarske
potrebe. Kod decentraliziranog energetskog sustava transformacija energije je decentralizirana:
pribliena grupi potroaa ili locirana kod potroaa, te tono usklaena s dinamikom njihovih
potreba. Tu energetsku transformaciju obavlja sam potroa pa transport energije nije potreban.
Decentralizirani energetski sustavi (DESi) s uporabom fosilnih i obnovljivih izvora
zadovoljavaju sve aspekte openito prihvaenog civiliziranog odnosa prema energiji, a
komplementarni su Centralnom energetskom sustavu, nadopunjavajui ga i olakavajui mu
izvrenje njegova osnovnog zadatka, a to je sigurna dobava jeftinije energije na svakom dijelu
dravnog teritorija.
Male kogeneracije u industriji, javnim zgradama, hotelijersko-rekreacijskim
kompleksima, komunalnim energanama i sl. tipini su primjer decentraliziranih energetskih
sustava, koji koriste kvalitetna fosilna goriva.
Spalionice komunalnog i industrijskog otpada, te biomase, vjetroelektrane, geotermalne
energane, male hidroelektrane, sunevi apsorberi za proizvodnju tople vode, krovni fotonaponski
paneli i sl. tipini su primjer DES-a s uporabom obnovljivih energetskih izvora.
Proces decentralizacije energetske opskrbe, intenzivno primjenjivan i aktualan u svijetu
posljednjih desetak godina, nije nipoto novi koncept energetske opskrbe, ve predstavlja
povratak poecima proizvodnje elektrine energije i svih drugih potrebnih oblika energije na
jednom mjestu, odnosno poetku dvadesetog stoljea. Tada je decentralizirana istodobna
proizvodnja elektrine, toplinske i rashladne energije - kogeneracija i trigeneracija bila iroko
zastupljena u industriji, no zakonska regulativa i nie cijene kupljene negoli proizvedene
elektrine energije intenzivirale su proces centralizacije proizvodnje elektrine energije.
Unato tome, zbog primjena u elektroindustriji te temeljem zbog napretka tehnologije,
trite malih kogeneracijskih postrojenja evoluira i to naroito u procesnoj industriji, gdje su
prosjene instalirane snage postrojenje vee od 10-30 MW, u umarstvu i industriji gdje se kao
pogonsko gorivo koristi biomasa, energetskom sustavima koji osiguravaju toplinsku i rashladnu

27

energiju za mreu od vie objekata, malim industrijskim sustavima gdje se kogeneracijom
poboljava stupanj iskoritavanja u odnosu na samu proizvodnju tehnoloke pare i postie
poveanje kapaciteta, rezidencijalnim sustavima za jedno ili vie domainstava potrebne
instalirane snage od 10 kW do 300 kW ( primjena u rezidencijalnom sektoru, mikrokogeneracije,
najrairenija je u Japanu i SAD-u uz primjenu mikroturbina i malih plinskih motora).


2. OSNOVNE ZNAAJKE DES-a

transformacija energije je decentralizirana: pribliena grupi potroaa ili locirana
kod potroaa i usklaena s njihovim potrebama (industrijski pogoni, javni
objekti, rekreacijski i turistiki kompleksi, otone i komunalne energane);
koriste se visokokvalitetna fosilna goriva (prirodni ukapljeni plin, dizelsko
gorivo), ali i obnovljivi izvori energije (sunce, vjetar, biomasa, geotermalni izvori,
bioplin, tehnoloki plinovi);
otpadaju ili se bitno smanjuju gubici i trokovi prijenosa energije do mjesta
potronje;
u mnogim sluajevima (uglavnom kod obnovljivih izvora) otpadaju i trokovi
dobave primarnih energenata;
zahvaljujui usavrenosti opreme za konverziju energije postie se visoki stupanj
djelovanja i ekonominosti i kod jedinica malih snaga;
ne zahtijevanju velika kapitalna ulaganja, a vrlo esto je i povrat kapitala iznimno
brz, to je vrlo povoljno i za domae ulagae i za ulaganja hrvatske dijaspore;
omoguuju disperziju visokostrunih kadrova (lokalno izvan glavnih centara);
prikladni su za zajednika ulaganja privatnog i javnog sektora (Public Private
Partnershop- PPP);
odgovaraju energetskoj i prostornoj strategiji razvitka primjerice Hrvatske,
integralnom planiranju regionalnih resursa, nacionalnom ekolokom programu,
malom i obiteljskom gospodarstvu, te programu energetske efikasnosti;
nadomjetavaju i podupiru CES u teko pristupanim i energetski ekstenzivnim
podrujima (udaljeni otoci, nepristupana planinska podruja);
prihvatljivi su za potroae, uglavnom otpada problem lokacije, ali znatno ovisi o
umreenom plinu, distributivnom lancu tekuih goriva i ukapljenom plinu, ali i o
potpori centralnog EES-a;

28

u podrujima vee energetske gustoe prikladni su za centralizirano grijanje
odnosno hlaenje i opskrbu elektrinom energijom uz procesorsko upravljanje i
individualno mjerenje potronje.


3. PODJELA TEHNOLOGIJE DES-A

3.1. Obnovljivi izvori energije
Obnovljive izvore energije moemo podijeliti u dvije glavne kategorije: tradicionalne
obnovljive izvore energije poput biomase i velikih hidroelektrana, te na takozvane "nove
obnovljive izvore energije" poput energije Sunca, energije vjetra, geotermalne energije itd. Iz
obnovljivih izvora energije dobiva se 18% ukupne svjetske energije (2006), ali je veina od toga
energija dobivena tradicionalnim iskoritavanjem biomase za kuhanje i grijanje - 13 od 18%. Od
velikih hidroelektrana dobiva se dodatnih 3% energije. Prema tome, kad izuzmemo tradicionalne
obnovljive izvore energije jednostavno je uraunati da takozvani "novi izvori energije"
proizvode samo 2,4% ukupne svjetske energije. 1,3% otpada na instalacije za grijanje vode,
0,8% na proizvodnju elektrine energije i 0,3% na biogoriva
(www.izvorienergije.com/obnovljivi_izvori_energije.html). Taj udio u budunosti treba znatno
poveati jer neobnovljivih izvora energije ima sve manje, a i njihov tetni utjecaj sve je izraeniji
u zadnjih nekoliko desetljea. Sunce isporuuje Zemlji 15 tisua puta vie energije nego to
ovjeanstvo u sadanjoj fazi uspijeva potroiti, ali usprkos tome neki ljudi na Zemlji se
smrzavaju. Iz toga se vidi da se obnovljivi izvori mogu i moraju poeti bolje iskoritavati i da ne
trebamo brinuti za energiju nakon fosilnih goriva.

3.1.1. Energija vjetra - vjetroelektrane
Iskoritavanje energije vjetra je najbre rastui segment proizvodnje energije iz
obnovljivih izvora. U zadnjih nekoliko godina turbine na vjetar znatno su poboljane. Najbolji
primjer je njemako trite turbina na kojemu se prosjena snaga od 470 kW (1995.) poveala na
1280 kW (2001.). Ovo poveanje snage postiglo se odgovarajuim poveanjem veliine turbina
gonjenih vjetrom. Trenutno su u razvoju turbine koje e moi generirati snagu izmeu 3 i 5 MW.
Neki proizvoai ve su predstavili svoje prototipove u tom razredu snage.
Osim naziva vjetroelektrane, koristimo i nazive vjetrenjae, vjetrogenerator, elektrine
turbine na vjetar i slino.

29

Zbog poetne ekonomske neisplativosti i nestalnosti vjetra, instalacija vjetrenjaa je
privilegija koju si mogu priutiti samo bogate zemlje. Trenutno je cijena vjetrenjae vea od
cijene termoelektrana po MW instalirane snage, ali razvojem tehnologije ta cijena je sve manja.


Slika 2.1: Trenutni trend instaliranja vjetroelektrana u svijetu

Njemaka je trenutni lider u proizvodnji elektrine energije iz vjetra i predstavlja vie od
jedne treine ukupno instalirane snage vjetroelektrana u svijetu. U panjolskoj, Danskoj i Italiji
takoer raste instalirani kapacitet. U Hrvatskoj za sada nema veih dosega na tom podruju.
Studije su pokazale da kod nas instaliranje generatora na vjetar ne bi bilo isplativo ak ni
na nekim otocima gdje vjetar pue skoro cijelu godinu. Unato tome izgraeno je polje
vjetrenjaa na otoku Pagu, Pag-Ravna1 (2005.) snage 5,95 MW, te polje vjetrenjaa kod
ibenika, Trtar-Krtolin (2006.) snage 11,2 MW. Naizgled, pozicija je idealna za vjetrenjae jer
veina ljudi odmah pomisli na senjsku buru u podvelebitskom kanalu, ali ta bura koja kadkada
pue i preko 150 km/h nije dobra za generiranje struje jer takav vjetar moe jedino razbiti
vjetrenjau. Povaljan vjetar je onaj koji je umjeren i stalan, a takav je npr. mestral koji pue ljeti
s mora na kopno.
Energija vjetra je transformirani oblik suneve energije. Sunce neravnomjerno zagrijava
razliite dijelove Zemlje i to rezultira razliitim tlakovima zraka, a vjetar nastaje zbog tenje za
izjednaavanjem tlakova zraka. Postoje djelovi Zemlje na kojima pue tzv. stalni (planetarni)
vjetrovi i na tim podrujima je iskoritavanje energije vjetra najisplativije. Dobre pozicije su
obale oceana i puina mora. Puina se istie kao najbolja pozicija zbog stalnosti vjetrova, ali
cijene instalacije i transporta energije koe takvu eksplotaciju.

30

Kod pretvorbe kinetike energije vjetra u mehaniku energiju (okretanje osovine
generatora) iskoritava se samo razlika brzine vjetra na ulazu i na izlazu. Albert Betz, njemaki
fiziar dao je jo davne 1919. godine zakon energije vjetra. Njime je dan kvalitetan aspekt znanja
iz mogunosti iskoritavanja energije vjetra i turbina na vjetar. Njegov zakon kae da moemo
pretvoriti manje od 16/27 ili 59% kinetike energije vjetra u mehaniku energiju pomou turbine
na vjetar. 59% predstavlja teoretski maksimum, ali u praksi se moe pretvoriti izmeu 35% i
45% energije vjetra.


Slika 2.2: Princip pretvorbe i nain prikljuivanja vjetrenjae na elektrinu mrei

Za mjeru ove energije upotrebljavamo termin kilovat sat (kWh) ili megavat sat (MWh)
tokom odreenog vremena: jednog sata, jedne godine. Vjetrovne turbine maksimalno rade 75%
sati od ukupnog broja sati tokom godine: 8760 sati. Meutim, koliko elektrine energije turbine
mogu proizvesti ovisno o distribuciji brzine vjetra za svaku turbinu posebno.
Vjetroelektrane poveavaju pouzdanost opskrbe elektrinom energijom decentraliziranih
energetskih sustava te se na taj nain smanjuje ovisnost o centraliziranim energetskim sustavima,
a ujedno se poveava postotak koritenja energije iz obnovljivih izvora.

Kao dobre strane iskoritavanja energije vjetra istiu se:
borba protiv globalnog zagrijavanja, Kyoto protokol;
vjetroelektrane su energetska postrojenja bez tetnih emisija;
smanjuje se nacionalna ovisnost o uvozu fosilnih goriva;

31

vjetar je obnovljivi izvor energije s velikim potencijalom, besplatan je, dostupan
je svima i ne moe se potroiti;
pridonosi ukupnom gospodarskom rastu, razvojudomae industrije i ukljuivanje
domaih tvrtki u razvoj i zapoljavanje;
brza i lagana montaa/demontaa cijelog postrojenja beznegativnog utjecaja na
kvalitetu okolia.

Loe strane su visoki trokovi izgradnje i promjenjivost brzine vjetra (ne moe se
garantirati isporuivanje energije). Buka koju stvaraju predstavlja jedan od kljunih problema, te
zbog toga dolazi do promjene u ivotinjskom svijetu toga podruja.
U cilju stvaranja uvjeta za gospodarsko koritenje energije vjetra Vlada Republike
Hrvatske pokrenula je nacionalni energetski program ENWIND. Odabrani su demonstracijski
pilot-projekti koji trebaju potvrditi opravdanost ulaganja te pridonijeti stvaranju slike tipinog
hodograma kroz projekte u specifino hrvatskim okolnostima. Temeljem dostupnih
meteorolokih podloga, prostorne raspoloivosti, zatite okolia te niza drugih kriterija odabrano
je 29 makro-podruja pogodnih za koritenje energije vjetra, unutar kojih su preliminarno
izdvojene mikro-lokacije te je za odabrane vjetroelektrane, raspoloive na komercijalnom tritu,
simulacijom ocijenjena mogua proizvodnja elektrine energije iz energije vjetra. Za 29 lokacija
hrvatske obale i otoka procijenjeno je da je mogue instalirati minimalno oko 370 MW
vjetroelektrana s godinjom proizvodnjom od oko 800 GWh/god., ako se koriste vjetroelektrane
klase 750 kW.
Za domainstva vrlo su interesantne male vjetrenjae snage do nekoliko desetaka kW.
One se mogu koristiti kao dodatni izvor energije ili kao primarni izvor energije u udaljenim
podrujima. Kada se koriste kao primarni izvor energije nuno im se dodaju baterije
(akumulatori) u kojima se energija sprema kada se generira vie od potronje. Velike vjetrenjae
esto se instaliraju u park vjetrenjaa i preko transformatora spajaju na elektrinu mreu.


32


Slika 2.3: Shema postrojenja za iskoritavanje energije vjetra s vodoravnom osi vrtnje

Osnovni dijelovi vjetroturbine: rotor vjetroturbine, vratila s prijenosnikom, elektrini
generator i ostali dijelovi elektrinog sustava (spoj na mreu, nuno napajanje i sl), regulacijski
sustavi (aerodinamiko i zrano koenje, zakretanje kuita, nadzor i komunikacije itd), stup,
temelj.


3.1.2. Energija sunca
Sunce je nama najblia zvijezda te, neposredno i posredno, izvor gotovo sve raspoloive
energije na Zemlji. Suneva energija potjee od nuklearnih reakcija u njegovom sreditu, gdje
temperatura dosee 15 milijuna C. Radi se o fuziji, kod koje spajanjem vodikavih atoma nastaje
helij, uz oslobaanje velike koliine energije. Svake sekunde na ovaj nain u helij prelazi oko
600 milijuna tona vodika, pri emu se masa od nekih 4 milijuna tona vodika pretvori u energiju.
Ova se energija u vidu svjetlosti i topline iri u svemir pa tako jedan njezin mali dio dolazi i do
Zemlje. Iako je suneva energija uzronik veine izvora energije, u nastavki u se koncentrirati
na direktno iskoritavanje suneve energije.

33

Pod optimalnim uvjetima, na povrini Zemlje moe se dobiti 1 kW/m
2
, a stvarana
vrijednost ovisi o lokaciji, godinjem dobu, dobu dana, vremenskim uvjetima itd.
U Hrvatskoj je prosjena vrijednost dnevne insolacije na horizontalnu plohu 3-4.5
kWh/m
2
. Osnovni problemi iskoritavanja su mala gustoa energetskog toka, velike oscilacije
intenziteta zraenja i veliki investicijski trokovi.

Dobre strane koritenja suneve energije:
znaajno smanjenje ovisnosti o uvoznoj energiji te preusmjerenje energije, koja
bi bila potroena na zagrijavanje PTV, u druge korisne oblike pretvorbe,
OIE su klasino decentralizirani izvori energije koji doprinose sigurnosti
elektroenergetskog sustava,
analize i iskustva iz prakse zemalja s uspjenim razvojem OIE (panjolska,
Njemaka, Danska) pokazuju da OIE pridonose brem razvoju lokalnih podruja i
veem zapoljavanju nego u sluaju neobnovljivih izvora i manjem ekolokom
oneienju,
zadovoljenje uvjeta EU i Kyoto protokola.

Osnovni principi direktnog iskoritavanja energije Sunca su:
solarni kolektori- pripremanje vrue vode i zagrijavanje prostorija
fotonaponske elije- direktna pretvorba suneve energije u elektrinu energiju
fokusiranje suneve energije- upotreba u velikim energetskim postrojenjima

Solarni kolektori
U njima se suneva energija pretvara u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekuine).
Sistemi za grijanje vode mogu biti ili otvoreni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi
direktno kroz kolektor na krovu ili zatvoreni, u kojima su kolektori popunjeni tekuinom koja se
ne smrzava. Zatvoreni sustavi mogu se koristiti bilo gdje, ak i kod vanjskih temperatura ispod
nule.

Fotonaponske elije
Predstavljaju poluvodike elemente koji direktno pretvaraju elektrinu energiju suneva
zraenja u elektrinu energiju. Efikasnost im je od 10% za jeftinije izvedbe s amorfnim silicijem,
do 25% za skuplje izvedbe. Za sada su jo uvijek nerentabilni zbog previsoke cijene.

34

Fotonaponske elije mogu se koristiti kao samostalni izvor energije ili kao dodatni izvor
energije. Kao samostalni izvor energije koristi se npr. na satelitima, cestovnim znakovima,
kalkulatorima i udaljenim objektima koji zahtijevaju dugotrajni izvor energije. U svemiru je i
snaga suneva zraenja puno vea jer Zemljina atmosfera apsorbira veliki dio zraenja pa je i
dobivena energija vea. Kao dodatni izvori energije fotonaponske elije mogu se na primjer
prikljuiti na elektrinu mreu, ali za sada je to neisplativo.


Slika 2.4: Shema fotonaponskih elija

Fotonaponski efekt poeo je 1839. godine promatrati Henri Becquerel i na poetku
dvadesetog stoljea bio je predmetom mnogih istraivanja.
U Europskoj Uniji trenutno je 40% godinji rast instalirane snage fotonaponskih elija.
To se naizgled ini kao velik rast, ali u biti radi se o vrlo malim koliinama, pa rast od 40% ne
utjee posebno na ukupnu zastupljenost takvih izvora energije.


Fokusiranje suneve energije
Fokusiranje suneve energije upotrebljava se za pogon velikih generatora ili toplinskih
pogona. Fokusiranje se postie pomoi mnogo lea ili ee pomou zrcala sloenih u tanjur ili
konfiguraciju tornja.
"Power tower" konfiguracije koriste kompjuterski kontrolirano polje zrcala za
fokusiranje sunevog zraenja na centralni toranj, koji onda pokree glavni generator. Do sada su
napravljeni demonstracijski sistemi koji imaju izlaznu snagu i iznad 10 MW. Ti novi sustavi
imaju i mogunost rada preko noi i u loem vremenu tako da spremaju vruu tekuinu u vrlo
efikasni spremnik (neka vrsta termo boce).


35

"Dish" sistemi prate kretanje Sunca i na taj nain fokusiraju sunevo zraenje.
Postoji jo i "Trough" sistem fokusiranja suneva zraenja, koji moe biti vrlo efikasan.
Takve elektrane mogu biti vrlo jake: u Kaliforniji je instalirana elektrana snage 354 MW. Kada
nema dovoljno energije od Sunca, sistemi koji fokusiraju sunevo zraenje mogu se bez veih
problema prebaciti na prirodni plin ili neki drugi izvor energije. To je mogue jer Sunce
koristimo za grijanje tekuine, a kad nema sunca zagrijemo tekuinu ne neki drugi nain.
Problem kod fokusiranja je veliki potrebni prostor za elektranu, ali to se rjeava tako da se
elektrana radi npr. u pustinji. U pustinjama je ionako snaga suneva zraenja najizraenija.
Veliki problem je i cijena zrcala i sustava za fokusiranje.



Slika 2.5: "Power Tower" konfiguracija Slika 2.6: "Dish" sistem fokusiranja


3.1.3. Energija vode - hidropotencijal
Energija vode (hidroenergija) je najznaajniji obnovljivi izvor energije, a ujedno i jedini
koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. U posljednjih 30-ak
godina proizvodnja energije u hidroelektranama je utrostruena, ali je time udio hidroenergije
povean za samo 50% (sa 2.2% na 3.3%). Koritenje hidroenergije ima svoja ogranienja. Ne
moe se koristiti posvuda jer podrazumijeva obilje brzo tekue vode, a poeljno je i da je ima
dovoljno cijele godine, jer se elektrina struja ne moe jeftino uskladititi. Da bi se ponitio
utjecaj oscilacija vodostaja grade se brane i akumulacijska jezera. To znatno die cijenu cijele
elektrane, a i die se razina podzemnih voda u okolici akumulacije. Razina podzemnih voda ima
dosta utjecaja na biljni i ivotinjski svijet, pa prema tome hidroenergija nije sasvim bezopasna za
okoli. Veliki problem kod akumuliranja vode je i zatita od potresa.
Procjenjuje se da je iskoriteno oko 25 % svjetskog hidroenergetskog potencijala. Veina
neiskoritenog potencijala nalazi se u nerazvijenim zemljama, to je povoljno jer se u njima

36

oekuje znatan porast potronje energije. Najvei projekti, planirani ili zapoeti, odnose se na
Kinu, Indiju, Maleziju, Vijetnam, Brazil, Peru... Rastua potreba za energijom pri tome esto
pretee nad brigom o utjecajima na okoli, a dimenzije nekih zahvata nameu dojam da je
njihovo izvoenje ne samo stvar energije nego i prestia.
Postoje tri osnovne vrste hidroelektrana: protone, akumulacijske i reverzibilne
hidroelektrane.
Po definiciji protone hidroelektrane su one koje nemaju uzvodnu akumulaciju ili se
njihova akumulacija moe isprazniti za manje od dva sata rada kod nazivne snage. To znai da se
skoro direktno koristi kinetika energije vode za pokretanje turbina. Takve hidroelektrane je
najjednostavnije izvesti, ali su vrlo ovisne o trenutnom protoku vode. Prednost takve izvedbe je
vrlo mali utjecaj na okoli i nema dizanja razine podzemnih voda.
Glavni dijelovi akumulacijske elektrane su: akumulacija, brana, zahvat, gravitacijski
dovod, vodna komora, zasunska komora, tlani cjevovod, strojarnica i odvod vode. Postoje dvije
izvedbe akumulacijskih hidroelektrana: pribranska i derivacijska. Pribranska se nalazi ispod
same brane, a derivacijska je smjetena puno nie od brane i cjevovodima je spojena na
akumulaciju. Akumulacijske hidroelektrane su najei nain dobivanja elektrine energije iz
energije vode. Problemi nastaju u ljetnim mjesecima kad prirodni dotok postane premali za
funkcioniranje elektrane. U tom sluaju se brana mora zatvoriti i potrebno je odravati bar razinu
vode koja je bioloki minimum.


a) Energija valova
Oblik je kinetike energije koja postoji u kretanju valova u oceanu, a kretanje valova
uzrokuje puhanje vjetrova po povrini oceana. Ta energija moe biti iskoritena da pokrene
turbine, te postoji dosta mjesta gdje su vjetrovi dovoljno snani da proizvedu stalno kretanje
valova. Ogromne koliine energije kriju se u energiji valova te joj to daje ogromni energetski
potencijal. Energija valova se direktno hvata ispod povrine valova ili iz raznih fluktuacija
pritisaka ispod povrine. Tada ta energija moe pogoniti turbinu, a najjednostavniji i najei
nain funkcioniranja je sljedei: Val se die u komori, a rastue sile vode tjeraju zrak iz komore
te tako pokretljivi zrak zatim pogoni turbinu, a koja onda pokree generator.


37


Slika 2.7: Oscillating water column

Veina tehnologija za iskoritavanje energije valova jo uvijek je orijentirana blizu obale,
ili na samoj obali, a razlika meu njima je u njihovoj orijentaciji prema valovima s kojima su u
interakciji, te sa radnim principom uz pomo kojega se energija valova pretvara u eljeni oblik
energije. Meu najpopularnijom metodom je terminator devices kao to su oscilating water
columns uobiajeno se nalaze na obali ili blizu same obale, a imaju princip rada gdje se ire
perpendikularno s obzirom na smjer putovanja vala i gdje nakon to se snaga vala uhvati i
reflektira, oscilating water column se nakon toga giba poput klipa gore-dolje, tjerajui zrak kroz
otvor povezan s turbinom.


b) Konverzija termalne energije oceana
Metoda za stvaranje elektriciteta koja se slui temperaturnom razlikom koja postoji
izmeu duboke i plitke vode, jer je voda na veoj dubini hladnija. Ukoliko postoji vea
temperaturna razlika, vea je i efikasnost itave metode, a minimalna temperaturna razlika treba
biti 38 stupnjeva Fahrenheita. Ova metoda ima dugu povijest funkcioniranja, te datira s poetka
19. stoljea. Veina strunjaka smatra kako bi ova metoda dala dobar omjer ulaganja i koristi ve
sa postojeim tehnologijama bi se mogao proizvoditi gigawat elektrine energije. No to ipak nije
sluaj danas jer OTEC zahtijeva ogromne, skupe cijevi velikih promjera koje se moraju postaviti
barem kilometar duboko u more, a kako bi mogle dovoditi hladniju vodu sa veih dubina, a to je
naravno vrlo skupo.




38

Tipovi OTEC sistema su sljedei:
sistemi zatvorenog kruga
sistemi otvorenog kruga
hibridni sistemi

Sistemi zatvorenog kruga koriste tekuinu sa niskim stupnjem vrelita, najee
amonijak, te na taj nain pokreu turbinu, a koja onda stvara elektrinu energiju. Topla
povrinska morska voda se pumpa kroz izmjenjiva topline i tu se zahvaljujui niskoj toki
vrelita isparava, te takva novonastala para zatim pokree turbo generator. Hladnija dublja voda
se zatim upumpava kroz drugi izmjenjiva topline gdje zahvaljujui kondenzaciji prelazi natrag
iz pare u tekuinu, a ta se tekuina zatim reciklira kroz sistem.



Slika 2.8: Zatvoreni OTEC sistem

Sistemi otvorenog kruga koriste tople povrine tropskih oceana za dobivanje elektriciteta
zahvaljujui injenici to topla voda nakon to se stavi u kontejner sa niskim pritiskom,
prokljua. Nakon toga para koja se iri poinje tjerati turbinu sa niskim pritiskom spojenu na
elektrini generator, te se na kraju kondenzira natrag u tekuinu zbog izloenosti hladnim
temperaturama iz dubine oceana.
Hibridni sistemi su dizajnirani na nain koji kombinira pozitivne znaajke, kako
otvorenih, tako i zatvorenih sistema. Nain rada kod hibridnih sistema ukljuuje toplu morsku
vodu koja ulazi u vakuumsku komoru gdje se pretvara u paru (proces slian kod sistema

39

otvorenog tipa). Nakon toga para se vaporizira u tekuinu niskog vrelita (kao kod zatvorenih
sistema), a koja zatim pokree turbinu te stvara elektrinu energiju.

3.1.4. Geotermalna energija
Toplina u unutranjosti Zemlje rezultat je formiranja planeta iz praine i plinova prije vie
od etiri milijarde godina, a radioaktivno raspadanje elemenata u stijenama kontinuirano
regenerira tu toplinu, pa je prema tome geotermalna energija obnovljivi izvor energije. Ova
energija se uglavnom generira iz Zemljine jezgre odnosno Zemljina sredita budui da
temperatura u sreditu zemlje dosee i temperaturu preko 6000 C to je dovoljno ak i za
otapanje kamenja.
Manji dio te energije generira se iz ljuske zemlje, odnosno zemljinog vanjskog sloja
raspadom radioaktivnih elemenata koji se nalaze u svom kamenju (stijenama). Kako se sputamo
u dublje u Zemljinu unutranjost tako otprilike svakih 36 metara temperatura poraste za 1 C. U
prirodi se ta energija najee pojavljuje u formi vulkana, izvora vrue vode (toplica) i gejzira,
odnosno na podrujima gdje se toplina koncentrira blizu povrine zemlje. Geotermalna energija
se u nekim zemljama iskoritavala tisuama godina u formi toplica, odnosno rekreacijsko-
ljekovitog kupanja te su ve u prolosti bili dobro poznati pozitivni terapeutsko-zdravstveni
uinci izvora vrue vode odnosna toplica.
Glavna prednost geotermalne energije je u injenici da se radi o obnovljivom izvoru
energije, odnosno toplina unutranjosti zemlje neprestano izvire iz zemljine unutranjosti, a
glavni nedostatak u injenici da su najpodobnija podruja za iskoritavanje geotermalne energije
u podrujima izraene vulkanske aktivnosti to znai da rasprostranjenost podobnih podruja nije
velika. Prednost takvih izvora energije je takoer i u injenici to geotermalne elektrane nemaju
gotovo nikakav negativan uinak na okoli i uspjeno se daju implementirati u najrazliitijim
okruenjima, od farma, osjetljivih pustinjskih povrina pa sve do umsko-rekreacijskih podruja,
a rije je i o prilino jeftinom izvoru energije.

40


Slika 2.9: Princip upotrebe geotermalne energije za proizvodnju elektrine energije


Prvo je potrebno ekstrahirati geotermalnu energiju iz pare, vrue vode, odnosno iz vruih
kamenih slojeva zemljine unutranjosti. Uspjeh tog procesa ovisi o tome koliko e se voda
zagrijati, a to ovisi o tome koliko je vrue kamenje bilo u startu te o tome koliko vode
ispumpamo prema tom kamenju. Nakon toga se voda pumpa, odnosno isputa kroz otvor za
ubrizgavanje, te na taj nain prolazi kroz pukotine vruih slojeva zemljine unutranjosti te se
zatim kroz povratni otvor vraa natrag na povrinu pod velikim pritiskom te se pritom pretvara u
paru kada doe do povrine. Tako dobivenu paru potrebno je odvojiti od slane vode to se obino
odvija u centralnom postrojenju za odvajanje. Kada proces odvajanje slane vode od pare bude
dovren para se provodi do transferatora topline koji se nalaze u unutranjosti elektrane. Kada se
para provede do transferatora topline mogue ju je provesti do parnih turbina gdje se moe
generirati u struju, a istovremeno se kroz ispune ventile oslobaa neiskoritena energija. U
transferatorima topline para se pod pritiskom hladi u kondenzate da bi se nakon toga toplina
transferirala u hladnu vodu u kondenzacijskim transferatorima topline. Tako dobivena hladna
voda pumpa se se iz izvora u skladine spremnike iz kojih se provodi u transferatore topline gdje
se vodi podie temperatura za 85-90 stupnjeva Celzijusa. Tako zagrijana voda prolazi kroz
deaeratore te se kljuanjem vode odvaja otputen kisik i ostali plinovi koji bi mogli uzrokovati
koroziju nakon to se zagriju te je zbog toga potrebno rashladiti vodu na 82-85 stupnjeva
Celzijusa. Dakle u biti se radi o procesu zagrijavanja vode, te njenom pretvaranju u paru koja se
kasnije moe koristiti bilo na nain da se pomou turbogeneratora proizvodi struja ili da ista
prolazei kroz transferatore topline grije vodu stvarajui tako potrebnu toplinu za grijanje
kuanstava i industrijskih postrojenja.

41

Efikasnost geotermalnog grijanja je znatno vea od standardnih oblika grijanja.
Geotermalna energija je 48% efikasnija od plinskih pei i vie od 75% efikasnija od uljnih pei.
Iskoritavanjem geotermalne energije isputa se vrlo malo (katkad nita) tetnih plinova i
staklenikih plinova u atmosferu, pa je prema tome geotermalno grijanje ekoloki vrlo prihvatljiv
oblik grijanja.


3.1.5. Bioenergija
Biomasa je obnovljiv izvor energije, a ine ju brojni proizvodi biljnog i ivotinjskog
svijeta. Moe se izravno pretvarati u energiju izgaranjem te tako proizvesti vodena para za
grijanje u industriji i kuanstvima te dobivati elektrina energija u malim termoelektranama.
Fermentacija u alkohol zasad je najrazvijenija metoda kemijske konverzije biomase. Bioplin
nastao fermentacijom bez prisutnosti kisika sadri metan i ugljik te se moe upotrebljavati kao
gorivo, a ostali suvremeni postupci koritenja energije biomase ukljuuju i pirolizu,
rasplinjavanje te dobivanje vodika. Oblici koritenja bioenergije su: energija od drva, bioplin,
biogorivo i sl.
Glavna je prednost biomase u odnosu na fosilna goriva manja emisija tetnih plinova i
otpadnih voda. Dodatne su prednosti zbrinjavanje i iskoritavanje otpada i ostataka iz
poljoprivrede, umarstva i drvne industrije, smanjenje uvoza energenta, ulaganje u poljoprivredu
i nerazvijena podruja i poveanje sigurnosti opskrbe energijom. Predvia se da e do sredine
stoljea u svijetu udjel biomase u potronji energije iznositi izmeu 30 i 40 posto.


Slika 2.10: Potencijal bioenergije po regijama

42

3.1.6. Zajednike karakteristike DES-a iz obnovljivih izvora
zanemariva emisija tetnih plinova i otuda vrlo mali vanjski trokovi energije;
to su lokalni izvori energije koji smanjuju uvoz energenata, poveavaju
energetsku sigurnost i doprinos lokalnom razvoju i zapoljavanju;
cijene obnovljivih izvora gotovo ne ovise o varijacijama cijena i poremeajima
opskrbe fosilnih goriva na svjetskom i regionalnim tritima;
obnovljivi izvori energije osobito su povoljni za drave u razvoju koje ne obiluju
fosilnim gorivima.


3.2. Kogeneracijska tehnologija
Kogeneracija (CHP) je proces kombinirane proizvodnje dva korisna oblika energije iz
jednog energetskog izvora. U veini kogeneracijskih sustava kemijska energija se pretvara u
mehaniku i toplinsku. Mehanika energija koristi se za proizvodnju elektrine struje, dok se
toplinska energija koristi za proizvodnju pare, zagrijavanje vode ili zraka. Osnovna prednost
kogeneracije je vea iskoristivost energenta u odnosu na standardne elektrane koje slue samo za
proizvodnju struje, te industrijske sustave koji slue samo za proizvodnju pare ili vrue vode za
tehnike procese. Glavni razlozi gradnje kogeneracijskih postrojenja je mogunost proizvodnje
jeftinije struje u odnosu cijenu struje u elektrinoj mrei, ime kogeneracijska postrojenja sama
sebe isplauju. Osim toga, industrijskim postrojenjima kogeneracijski sustavi pruaju autonomiju
u sluaju ispada glavne mree. Za neke industrijske procese, ekonomski gubici u sluaju
zaustavljanja procesa zbog nestanka elektrine struje su iznimno veliki.


3.2.1. Vanost koritenja gorivnih elija u kogeneracijskim sustavima
Elektrokemijski pretvarai energije koji iz kemijske energije goriva izravno, bez
pokretnih djelova i izgaranja, proizvode elektrinu (i toplinsku) energiju. Sam naziv gorive' pri
tome pomalo zavarava jer u njima nita ne gori. Valja jo spomenuti kako se kod nas nazivaju i
gorivnim elijama (lancima ili elementima). Po svome su naelu rada gorivne elije sline
baterijima, ali za razliku od njih, gorivne elije zahtijevaju stalan dovod goriva i kisika. Pri tome
gorivo moe biti vodik, sintetski plin (smjesa vodika i ugljinog dioksida), prirodni plin ili
metanol, a produkti njihove reakcije s kisikom su voda, elektrina struja i toplina, pri emu je
cijeli proces, zapravo, suprotan procesu elektrolize vode.



43

Ovisno izvedbi, odnosno o primijenjenom elektrolitu, postoji vie vrsta gorivih elija:
alkalijske gorivne elije;
elije s polimernom membranom;
gorivne elije s fosfornom kiselinom;
gorive elije s rastopljenim karbonatom i krutim oksidom.

U glavne prednosti gorivih elija ubrajaju se visoki stupnjevi djelovanja (teoretski i do
90%, a stvarni oko 50%), pretvorba energije bez pokretnih djelova, mala razina buke te nikakve
ili vrlo male koliine tetnih ispunih plinova. Zbog tih razloga gorive elije privlae sve veu
pozornost za primjenu u vozilima i za proizvodnju elektrine energije. Izuzetno je poeljno takvu
tehnologiju koristiti u mikrokogeneracijama i kogeneracijama radi vrlo visoke uinkovitosti,
malih gubitaka energije te smanjenog utjecaja na okoli.
Od svih drugih izvedbi, za primjenu se najprikladnijima smatraju gorivne elije s
polimernom membranom, prije svega za pogon automobila. Razlog tome su visoki stupnjevi
djelovanja, rad pri razmjerno niskim temperaturama zbog ega se vrlo brzo moe dosei puna
snaga, vrlo povoljan omjer postignute snage i mase te kruti elektrolit (polimerna membrana)
zbog ega nema problema s odravanjem njegove istoe i korozijom.


3.2.2. Mikrokogeneracije
Poznate pod nazivom mikroCHP. Mikrokogeneracija je takoer naziv za distribuirani
energijski izvor i reda veliine je kuanstva ili male proizvodne jedinice. Umjesto da se sve
gorivo potroi na grijanje dio se koristi i za proizvodnju elektrine energije. Ta se elektrina
energija moe koristiti unutar domainstva (obrta), ili uz doputenje mree prodavati je natrag u
istu. Postojee mikroCHP instalacije koriste etiri razliite tehnologije: motore na unutranje
izgaranje, Stirling-ove motore, krune procese s vodenom parom i gorive elije. MikroCHP
hvata odbaenu toplinu i time omoguava veu iskoristivost od oko 70%. To znai da se manje
goriva mora potroiti za isti iznos korisne energije.
MikroCHP je efikasniji ako je mjesto potronje blie mjestu proizvodnje, dok mu
korisnost pada sa udaljenou potroaa.
MikroCHP elektrane mogu biti dizajnirane da rade s obzirom na potranju za toplinskom
energijom (heat driven operation) ili primarno kao elektrana iji se toplinski otpad iskoritava.
Tipine CHP elektrane su:
postrojenje protutlane turbine;

44

postrojenje kondenzacijske turbine s reguliranim oduzimanjem pare;
postrojenje plinske turbine s koritenjem otpadne topline dimnih plinova;
gorive elije s rastaljenim karboratima.


3.2.3. Trigeneracije
Trigeneracije je proces istodobne proizvodnje elektrine i toplinske energije i hlaenja u
jedinstvenom procesu. Toplina CHP elektrane se u tom sluaju koristi za hlaenje preko
apsorpcijskog ciklusa (dodaje se apsorpcijski hladnjak koji koristi "odbaenu" toplinu). U
usporedbi s kogeneracijom uinkovitost se poveava za ak 50 posto.
Trigeneracijsko postrojenje je izvrstan nain rjeavanja opskrbe elektrinom energijom
bolnica, domova za umirovljenike, rekreacijskih centara s bazenima, hotela, trgovakih centara i
slinih objekata te industrijskih postrojenja u kojima se uz elektrinu energiju troi i znatna
koliina toplinske i rashladne energije. Pomou ovog koncepta mogue je dobiti ukupnu
efikasnost od 75% (elektrina energija i hlaenje).
Prednosti apsorpcijskih rashladnih ureaja u odnosu na klasine kompresorske su
sljedee:
apsorpcijski rashladni ureaji zahtijevaju veoma mala financijska sredstva za
odravanje;
trokovi rada po satu su gotovo 10 puta manji od apsorpcijskih ureaja;
potronja elektrine energije za pogon pripadajuih pumpi je oko 1% proizvedene
rashladne energije, a kod kompresorskih izmeu 25-40% rashladne snage;
ne emitiraju freone u atmosferu, to je znaajan ekoloki efekt;
koristi otpadnu toplinu kogeneracijskog postrojenja, to znaajno poveava
ekonomino;


3.2.4. Zajednike karakteristike DES-a u kogeneraciji
efikasnija potronja fosilnih goriva nego kod termoelektrana, a mogu raditi na
obnovljive energenete (biomasa i otpad, bioplin, i sl.)
zbog vee energetske efikasnosti od termoelektrana troe manje goriva i time
smanjuju emisije tetnih tvari i energetsku ovisnost drave

45

radi manje potronje goriva drava je manje izloena varijacijama cijena i
poremeajima opskrbe na svjetskom tritu, to poveava sigurnost opskrbe
energijom
pretjerana ovisnost o uvozu fosilnih goriva ugroava ne samo energetsku,
ekonomsku i ekoloku sigurnost, nego i opu stabilnost drave


3.3. Toplinske pumpe
Posebni oblik direktnog koritenja geotermalne energije. Geotermalne toplinske pumpe, u
svijetu poznate pod skraenicom GHP (Geothermal heat pumps), imaju iroku primjenu u
mnogim zemljama Europe i u SAD-u. Toplinske pumpe troe elektrinu energiju za cirkulaciju
geotermalnog (otvoreni krug) ili drugog sekundarnog fluida koji preuzima toplinu zemlje
(zatvoreni krug) kroz cijevi. Na taj nain geotermalna toplina dovodi se domainstvima, gdje se
veim dijelom koristi za grijanje, zatim za hlaenje i pripremu tople vode. Upotrebom
geotermalnih pumpi uvelike se smanjuje potronja elektrine energije.



Slika 2.11: Geotermalna toplinska pumpa (zatvoreni krug )





46

Postoje dva osnovna sustava iskoritavanja geotermalne energije sustavom s toplinskim
pumpama:
prvi sustav ne koristi izravno geotermalni fluid nego sustavom s ukopanim
izmjenjivaem topline preuzima toplinu zemljine kore ili geotermalnog fluida iz
buotine takozvanim buotinskim izmjenjivaem topline;
drugi sustav iskoritava geotermalnu vodu koja se proizvodi iz buotine, a nakon
predaje topline sekundarnom krugu ili se utiskuje nazad u sloj, ili isputa u
vodotoke ili kanalizacijske sustave.

Za sve sisteme s toplinskim pumpama vrijedi sljedee:
ako se geotermalna toplinska pumpa koristi za grijanje, tada se dovedena toplina
iz "podzemlja" provodi kroz poloene cijevi, prenosi na fluid u njima i dovodi do
korisnika;
za hlaenje se toplinske pumpe koriste tako da cirkulirajui fluid u cijevima
zgrade ili stana, odvodi tj. kupi toplinu koja je na njega prenesena u prostoriji,
te se utiskuje u zemlju.

Prednosti koritenja geotermalnih toplinskih pumpi:
smanjeni trokovi grijanja i hlaenja u stambenim i poslovnim objektima za 50%;
trajnost geotermalnih toplinskih pumpi je dua u odnosu na konvencionalne
sisteme, zbog zadovoljavajue zatite od vremenskih nepogoda. Mehaniki dio
sistema nalazi se u zatvorenom prostoru, a cijevi za dovod geotermalne energije
su pod zemljom;
sustav sa geotermalnim toplinskim pumpama ima nekoliko mehanikih
komponenata, koje poveavaju pouzdanost sustava. Podzemne cijevi imaju
predvien rok trajanja bez odravanja od 50 godina;
geotermalne pumpe gotovo ne zagauju okolinu, pa su vaan imbenik u
smanjenju oneienja atmosfere, za razliku od fosilnih goriva;
kod ovakvih sustava nema dijelova koji proizvode buku, pa su zbog toga vrlo
pogodni za upotrebu u domainstvima ili u poslovnim prostorima.
koriste se i u toplim i u hladnim razdobljima. Ljeti za hlaenje, a zimi za grijanje;

47

ovakvi geotermalni sustavi mogu snabdijevati toplinskom energijom razne vrste
potroaa. To mogu biti privatni ili poslovni objekti povezani u jedinstvenu
mreu.


4. DOPRINOS DES-a HRVATSKOJ ENERGETICI

Trenutano decentralizirana proizvodnja elektrine energije postoji samo kod
ogranienog broja malih hidroelektrana (2,5 MWe)i industrijskih energenata na fosilna goriva
(275 MWe), dok je decentralizirana proizvodnja topline u neto veem opsegu zastupljena kod
javnih i industrijskih kotlovnica, uglavnom u gradskim i industrijskim zonama.
Potroae se u nedostatku pristupanijih energenata za toplinske potrebe, esto oslanja na
elektrinu energiju, to je energetski neopravdano, ali esto jedino mogue rjeenje. Time se
pravi vrlo velik, ali esto neravnomjeran, pritisak na centralni elektroenergetski sustav.
Evidentno je da u sljedeem razdoblju hrvatska Vlada mora posvetiti dunu pozornost
decentraliziranim energetskim sustavima s uporabom fosilnih i obnovljivih izvora energije
posebno za toplinske i rashladne potrebe, ali i za potrebe opskrbe pouzdanom energijom teko
pristupanih i energetski ekstenzivnih regija. Pritom energetsku infrastrukturu treba uskladiti s
regionalnim potrebama i mogunostima gospodarskog razvitka.
Ekoloki i ekonomski prihvatljiva energetska infrastruktura mora se uklopiti u programe
potpune i odrive uporabe regionalnih resursa.
Prema tomu, iako globalno gledajui DES-i ne predstavlja apsolutno rjeenje svih naih
energetskih tekoa, ipak oni u svakom sluaju smanjuju pritisak na EES, omoguuju smanjenje
uvoza fosilnih goriva, podupiru razvitak poduzetnitva, ali esto predstavljaju cjeloviti rjeenje
za pojedine teko dostupne i nerazvijene regije, ali takoer omoguuju gospodarski razvitak te
potpunu i odrivu uporabu lokalnih resursa.


48











POGLAVLJE 3.
HIDROELEKTRANE

49

1. UVOD

Prva hidroelektrana izraena je u gornjoj Bavarskoj 1876. proizvedena energija se
koristila za rasvjetu spilje pokraj dvorca Linderhof. Prva javna hidroelektrana izgraena je u
vicarskoj 1883. imala je snagu od 135 kW. Daljnji razvoj hidroelektrana bio je omoguen
budui dao se proirila upotreba viih napona za prijenos el. energije (dalekovod -prvi prijenos
1891. godine na udaljenost od 177km Lauffen-Frankfurt) i razvojem turbina i generatora.
Najstarija Francisova turbina sagraena je 1849. godine, a prva Peltonova 1890. godine.
Najpoznatija hidroelektrana jest ona na slapovima Niagare , koju je dizajnirao na Nikola Tesla.
Energija rijeka i potoka u Hrvatskoj koristila tisuama godina (za pogon mlinova i sl.).


Slika 3.1: Stari mlin koriten kao hidro postrojenje


2. HIDROELEKTRANE

Hidroelektrane su energetska postrojenja u kojima se potencijalna energija vode pomou
turbine pretvara u mehaniku (kinetiku) energiju, koja se u elektrinom generatoru koristi za
proizvodnju elektrine energije. Hidroelektranu u irem smislu ine i sve graevine i postrojenja
koje slue za prikupljanje (akumuliranje), dovoenje i odvoenje vode (brana, zahvati, dovodni i
odvodni kanali, cjevovodi itd), pretvorbu energije (turbine, generatori), transformaciju i razvod
elektrine energije (rasklopna postrojenja, dalekovodi) te za smjetaj i upravljanje cijelim
sustavom (strojarnica i sl).
Iskoritavanje energije vodnog potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji
elektrine energije iz fosilnih i nuklearnog goriva, zato je hidroenergija najznaajniji obnovljivi
izvor energije (predstavlja 97% energije proizvedene svim obnovljim izvorima).

50

U zadnjih trideset godina proizvodnja u hidroelektranama je utrostruena, a njen udio
povean je za 50 %. Ti podaci pokazuju da se proizvodnja u hidroelektranama brzo poveava iz
vie razloga: hidroenergija je ista, nema otpada, nema trokova goriva (voda je besplatna) pod
uvjetom da je ima u dovoljnoj koliini, moderne hidroelektrane mogu i do 90% energije vode
pretvoriti u elektrinu energiju, putanje hidroelektrane u pogon vrlo je brzo te se koriste za
pokrivanje naglih poveanja potronje; umjetna jezera nastala izgradnjom hidroelektrana lokalno
doprinose ekonomiji i omoguavaju navodnjavanje, vodoopskrbu, turizam i rekreaciju.
Hidroenergija ipak znaajno zaostaje za proizvodnjom u nuklearnim ali i
termoelektranama. Razlog takvom stanju lei u injenici da iskoritavanje hidroenergije ima,
takoer bitna tehnika i prirodna ogranienja. Glavno ogranienje jest zahtjev za postojanjem
obilnog izvora vode kroz cijelu godinu jer je skladitenje el. energije skupo i vrlo tetno za
okoli. Kako bi se izbjegle oscilacije vodostaja na odreenim je lokacijama potrebno izgraditi
brane i akumulacijska jezera. Izgradnja akumulacijskih jezera esto zahtijeva potapanje velikih
dijelova dolina a ponekad i cijelih naselja.
Osim to se na taj nain poveava cijena izgradnje, javlja se i problem podizanja razine
podzemnih voda oko akumulacije. Razina vode naime utjee na biljni i ivotinjski svijet. Dolazi
i do promjena odnosa sedimentacije i erozije unutar rjenog korita. To sve ukazuje na to, da niti
hidroenergija nije potpuno bezopasna za okoli. Veliku opasnot mogu predstavljati i potresi pa je
u nekim zonama potrebna i dodatna protupotresna zatita.
Hidroenergija, za razliku od ostalih naina iskoritavanja obnovljivih izvora energije,
nema problema s nedostatkom potrebne tehnologije ve nedostatkom potrebnih lokacija. Mnoge
od najboljih lokacija irom svijeta su ve iskoritene. Za razliku od kapitalnih projekata kojih je
sve manje, jo uvijek je dovoljno projekata malih hidroelektrana, kod kojih su rizici loeg
utjecaja na okoli mnogo manji, a energetske potrebe i sigurnost investicije mnogo vee.


51


Slika 3.2: Shema hidroelektrane


2.1. Osnovni dijelovi hidroelektrane

Svi dijelovi hidroelektrane koji su u neposrednom doticaju s vodom, odnosno slue za
njezino prikupljanje, dovoenje i odvoenje te pretvorbu njezine energije nazivaju se
zajednikim imenom hidrotehniki sustav.

U osnovne dijelove hidroelektrane ubrajaju se:

a) Brana ili pregrada
Osnovni je dio hidrotehnikog sustava pa i cijelog postrojenja HE (nerijetko se cijelo
hidroenergetsko postrojenje jednostavno naziva branom') i ima trostruku ulogu:
- skretanje vode s njezinog prirodnog toka prema zahvatu hidroelektrane;
- povienje razine vode kako bi se poveao pad;
- ostvarivanje akumulacije.
Brane se ubrajaju u najvee graevine na zemlji. Osim to se pomou njih dobiva gotovo
petina ukupne proizvodnje elektrine struje, znatno smanjuju opasnost od poplava i sua.
Meutim, u industrijaliziranim dijelovima svijeta u posljednje vrijeme usporena je izgradnja

52

brana, razlog tome je to su najpogodnije lokacije ve zauzete. S obzirom na visinu, brane mogu
biti: visoke i niske. S obzirom na izradu: masivne (npr. betonske) ili nasute (npr. zemljane,
kamene). Niske se brane nazivaju i pragovima, to je est sluaj kod malih vodotokova, odnosno
kod malih hidroelektrana.

b) Zahvat vode
Prima i usmjerava vodu zadranu u akumulaciji prema dovodu, odnosno turbini. Postoje
dva tipa zahvata, zahvat na povrini vode ili ispod povrine. Kada je pregrada niska i razina vode
gotovo konstantna izvodi se na povrini, dok se ispod povrine i to na najnioj moguoj razini
izvodi u sluaju kada se razina vode tijekom godine znaajno mijenja. Prolaz vode kroz zahvat
se regulira zapornicama.

c) Dovod vode
Je dio hidrotehnikog sustava koji spaja zahvat s vodostanom odnosno s vodenom
komorom. Ovisno o izgledu okolnog tla i pogonskim zahtjevima, moe biti:
- otvoren (kanal)
- zatvoren (tunel), koji moe biti gravitacijski ili tlani.
Gravitacijski tunel nije posve ispunjen vodom pa za promjenu protoka vode valja regulirati
zahvat, dok kod tlanog tunela voda ispunjava cijeli popreni presjek i za promjenu protoka ne
treba utjecati na zahvat. S gledita elastinosti pogona (mogunosti odgovaranja na promjene u
elektroenergetskom sustavu) tlani su kanali povoljniji,puno elastiniji u pogonu jer bez ikakvih
djelovanja mogu pratiti promjenu optereenja.

d) Vodostan ili vodena komora
Predstavlja zadnji dio dovoda, a slui za odgovaranje na promjene optereenja.
Dimenzioniranje vodne komore ima velik utjecaj na pravilno funkcioniranje hidroelektrane, kada
je dovod izveden kao gravitacijski tunel, mora imati odgovarajui volumen kako bi se u njemu
mogle pohraniti vee koliine vode, a kada je tunel tlani, njegove dimenzije moraju biti takve
da tlak u dovodu ne poraste preko doputene granice ili da razina vode ne padne ispod visine
ulaza u tlani cjevovod.

e) Tlani cjevovod
Dovodi vodu od vodostana do turbina. Izrauje se o elika ili betona (kod manjih
padova), a prema smjetaju moe biti na povrini ili u tunelu. Na ulazu u tlani cjevovod

53

obvezno se nalazi zaporni ureaj koji ima sigurnosnu ulogu. Zapornim ureajem se sprjeava
daljnje dotok vode u cjevovod u sluaju pucanja cijevi.
Ispred glavnog zapornog ureaja redovito se postavlja i pomoni, koji omoguava bilo
kakve radove na glavnom bez potrebe za pranjenjem sustava. Obilazni cjevovod je smjeten na
poetku tlanog i slui za njegovo postupno punjenje te za izjednaavanje tlaka ispred i iza
zapornog organa. Postavljanje zapornih ureaja na dnu tlanog cjevovoda ovisi o broju turbina
koje su spojene na jedan cjevovod.

f) Vodene turbine ili hidroturbine
Predstavljaju sredinji dio sustava jer slue za pretvaranje potencijalne energije strujanja
vode u kinetiku energiju a zatim promjenom koliine gibanja u radnom kolu u mehaniku
energiju vrtnje vratila turbine, koje je u pravilu spojeno s generatorom u kojem se mehanika
energija vrtnje pretvara u elektrinu energiju. Turbina se sastoji uglavnom od jednog provodnog
dijela koji vodi daje dovoljno veliku brzinu i preko jednog obrtnog kotaa oduzima energiju od
vode.
Ovisno o nainu prijenosa energije vodotoka na njih, tj. prema promjeni tlaka vode pri
strujanju kroz radno kolo, vodne turbine mogu biti:
- turbine slobodnog mlaza (akcijske,impulsne);
- pretlane (reakcijske) koje mogu biti radijalne i aksijalne.
Turbine se esto dijele i prema izvedbi, u pravilu prema imenu konstruktora ili
proizvoaa pa postoje Francisove, Peltonove, Kaplanove, Bankijeve, Ossbergerove itd., a
koriste se ovisno o koliini protoka vode i visini vodenog pada.

g) Sustav zatite od hidraulikog udara
Slui za sprjeavanje poveanja tlaka preko doputene granice, odnosno vodenog
(hidraulikog) udara u tlanom cjevovodu. Visina tlaka pri tome ovisi o vremenu potrebnom za
zatvaranje zapora na dnu cjevovoda.

h) Generator
Je ureaj u kojem se mehanika energija vrtnje vratila pretvara u elektrinu. Moe biti
postavljen okomito (kod velikih hidroelektrana) ili vodoravno (kod manjih ili kada su dvije
turbine spojene na jedan generator). Kod crpno-akumulacijskih hidroelektrana uz turbinu i
generator se na istom vratilu nalazi i crpka pa generator moe raditi i kao motor.



54

i) Strojarnica
Graevina u kojoj su smjetene turbine, vratila, generatori te svi potrebni upravljaki i
razni pomoni ureaji. Moe biti izgraena na otvorenom, kao samostojea zgrada ili ukopana, u
tunelu.


j) Rasklopno postrojenje
Predstavlja vezu hidroelektrane i elektroenergetskog sustava. Izvodi se u neposrednoj
blizini strojarnice, a tek iznimno (ako je to uvjetovano okolnim tlom) dalje od nje.

k) Odvod vode
Je zavrni dio hidrotehnikog sustava, a moe biti izveden kao kanal ili kao tunel. Slui
za vraanje vode iskoritene u turbini natrag u korito vodotoka ili za dovod vode do zahvata
sljedee elektrane.


3. OSNOVNI TIPOVI HIDROELEKTRANA

3.1. Protone hidroelektrane
U protonim hidroelektranama voda iz akumulacijskog jezera protjee kroz postrojenje i
nastavlja dalje svojim prirodnim tokom. Znai protone hidroelektrane su one koje nemaju
uzvodnu akumulaciju ili se njihova akumulacija moe isprazniti za manje od dva sata rada kod
nazivne snage. To znai da se skoro direktno koristi kinetika energije vode za pokretanje
turbina.
Protone hidroelektrane je najjednostavnije izvesti, meutim one su vrlo ovisne o
trenutnom protoku vode. Prednost protone hidroelektrane je vrlo mali utjecaj na okoli i nema
dizanja razine podzemnih voda.

Slika 3.3: Protona HE ale na rijeci Cetini

55


Slika 3.4: Shema protone hidroelektrane


3.2. Akumulacijske hidroelektrane
Akumulacijske hidroelektrane su najei nain dobivanja elektrine energije iz energije
vode. Problemi nastaju u ljetnim mjesecima kad prirodni dotok postane premali za
funkcioniranje elektrane. U tom sluaju se brana mora zatvoriti i potrebno je odravati bar razinu
vode koja je bioloki minimum. Veliki problem je i dizanje razine podzemnih voda.
Potronja elektrine energije ovisi o dobu dana, danu u tjednu, godinjem dobu itd. U
ponedjeljak je pica potronje, vrlo velika potronja je i svim ostalim radnim danima. Vikendom
obino pada potronja elektrine energije. Za popunjavanje dnevnih pica potronje grade se
reverzibilne hidroelektrane.
Postoje dvije izvedbe akumulacijskih hidroelektrana: pribranska i derivacijska.
Pribranska se nalazi ispod same brane, a derivacijska je smjetena puno nie od brane i
cjevovodima je spojena na akumulaciju. Glavni dijelovi akumulacijske elektrane su akumulacija,
brana, zahvat, gravitacijski dovod, vodna komora, zasunska komora, tlani cjevovod, strojarnica
i odvod vode.


Slika 3.5: Akumulacijska HE Lee na Dobri

56

3.3. Reverzibilne hidroelektrane
Za popunjavanje dnevnih pica potronje grade se reverzibilne hidroelektrane.
Reverzibilne hidroelektrane sline su derivacijskim, ali protok vode je u oba smjera kroz
derivacijski kanal. Reverzibilna hidroelektrana ima dva skladita vodene mase.

To su:
- gornja akumulacija istovjetna je akumulacijskom jezeru klasinih
hidroelektrana. Gradnjom brane osigurava se akumulacija vode, koja protie kroz
postrojenje i rezultira proizvodnjom elektrine energije.

- donja akumulacija - voda koja izlazi iz hidroelektrane ulijeva se u drugo, donje,
akumulacijsko jezero, umjesto da se vraa u osnovni tok rijeke.

Kad je potronja elektrine energije mala voda se pumpa iz donjeg jezera tj. iz nieg
spremnika u gornju akumulaciju tj. u vii spremnik vode. To se obino radi nou, jer je tada
potronja energije najmanja. Reverzibilna turbina/generator moe se ponaati i kao pumpa i kao
turbina (obino kao Francis turbina). Danju se prebacuje na proizvodnju elektrine energije i
tada se prazni gornja akumulacija, voda se proputa kroz turbinu, natrag u nii rezervoar i pritom
se generira elektrina struja.
To nije ba energetski najbolje rjeenje, ali je bolje nego napraviti jo nekoliko
termoelektrana za pokrivanje dnevnih pica potronje.



Slika 3.6: Shema reverzibilne elektrane


57

RHE Velebit je jedina reverzibilna hidroelektrana u Hrvatskoj. Nalazi se na rijeci Zrmanji
10 km uzvodno od Obrovca.


Slika 3.7: Reverzibilna HE Velebit na rijeci Zrmanji

Postoje postrojenja koja koriste naputene rudnike kao nie spremnike, ali u veini
sluajeva su to prirodni spremnici ili ak "umjetni" (iskopani) spremnici. iste reverzibilne
hidroelektrane izmjenjuju vodu izmeu dvaju spremnika, ali kombinirane reverzibilne
hidroelektrane ujedno generiraju elektrinu energiju kao konvencionalne hidroelektrane kroz
energiju toka vode.
Za elektrane koje ne koriste tzv. sustav napumpanog spremnika moemo rei da su
konvencionalne hidroelektrane.
Konvencionalne hidroelektrane koje koriste akumulaciju vode mogu imati slinu ulogu u
elektrinoj mrei kao one sa sustavom napumpanog spremnika, tako da odgaaju proizvodnju
elektrine energije sve dok to nije potrebno.
Uzimajui u obzir gubitke uslijed isparavanja akumulirane vode i gubitke uslijed
pretvorbe, priblino 70% do 85% elektrine energije koja se koristi za napumpavanje vode u vii
spremnik moe biti povraeno! Ova tehnologija je trenutno najisplativija u smislu spremanja
velike koliine elektrine energije, ali investicijski trokovi i prisutnost problema primjerenog
geografskog poloaja (razlika u visini izmeu spremnika) su kritini faktori u odluci o izgradnji.
Relativno niska gustoa energije napumpanog spremnika iziskuje ili veliku koliinu vode
ili veliku razliku u visini izmeu dvaju spremnika.
Na primjer, 1000 kilograma vode (1 kubini metar) na vrhu sto metara visokog tornja ima
potencijalnu energiju od oko 0,272 KWh. Jedini nain da stvorimo znaajniju koliinu elektrine
energije je taj da imamo veliku koliinu vode na to viem brdu iznad donjeg spremnika. Na

58

nekim podrujima ovo se pojavljuje prirodno, a na nekim je ovjek svojim djelovanjem to
omoguio.
Sustav moe biti vrlo ekonomian jer poravnava razlike u optereenju mree,
dozvoljavajui termoelektranama (npr. termoelektrana na ugljen), nuklearnim elektranama i
obnovljivim izvorima energije da opskrbljuju sustav energijom. Ovo omoguuje da sustav radi sa
vrnom iskoristivou, a pritom se izbjegava rad na maksimalnoj efikasnosti gore navedenih
elektrana. To za sobom povlai velike utede na sve skupljim gorivima. No, investicijski
trokovi za izgradnju spremnika s vodom su poprilino visoki.
Zajedno sa gospodarenjem i upravljanjem energijom, sustavi sa napumpanim
spremnikom pomau kontrolirati frekvenciju elektrine mree i omoguuju stvaranje zaliha.
Termoelektrane puno tee podnose iznenadne promjene elektrine potranje, a ujedno mogu
uzrokovati nestabilnost frekvencije i napona mree. Elektrane sa sustavom napumpanog
spremnika kao i ostale hidroelektrane, jako se dobro nose sa promjenama optereenja.


4. PODJELA HIDROELEKTRANA PREMA INSTALIRANOJ SNAZI (UINU)

4.1. Male hidroelektrane


Slika 3.8: Mala hidroelektrana

Svjetski energetski trend posljednjih godina sve vie tei ka obnovljivim izvorima
energije. Za male hidroelektrane se smatra da nemaju nikakav tetan utjecaj na okoli te se tu
krije njihova prednost, za razliku od velikih ija se tetnost opisuje kroz velike promjene

59

ekosustava (gradnja velikih brana), utjecaja na tlo, poplavljivanje, utjecaj na slatkovodni ivi
svijet, poveana emisija metana i postojanje tetnih emisija u itavom ivotnom ciklusu
hidroelektrane koje su uglavnom vezane za period izgradnje elektrane, proizvodnje materijala i
transport.
Pojam male hidroelektrane se moe promatrati sa razliitih toaka gledita i razlikuje se
od zemlje do zemlje, zavisno o njezinom standardu, hidrolokim, meteorolokim, topografskim i
morfolokim karakteristikama lokacije, te o stupnju tehnolokog razvoja i ekonomskom
standardu zemlje.
Razlika izmeu hidroelektrana i malih hidroelektrana je u instaliranoj snazi. Granina
snaga koja dijeli hidroelektrane na male hidroelektrane razlikuje se od zemlje do zemlje. Neke
zamlje poput Portugala, panjolske, Irske, Grke i Belgije su prihvatila 10 MW kao gornju
granicu instalirane snage za male hidroelektrane. U Italiji je granica 3 MW, u vedskoj 1.5 MW,
u Francuskoj 8 MW, u Indiji 15 MW, u Kini 25 MW.
Meutim u Europi se sve vie prihvaa kapacitet od 10 MW instalirane snage kao gornja
granica i tu granicu je podrala Europska udruga malih hidroelektrana (ESHA), te Europska
komisija.
U Hrvatskoj prema postojeim propisima, mala hidroelektrana, odreena je kao
postrojenje za iskoritavanje energije vodotokova s izlaznom elektrinom snagom od 10 kW do
10MW. Male hidroelektrane se esto dalje kategoriziraju u male, mini i micro hidroelektrane.
Male hidroelektrane predstavljaju kombinaciju prednosti proizvodnje elektrine energije
iz energije hidropotencijala i decentralizirane proizvodnje elektrine energije, dok istovremeno
ne pokazuju negativan utjecaj na okoli kao velike hidroelektrane.

U usporedbi sa velikim neke od prednosti malih hidroelektrana su sljedee:
- gotovo da nemaju nedostataka
- nema troka distribucije elektrine energije
- nema negativnog utjecaja na ekosustav kao kod velikih hidroelektrana
- jeftino odravanje


4.2. Male hidroelektrane u Hrvatskoj i stanje koritenja
U strukturi elektroenergetskog sustava Hrvatske, vie od polovice izvora ine
hidroelektrane, to je i vidljivo iz priloene karte. Razvoj energetskog koritenja vodnih snaga u
Hrvatskoj zapoinje jo 1895. godine s prvom hidroelektranom izgraenom na Skradinskom
buku na rijeci Krki - dananjom HE Jaruga. Godine 1904. izgraena je nova HE Jaruga

60

instalirane snage 5,4 MW. Potom slijede HE Miljacka izgraena 1906. godine (Manojlovac) na
rijeci Krki, HE Ozalj (1908. godine) na rijeci Kupi, HE Kraljevac (1912. godine) na rijeci Cetini,
''Munjara'' na rijeci Kupi, iako je bila namijenjena za razvoj i opskrbu ozaljske industrije, njome
se je potpomogla karlovaka industrija. Neorenesansna zgrada hidroelektrane kulturni je
spomenik.
Jedan od vodotokova na kojem postoje brojne mogunosti za izgradnju malih
hidroelektrana pregradnjom postojeih ili naputenih mlinova (vodenica) je rijeka Mrenica.
Njezina ukupna duljina iznosi 64 km, visinska razlika 148 m, a prosjeni godinji protok 34
m
3
/s. Ono po emu je Mrenica najpoznatija su ak 93 sedrena slapa izmeu kojih su stvoreni
jezerni dijelovi rijeke. Na ak tih 49 slapova tijekom povijesti ljudi su izgradili vodenice za
pogon mlinova, a kako je danas najvei dio tih mlinova naputen ili zaputen, postoje velike
mogunosti za njihovu pregradnju u male hidroelektrane.
Prve hidroelektrane koje su poveale snagu elektroenergetskog sustava, izgraene iza
Drugog svjetskog rata, bile su HE Vinodol, HE Zavrelje kod Dubrovnika i HE Ozalj 2. Danas je
u pogonu 25 hidroelektrana u Hrvatskoj.




Slika 3.9: Prostorni razmjetaj hidroelektrana u Hrvatskoj


61

Postojei modeli i programi za planiranje i izgradnju EES-a podcjenjuju ulogu malih
hidroelektrana u sustavu i gospodarstvu prvenstveno zbog toga to njihovu ulogu vrednuju
prvenstveno kroz snagu objekta. Postojea metodologija planiranja izgradnje MHE pokazala se
neosjetljivom na suvremene zahtjeve za zatitom prirode i okolia te kulturne batine. Vaea
zakonska regulativa ne prepoznaje objekte MHE na adekvatan nain, pa su procedure za
dobivanje dozvola i suglasnosti dugotrajne i sloene, kao da se radi o znatno veim i opsenijim
projektima. U naoj zemlji vrlo mali broj MHE je u pogonu, pogotovo ako se vri usporedba sa
susjednim zemljama (Slovenija, Austrija, ...).
Problemi vezani za projektiranje i putanje u rad male hidroelektrane lee u ekonomskim
i zakonodavnim izvorima.
Istraivanje potencijalnih lokacija za MHE u Hrvatskoj ukljuuje: mjerenje protoka
tijekom godina, odreivanje krivulje trajanja protoka, ispitivanje izvedivosti i cijene projekta,
princip diskvalificiranja lokacije uz minimiziranje ulaganja, hidrologija, ekologija, prostorni
planovi, utjecaj na kulturnu batinu i ivot...
U Hrvatskoj od 77 lokacija iskljuene su 52: 33 (prostorno planska ogranienja), 18
(zatita okolia i kulturna batina), dvije lokacije su spojene u jednu novim rjeenjem. Preostalo
25 lokacija (77 -> 32 MW - 25 -> 7,8 MW).


4.3. Male hidroelektrane u svijetu
Azija, osobito Kina je postala predvodnik u proizvodnji hidroelektrine energije.
Dananji razvoj u Australiji i Novom Zelandu se fokusira na male hidroelektrane. Kanada,
zemlja sa dugom tradicijom koritenja hidroenergije, razvija male hidroelektrane kao zamjenu za
dizel elektrane u udaljenim sredinama bez razvedene elektrine mree. Trita kao to su Juna
Amerika, bivi Sovjetski savez i Afrika takoer imaju veliki, netaknuti potencijal. 2000. svjetska
instalirana snaga MHE je bila oko 37 GW. Samo 2005. porast od 8 % u odnosu na 2004. i tada je
iznosila 66 GW, to je porast u odnosu na 2000. za ak 78%!. Vie od 50 % u Kini (38.5 GW),
slijedi Japan s 3.5 GW, te SAD s 3 GW. Ipak, to je u odnosu na svjetsku potronju primarne
snage (15 TW) samo oko 0,5%, a u svjetskoj proizvodnji elektrine energije (2006.) oko 5,12 %.
Europa je druga u svjetskom doprinosu u proizvodnji elektrine energije iz malih
hidroelektrana, odmah iza Azije. Hidroenergija ima oko 84% udjela u ukupnoj proizvodnji
elektrine energije iz obnovljivih izvora u EU-27 i oko 13% ukupne proizvodnje elektrine
energije u EU-15. 2001. Male hidroelektrane su u EU-15 doprinijele oko 2% u ukupnoj
proizvodnji elektrine energije, te oko 9% u ukupnoj proizvodnji elektrine energije iz
obnovljivih izvora energije. MHE broje oko priblino 4.6% ukupne hidroenergetske proizvodnje

62

u novim lanicama Europske unije i Turskoj. Niti jedan od drugih obnovljivih oblika energije
(vjetar, biomasa, fotonaponske elije i sl.), u tim zemljama, se ne moe mjeriti s malim
hidroelektranama. EU-15: u pogonu oko 14000 MHE s prosjenom instaliranom snagom od 0.7
MW. Nove lanice: EU-10 imaju oko 2800 MHE, prosjene snage 0.3 MW, Rumunjska,
Bugarska i Turska oko 400 MHE, prosjene snage 1.6 MW.


4.4. Velike hidroelektrane
Velike hidroelektrane, tj. hidroelektrane su takoer kao i male hidroelektrane energetska
postrojenja u kojima se potencijalna energija vode pomou turbine pretvara u mehaniku
(kinetiku) energiju, te dalje u elektrinom generatoru u elektrinu energiju. Iskoritavanje
energije vodnog potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji elektrine energije iz
fosilnog i nuklearnog goriva, zato je hidroenergija najznaajniji obnovljivi izvor energije. Velike
hidroelektrane su mega graevine i zasluuju svaku panju. Graevine koje se nalaze i meu 10
najveih na svijetu svakako treba upoznati.

Uinci koje hidroelektrana moe imati na ekosustav zavise o ova 4 imbenika:
- veliina i brzina protoka rijeke na kojoj je hidroelektrana locirana;
- klimatski uvjeti i oblik sredine prije gradnje elektrane;
- vrsta, veliina i konstrukcija elektrane i nain na koji je pogonski voena;
- ako postoji vie od jedne elektrane na istoj rijeci, i ako nisu relativno blizu
jedna drugoj, mogue je da uinci na ekosustav jedne elektrane budu zavisni
o uincima druge elektrane.


4.4.1. Znaajke hidroelektrana
Hidroelektrane u energetskom pogledu karakteriziraju s moguom proizvodnjom, koja se
obino izraava kao srednja godinja proizvodnja u (GWh) a dobije se kao aritmetika sredina
moguih godinjih proizvodnji u promatranom duem nizu godina za koje se raspolae s
podacima o ostvarenim dotocima.
Pod pojmom mogua proizvodnja podrazumijeva se maksimalna proizvodnja koja bi se
mogla ostvariti koritenjem najvee koliine raspoloive vode pod najpovoljnijim uvjetima,
uzimajui u obzir veliinu izgradnje svake od hidroelektrana.
Iskoristivi volumen V
i
ovisan je o veliini izgradnje Q
i
(maksimalni protok koji HE moe
propustiti kroz postrojenje) i odreuje se iz krivulje trajanja protoka Q=f(t).

63

Srednji iskoristivi protok je onaj konstantni protok u kojem bi za isto razdoblje na
promatranom profilu toka protekla koliina vode V
i
.

4.4.2. Neto snaga hidroelektrane
Snaga postrojenja i proizvedena energija ovise o:
- raspoloivom vodenom padu;
- visina pada ovisi o visini brane, to je pad vei, postoji vei energetski
potencijal. Energetski potencijal je direktno proporcionalan visini pada, tako
da ista koliina vode, ukoliko pada sa dva puta vee visine proizvodi duplo
vie elektrine energije;
- raspoloivom protoku vode.
Elektrina snaga i energija takoer su direktno proporcionalni koliini vode koja prolazi
kroz turbinu. Dva puta vea koliina vode proizvest e dva puta vie elektrine energije kod iste
visine vodenog pada.
Tehniki iskoristiva energija vodotoka smanjena je zbog trenja u dovodima (tunel,tlani
cjevovod), te gubitaka protoka, to se definira kroz neto pad H
n
(neto pad = bruto pad(prirodni) -
gubici). Srednja iskoristiva snaga (neto snaga) koju hidroelektrana daje na prikljucima
generatora, moe se odrediti iz jednadbe:

P = g
.

t

.

g
.
Q
si
.
H
n
(kW)

Pri tome su:
g - gravitaciona konstanta (9,80665 m/s
2
)

t
- stupanj korisnog djelovanja turbine

g
- stupanj korisnog djelovanja generatora
Q
si
- srednji iskoristivi protok
H
n
- raspoloivi neto pad [m]

Jednadba za stupanj djelovanja glasi:
=
t

.

g


Ukupni stupanj djelovanja pri normalnom optereenju u modernim hidroelektranama
iznosi i do 90%. Prosjeno za vea postrojenja iznosi priblino 80%, a za manja postrojenja
priblino 75%.


64

4.4.3. Uloga hidroelektrana u suvremenom svijetu
Kao to je ve spomenuto elektrina energija je jedan od najiih oblika energije. A
jedan on najrairenijih naina njene proizvodnje, pomou obnovljivih izvora su hidroelektrane
njihov udio meu obnovljivim izvorima energije je oko 97%. U zadnjih trideset godina
proizvodnja u hidroelektranama je utrostruena, a njen udio povean je za 50 %. Ti podaci
pokazuju da se proizvodnja u hidroelektranama brzo poveava iz vie razloga: za razliku od
vjetra ili sunca, iji intenzitet je nepredvidljiv te ovisi o meteorolokim prilikama, voda, odnosno
njen volumni protok, je puno stabilniji i permanentniji tokom godine. To znai da je i opskrba
elektrinom energijom pouzdanija, hidroenergija je ista, nema otpada; nema trokova goriva
(voda je besplatna) pod uvjetom da je ima u dovoljnoj koliini; moderne hidroelektrane mogu do
90% energije vode pretvoriti u elektrinu energiju; putanje hidroelektrane u pogon vrlo je brzo
te se koriste za pokrivanje naglih poveanja potronje; umjetna jezera nastala izgradnjom
hidroelektrana lokalno doprinose ekonomiji i omoguavaju navodnjavanje, vodoopskrbu,
turizam i rekreaciju.
Takoer, vrlo zanimljiva skupina hidroelektrana su reverzibilne hidroelektrane, koje
omoguavaju dva reima rada, te kao takve su vrlo isplative i poeljne za izgradnju. Procjenjuje
se da je 2005. godine 20% ukupne svjetske potronje elektrine energije bilo opskrbljeno upravo
energijom iz hidroelektrana, to je priblino 816 GW.
Danas se za tehnologiju vezanu za hidroenergiju, koja se smatra obnovljivim izvorom
energije, moe rei da je tehniki najpoznatija i najrazvijenija na svjetskoj razini, sa iznimno
visokim stupnjem uinkovitosti. 22% svjetske proizvodnje elektrine energije dolazi iz malih i
velikih hidroelektrana.


5. PREDNOSTI HIDROELEKTRANA

Najvanija prednost obnovljivih izvora energije, pa tako i hidroelektrana, je smanjena ili
u potpunosti eliminirana emisija staklenikih plinova. Glavni razlog tomu je to ne koriste
fosilna goriva kao pokreta turbine, odnosno elektrinog generatora. Time elektrina energija
nastala u hidroelektranama postaje rentabilnija, te neovisna o cijeni i ponudi fosilnih goriva na
tritu. Hidroelektrane takoer imaju predvien dulji ivotni vijek nego elektrane na fosilna
goriva.
Ono to je bitno, u razmatranju hidroelektrana s ekonomskog aspekta, jest da dananje,
moderne, hidroelektrane zahtijevaju vrlo malen broj osoblja, zbog velikog stupnja

65

automatiziranosti. Nadalje, cijena investicije u izgradnju hidroelektrane se povrati u periodu do
desetak godina.
Emisija staklenikih plinova je u potpunosti eliminirana, ako se iskljuivo promatra samo
proces proizvodnje elektrine energije. Isto se ne moe rei za cijelu hidroelektranu, kao sustav
sainjen od brane, turbine i elektrinog generatora te hidro akumulacijskog jezera.
Meutim, zanimljiva je studija koja je provedena u suradnji Paul Scherrer Institut-a i
Sveuilita u Stuttgartu. Ona je pokazala da su, meu svim izvorima energije, hidroelektrane
najmanji proizvoai staklenikih plinova. Slijede redom vjetroelektrane, nuklearne elektrane,
energija dobivena foto naponskim elijama. Vano je napomenuti da je ta studija raena za
klimatske prilike u Europi te se moe primijeniti i na podruja Sjeverne Amerike i Sjeverne
Azije.
Hidro-akumulacijska jezera hidroelektrana mogu osim svoje primarne funkcije imati jo
nekoliko pozitivnih aspekata. Svojom grandioznou mogu privlaiti turiste, te se na njihovoj
povrini mogu odvijati razni vodeni sportovi. Takoer velike brane mogu igrati znaajnu ulogu u
navodnjavanju, te u regulaciji toka rijeka.


6. NEDOSTACI HIDROELEKTRANA

Kljuni dio hidroelektrane je njena brana. Uruavanje brane moe dovesti do velikih
katastrofa za cijeli ekosustav nizvodno od brane. Sama kvaliteta gradnje, konstrukcije i
odravanja brane nije dovoljna garancija da je brana osigurana od oteivanja. Brane su vrlo
primamljiv cilj tijekom vojnih operacija, teroristikih inova i tomu slinih situacija. Takoer
jedan primjer koji svjedoi opasnosti ljudskim ivotima je hidroelektrana Brana tri kanjona
(engl. Three Gorges Dam) u Kini.
Rijeka svojim tokom nosi vodeni materijal u obliku pijeska i mulja. To s vremenom
dovodi do taloenja toga materijala u vodenom bazenu, a posljedica toga je smanjivanje dubine
vodenog bazena. Zahvaljujui tome vodeni bazen gubi svoju ulogu. Akumulaciju vodene mase
tijekom kinih perioda, a koritenja iste tijekom suhih perioda godine.
To se moe izbjei gradnjom raznoraznih kanala koji imaju ulogu premosnice, te se tako
odvodi taj sediment. Rezultat je da svaka hidroelektrana ima svoj ivotni vijek, nakon kojeg
postaje neekonomina.
Takoer uoeni, negativni, aspekt prilikom gradnje brana je nunost unitavanja
gospodarskih, kulturolokih i prirodnih dobara. Prilikom punjenja hidro akumulacijskog jezera
dolazi do nunog potapanja svega onoga to se nalo ispod povrine samoga jezera. Fauna toga

66

podruja je primorana na preseljenje, takoer kao i ljudi. to se flore tie situacija je malo
drugaija, prvenstveno u tropskim podrujima. U tim podrujima, gdje je temperatura via,
prilikom truljenja, raspadanja, biljnih ostataka zarobljenih pod vodom, u anaerobnim uvjetima,
dolazi do stvaranja staklenikih plinova. U prvom redu nastaju ugljini dioksid, (CO
2
) i metan.
Stvaranje ugljinog dioksida zapravo nije zabrinjavajue. On je ionako ve kruio u atmosferi te
ga je bilje tokom svoga rasta, u procesu fotosinteze implementiralo u svoje tkivo. To nije novo
osloboeni CO
2
, kao to nastaje prilikom izgaranja fosilnih goriva. Zanimljivo je kazati da je
emisija CO
2
, osloboena u hidro akumulacijskim jezerima, vea nego u elektranama u kojima
izgara fosilno gorivo, ukoliko prije punjenja bazena vodom uma nije bila poruena i oiena.
Puno vei problem je stvaranje metana, koji odlazei u atmosferu pridonosi efektu staklenika.


7. DRAVE S NAJVEOM PROIZVODNJOM HIDRO-ELEKTRINE
ENERGIJE

Kada se promatra koliina hidro-energije, tj. elektrine energije proizvedene u
hidroelektranama, tijekom nekog perioda, valja razlikovati dva pojma. Nominalnu snagu koju ta
hidroelektrana moe ostvariti kada bi cijeli promatrani period radila punim kapacitetom te
stvarnu proizvedenu snagu u promatranom periodu. Omjer godinje, stvarno proizvedene, snage
te instalirane snage je faktor kapacitivnosti. Instalirana snaga je zbroj svih generatora neke
drave kada bi radili pri nominalnoj snazi tijekom cijele godine.
U sljedeoj tablici dani su podaci o godinjoj proizvodnji elektrine energije koju je
objavio BP Statistical Review Full Report 2009













67

Tablica 3.1: Godinja proizvodnja elektrine energije u hidroelektranama

Drava
Godinja proizvodnja
hidro-elektrine energije
(TWh)
Instalirana
snaga
(GW)
Faktor
kapacitivnosti
Postotak od ukupne
proizvodnje el. energ.
Kina 585.2 171.52 0.37 17.18
Kanada 369.5 88.974 0.59 61.12
Brazil 363.8 69.080 0.56 85.56
SAD 250.6 79.511 0.42 5.74
Rusija 167.0 45.000 0.42 17.64
Norveka 140.5 27.528 0.49 98.25
Indija 115.6 33.600 0.43 15.80
Venecuela 86.8 - - 67.17
Japan 69.2 27.229 0.37 7.21
vedska 65.5 16.209 0.46 44.34
Paragvaj
(2006.)
64.0 - - -
Francuska 64.4 25.335 0.25 11.23

Jedine zemlje koje veinu elektrine energije osiguravaju pomou hidroelektrana su
Brazil, Paragvaj, Kanada, Norveka, vicarska i Venezuela. Meutim, Paragvaj ne samo da
proizvodi dovoljno elektrine energije, putem hidroelektrana, za domae potrebe, ve on i izvozi
svoju elektrinu energiju Brazilu i Argentini.


8. PRIMJERI HIDROELEKTRANA

8.1. Tri klanca (Kina) najvea hidroelektrana
Kina ima izuzetan gospodarski rast i konstantno je rastua potreba za energijom, pa to
zahtjeva konstantan razvoj izvora energije stoga Kina trai alternativne izvore energije koji bi
smanjili upotrebu trenutno dominantnog ugljena. Ova inicijativa nije samo rezultat poveane
potranje za energijom, nego i zbog sve ozbiljnijih ekolokih problema
Brana tri kanjona je najvea hidroelektrana na svijetu, nalazi se na rijeci Jangce. Jangce je
najvea Kineska rijeka pa tako i rijeka najbogatija vodom to opravdava izgradnju hidroelektrane
na njoj. Meutim hidro akumulacijsko jezero te brane, je toliko veliko da svojom teinom
optereuje zemljinu koru. Ako se uzme u obzir da je to podruje geoloki nestabilno, tj. da se
nalazi na spoju litosfernih ploa, jasno je da postoji opravdani rizik od potresa. Dok znanstvenici
strahuju od potresa i uruavanja brane, politiari tvrde da takav rizik ne postoji.

68

Najvea hidroelektrana svijeta trebala bi 2009. biti putena u pogon. Zavrila je
evakuacija posljednjeg grada koji e biti potopljen zbog projekta brane Tri klanca, jer e
omoguiti da se razina vode u rezervoaru podigne na konanih 175 metara iznad razine mora.
Tih 26 divovskih turbina proizvoditi e 85 milijardi kilovatsati struje godinje (18.200MW)
(priblino 18 osrednjih nuklearki), te e time biti zadovoljeno deset posto kineskih potreba.
Obuzdat e se trea najdua rijeka svijeta (iza Amazone i Nila) i smanjiti katastrofalne poplave u
kojima je samo u 20. stoljeu stradalo vie od pola milijuna ljudi. Visina brane bit e visoka 185
i duga 2309 metara, na vrhu iroka 18 metara, a uz dno 124 metra. Nastat e jezero dugo 630
kilometara, te e svojom veliinom prestii najveu brazilsku hidrolelektranu, Itiapu. Poveat e
se plovnost Jangce, ista hidroenergija smanjit e uporabu najprljavijeg fosilnog goriva, ugljena,
kojim se truju ume i stanovnitvo ne samo u Kini nego i u susjednim dravama, olakat e se
slanje vode s juga na suni srednji i sjeverni dio Kine. Iako sve ovo zvui kao dobra vijest za
Kinu u borbi protiv ekolokih problema, postoji mnogo ekologa i pobornika zatite okolia koji
su zabrinuti zbog moguih posljedica koje bi velike brane mogle imati na okoli, a neki od njih
tvrde da e te brane ak i pogorati problem globalnog zagrijavanja.
Poplavljeno je 29 milijuna etvornih metara zemlje, dva velika i 116 manjih gradova su
se potopila, raseljeno je vie od milijun stanovnika (1,4 milijuna ljudi). U umjetnom jezeru
zavrit e sva prljavtina potopljenih gradova, tvornica i bolnica. Vie od tri tisue industrijskih i
rudarskih poduzea.



Slika 3.10: Brana tri klanca



69

8.2. Hidroelektrana Itaipu (Brazil/Paragvaj)
Itapu je (zasad) najvea hidroelektrana na svijetu. To je zajedniki poduhvat Brazila i
Paragvaja na rijeci Parana, oko 15 kilometara sjeverno od Mosta prijateljstva. Instalirana snaga
hidroelektrane je 14 GW, sa 20 generatora od po 700 MW. Rekord u proizvodnji struje je
postignut 2000. kada je proizvedeno 93,4 milijarde kilovat-sati energije (93% ukupne potronje u
Paragvaju i 20% ukupne potronje u Brazilu). Sporazum o izgradnji brane i hidroelektrane je
zakljuen 1973. Umjetno jezero je formirano 1982. Prvi generatori s radom su poeli 1984., a
posljednji rujna 2006. i oujka 2007. Ukupno ih sada ima 20. Time je instalirani kapacitet
podignut na 14.000 MW. Po meudravnom ugovoru, nije dozvoljeno putati u rad vie od 18
turbina istovremeno. Ameriko udruenje graevinskih inenjera je 1994. proglasilo branu Itaipu
za jedno od Sedam uda modernog svijeta.

Statistika:
- za izgradnju brane upotrijebljeno je 50 milijuna tona zemlje i kamena;
- od betona upotrijebljenog za izradu brane bilo bi mogue izgraditi 210
- nogometnih stadiona veliine Marakane u Brazilu;
- od elika upotrebljenog za izgradnju, moglo bi se napraviti 380 Eiffelovih
tornjeva;
- iskopana koliina zemlje u ovom projektu je 8,5 puta vea od one iskopane pri
gradnji Eurotunela;
- na izgradnji je radilo oko 40.000 ljudi;
- duina brane je 7235 metara, a maksimalna 225 metara;
- maksimalni protok je 62,2 tisue kubnih metara vode u sekundi.


Slika 3.11: Itaipu brana

70

8.3. Hidroelektrana Hoover (SAD)
Sedamdesetpet godina je prolo otkako je izgraena; nije vise najvia, nije najvea i nije
najsnanija (u smislu energije koju daje njena elektrana); to su danas druge, u svijetu i u
Sjedinjenim Dravama, ali i ona sama jo uvijek je strana, nakon svih ovih godina. Hoover
Dam, u Crnom kanjonu Black Canyon, na granici izmeu Nevade i Arizone, oko 50 km
jugoistono od Las Vegasa.
Hidroelektrana ispod Hooverove brane iako vie nije najvea, sa svojih 17 generatora,
proizvodi jo uvijek energije koju bi, openito govorei, dale dvije nuklearne elektrane oko
2.078 MW. Akumulacijsko jezero Lake Mead najvee je umjetno jezero u Sjedinjenim
Dravama, dugo 177 km, maksimalne dubine 152 m, kapaciteta 35,200.000.000 kubinih metara
ekvivalent dvogodinjeg prosjenog protoka itave rijeke Colorado. Ove godine, naalost, nivo
vode u jezeru Mead najnii je u 39 godina i junoj Nevadi prijeti izvanredno stanje rijeka
Colorado, odnosno jezero Mead snabdjeva Las Vegas sa 90 posto vode, ali koliina vode koju
akumulacijsko jezero moe primiti dovoljna je da preplavi dravu veliine Pennsylvanije.



Slika 3.12: Hooverova brana




71

9. ENERGIJA MORA

Okruglo dvije treine zemlje prekriveno je morima - izvorom energije s izvanrednim
potencijalom. Valovi, plima i oseka i morska strujanja obeavaju neogranienu raspoloivost
elektrine struje.
Da se u valovim krije ogromna snaga saznali smo naalost nakon tsunami katastrofe u
Junoj Aziji. Dakle nije udo da i naunici, i istraivai i poduzea ele iskoristiti taj dosada
neiskoriten spremnik energije za proizvodnju struje. Meutim taj alternativni oblik dobivanja
energije se jo uvije nalazi u stadiju ispitivanja
Pod pojmom energija mora smatraju se razliiti oblici mehanike, termike i fizikalno-
kemijske energije sadrane u vodenoj masi svjetskih mora. Hidroelektrane na pogon strujanjem,
na pogon valovima i plimne elektrane pretvaraju energiju mora u tehniki zahtjevnom procesu u
struju, koju onda transportiraju do kuanstava na kopnu. Ali elektrane moraju biti u stanju da se
same zatite u sluaju opasnosti. Tehniko znanje je neophodno da zajedno s robusnim
postrojenjima obuzda tu silnu energiju u obino olujnom okruenju.

9.1. Elektrana na pogon valovima
Elektrane na pogon valovima su sline hidroelektranama. One za proizvodnju struje
koriste snagu vodenih valova. Za razliku od plimnih elektrana ovdje se podizanje plime ne
koristi za uporabu energetske razlike izmeu plime i oseke, ve se koristi kontinuirano kretanje
valova. Snaga koju valovi oslobaaju prilikom udara u strmu obalu iznosi otprilike prosjeno 15
do 30 kW po metru obalne linije. Kako bi se energija valova mogla energetski iskoristiti,
neophodan je konvertor energije valova, koji proizvodi rotirajue kretanje, kako bi se dobila
energija. Prema izraunima internacionalnog savjeta za svjetsku energiju u Londonu,elektrane na
pogon valovima bi mogle pokrivati oko 15 % potrebe za strujom irom svijeta. Pogodne lokacije
u Europi su obale Velike Britanije, panjolske, Portugala, Irske i Norveke.
Elektrana radi prema naelu 'oscilirajueg stupca vode' (unutar odgovarajue izvedenog
cilindra pod djelovanjem valova dolazi do pada i sputanja stupca vode ime se stvara zrana
struja koja pokree vjetroturbinu i potom generator koji proizvodi elektrinu energiju).



72


Slika 8.4: Elektrana na valove

9.2. Plimne elektrane
Plimna elektrana predstavlja hidroelektranu, koja koristi energiju izmjenjive razine
morske vode, dakle snagu izmeu plime i oseke, za proizvodnju struje. Prva plimna elektrana
izgraena je 1667. godine na obali Atlantika , na uu rijeke Rance kod mjesta Sant-Malo u
Francuskoj. Voda struji u usporni bazen, u iju su branu ugraene turbine, koje pretavraju
energiju u struju u generatoru. Kako bi se to moglo realizirati kako u dolaznoj , tako i u odlaznoj
vodi neophodno je podizanje plime (razlika u razini morske vode izmeu plime i oseke) od
najmanje 8 metara. Obale s malom razlikom plime i oseke nisu pogodne za gradnju plimnih
elektrana.
Sveukupno postoji oko 100 zaljeva, koji bi uope mogli doi u obzir za gradnju takvih
elektrana. Istovremeno su takve elektrane problematine s aspekta ekologije, jer utjeu na floru i
faunu obalnih voda.
Smatra se da e plimne elektrane u budunosti pokrivati veoma mali udio u pokrivanju
potreba za strujom, upravo zbog ogranienih moguih lokacija.


Slika 8.5: Plimna elektrana

73

9.3. Hidroelektrana na podmorske struje


Slika 8.6: HE podmorske struje

Britanska tvrtka Lunar Energy i njemaka energetska skupina E.ON udruili su se na
razvoju hidroelektrane na podmorske struje na zapadnim obalama Velike Britanije u sljedee
dvije godine. Postrojenje e se sastojati od niza od osam turbina visine 20 m postavljenih 120 m
ispod povrine mora koje e iskoritavati podmorske struje uzrokovane promjenom morskih
mijena. Snaga elektrane iznosit e 8 MW ime e se omoguiti opskrba strujom oko 5000
britanskih kuanstava.

74
















POGLAVLJE 4.
NUKLEARNE ELEKTRANE

75

1. UVOD

Nuklearne elektrane su objekti u kojima je ovjek prvi put u povijesti neposredno
iskoristio energiju atomskih jezgara za proizvodnju toplinske i elektrine energije. Posredno
koritenje nuklearne energije, odnosno energije fuzije atoma vodika na suncu, osnov je gotovo
cjelokupne energije koja je kroz povijest bila dostupna ovjeanstvu (mala iznimka je
geotermalna energije iz Zemljine kore).
Nuklearne elektrane su u proteklih 50 godina prele dugi put od prototipnih postrojenja
do zrelih elektroenergetskih objekata. U svijetu je danas u pogonu 441 nuklearnih elektrana
ukupne snage 356 GW koje godinje proizvode oko 2600 TWh elektrine energije (to je 173
puta vie od potronje elektrine energije u Hrvatskoj u proloj godini). Nakon zastoja u gradnji
nuklearnih elektrana u proteklom razdoblju, sve analize eksperata i meunarodnih organizacija
upuuju na neophodnost nastavka razvoja i gradnje nuklearnih elektrana u velikom broju
zemalja. Iscrpljenje zaliha i sve izrazitije poskupljenje fosilnih goriva (pogotovo plina) s jedne i
nemogunost udovoljenja zahtjevu sigurne opskrbe potroaa s obnovljivim izvorima energije s
druge strane daju u narednim desetljeima nuklearnoj energetici posebni znaaj.
Posebna je vrijednost nuklearnih elektrana u injenici to proizvode energiju bez emisija
ugljinog dioksida ime bi mogle omoguiti Hrvatskoj da ispuni preuzete obveze iz Kyoto
protokola. Za Hrvatsku je potencijalno koritenje nuklearne energije ve u blioj budunosti od
posebnog znaaja zbog manjka vlastitih energetskih resursa, nesigurnoj dobavi i nepredvidljivoj
cijeni prirodnog plina, ogranienja gradnje termoelektrana na ugljen zbog emisija staklenikih
plinova kao i zbog injenice da su mogunosti podmirenja porasta konzuma (potronje)
gradnjom elektrana na obnovljive izvore energije vrlo ograniene.


2. PRVE NUKLEARNE ELEKTRANE U SVIJETU
Osnova prve nuklearne elektrane u Obninsku je reaktor sa termikim neutronima, s
grafitnim moderatorom i hlaenjem s pomou vode pod tlakom. Reaktor ima nazivnu toplinsku
snagu 30 MW. Gorivo je obogaeni uran, koji sadri 5% U-235. Ukupno punjenje urana je
iznosilo oko 550 kg. Rashladno sredstvo primarnog kruga je voda koja cirkulira kroz reaktor i
nalazi se pod tlakom 100 bara. Voda prolazei kroz sustav izmjenjivaa topline - generatora pare
predaje svoju toplinu vodi sekundarnog kruga. itav primarni krug izveden je od nehrajueg
elika i smjeten je iza bioloke zatite. Voda primarnog kruga zagrijana u kanalima reaktora do

76

temperature 260 - 280C odlazi u generatore pare. Osam generatora pare (4 para) smjeteni su u
zatitnim komorama. Svaki se generator pare sastoji od predgrijaa vode, isparivaa i pregrijaa
pare. Voda primarnog kruga iz generatora pare s temperaturom 190C dolazi u usisni prikljuak
glavne cirkulacijske pumpe, koja osigurava protok vode kroz reaktor od 300 t/h. Voda
sekundarnog kruga (kondenzat) dovodi se pojnim pumpama u predgrija generatora pare i zatim
dolazi u ispariva. Para iz isparivaa dolazi u pregrija pare. Kod pune snage elektrane
generatori pare proizvode 42 t/h pare s tlakom 12,5 bara, i temperaturom 250 - 260C. Para se
vodi u turbinu. Iz kondenzatora turbine voda ponovo dolazi u generatore pare. Cijelo upravljanje
opremom elektrane se vri s sredinjeg pulta. Elektrana je bila projektirana proizvoditi 5 MW
elektrine snage.


Slika 4.: Kontrolna soba Obninsk

Nedugo potom u pogon ulaze i prve nuklearne elektrane u drugim zemljama. U Velikoj
Britaniji je to bila nuklearna elektrana Callder Hall na lokaciji Sellafield (1957). Njena etiri
reaktora tipa Magnox bila su hlaena plinom CO
2
.

77


Slika 4.2: Callder Hall


U SAD prva je komercijalna nuklearna elektrana Shippingport (1957) u blizini
Pittsburgha u pogon ula tono petnaest godina nakon demonstracije samoodravajue lanane
reakcije u Chicagu. Pored toga od poetka pedesetih godina u pogonu je i eksperimentalni
oplodni reaktor u amerikoj saveznoj dravi Idaho. U Francuskoj poetkom 1956. ulazi u
komercijalni pogon nuklearna elektrana G-1 Marcoule s plinom hlaenim reaktorom. Svi
navedeni objekti danas su van pogona, a veina njih razgraena je.
Kroz razdoblje od trenutka putanja u pogon prve nuklearne elektrane u svijetu do danas
nuklearna energetika se pretvorila u veliku samostalnu granu energetike, stvoreni su razliiti
tipovi reaktora, a nuklearno gorivo igra sve veu ulogu u energetskoj bilanci mnogih zemalja u
svijetu. Specifinost je nuklearne elektrane u odnosu na klasinu termoelektranu iskoritavanje
reaktora kao izvora toplinske energije. Kod nuklearnih elektrana razlikuju se primarno
postrojenje, koje se odnosi na reaktor, elemente primarnog kruga i na pomone sustave reaktora,
te sekundarno postrojenje, kojemu pripada turbinsko i elektrino postrojenje elektrane.



78

3. POVIJEST NUKLEARNIH NESREA

Radi boljeg uvida u opasnost od kvarova na nuklearnim energetskim postrojenjima
korisno je razmotriti uzroke i posljedice do danas najveih nesrea na tim postrojenjima. Na
nuklearnim elektranama u svijetu su se do danas dogodile dvije velike nesree koje su rezultirale
oteenjem jezgre i isputanjem radioaktivnih tvari u okoli. To su kvarovi na nuklearnim
elektranama u Otok tri milje u SAD i ernobilj u Ukrajini. Za generaciju modernih nuklearnih
elektrana moderiranih vodom relevantan je samo kvar na elektrani Otok tri milje.


Slika 4.3: Otok tri milje

Elektrana Otok tri milje u Harrisburgu u SAD ima tlakovodni reaktor s dvije rashladne
petlje. Oteenje jezgre 1979. godine rezultiralo je iz niza nesretnih okolnosti u kojima su se
dogaale pogreke na opremi i pogreke operatera. Posljedica nesree bila je parcijalno oteenje
jezgre (rastalila se priblino treina jezgre). Doza zraenja izvan elektrane tijekom nesree nije
prelazila razinu koja bi ugroavala lokalno stanovnitvo. Rezultati brojnih zdravstvenih studija
pokazali su da dugoronih posljedica po zdravlje stanovnitva u okolici elektrane nema. Kako bi
se ubudue sprijeili ovakvi neeljeni dogaaji, u nuklearnim elektranama irom svijeta uvedena

79

su znaajna poboljanja. Radovi na uklanjanju rastaljene i teko oteene jezgre zapoeli su u
listopadu 1985. nakon gotovo est godina priprema i trajali su neto vie od etiri godine.
Posebno projektirani spremnici s ostacima jezgre otpremljeni su specijalnim vlakom u
istraivaki centar u Idaho radi prouavanja i konanog odlaganja. Projekt ienja elektrane
proglaen je za jedno od najznaajnijih inenjerskih dostignua tijekom 1990. u SAD.


Slika 4.4: ernobil

Katastrofa koja se 1986. godine dogodila u nuklearnoj elektrani ernobilj imala je
ogroman negativni utjecaj na razvoj nuklearne energetike. Primarni je uzrok nesree ljudska
pogreka - niz naruavanja propisanih instrukcija i operativnih postupaka. Sekundarni se uzroci
mogu saeti u kategoriju nedostataka u projektu i izvedbi elektrane. Nuklearne elektrane tipa
RBMK karakterizira pozitivan koeficijent reaktivnosti upljina (isparavanje, odnosno gubitak
rashladne vode dovodi do porasta snage reaktora - s poveanjem temperature broj novih fisija se
poveava), nedovoljna je margina za sigurnosnu obustavu reaktora, ne postoji uinkoviti sustava
za hlaenje grafita, i jako vano, ne postoji zatitna zgrada.

80

Mehanizam nesree je takav da je zbog poveanog isparavanja pare u rashladnim
kanalima dolo do naglog poveanja snage (pozitivni moderatorski koeficijent plus
neodgovarajui dizajn kontrolnih absorbera rezultirao je u promptnoj kritinosti). Toplinska
snaga je u jednoj sekundi porasla na vrijednost koja je stotinu puta vea od normalne to je
dovelo do trenutnog isparavanja ostatka vode u jezgri i nastanka parne eksplozije. Treba naglasiti
da se nije radilo o nuklearnoj eksploziji. Nuklearna elektrana ne moe eksplodirati kao nuklearna
bomba zbog premalog obogaenja fisibilnog materijala. Druga znaajna reakcija koja je
uslijedila bila je kemijska eksplozija - eksplozija vodika i ugljinog monoksida te gorenje
grafitnog moderatora.


Slika 4.5: ernobil danas

Katastrofa u NE ernobilj uzrokovala je 31 rtvu neposredno nakon nesree, vie od
100.000 ljudi evakuirano je, unitena je infrastruktura, pojavio se manjak elektrine energije i
smanjena je poljoprivredna proizvodnja. U deset godina nakon nesree dolo je do znaajnog
porasta uestalosti raka titne lijezde za djecu koja ive na kontaminiranim podrujima biveg
SSSR. Znanstvena i medicinska istraivanja nisu otkrila porast broja ostalih vrsta karcinoma
(leukemije), uroenih anomalija, prekida trudnoe, kao ni ostalih bolesti koje bi se mogle
smatrati posljedicom izloenosti ionizirajuem zraenju.

81

Reaktori u elektrani ernobilu ne mogu biti mjerodavni za procjenu sigurnosti ostalih
tipova nuklearnih elektrana, jer nisu graeni uz potivanje ope prihvaenih kriterija sigurnosti,
ali nisu ni temelj nuklearne energetike ni u jednoj zemlji izvan zemalja biveg SSSR.


4. NUKLEARNE ELEKTRANE U SVIJETU

Sredinom 2007. godine, prema podacima Meunarodne agencije za atomsku energiju, u
31 dravi radila je 437 nuklearna elektrana. Njihova ukupna snaga na pragu iznosila je 370.708
MW. Raspoloiva snaga nuklearnih elektrana u 2004. se godini poveala priblino 5000 MW, u
godini 2005. za 4000 MW i u godini 2006. za 1500 Mw. U razdoblju od 2004.-2006. godine
devet nuklearnih elektrana prestalo je raditi, a u dvanaest drava svijeta gradi se 30 novih
nuklearnih elektrana.


Slika 4.6: Broj nuklearnih elektrana u svijetu

82


Slika 4.7: Nuklearne elektrane u Europi


5. TIPOVI NUKLEARNIH ELEKTRANA

Pod raznim tipovima nuklearnih elektrana smatraju se razliiti tipovi primarnog
(reaktorskog) postrojenja. Osnovni materijali prema kojima se nuklearni reaktori razlikuju su
nuklearno gorivo, moderator i rashladni fluid. Svrha je nuklearnog goriva proizvodnja toplinske
energije procesom fisije. Nuklearno gorivo mogu biti prirodni ili obogaeni uran u formi
metalnog urana ili uran dioksida. Moderator je medij za usporavanje neutrona, a svrha mu je
usporiti neutrone kako bi se poveala vjerojatnost nastanka reakcije fisije u izotopu U-235.
Moderatori mogu biti obina voda, teka voda i grafit. Rashladni fluid odvodi toplinsku energiju
nastalu raspadom urana i fisijskih produkata. Koriteni rashladni fluidi su obina voda, teka
voda, ugljini dioksid, helij i tekui metal.
Tlakovodni reaktor koristi za gorivo oksid obogaenog urana, a hlaen je i moderiran
obinom vodom pod tlakom. U zapadnim zemljama oznaava se kraticom PWR (engl.
Pressurized Water Reactor) te u bivem Sovjetskom Savezu kraticom VVER (rus. vodo-vodnoj

83

energetieskij reaktor). Otprilike 60 posto svih nuklearnih energetskih reaktora u svijeu su ovog
tipa.


Slika 4.8: Shematski prikaz nuklearne elektrane-PWR

Kipui reaktor takoer koristi isto gorivo, moderator i rashladno sredstvo, ali voda kljua.
Danas je udio ove vrste u broju energetskih reaktora oko 20 posto.
Tekovodni reaktor koristi oksid prirodnog ili obogaenog urana, hlaen je i moderiran
tekom vodom s tlakom vode viim od tlaka zasienja (nema kljuanja). Kratica za reaktor je
HWR (engl. Heawy Water Reactor).


Slika 4.9: Shematski prikaz nuklearne elektrane-HWR

84

Plinom hlaeni reaktor poznat je u dvije generacije. Prvi, poznat jo pod nazivom
Magnox (ime prema leguri magnezija koja se rabi kao materijal za oblogu gorivne ipke),
moderiran je grafitom, hlaen ugljinim dioksidom, a gorivo je metalni prirodni uran. Kratica
mu je GCR (engl. Gas Cooloed Reactor). Druga, naprednija generacija, obiljeena kraticom
AGR (engl. Advanced Gas Reactor) bitno se razlikuje od prve po izvedbi, obloge gorivnih ipki
su od nehrajueg elika, a gorivo je oksid obogaenog urana.


Slika 4.10: Shematski prikaz nuklearne elektrane-GCR

Reaktor moderiran grafitom i hlaen kipuom vodom, oznake RBMK (rus. reaktor
boljoi monosti kipjaij), graen je samo u bivem SSSR. Gorivo mu je oksid obogaenog
urana.
Visokotemperaturni reaktor, za koji je uvedena kratica HTGR (engl. High Temperature
Gas Reactor) posljednji je korak u razvoju grafitom moderiranih reaktora. Hlaen je helijem, a
koristi oksid obogaenog urana. Svi spomenuti reaktori pripadaju skupini termalnih reaktora to
znai da uporabljaju moderator za termalizaciju neutrona.


85


Slika 4.11: Shematski prikaz nuklearne elektrane-HTGR

Brzi oplodni reaktor nema moderatora, a hlaen je tekuim metalom. Kao gorivo koristi
oksid urana vieg obogaenja ili oksid plutonija, a kao oplodni materijal prirodni uran. Oplodni
materijal je U-238 pri emu nakon reakcije uhvata neutrona te nakon dva uzastopna beta-raspada
nastaje izotop Pu-239 koji je fisibilan s termikim neutronima na slian nain kao i U-235. Ova
vrsta reaktora omoguuje daleko ekonominije koritenje urana u odnosu na termike reaktore.
Njihova uporaba trenutno je manje isplativa, ali e postajati sve aktualnija i konkurentnija sa
smanjenjem raspoloivih koliina urana i rastom cijena energenata na svjetskom tritu.


Slika 4.12: Udjeli pojedinih tipova reaktora u ukupnom broju

6. NUKLEARNA ENERGIJA U ODNOSU NA OSTALE ENERGENTE

Prirodni plin, nafta i naftni derivati sve se manje rabe za proizvodnju elektrine energije
zbog sve izraenije nestabilnosti cijena i sve manje mogunosti osiguravanja koliina dostatnih
za neprekinutu proizvodnju elektrine energije. Dostupnost ovih energenata dodatno je
dragocjena za uporabu u drugim sektorima - prirodnog plina u domainstvima te nafte i naftnih

86

derivata u prometu. Stoga ih je neracionalno izgarati za proizvodnju elektrine energije. Ugljen
se najvie rabi za proizvodnju elektrine energije (39 posto elektrine energije proizvedeno je iz
ugljena), ali je izuzetno nepopularan iz ekolokih razloga. Hidroenergija se ve rabi na veini
ekonomski isplativih i ekoloki prihvatljivih mjesta te je hidropotencijal gotovo iskoriten. Od
samih poetaka proizvodnja elektrine energije u nuklearnim elektranama raste. Nakon nesree u
ernobilju izraeno se usporila izgradnja novih nuklearnih elektrana, ali su se postojee
unapreivale i proizvodile sve vie energije.


Slika 4.13: Odnos potronje goriva
Ako se usporede razliite vrste elektrana prema vrsti goriva koje koriste za proizvodnju
toplinske energije uoava se veliki nesrazmjer. Za godinji rad elektrane od 1.000 MW potrebno
je 2,3 milijuna tona ugljena (23 transportna broda) za termoelektranu na ugljen, 1,4 milijuna tona
nafte (7 tankera) za termoelektranu na naftu (mazut), 1,1 milijuna tona prirodnog plina (16
brodova na ukapljeni plin) za termoelektranu na prirodni plin odnosno 30 tona nuklearnog goriva
(3 kamiona) za proizvodnju u nuklearnoj elektrani s termikim reaktorom. Oigledna je injenica
kako se za proizvodnju elektrine energije u elektrani iste snage potrebna najmanja masa, a
pogotovo volumen, goriva u sluaju nuklearne elektrane.

87


Slika 4.14: Usporedba koliine potrebnog goriva za 1000 MW elektrine energije

Drugi vaan imbenik je veliina povrine terena koju zauzimaju elektrane s prateim
objektima. Za elektranu snage 1.000 MW na biomasu potrebna je povrina od 300.000 km
2
, za
bioulje 24.000 km
2
, za vjetar 100-200 km
2
, za fotonaponske elije 20-100 km
2
, a za nuklearne
elektrane do 1 km
2
. Kod biomase, bioplina i sl. potreban je velik prostor za plantae goriva.
Nuklearne elektrane zauzimaju mnogo manje prostora nego elektrane koje rabe obnovljive
izvore energije. Ovo ne znai da zbog toga obnovljive izvore ne treba rabiti. Zapravo njihova
uporaba bit e sve vea i treba ih rabiti kao nadopunu postojeim konvencionalnim
tehnologijama za proizvodnju elektrine energije. U osnovi to se u Hrvatskoj odnosi najvie na
koritenje vjetroelektrana, malih hidroelektrana te termoelektrana na otpad u drvopreraivakoj
industriji i umarstvu.
Proizvodnja elektrine energije u nuklearnim elektranama sigurnija je nego proizvodnja u
ostalim tipovima elektrana. U studiji vicarskog instituta Paul Sherrer iz 2001. analizirane su
4290 nesree povezane s proizvodnjom elektrine energije. Za ilustraciju dan je broj smrtnih
sluajeva po milijardi proizvedenih kWh elektrine energije. Najvea je smrtnost kod
hidroelektrana (101 sluaj po TWh), potom slijede termoelektrane na ugljen (39 sluajeva po
TWh) i plin (10 sluajeva po TWh) te nuklearne elektrane (1 sluaj po TWh - ukljuujui i
ernobilsku nesreu).

88

Danas se nuklearne elektrane opet poinju graditi, primjerice u Finskoj. U Europi samo
Francuska nije prekidala svoj energetski program zasnovan na nuklearnim elektranama. Rusija i
Ukrajina takoer imaju u izgradnji ili u planu nekoliko novih reaktora. U sljedea dva desetljea
predvodnici gradnje nuklearnih elektrana bit e azijske zemlje - razvijene (Japan i Juna Koreja)
te one u razvoju (Kina, Indija, Pakistan). U Hrvatskoj ne postoji niti naelna odluka o gradnji
nuklearne elektrane u blioj budunosti.


7. RADIOAKTIVNI OTPAD

Radioaktivni otpad iz postrojenja nuklearne energetike sainjavaju sve radioaktivne
otpadne tvari koji nastaju u procesima nuklearnog gorivnog ciklusa i tijekom pogona nuklearnih
elektrana. Radioaktivni se otpad dijeli u tri osnovne kategorije. Niskoaktivni otpad karakterizira
niska specifina gama i beta aktivnost (ispod 5 milijardi Bq/m3) i sa zanemarivim sadrajem
aktinida. Aktinidi su alfa-emiteri i teki elementi s rednim brojem veim od 89. Srednjeaktivni
otpad sadri samo gama- i beta-emitere, uz zanemariv sadraj aktinida, ali s veom aktivnou
nego kod niskoaktivnog otpada (do 5.000 milijardi Bq/m3). Visokoaktivni otpad karakteriziraju
vie specifine aktivnosti od navedenih i sadraj aktinida. Prve dvije vrste potjeu iz pogona
nuklearnih elektrana, dok trea vrsta dolazi iz postrojenja za preradu istroenog nuklearnog
goriva.


Slika 4.15: Nuklearni spremnici

89

Radioaktivni otpad koji nastaje tijekom pogona nuklearnih elektrana potjee iz dva
osnovna izvora: aktivacije materijala u reaktoru i fisija. Aktivacijski proizvodi nastaju
aktivacijom neaktivnih izotopa eljeza, nikla, bora i litija prolazom kroz jezgru reaktora. Dio
fisijskih proizvoda dospijeva u rashladni krug reaktora zbog proputanja oblogi gorivnih ipki.
Najvei doprinos daju plemeniti plinovi, te tricij i cezij. Meu otpadnim radioaktivnim
plinovima dominantnu ulogu imaju plemeniti plinovi, posebno izotop kriptona Kr-85. Izotop
cezija Cs-137 fisijski je proizvod koji daje najvei doprinos radioaktivnosti reaktorskog
rashladnog sredstva. Kod NE Krko izotop Cs-137 pridonosi aktivnosti primarnog rashladnog
sredstva s 40%, a izotop Co-60 otprilike s 30%. Ostatak aktivnost uglavnom je doprinos drugih
aktivacijskih proizvoda i tricija.
Strategija rukovanja radioaktivnim otpadom u nuklearnoj elektrani svodi se u osnovi na
sljedee: (1) ispust iz elektrane koliina radioaktivnih tvari u plinovitom i tekuem obliku do
granice doputene propisima, uvaavajui pri tome naelo "toliko malo koliko je racionalno
mogue postii"; i (2) prerada preostalih radioaktivnih tvari u to koncentriraniji i to stabilniji
oblik, potujui pri tome doputene doze zraenja na povrini spremnika koji te tvari sadravaju.
vrsti radioaktivni otpaci su otpadni materijali i alati tijekom odravanja aktivnog dijela
postrojenja kao i radioaktivni materijali koncentrirani prilikom procesa prerade radioaktivnih
tekuina (ionoizmjenjivake smole, talozi isparivaa, filtri tekuina) i ienja radioaktivnih
plinova.
Vodu isputenu iz primarnog kruga (tzv. normalna curenja: proputanje prirubnica,
drenae, uzimanje uzoraka) karakterizira sadraj tricija. Ta se voda obino reciklira u
unutranjem sustavu za preradu.
Kruti otpad normalno se sprema u bave standardnih dimenzija (205 litara). Preteni dio
radioaktivnog otpada nastalog tijekom pogona nuklearne elektrane spada u kategoriju
srednjeaktivnog otpada. Istroene izmjenjivae smole i filtri ulau se u bave u koje je s
unutranje strane ugraen betonski bioloki tit. Stlaivi otpad (kontaminirana odjea, krpe,
plastika) smjeta se u metalne bave koje doputaju naknadnu kompresiju.

90


Slika 4.16: Odlagalite nuklearnog otpada


Visokoaktivni otpad izvor je ne samo radioaktivnog zraenja nego i toplinske energije.
Volumen krutog visokoaktivnog otpada po toni preraenog urana kod lakovodnih reaktora iznosi
70 do 80 litara. Iz toga se moe izraunati, primjerice, da preradu nuklearnog goriva potrebnog
za proizvodnu 1.000 MW elektrine energije u nuklearnoj elektrani s lakovodnim reaktorom
prati stvaranje svega 2,5 do 3 m3 vrstog viskoaktivnog otpada.
Osnovni problem koji se mora rijeiti pri spremanju radioaktivnog otpada je dugorona
stabilnost skladita radi onemoguenja kontakta radioaktivnih nuklida s ivotnom sredinom i
podzemnim vodama. U naelu se primjenjuju dva tipa skladitenja radioaktivnog otpada: plitko
(primjenjivo za niskoaktivni i srednjeaktivni otpad) te duboko (primjenjivo za sve vrste
radioaktivnog otpada).
Kod plitkog odlaganja djelovanje inenjerskih zapreka osigurava se ulaganjem baava u
armiranobetonske posude i ispunjenje prostora izmeu baava betonom, ime se dobiva
monolitni betonski blok. Blokovi se ulau u iroke rovove od nepropusne gline s betonskom
oplatom.Duboko skladitenje radioaktivnog otpada obavlja se u geoloki stabilnim formacijama
u granitu ili glini.





91

8. ZATITA OKOLIA I SIGURNOST KOD NUKLEARNIH POSTROJENJA

Nemogue je proizvoditi energiju, ukljuivi sve faze od izgradnje, preko pogona i
konano do razgradnje energetskog objekta bez utjecaj na okoli i ovjeka. U nuklearnim
elektranama toplinska se energija oslobaa fisijama za koje nije potreban kisik. Kisik je potreban
kod procesa izgaranja - spajanja s kiskom - kod termoelektrana na fosilna goriva. Stoga je jedna
od najvanijih prednosti nuklearnih elektrana u odnosu na elektrane na fosilna goriva izostanak
emisija velikih koliina ugljinog dioksida (staklenikog plina koji doprinosi globalnom
zagrijavanja Zemljine atmosfere), sumpornog dioksida (atmosfera ga izluuje kao kiselu kiu),
duinih oksida (uzrokuju nastanak kiselih kia, stvaranje prizemnog ozona, razgradnju
stratosferskog ozona) te ostalih estica prisutnim u dimnim plinovima kao posljedica procesa
izgaranja fosilnih goriva.
Kod koritenja hidropotencijala negativan utjecaj oituje se kroz zauzee velike povrine
(akumulacije vode), promjene ekosustava i vodotokova, preseljenje ljudi, promjene mikroklime,
gubitak bioloke raznolikosti, postojanje rizika od pucanja brane (najei uzrok smrti vezan uz
proizvodnju elektrine energije). Elektrane koje rabe obnovljive izvore energije karakterizira
zauzee velikih povrina (suneve elektrane), promjene ekosustava, buka (vjetroelektrane),
opasne kemikalije (izradba fotonaponskih elija). Nuklearne elektrane mogu negativno utjecati
na okoli isputanjima radioaktivnog materijala iz elektrane sluaju nesree a njihovim radom
nastaje i radioaktivni otpad.
Sigurnost nuklearnih elektrana jedan je od najbitnijih uvjeta za njezinu prihvatljivost kao
energetskog objekta. Osnovno naelo projektiranja nuklearne elektrane sa stajalita sigurnosti je
tzv. obrana po dubini. Sastoji se u poduzimanju sustavnih mjera za ouvanje funkcija opreme i
sustava za sigurnost nuklearne elektrane, i to tako da oni u pogledu zatite okolia djeluju
serijski, jedan iza drugog. Fizike su zapreke (barijere) matrica nuklearnog goriva, obloga
gorivnog elementa, primarni rashladni krug i zatitna zgrada. Djelotvornost navedenih barijera
znatno bi bila umanjena kada ne bi postojali tehniki sustavi koji osiguravaju njihovu funkciju.
To su sustav za zatitno hlaenje jezgre reaktora i sustav za tienje zatitne posude.
Sustavi i komponente u pravilu su viestruki. Graevinski objekti nuklearne elektrane se
projektiraju za pouzdanu izdrljivost na najnepovoljnije vanjske utjecaje koji se mogu pojaviti na
lokaciji elektrane (npr. seizmika aktivnost). Viestruki mjerni i regulacijski kanali trebaju
osigurati nadzor i upravljanje i u uvjetima otkaza pojedinih mjernih i regulacijskih sustava.
Posebno se to odnosi na sustav za obustavu pogona i odvoenje topline iz reaktora. Sustav
kontrole i osiguranja kvalitete svodi na najmanju mjeru mogunost pogreaka u gradnji i pogonu

92

elektrane, posebno onih koje bi mogle negativno utjecati na sigurnost. Djelovanje sustava
nuklearne elektrane stalno se prati, pri emu se sustavno i pravovremeno otklanjaju svi uoeni
nedostaci i preventivno djeluje da se uoeni nedostaci ne ponavljaju.
Spoznaja o veliini nekog rizika i odluka o njegovoj prihvatljivosti mora se zasnivati na
usporedbi tog rizika s ostalim rizicima kojim je ovjek izloen. Rizik je definiran kao produkt
vjerojatnosti nastanka neeljenog dogaaja i njegovih posljedica.
Rizik stanovnitva koji ive u okolici nuklearnih elektrana neusporedivo manji zbog rada
tih nuklearnih elektrana nego zbog drugih uzroka (posebno od automobilskih nesrea).
Apsolutne sigurnosti nema. Opi zakljuci sveobuhvatne studije (WASH-1400) kojom su
kvantificirani rizici zbog rada nuklearnih postrojenja daju se saeti u sljedee konstatacije.
Nesree koje dovode do oteenja jezgre bez gubitaka integriteta zatitne zgrade vrlo malo utjeu
na okoli. Rizici od reaktorskih nesrea kojima je izloeno stanovnitvo manji su od rizika koji
nastaju zbog drugih uzroka u svakodnevnom ivotu. Vjerojatnost nastanka reaktorskih nesrea
mnogo je manja od vjerojatnosti nastanka drugih nezgoda koje daju sline posljedice.
Nuklearna energija omoguuje da se izgrade energetska postrojenja iji e utjecaj na
zdravlje ljudi i ivotnu sredinu biti osjetno povoljniji od utjecaja koje moemo postii uporabom
konvencionalnih (obnovljivih i neobnovljivih) izvora energije.


93











POGLAVLJE 5.
VJETROELEKTRANE

94

1. UVOD

U svijetu se danas koriste razliiti energenti za dobivanje energije koja je potrebna.
Vodei energenti u svijetu su fosilna goriva (nafta, plin i ugljen) i nuklearna energija. Fosilna
goriva i nuklearna energija imaju svoje prednosti zbog koji su trenutno vodei energenti u
svijetu, ali imaju i svoje nedostatke. Osnovni nedostatci fosilnih goriva su zagaenje okolia i
njihove ograniene rezerve. Rezerve nafte kao vodeeg energenta u svijetu, su sve manje.
Upravo zbog toga se danas u svijetu sve vie razmilja o obnovljivim izvorima energije, te se sve
vie novaca ulae u obnovljive izvore energije.
Neki od obnovljivih izvora energije su suneva energija, vodeni tokovi, geotermalna
energija, plima i oseka, biomasa te vjetar. Vjetroelektrane su jedan od oblika obnovljivih izvora
energije pokretan snagom vjetra. Pojam vjetroelektrana oznaava niz blisko smjetenih
vjetroturbina. Energija vjetra se pomou vjetroturbina moe pretvoritit u elektrinu energiju.
Vjetroelektrana se sastoji od nosee konstrukcije u obliku stupa, vjetroturbine, generatora
elektrine struje te automatske regulacije broja okretaja i napona generatora, eventualno uz
prikljuak na neki sustav akumuliranja energije ili na regionalnu elektrinu mreu. U ovom
seminaru su detaljno objanjeni nain rada, vrste postrojenja, vjetropotencijal i vrste
vjetroturbina i generatora vjetroelektrana.


2. ENERGIJA VJETRA

Vjetar je bogat, obnovljiv, lako dostupan i ist izvor energije. Nastanak vjetra je sloen
proces. Kako sunce neravnomjerno grije Zemlju, polovi primaju manje suneve energije nego
ekvator. Pored toga, kopno se bre grije i bre hladi od mora. Takvo zagrijavanje tjera globalni
atmosferski sustav prijenosa topline sa povrine Zemlje prema stratosferi koja se ponaa kao
virtualni strop. Veina energije takvog strujanja vjetra je na velikim visinama gdje brzina vjetra
prelazi i 160 km/h. Dio energije vjetra trenjem prelazi u difuznu toplinu kroz atmosferu i
Zemljinu povrinu. Predvianja govore da je 72 TW energije vjetra iskoristivo u komercijalne
svrhe. Treba napomenuti ni da teoretski ni praktino nije iskoristiva sva snaga vjetra.
Vjetar jako varira i srednja vrijednost brzine za danu lokaciju nam ne moe rei koju
koliinu energije na vjetroturbina moe proizvesti. Ipak, kod predvianja ponaanja vjetra na
odreenom mjestu, drimo se podataka koje su nam dala mjerenja. Dovoljna je i manja promjena
lokacije da bi imali velike promjene u brzini vjetra. Brzinu vjetra mjerimo i aproksimiramo
Rayleigh raspodjelom.

95

Kako se velika koliina energije dobiva pri veim brzinama vjetra, dosta nam energije
dolazi u kraim intervalima, odnosno na mahove, kao i vjetar. Posljedica toga je da
vjetroelektrane nemaju stalnu snagu na izlazu kao sto to imaju npr. termoelektrane, te postrojenja
koja napajaju vjetroagregati moraju imati osiguranu proizvodnju elektrine energije i iz nekog
drugog izvora. Stalnost snage kod vjetroelektrana bi nam mogao osigurati napredak u
tehnologijama koje se bave spremanjem energije tako da moemo koristiti energiju koju smo
dobili za jaeg vjetra onda kada ga nema.
Nedostatak vjetra rijetko uzrokuje nesavladive probleme kada u malom udjelu sudjeluje u
opskrbi elektrinom energijom, ali pri veem oslanjanju na vjetar dovodi do veih gubitaka.


3. VJETROTURBINE

Dananji sustavi za iskoritavanje energije vjetra su preteito vjetroturbine. Vjetroturbina
je jo poznata pod nazivima vjetroagragat i vjetrogenerator. Vjetroturbina je rotirajui stroj koji
pretvara kinetiku energiju vjetra prvo u mehaniku, a zatim preko elektrinih generatora u
elektrinu energiju. Pri tome se rotor vjetroturbine i rotor elektrinog generatora nalaze na istom
vratilu.











Slika 5.1: Temeljni dijelovi vjetroturbine

Temeljni dijelovi vjetroturbine:
1. vitlo
2. spona za vitlo
3. lopatica

96

4. navoji za regulaciju kuta zakreta lopatice (pitch regulacija)
5. glavina rotora
6. glavni navoji
7. glavna osovina
8. mijenjaka kutija
9. diskovi konice
10. spojke
11. servisna dizalica
12. generator
13. meteoroloki senzori
14. leaj za zakretanje turbine
15. prsten za zakretanje turbine
16. toranj
17. nosiva platforma kuita
18. krovna platforma
19. uljni filter
20. ventilator generatora
21. hladnjak ulja


3.1. Princip rada

Kao to je ve reeno, vjetroturbine koriste energiju vjetra. Promatrajmo stupac zraka
koji ima neku brzinu v i masu m. Kinetika energija u ovom sluaju iznosi:



Masa zraka je odreena sa gustoom ,povrinom kroz koju struji A , brzinom v i vremenom t,
dakle vrijedi:


Snaga vjetra je derivacija kinetike energije po vremenu, pa time dobijemo izraz za raspoloivu
snagu vjetra:


97

Dakle, snaga vjetra je proporcionalna brzini vjetra na treu potenciju. Zato je bitno precizno
poznavati iznos brzine vjetra, jer se svako odstupanje multiplicira pri izraunu snage
vjetra.Vaan alat pri analizi uinkovitosti vjetroturbina je takozvana krivulja snage.



Slika 5.2: Dijagram snaga raznih vjetroagregata


Na vertikalnoj osi smjeta se [snaga] u vjetru, a na horizontalnu os brzina vjetra. Neto
kompliciranija analiza je potrebna da bi se odredila maksimalna snaga koju vjetroelektrana moe
preuzeti, zato to lopatice vjetroturbine obavezno utjeu na vjetar da bi izvukle njegovu snagu.
Promatrajmo ponovo isti stupac zraka. On "putuje" do rotora vjetroturbine poetnom
brzinom v, te usporava do brzine v
1
kad dosegne rotor (to se dogaa zbog promjena u tlaku).
Rotor preuzima dio energije vjetra, tako da se zrak koji struji iza rotora kree jo sporije brzinom
v
2
. Naravno, ista masa zraka koja je putovala prema rotoru i naputa rotor. Volumen stupca zraka
iza turbine se poveava, zbog toga to se masa zraka giba sporije, to prisiljava zrak da se proiri,
tako omoguujui kontinuirano strujanje.


98


Slika 5.3: Stupac zraka s oznaenim brzinama pri prolasku kroz turbinu

Algebarskim proraunom dobije se da je snaga dobivena iz vjetra jednaka:



gdje je a faktor aksijalne indukcije koji se definira sa:



Tada se moe definirati koeficijent snage C
p
kao omjer snage preuzete od strane rotora i snage
vjetra:
C
p
= 4a(a 1)
2


Koeficijent snage ukazuje na efikasnost turbine baziranu iskljuivo na konceptu stupca
zraka, zanemarujui stvarne uvjete, te neizbjene mehanike i elektronike gubitke. Ako
deriviramo koeficijent snage i izjednaimo ga s nulom (odnosno traimo njegov maksimum)
dobijemo da je maksimalna vrijednost faktora a jednaka 1/3 , odnosno pri toj vrijednosti od a C
p

iznosi 16/27 , odnosno 0.59. Ovo ogranienje je poznato pod nazivom Betzov zakon , odnosno
Betzov koeficijent. Dakle, on oznaava maskimalnu teoretsku iskoristivost vjetropotencijala.
Maksimalna praktina iskoristivost se kree od 35% do 45%.
Svaka vjetroturbina je dizajnirana za odreenu brzinu vjetra pri kojoj ima najbolju
iskoristivost. Na jako malim brzinama vjetra rad vjetroturbina nije isplativ. Pri slabom vjetru ne
moe se generirati ili se moe generirati jako malo struje iz energije vjetra, pa tako sama
vjetroturbina moe postati potroa. Zbog toga bi rotorska konica trebala zaustaviti rotor
vjetroturbine ako je brzina vjetra manja od predefinirane brzine upogonjenja te vjetroturbine.

99

Brzina vjetra za koju je dizajnirana vjetroturbina i nominalna brzina vjetra vjetroturbine
uobiajeno su razliite vrijednosti. Nominalna brzina vjetra je uobiajeno vea od brzine za koju
je ta vjetroturbina dizajnirana. Iznad nominalne brzine vjetra, snaga generatora vjetroturbine
mora biti limitirana, te zbog toga svaka vjetroturbina iznad nominalne vrijednosti brzine vjetra
daje konstantnu izlaznu snagu zbog limitacije i pada iskoristivosti. Ta izlazna snaga je
konstantna sve do brzine iskljuenja. Ako brzina postane previsoka, vjetroelektrana moe biti
preoptereena i moe doi do oteenja. Zbog toga vjetroturbine imaju predefiniranu brzinu
iskljuenja, pri kojoj rotorska konica zaustavlja vjetroturbinu i rotor se okree od vjetra koliko
je to mogue.

Predefinirane brzine vjetra uobiajeno imaju sljedee iznose:
o Brzina ukljuenja v
cut-in
= 2.5 4.5 m/s
o Brzina vjetra za koju je dizajnirana vjetroturbina v
D
= 6 10 m/s
o Nominalna brzina vjetra v
N
= 10 - 16 m/s
o Brzina iskljuenja v
cut-out
= 20 30 m/s
o Brzina preivljavanja v
life
= 50 70 m/s

Svaki proizvoa vjetroturbine za svaki svoj proizvod ima napravljen dijagram
iskoristivosti u ovisnosti o brzini vjetra. Na tom dijagramu su ucrtane i gore navedene
predefinirane vrijednosti za tu vjetroturbinu.
Ovime je pojanjeno kako vjetroturbina preuzima energiju vjetra, a dalje je pojanjeno
kako ju pretvara u elektrinu energiju.


3.1.1. Generatori vjetroturbina
Generatori su turbinski dio vjetroturbine s rotorom, konicama i prijenosnikom snage te
predstavljaju vaan dio cjelokupnog sustava. Nakon to vjetroturbina preuzme energiju vjetra, uz
pomo generatora ju pretvara u elektrinu energiju. Za pravilno i sigurno funkcioniranje
vjetroturbina, generator mora ispunjavati odreene zahtjeve kao to su:
visok stupanj iskoristivosti u irokom krugu optereenja i brzine okretanja;
izdrljivost rotora na poveanim brojevima okretaja u sluaju otkazivanja svih
zatitnih sustava;
izdrljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamikim
optereenjima prilikom kratkih spojeva, te pri ukljuivanju i iskljuivanju
generatora;

100

uleitenje generatora na nain da jame dugotrajnost.
Uzimajui u obzir nepogodne i promjenjive uvijete rada (poveane vlanosti, slanosti,
zatim otpornost na krute estice, povienu temperaturu i dr.) pred generatore se takoer postavlja
zahtjev pouzdanosti sa to je mogue manje odravanja. Razni su kriteriji prema kojima se moe
izvriti podjela generatora. Tako se prema nainu rada generatori mogu podijeliti na generatore
za:
paralelni rad s postojeom distributivnom mreom
samostalni rad
spregnuti rad s drugim izvorima

Prema vrsti struje koju generatori generiraju, generatori mogu biti:
generatori istosmjerne struje (generatori istosmjerne struje se zbog problema s
pouzdanosti rijetko primjenjuju).
generatori izmjenine struje

Prema nainu okretanja generatori mogu biti:
generatori s promjenjivom brzinom okretanja
generatori s nepromjenjivom brzinom okretanja

Naime, na osovinu vjetroturbine je vezan elektrini generator direktno ili indirektno
preko prijenosnika. Mogu se koristiti i asinkroni i sinkroni generatori. Asinkroni su jeftiniji
izvedbom pa se i ee koriste. Sinkroni imaju bolje pogonske karakteristike, pa se i oni
nerijetko koriste unato veoj cijeni. Dakle, vjetroturbina preko lopatica energiju vjetra pretvara
u okretni moment vratila koji preko zupastog mjenjaa okretni moment predaje elektrinom
generatoru koji ga pretvara u elektrinu energiju. Zakretni mehanizam postavlja lopaticu na
optimalni kut. Vjetroturbine posjeduju mehanizam koji u suradnji s anemometrom preko
nazubljenog prstena cijeli ustroj turbine postavlja okomito na pravac vjetra. Glavno vratilo ima
disk konicu koja zaustavlja turbinu u sluaju prevelike brzine vjetra. Rad cijelog sustava
nadzire elektroniki kontrolni sklop.






101

a) Generatori s promjenjivom brzinom okretanja:

Vrste generatora s promjenjivom brzinom okretanja:
1. sinkroni ili asinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu
2. asinkroni generator s upravljivim promjenljivim klizanjem
3. asinkroni generator s nadsinkronom ili podsinkronom pretvarakom
kaskadom

b) Generatori s nepromjenjivom brzinom okretanja:
1. Vjetroturbina s asinkronim generatorom.
Asinkroni generatori se najee prikljuuju na krute elektrine mree.
Krutu mreu karakterizira velika naponska i frekvencijska stabilnost.
Osnovna prednost im je jednostavnija i jeftinija konstrukcija, iako s druge
strane moraju imati kompenzacijski ureaj (uglavnom uklopive
kondenzatorske baterije) i prikljuni ureaj kako bi se omoguilo poetnu
sinkronizaciju s mreom.
2. Vjetroturbina sa sinkronim generatorom
Upotrebljevaju se za spajanje na ne tako krute elektrine mree, npr. kod
spajanja na otoni elektrini sustav. Ovdje su potrebni uzbudni sustav i
regulator brzine koji e odravati napon i frekvenciju. Ovakvi generatori
ne mogu se pronai u komercijalnim izvedbama sa stalnom brzinom u
pogonu na krutu mreu. Kod vjetroturbina nazivnih snaga veih od 500
kW naroito je izraena potreba za ukljuivanjem sustava za regulaciju
kuta zakretanja elise propelera, to inae nije sluaj, pa tako da se
spomenuti sustav ne izvodi u svim jedinicama.











102











Slika 5.3: Prikaz vjetroturbine s asinkronim generatorom




Slika 5.4: Prikaz vjetroturbine sa sinkronim generatorom


3.1.2. Ograniavanje izlazne snage i zatita od oluja
Energija koja moe biti preuzeta od vjetra ovisi o brzini vjetra. Poslje dostizanja
nominalne snage, snaga vjetrogeneratora bi trebala ostati konstantna kod svih brzina vjetra veih
od nominalne brzine zbog toga jer turbina i generator ne mogu podnjeti vie energije.
Zbog toga, vjetroelektrana mora limitirati snagu pomou jedne od dvaju sljedeih
metoda:
metoda zavjetrine (Stall control)
metoda promjene kuta lopatica rotora (Pitch control)


103

a) Metoda zavjetrine (Stall control)
Metoda zavjetrine se bazira na efektu stvaranja vrtlonih struja, a sa time i zavjetrine kod
velikih upadnih kutova koji se sami poveavaju pri poveanju brzine vjetra. Ovaj efekt unitava
uzgon na povrini zahvaenoj ovim efektom te na taj nain limitira snagu koju vjetar prenosi na
lopatice rotora. Kod ovoga naina zatite vjetroturbina lopatice rotora se ne pomiu, te kut pod
kojim su postavljene uvijek ostaje konstantan. Ovakav nain zatite vjetroturbina se realizira
samom konstrukcijom rotora te ne zahtijeva napredne tehnike sustave za njezin rad. Negativna
strana ovakvog naina zatite vjetroturbina je u tome to ne omoguava nikakvo naknadno
upravljanje zbog toga to je ovaj nain zatite iskljuivo pasivan. Maksimalnu snagu
novodizajniranog rotora nije lako procijeniti zbog kompliciranog matematikog prorauna
strujanja fluida. Nakon dostizanja maksimalne snage, izlazna snaga generatora zatienog ovom
metodom opada. Ovako zatieni sustavi moraju imati jo dodatne aerodinamike konice koje
pomau vjetroturbinama sa ovakvim nainom zatite da preive oluje.

b) Metoda promjene kuta lopatica rotora (Pitch control)
Mnogi proizvoai vjetroturbina preferiraju metodu zatite svojih vjetroturbina pomou
promijenjivog kuta lopatica rotora, iako je ovu metodu zatite tehniki puno tee izvesti.
Meutim, poto je ova metoda zatite aktivna metoda, ona se moe prilagoditi razliitim
uvjetima. Zatita metodom promjene kuta lopatica rotora automatski prilagoava kut lopatica
rotora, a samim time i upadni kut, smanjujui ga ili poveavajui, ovisno o prilikama. Lopatice
rotora se okreu u vjetar prilikom veih brzina vjetra, smanjujui upadni kut i tako se aktivno
smanjuje ulazna snaga na lopaticama rotora. Izrada ovako zatienih i kontroliranih vjetroturbina
je kompliciranija, zato jer lopatice rotora moraju biti pomino uvrene na vrh osovine, i mora
postojati jo dodatni motor koji mi upravljao nagibom lopatica. Manji sustavi uobiajeno
upotrebljavaju mehaniki kontroliran mehanizam promjene kuta lopatica rotora oslanjajui se na
centrifugalnu silu. Ako se vjetroturbina kompletno iskljui zbog zatite od oluje i ako ima
mogunost zakretanja kuta lopatica rotora, mogu joj se lopatice rotora okrenuti u poloaj pera
(najmanja mogua silueta koja stoji na putu vjetra), te se tako smanjuje njen otpor vjetru i
mogunost oteenja.

c) Sustav za praenje vjetra (Yawing)
Sustav za praenje vjetra moe se svrstati u u sustave za poveanje iskoristivosti
vjetroturbina i u sustave za zatitu vjetroturbina sa vodoravnom (horizontalnom) osi. Ovaj sustav
radi na principu horizontalnog zakretanja vjetroturbina. Vjetroturbine sa vodoravnom
(horizontalnom) osi, za razliku od vjetroturbina sa vertikalnom osi, moraju uvijek svojom

104

orijentacijom pratiti smjer vjetra. Orijentacija lopatica rotora uvijek mora biti tako namjetena da
su lopatice rotora okrenute prema vjetru pod optimalnim kutom. Ovo moe biti problem za
vjetroturbine sa promjenjivim kutom lopatica rotora ako su postavljene na mjestu gdje dolazi do
vrlo brze promjene smjera vjetra zbog toga jer moe doi do velikih fluktacija u snazi o emu se
mora voditi rauna prilikom horizontalnog zakretanja vjetroturbina i prema tome se korigirati
brzina rotora.
Za zakretanje vjetroturbina u horizontalnom smjeru cijelo kuite vjetroturbine sa
rotorom, prijenosom i generatorom mora biti pomino postavljeno na vrhu stupa. Sustav za
mjerenje vjetra smjeten na kuitu mjeri i izraunava brzinu i smjer vjetra i prema tim
podatcima upravljaki sustav odluuje kada, za koliko i u kojem smjeru zaokrenuti kuite i rotor
vjetroturbine. Kada kuite i rotor dou u optimalni poloaj pokree se horizontalna konica koja
dri vjetroturbinu u tom poloaju. U stvarnosti postoji uvijek malo odstupanje od smjera vjetra i
optimalnog poloaja rotora. To odstupanje se zove "yaw angle" i uobiajno iznosi oko 5%.


3.2. Vrste vjetroturbina
U daljnjem tekstu biti e nabrojane podjele i izvedbe suvremeni vjetroturbina te e biti
ukratko opisane. U osnovi, vjetroturbine mogu raditi na dva principa iskoritavanje energije
vjetra, pa se zato i osnovna podjela svodi na podjelu prema tim principima.
Tako imamo:
1. Vjetroturbine koje rade na principu otpornog dijelovanja (drag devices)
2. Vjetroturbine koje rade na principu potiska (lift devices)
3. Vjetroturbine koje rade na kombiniranju obaju principa.
Vjetroturbine koje rade na principu otpornog dijelovanja imaju manju iskoristivost od
vjetrenjaa koje rade na principu potiska, zbog toga danas preteito koriste vjetroturbine koje
rade na principu potiska ili koje rade na principu kombiniranja obaju principa.
Osim ove glavne podjele postoji jo niz podjela vjetroturbina, pa ih tako u ovisnosti
prema nekim konstrukcijskim i radnim znaajkama razvrstavamo po:
poloaju osi turbinskog kola: vjetroturbine s vodoravnom osi i okomitom osi.
omjeru brzine najudaljenije toke rotora i brzine vjetra: brzohodne i sporohodne.
broju lopatica: vielopatine, s nekoliko lopatica i s jednom lopaticom.
veliini zakretnog momenta: visokomomentne i niskomomentne.
nainu pokretanja: samokretne i nesamokretne.
efikasnosti pretvorbe energije vjetra u zakretni moment: nisko i visoko efikasne.

105

nainu okretanja rotora prema brzini vjetra: promjenjive i nepromjenjive.


3.2.1. Vjetroturbine s horizontalnom osi vrtnje (HAWT)
Turbine sa horizontalnom osi vrtnje su one ija je os vrtnje paralelna sa smjerom struje
vjetra i tlom. Veina komercijalnih turbina je ovog tipa. Najee su izvedbe sa 3 lopatice, a
ponekad se mogu vidjeti i izvedbe sa 2 lopatice. One imaju rotor, vratilo i elektrini generator
smjetene u kabini na vrhu visokog stupa , te moraju biti okrenute direktno prema vjetru, za to
se koristi senzor uparen sa servo motorom. HAWT turbine se mogu podijeliti na one koje
gledaju prema vjetru i na one koje gledaju od vjetra. Velika veina gleda prema vjetru, jer na taj
nain izbjegava utjecaj turbulencija koje nastaju iza turbine. Osnovna prednost HAWT turbina
koje gledaju od vjetra je ta to se u njih ne moraju ugraivati mehanizmi za zakretanje turbine,
ali nisu toliko pouzdane i trajne kao "obine" HAWT turbine.
Kao to je ve napomenuto, veina modernih vjetroturbina ima 3 lopatice i elektroniki
sustav koji ih usmjerava prema vjetru. One imaju veliku obodnu brzinu (nekoliko puta veu od
brzine vjetra), visok stupanj iskoristivosti, te dobru pouzdanost. Loaptice se najee boje u sivu
boju kako bi se stopile sa okolnim oblacima. Lopatice mogu biti duge od 20 pa sve do 50 i vie
metara. Prognoze kau da e se do 2010. pojaviti vjetroturbine sa promjerom lopatica od 180
metara, koje e imati snagu izmeu 8 i 12 kW. elini tornjevi variraju visinom od 60-ak pa sve
do 100 i vie metara visine.Openito je dizajn tornja vaan faktor kod vjetroturbina sa
horizontalnom osi. To je zato to na vioj nadmorskoj visini vjetar struji bre. Ilustracije radi, sa
dvostrukim poveanjem nadmorske visine, brzina vjetra se poveava 10% po danu te ak izmeu
20% i 60% po noi. Za vjetroturbine sa horizontalnom osi vrtnje najee se uzima da je visina
tornja 2 do 3 puta vea od duljine lopatica. Lopatice se vrte brzinom od 10 do 22 okretaja po
minuti. Ta brzina se pomou prijenosnog sustava (reduktor) uveava i predaje elektrinom
generatoru.

Prednosti vjetroturbina sa horizontalnom osi vrtnje
Glavna prednost je dosta vea uinkovitost u proizvodnji elektrine energije
Postavljanje na visoke tornjeve omoguava pristup veim brzinama vjetra
Lopatice se nalaze sa strane, ako se gleda iz centra mase vjetroturbina, to
poboljava stabilnost
Mogunost zakreta lopatica, to daje veu kontrolu, omoguuje namjetanje
optimalnog kuta, tako da vjetroturbina iskoristi maksimum energije vjetra
Mogunost fiksacije lopatica u oluji, to minimizira potencijalnu tetu

106

Nedostaci vjetroturbina sa horizontalnom osi vrtnje
Veina ovakvih vjetroturbina zahtjeva sustav za zakretanje turbine, to dodatno
poskupljuje izvedbu.
Problematian rad u vjetrovima na malim nadmorskim visinama koji su esto
turbulentni
Visoki tornjevi i duge lopatice rotora turbine su problematine za transport i na
moru i na kopnu. Transportni trokovi mogu zauzimati do 20% od ukupnih
trokova opreme.
HAWT turbine su problematine za postavljanje, jer zahtjevaju vrlo visoke i
skupe kranove.
Izvedbe koje gledaju od vjetra pate od smanjene trajnosti i pouzdanosti zbog
turbulencija kojima su izloene.




Slika 5.5: Vjetroturbina s horizontalnom osi vrtnje





107

3.2.2. Vjetroturbine s vertikalnom osi vrtnje (VAWT)
Njihova glavna znaajka je to im je os vrtnje postavljena vertikalno. Glavna prednost
ovakve konfiguracije je da turbina ne treba biti uperena direktno u vjetar da bi bila uinkovita.
To je prednost na lokacijama gdje je smjer vjetra dosta promjenjiv. Dakle VAWT turbina moe
iskoristiti energiju iz razliitih smjerova vjetra. Vjetroturbine sa vertikalnom osi mogu biti
postavljene blie tlu i ne trebaju im visoki tornjevi, zbog ega su pristupanije za odravanje.
Loa strana toga je ta da su brzine vjetra na manjim nadmorskim visinama dosta manje, to za
sobom povlai injenicu da je manje energije raspoloivo za transformaciju. Uz to, strujanje
zraka blizu tla i drugih objekata je esto turbulentno to sa sobom nosi nezgodne pojave kao to
su vibracije, te bre troenje leajeva i krai ivotni vijek kao njihovu posljedicu. Meutim, ako
se vjetroturbina postavi na krov zgrade, ona preusmjerava strujanje vjetra to znaajno poveava
(ponekad i udvostruuje) brzinu strujanja.
VAWT turbine se mogu grubo podjeliti na Darrieusove i Savoniusove turbine. Nijedna
od njih danas nije u iroj komercijalnoj upotrebi.

a) Darrieusova turbina
Darrieusova turbina ima duge tanke lopatice u obliku slova C , koje su spojene pri vrhu i
dnu vertikalne osi.Takve lopatice joj daju pomalo jajast izgled (eng. nadimak Eggbeater turbine).
Najee se izrauje sa 2 ili 3 lopatice. One imaju dobru efikasnost, ali takoer proizvode
znaajna ciklika naprezanja koja dovode do slabije pouzdanosti. Takoer, one zahtijevaju
eksterni izvor struje, koji e im pomoi pri pokretanju jer je njihov poetni okretni moment slab.
Radi slabije stabilnosti moraju ih pridravati metalni kablovi, to nije uvijek praktino. Kod
novijih izvedbi to nije uvijek sluaj, jer imaju eksternu substrukturu privrenu na gornji leaj.

a-1) Spiralna Gorlov turbina
Gorlov turbina je nastala kao dizajnersko unapreenje Darrieusove turbine. Ona koristi
spiralne lopatice. Ona rjeava neke probleme Darrieusove turbine, kao prvo, moe se sama
pokrenuti, odnosno ne treba joj vanjski elektrini izvor, te su smanjene vibracije i buka. Po
efikasnosti (do 35%) je usporediva sa najboljim VAWT turbinama.

a-2) Giromill
Ovo je jo jedan podtip Darrieusove turbine koji koriste ravne lopatice, a ne zakrivljene.
Navodno su ruski znanstvenici uspjeli unaprijediti efikasnost ove turbine na ak 38 %.

108



Slika 5.6: Vjetroturbina s vertikalnom osi vrtnje (Darrieusova turbina)


b) Savoniusova turbina
Savoniusova turbina izumljena je u Finskoj. Karakterizira ju oblik slova S ako se gleda
odozgora. Ova turbina se okree poprilino sporo, ali stvara znaajan okretni moment. Zbog
svoje male okretne brzine nije pogodna za proizvodnju elektrine energije u veim koliinama.
Meutim, proizvedene su male Savoniusove turbine preteno za kunu upotrebu.


Slika 5.7: Vjetroturbina s vertikalnom osi vrtnje (Savoniusova turbina)

109

Prednosti turbina sa vertikalnom osi vrtnje
Lake za odravanje, jer su naelno svi rotacijski dijelovi smjeteni blie tlu
Nije im potreban mehanizam za zakretanje, to pojeftinjuje izvedbu
Dobre za koritenje na mjestima gdje je brzina vjetra visoka blizu tla (npr. razni
prolazi i kanjoni)
Ne treba im visoki toranj, to bitno pojeftinjuje izvedbu
Ne moraju se okretati prema smjeru puhanja vjetra, to ih ini jako dobrima u
uvjetima turbulentnog vjetra
Teoretski mogu biti mnogo vee od HAWT turbina, primjerice plutajue turbine
sa vertikalnom osi sa promjerom od vie stotina metara, kod kojih se cijela
struktura rotira, bi eliminirale potrebu za velikim i skupim leajevima

Nedostatci turbina sa vertikalnom osi vrtnje
Veina VAWT turbina ima iskoristivost u rangu 50% iskoristivosti turbina sa
horizontalnom osi vrtnje. To je veinom zbog dodatnog otpora koji nastupa zbog
toga to se lopatice rotiraju u vjetar
Veina VAWT turbina mora biti postavljena na relativno ravan dio tla, tako da su
im mnoge lokacije koje mogu iskoristiti HAWT turbine jednostavno prestrme
Veina VAWT turbina ima jako malen poetni okretni moment, pa trebaju vanjski
izvor energije da zaponu okretanje
Iako je veina njihovih dijelova smjetena na tlu, to je svakako prednost, oni su
ipak optereeni velikom teinom strukture iznad njih, to u sluaju nedovoljno
dobrog dizajna znatno oteava izmjenu dijelova


3.3. Lokacije vjetroturbina
Vjetroturbine su iskoristive na lokacijama gdje je prosjena brzina vjetra vea od 4.5 m/s.
Idealna lokacija bi trebala imati konstantno strujanje vjetra bez turbulencija i sa minimalnom
vjerojatnosti naglih olujnih udara vjetra. Lokacije se prvo selektiraju na osnovi karte vjetra, te se
onda potvruju praktinim mjerenjima. Moemo ih podijeliti na kopnene , priobalne i lokacije na
moru. Prosjena brzina vjetra jedan je od glavnih faktora za odabir lokacije vjetroturbina.





110

3.3.1. Lokacije na kopnu
Kopnene instalacije vjetroturbina najee se nalaze u brdovitim podrujima barem 3
kilometra udaljene od obale. One se najee smjetaju na vrh brda ili padine, jer na taj nain
iskoritavaju takozvanu topografsku akceleraciju koju vjetar dobije prelazei preko uzvisine. Ta
dodatna brzina vjetra radi znaajnu razliku po pitanju proizvodnje elektrine energije. Posebna
panja se mora posvetiti tonom postavljanju turbina, jer ponekad mala visinska razlika moe
imati znaajan utjecaj na proizvodnju elektrine energije. esto je instalacija vjetroturbina dosta
kontroverzno pitanje, zbog toga to neke lokacije koje su pogodne za instalaciju vjetroturbine
imaju veliku prirodnu ljepotu ili su ekoloki znaajne (primjerice stanite razliitih vrsta ptica.


3.3.2. Priobalne lokacije
Primjer vjetroelektrane smjetene na moru:


Slika 5.8: Vjetroelektrana blizu Kopenhagena u Danskoj.

Priobalne lokacije nalaze se unutar radijusa od 3 km od mora ili na moru unutar 10 km od
kopna. Ove lokacije su jako pogodne za instalaciju vjetroturbina, zbog vjetra proizvedenog zbog
razliitog zagrijavanja kopna i mora. Najea pitanja vezana uz ovakve instalacije
vjetroelektrana vezana su uz migraciju ptica, utjecaj na morski ivot, trokove i mogunosti
transporta i vizualnu estetiku.

3.3.3. Lokacije na moru
To su one lokacije koje su udaljene vie od 10 km od kopna. Vjetroinstalacije na tim
lokacijama su manje napadne i izgledom i bukom. injenica da voda (a posebice duboka voda)
ima manju povrinsku "hrapavost" od kopna jako utjee na brzine vjetra, koje su mnogo vee na
moru. Faktori snage Cp su mnogo vei kod takvih instalacija. Kod lokacija sa produenim

111

pliinama (kao primjerice u Danskoj), vjetroelektrane je lako instalirati, meutim to ba i nije
sluaj kod lokacija koje nemaju takve karakteristike.
Openito govorei, morske instalacije vjetroagregata su naelno skuplje od kopnenih. To
je zbog toga to su im tornjevi vii kada se urauna dio ispod vode i to je sama izgradnja
skuplja. Proizvedena elektrina energija se do kopna prenosi putem podmorskog kabela.
Odravnje je takoer skuplje, a mora se paziti i na zatitu od korozije, zbog ega se esto dodaju
dodatni premazi i katodna zatita. Takve turbine su najvee turbine u pogonu i predvia se da e
njihova veliina (i insalirana snaga) i dalje rasti. Vjetroelektrane smjetene na moru znaju imati i
vie od 100 vjetroagregata.



Slika 5.9: Off-shore vjetroelektrana


4. PRIMJENA VJETROELEKTRANA U SVIJETU

Vjetroelektrane su imale najbri rast od svih alternativnih izvora energije na poetku 21.
stoljea, kapacitet im se vie nego uetverostruio od 2000. do 2006. Vjetroelektrane proizvode
vie od 1% ukupne proizvedene elektrine energije. U 2007. godini dodano je 19,7 MW snage iz
vjetroelektrana. Sa tim dodanim kapacitetima ukupan kapacitet vjetroelektrana u svijetu iznosi
93.849 MW na kraju 2007. godine.
Stopa porasta instalirane snage vjetroagretgata za 2007. godinu iznosi 26.6%, a u 2006.
instalirani kapacitet je porastao za 25.6%. Ta instalirana snaga proizvodi oko 200 TWh
elektrine energije godinje, to je otprilike 1.3% ukupne proizvodnje. U nekim zemljama i
regijama vjetroelektrane sudjeluju sa vie od 40% proizvedene elektrine energije. Na podruju
vjetroenergetike zaposleno je 350.000 ljudi diljem svijeta. U razdoblju izmeu 1998. i 2007.

112

ukupna instalirana snaga vjetroelektrana poveala se deseterostruko. Europa vodi sa 61% od
ukupne instalirane snage, slijede Amerika sa 20% i Azija sa 17%. Od pojedinih zemalja vodee
su Njemaka (22 GW), SAD (16 GW) i panjolska (15 GW).
Procjene su da e do 2010. biti instalirano 160 GW snage vjetroagregata s porastom od
21 % godinje. Prema WWEA-u (World Wind Energy Association), oekuje se 170.000 MW
Instalirane snage do 2010. Za 2020. se predvia ukupna instlirana snaga vjetroelektrana od 1240
GW , koja bi rezultirala godinjom proizvodnjom od 3000 TWh elektrine energije, odnosno
12% ukupne svijetske proizvodnje u vrijednosti od 80 milijardi Eura.Prema GWEC-u (Global
Wind Energy Council) predvia se oko 2 300 000 zaposlenih u podruju vjetroenergetike do
2020. Oko 30 do 35 posto investicija u nove elektrane trebalo bi odlaziti u vjetroelektrane. S
ekolokog aspekta i Kyoto protokola te s pozicije prihvatljivosti od strane lokalne zajednice,
vjetroenergetika ima velike potencijalne mogunosti daljnjeg razvoja. Osim toga, u prilog
razvoju vjetroenergetike takoer ide injenica da je potrebno vrijeme izgradnje vrlo kratko, zatim
smanjivanje trokova izgradnje te zakonski definirani poticaji koji zapravo podrazumijevaju
fiksne tarife, obveze otkupa, nie kamatne stope, porezne olakice i slino. Takoer, rast cijena
fosilnih goriva ide u prilog svim drugim oblicima dobivanja energije, pa tako i
vjetroelektranama.


5. PRIMJENA VJETROELEKTRANA U HRVATSKOJ

Ako se promatraju karakteristike vjetra na prostoru Hrvatske, moe se zakljuiti da naa
domovina ima dobar vjetropotencijal. To ne znai da je cijeli prostor Hrvatske izuzetno pogodan
za gradnju vjetroelektrana.
Naime, Hrvatska ima mnogo vjetrovitih podruja, ali je problem u tome to vjetar u
njima ne pue stalno, preslab je ili prejak. Bura u Senju primjer je vrlo neredovitog i esto
prejakog vjetra. Takav vjetar nije pogodan za energetsko iskoritavanje. Na sreu, Hrvatska ima
puno vie lokacija koje imaju zadovoljavajui vjetropotencijal. Mjerenja odreenih karakteristika
vjetra (brzina, smjer, uestalost) pokazala su kako je za iskoritavanje energije vjetra povoljnije
podruje Jadrana od kontinentalnog dijela Hrvatske. Stoga su prve hrvatske vjetroelektrane
izgradene upravo na tom podruju.
Rije je o vjetroelektranama Ravna Pag (7 vjetroturbina snage 0.85 MW, odnosno
ukupne snage 5,95 MW) i Trtar Krtolin ibenik (14 vjtroturbina snage 0.8 MW, odnosno
ukupne snage 11.2 MW). S obzirom da je do sada u Hrvatskoj identificirano stotinjak
potencijalnih lokacija za izgradnju vjetroelektrana, moe se oekivati kako e broj vjetroturbina

113

u narednim godinama rasti sve vie. Vjetroelektrane na iariji, iznad Senja, pokraj Stona i
Klisa, koje su u razliitim fazama izgradnje, govore tome u prilog.


Slika 5.10: Vjetroelektrana Ravna na otoku Pagu



Slika 5.11: Vjetroelektrana Trtar-Krtolin kod ibenika


Strategija energetskog razvoja ukljuuje 2 scenarija:
business as usual scenarij, koji predvia izgradnju 30 MW vjetroagregata bez
aktivne uloge drave.
izrazito ekoloki scenarij koji podrazumijeva izgradnju 73 MW vjetroelektrana do
2010. uz aktivnu ulogu drave.


114

Takoer, Hrvatska se meunarodno obavezala preuzevi Direktivu EU o obnovljivim
izvorima energije 2001/77/EC koja nalae izgradnju 300 do 400 MW u obnovljivim izvorima
energije, odnosno 4.5 % ukupne snage. Veina izgraenih trebala bi se odnositi na
vjetroelektrane.


6. PREDNOSTI I NEDOSTATCI KORITENJA VJETROELEKTRANA

Prednosti
Jedna od osnovnih prednosti vjetroelektrana je da ne troe nikakvo gorivo, nego energiju
vjetra koja je uvjetno reeno besplatna. Vjetroelektrane su poeljan oblik alternativnog izvora
nasuprot elektranama na fosilna goriva, jer kemijski i bioloki ne zagauju okolinu. Farma
vjetroelektrana ili vjetropark moe imati umjeren pozitivan utjecaj na smanjenje snage vjetra u
podrujima koja su inae izloena suvie jakim vjetrovima.
Nedostatci
Glavni nedostatak vjetroelektrana je povremenost pogona, zavisno o meterolokim
karakteristikama podruja primjene. Nije rjeeno efikasno akumuliranje veih koliina energije
za razdoblje bez vjetra, pa bi se stoga vjetroelektrane trebale vezati na elektroenergetski sustav
regije i s njim razmjenjivati energiju. Prikladnim se ini kombinacija hidroelektrana i
vjetroelektrana, koja u razdoblju jaeg vjetra tedi hidro-akumulaciju, a u razdoblju bez vjetra
energiju daje hidroelektrana. Kod sitnih vjetroelektrana akumulaciju mogu osiguravati jedino
akumulatori, koji ne mogu zadovoljiti potrebe u podrujima s manje vjetrovitih dana, ali mogu
tediti klasinu energiju u vjetrovitom razdoblju. Jake varijacije u snazi vjetra relativno su tee
tehniki savladive. Tehnika rjeenja moraju sprijeiti oteenje vjetrenjae pri olujnoj snazi i
izvlaiti maksimalnu snagu pri slabom vjetru, to komplicira, dakle i poskupljuje ta rjeenja. Za
usklaivanje broja okretaja vjetroturbine sa brojem okretaja ugraenog generatora potreban je
multiplikator s automatskom regulacijom brzina generatora, to takoer poskupljuje tehniku
izvedbu. Buka koju proizvode vjetroturbine nalae da se vjtroelektrane moraju graditi na
odreenim lokacijama u ne naseljenim podrujima. Zatieni prostori u prirodi takoer
odreuju poloaj vjetroelektrana. Trokovi odravanja znaju initi znaajnu stavku u cijeni
dobivene energije vjetra, budui da je u sluaju "farme vjetroelektrana" broj ureaja relativno
velik, tj. snaga po jednom ureaju je daleko manja nego kod klasinih elektrana na fosilna
goriva. Prisutno je izvjesno "estetsko zagaenje" u sluaju tzv. "farmi vjetroturbina", to
meutim nema veeg znaaja ako se takva farma (skup velikog broja vjetroturbina na relativno
malom prostoru) instalira na nenapuenim prostorima.

115


















POGLAVLJE 6.
SOLARNI UREAJI I
FOTONAPONSKE ELIJE

116

1. UVOD

Suneva energija potjee od nuklearnih reakcija u njegovom sreditu, gdje temperatura
dosee 15 milijuna C. Radi se o fuziji, kod koje spajanjem vodikovih atoma nastaje helij, uz
oslobaanje velike koliine energije. Svake sekunde na ovaj nain u helij prelazi oko 600
milijuna tona vodika, pri emu se masa od nekih 4 milijuna tona vodika pretvori u energiju. Ova
se energija u vidu svjetlosti i topline iri u svemir pa tako jedan njezin mali dio dolazi i do
Zemlje. Nuklearna fuzija odvija se na Suncu ve oko 5 milijardi godina, kolika je njegova
procijenjena starost, a prema raspoloivim zalihama vodika moe se izraunati da e se nastaviti
jo otprilike 5 milijardi godina. Suneva energija je uzronik veine izvora energije. Pod
optimalnim uvjetima, na povrini Zemlje moe se dobiti 1 kW/m
2
, a stvarna vrijednost ovisi o
lokaciji, godinjem dobu, dobu dana, vremenskim uvjetima itd. U Hrvatskoj je prosjena
vrijednost dnevne insolacije na horizontalnu plohu 3-4,5 kWh/m
2
. Na karti koja prikazuje
insolacijski nivo vidi se da Europa nije na vrlo pogodnom podruju za eksploataciju, ali unato
tome u Europi je direktno iskoritavanje suneve energije u velikom porastu. Veinom je to
rezultat politike pojedinih drava koje subvencioniraju instaliranje elemenata za pretvorbu
suneve energije u iskoristivi oblik energije. Osnovni problemi iskoritavanja su mala gustoa
energetskog toka, velike oscilacije intenziteta zraenja i veliki investicijski trokovi.

Osnovni principi direktnog iskoritavanja energije Sunca su:
solarni ureaji- pripremanje vrue vode i zagrijavanje prostorija
fotonaponske elije - direktna pretvorba suneve energije u elektrinu energiju
fokusiranje suneve energije - upotreba u velikim energetskim postrojenjima


Slika 6.1: Karta insolacijskog nivoa

117

Solarna energija je oduvijek obeavala da e postati idealni izvor energije jer je energija
Sunca ista, pouzdana, neiscrpna i besplatna. Naalost tehnika fotovoltaika (prevoenje suneve
energije u elektrinu energiju) je uvijek bila skupa.
Fotonaponski sustavi su rjeenje za mnoge korisnike koji moraju osigurati dugoroni
izvor elektrine energije na mjestima dalje od elektrine mree. Tisue fotonaponskih sustava se
svake godine instaliraju u ruralnim krajevima, nacionalnim parkovima, otocima. Razliite
primjene fotonaponskih sustava obuhvaaju osvjetljenje, manje aplikacije ( kuanski aparati i
sl.), vodene pumpe i komunikacijsku opremu.



Slika 6.2: Iskoritavanje sunevog zraenja na primjeru kuanstva


2. RAZVOJ FOTONAPONSKE TEHNOLOGIJE I TRITA

Pod razvojem fotonaponske tehnologije podrazumjeva se razvoj trita suneve
fotonaponske energije i razvoj same tehnologije. Kada govorimo o tritu fotonaponske energije
mislimo na instalirane kapacitete solarnih elija u nekoj regiji ili svijetu. Unazad desetak godina,
trite fotonaponske tehnologije raste praktiki eksponencijalno. Drave u kojima je proizvedeno
najvie fotonaponskih solarnih elija su Japan, Njemaka, zatim SAD, te Taiwan i Kina.



118



Slika 6.3: Trite fotonaponskih solarnih elija


U 2007. godini svijetska proizvodnja fotonaponskih solarnih elija iznosila je oko 3800
MW, dok je porast proizvodnje u odnosu na 2006. godinu iznosio 50%. Ovakav drastian porast
moe se objasniti dravnim poticajima za obnovljive izvore energije, sve veom brigom za
okoli unazad nekoliko godina (Kyoto protokol), te rastom cijena nafte.
Zbog komplicirane politike situacije u Europi i razliite politike svake od drava lanica,
ne postoji usuglaen pristup obnovljivim izvorima energije. Unato tome, Europska unija je
postavila cilj da do 2010. godine 12% ukupne i 22% elektrine energije bude proizvedeno iz
obnovljivih izvora energije. Postavljen je cilj da se ukupno izgradi 3000 MW fotonaponskih
sustava do 2010. godine, to je poveanje od sto puta u odnosu na 1995. godinu. Pripadajua
godinja proizvodnja elektrine energije je izmeu 2,4 i 3,5 TWh, ovisno o lokaciji na kojoj je
sustav ugraen.


3. SOLARNI KOLEKTORI

Solarni sistemi rade na principu pretvaranja dnevne svijetlosti u elektrinu energiju. Oni
pretvaraju suneve zrake u termiku energiju pomou solarnih kolektora. Solarni kolektori
pretvaraju sunevu energiju u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekuine). Sistemi za
grijanje vode mogu biti ili otvoreni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi direktno kroz

119

kolektor na krovu, ili zatvoreni, u kojima su kolektori popunjeni tekuinom koja se ne smrzava
(npr. antifriz). Zatvoreni sustavi mogu se koristiti bilo gdje, ak i kod vanjskih temperatura ispod
nule. Tijekom dana, ako je lijepo vrijeme, voda moe biti grijana samo u kolektorima. Ako
vrijeme nije lijepo, kolektori pomau u grijanju vode i time smanjuju potronju struje. Solarni
kolektori su vrlo korisni i kod grijanja bazena. U tom sluaju temperatura vode je niska i
jednostavnije je odravati temperaturu pomou otvorenih sistema grijanja. Na takav nain
optimalna temperatura bazena odrava se nekoliko tjedana vie u godini nego bez sistema
grijanja vode. Solarni kolektori se najee montiraju na krov kue. Vrlo su pogodni za grijanje
vode po sunanim vremenu. Kad je vrijeme loe mogu se koristiti u kombinaciji s elektrinim
grijaem vode. Postoje i kolektori koji direktno griju zrak. Ti sustavi cirkuliraju zrak kroz
kolektore i na taj nain prenose velik dio energije na zrak. Taj se zrak kasnije vraa u grijanu
prostoriju i na taj nain se odrava temperatura u prostoriji. Kombinacijom grijanja zraka i
grijanja vode moe se postii vrlo velika uteda.
U Europskoj Uniji znatno se poveava koliina ugraenih sustava za grijanje vode i
prostorija. U 2000. godini prvi put se premaila granica od milijun m
2
novo instaliranih sunevih
kolektora (instalirano je 1046140 m
2
sunevih kolektora). Njemaka i Austrija su lideri u
iskoritavanju energije sunca za grijanje. Njemaka kampanja za promociju toplinske energije
sunca "Solar Na Klar", pokazuje veliku efikasnost. U 2001. je instalirano 900 000 m
2
, a u 2000.
615 000 m
2
(+46.3%). U odnosu na cijelu Europu u Njemakoj je 2000. godine instalirano vie
od 60% sustava. Plan Europske Unije je instalirati 100 milijuna m
2
do 2010. godine. Trenutni
pokazatelji su da e biti instalirano oko 80 milijuna m
2
do 2010.



Slika 6.4: Solarni kolektor postavljen na krov kue



120

3.1. Nain rada solarnih kolektora
Sistem koritenja solarne energije se obino sastoji od:
kolektora
bojlera
pumpe
automatike
sistema cijevi

Potrebe potroaa i karakteristike objekta direktno utjeu na sastav sistema. Slikovito,
specijalni selektivni sloj apsorbira energiju Sunca i prenosi je zagrijavajui radni fluid koji,
voen cirkulacijskom pumpom, struji kroz sistem cijevi do izmjenjivaa unutar solarnog bojlera
ili nekog drugog rezervoara tople vode. Automatika podrazumijeva diferencijalni termostat koji
upravlja sklopkama-ventilima i prilagoava aktivnost solarnog kruga aktualnoj situaciji u
sistemu.



Slika 6.4: Sistem zagrijavanja vode






121

4. FOTONAPONSKE ELIJE

Fotonaponske elije se sastoje od dva razliito nabijena poluvodia izmeu kojih, kada su
izloeni svijetlu, tee elektricitet. Zatvorimo li strujni krug izmeu solarnog kolektora i nekog
potroaa, npr. svijetiljke, struja e potei i potroa e biti opskrbljen el.energijom, odosno naa
svijetiljka e zasvijetliti.




Slika 6.5: Prncip rada fotonaponske elije


Fotonaponske elije su zapravo poluvodiki elementi koji direktno pretvaraju energiju
suneva zraenja u elektrinu energiju. Efikasnost im je od 10% za jeftinije izvedbe s amorfnim
silicijem, do 25% za skuplje izvedbe. Za sada su jo uvijek ekonomski nerentabilni jer im je
cijena oko 6000 $/kW. Na slici 4-2. je prikazan princip izrade fotonaponskih elija.
Fotonaponske elije mogu se koristiti kao samostalni izvori energije ili kao dodatni izvor
energije. Kao samostalni izvor energije koristi se npr. na satelitima, cestovnim znakovima,
kalkulatorima i udaljenim objektima koji zahtijevaju dugotrajni izvor energije. U svemiru je i
snaga suneva zraenja puno vea jer Zemljina atmosfera apsorbira veliki dio zraenja pa je i
dobivena energija vea. Kao dodatni izvori energije fotonaponske elije mogu se na primjer
prikljuiti na elektrinu mreu, ali za sada je to neisplativo.
Fotonaponski efekt poeo je 1839. godine promatrati Henri Becquerel i na poetku
dvadesetog stoljea bio je predmetom mnogih istraivanja. Jedina Nobelova nagrada koju je

122

dobio Albert Einstein bila je za istraivanje solarne energije. 1954. su Bell Labs u SAD-u
predstavili prvi fotonaponski lanak koji je generirao upotrebljivu koliinu elektrine energije, a
do 1958. poelo je ugraivanje u komercijalne aplikacije (osobito za svemirski program).
U Europskoj Uniji trenutno je 40% godinji rast instalirane snage fotonaponskih elija.
To se naizgled ini kao velik rast, ali u biti radi se o vrlo malim koliinama, pa rast od 40% ne
utjee posebno na ukupnu zastupljenost takvih izvora energije. U 2000. godini u Europskoj Uniji
bilo je instalirano 183.5 MWp, a to je 43.6% poveanja u odnosu na 1999. I u tom podruju
Njemaka je sa 113.8 MWp (ukljuujui 100 MWp prikljuenih na elektrinu mreu) vodea
drava u Europi. Tako velik udio moe se zahvaliti Njemakom zakonu o obnovljivim izvorima
energije. Po tom zakonu otkupna cijena energije iz fotonaponskih elija je 0.5 po kWh za prvih
350 MWp. Plan Europske Unije je instaliranje 3000 MWp do 2010. godine, ali sadanji
pokazatelji su da e do onda biti instalirano oko 1780 MWp.




Slika 6.6: Princip izrade fotonaponskih elija


4.1 Nain rada fotonaponskih elija
Fotonaponska elija napravljena je tako da se, kada je osvijetlimo, na njezinim krajevima
javlja elektromotorna sila (napon). Kada se fotonaponska elija (PN-spoj) osvijetli, apsorbirani
fotoni proizvode parove elektron-upljina. Ako apsorpcija nastane daleko od PN-spoja, nastali
par ubrzo se rekombinira. Meutim, nastane li apsorpcija unutar ili u blizini PN-spoja, unutranje
elektrino polje, koje postoji u osiromaenom podruju, odvaja nastali elektron i upljinu
elektron se giba prema N-strani, upljina prema P-strani. Takvo skupljanje elektrona i upljina na
odgovarajuim stranama PN-spoja uzrokuje elektromotornu silu na krajevima elije. Kada se

123

elija osvijetli, kontakt na P-dijelu postaje pozitivan, a na N-dijelu negativan. Ako su kontakti
elije spojeni s vanjskim troilom, potei e elektrina struja. Kada je fotonaponska elija
spojena s vanjskim troilom i osvijetljena, u eliji e zbog fotonapona nastajati fotostruja I
s
, te e
vanjskim troilom tei struja I, jednaka razlici struje diode I
d
i fotostruje I
s
.




Slika 6.7: Graa fotonaponske elije




Slika 6.8: Nain rada fotonaponske elije




124

4.2 Graa Si - PV elije
Pomou fotonaponskog efekta moe se suneva energija izravno pretvoriti u elektrinu u
fotonaponskim elijama. Kada fotonaponska elija apsorbira sunevo zraenje, fotonaponskim
efektom se na njezinim krajevima proizvede elektromotorna sila i fotonaponska elija postaje
izvor elektrine energije. Fotonaponska elija je PN-spoj (dioda). U silicijskoj fotonaponskoj
eliji na povrini ploice P-tipa silicija difundirane su primjese npr. fosfor, tako da na tankom
povrinskom sloju nastane podruje N-tipa poluvodia. Da bi se skupili naboji nastali
apsorpcijom fotona iz suneva zraenja, na prednjoj povrini nalazi se metalna reetka, a stranja
strana je prekrivena metalnim kontaktom. Reetkasti kontakt na prednjoj strani nainjen je tako
da ne prekrije vie od 5 % povrine, te on gotovo i ne utjee na apsorpciju suneva zraenja.
Prednja povrina elije moe biti prekrivena i prozirnim antirefleksijskim slojem koji smanjuje
refleksiju suneve svjetlosti i tako poveava djelotvornost elije.


4.3. Karakteristike elija
PV elije iz silicija se izvode u vie morfolokih oblika kao monokristalne, polikristalne i
amorfne.

Monokristalne Si elije.
Ovaj tip elije moe pretvoriti 1000 W/m
2
sunevog zraenja u 140 W elektrine energije
s povrinom elija od 1 m
2
. Za proizvodnju monokristalnih Si elija potreban je apsolutno isti
poluvodiki materijal. Monokristalni tapii se izvade iz rastaljenog silicija i reu na tanke
ploice. Takav nain izrade omoguuje relativno visoki stupanj iskoristivosti.

Polikristalne Si elije.
Ovaj tip elije moe pretvoriti 1000 W/m
2
sunevog zraenja u 130 W elektrine energije
s povrinom elija od 1 m
2
. Proizvodnja ovih elija je ekonomski efikasnija u odnosu na
monokristalne. Tekui silicij se ulijeva u blokove koji se zatim reu u ploe. Tijekom
skruivanja materijala stvaraju se kristalne strukture razliitih veliina na ijim granicama se
pojavljuju greke pa zbog tog razloga solarna elija ima manju iskoristivost.

Amorfne Si elije.
Ovaj tip elije moe pretvoriti 1000 W/m
2
sunevog zraenja u 50 W elektrine energije s
povrinom elija od 1 m
2
. Ukoliko se tanki film silicija stavi na staklo ili neku drugu podlogu to
se naziva amorfna ili tankoslojna elija. Debljina sloja iznosi manje od 1 m, stoga su trokovi

125

proizvodnje manji u skladu sa niskom cijenom materijala. Meutim iskoristivost amorfnih elija
je puno nia u usporedbi s drugim tipovima elija. Prvenstveno se koristi u opremi gdje je
potrebna mala snaga (satovi, depna raunala) ili kao element fasade.

Galij arsenidne GaAs elije.
Galij arsenid je poluvodi napravljen iz mjeavine galija Ga i arsena As. Pogodan je za
upotrebu u vieslojnim i visoko uinkovitim elijama. irina zabranjene vrpce (band gap) je
pogodna za jednoslojne solarne elije. Ima visoku apsorpciju pa je potrebna debljina od samo
nekoliko mikrona da bi apsorbirao suneve zrake. Relativno je neosjetljiv na toplinu u usporedbi
sa Si elijama te na zraenja. Zbog visoke cijene koristi se u svemirskim programima i u
sustavima s koncentriranim zraenjem gdje se tedi na elijama. Projekti koncentriranog zraenja
su jo u fazi istraivanja. Galij indijum fosfidna/galij arsenid (GaInP)/GaAs dvoslojna elija ima
iskoristivost od 30% i koristi se u komercijalne svrhe za svemirske aplikacije. Ovaj tip elije
moe pretvoriti 1000 W/m
2
sunevog zraenja u 300 W elektrine energije sa povrinom elija
od 1 m
2
.

Kadmij telurijeve CdTe elije.
Ovaj tip elije moe pretvoriti 1000 W/m
2
sunevog zraenja u 160 W elektrine energije
sa povrinom elija od 1 m
2
u labaratorijskim uvjetima. Kadmij teleurid je spoj elementa: metala
kadmija i polumetala telurija. Pogodan za upotrebu u tankim PV modulima zbog fizikalnih
svojstava i jeftinih tehnologija izrade. Usprkos navedenim prednostima zbog kadmijeve
otrovnosti i sumnje na kancerogenost nije u irokoj upotrebi.


4.4. Primjena fotonaponskih solarnih elija
Podruje primjene solarnih panela je ogranieno s relativno malom snagom po metru
kvadratnom panela. Tehnikim rjeenjima moemo oblikovati panel s naglaskom na naponu ili
jakosti struje po metru kvadratnom. S obzirom na meusobnu zavisnost P = U * I postoji idealna
radna toka kada je taj umnoak najvei odnosno P
max
za zadano osvjetljenje, tako da postoje
sustavi regulacije koji osiguravaju P
max
. Svoju trenutano najraireniju primjenu ostvaruje kao
izvor napajanja za elektroniku opremu, prvenstveno pri svemirskim istraivanjima. PV sa
baterijom za skladitenje energije je jednostavan i pouzdan Stand-Alone sistem esto
najprikladniji kada su ostali izvori elektrine energije nepristupani, nepoeljni ili preskupi.



126

Tipine aplikacije su:
opskrba energijom udaljenih domova i gospodarstava
aplikacije u komunikaciji udaljene repetitorske instalacije
katodna zatita cjevovoda
navodnjavanja

Veliine ovakvih sistema su 10 W do 10 kW vrne snage. Za ruralne sisteme od 100 W
do 10 kW vrne snage. Sistem od 10 kW vrne snage obino se sastoji od 100 m modula.



Slika 6.9: Prikaz postavljanja fotonaponskih elija



Slika 6.10: Prikaz Stand-Alone sistema sa jednom od moguih aplikacija u napajanju
komunikacijskih i senzorskih ureaja



127

4.5. Prednosti upotrebe solarnih fotonaponskih sustava
Tehnologija solarnih fotonaponskih sustava je dokazana u komercijalnim svrhama a
prednosti su joj:
visoka pouzdanost
niski trokovi rada i najekonominiji izvor energije
minimalna potreba za odravanjem i bez potrebe za nadolijevanjem bilo kakvog
goriva
najbolji urbani obnovljiv izvor energije
jednostavna mehanika, nema pokretnih dijelova koji su potrebni za rad sustava
primjenjivost sustava praktiki bilo gdje na Zemlji
ne bue i ne zagauju okoli
pruaju mogunost uvoenja elektrine energije na mjestima gdje bi to inae bilo
preskupo ili ak neizvodivo


4.6. Utjecaj na okoli
Sami rad fotonaponskih solarnih elija praktiki ne optereuje okoli. Pri radu
fotonaponskih elija ne proizvode se stakleniki plinovi. Da se elektrina energija nije proizvela
u fotonaponskim elijama, morala bi se proizvesti iz nekog od konvencionalnog izvora elektrine
energije (npr. u termoelektrani) koja pritom proizvodi staklenike plinove. Zbog toga
fotonaponske solarne elije imaju pozitivan utjecaj na okoli, a njihovom upotrebom smanjuju se
emisije staklenikih plinova.
Ono to u fotonaponskoj tehnologiji optereuje okoli jest proizvodnja fotonaponskih
elija, te uporaba toksinih materijala poput kadmija. Proces dobivanja silicija, kao najeeg
materijala od kojega se izrauju fotonaponske elije, energetski je vrlo zahtjevan. O tome
najbolje govori injenica da vrijeme povrata uloene energije za proizvodnju fotonaponskih
elija od kristalnog silicija iznosi oko 3 godine. To se moe ublaiti upotrebom drugaijih
tehnologija, poput tehnologije tankog filma.
Loa strana, to se tie utjecaja na okoli, je to to je potrebno zauzeti vrlo veliku
povrinu za instalaciju kapaciteta kako bi se osigurala dovoljna koliina elektrine energije.
Primjerice, da bi se iz fotonaponskih elija proizvelo tokom jedne godine jednako energije
koliko je iznosila godinja potronja elektine energije 2006. godine u Hrvatskoj, potrebno bi
bilo zauzeti parcelu od oko 70 km
2
. Radi ilustracije, toliku povrinu imala bi parcela koja bi se
protezala od Zagreba do Osijeka i bila iroka oko 250 metara. Za izradu tako velikih kapaciteta

128

bilo bi potrebno vrlo mnogo materijala. Poto su neki od materijala za izradu fotonaponskih
elija toksini, to bi predstavljalo rizik za okoli. Osim toga povrina ispod fotonaponskih elija
ne moe se obraivati, tako da je bolje da se fotonaponska postrojenja grade na neobradivim
podrujima kao to su pustinje i sl. Ovi negativni utjecaji na okoli nikako se ne bi trebali
podcjenjivati i zanemarivati.
Prednosti fotonaponske tehnologije su da je to relativno ista tehnologija. Tijekom rada
ne optereuje, u prevelikoj mjeri, okoli i ne proizvodi staklenike plinove


5. SUNANI BOJLER

Solarni toplinski kolektor sa spremnikom, komercijalno nazvan SUNANI BOJLER
suvremeni je ureaj koji tedi konvencionalne izvore energije i uva okoli, a namijenjen je za
zagrijavanje sanitarne vode za potrebe korisnika obiteljskih kua i vikendica te za direktnu
vanjsku upotrebu. Produkt je Hrvatskog inovatorstva i viegodinjih primijenjenih istraivanja s
ciljem stvaranja novog inovativnog proizvoda namijenjenog Hrvatskom, ali i inozemnom tritu.
U samoj izradi primijenjeni su novi tehnoloki postupci.
Proizvod je stvaran za zadovoljenje potreba najvee ciljne skupine kupaca sa idejom
naglaene korisnosti i efikasnosti, uz kvalitetan dizajn (ukras prostora) kao i mogunosti
iskazivanja ekoloke osvijeenosti i osobnosti kupca. Nakon kupnje i instaliranja ureaja
energija sunca je za potroaa besplatna. Neupitna je povezanost cijene energije, hrane i
ekologije to podrazumijeva da je pametno gospodarenje izvorima energije klju opstanka
civilizacije.
Rast cijena energije i zatita okolia potiu razvoj solarne tehnike i tehnologije. Svaki
novi solarni ureaj tedi novac, smanjuje emisiju staklenikih plinova i uva okoli. Ureaj se
postavlja na vrstoj ravnoj podlozi bez veih financijskih i tehnikih zahtjeva. Uz visok stupanj
djelovanja koristi direktan protoni sistem bez izmjenjivaa topline i antifriza koji jami
higijenski ispravnu pripremu tople vode. Koritenjem visokovrijednih materijala u izradi (inox,
polikarbonat, selektivni apsorberski premazi, termo- akumulacijski materijali) dobivamo na
dugotrajnosti.


129


Slika 6.11: Sunani bojler

130

















POGLAVLJE 7.
KOGENERACIJA,
MIKROKOGENERACIJA,
TRIGENERACIJA

131

1. UVOD

Ve gotovo 100 godina, a u dananje vrijeme i mnogo intenzivnije, traga se za
najefikasnijim rjeenjima koji e omoguiti djelotvornu opskrbu i racionalnu uporabu energije.
To su bitne pretpostavke za gospodarski razvoj neke zemlje. Zahtjevi za to manjim utjecajem na
okoli, spoznaja o sve siromanijim izvorima energije, energetske krize te sve via cijena
energije bitno su utjecali na razvoj energetskih tehnologija, a time i uporabu kogeneracijskih
postrojenja. Sa stajalita nacionalno energetske politike kogeneracijska postrojenja gospodarski
su vrlo prihvatljiva u odnosu na druge sline energetske procese iz vie razloga. Kogeneracijska
postrojenja puno su djelotvornija od rada postojeih termoelektrana, smanjuju zahtjeve za
izgradnjom novih elektroenergetskih i toplinskih objekata, omoguuju postupno i ravnomjernije
ulaganje novca, te potpomau zakonsku regulativu o manjem utjecaju na okoli. Svako
kogeneracijsko postrojenje smanjuje potronju primarne energije.


2. KOGENERACIJA

Kogeneracija (CHP) je proces kombinirane proizvodnje dva korisna oblika energije iz
jednog energetskog izvora. U veini kogeneracijskih sustava kemijska energija se pretvara u
mehaniku i toplinsku. Mehanika energija koristi se za proizvodnju elektrine struje, dok se
toplinska energija koristi za proizvodnju pare, zagrijavanje vode ili zraka. Osnovna prednost
kogeneracije je vea iskoristivost energenta u odnosu na standardne elektrane koje slue samo za
proizvodnju struje, te industrijske sustave koji slue samo za proizvodnju pare ili vrue vode za
tehnike procese. Glavni razlozi gradnje kogeneracijskih postrojenja je mogunost proizvodnje
jeftinije struje u odnosu na cijenu struje u elektrinoj mrei, ime kogeneracijska postrojenja
sama sebe isplauju. Osim toga, industrijskim postrojenjima kogeneracijski sustavi pruaju
autonomiju u sluaju ispada glavne mree. Za neke industrijske procese, ekonomski gubici u
sluaju zaustavljanja procesa zbog nestanka elektrine energije su iznimno veliki.
Kao gorivo moe se koristiti prirodni plin, biomasa, drvna graa ili vodik (u sluaju
gorivnih elija), a izbor tehnologije za kogeneraciju ovisi o raspoloivosti i cijeni goriva.
Velika raspoloivost plina metana potakla je mnoge industrije da same proizvode
elektrinu energiju pomou benzinskih Otto motora ili turbo motora, od kojih je mogue
nadoknaditi dio toplinske energije vee od 50%. U zadnje vrijeme osjea se velika potreba za
razhladnom energijom koja je povezana sa kogeneracijom s krugom bromura od litija.


132


Slika 7.1: Kogenerativni proces

Toplinska energija koja se upotrebljava u sustavu:
Zasiena para 10 bar
Topli zrak
Diatermiko ulje
Elektrina energija

2.1. Prednost i efikasnost kogeneracije
Osnovna prednost kogeneracije je poveana uinkovitost energenta u odnosu na
konvencionalne elektrane koje slue samo za proizvodnju elektrine energije te industrijske
sustave koji slue samo za proizvodnju pare ili vrue vode za tehnike procese.
Kod odvojenog postupka gdje se toplina proizvodi u kotlu sa stupnjem iskoristivosti =
90% koristi se 53% topline u odnosu na 59% kemijske energije goriva, dok su toplinski gubici
zraenja 6%. Elektrina energija proizvodi se u klasinoj elektrani sa stupnjem iskoristivosti
36% i dobiva se 34% elektrine energije, u odnosu na 100% kemijske energije goriva, gubitak u
razvodu elektrine energije je 2%. Od 159% kemijske energije goriva, kod odvojenog se procesa
koristi 53% za toplinu, 34% za elektrinu energiju, a ukupni je gubitak 66 %. Kod
kogeneracijskih postrojenja od 100% kemijske energije goriva za toplinu se koristi 53%, za
elektrinu energiju 34%, a ukupni je gubitak oko 13%. Dakle, stupanj iskoristivosti goriva kod
kogeneracije 87%, a gubitak 13%, dok za spojeni proces, ako se eli ostvariti isti uinak, treba uz
gubitak od 72% utroiti ak 59% (ukupni indeks dakle 159%) vie goriva. Toplina koje se
dobiva hlaenjem motora, ulja za podmazivanje, plinske smjese i ispunih plinova, koristi se za

133

grijanje objekata ili za tehnoloke potrebe. Isplativost rada kogeneracijskog postrojenja prema
dosadanjim iskustvima iznosi 4.000 sati godinje ili vie. Kogeneracije imaju znaajnu ulogu
kao distribuirani izvor energije zbog pozitivnih uinaka: manji gubici u mrei, smanjenje
zaguenja u prijenosu, poveanje kvalitete napona i poveanje pouzdanosti opskrbe elektrinom
energijom. Uz sve navedeno, smanjen je i tetan uinak na okoli. Komercijalno dostupne CHP
tehnologije su parne i plinske turbine, mikroturbine, motori s unutranjim sagorijevanjem,
Stirlingov stroj i gorivne elije, u irokom rasponu snage od 1 kW za Stirlingov stroj do 250 MW
za plinske turbine.
Dana 11. veljae 2004.godine donesen je vaan dokument europskog energetskog
zakonodavstva - Direktiva 2004/8/EC Europskog parlamenta i Vijea o promicanju kogeneracije
na temelju potronje korisne energije na unutarnjem tritu energije. Svrha ove Direktive je:
promocija visokouinkovite kogeneracije temeljene na uinkovitoj toplinskoj
potronji (uteda primarne energije najmanje 10% u odnosu na odvojenu
proizvodnju toplinske i elektrine energije),
smanjenje gubitaka u mrei,
smanjenje emisije staklenikih plinova.
U skladu s tim, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva u Uredbi o minimalnom
udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije ija se
proizvodnja potie odredilo je cilj da se do 31. prosinca 2010. godine u ukupnoj potronji
elektrine energije u Republici Hrvatskoj postigne minimalni udio od 2% proizvedene elektrine
energije u kogeneracijskim postrojenjima.


2.2. Izgradnja kogeneracijskog postrojenja
Prilikom gradnje kogeneracijskog postrojenja, kljuni kriterij pri dimenzioniranju trebaju
biti toplinski zahtjevi procesa za koji se koristi toplina. Predimenzionirani sustavi naelno su
skuplji te imaju loiju iskoristivost. Kao gorivo se uglavnom koristi prirodni plin zbog niskih
emisija te iroke dostupnosti. Kako bi se omoguila proizvodnja elektrine energije, potrebno je
proizvoditi toplinsku energiju na vioj temperaturi i tlaku nego to to zahtjevaju tehniki procesi
za koje se ona koristi. Proizvodnja, a tako i potronja topline i elektrine energije dogaaju se
istovremeno. Kao kriterij iskoristivosti, potreba istovremene proizvodnje topline i elektrine
energije treba iznositi barem 4500 sati na godinu. U sluaju visokih cijena elektrine energije
mogu je isplativ rad i sa samo 2200 sati na godinu, no najveu ekonominost kogeneracijski
sustavi pokazuju u sluaju stalnog rada cijele godine (8760 sati na godinu). Ekonomska

134

isplativost kogeneracijskog postrojenja usko je vezana uz baznu cijenu, te trokove odravanja.
to su oni vei, to je manja vjerojatnost da e postrojenje biti isplativo.

2.3. Elementi kogeneracijskog postrojenja
Kogeneracijsko postrojenje sastoji se od tri osnovna dijela: glavni pokreta, elektrini
generator i komponente za prikupljanje otpadne topline. Glavni pokreta u kogeneracijskom
sustavu je parna ili plinska turbina. Njegova je funkcija pretvaranje energije dobivene izgaranjem
goriva u mehaniku energiju. Ona se potom uglavnom koristi za pokretanje generatora, no moe
se koristiti i za pokretanje ostalih rotirajuih strojeva. Drugi pokreta mogu biti gorive elije.
Iako nisu u mogunosti predavati energiju na osovinu, njihova prendost je u tome to mogu
proizvoditi elektrinu energiju u procesu bez izgaranja za razliku od klasinih goriva. Sustav za
prikupljanje otpadne topline prikupljaju neiskoritenu toplinu iz glavnih pokretaa kako bi se
mogla korisno iskoristiti. Jednostavni, tzv. ''negorivi'' sustavi funkcioniraju kao izmjenjivai
topline izmeu dva sustava. Oni nemaju sposobnost samostalne proizvodnje toplinske energije.
Sloeniji sustavi mogu sagorijevati gorivo te tako proizvedenom toplinom koju dodaju
prikupljenoj poveavaju iskoristivost procesa.


Slika 7.2: Kogenerator

2.4. Vrste kogeneracijskih postrojenja
Openito postoji vie vrsta kogeneracijskih sustava po nainu koritenja topline.
Uglavnom se koriste primarno za proizvodnju elektrine energije, a potom se nakon prolaska
kroz turbinu toplina odvodi u tehnoloki proces. Mogu je i obrnut postupak, gdje se nakon
industrijskog procesa toplina koristi za grijanje pare koju se odvodi u turbinu. Takvi su sustavi
pogodni samo za industrije u kojima je dostupna otpadna toplina visoke temperature. Stoga su

135

sustavi prve vrste puno rasprostranjeniji. Vano je napomenuti kako je mogua i trigeneracija,
odnosno koritenje dijela energije za hlaenje.
Prilikom gradnje postrojenja vano je odrediti koji e se ciklus izvoditi. Idui korak je
odabir glavnog pokretaa, prema nekim od slijedeih kriterija: snaga postrojenja, primarni i
sekundarni izvori goriva, kvaliteta zraka i zahtjevi na emisiju plinova, ogranienja prostora,
razina buke, otoni rad ili spajanje na mreu. Vrlo je vano uravnoteiti proizvodnju elektrine
energije sa zahtjevima za toplinom, jer e poveana potranja za jednim uzrokovati poveanu
proizvodnju oba proizvoda, te moe doi do npr. bacanja vika topline koju ne moemo
iskoristiti u tehnolokom procesu. Raspoloivost goriva jedan je od kljunih kriterija za izbor
turbine. Ukoliko su dostupna samo kruta goriva, mogu je samo vrni ciklus, no u sluaju
koritenja tekuih goriva mogui su vrni, kao i kombinirani ciklusi.
U nekakvoj prosjenoj termoelektrani na ugljen iskoristivost postrojenja se kree od 35-
40%. Dakle vie od polovice energije nepovratno troimo, to kroz hlaenje i kondenzaciju, to
kroz gubitke u samom sustavu. Energija koja se gubi u kondenzatoru predstavlja najvei dio
ukupne izgubljene energije.
Prednosti kogeneracijskih sustava pred klasinim sustavima s odvojenom opskrbom
raznih oblika energije proizlaze prije svega iz visoke efikasnosti kogeneracijskih sustava. Pritom
treba istaknuti da je ovakav stupanj iskoristivosti kogeneracijskog postrojenja svojstven reimu
rada pri kojem se utroi sva toplinska energija proizvedena u sustavu. Direktna posljedica visoke
efikasnosti kogeneracijskih postrojenja niske su vrijednosti emisija CO
2
u atmosferu pri
njihovom radu. Konvencionalne elektrane emitiraju toplinu kao postprodukt pri generiranju
elektrine struje u okoli kroz tornjeve za hlaenje, kao ispune plinove, ili nekim drugim
sredstvima. CHP troi toplinsku energiju ili za industrijske potrebe ili za domainstva, bilo vrlo
blizu elektrani ili osobito kao u Skandinaviji i istonoj Europi energija se kroz toplovode vodi do
lokalnih kuanstava. Toplinska energija dobivena kogeneracijskom tehnikom takoer moe biti
koritena i u apsorcijskim hladnjacima za hlaenje. Elektrane koje proizvode struju, toplinu i
hlade nazivaju se i trigeneracijama, ili openito poligeneracijama. Kogeneracija je
termodinamiki najpovoljnija u iskoritavanju goriva. U odvojenoj proizvodnji el. struje toplina
koja se javlja kao nusprodukt mora biti baena kao toplinski otpad. Termoelektrane (ukljuujui
i nuklearne) i openito toplinski strojevi ne pretvaraju svu raspoloivu energiju u koristan oblik.
CHP je efikasniji ako je mjesto potronje blie mjestu proizvodnje, dok mu korisnost pada sa
udaljenou potroaa. Udaljenost znai da mu trebaju dobro izolirane cijevi, to je skupo, dok se
struja moe transportirati na daleko veu udaljenost za iste gubitke. Kogeneracijske elektrane se
mogu nai u podrujima sa centralnim grijanjem ili u velikim gradovima, bolnicama,
rafinerijama.. CHP elektrane mogu biti projektirane da rade s obzirom na potranju za

136

toplinskom energijom ( engl. heat driven operation) ili primarno kao elektrana iji se toplinski
otpad iskoritava.

Tipine CHP elektrane su:
postrojenje protutlane turbine,
postrojenje kondenzacijske turbine s reguliranim oduzimanjem pare,
postrojenje plinske turbine s koritenjem otpadne topline dimnih plinova,
gorive elije s rastaljenim karboratima.

Manje kogeneracijske jedinice obino koriste Stirling-ov motor, a postoje i bojleri koji
slue samo za grijanje tople vode za centralno grijanje.

Postrojenje protutlane turbine
Najjednostavniji i najei oblik, postrojenje protutlane turbine je bazini proces gdje
imamo paru proizvedenu u generatoru pare, ekspandiranu u turbini i potom dovedenu do
razvodnika koji odvodi toplinu dalje u vrelovodni sustav. Turbina je protutlana i vri se
ekspanzija do protutlaka s temperaturom zasienja. Ovaj tip postrojenja prisutan je najee u
industriji kod proizvodnje topline i elektrine energije. Ova postrojenja su jeftinija, a samim time
i jednostavnije za odravanje i upravljanje. Potreba i potronja toplinske i elektrine energije
varira tako da u sluaju da imamo preveliku koliinu pare, viak uvijek moemo izbacivati u
atmosferu. Potreba koju imamo za toplinskom energijom u pogonu odreivati e reim rada
postrojenja. Koliina proizvedene elektrine i toplinske energije ne moe se bilancirati to je
najvei problem. Naprosto ne moemo zbrajati toplinsku i elektrinu energiju.

Postrojenje kondenzacijske turbine s reguliranim oduzimanjem pare
Za ovakav sustav potrebno je imati na raspolaganju turbinu s dva stupnja: visokotlani i
niskotlani. Nakon ekspanzije u visokotlanom dijelu turbine vri se ekspanzija nakon koje
dolazi do oduzimanja pare. Sve se to odvija na konstantnom tlaku. Ovaj pogon je povoljniji
poto imamo dva stupnja rada:
isti kondenzatorski
isti protutlani
isti kondenzatorski pogon znai da ne postoji potreba za toplinom pa se proizvodi samo
elektrina energija. U suprotnom primjeru kod istog protutlanog sluaja potreba za toplinskom
energijom je toliko velika da uope nema proizvodnje u niskotlanom dijelu turbine. Realno

137

protutlani (isti) reim se ne moe voditi. Niskotlani dio turbine ne moe ostati bez pare
(hlaenje).

Postrojenje plinske turbine s koritenjem otpadne topline dimnih plinova
Princip rada postrojenja s plinskom turbinom s koritenjem otpadne topline je sljedei.
Na ispuh plinske turbine dodaje se kotao koje slui za proizvodnju pare koja pak slui ili u
industrijske svrhe ili za grijanje. Temperature na izlazu iz plinske turbine su izuzetno visoke (do
600C) tako da mogu posluiti u daljnjoj proizvodnji pare. Tu vidimo povezanost kombiniranog
i kogeneracijskog procesa proizvodnja pare za grijanje, ali i ponovnu proizvodnju elektrine
energije. Dodatna proizvodnja i elektrine energije jo dodatno poveava iskoristivost procesa.



Slika 7.3: Parni kotao na dim motora


Gorive elije s rastaljenim karbonatima
Sastav elektrolita ovih gorivih elija ovisi o izvedbi. Elektrolit je najee mjeavina
Li
2
CO
3
i K
2
CO
3
. Radna temperatura je oko 650C. Iskoristivost je, kod sistema koji iskoritavaju
otpadnu toplinu, prela 50%. Potrebna je visoka radna temperatura da bi se postigla
zadovoljavajua vodljivost elektrolita i iskoristivost naglo pada smanjenjem temperature.







138


















Slika 7.4: Gorive elije s rastaljenim karbonatima

Prednosti gorivih elija s rastaljenim karbonatioma:
mogunost proizvodnje pare za izdvajanje vodika iz benzina ili metanola
mogunost kogeneracije
visoka radna temperatura omoguuje direktnu upotrebu metanola kao goriva
nisu potrebni plemeniti metali kao katalizator

Nedostaci gorivih elija s rastaljenim karbonatima:
zbog visokih temperatura potrebni su skupi materijali
potrebno je izolirati eliju


2.5. Primjer koritenja kogeneracijskog postrojenja

Kogeneracija na biomasu u Strizivojni
Kogeneracijsko postrojenje koristi biomasu za proizvodnju elektrine i toplinske energije
u indirektnom plinsko turbinskom procesu. Osnova sustava je klasina plinska turbina sa

139

vanjskom komorom izgaranja ija koncepcija omoguava da se zrak iz kompresora prije
uvoenje u turbinu odvede u vanjski dogrija zraka sa loenjem biomase, te se tako dogrijan
uvodi u turbinu. Ovim se omoguava da plinska turbina umjesto sa plinovima izgaranja radi sa
istim zagrijanim zrakom ime se osigurava njen rad u idealnim radnim uvjetima te se znaajno
produava njen radni vijek.
HEP je izvijestio kako su 15.10.2008. godine HEP ESCO i Strizivojna Hrast kao
investitori te konzorcij tvrtki TPK-EPO Proizvodnja iz Zagreba i KIV Engineering iz Celja
potpisali Ugovor za izgradnju kogeneracijskog postrojenja na biomasu snage 3,3 MW. Radi se o
projektu koji sinergijski objedinjuje projekt energetske uinkovitosti i obnovljivih izvora. Pri
tome se izgradnjom kogeneracijskog postrojenja zamjenjuje rad neuinkovitih i skupih dizelskih
agregata za proizvodnju elektrine energije (3,86 puta skupljih od elektrina energija iz javne
mree) i ostvaruju utede u potronji energenata jer se za gorivo koristi otpadno drvo iz
proizvodnog procesa. Kogeneracijsko postrojenje loeno biomasom sastoji se od parnog kotla (s
koliinom svjee pare 20 t/h, tlakom 40 bar i temperaturom 400 C), parnim turbogeneratorom s
reguliranim oduzimanjem nazivne elektrine snage 3,3 MW, zrakom hlaenim kondenzatorom,
toplinskom stanicom nazivnog toplinskog uina 6 MW i elektrooprema. U projekt su s udjelom
60% ukljuene i brojne hrvatske tvrtke, a podrava ga i sufinancira Meunarodna banka za
obnovu i razvoj (IBRD) kao projekt energetske uinkovitosti i obnovljivih izvora energije iz
biomase.


3. TRIGENERACIJA

Trigeneracija (Combined Heat, Cooling and Power production ili CHCP) je proces
istodobne proizvodnje elektrine i toplinske energije i hlaenja u jedinstvenom procesu. Toplina
CHP elektrane se u tom sluaju koristi za hlaenje preko apsorpcijskog ciklusa (dodaje se
apsorpcijski hladnjak koji koristi "odbaenu" toplinu). U usporedbi s kogeneracijom uinkovitost
se poveava za ak 50 %.



140


Slika 7.4: Prikaz glavnih dijelova dizalice topline apsorpcijskog tipa

Potreba za koritenjem trigeneracije u razdoblju ljetnih mjeseci uvjetovala je razvijanje
nove CHP tehnologije (osobito u junim dravama SAD). Trigeneracija nudi znaajno smanjenje
optereenja elektroenergetskog sustava u vruim ljetnim mjesecima. Prednosti trigeneracije u
odnosu na klasine rashladne strojeve su neemitiranje tetnih freona u atmosferu i koritenje
otpadne topline iz kogeneracijskih postrojenja. Meutim, trigeneracija se ne koristi samo za
procese grijanja i hlaenja objekata, nego i za proizvodne industrijske procese koji zahtijevaju
niske temperature.
Trigeneracijsko postrojenje je izvrstan nain rjeavanja opskrbe elektrinom energijom
bolnica, domova za umirovljenike, rekreacijskih centara s bazenima, hotela, trgovakih centara i
slinih objekata te industrijskih postrojenja u kojima se uz elektrinu energiju troi i znatna
koliina toplinske i rashladne energije.


4. MIKROKOGENERACIJA

Mikrokogeneracija je takoer naziv za distribuirani energijski izvor (engl. Distributed
Energy Resource - DER), i reda veliine je kuanstva ili male proizvodne jedinice. Umjesto da
se sve gorivo potroi na grijanje dio se koristi i za proizvodnju elektrine energije. Ta se el.

141

energija moe koristiti unutar domainstva (obrta), ili uz doputenje mree prodavati je natrag u
istu. Postojee mikroCHP instalacije koriste etiri razliite tehnologije: motore na unutranje
izgaranje, Stirling-ove motore, krune procese s vodenom parom i gorive elije.

4.1. Motori sa unutranjim izgaranjem
Motori sa unutranjim izgaranjem su toplinski strojevi u kojima se vri pretvorba energije
(kemijska - toplinska - mehanika).Kemijska energija goriva u cilindru se izgaranjem goriva
pretvara prvo u toplinsku, a zatim u energiju pritiska plinova na klip. Klip se giba pravocrtno
(linijski) a to se gibanje zatim preko klipnjae pretvara u kruno gibanje radilice.

4.2. Stirlingov motor
Stirlingov motor je zatvoreni cilindrini sustav s klipom koji koristi inertni radni fluid,
najee helij ili vodik, a radi prema naelu zatvorenog termodinamikog ciklusa gdje se
temperaturna razlika pretvara u mehaniku i/ili elektrinu energiju.



Slika 7.5: Stirlingov motor

142













LITERATURA

143

CENTRALIZIRANI ENERGETSKI SUSTAVI

1. Klepo, M. i dr., 1998. KUEN-CTS: Program energetske efikasnosti
centraliziranih toplinskih sustava, Zagreb; Energetski institut ''Hrvoje Poar''
2. Poar, H., 1976. Osnove energetike, Zagreb; kolska knjiga
3. www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/termoelektrane
4. www.izvorienergije.com/nuklearna_energija.html
5. www.kostrena.hr
6. www.narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/308598.html
7. www.nek.si/hr


DECENTRALIZIRANI ENERGETSKI SUSTAVI

1. Vrankovi, I., 1998., Decentralizirani energetski sustavi u hrvatskoj energetici,
izd. EGE: energetika, gospodarstvo, ekologija, etika
2. www.eihp.hr/hrvatski/geoen-kge.htm
3. www.eihp.hr/hrvatski/projekti/revetis/pdf/REVETIS-VJETAR.pdf
4. www.hed.hr/forum_hr2.htm
5. www.izvorienergije.com/obnovljivi_izvori_energije.html
6. www.zitel.hr/sigurnost/Energija vjetra.pdf
7. Zeki, A., Novak, J., 1998., Iskoritavanje vjetrene energije, izd. EGE: energetike,
gospodarstvo, ekologija, etika
8. eljko, S., uni, M., Rauker, S., 2003., Globalizacija decentralizirane energetske
opskrbe s ciljem poboljanja energetske bilance Republike Hrvatske, izd. Plin:
struni asopis za plinsko gospodarstvo i energetiku


HIDROELEKTRANE

1. Velika Ilustrirana enciklopedija, Mozaik knjiga 2006.
2. Poar H., 1987. Osnove energetike, kolska knjiga Zagreb
3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Hidroelektrane
4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Male_hidroelektrane
5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Generator

144

6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Velike_hidroelektrane
7. http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/default.aspx
8. http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/sjever/default.aspx
9. http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/zapad/default.aspx
10. http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/jug/default.aspx
11. http://www.zelena.12.akcija.hr/files/Programi/Vode/ZA_Stav_Koliko_su_hidroel
ektrane_zapravo_zelene_0071221.pdf
12. http://www.nek.si/hr/elektricna_energija/izvori/hidroelektrane/
13. http://www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/obnov_izvori_energ/hidroenergija.html
14. http://www.apold.hr/projekt/hidroelektrane.htm
15. http://www.izvorienergije.com/kina_hidroenergija_kao_pravo_rjesenje.html
16. http://www.ekoakcija.com/content/pocinje-izgradnja-hidroelektrane-ulog-na-
neretvi
17. http://www.hidroelektra-niskogradnja.hr/Reference/hidroelektrane.html
18. http://metro-portal.hr/vijesti/svijet/zavrsava-gradnja-najvece-hidroelektrane-na-
svijetu
19. http://www.jablanica.org/jablanica/index.php?option=com_content&task=view&i
d=278&Itemid=94
20. http://energetika-net.hr/skola/oie/energija-vodenih-tokova/hidroelektrane
21. http://www.sajema.hr/vijesti/zanimljivosti/energija-vodenih-tokova-osnove.html


NUKLEARNE ELEKTRANE

1. http://en.wikipedia.org/wiki/Nuclear_power
2. http://en.wikipedia.org/wiki/Economics_of_new_nuclear_power_plants
3. http://www.howstuffworks.com/nuclear-power.htm
4. http://www.animatedsoftware.com/environm/nukequiz/nukequiz_one/nuke_parts/
reactor_parts.swf
5. http://www.fer.hr/_download/repository/NPP_Safety_IEEE-.pdf
6. http://www.izvorienergije.com/energija_i_ekologija.html
7. http://www.mojaenergija.hr/index.php/me/Knjiznica/Teme/Nuklearna-energija
8. http://www.nek.si/hr/
9. http://hr.wikipedia.org/wiki/Nuklearna_elektrana


145

VJETROELEKTRANE

1. www.powerlab.fsb.hr/osnoveenergetike/wiki/index.php?title=ENERGETSKE_TR
ANSFORMACIJE#Vjetroelektrane
2. www.talentfactory.dk/en/tour/wtrb/powerreg.htm
3. Wind directions, the european wind industry magazine, February 2010-12-13
4. www.windpowering.com/featured/the-plus-side-of-large-two-blade-turbines-2/
5. www.wwindea.org/technology/cho1/en/1_2_1_2.html
6. Modern energy review, volume 2, issue 1, 2010.
7. en.wikipedia.org/wiki/Wind_power
8. klima.hr/klima.php?id=karta_vjetra&param=
9. www.wwindea.org
10. en.wikipedia.org/wiki/Wind_power_in_the_United_States
11. Kulii, Petar, 1991., Novi izvori energije II dio, kolska knjiga, Zagreb
12. www.newinovationsguide.com/WindEnergyBackground.html
13. www.windpowerinamerica.gov/ne_history_windfarms.asp
14. www.powertechnology.com/projects/roscoe-wind-farm/
15. en.wikipedia.org/wiki/Horse_Hollow_Wind_Energy_Center
16. www.worldwatch.org/node/57
17. en.wikipedia.org/wiki/Gansu_Wind_Farm
18. en.21cbh.com/HTML/2010-8-31/Huaneng-wind-farm.html
19. www.ewea.org
20. en.wikipedia.org/Wiki/Wind_power_in_Europe#cite_note_17
21. www.wind-energie.de/en/wind_energy_in_germany/
22. 2.bp.blogspot.com/thanet+wind+farm.jpg
23. Meimorec, D., Razvoj projekata vjetroelektrana, CIGRE 2010.
24. www.vjetroelektrane.com/aktualno/
25. www.obnovljivi.com/pdf/
26. www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/vjetar_u_hrvatskoj/
27. www.em.com.hr/pdf/
28. www.poslovniplus.com/2010/07/29/siemensove-vjetroturbine-za-vjetroelektranu-
pokraj-gracaca/
29. www.thegreentechnologyblog.com/wp-content/uploads/Savonius-3-Blade-Wind-
Turbine.jpg
30. www.windturbine-analysis.netfirms.com/turbine-index/neteole.jpg

146

31. users.xplornet.com/~manzer/windmill/images/h-rotor/solwind_4.jpg
32. www.workingwind.com/wp-content/uploads/2009/06/windtowerparts.bmp
33. www.windenergyplanning.com/wordpress/wp-content/uploads/2009/03/offshore-
wind-turbines.jpg
34. www.wind-energy-the-facts.org/images/fig/chap1/3-4.jpg
35. greenenergyreporter.com/wp-
content/uploads/2010/01/0822Nordic+Windpower+N1000+Turbine+2.jpg
36. h3.ggpht.com/_RJgZjpVfwO0/SlD2rkkw_vI/AAAAAAAADa8/3JY3FHM04KM
/s800/3%20Blade%20Giant%20Wind%20Turbine.jpg
37. www.newinnovationsguide.com/WindCapacitybyCountry2.jpg


SOLARNI UREAJI I FOTONAPONSKE ELIJE

1. http://www.izvorienergije.com/energija_sunca.html
2. http://www.monte-energysun.com/sr/images/wat_img_01.png
3. http://www.solarni-sistemi.co.rs/Toplotni%20sistemi/%20Primena/
4. http://www.webgradnja.hr/clanci/solarni-toplinski-kolektor-sa-spremnikom/226/
5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Solarna_fotonaponska_energija
6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Solarna_%C4%87elija


KOGENERACIJA, MIKROKOGENERACIJA I TRIGENERACIJA

1. uni M. : Efikasnost kogeneracijskih postrojenja, Energetika marketing, 1996.,
Zagreb
2. www.proplin.hr
3. www.hrote.hr
4. www.vaillant.hr
5. www.telosgrupa.com