Josquin des Pres

Josquin des Pres[osken de Pre]

Roen je oko 1440. 1450., a umro je u
dubokoj starosti 27. kolovoza 1521.
Bio je Franako- flamanski renesansni
skladatelj.
Bio je najpoznatiji europski skladatelj izmeu
perioda Guillaume Dufaya-a i Palestrine i
obino je smatran za centralnu osobu
Frankako-flamanske kole.
Josquin je smatran kao prvi predstavnik visoke
renesanse i polifone vokalne glazbe. Tokom
16. stoljea, Josquin je postepeno stekao
zvanje najveeg skladatelja svog doba.
Njegova tehnika i ekspresija je imitirana i
potovana. Naalost nita ne znamo o njegovoj
osobnosti i autorstvu. Jedini preivjeli dokaz
pisan njegovom rukom je u sklopu freske na
zidu Sikstinske kapele u Rimu.
Stvaralatvo
Pisao je sakralnu i svjetovnu glazbu, mise,
motete, ansone i frottole.
19 misa [ jo 9 ih je sauvano u fragmentima] ,
61 motet, 61 anson, 3 frottole
O Josquin des Pres
Poznat je i kao Josquin Desprez i na latinski
kao Josquinus Pratensis, te
alternativno Jodocus Pratensis, iako je sam
izrazio preferirano pisanje svog imena, Josquin
des Pres, u motetu Illibata Dei Virgo Nutrix.
Malo je poznato o Josquinovom ranom ivotu.
Roen je u podruju pod kontrolom
Burgundijskog vojvode, i roen je vjerovatno
u Hainaut-u (dananja Belgija), ili preko
granice u dananjoj Francuskoj.
Prvi zapis o njegovom zaposlenju datira iz 19.
travnja 1477., kad je bio pjeva u Renskoj
kapeli. Tu je ostao do 1478. Period izmeu
1480. i 1482. je zagonetan za biografiste, neki
dokazi potvruju da je jo uvijek bio u
Francuskoj, dok neki govore da je bio ve u
slubi familije Sforza,koji su bili mecene.

Alternativno neki dokumenti navode da je
Josquin u to doba bio neko vrijeme u
Ugarskoj. 1483. i 1484. je bio u slubi familije
Sforza, u to doba obavio je nekoliko putovanja
u Rim i Pariz. Od 1489. do 1496. bio je lan
papskog zbora u Rimu.

Oko 1499. vratio se najvjerovatnije u
Francusku gdje je bio u slubi kralja Luja XII
do 1503., kada ga je vojvoda Ercole I iz
Ferrare unajmio za kapelu u Ferrari,Italija, ali
tu nije ostao dugo usljed kuge koja je harala.
Potom se vratio u svoj zaviaj gdje je nakon 10
godina i umro.

Petra Smoljanovi i
Meri Lovri, 1.F