CASE STUDY METHOD

METODA UENJA POMOU

SLUAJEVA

Prof. dr. Nenad Brki

Ekonomski fakultet u Sarajevu

CASE STUDY METODA

Velika

popularnost na prestinim
kolama u svijetu.

Skromna

prisutnost i razvijenost
na univerzitetima u BiH.

Budui

razvoj i upotreba Case

Study metoda u BiH.

DEFINIRANJE CASE STUDY

METODA
ta je Case ili sluaj?
Sluaj je opis situacije, koja uobiajeno ukljuuje donoenje
odluke, izazov, ansu, problem ili drugo pitanje sa kojim se
suoava osoba (ili osobe) unutar organizacije

ta Case ili sluaj nije?

Dobro strukturiran i definisan problem sa jednim specifinim

rjeenjem;
Tehnika vjeba koja je obino povezana sa optimizacijom resursa
uz data ogranienja (te opet sa samo jednim moguim rjeenjem);
Primjer kojim se ilustruje uspjeno voenje kompanije ili primjer
rjeenja neke situacije;

DEFINIRANJE CASE STUDY

METODA
ta je metoda uenja pomou sluajeva?
Metod izvoenja nastave uz upotrebu studija
sluajeva kroz koje studenti trebaju razviti vlastitu
otroumnost, unaprijediti nain razmiljanja,
sposobnost diskusije i analitike vjetine za
rjeavanje problema unutar datog predmeta
prouavanja.

KADA JE METODA UENJA

POMOU SLUAJEVA USPJENA?

Pravilan izbor edukacijskog cilja:

Knowledge oriented ili Problem oriented.

Koritenje veeg broja sluajeva unutar

jednog predmeta.

Kombinacija sa drugim metoda uenja.

KADA METODA UENJA POMOU

SLUAJEVA NIJE USPJENA?
1.

Koritenje sluajeva sa iskljuivim ciljem primjene

prethodno nauenih principa (situacije gdje
studenti "rjeavaju" sluaj u skladu sa prethodno
paljivo izloenim smjernicama).

2.

Predavanje o situacijama koje su opisane u

sluajevima (kako bi se pokazalo poznavanje
situacije i upoznatosti sa datom kompanijom ili
industrijom);

3.

Upotreba sluajeva kako bi se studentima ili

nastavniku omoguio predah nakon ili izmeu
uobiajenih predavanja;

PREDNOSTI METODA UENJA

POMOU SLUAJEVA
1.
2.

3.

4.
5.
6.
7.

8.

Ono to se naui kroz svaki sluaj ostaje duboko ukorijenjeno i ne

zaboravlja se brzo;
Rad na vie sluajeva omoguava razvijanje znanja i vjetina za
identifikovanje, analizu i rjeavanje brojnih pitanja u razliitim situacijama
i priprema studenta da postane profesionalac unutar svog podruja;
Sluajevi pruaju priliku za poistovjeivanjem studenata sa ulogom
stvarnih ljudi u stvarnim organizacijama i u situacijama u kojima je
prisutan pritisak, rizik, te u kojima treba svoje ideje iznijeti pred drugim
ljudima;
Akumuliranje iskustva kroz rjeavanje razliitih pitanja;
Vjebanje unutar labaratorijskog okruenja bez rizika po korporaciju;
Sluajevi su i odlian nain testiranja teorije i povezivanja teorije sa
konkretnom primjenom;
Sluajevi rijetko imaju sve informacije koje bi studenti eljeli. Drugim
rijeima, potrebno je donositi odluke na bazi dostupnih esto i
dvosmislenih kao i nedovoljnih informacija;
Uenje pomou sluajeva zasniva se na diskusiji i predstavlja odlian
nain za razvijanje samopouzdanja, sposobnosti neovisnog razmiljanja i
kooperativnog rada;

KOJE VJETINE RAZVIJA

UENJE POMOU SLUAJEVA?
Analitike vjetine Razvijanje kvalitativnog i kvantitativnog okvira za
analiziranje poslovnih situacija, ukljuujui vjetine identifikacije
problema, vjetine baratanja podacima, vjetine kritikog razmiljanja.
Vjetine donoenja odluka Na bazi analitikog rada potrebno je
identifikovati razliite alternative, odabrati kriterij odluivanja,
procijeniti alternative, izabrati najbolju i formulisati planove akcije i
implementacije.
Aplikacione vjetine Sluajevi pruaju priliku za vjebanje i aplikaciju alata,
tehnika i nauenih teorija.
Komunikacione vjetine Sluajevi pruaju priliku da student kroz debatu
razmotri stanovita drugih ali i da odbrani svoje miljenje iznosei
vlastite argumente.
Meuljudske ili drutvene vjetine Metoda studije sluaja kroz grupnu
diskusiju pomae razvijanju vjetina prevazilaenja neslaganja i
konflikta sa kolegama kao i vjebanje umjetnosti traenja kompromisa
te na taj nain priprema studenta da radi efektivnije unutar grupe.
Kreativnost Budui da ne postoje dvije identine poslovne situacije, metoda
studije sluaja ohrabruje iznalaenje rjeenja prilagoenih jedinstvenim
okolnostima svakog sluaja ponaosob.
Vjetinu pisanja Ove vjetine student razvija kroz redovno biljeenje
kljunih stvari, pisanje izvjetaja i uestvovanjem na zavrnom ispitu
koji se realizuje na bazi studije sluaja.

SLOENOST SLUAJA
Tri dimenzije sloenosti sluaja:
1) teorijska dimenzija,
2) analitika dimenzija,
3) prezentacijska dimenzija.
Svala dimenzija sloenosti ima tri stepena teine.

Cilj poznavanje ove tri dimenzije je pripremiti sluaj

brzo i dobro, a da bi to postigli moramo znati kako
rasporediti vrijeme i na koje elemente se fokusirati
vie, a na koje manje ima 27 varijanti.

TEORIJSKA ILI KONCEPTUALNA

DIMENZIJA SLOENOSTI SLUAJA
Teorijska ili konceptualna dimenzija se
odnosi na pitanje "Koje teorije, koncepti ili
tehnike mogu biti korisne u razumijevanju
i/ili rjeavanju opisane situacije?
Stepen sloenost/teine teorijske dimenzije
se moe posmatrati na: a) bazi sloenosti
datog koncepta ili teorije same po sebi i b)
koliko koncepata je potrebno simultano
primijeniti pri donoenju odluke.

ANALITIKA DIMENZIJA
SLOENOSTI SLUAJA
Analitika dimenzija se odnosi na pitanje "ta je
zadatak itaoca s obzirom na kljunu odluku ili
pitanje unutar sluaja?"
Stepen teine analitike dimenzije e zavisiti od
toga kako su odluka i proces odluivanja
predstavljeni unutar sluaja jednostavno,
umjereno sloeno ili veoma sloeno.
Primjer: Odluka koju mora donijeti Marsuc McGraw,
menader kompanije Oscar Mayer!

PREZENTACIJSKA DIMENZIJA
SLOENOSTI SLUAJA
Prezentacijska dimenzija odnosi se na pitanje "Koje su
informacije zaista vane i relevantne, a koje nedostaju?".
Sloenost ove dimenzije ogleda se u tome to, idui od
prvog ka treem stepenu, studija sluaja postaje dua
(vie teksta), slabije organizirana, sadri manje
relevantnih informacija, sadri vie nebitnih informacija,
pored samog teksta moe ukljuivati i druge forme
prezentacije kao to su video, audio, baze podataka i sl.

to je vei stepen sloenosti ove dimenzije potrebno je

vie vremena za itanje, sortiranje, odreivanje
prioriteta, identifikovanje nedostajuih informacija i
organizovanje i strukturiranje podataka.

PROCES UENJA POMOU

METOD STUDIJE SLUAJA
Proces od tri faze:
1.
2.
3.

Individualna priprema.
Diskusija u manjim grupama.
Diskusija na asu.

INDIVIDUALNA PRIPREMA
STUDENATA

Materijale i pitanja dostaviti na

vrijeme studentima.

Upozoriti na ozbiljnost pripreme,

potrebno vrijeme i panju.

Potrebna samodisciplina i naporan

rad.

INDIVIDUALNA PRIPREMA
STUDENATA
Smjernice za individualnu pripremu sluaja:
1.
2.

3.

4.
5.
6.
7.
8.

Paljivo proitati sluaj i praviti biljeke.

Sumirati sluaj ko, ta, zato, kada i kako?
Analizirati podatke unutar sluaja ta su uzroci
i posljedice, ta su ogranienja i anse, ta su
kvantitativne i kvalitativne dimenzije sluaja.
Generirati alternativa za rjeenje.
Definirati kriterije za izbor alternative/kriteriji
odluivanja.
Analizati i evaluirati alternative.
Odabrati preferiranu alternativu.
Izraditi plan akcije i implementacije.

DISKUSIJA U MALIM
GRUPAMA
Kljuna veza izmeu individualne pripreme i
zajednike diskusije na asu.
Koristi od diskusije u malim grupama:
1. Uenje drugih i uenje od drugih.
2. Dodatni poticaj za individualnu pripremu.
3. Diskutovanje svakog pojedinog lana.
4. Razvoj vjetina komunikacije.
5. Razvoj sposobnosti za timski rad.
6. Izgradnja samopouzdanja.
7. Izgradnja odnosa izmeu uesnika.

DISKUSIJA U MALIM
GRUPAMA
Pravila za diskusiju/rad u malim grupama:

Svaki uesnik mora biti u potpunosti pripremljen prije

poetka diskusije;
Svaki lan grupe mora aktivno sudjelovati u diskusiji;
Nije potrebno da grupa ima lidera u smislu da lider
predstavlja donosioca odluke iz sluaja. Ali treba imati
lidera u smislu voenja rada grupe i koordinacije;
Postizanje konsenzusa ili "zajednike pozicije grupe"
uobiajeno nije potrebno. Ovo znai da uesnici ne
moraju da se meusobno slau u pogledu rjeenja
sluaja.
Poeljno je da se ispotuje vremensko ogranienje koje
ne bi trebalo biti due od 30 minuta za normalan sluaj.

DISKUSIJA U MALIM
GRUPAMA
Smjernice za diskusiju/rad u malim grupama:

Utvrditi da li se svi lanovi slau sa tim ta je kljuni problem u

datom sluaju i sa kojeg stanovita se to pitanje treba razmotriti?
Konsenzus koji se ovdje treba postii odnosi se na definiciju
problema, a ne na rjeenje sluaja;
Razmotriti kljune nalaze do kojih se dolo tokom individualne
pripreme;
Diskutovati o potekoama u vezi interpretacije injenica, analizi,
procesu putem kojeg se dolo do nekih ideja i sl., predstavlja
odlinu priliku za vlastito uenje kroz poduavanje drugih;
Ukoliko vrijeme doputa, razmijeniti miljenja o tome ta se moe
desiti tokom glavne diskusije na asu (na emu e biti naglasak
tokom diskusije na asu, kako nastavnik moe dovesti vae ideje
u pitanje, kakva pitanja mogu biti postavljena i slino).

DISKUSIJA U MALIM
GRUPAMA
Problemi tokom rada/diskusije u malim grupama:

Nedostatak vremena zbog nemogunosti

pridravanja vremenskog limita;
Nedovoljna individualna pripremljenost;
Interpersonalni problemi (pasivnost, napad na
kompetentnost uesnika, stalno kontriranje,
odvraanje panje od zadatka davanjem
neprihvatljivih komentara, sabotiranje rasprave,
sarkazam, agresivnost, frustracija zbog osjeaja da
neko radi vie od ostalih u grupi, nedostatak
optimizma i negativno gledanje na stvari i slino);
Nedovoljna angaovanost zajedno sa nedovoljnom
pripremom moe izazvati lananu reakciju koja
ukljuuje sve prethodno nabrojane probleme.

DISKUSIJA NA ASU

Priprema nastavnika za diskusiju na asu.

Zajednika (plenarna) diskusija na asu razmatranje problema, predlaganje

alternativa, pronalaenje adekvatnog
rjeenja postavljenog problema, te sama
evaluacija.

DISKUSIJA NA ASU
Pitanja za pripremu nastavnika za diskusiju na asu:

ta je svrha dananjeg sluaja?

Da li u sluaju postoje zamke? Koji aspekti sluaja me zbunjuju?
Koja su kljuna pitanja koja treba postaviti kako bi diskusija napredovala? Kako ih treba
povezati sa temom sluaja?
Da li postoji bilo koje pitanje koje e biti potrebno razjasniti svim uesnicima prije nego
doemo do kraja diskusije? Da li postoje stvari kroz koje je potrebno proi i da li je
konsenzus po takvim pitanjima neophodan za nastavak diskusije? Kako odrati panju
studenata koji imaju drugaije razmiljanje i koji se postepeno "iskljuuju" iz diskusije?
Poznavajui uesnike u grupi, kakvo je moje predvianje pravca u kojem diskusija moe
krenuti?
Koja su to kontroverzna pitanja koja mogu poluiti gotovo jednak broj meusobno
suprotstavljenih odgovora od strane uesnika i koja su dobra za podgrijavanje
diskusije?
U kojem trenutku se treba pozabaviti sa kvantitativnim dijelom sluaja? Koliko detaljan taj
dio treba da bude? Da li je realno oekivanje da studenti urade taj dio na pravilan nain?
Kakva bi trebalo da bude najbolja struktura diskusije? Da li da se odmah fokusiramo na
samu odluku i da onda na bazi analize preispitamo odluku ili da idemo postepeno kroz
analizu da bi doli do konane odluke?
Koliko je vremena potrebno odvojiti za svaki blok diskusije?
Kako zavriti i zatvoriti sluaj?
Kako isplanirati plan pisanja i biljeenja kljunih elemenata na tabli.

DISKUSIJA NA ASU
Zajednika diskusija na asu - generalne
faze deavanja:
1.

2.
3.
4.

Priprema u uionici, prije poetka

asa.
Uvod na poetku asa.
Diskusija na asu.
Zakljuivanje sluaja i evaluacija.

DISKUSIJA NA ASU faza 1

1. Priprema u uionici, prije poetka asa:

Dolazak u uionicu malo ranije i priprema

(psiholoka, predavaka, tehnika,
logistika i sl.)
Neformalna komunikacija izmeu
nastavnika i studenata.
Ocjena raspoloenja studenata, hvatanje
kljunih rijei i/ili prijedloga studenata.

DISKUSIJA NA ASU faza 2

2. Uvod na poetku asa:

Zakazivanje asa zvanini raspored, prethodna komunikacija npr.

e-mailom, lina posjeta.
Ostavljanje utiska - lini izgled, komuniciranje i ponaanje
nastavnika. Bitni elementi utiska: opi stav/dranje, uspravno
hodanje, smjeak na licu, odluan stisak ruke, razgovjetan govor,
gledanje sugovornika u oi, ista odjea i obua nastavnika, lino
predstavljanje i vizit-karte, itd.
Efektno otvaranje/otpoinjanje asa, skretanje trenutne panje i
stvaranje atmosfere. Naini otvaranja asa: klasinim uvodom,
komplimentom, primjerom, dramatino, pitanjima, prezentacijom
direktne koristi.
Uvod u problem 1) podsjeanje studenata na nastavne cjeline
koje su ve savladane, a koje im mogu biti korisne u obradi sluaja
koji slijedi, 2) objanjavanje samog principa sluaja i njegovog
mjesta u cjelokupnom savladavanju predmeta, 3) linim iskustvima
koja su u vezi sa aktuelnom problematikom i sl.

DISKUSIJA NA ASU faza 3

3. Diskusija na asu:

Poetak diskusije (direktan odmah

postavljanje pitanja o sluaju ili indirektan
ponavljanje relevantne teorije i
tematskih cjelina)
Identificiranje problema i kljunih pitanja.
Analiza dostupnih podataka.
Generiranje alternativa i rjeenja.
Akcioni plan i implementacija.

DISKUSIJA NA ASU faza 4

4. Zakljuivanje sluaja i evaluacija:

Nastavnik (koji je tokom diskusije biljeio

cijeli tok) treba da izloi kratak saetak
cijelog procesa rjeavanja problema.
Nastavnik treba sumirati sve ideje,
stavove i rjeenja ali nikako na nain koji
bi zaustavio dalje razmiljanje studenata o
iznalaenju eventualno jo boljih rjeenja.

DISKUSIJA NA ASU faza 4

Naini zakljuivanja asa:

Nastavnik treba da ima zavrnu rije. Komentari studenata su u tom trenutku

zavreni.
Zavrno izlaganje nastavnika treba da bude koncipirano na nain da studentima
bude jasno zato je odabran ba taj sluaj, zato on nije obraivan ranije kao i
nain kako je obraeni sluaj doveden u vezu sa teorijskim postavkama koje su
studenti ranije savladali.
Zakljuivanje sesije ne znai odgovor na pitanje: ta je konano i jedino ispravno
rjeenje?.
Kod zavrnog izlaganja nastavnika mora se voditi rauna da se iznesu stavovi i za
sekundarna pitanja ali koja su takoer imala uticaja kod definisanja stavova i
alternativa studenata;
Kod zavrnog izlaganja, nastavnik studentima naglaava vanost novih ideja,
stavova i saznanja do kojih su studenti doli.
Nastavnik moe postaviti jo pitanja, koja mogu dovesti u sumnju ispravnost
rjeenja i odluka do kojih su doli. Na taj nain nastavnik studentima jasno daje
naznake da sluaj jo nije rijeen, da se moe i dalje istraivati i inicira dalje
razmiljanje i nove ideje;
Isticanje imena studenata koji su najvie doprinijeli diskusiji to e svakako za
njih biti motivacija da isto uine i prilikom obrade slijedeeg sluaja.

DISKUSIJA NA ASU
Savjeti za uspjeh u diskusiji na asu:

Pokuati zapamtiti imena studenata, te tokom

diskusije studente oslovljavati imenom.
U toku diskusije ne treba previe ograniavati
komunikaciju izmeu studenata.
Dosljedan i korektan pristup prema studentima.
Nastavnik treba da bude na raspolaganju
studentima i nakon obrade sluaja;
Vremenske odrednice i potivanje termina.

DISKUSIJA NA ASU
Jo nekoliko savjeta za nastavnike:

as treba poeti u skladu sa predvienom

satnicom.
Veoma je vaan isti, ravnopravan odnos prema
svim prisutnim studentima.
Kako razgovarati sa studentima koji se prethodno
nisu pripremili za obradu sluaja, a ele dati svoj
doprinos?
Disciplina u toku asa je kljuni faktor.
Tokom asa nastavnik se neizostavno mora
potruditi da u diskusiju ukljui to vie studenata,
a ne uvijek isti studenti.

SUGESTIJE ZA STUDENTE
TOKOM DISKUSIJE NA ASU

Dobra prethodna priprema je kljuni faktor;

Student treba zauzeti ofanzivan i ozbiljan stav,
iznijeti svoje miljenje samoinicijativno u
odgovarajuem trenutku;
Razgovor sa drugim kolegama o istom problemu i
podupiranje vlastitih stavova moe biti vrlo
korisno;
Student treba svakako u procesu diskusije (ma
koliko mu to bilo teko) bar jednom javiti se za
diskusiju i iznijeti svoje miljenje;
Razgovor sa nastavnikom e pomoi u
olakavanju ukljuenja studenta u proces
diskusije;

TA NAKON ASA?

Vrijednovati uee studenata u

diskusiji na asu.
Dati sugestije studentima kako da
budu bolji u diskusiji na asu.
Dati dodatne informacije i sasluati
komentare studenata nakon asa.

NESTANDARDNI OBLICI UENJA

POMOU SLUAJEVA

Gosti predavai.
Grupne prezentacije.
Obrada sluaja u pisanoj formi.
Obrada sluaja zajedno sa kolegama
sa drugih oblasti.

JO NETO O PRETPOSTAVKAMA ZA
PREDAVANJA POMOU SLUAJEVA
Fizike pretpostavke uionica i izgled uionice, tabla/ploa,
kreda, kompjuteri, software-i, projektori, audio/video (zvunici,
TV itd.), pomona mjesta za pisanje (flip-chart), prostor za
diskusiju u malim grupama, itd.
Identifikacija i upoznavanje uesnika/studenata upitnik Profil
studenta, name-tags, fotografije, skica uionice i raspored
sjedenja studenata, posjeta asovima kolega i sjedenje u
posljednjem redu radi upoznavanja studenata, uee u
drutvenim aktivnostima (pauza za kafu, i sl.), isticanje
mogunosti studentskih posjeta kabinetu profesora (vrijeme za
posjete i konsultacije)
Materijali za nastavu i logistika priprema studija sluajeva i svih
drugih vrsta materijala na vrijeme, ranije dostavljanje materijala
studentima, web-based podrka nastavi itd.

KLJUNI IZVORI I
LITERATURA

Harvard Business School Cases na adresi:

http://www.hbsp.harvard.edu/b01/en/cases/cases_home.html
Ivey Publishing na adresi:
http://cases.ivey.uwo.ca/cases/pages/home.aspx
Erskine, A. James, Michiel R. Leenders, Louise A. MauffetteLeenders, "Teaching with Cases", Second Edition, Ivey
Publishing, Richard Ivey School of Business, 1998.
Mauffette-Leenders, Louse A., James A. Erskine, Michiel R.
Leenders, "Leraning With Cases", Second Edition, Ivey
Publishing, Richard Ivey School of Business, 2001.
Pons, Joe, "The Case Method in Post Graduate Management
Education", Technical Note for Faculty Development Seminar,
IMTA, 2003.

CASE STUDY METHOD METODA

UENJA POMOU SLUAJEVA

HVALA NA PANJI!
Prof. dr. Nenad Brki
Ekonomski fakultet u Sarajevu