Mikropedagogija Interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja

Apekti odgoja: drutveno-generacijski aspekt, individualni aspekt razvoja linosti, interakcijskokomunikacijski aspekt
Linost Jedinstvena organizacija osobina formirana uzajamnim djelovanjem organizma i socijalne
sredine.
Faktori razvoja linosti:
1. nasljee (geni)
2. okolina prirodna i drutvena
3. vlastita aktivnost
Mjesto i uloga odgoja poticaji okoline (obitelj, kola, ulica): svjesni, namjerni, intencionalni i
nesvjesni, nenamjerni, neintencionalni.
Izazivanje vlastite aktivnosti: realiziranje potencijalnih osobina, sposobnosti, svojstava linosti
Personalizacija i socijalizacija
Bitno o odgoju:
- odvija se u punini meuljudskog odnosa
- osniva se na stvaralakoj suradnji
- ovisi o interakciji i komunikaciji
- najhumanija komunikacija je dijalog
- kreativnost odgoja treba proivjeti i osvijestiti
- usavrava linost nastavnika i uenika
Karakteristike meuljudskog odnosa: interakcija, reciprocitet, cirkularno stimuliranje, djelovanje
podsvjesnog
Karakteristike osobnog odnosa
1. Bez svjesne namjere i praktinog cilja
2. Subjektivan zasnovan na emocijama
3. Trajnost ovisi o meusobnoj privlanosti
4. Nema hijerarhije
5. Tei smanjenju frustracije
6. Rezultat osobnog izbora
7. Izriito privatan

Karakteristike profesionalno-drutvenog odnosa

1. Namjera i svrha jasno odreene
2. Objektivan zasnovan na racionalnom
3. Trajnost neovisna o promjenama privlanosti
4. Hijerarhian
5. Ispunjen latentnom agresijom
6. Rezultat stjecaja okolnosti
7. Javan u odreenom smislu

Specifinosti odnosa odgajatelj-odgajanik: proetost profesionalnog i osobnog, neravnopravnost,

potekode ostvarivanja reciprociteta.
Elementi reciprociteta u odnosu: naizmjeninost zauzimanja pozicije subjekta i objekta, mogudnost
konfrontacije miljenja, uspostavljanje dijaloga.
Elementi uspjenog odnosa: osobna naklonost, poznavanje, interes, stavovi i vrijednosti, inteligencija,
socijalno podrijetlo, metode rada.

Tipovi nastavnika i uenika:

Tipovi nastavnika
Akademski tip
Savjetniki tip
Kreativni tip

Tipovi uenika
Intelektualni tip
Emocionalni tip
Kreativni tip

Socijalna percepcija meuzavisno percipiranje u socijalnoj situaciji.

Gledita u soc. percepciji: 1. Vlastito gledite (Drugi doivljavaju svijet kao ja)
2. Slinost gledita (Drugi su slini meni) 3. Nesvjesna funkcija psihe (psiha upravlja nama)
Osoba A percipira psihike procese osobe B kroz psih. Procese u samoj sebi (F. Heider)
Diel: Meuljudski i drutveni odnosi temelje se na objanjenju tuih reakcija pomodu motivacije u
samom sebi koja skoro uvijek ostaje nesvjesna., Projekcijska introspekcija je nesvjesna funkcija psihe
Pristupi povjerenju: optimistiki (vjerujem svima), pesimistiki (ne vjerujem nikome) i realan/human
(imam povjerenja u onoga tko to zasluuje)
Halo efekt transfer pojedine osobine, transfer cjelovitog dojma
Prosuivanje percipiranog ovisi o sposobnosti ljudi, kvaliteti osobine, slinosti osoba
Stav i njegove komponente
Stav tendencija koja usmjeruje nae ponaanje
Komponente stava: spoznajna, emocionalna, motivacijska. Emocionalna komponenta je bitna za
vrijednost, jainu, kvalitetu stava.
Empatija, definicije: 1. uivljavanje, akti projiciranja samog sebe u neiji poloaj, oblik identificiranja s
nekim, 2. projekcija vlastite linosti u linost drugoga da bismo ga bolje razumjeli, 3. zavudi se
nekome pod kou, gledati svijet njegovim oima, 4. suosjedanje veza izmeu subjekata zasnovana
na intuiciji i specifinim spoznajnim udeenostima oba subjekta. Empatijska se veza ostvaruje na
kognitivnom planu kao percepcija o meusobno emocionalno-doivljajnim stanjima subjekata tako
da svaki od njih moe da shvati emocionalno stanje drugog, ali bez emocionalne identifikacije, to
dakako ne iskljuuje emocionalni angaman u povodu osjedaja drugog.
Komponente empatije:
1. kognitivno-intelektualne: promatranje druge osobe s njene toke gledita, preuzimanje uloge
druge osobe u odreenoj socijalnoj situaciji
2. afektivno-emocionalne: osjetljivost prema osjedajima druge osobe, sposobnost suosjedanja
Teorije empatije
Psiholoki usmjerena teorija naglaava koncepciju vlastitog ja. Ja se odlikuje sposobnodu
samopromatranja, zauzimanjem distance u odnosu na sebe i svoje ponaanje, formiranjem pojma o
sebi.
Socioloki usmjerena teorija naglaava komunikaciju s drugima, preuzimanje razliitih uloga (ne
negira koncepciju vlastitog ja).
Vanost empatije u odgoju: otkrivanje osjedanja koja prate ponaanje. Prihvadanje osobe onakve
kakva jest. Otkrivanje emocionalno-motivacijskih faktora. Shvadanje odgajanika u njegovu totalitetu.

Biranje adekvatnih odgojnih sredstava i postupaka. Prilagoavanje komunikacije uenicima.

Uspjenost odgojnog djelovanja.
Interakcija i komunikacija
Pojam interakcije: meusobno djelovanje osoba, zauzimanje stavova, odreivanje ponaanja.
Pojam komunikacije: interakcija putem znakova, proces stvaranja znaenja, proces uzajamne
razmjene znaenja.
Sadraj, znak, um sadraj pojam, misao, ideja, osjedaj, poticaj. Znak verbalni (vizualni -pismo,
akustini - govor), neverbalni (vizualni slika, mimika, geste, akustini - muzika
um objektivni (slab tisak, buka), subjektivni (stav, raspoloenje, nepoznavanje koda).
Oblici komunikacije: izmeu dvije osobe, u maloj grupi, organizirana, javna, masmedijem.
Karakteristike interpersonalne komunikacije: ukljuuje verbalno i neverbalno ponaanje, spontano,
formalno ili konstruirano ponaanje, nije statina nego dinamina, ukljuuje personalnu povratnu
informaciju, interakciju, usklaenost, voena je unutarnjim i vanjskim pravilima, moe ukljuiti
uvjeravanje.
Teorija komunikacije (Watzlawick):
Karakteristike: 1. ovjeka promatrati u odnosu s drugim, 2. Meuljudski odnos prouavatzi u
komunikaciji, 3. Povratna info bitna za ponaanje, 4. Meusobno utjecanje uvjetovano situacijom i
na nju djeluje, 5. Postoje razliiti stupnjevi svjesnosti o naem ponaanju, 6. Komunikacija je itavo
ponaanje i utjee na ponaanje.
Aksiomi (Watzlawick): 1. Nije mogude ne komunicirati, 2. komunikacija ima sadrajni i odnosni
aspekt, 3. Odnos je uvjetovan interpretacijom ponaanja, 4. komunikacija je verbalna i neverbalna, .
komunikacija moe biti simetrina ili komplementarna
Funkcije neverbalne komunikacije: 1. Izraavanje stavova, 2. Izraavanje uzajamnih stavova, 3.
prezentiranje vlastitih osobina, 4. Pradenje, podrka i dopuna verbalne kom., 5. Zamjena za verbalnu
kom., 6. konvencionalno izraavanje
Funkcije verbalne komunikacije: 1. Informiranje o objektivnom, 2. Informiranje o subjektivnom, 3.
Iznoenje ideja
Stupnjevi interakcijske povezanosti u komunikaciji:
1. fizika prisutnost neverbalna komunikacija, razliiti stupnjevi unutarnje povezanosti
2. akcijsko-reakcijsko komuniciranje pitanje-odgovor, bez unutarnje povezanosti, proces
informiranja (bez utjecaja)
3. empatijsko komuniciranje uivljavanje u drugoga, prilagoavanje komunikacije onima skojima
komuniciramo, informiranje i utjecanje
4. dijalog obostrano empatijsko komuniciranje, meusobno utjecanje
Uvjeti za empatijsko komuniciranje i dijalog: komunicirati s malim brojem osoba, dobro poznavati
osobe s kojima se komunicira, biti osjetljiv na ljudsko ponaanje, imati razvijenu empatiju, biti
motiviran za uzajamnu povezanost

Karakteristike uspjene komunikacije: razumijevanje, zadovoljstvo, utjecaj na stavove,

oplemenjivanje odnosa, izazivanje akcije.
Linost razrednika: primarno odgojna uloga, stav prema ulozi razrednika, zainteresiranost za razred,
socijalno percipiranje, procjenjivanje, empatinost, razumijevanje uenika, komunikativnost,
fleksibilnost, objektivnost, pravednost, dosljednost, strunost, ped-psih osposobljenost.
Opservacija uenika upute
1. Na temelju poznavanja razreda odabrati uenika s neprilagoenim ponaanjem.
2. Prikupiti podatke o tom ueniku (socijalni status roditelja, zdravstveno stanje, obiteljske prilike,
interesi, napredovanje tijekom kolovanja).
3. Sistematski promatrati uenikovo ponaanje u toku jednog tjedna, biljeiti znaajne simptome
njegova ponaanja.
4. Na osnovi prikupljenih i zabiljeenih podataka dijagnosticirati uzroke neprilagoenog ponaanja
uenika.