Zabluda monizma: Izjednaenje predestinacije i karme
U ateistikom deizmu i monizmu se kae: Nita nije sluajno. Sve je unapred odreeno. To je poluistina, a miljenje da je ta polovina istine sve, predstavlja veliku zabludu. ovek, naime, misli da istina nita se ne dogaa bez uzroka znai da je sve unapred odreeno karmom; ako neko dospe u rat ili pretrpi nepravdu bilo da je to pojedinac ili narod tada to odgovara njegovoj karmi, a kada ovek kao prosvetljeni izvri neka dela, koja stoje sa one strane dobra i zla, tada je to neophodno u skladu sa svetskom karmom, da bi oveanstvo kao celina dostiglo vii stupanj razvoja. Zbog toga neki uticajni ljudi i prosvetljeni misle da je njihova politika, vojna i finansijska mo data od Boga i da je sve to ine, odreeno od strane Boga ili sudbine.
Bukvalno, karma znai jednostavno aktivnost (izvedeno od kri na sanskritu initi, prouzrokovati neko dejstvo) i ukazuje na injenicu, da svako delo u materijalnom svetu u skladu sa zakonom polarnosti (akcija i reakcija) povlai neko dejstvo za sobom. Dela, koja su izvrena bez svesti o svom duhovnom identitetu, izazivaju odgovarajua dobra i loa dejstva, a ono delovanje, koje je izvreno u duhovnoj svesti, ima duhovne posledice (prevazilaenje dualnih obrazaca miljenja, spoznaja sopstvene individualnosti itd.). Takvo spiritualno delovanje se na sanskritu naziva akarma, ne-karma.
Jednostrana interpetacija karme kae da je sve, to doivimo, samo i jedino reakcija na neku akciju, koju smo sami izveli. to god da te pogodi, to je tvoja karma. Ako neko baci atomsku bombu na tebe, to je onda tvoja karma. Da to nije bila tvoja karma, ne bi se dogodilo ili ti ne bi bio tu. Da li je to istina?
To je poluistina. Ova interpretacija moe zvuati ezoterijski i logino, ali u stvarnosti je apsurdna. Kad bi to bila istina, to bi onda znailo da su ljudi u Hiroimi i Nagasakiju da ostanemo kod gornjeg primera imali karmu da poginu u jednom nuklearnom napadu. Da nisu Amerikanci bacili bombu, to bi uinio neko drugi, poto je karma tih 300.000 ljudi bila da svi odjednom umru. A to bi znailo da je Amerika odn. oni, koji su izvrili to masovno ubistvo, bili samo izvritelji karme (upravo u to veruju prosveeni.).
Greka deista i monista se sastoji u tome da izjednaavaju karmu i predestinaciju. Samo na osnovu jedne takve pogrene premise se moe verovati da je sve, to se dogodilo, moralo da se dogodi, jer je to zahtevala karma. Veruje se da ne postoji nita osim materije i energije to dalje znai da ne postoji duhovni identitet, pa tako ni istinska slobodna volja. Sve to se u ivotu dogaa, je samo sled predestiniranih lananih reakcija u skladu sa mehanikim (neutralnim) zakonima kreacije. 3
Karma = predestinacija + slobodna volja
Karma nije isto to i predestinacija. Karma je sinteza predestinacije i slobodne volje. Zakon karme odgovara principu kauzalnosti akcije i reakcije i pokazuje kako predestinacija i slobodna volja deluju istovremeno i kako se meusobno dopunjuju.
Na nivou reakcije re je o predestinaciji. Na nivou akcije istovremeno deluje slobodna volja. ak i kada je kod nekog delovanja sopstvena volja na osnovu materijalnih obrazaca veoma ograniena, ipak su obrasci, kojima ovek podlee, sa svoje strane reakcija na ranija delovanja odn. odluke, koje su donete slobodnom voljom i na sopstvenu odgovornost.
ta god da se dogodi predstavlja reakciju, koja je predestinirana odreenim uzrocima. Na primer, roeni smo kao mukarac ili ena u odreeno vreme, u jednoj odreenoj zemlji i odreenoj porodici. To su unapred odreeni faktori (odreeni od nas samih direktno ili indirektno) i mi ih u ovom ivotu ne moemo promeniti. Mi samo moemo do jednog izvesnog stepena da biramo ta elimo da inimo unutar datih okolnosti.
Putem predestinacije bivamo stalno konfrontirani sa situacijama, koje predstavljaju reakciju na ranije akcije, tj. dejstvo odreenih uzroka. Odluujue je pitanje: ta emo uiniti u tim datim (predestiniranim) okolnostima? Da li smo zadovoljni? Da li emo optuiti Boga ili svet? elimo li da iskoristimo situaciju za neku egoistinu prednost? Ili emo iza nje prepoznati skriveni boanski smisao?
Situacije (reakcije) su unapred odreene. Naa delovanja (akcije) unutar tih situacija su funkcija slobodne volje i povezane su sa sopstvenom odgovornou. Samo zbog toga te akcije mogu za odreene osobe da sa sobom povuku nove reakcije. Kada ovek ne bi imao slobodnu volju, ne bi bio odgovoran za svoje delovanje i ne bi morao da snosi reakcije. Neto prouzrokovati znai da ovek slobodnom voljom (= sopstvena odgovornost) vri neko delo. Bez slobodne volje (akcija) nema predestinacije (reakcija). Dakle, nije sve predestinirano.
Isto kao i sve je relativno tako je i tvrdnja sve je predestinirano jedna jednostrana poluistina sa velikom dozom neistine.
Nae odluke, kako god izgledale, predstavljalu izraz nae volje, zbog ega smo odgovorni za sve to radimo. Svakim delovanjem utiemo na kurs svog ivota. Ako elimo, moemo uvek pokrenuti nove lanane karmike reakcije ili moemo poeti da se oslobaamo dualnosti akcije/ reakcije. Unutar datih okolnosti, dakle, imamo uvek slobodu da izaberemo, da li svojim delovanjem elimo da prouzrokujemo 4 materijalne reakcije, koje e nas vezati za dualnost, ili duhovne reakcije, koje nas oslobaaju dualnosti.
Drastian primer za izbor odreene akcije unutar predestinirane situacije je ve spomenut: bacanje dve atomske bombe. Da li je bilo predestinirano da toliko mnogo ljudi umre? Ne. To je bila odluka onih, koji su tu akciju izveli. Tom akcijom su i poinioci i rtve povezani u jedan novi lanac akcije i reakcije i tako e ostati dok se sve ne okaje i ne oprosti.
Karma, dakle, nije samo predestinacija. Karma je princip kauzalnosti, zakon uzroka (akcija) i dejstva (reakcija), pri emu ovek mora da bude svestan, da je najvaniji uzrok konano slobodna volja. Kad karma ne bi bila nita drugo do princip predestinacije i konano materijalnog kauzaliteta kako je to prema pogledima na svet materijalistikog i ezoterijskog monizma tada bismo bili samo bio-roboti bez individualnosti, pre svega bez slobodne volje. Meutim, karma je sinteza materijalnog kauzaliteta (predestinacija) i slobodne volje.
Svet dualnosti se na sanskritu naziva i karma-loka, Mesto karme. Ko god odlui da doe u ovaj svet, izjanjava se saglasnim da ivi u jednom svetu, gde se susree sa biima, koja sa jedne strane imaju slobodnu volju, sa druge stoje pod uticajem ega. I svi imaju slobodu da druge svojim akcijama uvuku u dobre i loe lanane veze pod uslovom da se drugi daju uplesti.
Da li postoje nedune rtve?
U ezoterijskim krugovima i visokim stepenima loa se esto zastupa miljenje da je sve, to se dogodi, prouzrokovano karmom. Jednostavno formulisano: svako je sam kriv. rtve rata u Iraku, u Vijetnamu i u oba svetska rata, Jevreji u koncentracionim logorima, porobljeni Afrikanci, pobijena indijanska plemena svi oni su sami ponjeli prouzrokovane reakcije.
Da li je to tano? Da li su ljudi, koji su umrli u koncentracionim logorima, u prethodnom ivotu sami muili i ubijali ljude u koncentracionim logorima? Da li su pobijeni narodi ranije sami poinili masovna ubistva? Da li su ti ljudi bili sami krivi za svoju sudbinu?
Ne.
Ne predestinirana sudbina rtve, ve svesno delo poinioca je bilo uzrok za te dogaaje. Zbog toga su poinioci pojedinano kao i kolektivno odgovorni za svoja dela.
5 Akciju, koja prouzrokuje odgovarajuu reakciju, moemo pokrenuti sami ili je moe pokrenuti neko drugi. Mi ivimo u zoni slobodne volje i veina delovanja se odvija usled impulsa ega. Zbog toga je u svakom trenutku mogue da neko svojom slobodnom voljom zapone napade na druge ljude. To je bio rizik, koji smo prihvatili, kada smo odluili da doemo u svet dualnosti. Taj rizik je osnovna karma svakoga, ko ivi u svetu dualnosti, uporediva sa zlokobnim prvim grehom.
Kada horizont oveka ne prelazi granice materije, tada mu se ljudska egzistencija mora initi neutena, besmislena i frustrirajua. ovek e stalno iveti u strahu, traiti sigurnost i projektovati krivicu na druge, poto se uvek osea kao neduna rtva ili meta. Iz perspektive dualnosti to ak moe biti tano jer postoje nedune rtve ipak, ako ostanemo kod tog stanovita, promaiemo sutinu situacije i izabrati nain ponaanja koji nikome ne koristi: u emu je korist biti neduan i utopiti se u oseaju samosaaljenja i elje za osvetom. U emu je korist biti kriv i prebacivati sebi ili potiskivati problem, jer elimo da delo, koje izaziva oseaj krivice, prikrijemo od sebe i drugih? rtve i poinioci stoje pred izazovom da se probude u vioj svesti, koja e omoguiti sasvim novo poimanje karmike situacije.
U vezi sa atmoskom bombom i svim drugim mranim poglavljima ljudske istorije se mora jasno utvrditi, da ti udarci sudbine nisu bili predestinirani dogaaj. Da to kaemo jednom reenicom: to nije bila predestinacija rtava to je bila njihova karma. A to je ogromna razlika. Ipak, pojam karme mora biti u potpunosti i tano shvaen. Kada izvesni ljudi tvrde da su neki dogaaji jednostavno bili karma Japanaca (ili Nemaca, Jevreja, Indijanaca, robova itd.), tada oni misle da je to bila predestinacija tih ljudi. A to je poluistina, koja je na jedan sudbonosan nain pogrena, da ne govorimo o tome da je cinina i zaslepljena.
Princip rezonance i slobodne volje
im ovek ivi u svetu dualnosti, izloen je riziku da bude napadnut od strane drugih bia, koja zloupotrebljavaju svoju slobodnu volju. Jer u svetu dobrog i loeg oigledno ne postoje samo dobre, ve i zle sile i svako, ko se uputi ovamo, e sresti i jedne i druge. Kako ovek reaguje na te zle sile, je pitanje njegove slobodne volje i rezonance pri emu rezonanca nije predestinirana, ve (indirektno) samostalno izabrana. Vrsta rezonance je rezultat usmerenja sopstvene volje i svesti zbog ega princip rezonance ni u kom sluaju ne umanjuje sopstvenu odgovornost.
Susret sa dobrim i loim silama se ne moe izbei. Izbei ih ne bi ni bio smisao ivota u karmikom svetu. Ni Isus nije mogao da izbegne napad od strane naizgled monijih. Na osnovu lanih optubi on je uhapen, muen i ubijen. Da li je imao lou karmu? Da li je samo ponjeo reakciju za neko loe delo, koje je sam izveo? Da li je on u ranijim ivotima muio i razapinjao ljude? Naravno da ne. Ali se (dobrovoljno) zaputio u svet dualnosti i time izazvao zle sile. U jednom viem smislu 6 to jeste bila Isusova karma: jedna situacija, koju je prouzrokovao svojom odlukom. im je doao u ovaj svet, bilo je predestinirano da e biti napadnut, ali na osnovu svoje slobodne volje i svoje boanske ljubavi nije dozvolio da bude uvuen u dualnost (to bi bio sluaj, da je reagovao strahom, mrnjom ili rezignacijom). Mnogo pre, on je manifestovao trijumf ljubavi nad satanskim silama, ak i trijumf nad fizikom smru. Drugim reima, Isus je sebi postavio ispit karme i poloio ga na sjajan, savren nain.
Ukratko se moe rei: karma je princip kauzalnosti i opisuje uzajamno dejstvo predestinacije i slobodne volje. Kada se jedan faktor izoluje i ili mu se da preterana vanost, to vodi u jednostranost i do poluistina, povezanih sa opisanim zabludama.
Usled duhovne individualnosti lanac uzroka i dejstva nikada nije iskljuivo materijalan i mehaniki. U svakom trenutku je mogue slobodnom voljom (a ne na osnovu predestinacije) zapoeti lanac karmikih reakcija i sile mraka to ine stalno, pri emu u svojoj egoistinoj zaslepljenosti misle da su ta dela predestinirana karmom (vidi deizam) ili neophodnou (vidi monizam).
IZVODI IZ KNJIGE BOG I BOGOVI I TOM MULTIDIMENZIONALNOG KOSMOSA
I DEO KARMA: DUALITET UZROKA I DEJSTVA
Nita nije sluajno
Zakon dualnosti pokazuje da nita na ovom svetu ne postoji bez svoje suprotnosti i da se zakonitosti dopunjuju. Materijalno je u svojim zakonitostima povezano. Dualnost je glavna odlika relativnog, a osnovna dualnost je veza izmeu uzroka i posledice. Ne postoji dejstvo bez uzroka i nema uzroka bez dejstva. To ima dva znaenja: 1. upletenost u karmu vai samo u oblasti relativnog. 2. Dok god se ovek nalazi u oblasti relativnog, on je neizbeno pod uticajem karme.
Kada ovek transcenduje oblast relativnog, on prevazilazi i upletenost u karmu. Meutim, dok god se ovek, okrenut od apsoluta, kree u oblasti relativnog, on se nalazi u krugu akcije i reakcije. Jer u oblasti relativnog bez izuzetka vai zakon karme. Sve to se dogaa sreno i nesreno ima uzrok i sa svoje strane postaje uzrok za nove reakcije. Nita se ne dogaa bez razloga. Nita nije sluajno.
Ali to je samo jedna strana istine, poluistina. Kada bi vladao samo zakon karme, moglo bi da se kae: Sve to drugima uinim, oni su i zasluili. Njihova je karma da 7 budu potinjeni, a moja je karma da budem moan. Da to nije njihova karma, ne bi mi uspelo da ih uinim podanicima. Ali injenica, da mi je to uspelo, pokazuje da je to njihova karma. Nita nije sluajno.
U Univerzumu ima vie bia, koja tako razmiljaju, nego to ljudi slute. To je ivotna maksima onih, koji veruju da je najvia realnost jedan bezlini princip: Brahma, kosmika energija, univerzalni zakoni.
Zakon karme dodue ima univerzalno vaenje, ali nije najvii ili apsolutni zakon. Nije ovek taj koji odreuje, ta je karmika reakcija drugih bia. iva bia dodue imaju slobodnu volju, ipak, ta slobodna volja nije apsolutna iako mnogi u to rado veruju i to propovedaju. Nije relativno mera svih stvari, ve apsolutno.
Predestinacija i slobodna volja
O zakonu karme krue brojne zablude: Karma je nemilosrdni zakon, koji iskljuuje i milost Boga i slobodnu volju oveka. Karma je verovanje, koje kae da se ovek sam moe osloboditi, sam putem svojih dela. Ili: Koncept karme kae da sve podlee jednoj neizbenoj predestinaciji i slobodna volja oveka je samo jedna iluzija. Sve to se dogaa je jedna unapred odreena reakcija, koju niko ne moe izbei, niti rtve niti poinioci. Kreacija je Bog; nema Boga u religioznom smislu.
To su mogue i takoe iroko rasprostranjene zablude, koje poivaju na neznanju, pogrenom razumevanju i iskrivljavanju istine. U principu te zablude vode do naredne etiri posledice:
Fatalizam (pasivno preputanje sudbini): ovek se vie ne trudi i ne brani se, ve prihvata svaku patnju i svaku represaliju kao neizbenu sudbinu. Apatija (ravnoduna bezdunost): ovek otupljuje prema patnji koju vidi u svetu i misli da se tu ionako nita ne moe uiniti. Sve to se drugima dogaa je njihova sudbina ili karma. Demonija (bezbona tenja ka moi): gore navedeni pasivni oblik apatije postoji i u aktivnom obliku. Demonska bia smatraju da je sve to se drugima dogodi tj. sve to drugima uine, njihova sudbina. Oni zakone materije (kao npr. akcija = reakcija) dre za najviu realnost i uvereni su da svako verovanje (npr. u Boga i u nematerijalne dimenzije) predstavlja praznoverje, koje je konani razlog svih ratova i sve bede, zbog ega se to verovanje mora pobediti. Oni smatraju opravdanim, da bezobzirno uklone svako praznoverje, jer se time odstranjuje veliko zlo od ljudi. Njihov cilj opravdava sredstvo. Apsolutizam (monopol nad nekom institucijom): Poto je sve predodreeno od strane Boga, spasenje moe da ponudi samo neka od Boga izabrana 8 instanca sa funkcijom pruanja milosti, datom od Boga. Izvan dosega njene milosti svi ljudi su zauvek prokleti.
Sve te zablude vode do onesposobljavanja i zagljupljivanja ljudi, to se ispoljava u fanatizmu sa jedne strane i ravnodunosti sa druge dve najvee pretnje dananjem oveanstvu. Zbog toga je tema narednog poglavlja od najvee vanosti i hitnosti, jer vedsko objanjenje moe bez zapadanja u protivrenost da razjasni te univerzalne zakone i da otkloni poluistine koje vode u zabludu.
Pomenuti pogledi na svet su pogreni zakljuci, jer poivaju na materijalistikim i bezlinim tj. nepotpunim filozofijama. One polaze od jedne jednostrane jednaine: karma = predestinacija ili karma = slobodna volja. Oba stanovita su pogrena! Karma nije isto to i predestinacija i karma nije isto to i slobodna volja. Zakon karme je sinteza predestinacije i slobodne volje.
Karma = predestinacija + slobodna volja
im se karma izjednai sa jednim ili drugim, nastaju nesporazumi i zablude (kritiari koncepta karme i reinkarnacije veoma esto prave ovu greku).
ta je tano predestinirano?
Prakrti, materijalna energija, je uzrok svih dejstava i uzroka u Kreaciji, dok je ivo bie uzrok razliitih patnji i radosti, koje doivljava u toj Kreaciji. (Bhagavad-gita 13.21).
Materija (Prakrti) stvara u skladu sa boanskim vostvom materijalne okolnosti. Prakrti, koja je jedna od Mojih energija, deluje pod Mojim vostvom. Kosmika manifestacija i svi u njoj sadrani oblici stvaraju se i razgrauju uvek iznova prema tom zakonu. (Bhagavad-gita, 9.10).
Razliite fizike i psihike okolnosti, u koje dospevamo, su unapred odreene reakcije na ve izvedene akcije. ta god da nastupi, bilo je predestinirano (putem sopstvene prolosti), ali ono to jo nije nastupilo moe se do izvesnog stepena promeniti linom slobodnom voljom: pogorati, ublaiti, odloiti ili ak otkloniti.
Oigledan primer je nae telo. Karmana daiva-netrena: Na osnovu karmikih reakcija dua pod nadzorom Boga dobija telo. (Srimad-Bhagavatam, 3.31.1). Telo i sa njime povezan pol, roditeljska kua, nacionalnost, sopstvene jake strane i slabosti itd. su spoljni faktori, koje svaki ovek dobija roenjem. Te okolnosti se ne mogu izmeniti, nezavisno od toga da li ovek veruje u karmu ili ne. U njima ovek moe spoznati predodreenost i smislenost ili za njih optuivati puki sluaj. To nita ne menja u tome, da emo se nai u unapred odreenoj situaciji, koja je inscenirana od strane 9 materijalne energije. To je prva polovina Krsninog iskaza: Prakrti je uzrok svih dejstava i uzroka u Kreaciji.
Vena materija ima potencijal, da konstantno stvara neogranieno mnogo situacija i pusti da iz njih izniknu nove situacije. Ali u koje od nebrojeno mnogih mogunosti emo dospeti, to zavisi od nas. Svojom slobodnom voljom mi odreujemo, ta emo uiniti od unapred odreenih situacija, a to ponovo odreuje, u kakve emo situacije ui u budunosti. ...ivo bie je (svojim odlukama i delima) uzrok patnje i radosti, koje doivljava u Kreaciji.
Jedan primer: kada je ovek star i slab, on to stanje ne moe da opozove. Ali ta e uiniti u tim okolnostima, to zavisi od njega. Stoji mu nebrojeno mnogo mogunosti na raspolaganju, koje e opet izazvati razliite reakcije. ovek se moe svaati sa Bogom i svetom, moe pasti u rezignaciju ili ignorisati starost, moe zapoeti borbu protiv starosti i bolesti uz pomo lekara i lekova, ili moe prihvatiti znakove vremena i iskoristiti preostale dane da se pripremi za smrt i sledei ivot.
Razliiti stupnjevi razvoja karme
Naravno, odluke, koje donesemo u nekoj odreenoj situaciji, nisu potpuno slobodne. Na nas utiu na pogled na svet, naa iskustva i nae elje. Svi ti faktori odreuju nau svest, a naa svest odreuje nae odluke i delovanje.
Delovanje i njime prouzrokovane karmike reakcije se razvijaju postepeno. Jo pre nego to je neko delo uopte izvreno, ono postoji kao seme u vidu elje. Ako elja dovede do delovanja, seme je posejano, a kako seje, tako e i ponjeti. Posle izvrenja akcije, reakcija je unapred odreena, pri emu se mora napraviti razlika izmeu reakcija, koje su nastupile i onih koje predstoje.
Vedski spisi analiziraju te karmike lanane reakcije kao to sledi:
1. Karma Bija (Seme karme): elja, koja e voditi do dela. 2. Kuta-stha (utvrivanje): sejanje semena tj. izvrenje dela, ime se pokree sada utvrena lanana reakcija. 3. Phalomukha (plodovi koji sazrevaju): reakcije, koje su predodreene, ali jo nisu nastupile. 4. Prarabdha (ponjeveni plodovi): reakcije, koje su nastupile tj. dobijanje odreenog tela (roenjem), sveukupnost dogaaja i rezultata koji e nastupiti.
Delovanje, koje prouzrokuje karmu, poinje ve na stupnju semena (bija), tj. u sopstvenoj svesti, jer semenu sline misli su te, koje oveka navode da izvri neka dela. Svest odreuje delovanje, a i reakcije, koje nastupe, prikazuju rezultat neutralne 10 procene u skladu sa karmikim zakonima: koliko su korisna, blagoslovena ili tetna bila naa dela? Po plodovima moemo da prepoznamo, kakav je bio kvalitet semena, koje smo posejali. Ova analiza takoe odaje, da karma nije najvia instanca, ve jedan iri, koji nam pred oi iznosi kvalitet naih dela i time sopstvenog stupnja svesti. ovek svojim eljama i delovanjem odreuje karmike reakcije, koje e ponjeti.
Presudna za sudbinu su, dakle, tri faktora: sopstvena svest (elje), sopstveni stil ivota (delovanje) i u vezi sa time, predestinirane karmike reakcije. (*I okolnosti narednog ivota, u kome e se ovek roditi, su odreene tim trima faktorima. U okviru unapred odreenih karmikih reakcija ovek doivljava situacije u skladu sa svojim dominantnim eljama i lekcijama (situacijama za uenje, ispitima), koje su na redu. Na osnovu ta tri faktora Paramatma odreuje sledee roenje svakog pojedinca).
Drugim reima: ako ovek promeni svest i svoj stil ivota, menjanju se i karmike reakcije. Ukoliko ovek odlui da spiritualizuje svoju svest i stil ivota, on deluje bez karme i ve u materijalnom svetu vie ne potpada pod zakon karme, jer je nauio njenu lekciju: Ko se u posveenoj slubi bavi Vinuom (visnu-bhakti), prevazilazi sve oblike karmikih reakcija: pohranjene, posejane, zrijue i sazrele. (Padma Purana). To e biti blie objanjeno u narednom poglavlju.
Sopstvena svest, dakle, ima kljunu funkciju. Ona e nas ili zatvoriti jo dublje u materijalnu dualnost, ili e nam otvoriti vrata ka osloboenju od karme. Na filter svesti odreuje, kako doivljavamo svet - u skladu sa zakonom rezonance.
Zakon rezonance: Kako sami utiemo na svoj ivot
Jedan materijalista svuda vidi materiju, hedonista svuda vidi predmete zadovoljstva, a ovek svestan Boga u svemu vidi delovanje Boga. Razliiti ljudi opaaju razliite oblasti stvarnosti i to u skladu sa rezonancom (prijemivou) svoje svesti.
Svest svakog ivog bia ima odreenu talasnu duinu; ona se usklauje sa odreenim vibracijama i privlai odreene vibracije, dok druge vibracije ak i ne opaa (slino kao to radio aparat reaguje samo na radio talase, a televizor na televizijske talase, pri emu ovek sam bira program).
ovek se sam reflektuje u svetu, jer vidi samo ono to njegova svest proputa kroz filtere. Mi primamo ono, to odailjemo. Davanje i primanje je jo jedna nerazdvojiva dualnost. Slino privlai slino ili ko trai, nai e vane reenice, koje su u boanskim oblastima podjednako tane, kao i u oblastima mraka. Ko traga za boanskom spoznajom, nai e je, a ko traga za zemaljskom i vanzemaljskom moi, nai e nju.
11 Neke ljude privlai boansko, a neke demonsko, ve u skladu sa rezonancom, koju su izgradili.
Nain delovanja zakona rezonance se danas sa upozoravajuom jasnoom pokazuje na primeru destruktivnosti, koja se iri itavim svetom. Upadljivo mnogo ljudi su zainteresovani za negativno. to se vie ljudi interesuju za negativno, to vie prostora za napad imaju te negativne snage i upravo iz tog razloga negativno danas sve vie dobija na uticaju, iako zvanini izvori uz milozvune rei objanjavaju, kako njihova informativna politika slui da upozori i predupredi.
Kao i sve na svetu, ni to nije sluajno. irenje negativnih uticaja proizilazi iz propagande sa programskim ciljevima. Novine, asopisi i televizija ire informacije i slike, koje ljudi, koji nita ne slute, primaju i one kao utisci ulaze u njihovu svest. Najvei deo dnevnih informacija je bezvredan/ suvian do negativan/ preteran (afere, sport, zabava sve do bujice negativnih vesti o ratovima, napadima, kriminalu itd.).
Informacija ini oveka: to vie negativnih utisaka neki ovek primi u sebe, u toliko veoj meri se oblikuje jedno negativno programirano bie, jer ovek sve vie optereen, ravnoduan i otupeo - vie ne moe da preradi stalnu bujicu informacija. Opisi inova nasilja, slike rtava rata i atentata itd. sadre kompresovane negativne vibracije i preko medija se te negativne vibracije kopiraju u svest ljudi i tako umnoavaju. Da li ovek te utiske smatra dobrim ili loim, uopte nije vano, vano je da ovek putem prijema tih vibracija postaje njihov nosilac bilo uz odobravanje ili odbijanje, u svrhu obrazovanja ili istraivanja ili jednostavno zbog radoznalosti i elje za svakodnevnim konzumiranjem informacija.
Ko je svestan zakona rezonance, izriito upozorava ljude na bavljenje tim negativnim stvarima i ja (autor) se svesno pridravam te mudrosti. Izbegavam da suvie uem u detalje negativnog, jer bih se inae kretao u elementu negativnog i bio odgovoran za to da i itaoca povuem u taj otrovni okean. Negativno programirani e to spiritualno rasuivanje i iskljuivanje veoma kritikovati (nenauno, pristrasno, jednostrano, loe proueno). Ali u emu je korist od uranjanja u svetsku i tajnu politiku, u insceniranje ratova, ubistva, crnu magiju, tajne afere, skandale monika itd? Oni, koji se upuste u tu nesagledivu zbrku detalja, otvaraju se prema odgovarajuim uticajima i postaju podloni tim uticajima, jer su naivno, radoznalo ili svesno signalizirali odreeno interesovanje. To je prepoznao i poznati nemaki pesnik Johann Wolfgang von Geothe: Duhova, koje sam prizivao, sada se ne mogu osloboditi.
Drugim reima, neophodno je biti svestan postojanja negativnog, ali je opasno i nepotrebno ui suvie u detalje, koji se u-tiskuju, koliko god da se oni ine privlanim i interesantnim.
12 U skladu sa rezonancom nae svesti oslovljavamo izvesne stvari, a neke druge ne (kljuna re gunas). Ponaamo se na odgovarajui nain, govorimo na odreeni nain, mislimo na odreeni nain, jedemo na odreeni nain itd. Nae ponaanje reflektuje nau svest i utie na nau svest. Kada proirimo rezonancu svoje svesti, proiruje se i pogled na svet. Stvari, koje smo ranije nesvesno putali da prou kraj nas, poinjemo odjednom da opaamo jer smo razvili odreenu rezonancu. Odjednom otkrivamo svoj spiritualni identitet, spoznajemo vie povezanosti i oseamo bezizglednost materijalizma. Nailazimo na riznice znanja, sreemo ljude, koji nam pomau na daljem putu i mi uimo dobrovoljno, jer to elimo.
Ako uimo dobrovoljno, stvari se dogaaju, jer smo mi zreli za njih. Ako ne elimo da uimo, stvari se dogaaju, jer su plodovi karme zreli. Tada se dogaa upravo ono, to ne elimo, ak i ako svim silama pokuavamo da upravo to spreimo. Ko ui dobrovoljno, ne plai se niega, jer on ili ona iza svega, to se dogaa, prepoznaje viu pouku. I ta pouka uopte nije tako komplikovana i tajna pod pretpostavkom da ovek ima odgovarajuu rezonancu. Inae ovek po stotinu puta udara u ista vrata i ne primeuje da samo treba da ih otvori.
Rezonanca u reinkarnaciji
ivo bie u materijalnom svetu nosi svoje razumevanje ivota od jednog tela do drugog. Kao to vazduh sa sobom nosi mirise, tako i ivo bie uzima jednu vrstu tela i ponovo ga naputa, da bi uzelo drugo. Bhagavat-gita 15.9
ivot se ne moe razumeti bez smrti. Umiranje je druga strana raanja, isto kao to je raanje druga strana umiranja. U skladu sa principom dualnosti to je logian uvid.
Za onoga, ko je roen, smrt je sigurna, a za onoga, ko je umro, sigurno je roenje. (Bhagavat-gita).
Linija vidljivog ivota ima dva pola: roenje i smrt. Roenje je novi poetak, ali ne poetak od nule. Inae bi bilo potpuno nepravedno da razliiti ljudi dobiju razliite startne pozicije. Ipak, oni ih dobijaju i zakon rezonance objanjava zato. Okruenje naeg roenja odgovara frekvenciji naeg ivota u prethodnoj egzistenciji.
ta god da je stanje bitka, koga se ovek sea, kada napusti telo, to stanje e ovek bez sumnje dostii. (Bhagavat-gita).
Akcije izazivaju reakcije na vie nego jednom nivou. One imaju direktne i indirektne, trenutne i dugorone reakcije. ovek moda ne primeuje da svaka akcija ima i indirektne, dugorone reakcije ali te reakcije e ipak nastupiti, sa jedinom razlikom 13 u tome to je ovek nespreman i misli da je to sluajnost ili peh ili da je neko drugi kriv za to.
Jedan faktor, koji se esto previa ili potcenjuje, je uticaj svakog dela na sopstvenu svest. U pamenju ili u podsvesti u skladu sa naom sveu se sakupljaju u-tisci i stvaraju rezonancu: na neke stvari ovek postaje prijemiv, na druge ne. Neke stvari se ine neizbenim, neke beznaajnim. Ta procena se razlikuje u skladu sa razvojnim stepenom svesti.
Ono to je no za sva bia, je vreme budnosti za one koji vladaju sobom, a vreme budnosti za sva bia je no za bia okrenuta ka unutra. (Bhagavat-gita).
Zakon akcije i reakcije pokazuje da karmika lanana reakcija ne poinje roenjem, ve da ljudi u novi ivot ve donose zrelu karmu sudbinu. esto je reeno, da ovek u smrt ne moe nita poneti. To je tano uz jedan izuzetak: karmikih reakcija. One oveka neizbeno prate i tako ovek doivljava dobro i loe u ciklusu razliitih ivota.
Jednaina karma = predestinacija je, dakle, pogrena. Vedska slika sveta nedvojbeno naglaava, da je karma boanski zakon, koji predstavlja sintezu predestinacije i slobodne volje. Naa ranija dela su za nas stvorila unapred odreene situacije; mi smo sami uzrok za to to dospevamo u odreene, ak unapred odreene situacije; mi sami smo odgovorni. I mi sami smo takoe odgovorni za sve to u toj datoj situaciji uinimo.
Ovo jasno definisanje sopstvene odgovornosti bi moglo biti razlog, zato izvesni ljudi radije biraju da ne veruju u zakone karme i reinkarnacije. Materijalizam i moderni sistemi verovanja su ljude uinili neodgovornim. Materijalisti poriu ili ignoriu postojanje Boga i veruju radije u sluajno, slepo delovanje kosmikih zakona. Nasuprot tome, mnogi moderni sistemi verovanja visoko uzdiu pseudo-religiozne dogme, ime daju prednost kratkovidom stavu na slian nain kao i materijalizam. Dok uenje o karmi kae da su sve nastupile reakcije predestinirane, prema tim dogmama odjednom stoji da je iskupljenje predestinirano. ovek samo mora da veruje da pripada izabranima i spasenima; tada je oveku garantovano mesto pored prozora u boanskom carstvu (na Zemlji), ak i ako je meso slabo, a i duh. Verovanje ili tanije, pripadnost veri ini oveka duhovnim. (Gospode, ne gledaj na nae grehe, ve na verovanje tvoje crkve., stoji do dana dananjeg u rimokatolikoj konfesiji.). Karma i reinkarnacija su uenje Satane. Svi mi ivimo jedan jedini put i mi smo jedini spaseni., kau Jehovini svedoci.
Na ovaj nain ljudi delegiraju odgovornost na Boga, na mesije, na sluaj ili na avola. Nikakvo udo da je u ime nauke, realizma i tako esto u ime religije suzbijana (i suzbija se) vedska istina o karmi i reinkarnaciji. 14
Sloboda je osnova sopstvene odgovornosti. Samo ako uinim neto slobodnom voljom, odgovoran sam za to. Da li bi ljudima zbog toga moda trebalo oduzeti svest o sopstvenoj odgovornosti da ne bi primetili da imaju slobodnu volju? Ako je tako, onda se mora priznati da su bezbone snage ve obavile znatan deo posla: koliko ljudi danas deluje bez slobodne volje i bez odgovornosti? A glavna odgovornost za to lei u materijalistikim religijama i nauci i u rezonanci masa, koje tu neslobodu dobrovoljno gutaju.
Vedska slika sveta kae da su karma i reinkarnacija apsolutne istine u relativnom svetu, to znai da ti prirodni zakoni vae za sve, takoe i za one, koji u to ne veruju. Karma i reinkarnacija su jedino logino i uverljivo objanjenja za polarnost smrti i roenja. Boije objanjenje u Bhagavat-giti (15.10) glasi da samo budalasti ljudi to ne mogu i nee da razumeju:
Budalasti ljudi ne mogu da razumeju, kako neko ivo bie naputa svoje telo i ne mogu da razumeju kakvo e telo, u skladu sa uticajem guna, ono uzeti u sledeem ivotu. Ipak, onaj, ije su oi obuene znanjem, sve to moe da vidi.
Neophodna perspektiva reinkarnacije
Posveenici, okrenuti samoostvarenju, sve to jasno mogu da spoznaju. Meutim, oni, koji u svesnosti nisu napredovali i nisu postigli samoostvarenje, ne mogu da vide ta se dogaa, ak i ako to svim silama pokuavaju. (Bhagavat-gita, 15.11).
Prvi i temeljan uvid svake vedske spoznaje je da su sva iva bia vena: vene due, koje u materijalnoj kreaciji uzimaju prolazno telo i ponovo ga naputaju. To nije dogmatska tvrdnja, ve realnost, koja se moe lino doiveti (i koju i ti, draga itateljice, dragi itaoe, moe lino spoznati i verovatno si je davno i spoznala).
Ipak, ateisti pod maskom nauke, monizma, dualizma ili pseudo-religije potkopavaju znanje o karmi i reinkarnaciji, jer iz sebinih razloga ele da ogranie sopstvenu odgovornost i slobodnu volju ljudi. Oni daju prednost tome, da sami odrede ta je dobro a ta loe. Uzimaju sebi to pravo, jer je sve relativno.
Kada je horizont oveka ogranien samo na jedan ivot, gubi se i uvid u boansku pravednost. Jer jedan ivot je jedan sasvim nepotpun iseak iz Knjige ivota. Izvuena iz konteksta, jedna strana knjige sadri nepovezane iskaze i nedovrene dogaaje. Isto tako i dogaaji, izvueni iz velikog konteksta uzroka i posledice, odjednom izgledaju neosnovani/ besmisleni/ nezaslueni a neka dela nepravedna/ nenagraena/ nekanjena. U jednom jedinom ivotu nikada nisu vidljivi svi karmiki uzroci i karmika dejstva. Ako se iskljui svetlo, koje osvetljava ranije i kasnije ivote, ljudi vide samo jednu nepravednu, bez-bonu ahovsku partiju. Ali zar nije dananji 15 poinilac jueranja rtva, koja trai osvetu, a dananja rtva, koja trai osvetu, jueranji poinilac?
Bez znanja o karmi i reinkarnaciji ljudi ne vide niti odgovornost rtve, niti karmiku reakciju poinioca. Zato neki smeju da vladaju uz pomo lai i prevare a ostaju bogati i moni do kraja ivota? Ili: Zato on sme da pui i pije, a ja, koji ivim zdravo, sam stalno bolestan? Ili: Zato oni smeju da ubijaju i mue milione ljudi, a ipak i dalje ive u raskoi i u boijoj milosti? Ili: Ja se molim Bogu za svakidanji hleb i ne dobijam ga, a drugi, koji se ne mole, imaju i za bacanje.
Ljudi, koji vide samo majuan iseak iz ivota i misle da je to jedini ivot, gube veru u Boga. Oni postaju rezignirani i prihvataju mo monih, koji kau da ne postoji ni karma ni reinkarnacija. U svetlu vedske logike namera iza takve propagande odjednom postaje jasna: sa jedne strane treba da bude spasen ou samo-velianja (Pogledajte ta mi radimo i nikakav Bog nas ne kanjava jer i nema Boga) i sa druge strane ljudi treba da izgube veru u Boga (Koliko nepravde Nema Boga i nema pravde.) ili da postanu fanatini: Mi smo pravednici. Cilj opravdava sredstvo, jer na Bog je jedini.
ovek nije mera svih stvari niti u rezignaciji niti u pobuni. Otvaranjem perspektive karme i reinkarnacije Krsna razreava sve tobonje protivrenosti:
iva bia su vene due, Moji veni fragmentarni delovi. Na osnovu njihovog odreenog ivota one se bore (ivot za ivotom) sa est ula, u koje spada i duh (psiha)/ ivo bie u materijalnom svetu nosi svoja razliita shvatanja ivota od jednog tela do drugog, kao to vazduh sa sobom nosi mirise. Tako ono uzima jednu vrstu tela i ponovo je ostavlja, da bi uzelo drugu./ I uiva u odreenom izboru ulnih predmeta (i time prouzrokuje nove karmike reakcije). (Bhagavat-gita 15.7-9).
Na otvorenoj karmikoj pozornici svaka sudbina se odjednom pojavljuje u pravom i pravednom svetlu. Odjednom postaje oigledno kako svaka akcija biva ujednaena nekom reakcijom i to u skladu sa boanskim (apsolutnim) merilom. Dakle, itekako postoji merilo svih stvari, ali to nije ovek. Mnogo pre bi ovek dobro upotrebio svoju slobodnu volju, ako bi uzeo u obzir to merilo i razmislio, kakve konsekvence to merilo ima za njegov sopstveni ivot.
Teme karme i reinkarnacije se dotiu svih oblasti ljudske egzistencije: prirodnih nauka, psihologije, teologije, istorije religija i filozofije. Ovde, na ovom mestu, moemo osvetliti samo one aspekte, koji su vani u kontekstu ovog poglavlja. Sistematsku i opirnu obradu ove teme sadri knjiga Rolanda Cirera (Rolan Zuerrer), Reinkarnacija sveobuhvatna nauka o selidbi dua iz koje potie naredni citat:
16 Smernice, navedene u Vedama, ni u kom sluaju ne ograniavaju nau individualnu slobodu, branei nam da inimo zlo ili nas prisiljavajui da inimo bilo ta protiv svoje volje. One nas informiu nalik kakvom dobronamernom prijatelju o tome ta je dobro a ta loe delovanje i ta e se dogoditi, ako se odluimo za jedno ili za drugo; ali odluku preputaju nama. One nam samo skreu panju na to, da u sluaju povrede prirodnih zakona podleemo pravednoj kazni putem principa karme. (str. 41).
Sledi i jedan citat engleskog orijentaliste i istraivaa Indije, Sir Viliama Donsa:
Ja dodue nisam Hindus, ali mi je uenje Hindusa o buduim postojanjima neuporedivo razumnije, pobonije i podesnije da ljude oslobodi tereta, nego uasne teze, koje hriani zastupaju u vezi sa beskrajnom kaznom u paklu.
Karma, Vikarma i Akarma dobro i loe u vedskoj slici sveta
Sloenost nekog dela je veoma teko razumeti. Zbog toga treba tano znati ta je karma (usrdno, dobro delovanje), ta Vikarma (zabranjeno, loe delovanje), a ta je Akarma (delovanje sa one strane dobra i zla). Bhagavat-gita 4.17
U relativnom svetu ovek doivljava nagradu i kaznu i to toliko dugo, dok ne sagleda relativno i ne prevazie ga. Svaka individua sme na osnovu sopstvenih relativnih predstava da odlui ta smatra dobrim a ta loim i da na osnovu toga pokua da uiva u dobru i izbegne zlo. Ipak, neznanje o tome, ta je istinski, dakle, u apsolutnom pogledu, dobro i loe, dovodi duu u telu uvek u situacije, koje ne odgovaraju njenim predstavama i planovima dok ne pone da razumeva da je njeno merilo za dobro i loe uvek loe, jer ono uvek poiva na perspektivi sopstvenog ega. Postoji boansko (apsolutno) merilo, koje utvruje ta je u stvarnosti dobro a ta loe. ovek slobodnom voljom moe da izabere u kojoj kategoriji eli da se kree.
Na osnovu tog boanskog merila vedski spisi dele beskonanu raznovrsnost mogueg delovanja u tri kategorije:
Karma: delovanje unutar dualnosti na dobroj strani, tj. delovanje u harmoniji sa boanskim zakonima Kreacije, to vodi do privremenog, relativnog zadovoljstva u okviru materijalne Kreacije. Vikarma: delovanje unutar dualnosti na looj, zloj strani tj. nadmeno delovanje protiv boanskih zakona Kreacije, to konano vodi do patnje i uzvraanja (=izjednaenje). 17 Akarma: delovanje sa one strane dualnosti dobra i zla, tj. spiritualno delovanje u harmoniji sa boanskim zakonima Kreacije i boanskom voljom, zbog ega takvo delovanje ne ubire ni dobre ni loe reakcije, ve vodi do osloboenja od sveta dualnosti.
Dejstvo karme izgleda kao nagrada, a dejstvo vikarme kao kazna. Meutim, to ne znai da je Bog pristrasan. Bog ne nagrauje svoje nasuprot protivnicima, koje iz ljubomore i ljutnje proklinje, jer Bog stoji iznad dualnosti.
Zakoni Kreacije su kao ograda na putu ka Bogu: ako odstupimo sa puta (=vikarma), nailazimo na prepreku ili ak doivljavamo direktnu nesreu, ve prema stepenu odstupanja. Sa druge strane karmika nagrada treba da ohrabri napredovanje, nastavak stazom harmonije a ne oputanje i samozadovoljno uivanje u zasluenoj nagradi, iako se to sme, ako to ovek eli.
Vikarma izaziva ujednaenje naruene ravnotee i slui kao smernica, da je bolje vratiti se na stazu harmonije; ovek ne moe izbei boanske zakone Kreacije, jer se povreda tih zakona uvek iznova koriguje. Zar nije onda bolje, dobrovoljno prihvatiti te zakone, nego biti na to prinuen kaznom i uz krgut zuba?
Nagrada i kazna su u ciklusu reinkarnacije obe izraz boanskog venog strpljenja i ljubavi. Bog ne mrzi bezbone. Oblici relativne nagrade i kazne nisu nita drugo do putokazi na putu, koji stoji sa one strane dobra i zla.
Ljudi ine dobro, jer za to oekuju zadovoljstvo kao nagradu (na nebu i na Zemlji). Drugi ljudi ine loe, jer ele da iznude zadovoljstvo ili tee ka zadovoljstvu zabranjenih plodova. Ali i jedno i drugo su egoistini interesi i izraz su pogrenog razumevanja slobode i nezavisnosti. Prava spoznaja vodi do oslobaanja od sitniarskih tenji da se uiva u dobroj i da se izbegne loa karma.
Karma i vikarma odgovaraju materijalnoj dualnosti dobrog i loeg i predstavljaju, dakle, polove istog kruga. U skladu sa time se javljaju prelazi: niko ne deluje samo dobro i niko ne deluje samo loe. Taj meoviti odnos moe biti mlak, ali i ekstreman.
Na ovom mestu moramo upozoriti na jednu moguu zabludu: Kada se kae da su dobro i loe samo polovi istog kruga, to ne znai da su oba podjednako vredna, iako taj zakljuak izgleda veoma privlano. Sve je podjednako vredno i zbog toga je svejedno kako delujem. Dobro i loe su relativne vrednosti, koje zavise od perspektive oveka. Zbog toga mi niko ne moe propisati, ta je dobro a ta loe. 18
ovek ili prihvata boansku perspektivu kao smernicu ili neko relativno stanovite. Veina ljudi se dobrovoljno okree od prve mogunosti i bira drugu, bezbonu varijantu. Na taj nain ljudi odobravaju da vlada neko relativno stanovite. Problem nastaje samo onda kada sopstveno stanovite nije ono koje vlada.
Ako su dobro i loe samo polovi istog kruga, moglo bi se rei da je konano sve dobro. Koliko esto se u monistiko-ezoterisjkim krugovima uju fraze kao to je: Bog je sve i sve je Bog. Sve je dobro. Sve je dobro, pogotovo ono to ja radim To je oigledna psihologija, koja stoji iza te filozofije. Jedna filozofija feudalnog samovelianja, koja provocira potres zakona karme.
Da li je sve dobro? To tvrdi samo onaj, ko ignorie injenice ratova, zloina, muenja. Kako u jednom svetu, koji je polaran, sve moe da bude dobro? Napokon, to je svet, u kome Bog doputa ne-dobro. I ovek mora da se odlui.
U materijalnom svetu nije sve dobro:
Rezultat usrdnog delovanja je ist i to znai da se u pojavnom smislu ono javlja kao vrlina (Sattva-guna). Dela, koja se izvedu u strasti (rajo-guna) vode do patnje, a dela, koja se izvedu u tmini (tamo-guna) vode do ajnana (neznanje, otupelost, besmislenost). (Bhagavat-gita 14.16).
Rajo-guna je bolja nego Tamo-guna, ali Sattva-guna je najbolja, jer putem Sattve (vrlina, istota) moemo razumeti apsolutnu istinu. (Srimad-Bhagavatam 1.2.24b).
Nije sve, to se dogodi, dobro. Ali sve, to se dogodi, je pravedno (to ni na koji nain ne opravdava nepravdu. Naprotiv: reakcija karme e biti pravedna.). To je sutinska razlika. Ono to se dogodilo ima smisao i zbog toga opravdanje. Sve, to se dogodi jer se dogodilo ima jedan vii smisao. ak i to, to nije dobro, ima vii smisao, to opet ne opravdava niti poinioca niti loe delo. Ali dogaaj po sebi, takav, kakav se odigrao i ne moe da se opozove, ima vii smisao i njega treba spoznati. To je lake rei no uiniti, na primer u sluaju ratova, zloina i muenja; ali ako ivot treba da se nastavi, to je jedina ljudska mogunost. Ili bi moda samoubistvo, alkohol, razdirue samosaaljenje, doivotna mrnja ili elja za osvetom bili bolje reenje?
U svetu dualnosti svaka situacija se uvek mora sagledati sa dve strane: iz perspektive akcije i iz perspektive reakcije. Samo tako moemo tano proceniti situacije.
Perspektiva akcije sadri slobodnu volju i sa njom povezanu odgovornost: kako u reagovati u datoj situaciji? Kao to je ve reeno, postoji put karme, vikarme i akarme sa odgovarajuim reakcijama (posledicama). Izbor proizilazi iz nae slobodne volje na nau sopstvenu odgovornost. 19
Vegetarijanstvo kao primer
Jedan svakodnevni primer izbora izmeu karme, vikarme i akarme je jelo. Putem predestinacije smo dobili ljudsko telo. Budui da je re o materijalnom telu, njemu je potrebna hrana. ta treba da jedemo? Pa, to je svejedno! kau jedni. jednostavno ono to je zdravo, na primer meso pilia iz domaeg uzgoja., kau drugi. Nikakvo meso., kau neki drugi. Moja baka je jela meso i doivela devedesetu., ovek je sveder i moe da jede sve to je jestivo., Jednostavno sve sa merom. Nikakvi ekstremi! Ekstremno mnogo mesa nije dobro, ali ni bezmesna ishrana takoe nije dobra.
pekulacije su bezbrojne, jer se uzimaju u obzir samo relativna, proizvoljna merila po volji ega. ta kae merilo karme, vikarme i akarme?
Ne moe se porei da ovek moe da jede meso. On je u stanju da ga proguta i svari. To je tipina situacija, u kojoj ovek uz pomo sopstvenog znanja i prema sopstvenoj savesti mora da odlui ta da radi i koji aspekt karmike reakcije e izabrati.
Merilo Veda bi za mnoge ljude moglo da zvui okantno: jedenje mesa je vikarma delatnost! Jedenje mesa znai nepotrebno nasilje nad ivotinjama i znak je oholosti oveka. Ako mogu da jedem ivotinje, zato onda ne bi trebalo da ih jedem? Ko meni moe da propie, ta smem da jedem a ta ne?
Vedski spisi izriito preporuuju ljudima da ne jedu nikakvo meso. Jer ubijanje ivotinja proizvodi na razliitim nivoima reakcije vikarme, koje se danas potpuno potcenjuju, pogotovo kolektivne reakcije: Dok god ima klanica bie i ratnih bojita (Schlachthaus i Schlachtfeld).
Zakon Kreacije, da ovek ne bi trebalo da jede meso, nije neka nepotrebna zloba nekog ljubomornog Boga, koji oveku hoe da uskrati svako zadovoljstvo. Naprotiv: ovaj, kao i svi drugi zakoni Kreacije, pokazuju oveku onaj put, koji omoguuje najzdraviji i najzadovoljniji ivot i istovremeno otvara vrata ka osloboenju od karme.
ovek, naime, ivi bolje i zdravije bez mesa. Meso ni u kom sluaju nije neophodno u ljudskoj ishrani. Izuzeci su geografski ekstremne oblasti, u kojima ovek mora da jede meso da bi preiveo. Ali kod tih naroda, kao npr. kod Kirgiza i Eskima, prosena starost iznosi jedva etrdeset godina.
Onaj ko ima odgovarajuu rezonancu, vidi svuda u prirodi jasne smernice, da meso prema zakonima Kreacije ne predstavlja ljudsku ishranu: sopstvena konica pred ubijanjem, gnuanje od leeva, neophodnost da se meso skuva da bi uopte moglo da se stavi u usta; ljudsko telo (nedostatak kandi i otrih zuba, slaba stomana kiselina, 20 suvie dugo crevo) i ne na poslednjem mestu iskazi nebrojenih vegetarijanaca, svetaca i posveenika. Boanska spoznaja se aktom jedenja mesa ozbiljno dovodi u pitanje, jer uzimanje u sebe mrtvog mesa sniava rezonancu ive svesti.
Meutim, tema jesti ili ne jesti meso se i dalje nalazi u oblasti materijalne dualnosti izmeu loeg i dobrog (vikarma i karma). Vegetarijanska ishrana je dobra jer mnogo manje optereuje karmu nego ishrana mesom. U najboljem sluaju je karmiki neutralna. Ali cilj ljudskog ivota bi trebalo da bude osloboenje od karmikih reakcija. Kako se to moe uiniti, Krsna objanjava u Bhagavat-giti:
Ko Mi slui sa ljubavlju i posveenou, nee biti vezan karmikim reakcijama.
Ovaj princip se moe primeniti u svakoj oblasti ivota, takoe i u vezi sa jelom. Odluujua je povezanost sa Bogom putem svesti i dela. ovek bi trebalo da svoju egzistenciju, okrenutu od Boga, ponovo posveti Bogu, a u to spada i jelo, ona delatnost, koju ovek tako esto i tako rado obavlja.
Akarma ishrana se na sanskritu naziva Prasadam, to bukvalno znai boanska milost. iveti od Prasadame je u materijalnom i spiritualnom pogledu najbolja vrsta ishrane, jer akarma jela nisu samo zdrava i visoke energetske vrednosti, ve deluju spiritualno proiujue:
Posveenici bivaju osloboeni svake vrste greha, jer jedu hranu, koja je prvo posveena Bogu. Drugi, koji pripremaju hranu samo za sopstveni uitak, jedu u stvari samo greh. (Bhagavat-gita, 3.13).
Akarma delovanja su osloboena reakcija karme i vikarme, koje su u uobiajenim sluajevima povezana sa svakim delovanjem u materijalnom svetu. Pored toga, akarma delatnost oslobaa i od ranije prouzrokovanih reakcija, jednostavno zato to se ovek dobrovoljno, uz ljubav i posveenost (bhakti), povezuje sa Bogom. Na taj nain e za posveene i naizgled svakodnevne situacije, kao to je kuvanje, jelo, muzika i rad postati meditacija. Meditacija o Bogu je apsolutno praktina, jer putem nje sve relativno biva spiritualizovano.
Karma: sinteza predestinacije i slobodne volje (saetak)
Re na sanskritu karma bukvalno znai delovanje (akcija) i ukazuje na to da svako delovanje u materijalnom svetu prouzrokuje razliite kratkorone i dugorone posledice (reakcije). Svaki ovek vri karmu (delovanje) i time podlee zakonu karme, zakonu akcije i reakcije, koji za svako (dobro i loe) delovanje utvruje odgovarajue budue (dobre i loe) konsekvence. Kada govorimo o karmi neke osobe, mislimo na unapred odreene (predestinirane) reakcije na neko slobodnom voljom izvreno delo. 21
Zakon karme nije samo neka indijska teorija, ve prirodan zakon. Svaka akcija rezultira reakcijom. Kako ovek seje, tako e ponjeti., jer u boanskoj Kreaciji vlada univerzalna pravednost. Niko ne moe izmai zakonu karme osim onih koji su shvatili kako ona funkcionie.
Osnova za razumevanje zakona karme je spoznaja da su sva iva bia proeta duom, to znai da su ona sva vene due, koje se kreu od jednog do drugog prolaznog tela. Bhagavat-gita objanjava da je spiritualna dua izvor svesti, koja proima nae telo i omoguava mu da uopte ivi. Kada dua napusti telo, preostaje telo bez due i to se naziva smrt.
Samo u ljudskoj ivotnoj formi (koja uzgred ne postoji samo na Zemlji) mi mi, due smetene u telu imamo slobodu svesnog odluivanja. Uz tu slobodu snosimo i odgovornost za sve to uinimo. Zbog toga se od ljudi oekuje da razumeju vie principe ivota, npr. zakone reinkarnacije i karme i da u skladu sa time deluju, jer neznanje ne titi od posledica.
Zakon karme ne vai samo individualno, ve i kolektivno, to znai, on vai za grupe ljudi, (porodice, nacije, stanovnitvo nekog odreenog kontinenta i naizgled sluajno obrazovane grupe putnika, prolaznika i onih koji su doiveli neku nesreu). Ta veza e biti objanjena na kraju narednog poglavlja.
Kada ljudi obezbede da se zakoni Kreacije potuju, od toga profitira itava zajednica. Ako ljudi vre nepravedna, nasilna dela ili ih ak samo toleriu, odgovarajua kolektivna karma podnosi raun, to se ispoljava u vidu nesrea, ratova, prirodnih katastrofa i epidemija.
II DEO PREVAZILAENJE DUALNOSTI KARME
Zakon karme deluje individualno i kolektivno. Ono to pojedinac ini ne utie samo na njega, ve na itavo drutvo. To se posebno odnosi na odgovorne u drutvu, koji utiu na sudbinu velikog broja ljudi. Koliko je tragino, kada oni ne poznaju vie prirodne zakone. Nasilje i uasna dela, koje ljudi pod vostvom takvih odgovornih vre nad prirodom i ivotinjama, priziva mrane vizije budunosti. Da ne govorimo o tome ta ljudi ine ljudima. Slepi vode slepe, kae se u Srimad Bhagavatam citat na poetku ove knjige.
U pogledu kolektivne karme dananjeg zemaljskog stanovnitva mora se isto tako jasno kao i kod individualne karme naglasiti, da karmika sudbina nije neopoziva. Jer ko to ne zna, a uje o velikoj, razornoj kolektivnoj karmi, bi morao oajavati.
22 Karmika sudbina predstavlja trenutni zbir individualnih i kolektivnih dela. Predstojea karmika sudbina u svakom datom trenutku ima odreeni oblik, ali taj oblik je fluidan, jer svako delovanje prati nova reakcija. Karmika sudbina se moe radikalno promeniti, odloiti ili ak otkloniti. To zavisi od odluke pojedinca i ta odluka opet utie i na kolektivnu karmu za dobro ili loe. ovek, dakle, svakim svojim delom nije odgovoran samo za sebe, ve i za ljude oko sebe i za svoju okolinu, jer deo i celina uvek obrazuju jedno nerazdvojno jedinstvo.
Drugim reima, za svoju sudbinu smo sami odgovorni! Postoji li neto od ega se moderni ljudi vie uasavaju nego od te istine? Od njih se suvie trai, jer vide samo maleni deo svakodnevnice a ne i pozadinu reinkarnacije: da li sam moda ja kriv za sve to mi se dogaa? Da li su rtve same krive? Da li su poinioci neduni? Pitanje krivice (re schuld na nemakom znai i krivica i dug prim.prev.).
Krivica (dug) nije pitanje moralne procene u smislu greha i kazne u paklu. Vedsko objanjenje ide mnogo dublje: Krivica (Dug) se odnosi ne na ono to smo uinili, ve na ono to nismo uinili. Mi dugujemo neto: prevazilaenje sopstvenog lanog ega. Dok god se drimo lanog ega, ostaemo u ovom svetu dualnosti i uvek iznova se sudarati sa drugim biima, koja se takoe dre svog lanog ega.
Razumevanje karme i akarme mora, dakle, da vodi dalje od nekog moralnog vrednosnog suda o dobrom i loem, ili grenog i pobonog. Dok god se ne oslobodimo lanog ega i ne prevaziemo dualnost, sami smo krivi to moramo da patimo od dualnosti dobrog i loeg ili milog i zlog.
Da li je karmiki zakon nemilosrdan? Ne, jer milost e iskusiti svako ko za nju zamoli. Da bi za nju zamolio, ovek mora da prizna svoju krivicu (dug). Karma je, dakle, zakon, koji se stara za to, da ovek u nekom trenutku stigne tako daleko da prepozna svoju greku, svoju krivicu. Zbog toga samo putem karme milost moe da postane delotvorna. Karma cilja na razumevanje oveka, ako se ono podesi, on je onda zreo za milost.
Reenje materijalne upletenosti se ne sastoji u tome da jednostavno stanemo na stranu dobra. ovek mora prevazii dobro, a pogotovo zlo i postati istinski dobar boanski.
Akarma Bhakti joga: delovanje sa one strane dobra i zla
U materijalnom svetu su sve predstave o dobrom i loem subjektivne. Suditi ovo je dobro, a ovo je loe je zbog toga u oba sluaja pogreno. Caitanya caritamtra, Antya-lila 4.176.
23 Svakodnevno merilo o dobrom i loem je uvek loe, jer ta procena poiva na perspektivi sopstvenog ega i nikada nije u skladu sa duhovnom realnou.
Dobra dela su bolja od loih, ali oba se nalaze unutar materijalne dualnosti. Sanskrit ih oba obuhvata reju izgovorenom u jednom dahu papa-punya. Papa oznaava greno delovanje, a punya pobono delovanje. Punya i papa su povezani kao gornja i donja taka jednog toka:
Putovanje ivota u koiji tela se odvija na dva toka, iji gornji deo predstavlja pobonost, a donji grenost. (Srimad-Bhagavatam 7.15.42a).
I papa i punya vezuju onoga, koji deluje, uz materijalni svet. ovek eli da uiva u onom prijatnom (dobro) i da izbegne ono neprijatno (loe). Dobra karma je dobrodola, lou bismo eleli da izbegnemo. Ipak, oba oblika karme se kao polarno jedinstvo ne mogu odvojiti. Zbog toga spiritualna logika glasi: Ukoliko eli slobodu od loe karme, mora se osloboditi i dobre.
Dok god ovek vri dela, koja spadaju u karmu i vikarmu, ostaje u relativnom svetu i podlee raznim iluzijama Maye, jer obe su materijalne delatnosti. ak i kada se ovek trudi da uvek bude dobar i vri samo pobona dela, on jo uvek ostaje materijalista, jednostavno jedan dobar materijalista. Sa karmom je uvek povezana i vikarma, osenena na ovaj ili onaj nain. Zbog toga u materijalnom ivotu nikada nije mogue stresti sa sebe svoju senku. I dobra dela uvek imaju poneki aspekt senke, makar nereeni problem odvojenosti od Apsoluta. Iz tog prvobitnog problema razvija se jedan gusto upleteni koren srodnih problema i proima sve slojeve egzistencije. Psihiki, seksualni, emocionalni, psiho-somatski, patoloki, socijalni i brojni drugi problemi su posledice.
Pod dobrim i loem se u relativnim definicijama podrazumeva srea i patnja, prijatno i neprijatno, puno zadovoljstva i mukotrpno. To su polovi relativnosti i smenjuju se uvek iznova u krugu karme i vikarme. ovek jedno ne moe da ima bez drugog, iako oveanstvo pokuava da jedno povea, a drugo smanji.
Pravi bogo-svestan ivot znai: oslobaanje od loe i od dobre karme. Ako se pogledaju moderne religije, pada u oi da je kod veine re o tome, da se dobije dobra karma i da se oslobodimo od loe. Ko se jo moli za to, da bude osloboen i dobre karme? Moli se uglavnom za svakidanji hleb, za zdravlje, za pobedu nad neprijateljima itd. ovek eli da dospe u raj, a ne u pakao. Kod takvih religija i molitvi re je uvek o sopstvenom egu. (Ja hou Mi hoemo! Pomozi nam! Daj nam! Sasluaj nas!).
Taj oblik pobonosti je uvek materijalistiki i egoistian. Takvi poboni ljudi ele da u materijalnom svetu uivaju, a da ne pate. Oni idu na boiju slubu, ali oekuju da 24 Bog njima slui. Oni se obraaju Bogu i to jeste vaan korak ali misle, da Bog nije nita drugo do ispunitelj elja. Takva boija sluba je olinjala pobonost i ak licemerje. ovek slui bez prave ljubavi, jednostavno zato to se nada linoj dobiti. Druga osoba uopte nije vana. Kome je jo stalo do Boga? Ko jo razmilja o tome da slui Boga? Ko razmatra ta bi Bog eleo? Jer jo je daleko misao, odrei se i loe i dobre karme i prestati sa razmiljanjem samo o sopstvenoj materijalnoj dobrobiti.
Voli Gospoda, svog Boga, iz sveg srca, svom svojom voljom i itavim svojim razumom! To je najvea i najvanija zapovest! (Isus u Jevanelju po Mateji, 22.37- 38).
Ispitni temelj za pravu religio /jogu je sloboda od egoistinih elja; jer dok god ovek neto ini, jer se nada nagradi, ne moe biti govora o ljubavi. Prava religio znai istu ljubav prema Bogu (=Bhakti). Posveenici slue Bogu, ne zato to neto oekuju, ve zato to vole Boga i ele da ga obraduju. To je ista spiritualna elja, koja ne prouzrokuje karmu. Boija radost je njihova najvia radost, pored koje svaka radost materijalnog sveta bledi.
Najvia aktivnost za itavo oveanstvo je ona, preko koje ovek ostvaruje slubu punu ljubavi i punu posveenosti (bhakti-yoga). Takva posveena sluba mora da bude obavljana bez motiva i bez prekida, da bi se Sopstvo zaista zadovoljilo./ Posveeno sluei Bogu, Sri-Krsni, ovek preko njegove milosti dobija znanje i osloboenje od sveta. (Srimad-Bhagavatam, 1.2.6-7).
Kako se odnositi prema polaritetima?
Yoga znai delovanje u staloenosti. O, Arjuna, udalji od sebe sva gnusna dela putem posveene slube i u svojoj svesti se prepusti Bogu. Oni, koji ele sami da uivaju u plodovima svoga rada, su cicije. Bhagavat-gita, 2.48b-49
Poto neprijatne karmike reakcije mogu da nastupe u svako doba, materijalna srea (dobra karma) je uvek zatamnjena i privremena:
Duhkalayam asasvatam :Materijalni svet je mesto patnje (duhkha) i sve u njemu je prolazno (asasvatam). Sve planete u materijalnom svetu od najviih do najniih su mesta patnje, na kojima se ponavljaju roenje i smrt. Meutim, onaj ko dostigne moje carstvo, nikada nee biti ponovo roen. (Bhagavat-gita, 8.15-16).
Materijalna srea znai potiskivanje patnje. Materijalno zadovoljstvo je samo onda zadovoljstvo, kada ovek na trenutak zaboravi tamnu stranu (makar na trenutak). ovek, koji je osuen na smrt i dobije svoj poslednji obrok, moe da uiva u tom 25 obroku, samo ako zaboravi da e odmah zatim umreti. Taj primer nije toliko dalek, jer mi smo svi osuenici na smrt, samo ne znamo as i dan svoje smrti.
Koliko se odjednom nebitnim ine sve stvari na Zemlji, kada pratimo majku, prijatelja, ili neku voljenu osobu do groba. Naoigled smrti ono prolazno gubi svu dra i privlanost. Tek kada potisne ili otrese te utiske, ovek se ponovo moe posvetiti uobiajenoj svakodnevnici.
To ne stoji u vezi sa esto kritikovanim istonim pesimizmom, ve sa realizmom. Faktori starosti, bolesti i smrti doivljeni na sopstvenom telu i kod osoba, koje su nam bliske i drage uvek nas podseaju na prolaznost materijalne egzistencije.
Materijalni svet je prolazan i zbog toga pun patnje (duhkhalayam asasvatam), jer dua u telu pati u tim okolnostima, koje su za nju neprirodne. Dua je vena, ali zbog toga to se identifikovala sa materijalnim telom, vie nije svesna svoje prave, vene prirode. Zbog toga je dualnost materijalnog sveta stalno podsea na to.
Ko eli da uiva u prolaznim oblicima, mora da zaboravi, potisne ili strese (svakodnevnicom, radom, seksom, drogama, alkoholom, odvraanjem panje, ateizmom, televizijom itd.) faktore prolaznosti (rastanak, bolest, smrt, roenje).
Materijalni polariteti se ne mogu razdvojiti. Srea se uvek mora videti u vezi sa patnjom i ne sme se posmatrati kao pretpostavljena polovina. Ljudi moraju da naue da se odnose prema polaritetima, ali ne u smislu, kako to mnogi ezoteriari i psiholozi kau: Polaritet se ne sme potiskivati, ovek mora da prihvati obe strane i da ih integrie, jer bi srea bez patnje bila dosadna. Uz svako visoko stoji i nisko. Zbog toga: ako ste upravo dole, mislite pozitivno! Bez niskog nema visine! ovek mora da naui da integrie svetlost i senku.
Ove moderne ivotne mudrosti predstavljaju najvii stepen potiskivanja, jer uzdiu patnju, samo da ne bi morale da sagledaju spiritualnu istinu.
Uenje, kako da se odnosimo prema polaritetima, znai: prihvatiti patnju kao ono to jeste, naime, kao seanje (er-innerung seanje; drugi deo sloenice sugerie okretanje ka unutra), da kao vena dua ne pripadam materijalnom svetu. Kao to ne eznem za patnjom u materijalnom svetu, trebalo bi da prestanem da prieljkujem materijalnu sreu. Dualnosti ne treba integrisati, ve transcendovati!
Stalno posveena dua postie nenaruen mir, kada rezultat svih delatnosti posveuje Meni. Nasuprot tome, neko, ko nije povezan sa Boanskim i pohlepno tei za plodovima svoje delatnosti, (karma-phalam), uplie se u karmu.
26 Ako se ovek oslobodi plodova karme i vikarme, patnja i srea se oslobaaju svake grevitosti, pretnje i sluajnosti. ovek spoznaje, da je sluaj ono, to oveku dopada prema zasluzi. Sudbina je poslata i mudar ovek pristaje na nju i ui, znajui da je uenje a ne beskorisna borba najbolji put da se materijalna sudbina konano okrene. Sve, to se dogaa, je jedna prilika da se poloi ispit. A najvaniji ispit, zavrni ispit, je smrt. Ali ko se jo svesno priprema na smrt?
Prava sloboda znai slobodu od reinkarnacije (osloboenje iz ciklusa raanja i smrti). Tenja ka toj slobodi donosi veliki ispit sa sobom, koji zahteva najvii oblik hrabrosti: smernost/ poniznost. Mi moramo da spoznamo i priznamo da nismo slobodni i da nam je potrebna pomo. Mi ne znamo, ta je zaista dobro, a ta loe. Mi ak i ne znamo ta je dobra ili loe za nas. Zbog toga smo esto sami svoj najvei neprijatelj. Pogledajmo samo sve nae brige i probleme: sami smo sebi udrobili i sami to moramo da pojedemo individualno i kolektivno.
Izvorni tekstovi: ovek treba da razume da materijalna energija (prakrti) i iva bia nemaju poetka. Ali od te vene materijalne energije se stvaraju (prolazni) oblici: preobraaji (vikarah) i pojavni oblici (gunah) materije. (Bhagavat-gita 13.20).
Tako ivo bie u materijalnoj prirodi sledi puteve ivota i uiva u ta tri pojavna oblika. To treba povezati sa njegovom povezanou sa Praktri. Tako se on sree sa dobrim i loim u razliitim ivotnim oblicima. (Bhagavat-gita 13.22).
Ljudi, koji (merilom dualnosti) vide razlike, podvrgnuti su svojstvima materijalnog bitka jadikovki, likovanju, strahu, zavisti, pohlepi, iluziji i ludosti. Na njih utiu neposredni uzroci, protiv kojih se grevito bore, jer ne znaju nita o najviem uzroku, koji deluje u pozadini, o linosti Boga. (Srimad-Bhagavatam 10.4.27).
Inteligentan ovek ne crpi iz izvora patnje, koji nastaju iz dodira sa materijalnim ulima. O, sine Kuntis, takve radosti imaju svoj poetak i kraj i zato im se mudri ne raduje. (Bhagavat-gita 5.22).
Neko, ija srea lei u unutranjosti, koji unutra deluje i u unutranjosti nalazi radost i iji cilj lei u unutranjosti, je zaista savreni mistik (yogi). On je u najvioj meri osloboen i najzad dosee Najvieg. (Bhagavat-gita 5.24).
Nestalna pojava sree i patnje i njihov nestanak tokom vremena nalikuje dolasku i odlasku leta i zime. Tako nastaju ulna opaanja i ovek mora da naui, da ih podnosi, a da ne dopusti da ga to ne pomete. /O, Arjuna, ko se ne da omesti sreom i patnjom, ve u obema ostaje ujednaen, podesan je da zatrai osloboenje. (Bhagavat-gita 2.14-15).
27 (Sveti deak, princ Prahlada, je rekao): ak i obrazovani podleu pojmovima moje i tvoje, ja i drugi. Ali takvo shvatanje ivota imaju i psi i make i uprkos muka ne vide prolaznost svojih napora. (Srimad-Bhagavatam 7.6.16).
U materijalnom svetu ovek bi eleo da dostigne sreu i umanji patnju i deluje u skladu sa tim. U osnovi ovek je toliko dugo srean, dok ne tei ka srei; im ovek pone da se trudi da postigne sreu, nastupa patnja. (Srimad-Bhagavatam 7.7.42).
Spiritualna sloboda
Ko deluje u posveenoj slubi (buddhi-yuktah: ko je svoju svest povezao sa Bogom, najviim Slobodnim, i deluje u skladu sa time), oslobaa se u sadanjem ivotu od reakcija karme i vikarme. Zbog toga tei ka Yogi! Yoga je umetnost delovanja (yoga karmasu kausalam). Bhagavat-gita 2.50
Delovati spiritualno (sa one strane dobra i zla) znai, da se vie ne slede sopstvene egoistine vrednosne predstave o slobodi i nezavisnosti, ve da ovek svoju volju dobrovoljno potini volji Boga i slui Boijoj volji. To je kvintesenca Bhagavat-gite:
Misli uvek na Mene, budi Moj posveenik, potuj Me i prinesi mi svoje ponude. Na taj nain e sigurno doi do Mene. Obeavam ti to, jer ti si moj prisni prijatelj./Napusti sve oblike dharme (religion u smislu ego-uslovljene pobonosti) i predaj se jednostavno Meni. Ja u te osloboditi svih grenih reakcija (papa). Ne plai se! (Bhagavat-gita 18.65 -66).
Ljudi bez spiritualne rezonance ne mogu nita da zaponu sa tom apsolutnom frekvencijom. Oni dodue govore o slobodi i nezavisnosti, ali te pojmove povezuju sa egocentrinim predstavama, naime, da nikoga ne moraju da sluaju i da smeju da zloupotrebe svoju slobodnu volju. Sloboda i nezavisnost su omiljene rei, ali ta se pod time podrazumeva: sloboda i nezavisnost - od ega? U relativnom svetu, koji je svet dualnosti, sloboda od neega uvek znai zavisnost od neeg drugog (npr. od partije, partnera, slogana, neprijatelja, droge, odnosa moi itd.). Niko ne moe da izbegne zavisnost, pa ni slobodni. ovek je uvek zavisan. Jedina istinska sloboda se sastoji u tome, da izaberemo, od koga hoemo da budemo zavisni.
Savrenstvo relativnog se sastoji u tome, da se svesno poveemo sa Apsolutom (=religio/yoga). Nezavisnost, dakle, znai zavisnost od Nezavisnog! Najvia sloboda znai zavisnost od najvie Slobodnog (Bog)! To potvruju bezbrojni posveenici iz svih vremena, zemalja i religija, a i sam Bog:
Ne postoji nijedna vrsta karme, koja me pritiska; i ja ne stremim ni za kakvim plodom karme. Ko zna tu istinu o meni, nee se uplesti u karmike reakcije 28 delovanjem./ Sve osloboene due prolih vremena deluju sa tim znanjem o mom transcendentnom biu. (Bhagavat-gita 4.14 15a).
Bog obeava i posveenici potvruju da je u potpunosti mogue, postii takvu savrenu slobodu. Kao primer slui svedoanstvo svetog deaka, princa Prahlada:
Ja sam Tvoj sluga bez motiva, a Ti si moj veni majstor Ako bi mi dopustio jedan elje vredan blagoslov, to je da se u mom srcu ne zanu materijalne elje./ O, moj Gospode, poto ve od roenja imamo egoistine elje, razaraju se funkcije ula (indriyani), duha (manah), ivotne snage (prana), tela (atmah), religije (dharma), strpljenja (dhrti), inteligencije (matih), snage (tejah), sposobnosti seanja (smrtih) i istine (satyam). Ali kada ovek moe da napusti sve materijalne elje, on tim posveenjem stie podesnost, da uestvuje u Tvojoj savrenosti. (Srimad- Bhagavatam 7.10.6-9).
Nema avola funkcija Maye
ini se da mnogi ljudi nisu spremni da prihvate od Boga datu slobodu i sa njome povezanu odgovornost. Iz tog odbijanja su nastale najrazliitije filozofije i sistemi verovanja, koji pogreno prenose znanje o karmi, reinkarnaciji i slobodnoj volji, iskrivljuju slobodnu volju ili se ak bore protiv nje. Tako se na primer u mnogim sistemima verovanja dobra karma predstavlja kao Boija milost i u njoj se blaeno uiva, dok se odgovornost za lou karmu projektuje na nekog rtvenog jarca. ovek nikada sam nije kriv, jer se karma i reinkarnacija odbacuju a sa njima i bolna sopstvena odgovornost. Krivi nismo vie mi, ve neko drugi: drugi ljudi, neprijatelji, demoni, druge nacije, druge religije, ili ak dragi Bog ili njegov protivnik, avo.
Ni na koga nije projektovano tako mnogo krivice kao na avola. Ljudi od njega besramno prave rtvenog jarca za sva nedela, koja sami izvre, a jadni avo ne moe da se odbrani, jer ga i nema! Kao rtveni jarac tako je i predstavljen: sa repom i jareim kopitama. Kae se da je avo Boiji protivnik. On je prouzrokovao sve zlo na svetu, jer Bog ne stvara nita loe, a ovek ivi samo jedanput i tako ne moe biti odgovoran za sve zlo za siromano detinjstvo, za nepredvienu, nezasluenu patnju, niti za sluajne udare sudbine, niti za katastrofe, ni za glad, ni za nepravdu. Sigurno je avo u sve to umeao prste (*fusnota: Prema vedskom objanjenju mora se napraviti jasna razlika izmeu avola i Satane/Lucifera. Ne postoji direktan protivnik Boga (avo), ali unutar materijalne dualnosti itekako postoje mrane avolske snage (Lucifer/ Satana). One deluju u Kali-Jugi i esto stoje iza navedenih zala.).
Postoji jedan opis avola, koji je u veoj meri filozofski i vie odgovara realnosti. avolovo tipino oruje je iskuenje, koje on primenjuje uz beskrajnu raznolikost, da 29 bi odvratio ljude od Boga, najee putem naslade, moi, bogatstva, ega, pozicije, ponosa, perverzije, demonije, magije itd.
avo, kako je opisan na toj filozofskoj poternici, odgovara bez pogreke linosti Maye. Maya je opisana i identifikovana u vedskim objavama: ona ipak nije avo, ve posveeno i bez ega slui boanskim zakonima.
Daivi hy guna-mayi mama maya: Iza materijalnog pojavnog sveta, koji se sastoji od guna, nalazi se Maya, Moja sila, koja stvara iluziju. (Bhagavat-gita).
Maya je personifikacija materije i biva oploena sveukupnou dua. U toj funkciji ona je Durga, Vladarka materijalnog zatvora i Maya, stvoriteljica iluzije. U bukvalnom prevodu, Maya znai ono to nije. Pod uticajem Maye due smetene u tela smatraju prolazni, relativni svet (Durgaina Kreacija) za jedinu realnost, to on nije.
Uz Mayinu snagu (putem posredstva Vinua) Brahma stvara individualne materijalne planete i tela (relativne, prolazne tvorevine). iva i Durga predstavljaju prvobitni muki i enski princip materijalne Kreacije.
Due u materijalnom svetu su odvojene od te apsolutne realnosti (jedinstvo uz beskonanu raznolikost) usled pogrene upotrebe svoje slobodne volje. One ive u jednom iluzornom svetu i sve posmatraju onako kako same ele da vide. To je njihovo pravo, ali takoe i njihov problem. Neki su to uvideli i ispravljaju to dobrovoljno. To su boanska bia, Devas (Polubogovi i posveenici). Pored toga postoje bia, koja ele da ree problem sopstvenim snagama, tako to se bore sa materijalnim simptomima i nasilno manipuliu materijom. To su demonske snage (Asuras, ateisti, materijalisti).
Dvau bhuta-sargau loke smin daiva asura eva ca: U materijalom Univerzumu postoje dve vrste bia: Devas i Asuras. (Bhagavat-gita).
Izmeu ta dva fronta nalaze se zemaljska bia, na koje utiu obe strane. Istorisjki aspekti tog uticaja e biti blie istraeni u II tomu. U ovom poglavlju e biti rei samo o psiholokim aspektima. Kako iva bia reaguju na prolaznu prirodu materijalnog sveta punu patnje? Prava reakcija je, kao to je izloeno, uiniti sebe zavisnim od najvieg Nezavisnog. Bog govori, ja odgovaram.
Kada je re o Maji, ona vri svoju funkciju samo unutar materijalnog sveta. Ona veoma dobro zna da su due zaslepljene lanim egom i da treba da se probude i ona pomae neupadljivo, nepogreivo i neumoljivo, tako to na osnovu boanske punomoi puta da do svakog pojedinanog ivog bia doe pravedna reakcija karme i vikarme.
30 Dok god pale due zadre svoj pobunjeniki, ne-skromni stav, nisu u stanju da ue. One su suoene sa patnjom i udarcima, ali ne prepoznaju lekciju, ve misle da su ti krahovi samo sluaj i peh (Pokuajmo ponovo, uz bolje planove i jaa sredstva.) ili ih svode na pogreku drugih: Oni tamo su krivi za to! Uklonimo ih i tada nam nita nee stajati na putu.. Dok god to ele, Maya im daje nove mogunosti za zalet. Ponekad se ini da demonski planovi zaista napreduju, ali u konanici oni uvek propadaju i pobunjenike due se ljute u svojoj frustraciji. Maya im u reflektovanom svetu uvek iznova dri nove vazdune prikaze pred oima i one ulaze u fatamorganu i ne dobijaju nita osim usta punih peska. Ali one ne ue i ele da prebace tu bruku od sebe na druge. Tako projektuju krivicu i stvaraju neprijateljske slike i ale se na Boga i svet ili gospodara sveta. Ili kreiraju ateistike filozofije i pseudo-religije i ire strah od avola, koji je kriv za sve, jer je zaveo ljude. Tako buntovnike due varaju same sebe.
avolsko (dijabolino) je ono, to nas udaljava od toga, da se probudimo iz materijalne iluzije. ta ili ko nas udaljava od toga? Niko drugi nego mi sami, kada se nepopravljivo vrsto drimo svog ega.
Vede ne podravaju tu tezu sa rtvenim jarcem ni na koji nain. Naravno da Maya ima dijabolini uticaj ali samo na ona bia koja to ele. A one, koji kau da to vie nee, Maya stavlja na probu, da li ponude iluzije zaista vie ne ele. Maya samo reaguje, ivo bie deluje.
Uz pomo dualnosti Maya duama, koje ele da se sakriju od Boga u materijalnom svetu, ne da da nau mir, koji bi ionako bio lani mir. Uvek postoje faktori, koji obezbeuju da ovek ne prestane da ui. Ta perspektiva pokazuje da ak ni demonsko i mrano ne postoji nezavisno od Boijeg plana, jer ono otelotvoruje destruktivni aspekt vikarme i predstavlja ujednaenje uz egoistino orijentisanu pobonost.
Prijatan, harmonian ivot unutar materijalnih dualnosti nije, dakle, cilj ivota. Dobro nije dovoljno dobro. Pod konstantnom navalom materijalnih preokreta ovek bi najzad trebalo da doe do te spoznaje. Ta spoznaja je danas za ljude naoigled predstojeih ispita u vidu moi gladnih snaga, prirodnih katastrofa i drugih potresa vanija nego ikada.
iva nije Satana, Maya nije avo, ve oni savreno, svesno slue u boanskom planu Kreacije. Njihova iskuenja su samo toliko dugo iskuenja, dok iskuenici to sami ele. Oni uprkos upozorenja bee u fatamorganu i onda optuuju pustinju to tamo nalaze samo pesak.
Tako ni krug reinkarnacije nije neka moralna kazna, ve jasan zahtev svakome da izae iz upletenosti u prolazno (re ent-wickeln, ovde prevedena kao izai, ima dva 31 znaenja: razviti se i odviti se; igra rei: ver-wickeln i ent-wickeln; zaviti se i odviti se). Taj cilj e svaki iskreni ovek odmah spoznati, ako ne i ostvariti. Ipak, ako je cilj jednom prepoznat, i put je poznat. Taj put ima mnoge stepene, ipak, budui da je cilj apsolutan, ni put se ne razlikuje od cilja.
Ako je Bog dobar, zato onda postoji zlo?
Zavarani od strane tri gune (vrlina, strast, neznanje) svet ne zna Mene, koji stojim sa one strane dualnosti i koji sam neiscrpan. Bhagavat-gita 7.13
Pitanje Ako je Bog dobar, zato postoji zlo? predstavlja jedan od glavnih problema teologije. To pitanje je u prethodnim poglavljima ve osvetljeno sa raznih strana. Na ovom mestu se reeno ipak moe produbiti.
Dualisti odgovaraju, da se to pitanje uopte ne postavlja, jer loe ne potie od Boga, ve ga stvara boiji protivnik, avo. (Kada bi Bog imao protivnika, koji bi mogao da uini neto to on nee, onda Bog ne bi bio Bog. Budui da je Bog apsolutan, objanjenje dualizma ne moe biti zadovoljavajue.).
Monisti odgovaraju da su koncepti dobrog i loeg samo jedna iluzija, koja postoji samo u predstavi: u stvarnosti te razlike ne postoje, jer sve je jedno. (Ako je sve jedno, ko onda doivljava dualnost? I zato dualnost uopte postoji? Kada bi neizdiferencirano jedinstvo bilo sve, onda tek ne bi smela da postoji iluzija. Budui da ona postoji, to ak i monisti priznaju, ne moe sve biti jedno. U jedinstvu postoji raznolikost.).
Iznenaujui je odgovor Veda. Ako je Bog dobar, zato postoji zlo? Boiji jednostavan odgovor u Bhagavat-giti glasi: Jer Bog nije dobar!
Da li to moda znai da je Bog lo? Ne jer Bog je sa one strane dobra i zla.
U skladu sa slobodnom voljom svih bia Bog (Visnu) stvara materijalni svet. Svako bie ima slobodu da bira, da li eli da ivi u materijalnom ili duhovnom svetu. Ta sloboda je osnova ljubavi Boga, jer prava ljubav je uvek dobrovoljna i osloboena ega. Bog nikoga ne primorava da ga voli i zbog toga svakom biu omoguava slobodu izbora. Ko izabere duhovni svet, ivi dobrovoljno u harmoniji sa Boijom voljom (=ljubav), a ko izabere materijalni svet, ivi dobrovoljno pod diktatom predstava sopstvenog i tueg ega. U okviru te dualnosti iva bia ine dobro i loe i doivljavaju dobro i loe. Kao vene due identifikuju se sa prolaznim telima i tako podleu iluziji (Maya). Poto su due sve prvobitno povezane sa Bogom i poto u materijalnoj iluziji zaboravljaju tu povezanost, due ive u jednoj iluzornoj odvojenosti i nikada nisu zadovoljne, jer se samo u povezanosti sa praizvorom moe ispuniti potreba dua za venom, neogranienom ljubavlju. 32
Istinsko zlo/loe/avolsko je, dakle, odvojenost od Boga. Unutar te odvojenosti (=materijalni ivot) bia doivljavaju radost i patnju i podvrgnuta su ciklusu raanja i smrti i to toliko dugo, dok ne spoznaju ta je njihovo pravo bie. Ta materijalna egzistencija, koja je konano uvek povezana sa patnjom, odgovara Boijim zakonima, ali ne i Boijoj volji. Bog eli da su sva iva bia srena, a to je mogue samo onda kada ponovo postanu svesna svoje vene povezanosti sa Bogom (religio/yoga). Da bi podsetio iva bia na tu realnost, Bog se ponekad pojavljuje lino u materijalnom svetu i alje svoje poslanike ka zaslepljenim biima, koja se raaju i umiru u materijalnom svetu.
Zlo je, dakle, kao i dobro, dualnost materijalnog sveta, koji je Bog stvorio da bi odgovorio slobodnoj volji onih bia, koja su se okrenula od njega. Materijalna Kreacija je ipak samo jedan aspekt apsolutne Boije Ljubavi, koja je tako savrena, da svim biima obezbeuje neprikosnovenu slobodnu volju.
Suditi i razlikovati
Ne osuujte druge, da vam ne bi sudili. Jer vaa osuda e pasti na vas i biete mereni istim merilom, koji primenjujete na druge. Isus od Nazareta, citirano u Jevanelju po Mateji, 7.1-2
Delovanje transcendentnog Boga ini svet transparentnim. Ko ima oi, taj vidi. Iza svakog dogaaja ne deluje samo karma, ve i ruka Boga, koja one, koji ele da vide, poziva da napuste svet karme. Ko prihvati taj poziv, prelazi na stazu akarme i ivi u ovom svetu, ali ne od ovog sveta. U materijalnom svetu, koji se uvek iznova menja, dualnosti se uvek iznova smenjuju. Ali ono to se uvek dogaa, dobija takoe i izraz vieg smisla:
Ko u materijalnom svetu niim, to mu se dogodi bilo to dobro ili loe ne bude pogoen i niti hvali niti grdi, vrsto je ukorenjen u svome biu. (Bhagavat-gita, 2.57).
ovek sa savrenim znanjem ne osuuje prema savrenom znanju: Ne osuujte druge, da vam ne bi sudili. ta to znai? Najlake je rei ta to ne znai, naime, da je sve dozvoljeno i da nema boanskog merila. Upravo zbog toga to ima boanskog merila i boanske pravde, ne treba da osuujemo druge (u smislu prezira i proklinjanja); jer mi ne moemo poznavati karmu drugih bia ni razumeti, zato neto mora da se dogaa upravo tako, kako se dogaa. Zato neko postaje bogat? Zato neko odjednom gubi svoj ugled? Zato neko dospeva na stranputice? Kada ovek kod drugih ljudi vidi takve sudbine, moe reagovati osudom, mrnjom, zluradou ili zaviu, to nije samo moralni i ljudski propust, ve i karmiki, jer e takva negativna reakcija prouzrokovati negativnu reakciju. Odbaci greh, a ne oveka. 33
Meutim, savet ne sudi ima i drugo, dublje znaenje. Osuditi (nem: ur-teilen: glagol teilen znai deliti, prefiks ur neto prvobitno) znai da ovek zauzima poziciju unutar dualnosti i time i sam ostaje u dualnosti. Dok god sudi merilom dualnosti, i oveku se sudi istim merilom i svaka akcije proizvodi nove karmike reakcije.
ovek zbog toga ne bi trebalo da sudi, ve da se odlui (ent-scheiden: glagol scheiden: rastaviti, odvojiti; prefiks ent od): povui osudu (prvobitnu podelu) i odluiti se (izai iz stanja odvojenosti), odnosno ukloniti odvojenost od jedinstva, tako to se prepozna i prizna Boija volja. Dok god ovek ne doe do takve odluke, on ivi u polaritetu. Ipak, i svetlo i senka ukazuju uvek na isto: sresti Boga znai odluiti se (ukloniti odvojenost).
Loe karmike reakcije imaju dve strane: za nerazborite one znae samo trpljenje ujednaenja (kazna), za razborite konfrontaciju sa jo jednom lekcijom, koju sa zahvalnou prihvataju. Iz te perspektive ak i loe, pa i najgore dobija smisao. Sve nas podsea da je ivot jedan most; mi elimo da preemo preko tog mosta, a ne da na njemu izgradimo kuu. Kao spiritualne due mi ne pripadamo materijalnom, ve duhovnom svetu. Ta ivotna perspektiva moe da razjasni, zato je neto bilo, kako je bilo i zato neto jeste kako jeste. Na taj nain je mogue oprostiti neprijateljima, jer ovek razumeva: ta god da su nam uinili u tome ima neeg dobrog. Oni su poslati da nam ogade patnju.
Jedan filozofski misaoni eksperiment moe da pomogne da se te veze bolje razumeju. Zamislite situaciju, kada Vam je neto zlo nanelo ekstremnu patnju i nepravdu. Na primer: Postavljeni ste na lomau. Satanski asnici trijumfuju, pali se vatra, razularena gomila misli da se tu odvija neto dobro. Moete proklinjati i odgovornim instancama poeleti sve najgore. Ili moete spoznati da je to jedna radikalna mogunost, da se oslobodite vezanosti uz telo i da zajedno sa telom spalite mnogo karmikog balasta. Drugi mogu da trijumfuju. Zato ih proklinjati? Neka bude volja Tvoja! A u sledeem ivotu u toj Tvojoj volji moi da sluim odlunije.
Ako ovek zadri mrnju i negativna oseanja, jo uvek nije prevaziao negativnu situaciju i upravo tim vibracijama e ponovo izazvati ili privui neku negativnu situaciju. (Odloi svoj ma; jer ko za maem posee, od maa i strada.).
Ko nasre protiv otpora i uvek iznova izvraa udarac, osea samo otpor i udarce i neminovno se okree u krugu karme. Tada je ovek jednom ubijeni, a sledei put ubica: kada A ubije B, tada a B prema zakonu karme u sledeem ivotu dobiti priliku, da ubije ranijeg ubicu. Ta situacija odgovara predestiniranoj reakciji. Oko za oko, zub za zub. Ali: B nije prinuen da ubije A, jer pored predestinirane reakcije istovremeno postoji i slobodna akcija. Drugim reima, B bi zbog incidenta u 34 prethodnom ivotu trebalo da ubije A, ali B ima i znanje da je ta aktivnost kriminalna. Okolnost, da A dospeva u situaciju, u kojoj je izruen B kao rtva, proistie iz predestinacije. Ali odluka Da li u udariti Da li u povui oroz? Ili ne? - proizilazi iz slobodne volje i odgovornost ide stoprocentno na odgovornost poinioca.
Situacija je predestinirana, ali ne i reakcija. Ukoliko se B odlui da otkupi svoje karmiko pravo i ubije A, tada B nije neduan, ve podjednako kriv kao i A. I oboje ostaju u besmislenom karmikom vrtlogu udaraca i protivudaraca.
Ako te neko udari, okreni mu i drugi obraz. Ako ti neko uzme kaput, daj mu kounju uz to. (Luka 6, 29).
To nije nikakav kukaviluk , kako to misle strastveni, karakteri, skloni samoopravdanju i bez znanja. U svakom sluaju ovi iskazi imaju smisla samo iz perspektive reinkarnacije i karme. Jer koliko njih je poteglo ma, a da u ovom ivotu nije stradalo od maa? Koliko njih se ve osvetilo neprijateljima i izalo iz toga naizgled nekanjeno?
Volite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone. Tako se pokazujete kao prava deca svog oca na nebu Treba da budete savreni, kao to je va otac na nebu savren. (Mt. 5,44,48).
Oprosti svojim neprijateljima! Ne osuuj! Budi isti prema prijateljima i neprijateljima! kao na ovaj nain uspe da transcenduje dualnost, jeste pravi heroj a ne onaj, ko uzvraa udarce i time sebe i druge uvlai jo dublje u karmiki krug.
Zavretak karmikog kruga je jednostavan: potrebno je samo izai putem akarma- svesti i osloboenosti od ega. Sve sudbine vode konano do te jedne spoznaje. Ko moe da dostigne taj stepen spoznaje, dostigao je pravu Boiju milost. Boija milost se ne sastoji u svakidanjem hlebu, u dobrom zdravlju, u bila kakvoj materijalnoj nagradi ili u uklanjanju loe karme (da bi ovek nesmetano mogao da uiva u dobroj karmi.).
inite dobro i zajmite, ne oekujui neto za uzvrat! Tada ete dobiti svoju bogatu nagradu: postaete deca Najvieg. (Luk, 6,35).
Iz te perspektive naizgled besmisleno dobija najvii smisao. Ipak taj smisao ovek spoznaje tek onda, kada spozna i prizna sopstvenu odgovornost, a time i sopstvenu krivicu. Da li se zbog toga mnogi ljudi plae da tragaju za smislom svoje besmislene egzistencije? Meutim, tim ravnodunim stavom oni izazivaju karmu: moraju oboleti ili doiveti nesreu, moraju umreti i ponovo se roditi, dok se ne zapitaju nad istinskim smislom. Zato sam na ovom svetu? ta moja sudbina eli da mi saopti?
35 Svaki ovek u nekom ivotu mora da poloi ispit patnje, usamljenosti i izolovanosti kao prolaz ka vioj spoznaji.
Loe u pravom smislu rei, dakle, nije loe unutar dualnosti, ve dualnost po sebi. Oba pola dualnosti, dobro/ prijatno kao i loe/ zlo, su deo iste odvojenosti od Boga, isto kao to je u blizini obale i na puini more isto. Ko eli da doe na obalu, mora da vesla u pravcu obale i najzad mora da izae iz plitke vode. Zbog toga dobro i loe nisu isto, jer je pol dobrog blii obali nego pol zlog, gde ovek tone sve dublje u vrtlog karme.
Prava odluka (ent-scheiden) ne sudi (ur-teilen) izmeu pola A i B dualnosti, ve izmeu dualnosti (odvojenosti od Boga) i ne-dualnosti (jedinstva sa Bogom). Odluujue (ent-scheidende) pitanje tako glasi: Da li uim ili ne uim? Da li je ono, to sada mislim da inim, jedan korak u pravcu osloboenja od iluzije (maya) ili jedan korak dublje u iluziju?
Ko se isto odnosi prema prijateljima i neprijateljima, ko u asti i sramoti, po toploti i hladnoi, srei i nesrei zadri istu ravnodunost takav posveenik mi je veoma drag. (Bhagavat-Gita, 12.18).
Sve gore navedene misli su esencijalne, ako elimo da ispravno razumemo Krininu poruku u Bhagavat-Giti. Bez tog predznanja Krinine rei da u srei i nesrei treba ostati isti zvue samo kao neki psiholoki saveti ili staroindijske ivotne mudrosti. Krinini iskazi se, meutim, odnose na potpuno drugaiju dimenziju. Krina svim duama, Svojim venim delovima, kae da nisu deo ovog sveta dualnosti. Materijalni svet je odvojen od duhovnog i putem dualnosti je sam po sebi osuen u dualnosti. Mudar ovek ne bi trebalo da sudi izmeu dualnosti (na osnovu sopstvenih i nametnutih ego-merila), ve treba da odlui da se oslobodi dualnosti. To znai, da ovek prevazie kako relativno loe tako i relativno dobro i postane istinski dobar, naime, boanski. A kako je to konkretno mogue, Krina objanjava u Bhagavat-Giti. (ovek se odluuje da ivi u jedinstvu sa voljom Boga, tj. da slui Bogu. Boija volja je uvek usmerena ka tome, da sva bia budu srena, stiui duhovno znanje i dobrovoljno se odvajajui od ahankare i neznanja. Istinsko jedinstvo dakle znai, sluiti toj elji, to je mogue samo onda, kada je ovek sam slobodan od ahankare i neznanja. To se ispoljava pored ostalog u tome, da ovek, osloboen ega, slui svim onim osobama, koje ive u tom jedinstvu sa Bogom, sluei mu.).
Poluistine U duboko neznanje padaju oni, koji potuju neistine, ali jo dublje padaju oni, koji poduavaju poluistine. 36 - Isa Upanisad 9
Ono to se u relativnom svetu oznaava kao dobro i loe, je relativno dobro i loe. Kada dobro vodi samo do toga, da se ovek udobno smesti u materijalnom svetu i ne ui lekcije ovog sveta, tada je i dobro loe. A kada loe vodi do toga, da ovek prozre iluziju materijalnog, tada je i loe dobro. Zbog toga se kae, da ovek ne bi trebalo da presuuje i sudi relativnim merilom dobrog i loeg.
To ipak ne bi trebalo da znai da nema merila. Nije sve-jedno, da li je neto dobro ili loe. Spoznaja, da ne treba da sudimo, ne znai, da ne treba da razlikujemo. Naprotiv, samo onaj ko ume da razlikuje, moi e ispravno da se odlui.
Uvek iznova se uje od ezoteriara, agnostika, ateista i monista popularna mudrost, da ne treba suditi dobrim i loim; meutim, oni time misle da ne treba razlikovati i nazvati istinu istinom i neistinu neistinom jer sve je relativno! Oni zabranjuju svaku vrstu pouavanja, jer je to misionarenje i niko ne moe da kae drugima, ta je istinito a ta neistinito. Tako oni misionare zabranom misionarenja.
ivot je kola i uz tu kolu idu lekcije. Uiteljice i uitelji ne misionare, ve nude znanje. Poto nemaju egoistinih motiva, nikoga ne primoravaju da to znanje prihvati. Krina, kao savreni uitelj, naglaava dva puta u Bhagavat-Giti, da mudrac ne treba da remeti duh neznanja, koji eli da uiva u karmikim plodovima svoga delovanja (3.26 i 29) i na kraju Bhagavat-Gite pokazuje Krisna, da On (Bog) i svi istinski Boiji zastupnici uvek potuju slobodnu volju bia:
Ovim sam ti objavio znanje, koje je vrhunski poverljivo. Temeljno razmisli o tome i ini onako kako ti je volja. (18.63).
Istovremeno Krina ukazuje na to, da nije sve, to je oveku po volji, podjednako dobro, ve da ovek snosi odgovornost za svoje odluke i mora da razlikuje. Poto ne eli da iva bia pati, on ih unapred informie o posledicama njihovih odluka:
Kada usmeri (mat-cittah) svoju svest na Mene, mojom milou (mat-prasadat) e prevazii sve prepreke uslovljenog ivota. Meutim, kada deluje ne u toj svesti, ve iz lanog ega (tam ahankarat) i ne slua me, bie izgubljen. (18.58).
Perspektiva Veda porie i transcendira sve relativne i polarne perspektive, pokazujui kako ovek istovremeno uvek moe videti obe strane realnosti, sa jedne strane relativno materijalne dualnosti i sa druge strane duhovno apsolutno iza relativnog. Odvojene od te ukupnosti, sve relativne istine su samo polovine istine, a polovine istine vode do poluistina i lanih zakljuaka.
37 Kako to ukazuje citirani stih Isa Upanisad, poluistine su podmuklije nego neistine, jer im uprkos njihovoj prividnoj istinitosti uvek neto nedostaje (naime, odluujua polovina istine.).
Poluistina bi bila na primer rei, voda je tena, ali ne mokra, ili vatra svetli, ali nije vrua. Ili: Bog je svemoan. Ali ne i (sve)dobar; (sve)dobar, ali ne i svemoan; energija, ali ne i osoba; osoba, ali ne i energija. Iako je jedna polovina istinita, one biva iskrivljena zbog nedostatka druge polovine.
Jedna tipina poluistina je ve spomenuta: lani zakljuak, koji uzima u obzir samo predestinaciju, ali ne i slobodnu volju oveka. (sve to se dogaa je predestinirano, jer se inae ne bi moglo dogoditi; ono to nekoga zadesi, je njegova karma, isto tako i ono to uinimo drugima, jer bi oni to ionako dobili, bilo od nas, bilo od drugih.).
Druge klasine poluistine su iskazi kao to su Sve je Bog ili Nita nije Bog, oba tipine filozofije, koje relativiraju apsolutni poloaj Boga, da ovek ne bi morao da prihvati poniavajui zahtev, da se potini, tj. da se svrsta (unterordnen i einordnen) u jedinstvo (celokupnost) Boijeg poretka. Ili se kae: Bog je sve i obrne se: Sve je Bog! Dok je prva polovina tana, druga je pogrena, ali veoma popularna, jer ako je Bog sve, i ja sam Bog i sve, to ja inim, je boansko! Ova poluistina izvre apsolutno bie Boga: Bog je jedno sa svime i istovremeno razliit od svega. Ili: cilj ivota je iveti u harmoniji sa prirodom. To je tano, ali to ine i ivotinje i prirodni duhovi. Zadatak oveka je da na osnovu harmonije sa prirodom ivi u harmoniji sa Bogom i da se na taj nain oslobodi vezanosti za materijalno. Ili: samoostvarenje znai, ostvariti sopstvenu volju. Ta polovina istine je tana, ali preutkuje drugu polovinu, naime, da i Bog ima svoju volju i da se savrenstvo slobodne volje sastoji u tome, da se prihvati Boija volja i prevazie lano Ja. Ili: Osloboenje je dobrovoljno; ovek ga postie svojom sopstvenom slobodnom voljom. Ta poluistina previa da ograniena dua i njena volja nisu svemone. Ona mora i moe zahtevati osloboenje, ako eli osloboenje, ali se osloboenje dogaa milou Boga, kojoj ovek jedino moe da zahvali da dobija svu potrebnu pomo za osloboenje: potrebno znanje, potrebnu snagu i najvanije vostvo jednog istinskog posveenika. Ili: jedino i samo Boija milost je uzrok olakanja i spasenja. Jedan logiki korak dalje, ta poluistina kae da je Bog u p/dodeli svoje milosti veoma pristrasan, jer ima toliko mnogo ljudi, koji nisu niti prosvetljeni niti spaseni. Da li im je Bog bezrazlono uskratio svoju milost? To pokazuje apsurdnost te poluistine, koja e ipak rasprostranjena i esto vodi do uenja o predestinaciji i apsolutistikim zahtevima. U stvarnosti je Boija milost dostupna svim biima, 38 ali ovek mora da zna, u emu se u stvari sastoji Boija milost i kako se ona dobija, naime, time, to se ona iskreno eli i u skladu sa tim deluje. Ili: sloboda znai osloboenje od dualnosti. To je tano, ali bez znanja o drugoj polovini istine (duhovna realnost) ta poluistina nema konsekvence. Naprotiv, neobavezujue moderne rei kao to su harmonija, ujedinjenje polova se ilustruju omiljenim primerom jednosti tokom polnog akta. To je danas dovelo do jednog lukrativnog buma tantre i kamasutre. Ali taj oblik ujedinjena polova ne ujedinjuje polove, ve ih vezuje u vor. Ili: Nita nije sluajno. Sve je unapred odreeno. I zbog toga se pokuava, da se putem ezoterijskih sredstava, kao to su astrologija ili proricanje prevari sudbina i izbegnu problemi, umesto da sebi postavimo odgovarajue lekcije. Ili: Materija je zgusnuti duh. I ini se pokuaj, da se materijom manipulie nadulnim sredstvima radi sopstvenih interesa. Ali Bog se ne moe dostii ezoterijskim i magijskim preicama, ve samo ostvarenjem osloboenja od ulnog i nadulnog.
U relativnom svetu poluistine su bezbrojne. Kao to navedeni aktuelni primeri pokazuju, poluistine vode u ekstremnim sluajevima do monizma i dualizma, do ateizma ili pseudoreligija, do ego-centrizma i ego-poricanja, do materijalizma i bega od sveta, do fatalizma ili fanatizma. Cilj je uvek Kraljevstvo Boije bez Boga to ipak nita ne menja u injenici da jedan kralj jo uvek postoji. Meutim, ko e u bez- bonoj kraljevini postati kralj, odreuje zakon karme: individualna karma kraljevskih kandidata i kolektivna (vi)karma graana.
Kolektivna karma: ogledalo individualne svesti
Vinu ree polubogovima, kada su se oni zabrinuli zbog stanja Zemlje: Kada neko gaji zavist i deluje protiv polubogova (devas), protiv spisa objava (vedesu), protiv krava (gosu), protiv mudraca (vipresu), protiv posveenika (sadhusu), protiv prave religije (dharma) i time konano protiv mene, uskoro e propasti zajedno sa svojim narodom usled kvarenja, koje je sam prouzrokovao. Srimad-Bhagavatam, 7.4.27
Zakon karme je u najviem smislu nenauan. On nema nikakve veze sa naunim dokazima, jer se oni uvek kreu samo u misaonoj emi linearne kauzalnosti. Sa tim ogranienim razumevanjem uzroka i posledice ovek (1.) problematino delovanje nikada ne moe delo-tvorno da ukloni, jer ne poznaje istinske uzroke i ovek (2.) nikada ne moe da spozna prave posledice svog delovanja.
(1.) Nepoznavanje pravih uzroka: Baltiko more nije zagaeno samo zbog toga, to tako mnogo otrova utie u njega. Otrov nije istinski uzrok zagaenja. elije raka nisu uzrok raka, zbog ega rak nikada ne moe biti izleen napadom na elije raka. Berza nije uzrok smanjenja vrednosti 39 novca. Veliki vodeni talas nije uzrok smrti utopljenika. Katastrofa nije uzrok katastrofalnih posledica. Pokretai rata nisu uzrok rata. Ti prividni uzroci nisu uzrok navedenih problema, ve ujednaujui faktori prema viim uzrocima, koji zavise od karmikog zakona. Oni su simptomi jednostranosti i ljudi bu uinili dobro, ako bi korigovali svoje jednostrano ponaanje, umesto da se besomuno bore protiv simptoma. (2.) Nepoznavanje pravog dejstva aktivnosti: ako se na primer ubije neka ivotinja, na osnovu linearne logike jedina se posledica sastoji u tome, da u tali ponovo ima mesta i da je ovek zaradio neto novca. Sagorevanje folsilih pogonskih goriva, oslobaanje nuklearne energije, korienje kinih uma, monokultura, vivisekcija itd. naizgled slue kratkoronom reenju problema, ali se zanemaruju dugorone posledice. Te posledice se ne odnose samo na direktno prouzrokovano oteenje okoline, ve i indirektne karmike lanane reakcije na drugim, paralelnim planovima.
I naizgled dobre aktivnosti nisu direktan uzrok dobrih reakcija. Ako ovek mnogo radi i obogati se, direktan uzrok njegovog bogatstva nije mnogo rada (jer ima mnogo ljudi, koji isto tako teko rade i ne postaju bogati). Ako se diplomate sretnu i odloe neki rat ili unitavanje okoline, ti pregovori nisu uzrok ove potede (jer i u sluaju naizgled mnogo manje opasnih situacija su izbijali ratovi ili nastupale katastrofe).
Svi ti primeri, koji polaze od viih karmikih povezanosti, zvue zastupnicima materijalistike slike o svetu apsurdno, isto tako apsurdno kao i izjave da spiritualne delatnosti (meditacija, molitva, posveena sluba, bhakti-yoga) imaju praktine koristi za svet. Moda se priznaje da te vebe mogu imati autosugestivno dejstvo, zbog ega je mogue da pojedinac, koji izvodi te vebe, moe doiveti neke umirujua, balansirajua dejstva, koja pojaavaju koncentraciju. Utoliko vie zbunjujue mora zvuati, da vedski spisi naglaavaju, da ta pozitivna dejstva uopte nisu prava dejstva i da ak ne predstavljaju cilj tih vebi!
Bez poznavanja vieslojno umreenih uzronih veza ovek uvek promauje: pogreno sagledava istinske uzroke problema, pogreno sagledava posledice vikarma-delovanja, pogreno sagledava istinska reenja i pogreno sagledava vanost spirituelnih delatnosti.
Bia sa asura-karakterom (bia negativne polarizacije prema Vedama) ne znaju, ta mora da se uini i ta ne sme da se uini Budui da takve Asure (demoni) prihvataju jedan bezboni pogled na svet, izrueni su samima sebi i ne poseduju pravu inteligenciju; zbog toga poduzimaju nezdrava, uasna dela, koja su predodreena da unite svet. (Bhagavat-Gita, 16.7a, 9).
Svaki ovek doivljava uticaj karmikih reakcija, koje je sam prouzrokovao. Deo tih reakcija je da se ovek raa na odreenom mestu, meu odreenim ljudima, u 40 odreeno vreme i pod odreenim uslovima. Da li e se ovek roditi u bogatoj ili siromanoj zemlji, meu kanibalima ili vegetarijancima, i vreme rata ili mira, u harmoninim ili haotinim okolnostima, nije sluaj ve je dodeljeno i sudbina u ve objanjenom bukvalnom smislu (igra rei: Zufall: sluaj; Zu-Fall od glagola zufallen: i u znaenju nekome je neto dopalo; Schick-sal, od glagola schicken: poslati.). Svaka situacija nudi odreene mogunosti za uenje i ispite. Neki siromani invalid, izmuen ratom je u svom ivotu moda uvideo vie nego neki bogati ovek, sklon samovelianju.
Oni ljudi, dakle, koji se nalaze zajedno na odreenom mestu, u odreeno vreme i pod odreenim okolnostima (putem roenja, vostva, dogovora itd.), imaju u izvesnoj meri zajedniku karmu tj. u izvesnoj meri sline zadatke i ispite. Na taj nain se uspostavlja direktna veza izmeu pojedinane karme i masovne karme (individualne i kolektivne karme): svako mesto, svako vreme, svaka epoha, svaka porodica i svaka osoba ima odreenu frekvenciju i privlai pojedince sline rezonance.
U skladu sa individualnom karmom, ovek se raa na nekom mestu, na kome vlada odreena kolektivna karma, jer kolektivna karma je suma individualnih karmikih odreenja. Kolektivna karma (vreme, mesto, okolnosti) utiu, naravno, na pojedinca; ali da je pojedinac roen upravo pod ovim ili onim uslovima, nije bez razloga. Iako spoljni uticaji igraju vanu ulogu, ovek ne moe da pripie krivicu spoljnim uticajima jer nije sluajno, da ovek dospeva upravo u ove ili one spoljne okolnosti.
Spoljna situacija je refleksija unutranje svesti. Masovna karma odslikava pojedinanu karmu. Masa dobija ono to pojedinci zasluuju. Tek kada se pojedinci promene, menja se i masa. iroko rasprostranjeni izgovor: ta jedan pojedinac moe da promeni? zbog toga ne vai.
Zakon karme ne ukazuje samo na pretee reakcije, ve istovremeno i pokazuje ukazivanjem na prave uzroke prave puteve reenja. ak i ako individualna promena u smeru pozitivnog i spiritualnog naina ivota naizgled ne menja mnogo na svetskom nivou, ovaj korak ipak menja individualnu karmu tog oveka a kolektivna karma je suma karmi svih pojedinaca. Svaka pojedinana, dodatna osoba, dakle, koja prestane da jede meso i pone da deluje na drugi nain pozitivno i spiritualno (vri tzv. akarma delatnosti), redukuje time kolektivne, destruktivne karmike reakcije, koje lebde nad dananjim ljudima.
Globalni problemi pokazuju da globalno vlada jedna pogrena svest. Da li oveanstvo najpre mora da dosegne krajnji ekstrem, pre nego to kao celina preduzme promenu? Promena na grkom glasi kata-strophe (od glagola kata- strephein, preobratiti se, obratiti se i okrenuti stranu.). Katastrofa bi u tom 41 smislu bila poslednja strofa neke himne suverenosti, pre nego to zapone nova pesma u novoj harmoniji.
Drugim reima: slobodna volja ljudi nije neograniena. Ljudi ne mogu nesmetano i konstantno da kre zakone stvaranja. Slobodna volja ne znai nezavisnost ili slobodu od odgovornosti, ve upravo suprotno: slobodu odluivanja i sa njome povezanu odgovornost. ovek ima slobodu da ivi u skladu ili u suprotnosti sa Boijim zakonima. Oboje ima odgovarajue konsekvence.
Kosmika ravnotea
Bog, najvia osoba, je kao vladar materijalnih i spiritualnih energija bez sumnje stvaralac itavog svemira. On je stvorio faktor vremena, da bi materijalnoj energiji i ivim biima omoguio da deluju unutar granica vremena (to znai, On omoguava razliitim biima u razliitim vremenima da budu privremeni vladari.) Srimad- Bhagavatam.
U materijalnom svetu svaki pojedinac ima pravo da bude demon (Asura). Svaki pojedinac ima pravo da deluje ateistiki i destruktivno ako to eli. I svaki pojedinac ima pravo da bude boansko bie, to znai da deluje harmonino i da svoj ivot posveti Bogu ako to eli. U tome se sastoji sloboda odgovornost svakog ivog bia, pogotovo oveka. Zakon karme brine za to, da u Univerzumu uvek postoji balans slobodne mogunosti izbora: elim li svoj ivot da posvetim Bogu ili nekom drugom? elim li da delujem u skladu sa Boijom voljom ili ne?
Niko nije prinuen da slui Bogu. Ali takoe niko ne sme da bude prinuen da ne slui Bogu i da ne zna za Boga. Kada je ta ravnotea suvie naruena od strane demonskih snaga, tako da ljudi usled diktature, manipulacije i dekadencije vie nemaju slobodu izbora, tada intervenie Bog:
Gde god i kada god da religiozni ivot propada i prevlada iskrivljena religioznost, u to vreme se pojavljujem Ja./ Da bih spasio Sadhus (ljude koji gaje strahopotovanje prema Bogu i posveeni su mu) i unitio bezbone i da bih ponovo uveo principe dharme (prave svesti o Bogu) pojavljujem se iz veka u vek. (Bhagavat-Gita, 4.7-8).
Bog (Krna) ne mrzi bezbone. On im dodeljuje zemlje, imperije i planete, gde mogu da ive u sopstvenom svetu iluzija. On im doputa da postanu bogati i moni i da privremeno ostvare svoje snove. Oni ponekad ak trijumfuju nad boanskim snagama i mogu pokuati da iskorene svaki oblik boanske svesti, da potinjenima ne bi ostavili nikakav izbor (jer zabranjuju ili falsifikuju svako znanje o Bogu). U takvim ekstremnim situacijama pod Boanskim vostvom se ponovo uspostavlja prirodna sloboda ivih bia, tako to kolektivna karma bezbonoj vlasti izmie tlo pod nogama (neutralizovanjem tehnologije, finansijske snage, monopolske politike). Ukoliko 42 nastupi jedan takav oslobaajui razvitak, mora se jasno drati pred oima, da se on nije dogodio usled ljubomore ili osvetoljubivosti Boga, ve na osnovu prirodnih reakcija, da bi se ponovo uspostavio prirodni poredak. Bezbone snage nisu istrebljene, jer su one deo materijalne dualnosti: Boanska intervencija se dogaa samo onda, kada bezbono osiono prevlada. Bezbone snage bivaju gurnute u svoje ormane, da bi ljudi ponovo mogli da biraju:
Gospod, najvia Linost Boga, utie svojom materijalnom energijom na kreaciju, odranje i unitenje kosmikih manifestacija samo da bi svojim sauseanjem oslobodio iva bia i okonao njihovo roenje, smrt i materijalnu egzistenciju. Na taj nain on sva iva bia dovodi u poloaj da se vrate Kui, Bogu.
Kada Asure postanu kraljevi i preuzmu vlast nad Zemljom i okupe velike suprotstavljene snage, Bog ureuje da se oni bore jedni protiv drugih, jer time se teak teret demona na Zemlji smanjuje (tako da ljudi ponovo imaju mogunost da se odlue za spiritualnu stazu.). (Srimad-Bhagavatam, 9.24.58-59).
U materijalnom svetu vlada ravnotea izmeu suprotnosti. ovek se moe odluiti za jednu materijalnu stranu (na osnovu sopstvene egoistine volje) ili se moe osloboditi tog polariteta i prikloniti se strani Boga (dobrovoljno u skladu sa Boijom voljom). Materijalni svet uvek i svuda nudi slobodu izbora. Unutar materijalne dualnosti moemo birati izmeu polova, ili moemo odluiti da se oslobodimo materijalne dualnosti. Prava sloboda je izbor izmeu materijalnog i spiritualnog naina ivota.
Kada neko boansko vostvo umanji demonske elemente, oni nisu sasvim uniteni, ve su samo redukovani do take ravnotee, kako bi obe mogunosti za izbor mogle da postoje jedna pored druge. Bog uvek uva i odrava tu boansku osnovnu strukturu materijalnog sveta.
U dananje doba su tamne snage na Zemlji odnele prevlast. Ravnotea je ekstremno naruena i predstoje ujednaavajue reakcije. Ta injenica je tokom poslednjih dekada postala tako oigledna, da vie niko ne moe da kae da nita nije znao. Problemi dananjice i nagomilani problemi bivaju oigledni. Najhitnije pitanje zbog toga glasi: Kako reagujem u toj situaciji? Traim li greke kod drugih? inim li druge odgovornim? Da li postajem rezigniram naoigled prevlasti drave i mase? Ili itam znakove vremena i pokuavam da radim na sebi?
Nagomilana dananjica je jedna faza, u kojoj nijedan ovek ne moe da izbegne da se odlui. Ne odluiti se je takoe jedna odluka
43 Majka Zemlja se ve odluila
Nita nije grenije od neistine. Iz tog razloga je majka Zemlja jednom rekla: Mogu da nosim sve teke stvari (brda, mora itd.), ali ne i oveka koji lae. -Srimad-Bhagavatam
Slobodna volja oveka je ograniena. Slobodna volja ne znai paso za slobodan prolazak svuda, ve slobodu, da se slede boanski zakoni ili ne. Kada oveanstvo ili jedna nadmona veina odlui, da ignorie Boije zakone, gomila se kolektivna karma. Tokom jednog vremena sve je naizgled dobro. Izgleda kao da ljudi mogu da ine i ne ine to im je volja. U jednom odreenom trenutku prevladava karmiko dejstvo i slobodna volja ljudi, koja se izrodila u tvrdoglavu aroganciju i ignorantnost, se vie ne broji. Prevladavaju destruktivne, zasluene reakcije i odreuju naredno poglavlje istorije. Ta taka je dostignuta danas, pet hiljada godina od poetka Kali- Yuge. Majka Zemlja vie nije u stanju i ne moe da preuzme odgovornost da podrava jedno bezbono oveanstvo u njegovom bezbonom htenju.
Majka Zemlja je takoe osoba sa slobodnom voljom i njena volja je da bude u skladu sa Boijom voljom i podri jednu bogosvesnu civilizaciju. Gornji citat iz Srimad- Bhagavatam je vrhunski aktuelan. Danas na Zemlji ne ivi samo jedna osoba, koja lae, ve je izgraena itava mrea politikih, pseudo-religioznih i privrednih religija, koje su zasnovane samo na laima. Oni, koji neodgovorno zloupotrebljavaju svoju slobodnu volju, izruuju sami sebe svojoj zasluenoj sudbini. Poto nisu svi ljudi saglasni sa jednim takvim destruktivnim kursom, viim vostvom se uvek iznova uspostavlja pravedna ravnotea, tako da sva bia mogu da dobiju mogunost, da biraju: da li e delovati Bogu za ljubav ili protiv nje. Kada se propagira jo samo ovo drugo, a prvo potiskuje demonskim sredstvima, interveniu Bog i Bogovi nevidljivi, ali neizbeni. U jednom odreenom trenutku, kada ljudi prekorae konto slobodne volje, rauna se jo samo (kolektivna) karma.
Putem slobodne volje ipak svaki pojedinac moe da izae i da u sopstvenom ivotu preduzme jednu spiritualnu promenu kursa to menja individualnu karmu i smanjuje kolektivnu katastrofu. U stvari ve nekolicina ljudi, koji spiritualno deluju, mogu trajno da utiu na masovnu karmu.
Gde god i kada god se pojave Moji isti posveenici, ispunjeni mirom i izbalansirani, bez predubeenja, velikoduni i ukraeni svim lepim osobinama, ono proiavaju itavo mesti i dinastije, koje tamo ive, ak i ako su one podlegle dekadenciji. (Srimad-Bhagavatam, 7.10.19).
Mnogi ljudi misle da su sami u Kosmosu i da niko ne posmatra njihova dela. To je detinjasta iluzija. Postoje mnoge nefizika bia, koja ne vidimo, ali koja vide nas. 44 Neki se i obraaju stanovnicima Zemlje i oni, koji su obdareni kao mediji, primaju te poruke.
Kao ljudi dobili ste jedinstvenu mogunost da na stazi svog razvoja izaberete mnotvo iskustava. Dobijate tu mogunost ne samo u svoju sopstvenu korist, ve i u korist energija, koje vam omoguavaju da ivite: majka Zemlja, biljke i ivotinje, ivot mora, ptice i insekti, vile, gnomovi i sva druga nevidljiva/ mitska bia i u stvari itava Kreacija u kojoj ivite.
Sada ste kao ljudi izabrali da izgubite perspektivu svog sopstvenog spiritualnog poloaja. Teite ka iskustvu, da sami budete centar Univerzuma i zaboravljate da ste isto tako deo Kreacije kao i Univerzum. Hoete da iskusite, kako je to kada se prema Zemlji ophodi na vrhunski neprirodan i tetan nain. To je vaa slobodna odluka. Ne poznajete svoje pravo spiritualno Ja i zbog toga ne prepoznajete impulse u sebi, koji vas navode da ivite u harmoniji sa Boijom Kreacijom. Kada izgubite iz vida svoju unutranju svest, gubite i vezu sa Bogom. Boija Ljubav je savrena i potpuna. Ali vi morate voleti svoje pravo Ja, da biste postali svesni Boije Ljubavi. Ukoliko se odluite za to iskustvo, spoznajete da nije neophodno nanositi tetu planeti Zemlji na kojoj ivite.
Zemlja je ivo bie, koje die, ba kao i vi. Majka Zemlja reaguje na Ljubav i na suprotnost Ljubavi ba kao i vi. Zemlja, koju nazivate svojom domovinom, je veoma mona i voli vas bezuslovno. Ali vaa sposobnost da nanesete tetu je ograniena. Ona slui u Ljubavi potrebama svih, ali mora da misli i na sopstvene potrebe, jer ona ima sposobnosti da se spiritualno razvije, kao i vi. Ali vi ljudi ste izabrali da to ne spoznate i mislite da je Zemlja i sav ivot na njoj odreen da vama slui.
Sva iva bia imaju slobodnu volju, ne samo vi, majka Zemlja takoe. Ne zaboravite to i razumeete bolje mnogo toga, to se u budunosti bude dogaalo. Majka Zemlja je zamolila da se uzdigne u jednu viu vibraciju svesti. To je njena slobodna volja i takoe neophodnost balansa, jer majka Zemlja je dugo trpela slobodnu volju ljudi. Sada se rauna slobodna volja Zemlje Majka Zemlja svojom voljom odgovara samo najvioj volji. Ali to podrazumeva da se ona oslobodi nepotrebnog tereta, koji odgovara niim vibracijama. Zemlja je dobila dozvolu da se pripremi i da se proisti. To znai velike promene i verovatne promene. Ono to Zemlja ini nije loe, ve predstavlja osloboenje, koje slui njoj i svim biima, koja ive na njoj. To se moe shvatiti kao smak sveta ili kao kazna, ali nije tako. Ko to misli, ne razume zakone Kosmosa i ne razume Ljubav Boga, najvieg Tvorca, ija energija upravo omoguava Zemlji i oveanstvu da doivi viu svest.
Ko poznaje zakon karme, prepoznaje prave uzroke opasnosti, koje danas prete oveanstvu, naime, bezbono delovanje u neznanju pojedinih ljudi i neodgovornih monika. Niko ne sme da gaji nade, da e stalno rastui problemi moi da budu 45 reeni, dok god ljudi individualno i kolektivno nisu spremni da promene stil ivota, da proiste svoju svest i da se okrenu spiritualnim delatnostima, koje ne nose karmiki teret (akarma).
Majka Zemlja, koja pati, ne posre pod teretom velikog broja ljudi, ve pod velikom brojem ljudi, koji se loe ophode. Zdravlje, pravda i mir, da se i ne pominje spiritualna spoznaja, ostae utopija, ako se ne preduzme neto da se suzbiju dela, koja podstiu neznanje. Naunici, politiari i ak i dananje religije su oigledno zakazale, jer je njima po svemu sudei znanje o Bogu i Bogovima i viim prirodnim zakonima potpuno nepoznato.
Nasuprot tome, izvori, koji objavljuju to znanje vedski spisi ukazuju na konkretan put ka reenju, informiui ljude, ta su boanski zakoni i kako ih ovek moe slediti na odreenom mestu, u odreeno vreme i pod odreenim okolnostima. Na taj nain su stvorene pretpostavke, da se izae iz materijalne dualnosti i da se dostigne istinski spiritualni ivot.
Zakljuak
Delovanje viih prirodnih zakona pokazuje da u Kosmosu ne vlada sluaj, ve sveobuhvatan Red. Jedan Kosmos, koji je pun ivih bia i podvrgava se Boijim zakonima, ne moe biti proizvod materije i sluajne evolucije. Faktori ivota (slobodna volja, karma, dualitet, individualnost) izmiu svakom materijalistikom objanjenju.
Ipak, od davnih vremena (od poetka Kali-Yuge) ovek iskrivljuje znaenje ovih zakonitosti i sve vie veruje materijalistikim religijama, filozofijama i nauci. Da su pogledi na svet, koji su nastali na njihovoj osnovi, pogreni u veoma vanim oblastima, se danas moe videti po njihovim plodovima. teta i patnja, koju prouzrokuju njihovi zastupnici, govore za sebe.
Osnovna promena stava je postala neophodna, izazvana krizama i promenama, ali i putem najnovijih saznanja kao npr. ponovim otkriem multidimenzionalnosti (preko holistike nauke, parapsihologije, istraivanja reinkarnacije, ufologiju i druge granine oblasti nauke), sve eim kontaktom sa nefizikim ivotnim oblicima i ne na poslednjem mestu preko izvora znanja starih kultura.
Vedska slika sveta, koja je saeto preneta u ovoj knjizi, bi mogla da uvede kopernikansku promenu u modernu nauku, ezoteriju i teologiju. U svakoj od tih delatnosti stoji prevazilaenje poluistina ili neistina, bilo da je re o teoriji o evoluciji i veri u materijalni uzrok ivota, bilo da je re o redukovanju spiritualnog na apstraktne, ezoterijske koncepte, bilo da je re o podsticanju verovanja u dubiozne dogme i apsolutistike zahteve. Ljudi su dospeli u jednu fazu, gde spoznaju da 46 materijalno nije jedina realnost, da nisu sami u Univerzumu i da je prolost bila sasvim drugaija, nego to to prenose kolski udbenici.
Knjiga Bog i Bogovi treba svim zainteresovanima da prui mogunost, da upoznaju vedsku sliku sveta iz prve ruke. Istovremeno to je i poziv svim otvorenim ljudima aktivnim u oblasti nauke, ezoterije i teologije, da ozbiljno shvate taj trag i da ga istrae u svojim strunim oblastima.
Uveren sam da nam jo predstoje revolucionarna otkria. Ona e nam omoguiti nove uvide u multidimenzionalni kosmos i u vedsku sliku sveta.