205

Sapunar, M., Radio u 21. stolje}u, Polit. misao, Vol XXXVII, (2000.), br. 1, str. 205210

Komunikolo{ka istra`ivanja
Izvorni znanstveni ~lanak
070.1:654.19

Radio u 21. stolje}u

MARKO SAPUNAR*
Sa`etak
U radu se analiziraju realizibilne mogunosti razvoja radija u 21. stoljeu.
Metodom ekstrapolacije najnovijih tehnologija elektronike komunikacije konstatira se da e radio u 21. stoljeu postati sinergijski element jedinstvenog medija, to znai da e radio kao posebna institucija biti transformiran, ali da e i
dalje taj medij ostati u sferi zvukovnosti. S obzirom na mogunosti visokih elektronikih tehnologija, sve e se vie oblikovati umjetne fonike kvalitete, a primjenom optikih vlakana u prijenosu zvuka posebno e biti ostvaren dijalog/polilog na daljinu. Izmjene e se dogoditi, sukladno tome, i u podruju radijske retorike, kao i ukupnoga lika radijskog novinara koji e od diseminatora sve vie
postajati regulator, moderator, animator ukupnog javnog dijaloga graana.

Kao i svi mediji, radio je uvijek onakav kakvo je drutvo u kojem djeluje. Osim
toga, on je i onakav kakve su njegove hardverske i tehnologijske mogunosti. U drutvima niih tehnologija radio je sredstvo za masovno priopavanje vijesti narodu. Pri
tome su glavni kreatori i cenzori tih vijesti politike strukture, radijski novinari su samo
kozmetiki oblikovatelji tih ve odobrenih vijesti, a publika objekt, uglavnom pasivna
masa koja prima te vijesti radi oblikovanja poeljnog ponaanja.
Meutim, unato tim ovisnostima, radio ima i svoje temeljne karakterisitike, kao to
su: informirati graane, rekreirati ih i omoguiti im socijalnu identifikaciju.

1. Kako e se te karakteristike oitovati u uvjetima novih

elektronikih tehnologija?
Od svoga osnutka (1920.) radio je bio isti jednosmjerni, kratki i brzi informator.
Od osamdesetih godina, kad je radio ovladao dvosmjernom komunikacijom, on postaje
dvosmjerni medij za javno komuniciranje graana. Prvi oblici takva dvosmjernog
*

Marko Sapunar, izvanredni profesor Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu na predmetima

Informacijske znanosti, Uvod u novinarstvo i Povijest novinarstva.

Sapunar, M., Radio u 21. stolje}u, Polit. misao, Vol XXXVII, (2000.), br. 1, str. 205210

206

komuniciranja bile su tzv. kontakt-emisije, u kojima se dvosmjernost osiguravala telefonskim sudjelovanjem graana u emisijama koje su kombinirale dvosmjernu komunikaciju (iz studija i iz pojedinih mjesta). To je bio poetak revolucionarnog obrata kojim
je prvi put u medijima najavljena nova komunikacijska paradigma: dijalog i polilog na
daljinu. Pod utjecajem te prve dvosmjernosti u protoku informacija radio je postajao
javna tribina na kojoj se stjeu pitanja i odgovori, miljenja i osporavanja, a radi dolaenja do novih spoznaja o ponaanju ljudi u njihovim obitavalitima, na radnom mjestu
i drugdje.
Sljedei pomak radija prema viem tipu sintetike zvukovnosti bile su eksperimentalne radijske emisije i radiodrama, koje su fizikalno i psihiki irile repertoar ljudske
ujnosti. Naime, naturalna akustika percepcija na taj se nain proirivala i oplemenjivala novim zvukovima koji su potencirali upeatljivost ljudskog govora i zvukovnosti,
modalitetima ubrzavanja ili usporavanja ljudske naturalne zvukovnosti pojaavala ekspresivnost govora, njegovo koloriranje i dinamiziranje, to je sve pridonijelo da se polje
ekstentiteta i intenziteta zvukovne percepcije znatno proiruje.
No tek pojavom digitalnosti radio je postigao svoje novo razdoblje u vie dimenzija.
U podruju zapisa, produkcije i reprodukcije zvukovnosti radio je pojavom digitalizacije uinio nekoliko novih skokova. Na dananjem stupnju toga tehnikog razvoja
radio ve ivi u tehnologiji DAT (digital audio tape) kazeta za master snimke raunala
ili u tehnologiji HDD rekordera u postprodukciji zvuka i u radiodifuziji uope.
Minidisk ili optomagnetska disketa (MD) relativno je novi medij koji je oitovao
velike rezultate u snimanju, montai i arhiviranju audio snimaka. On je u potpunosti
istisnuo i posve zamijenio magnetofon u svim njegovim funkcijama.
U sklopu ovih tehnikih inovacija nalaze se i tvrdi diskovi (HDD), optomagnetni
diskovi raznih formata, zatim CD romovi, strimeri, itd. To su nove tehnologije koje
omoguavaju radiju proizvodnju i reprodukciju kvalitetnijih zvukovnih signala. Na taj
se nain areal zvunog receptora proiruje, produbljuje, te tako obogauje ukupno ljudsku percepciju sintetike zvukovnosti.
Sve ove nove tehnologije omoguavaju lake i brze predmontae terenskih snimki,
zatim i finalnu montau priloga u redakciji, to znaajno racionalizira vrijeme i trokove radijske produkcije, jer se u montiranju vie ne moraju koristiti skupi studijski
ureaji, nego se sve emisije mogu kvalitetno montirati u redakciji ili kod kue.
Jo vei doprinos novoj zvukovnosti omoguuju raunala s audiokarticom (Card D s
analognim i/ili digitalnim ulazima i izlazima), kazetofonom ili minidiskom, zvunicima
ili slualicama, profesionalnim softverom (Fast Edi ili EdEditor plus), koji omoguuju
visok stupanj kreiranja svih vrsta poruka u zvunom mediju sve do automatizacije
emitiranja programa. Zahvaljujui tim novim tehnikama radiopostaje smanjuju broj
osoblja i ukupne svoje trokove, te tako radio postaje najekonominiji informativni
medij, a uz to poveavaju kvalitetu emitiranog i primljenog zvuka.
Automatizacija je najprije uspjeno ula u proizvodnju glazbenog programa, zatim
se afirmirala u programima reklamiranja, a danas ve uspjeno ulazi i u sloenije
emisije i programe. Kao to je poznato, reklame i jingleovi (pice) do sada su runo re-

Sapunar, M., Radio u 21. stolje}u, Polit. misao, Vol XXXVII, (2000.), br. 1, str. 205210

207

producirani pomou magnetofona. Uvoenjem u praksu MD ureaja (to su jingl strojevi) i HDD reproduktora, odnosno kombinirajui raunalo s odgovarajuim programima, olakava se proces automatizacije koja bre, lake i efikasnije izmjenjuje reklamne poruke od dosadanjeg runog manipuliranja.
Svaka suvremena radiopostaja zbog svega toga treba pratiti ovaj brzi razvoj digitalizacije radija u svim aspektima i, prema svojim mogunostima, implementirati te nove
tehnologije u svoj rad.
Najvea zvukovna inovacija radijske tehnologije svakako je dvosmjerni protok informacija. Zahvaljujui toj tehnologiji, radio prestaje biti jedan veliki megafon koji iri
uniformne informacije i postaje elektroniki forum, tribina na kojoj se stjeu pitanja i
odgovori, aktivni polilog mnogih graana.
Meutim, sinergijsko povezivanje svih medija u jedan multimedijski sustav telekomuniciranja ukljuuje radio kao zvukovnu komponentu u novi sinergijski sustav prikaza informacija u svim modalitetima: zvukovnom, pokretnom, slikovnom. Time, dakako,
radio kao tvorac nove zvukovnosti nee nestati, ali e se vrsto povezati s raunalom,
televizijom i drugim dolazeim medijima koji e ljudima olakati shvaanje prezentiranih informacija.
Naravno, istraivai s pravom predviaju da e se do sredine 21. stoljea razviti i
mnoge druge inovacije koje radio mora pratiti i implementirati u svoje programe i tehnologiju proizvodnje sintetskih zvukova.
Budui da je verbalnim tehnikama teko precizno predoiti strukturu i funkciju
radija u ovim novim uvjetima, mi emo se posluiti grafikim prikazima djelovanja
radija u tri oblika: temeljne produkcije radijskog programa, automatizacije proizvodnje
i reprodukcije programa te pune automatizacije radijskog programa.

2. Integrativna retorika novog radija

Novi mediji vazda utjeu i na nain izraavanja. To znai da svaki medij ima svoju
posebnu retoriku. Ovdje stari termin retoriku uzimamo metaforiki, te pod tim terminom podrazumijevamo nain komuniciranja, izraavanja poruka. Pismoslovno novinarstvo (gazete i drugi oblici pisanih materijala) tako je omoguavalo grafike i linearne
anrove, tiskoslovno novinarstvo je razvijalo iru lepezu anrova, radio je novinarsku
retoriku obogatio zvukovnim anrovima (izjave, intervjui, razgovori, fieri, reportae,
itd.), televizija je uvela u opi komunikacijski opticaj filmske i slikovne naine
kazivanja, a novi mediji, s kojima poinje integrirano, sinergijsko komuniciranje,
razvija nove anrove koji poivaju na sinergiji pokreta, slike, rijei i glazbe.
To novo integrativno, multimedijsko novinarstvo pomou novih medija zato trai od
novinara invenciju, kako bi se stvorili novi anrovi koji su po mjeri novih medija.
Integrativna retorika novih medija zato je dramska, jer u svojim prikazima koristi
vie naina izraavanja, kako bi postigla vieslojnost poruke. Ve fier i reportaa
nadilaze pismoslovnu novinarsku retoriku i predstavljaju svojevrstan oblik simfonije, u
kojoj govor vie nije sve. U TV mediju govor je i zvukovnost ve analitina, jer se

Sapunar, M., Radio u 21. stolje}u, Polit. misao, Vol XXXVII, (2000.), br. 1, str. 205210

208

njome poruka koja se izraava slikom pojanjava, podcrtava i ini impresivnijom.

Integrativna retorika u novim medijima nalik je simfonijskom izraavanju, jer se u
novim medijima po zakonima izraajnosti i adekvatnosti poruci smjenjuju naini, tj.
jednom je zvuk nosilac signala, drugi put je on samo u slubi ilustracije, a u treem
sluaju on ima samo funkciju oznaavanja okoline (kao zvuna kulisa unutar koje se
poruka nalazi). Isto je tako i s vizualnim signalom: jednom on u potpunosti izraava
poruku, drugi put je samo ilustrira, a trei put predoava samo ambijent poruke.
Ovi zahtjevi simultaniteta, sinergije i dramskog oblikovanja sekvenci poruke nalau
vii stupanj kulture buduih novinara. Naime, oni e morati ovladavati integrativnom
retorikom koja nastoji bit poruke osvijetliti sa svih strana.
Ako promotrimo sadanju situaciju u izraavanju televizije i radija, vidimo da u tim
novim medijima jo uvijek dominira linearna i jednostrana retorika. Naime, kazivanje je
jednodimenzionalno (ili govorno ili pismoslovno), a mora postati viedimenzionalno,
jer to novi mediji ne samo omoguavaju nego i imperativno trae od svih sudionika, a
posebno od novinara koji e u uvjetima integrativne retorike biti vie moderatori,
usmjerivai, voditelji, animatori, nego stari novinari pisci ili samo govornici.
Da bi se ovaj vii stupanj kulture izraavanja u novim medijima postigao, nuno je
da novinarska uilita ili fakulteti bitno reformiraju svoje programe, pa u njih uvode
vie predmeta kao to su: novi mediji, sustav argumentacije, viedimenzionalna retorika, itd.

3. Izmjena lika novinara

Sasvim razumljivo, kad je rije o uvoenju novih medija u javno komuniciranje,
novinari nee vie biti iskljuivi pisci ili govornici, nego e sve vie morati biti osobe
koje uspjeno reguliraju dvosmjerni protok informacija ili vode polilog. Koliko je to
zahtjevno i teko, vidi se i danas u tzv. polemikim emisijama gdje sugovornici ne
znaju, ili svjesno ne potuju, turn sustav, tj. ritmove aktivnosti sudionika. Nekada ak i
novinar kao voditelj i regulator vie vremena daje jednima, a manje drugim sudionicima. To su samo pojedinani aspekti dobre moderacije, ali su jo vaniji oni koji se odnose na traenje da se svaki javni iskaz barem minimalno argumentira, zatim da se
suzbija nekulturu poliloga, itd.
Glavna je znaajka budueg novinara u novim medijima svakako to to e on biti
moderator, tj. osoba koja je odgovorna za dobar protok poliloga. On zato mora biti vrlo
iroko obrazovan, zatim decentan i uvjerljiv, indirektno i autoritativan, jer bez tih
osobina on ne moe zadovoljiti sve sugovornike, a posebno graane koji participiraju u
razglabanju najavljene teme.
Mnogi teoretiari stoga smatraju kako je sadanja dodiplomska naobrazba nedovoljno obrazovanje za taj novi tip novinara u elektronikim medijima, te predlau da se
njihova naobrazba podigne za jo jedan stupanj (specijalistiki ili magistarski stupanj
obrazovanosti u podruju komunikacijskih znanosti).

Sapunar, M., Radio u 21. stolje}u, Polit. misao, Vol XXXVII, (2000.), br. 1, str. 205210

209

Ovi zahtjevi podjednako vrijede i za hardverske strunjake u novim medijima, jer

nije dovoljno da oni poznaju samo tzv. elektrotehniku skupinu znanja, ve da budu
osposobljeni i za kreativno manipuliranje sloenim elektronikim napravama koje su u
stanju dati i posredovati viedimenzionalnu informaciju, zatim tzv. razvojnu informaciju koja pokazuje sve etape kako informacija nastaje, pa kreativne tehnike simulacije i
mogunost oblikovanja tehnologije stvaralakih postupaka koji dovode do nove zvukovnosti.
to su god mediji sloeniji, to je i izobrazba novinara nuno via i sloenija. To je
opi zakon i po njemu se trebaju ravnati, kako novinarski fakulteti tako i sami novinari,
jer novinarska izobrazba (u smislu traganja za novim nainima izraavanja) traje cijeli
ivot i za nju su odgovorni sami novinari. Tko nije kadar udovoljavati tim velikim
izazovima i stvaralakoj zahtjevnosti, najbolje je da u novinarsko zanimanje ne ulazi, a
ako se u njemu naao, bolje je da ga to prije napusti.

4. Dalje perspektive radija i radijskih novinara

Ako se iz ovih razvojnih tendencija radija i radijskog novinarstva saberu neki pokazatelji koje treba imati u vidu pri strukturiranju radijske mree, pri ustrojavanju programa, zatim implementacije novih elektronikih tehnologija, pa integrativne retorike
plastinog i viedimenzionalnog izraavanja poruka i, napokon, prilagoavanja novinara tim novim zahtjevima, oito je da novinari moraju znati, a studenti nauiti:
da svi sadraji koji se posreduju moraju biti u funkciji vrijednosne svijesti suvremenog ovjeanstva, to znai da informacije ne smiju biti nisko kalibrirane, jo manje
obojene hedonizmom (da ne kaemo i frivolnou, panseksualizmom), nego u funkciji
stalnog podizanja ljudske vertikale, jer samo takvi sadraji (prilozi i emisije) pridonose
podizanju vie kvalitete osobnoga i zajednikog ivota),
da svi naini izraavanja tih sadraja moraju biti u punoj funkciji novih medija, a
to trai uspostavljanje i realizaciju nove integrativne retorike koja na viedimenzionalan
i multimedijski nain prezentira sadraje zanimljivo, izraajno, upeatljivo, jasno i
reljefno, jer su takve informacije persuativnije, tj. one jae i dublje djeluju na njihovo
prihvaanje i, to je najvanije, njihovu realizaciju u svim poslovima i odnosima suvremenog ovjeka,
da se ovim zahtjevima prilagode novinari kao moderatori javnog komuniciranja
koje je u novim medijima poliloko, dramsko i svestrano, zatim u jo veoj mjeri
fakulteti koji koluju novinare za javno komuniciranje u 21. stoljeu.
U protivnom, ako se ne ostvare ova tri globalna zahtjeva, radijsko novinarstvo (kao i
ostali oblici modernog novinarstva) nee biti na razini svjetskih dostignua, ve e
ostati kao privjesak velikih sustava koji e moi s njima manipulirati.

Sapunar, M., Radio u 21. stolje}u, Polit. misao, Vol XXXVII, (2000.), br. 1, str. 205210

210

Literatura
Sapunar, M., Osnove znanosti o novinarstvu, tree izdanje, Naprijed, Zagreb, 2000.
Sapunar, M., Radio juer, danas, sutra, HAZU-Naprijed, Zagreb, 1994.
Sapunar, M., RDS radio data sistem i druge inovacije u razvoju radija, Struni informator, br.
4-5, Zagreb, 1989.
Bajza, ., Kako u XXI. st.?, kolska knjiga, Zagreb, 1992.
Novosel, P., Od showa do elektronskog foruma, novi putovi elektronskih medija, u Novinarstvo
u pluralistikom drutvu, Alinea, Zagreb, 1991.
Sapunar, M., Radionovinarstvo u pluralistikom drutvu, Politika misao, br. 1, Zagreb, 1991.
McLuhan, M., Radio bubanj plemena, Aspekti radija, Svjetlost, Sarajevo, 1978.
Jedele, H., Reproduktivitt und Produktivitt im Rundfunk, disertacija, 1992.

Marko Sapunar
RADIO IN THE 21ST CENTURY
Summary
The essay analyses the feasible developments of radio in the 21st century.
By the method of extrapolation of the latest technologies of electronic communication, the author claims that radio in the 21st century is to become a synergetic element of an integral medium, which means that radio as a separate institution will be transformed, but that it will remain in the audio sphere.
Due to the possibilities of advanced electronic technologies, artificial phonic
qualities are to be increasingly devised while the use of optic fibres in the transmission of sound will enable the dialogue/polylogue at a distance.
Consequently, there will be changes in the field of radio rhetoric and the
stature of radio journalists who, besides being disseminators, will increasingly
become regulators, moderators, and animators of the entire public dialogue
among citizens.