Professional Documents
Culture Documents
O - Connor Flannery - Tesko Je Naci Dobra Covjeka I Druge Price
O - Connor Flannery - Tesko Je Naci Dobra Covjeka I Druge Price
D O B R A
J E
N A I
O V J E K A *
K O
JE
N A I
D O B R A
O V J E K A
T E K U
K O
J E
N A
E S K
sam
zs u m e
nicu.
Zaula su se jo dva pucnja i baka je podigla glavu kao usahla
stara purica koja trai vode i zazvala: - Bailev, sine, Bailev, sine!
- kao da joj se srce slama.
- Isus je jedini oivio mrtve - nastavio je Neprilagoeni - a
ni On nije trebo. Sve je poremetio. Ako je On napravio ono
to je reko, onda ti nema druge nego odbaci sve i poi za Njim,
a ako nije, onda ti nema druge nego uivaj to malo to ti je
ostalo koliko god moe - ubij nekog, zapali mu kuu, nekako
mu napakosti. Nema boljeg nego kad nekom napakosti - re
kao je, a glas mu je zazvuao gotovo kao da rei.
- Moda nije oivio mrtve - promrmljala je stara gospoda,
ne znajui to govori; uhvatila ju je takva omaglica te je klonula
u jarak podavivi noge poda se.
- Nisam bio tamo, pa ne mogu kazat da nije - rekao je Ne
prilagoeni. - Htio bi da sam bio - rekao je, udarivi akom o
zemlju. - Nije poteno to nisam bio, jer da sam bio, znao bi.
Sluajte, gospodo - rekao je glasno - da sam bio tamo, znao
bi, i ne bi bio ko to sam sad. - Glas mu je prepukao i bakina
glava odmah se razbistrila. Vidjela je lice tog ovjeka kako se
gri blizu njezinoga kao da e zaplakati i promrmljala: -1 ti si
moje edo. I ti si jedno od moje djece! - Pruila je ruku i do
taknula mu rame. Neprilagoeni je odskoio kao da gaje ugriz
la guja i propucao joj prsa s tri metka. Onda je spustio pitolj
na zemlju, skinuo naoale i poeo ih istiti.
jarak uz jodl.
- Bila bi to dobra ena - rekao je Neprilagoeni - da ju je
imao tko upucati svake minute u ivotu.
- Eto ti zabave! - rekao je Bobbv Lee.
- Zaepi, Bobbv Lee - rekao je Neprilagoeni. - Nema u
ivotu pravog veselja.
RIJEKA
**
J etiri ili pet godina. Imao je duguljasto lice,
ocenu bradu i iroko razmaknute polusklopljene oi. Drao
1 , e m o 1 str
bilo nikoga osim njih i vozaa i kad je vidio da je zaspala, izvukao je rupi na cvjetie, razmotao ga i pomno ga prouio.
Onda ga je ponovno smotao, otkopao patentni zatvara u
podstavi svoga kaputa i skrio ga unutra, te nedugo zatim i sam
zaspao.
Njezina kua nalazila se pola milje od kraja tramvajske pruge
i bila je malo uvuena od ceste. Bila je to graevina od smekaste ljepenke s trijemom i limenim krovom. Na trijemu su
stajala tri djeaia razliitih uzrasta s identinim pjegavim
licima i jedna visoka djevojica koja je podigla kosu tolikom
koliinom aluminijskih uvijaa da joj se glava bljeskala poput
krova. Tri djeaka pola su za njima unutra i opkolila Bevela.
Gledali su ga utke, bez osmijeha.
- Ovo je Bevel - rekla je gda Connin, skidajui kaput. - Eto,
sluajno se zove isto kao propovjednik. Ovo su J. C, Spivev i
Sinclair*, a ono na trijemu je arah Mildred. Skini taj kaput i
objesi ga na nogu od kreveta, Bevele.
Trojica djeaka gledali su kako otkopava i skida kaput.
Onda su gledali kako ga vjea na nogu kreveta, a onda su gledali
kaput. Najednom su se okrenuli i izali van, te se stali neto
dogovarati na trijemu.
Bevel se poeo ogledati po prostoriji. Bila je to ujedno ku
hinja i spavaa soba. Cijela kua sastojala se od dvije prostorije
i dva trijema. Blizu njegove noge svijetlouti pas micao je re
pom gore-dolje izmeu dvije podne daske eui se o dno kue.
Bevel mu je pokuao skoiti na rep, ali pseto je bilo iskusno i
ve ga je povuklo kad je ovaj nogama udario o pod.
na
poela se slijepo vrtjeti ukrug dok joj netko nije priao i povu
se da ne gleda to se dogaa.
to sluajnost?
I V O T KOJI SPASI M O E
BITI I TVOJ VLASTITI
O J I
E T E
S P A S I T I
M O D A
J E
V A S
V L A S i i i i
ncle R0y and the Reci Creek Wranglers bili su omiljeni radio bend Flannery
''Connor.
K O J I
E T E
S P A S I T I
M 0 2 D A
J E
V A S
V L A S T I T I
guom istinom.
i v u
ra
8 d pa da se uzmete.
Shiftlet udobnije se smjestio na stubama.
* . V O T
K O J I
E T E
S t - A s i i i
L i u i u ,
_ .. _
VELIKA SREA
t'selo, uvijek je izgledala kao da niim nije zadovoljna. Uspoedila je sebe sa svojom majkom kad joj je bilo trideset i etiri.
Majina kosa bila je sijeda - njezina ne bi bila sijeda ak i da je
ne boji. Sva ona djeca, to je dokrajilo njezinu majku - ukupno
osmero: dvoje mrtvorodenadi, jedno je umrlo u prvoj godini,
jedno je zdrobila kosilica. Njezina majka nakon svakog od njih
postajala bi sve mrtvija. I sve to, emu? Jer nita nije znala.
isto neznanje. Najie potpuno neznanje!
A eto, njene obje sestre su udane tek etiri godine, a svaka
ima po etvero djece. Nije mogla shvatiti kako one to podnose,
kako mogu stalno ii doktoru da ih aka onim instrumentima.
Sjeala se kad je njezina majka rodila Rufusa. Samo ona od sve
djece nije to mogla podnijeti, pa je opjeaila ak do Melsvja,
deset milja po onome arkom suncu, i otila u kino da se makne
od one vriske, i odgledala je dva vesterna, jedan horor i seriju,
te otpjeaila natrag da bi saznala da tek poinje, pa je morala
sluati cijelu no. Sve to muenje zbog Rufusa! A evo ga sad,
ima manje mozga od kuhinjske krpe. Vidjela ga je kako eka
negdje u praznome prostoru jo i prije nego to se rodio, samo
eka, eka da svoju majku u trideset i etvrtoj godini pretvori
u
staricu. Divljaki se pograbila za ogradu i daui se popela
Uz
jo jednu stubu, odmahujui glavom. Boe, kako li ju je
sarno razoarao! Nakon to je rekla svim prijateljima da joj se
brat vratio s europskog ratita, evo njega - govori kao da nikad
ni
Je nogom kroio van iz obora za svinje.
J on je izgledao staro. Izgledao je starije od nje, a bio je etr
naest godina mladi. Ona je izgledala iznimno mlado za svoje
Sdine. Trideset i etiri i nisu neke godine, a ona je, uostalom,
u
dana ena. Morala se nasmijeiti kad se toga sjetila, jer udala
ie
mnogo bolje nego njene sestre - one su se udale u okolicu.
bol
u prsima. To je htjela - da ima slabo srce. Srce joj nisu mogl'
udan.
Ujio je u nju dok se pribliavala hodnikom. - Dobro jutro
ao
nesseeja.
- Florida nije slavna drava - rekao je g. Jerger - ali je vana.
-Vana je, nego to - rekla je Rubv.
- Znate li tko je bio Ponce de Leon?
- Osniva Floride - rekla je Rubv bistro.
-Bio je panjolac - rekao je g. Jerger. - Znate li to je traio?
- Floridu - rekla je Ruby.
- Ponce de Leon traio je izvor vjene mladosti - rekao je g.
Jerger, sklapajui oi.
- Ooo - promumljala je Ruby.
- Stanovito vrelo - nastavio je g. Jerger - ije vode daju vje
nu mladost onima koji od njih popiju. Drugim rijeima - rekao
je - elio je uvijek biti mlad.
- Je li Rufus doma?
- Ne znam. Cijeli ivot klonim se doktora. Klonim se- zato?
- Zato pita je li Rufus doma?
- to zato?
ao
m.
- Ne moram ja sluati tvoje uvrede - rekla je Ruby i polako
krenula prema vratima, drei se ravno i ne gledajui u svoj
trbuh iako je eljela.
- Pa, nadam se da e vam svima sutra biti bolje - rekla je
Laverne.
- Mislim da e moje srce sutra biti bolje - rekla je Ruby. Ali nadam se da emo se ubrzo seliti. Ne mogu se penjati po
ovim stubama sa slabim srcem i - dodala je dostojanstveno se
mrgodei - Rufusa nije briga za tvoje velike nogetine.
- Idi bolje spremi taj pitolj - rekla je Laverne - dok nekoga
nisi upucala.
Ruby je zalupila vratima i brzo spustila pogled. Bio je velik,
ali uvijek je imala velik trbuh. Nije joj bio ispupen nita vie
nego ostala mjesta. Normalno je kad se udeblja da ti se primi
oko pojasa, a Billu Hillu ne smeta to je ona debela, samo je
veseliji a ne zna zato. Vidjela je dugako sretno lice Billa Hilla
kako joj se smijei od oiju nadolje onako kako on to zna kao da je sve veseliji to si blie zubima. Nikad se njemu ne bi
omaklo. Protrljala je rukom preko suknje i osjetila zategnutost,
a
h nije li se tako osjeala i prije? Jest. Suknja je kriva - to je ona
uska koju ne nosi esto, to je... to nije ona uska. To je ona
iroka. Ali nije jako iroka. No to ionako nema veze, ona je
jednostavno debela.
Prislonila je prste na trbuh i pritisnula, ali odmah ih je maa
01
, ,
na
te
HRAM DUHA
SVETOGA
padao preko ela, a lice mu je bilo gotovo iste boje kao ne-
na sav glas.
smjerovima.
jeva
a Za
na
vl
r u
-
SVC 1 0 n a
l - L . / \ N I N t H Y
'
IM
Nakon ruka njezina majka strovalila se na krevet i rekla: Poludjet u od cura ako im ne pronaem neku zabavu. Grozne
su.
- Mislim da znam koga moe pozvati - izustilo je dijete.
- Sluaj. Ne elim vie uti da spominje g. Cheatama - rekla
je njezina majka. - Gdici Kirby je neugodno. On joj je jedini
prijatelj. O, Gospode - uspravila se i alobno pogledala kroz
prozor - siroto stvorenje, tako je usamljena da ak pristaje sjesti
u taj auto koji smrdi kao zadnji krug pakla.
A i ona je hram Duha Svetoga, pomislilo je dijete. - Nisam
mislila na njega - rekla je. - Mislila sam na ona dva VVilkinsa,
VVendella i Corvja, koji dolaze u posjet staroj gdi Buchell na
farmu. To su joj unuci. Rade za nju.
- E, to ve nije loa ideja - promrmljala je njezina majka i
pohvalno je pogledala. No onda je opet klonula. - To su seoski
momci. Cure bi samo frknule nosom.
- Ha - reklo je dijete. - Nose hlae. esnaest im je godina i
imaju auto. ula sam da e obojica postati propovjednici Crkve
Boje" jer za to ne mora nita znati.
- No da, s tim bi dekima bile sto posto sigurne - rekla je
njezina majka te poslije jedne minute ustala i nazvala njihovu
baku telefonom, i nakon razgovora od pola sata sa staricom
dogovorila da VVendell i Cory dou na veeru, te kasnije izvedu
djevojke na sajam.
Suan i Joanne bile su tako zadovoljne da su oprale kosu i
namotale je na aluminijske uvijae. Ha, pomislilo je dijete,
sjedei prekrienih nogu na krevetu i gledajui ih kako skidaju
Zr
eu
- Amen. Amen.
-Amen. Amen.
- Ali nije.
-Amen.
-Amen. Amen.
- Onoga tko oskvrne hram Boji, Bog e odvesti u propast,
ko se nasmijete, i vas moe ovako kazniti. Hram Boji sveta
je stvar. Amen. Amen.
aa
ls
t0lle
usan.
1 lr
Se
sU
n n e
ni
do
krivom smjeru?
Ovo posljednje palo je na pamet i g. Headu. - Tu su svi
bijelci-rekao je.
- Ovuda prije nismo proli - rekao je Nelson. Bilo je to
naselje sa zgradama od opeke koje su moda bile nastanjene, a
moda i nisu. Nekoliko praznih automobila bilo je parkirano
uz rubnik, a naiao bi i pokoji prolaznik. Vrelina plonika
probijala je kroz Nelsonovo tanko odijelo. Oi su mu se poele
sklapati, i nakon nekoliko minuta glava mu je klonula prema
naprijed. Ramena su mu se jednom-dvaput trznula, a onda se
prevrnuo na bok i iscrpljen se ispruio na plonik: obuzeo ga
je san.
G. Head u tiini ga je gledao. I on je bio vrlo umoran, ali
nisu mogli spavati istodobno, a on ionako ne bi mogao zaspati
jer nije znao gdje su. Za koju minutu Nelson e se probuditi,
osvjeen od sna i vrlo samouvjeren, i poet e prigovarati da
je on izgubio karnicl i put. Bilo bi tebi jako veselo da ja nisam
tu
> pomislio je g. Head; a onda mu je neto palo na pamet.
Nekoliko minuta promatrao je ispruenu figuru; onda je
na
Jednom ustao. Opravdao je svoj postupak rekavi sam sebi
Qa djetetu katkad mora prirediti lekciju koju nee zaboraviti,
a
Pogotovo kada se to dijete stalno iznova sve drskije inati.
51
es
Kal
hladno likovale. U njima nije bilo svjetlosti, osjeaja, zanimaja Samo je stajao, onako sitan, i ekao. Dom za njega nije
znaio nita.
G. Head polako se okrenuo. Osjeao je da sada zna kakvo bi
bilo vrijeme bez godinjih doba, kakva vrelina bez svjetla, i to
bi bio ovjek bez spasenja. Nije mario ako uope ne stigne na
vlak i da mu neto iznenada nije privuklo pozornost, poput
krika koji dopire iz nadirueg sumraka, moda bi zaboravio
da je uope krenuo na ikakvu postaju.
Nije preao ni petsto metara kad je na dohvat ruke ugledao
gipsani kip crnca kako pognut sjedi na niskoj ogradi od ute
opeke koja je zavijala oko irokog travnjaka. Crnac je bio otpri
like Nelsonova uzrasta i nestabilno je visio prema naprijed jer
je kit koji ga je drao uza zid bio napukao. Jedno oko bilo mu
je posve bijelo, a u ruci je drao komad smee lubenice.
G. Head stao je i nijemo se zagledao u njega, a nedaleko od
njega ubrzo se zaustavio i Nelson. Dok su tako stajali, g. Head
je apnuo: - Umjetni crnjo!
Nije se moglo rei je li umjetni crnac trebao biti mlad ili
s
Ogledati sretno jer su mu kutovi usta bili podignuti, ali otkrhnuto oko i kut pod kojim je bio naheren davali su mu izgled
lz
gubljenog oaja.
~ Umjetni crnjo! - ponovio je Nelson tonom istovjetnim
nome g. Heada.
I tako su njih dvojica stajali ondje vratova isturenih gotovo
Pd istim kutom, ramena pogrbljenih na gotovo isti nain, s
u
kama koje su im identino podrhtavale u depovima. G.
'lead izgledao je kao prastaro dijete, a Nelson kao minijaturan
ar
ci. Stajali su i zurili u umjetnog crnca kao suoeni s nekom
K R U G U VATRI
normalnim glasom.
0 v
se
o utati koveg.
a
e:
J ~ A kako ti je majka?
brzo je rekla. - Bio je jedan koji se zvao Gene, ali uginuo je, a
ne moete jahati da se ne ozlijedite. Konji su opasni - izgo
vorila je velikom brzinom.
Krupni djeak sjeo je na zemlju ogoreno frknuvi i poeo
eprkati van kamenie iz svoje tenisice. Maleni se ogledao na
sve strane a Powell ju je fiksirao pogledom i nita nije govorio.
Minutu kasnije mali djeak ree: - Nego, gospodo, znate
to je jednom reko? Reko je da bi htio do ovamo kad umre!
Gda ope na sekundu je djelovala zbunjeno; onda je pocrvenjela; a onda joj se na licu ukazao neobino bolan izraz
jer je shvatila da su ta djeca gladna. Oni zure u nju jer su gladni!
Zamalo je glasno uzdahnula njima u lice, a onda ih je brzo
upitala bi li neto pojeli. Rekli su da bi, ali njihova lica, mirna
i nezadovoljna, nimalo se nisu razvedrila. Izgledali su kao da
su navikli biti gladni i da se to nje uope ne tie.
Dijete je na katu ve pocrvenjelo u licu od uzbuenja. Kleala
je kraj prozora tako da su joj iznad daske virile samo oi i elo.
Gda ope rekla je djeacima da dou iza kue gdje su bili vrtni
stolci pa ih je povela, a gda Pritchard ih je slijedila. Dijete je
Prelo iz desne spavaonice preko hodnika u lijevu i pogledalo
dolje iza kue gdje su bila tri bijela vrtna stolca i crvena visea
'ezaljka razapeta izmeu dva stabla ljenjaka. Bila je to bljedu
njava debela djevojica od svojih dvanaest godina, namrtena
razr
ka pogleda i velikih usta iz kojih je blistao aparati za
u
be. Kleknula je kraj prozora.
bojica djeaka obili su kuu, te se onaj krupni bacio u
rjku i zapalio ostatak cigarete. Maleni se skotrljao na travu
Za
a
ub stolca i promatrao kao da jednim sveobuhvatnim pogleeli okruiti cijelo imanje. Dijete je ulo svoju majku i
01 z
je, znate, umro, a onda smo otili mojoj sestri a onda se moja
mama, znate, preudala, i odonda smo tamo.
|: - Uzmite krekere - rekla je gda ope i sjela na stolac nasuprot
njemu.
- Njemu se ne svia u Atlanti - rekao je maleni djeak,
ustajui i nemarno se maajui za kreker. - Nikad mu nigdje
nije dobro, samo ovdje. Evo da vam kaem to radi, gospodo.
Recimo, mi tako igramo loptu, na naem igralitu u naselju, i
on odjednom samo prestane i kae: "K vragu, tamo sam imo
konja Genea i da mi ga je sad tu, razlupo bi sav ovaj vraji
beton, tolko bih ga jaho!"
- Sigurna sam da Powell ne rabi takve rijei, zar ne, Powelle?
- rekla je gda ope.
- Ne, gospodo - rekao je Powell. Glava mu je bila okrenuta
sasvim ustranu, kao da oslukuje hoe li uti konje u polju.
- Ja ove krekere ne volim - rekao je maleni, vratio svoj na
tanjur i ustao.
Gda ope se promekoljila u stolcu. - Dakle, vi deki ivite
onim lijepim novim zgradama - rekla je.
-Svoju moe prepoznati samo po smradu-javio se maleni.
~ Visoke su tri kata i ima ih deset, jedna iza druge. Idemo vidjeti
te konje-rekao je.
u
Powell je okrenuo svoj prodorni pogled prema gdi ope. Mislili smo prespavati u vaoj staji - rekao je. - Dovezao nas je
) ujak u kamionetu, a ujutro e doi po nas.
^a trenutak nije progovorila i dijete na prozoru je pomislilo:
jet e iz tog stolca i udariti u drvo.
et
" "a, bojim se da neete moi - rekla je naglo ustajui. Ja Je puna sijena, a ja se bojim da ga ne zapalite cigaretama.
~" Neemo puiti - rekao je.
1 "^"7
Za
Kra
Ka
ZAKANJELI SUSRET
S NEPRIJATELJEM
D O B R I LJUDI
SA SELA
joj se srce slamalo kad bi umjesto toga mislila o sirotoj debeljukastoj djevojci od svojih tridesetak koja nikad nije otplesala ni koraka niti se ikad normalno zabavljala. Njezino pravo
ime bilo je Joy, ali im je navrila dvadeset i jednu i otila od
kue, dala ga je promijeniti. Gda Hopevvell bila je sigurna da
je mislila i mislila dok nije nabasala na najrunije ime koje
postoji u bilo kojem jeziku. I onda je otila i svoje prekrasno
ime "Joy"* promijenila, ne rekavi majci sve dok nije bilo go
tovo. Njezino zakonito ime sad je bilo Hulga.
Kad bi gda Hopevvell pomislila na to ime, Hulga, sjetila bi
se velikog slijepog korita bojnog broda. Ona ga nije htjela rabiti.
I dalje ju je zvala Jov, na to se djevojka odazivala, ali isto
mehaniki.
Hulga je nauila trpjeti gdu Freeman, koja ju je spasila od
etnji s majkom. ak i Gh/nese i Carramae bile su korisne kad
bi privukle pozornost koja je inae mogla biti upuena njoj.
Isprva je mislila da ne podnosi gdu Freeman, jer je otkrila da
je prema njoj nemogue biti nepristojan. Gda Freeman najed
nom bi se uvrijedila i danima bi bila mrzovoljna, ali razlog
njezina nezadovoljstva uvijek je bio nejasan; izravan napad,
nedvojbeno sprdanje, otvorena zajedljivost njoj u lice - to je
nije diralo. A onda ju je jednoga dana, bez ikakva upozorenja,
poela zvati Hulga.
Nije je tako zvala pred gdom Hopevvell koju bi to raestilo,
li kad bi se ona i djevojka nale same izvan kue, neto bi
rekla i dodala ime Hulga na kraj, a krupna, naoalama naruena
Joy-Hulga namrtilabi se i pocrvenjelakao daje netko naruio
njezinu intimu. To je ime smatrala svojom osobnom stvari.
a
haju, a onda bi prekrienih ruku stajala nad njima, i gda Hopewell bi je gledala - nekim neizravnim pogledom podijelje
nim izmeu nje i gde Freeman - i mislila kako, kad bi se samo
malo uredila, ne bi bila tako neugledna. Njezinu licu nita nije
falilo i jedan mio izraz svakako bi ga poljepao. Gda Hopewell
govorila je da su ljudi koji gledaju stvari s vedre strane lijepi
ak i ako to nisu.
Kad god bi tako promotrila Joy, uvijek joj se inilo kako bi
bilo bolje da dijete nije doktoriralo. Zbog doktorata nikamo
nije izlazila, a sad kad ga je dobila, nije vie bilo razloga da ide
u kolu. Gda Hopewell je mislila kako je lijepo da djevojke idu
u kolu kako bi se zabavile, ali Joy je ve "izuila". No sad ionako
vie nije imala dovoljno snage za to. Doktori su rekli gdi Hopewell da e uz najbolju skrb Joy moda doivjeti etrdeset i
petu. Imala je slabo srce. Joy je jasno dala do znanja da bi, kad
ne bi bila tako slabog zdravlja, ve bila daleko od tih crvenih
brda i dobrih ljudi sa sela. Bila bi na fakultetu i predavala lju
dima koji znaju o emu ona govori. I gda Hopewell mogla ju
je tono zamisliti kako stoji ondje nalik na strailo i predaje
istim takvim studentima. Ovdje je cijeli dan hodala okolo u
suknji staroj est godina i utom gornjem dijelu trenirke s oti
snutim ispranim kaubojem na konju. Ona je smatrala daje to
smijeno; gda Hopevvell je smatrala da je idiotski i da to samo
Pokazuje kako je ona jo dijete. Bila je visoko inteligentna, ali
n
ije imala ni trunka zdrave pameti. Gdi Hopevvell se inilo da
svake godine postaje sve manje kao drugi ljudi i sve vie nalik
sebi - naduta, nepristojna i zlobna. A znala bi rei takve udne
stvari! Vlastitoj majci tako je rekla - bez upozorenja, bez
r
azloga, ustajui nasred jela, ljubiastog lica i napola punih
Usta: - eno! Pogleda li ti ikad unutra? Pogleda li ikad unutra
- Cijenim vau iskrenost - rekao je. - Danas vie nema pote h , iskrenih ljudi, osim ako se ne zaputite na selo.
Mat. 10:39.
ne?
-Volim - rekla je i dodala - na neki nain. Ali neto ti moram
zelenog jezera.
Gda Hopewell i gda Freeman, koje su bile otraga na panjaku
i vadile luk, vidjele su ga kad je neto kasnije izronio iz ume i
zaputio se preko livade prema cesti. - Ma nije li ono onaj sim
patini dosadni mladi koji mi je juer htio prodati Bibliju rekla je gda Hopewell kiljei. - Sigurno ih je iao prodavati
crncima otraga. Bio je tako prostoduan - rekla je - ali svijet
bi sigurno bio bolji da smo svi tako prostoduni.
Gda Freeman uperila je pogled prema naprijed i okrznula
ga netom prije nego to je nestao ispod brda. Onda se ponovno
posvetila smradnoj mladici luka koju je vadila iz zemlje. - Neki
ne mogu biti tako prostoduni - rekla je. - Ja bar nikad ne bih
mogla.
RASELJENA OSOBA
ondje.
Ga Mclntvre je silazila niza stube svoje kue u susret auto
mobilu. Nabacila je svoj najsrdaniji osmijeh, ali gda Shortlev
je i s onolike razdaljine u njemu uoila trunku napetosti. Ti
ljudi koji su dolazili bili su obini najamni radnici, ba kao i
Shortlevji ili crnci. No pred njih je izala sama gospodarica
imanja da ih doeka. Na sebi je imala svoju najbolju odjeu i
nisku bisera, i sad je, poskakujui, trala prema njima s ustima
rastegnutim u osmijeh.
Automobil se zaustavio kod prilaza, ba kao i ona, a iz njega
je prvi izaao sveenik. Bio je to dugonogi starac u crnom
odijelu s bijelim eirom i ovratnikom koji je nosio okrenut
prema natrag, a to su, znala je gda Shortlev, inili sveenici
koji su htjeli da ih se prepozna. Taj je sveenik uredio da ovamo
dou ti ljudi. Otvorio je stranja vrata na autu i iz njega je
iskoilo dvoje djece, djeak i djevojica, a onda je, sporijim
korakom, izala i ena u smedem, graena poput zrna kiki
rikija. Onda su se otvorila i prednja vrata i izaao je mukarac,
Raseljena osoba. Bio je nizak i malo uleknutih leda, a nosio je
naoale sa zlatnim okvirom.
Pogled gde Shortlev suzio se i zadrao na njemu, a onda se
proirio da u grupni portret obuhvati i enu i dvoje djece.
Odmah joj se uinilo vrlo neobinim to to izgledaju kao svi
drugi ljudi. Kad god ih je zamiljala u svojoj glavi, pred oima
i joj se pojavila slika triju medvjeda kako hodaju jedan za
drugim, s klompama kakve nose Nizozemci i mornarskim
Anthonomus grandis).
da izgovori sve do kraja, ali ovaj put kraj je bio drukiji. - Ali
- On mi tedi novac.
jednom ne smrkne, drugom nee svanuti! Taj tamo ovjek rekla je i pokazala u pravcu u kojem je nestala Raseljena osoba
- on mora raditi! On hoe raditi! - okrenula je prema gdi
Shortlev svoje vedro, izborano lice. - Taj ovjek, on je moj spas!
- rekla je.
Gda Shortlev pogledala je ravno pred sebe kao da je njezin
pogled mogao prodrijeti kroz trsku i brdo i probiti se na drugu
stranu. - Ja bih sumnjala u spas koji mi poalje vrag - rekla je
polako i nezainteresirano.
- A to ti sad pa to znai? - pitala je gda Mclntvre, otro je
pogledavi.
Gda Shortlev je kimnula glavom, ali nije htjela rei nita
vie. Prava je istina bila da nije imala to rei, jer ta ju je slutnja
spopala tek u tom trenutku. Nikad nije previe razmiljala o
vragu, jer je smatrala kako je vjera poglavito za ljude koji
nemaju mozga da izbjegavaju zlo bez nje. Za ljude kao to je
ona, ljude s priroenom bistrinom, to je tek drutveno okup
ljanje na kojemu moe malo i zapjevati; ali da je ikad o tom e
bolje razmislila, zakljuila bi da je vrag glava, a Bog sljedbenik
Otkako su doli ovi raseljeni bila je prisiljena razmiljati o mno
go emu novom.
trajalo da su radili ljudi i mazge - povikala je gda Mclntvre. /^ko ovako nastavi, porezat emo cijelo polje u dva dana.
- Moda - promrmljala je gda Shortlev - ako se ne dogodi
neka strana nesrea. - Pomislila je kako su zbog traktora
mazge postale beskorisne. Danas vie ne moe prodati mazgu.
A idui e tako otpasti, podsjetila se ona, crnci.
Popodne je objasnila Astoru i Sulku to e im se dogoditi;
bili su u staji za krave i punili razbaciva gnojiva. Sjela je kraj
gromade soli u malu spremnicu, s trbuhom u krilu i rukama
povrh njega. - Svima vama crncima bolje je da se pazite rekla je. - Znate koliko danas moe dobiti za mazgu.
- Nita, ba nita - rekao je starac - ni kolko je crno pod
noktom.
- A prije traktora - rekla je - bila je mazga. A prije Raseljene
osobe bio je crnac. Doi e vrijeme - rekla je proroki - kad
nitko vie nee trebati crnca.
Starac se pristojno nasmijao. - Da, ba - rekao je. - Ha ha.
Djeak nije rekao nita. Samo je namrgoeno gledao, ali
kad je otila u kuu, rekao je: - Trbonja se ponaa ko da sve
. zna.
- Pusti je - rekao je starac - nee se s tobom nitko tui za
tvoju bijedu.
Nije ispriala g. Shortlevju o svojim strahovima u vezi s pe
carom sve dok se nije vratio na posao u mljekarnicu. A onda
jedne noi kad su bili u krevetu rekla je: - Taj ovjek njuka
okolo.
se s druge strane reda. - to se ne moe za sve rei - promrmljala je. Pitala se bi li Poljak, da nade Chancevjevu pecaru,
kriv za sve.
duboko na elo. - Djeca pokvarenih nacija bit e poklana rekla je glasno. - Noge e biti ondje gdje trebaju biti ruke,
stopala prema licu, uho na dlanu ruke. Tko e ostati itav?
Tko e ostati itav? Tko?
Ubrzo je otvorila oi. Nebo je bilo puno bijelih riba lijeno
noenih nekom nevidljivom strujom a komadii sunca,
potopljena neto dalje od njih, s vremena na vrijeme bi se po
javljivali kao da ih voda nosi u suprotnom smjeru. Drveno je
koraala nogu pred nogu dok nije prela panjak i stigla do
dvorita. Prola je kroza staju kao omamljena i ne obrativi se
g. Shortlevju. Nastavila je dalje niz puteljak dok nije ugledala
sveenikov auto parkiran ispred kue gde Mclntvre. - Evo ga
opet - promrmljala je. - Doao je da nam donese propast.
Gda Mclntvre i sveenik etali su po dvoritu. Kako se ne bi
srela s njima, skrenula je nalijevo i ula u spremite za stonu
hranu, kuicu od dasaka s jedne strane natrpanu vreama sto
ne hrane s cvjetnim uzorkom. U jednom kutu bile su prosute
ljuture kamenica a na zidu je visjelo nekoliko prljavih starih
kalendara koji su reklamirali hranu za telad i raznorazne
tvornike ljekarije. Na jednome je bio bradati gospodin u geroku koji je u ruci imao neku bocu, a pod nogama mu je bio
natpis: "Moja probava opet je redovita zahvaljujui ovom sjaj
nom izumu!" Gda Shortlev uvijek se osjeala bliskom tome
ovjeku, kao da je on neka ugledna osoba koju poznaje, ali
sada nije mogla misliti ni na to drugo osim na opasnu
sveenikovu nazonost. Smjestila se kraj pukotine izmeu dvije
daske odakle je mogla motriti kako on i gda Mclntvre lagano
eu prema leglu purica, smjetenom odmah ispred spremnice
za hranu.
- Ooooo - rekao je on kad su prili leglu. - Male pipke! Zastao je i povirio kroz icu.
Usta gde Shortlev su se ukrivila.
- Mislite li da Guizaci ele otii od mene? - pitala je gda
Mclntvre. - Mislite da e otii u Chicago ili neko takvo mjesto?
- Ma zato bi otili? - pitao je sveenik, maui prstom pred
puricom; gotovo je oslonio svoj veliki nos na icu.
- Zbog novca - rekla je gda Mclntvre.
- Ooooo, pa dajte im onda vie - rekao je on ravnoduno. Moraju od neeg ivjeti.
- Slaem se - promrmljala je gda Mclntvre. - To znai da
u morati otpustiti neke druge.
- Kako ste zadovoljni sa Shorrrrtlevjima? - upitao je on,
obraajui vie pozornosti puricama nego njoj.
- Proli mjesec pet puta sam nala g. Shortlevja kako pui u
staji - rekla je gda Mclntvre. - Pet puta.
- A jesu li vam crrrnci bolji?
- Oni se samo izleavaju i kradu i stalno ih mora motriti rekla je.
- Ccc, ccc - rekao je on. - Kome ete onda dati otkaz?
- Odluila sam sutra dati g. Shortlevju otkazni rok od mjesec
dana - rekla je gda Mclntvre.
Sveenik jedva da ju je uo, toliko je bio zaokupljen
lamatajui prstom kroz icu. Gda Shortlev je sjela na otvorenu
vreu stonog brana uz mukli udar tako da se oko nje namah
stvorio oblak krmene praine. Nala se licem u lice s gospo
dinom s kalendara na suprotnom zidu koji je pokazivao svoj
sjajan izum, ali nije ga vidjela. Gledala je pred sebe kao da ne
vidi ama ba nita. A onda je ustala i potrala svojoj kui. Lice
joj je bilo gotovo vulkanski crveno.
toga jutra g. Shortlev nee pomusti njezine krave - te kraj daare Poljaka na vrhu brda i niz cestu do kapije gdje su koraala
dva crnca, jedan za drugim, koji su poli pomoi s munjom.
Pogledali su ravno u auto i njegove putnike, ali ak i kad su im
mutni uti farovi osvijetlili lica, pristojno su se pretvarali da
ne vide nita, ili bar kao da onome to vide ne pridaju nikakvo
znaenje. Natovareni auto u jutarnjem polusvjetlu isto je tako
mogao proi kraj magle. Nastavili su kroiti cestom istim rav
nomjernim korakom ne osvrui se.
Tamnouto sunce poelo se uspinjati na nebu iste glatkosive
boje kao glavna cesta. Polja su se prostirala u daljinu, kruta i
obrasla korovom, s obje strane. - Kamo idemo? - upitao je g.
Shortlev prvi put.
Gda Shortlev sjedila je s jednom nogom na zapakiranoj
kutiji, a koljeno joj je upiralo u trbuh. Lakat g. Shortlevja bio
joj je gotovo pod nosom, a boso lijevo stopalo Sare Mae strilo
je preko prednjeg sjedala dodirujui njezino uho.
- Kamo idemo? - ponovio je g. Shortlev, a kad opet nije
odgovorila, okrenuo se i pogledao je.
Jarosna vrelina kao da je polako i temeljito pritjecala u nje
zino lice, kao da sada navire i skuplja se za posljednji napadaj.
Sjedila je vrlo uspravno unato tome to joj je jedna noga bila
skvrena pod njom a koljeno gotovo upereno u vrat, ali u
njezinim ledenoplavim oima primjeivao se neobian nedos
tatak sjaja. Doimale su se kao da sada umjesto prema van gle
daju u njezinu nutrinu. Najednom je zgrabila lakat g. Shortlevja
i stopalo Sare Mae i poela ih vui kao da eli privrstiti ta dva
dodatna ekstremiteta na svoje tijelo.
G. Shortlev je poeo psovati i brzo zaustavio auto, a arah
Mae vikala joj je da prestane, ali inilo se da je gda Shortlev
II
- Pa - rekla je gda Mclntvre starom crncu - snai emo se i
bez njih. Dosta smo takvih ve doekali i ispratili - i crnih i
bijelih. - Stajala je u staji za telad dok ju je on istio, drei u
ruci grablje, i s vremena na vrijeme bi iz nekog kuta izvukla
klip kukuruza ili mu ukazala na raskvaeno mjesto koje je pres
koio. Kad je otkrila da su Shortlevji otili, razveselila se jer je
to znailo da im nee morati uruiti otkaz. Njezini najamni
radnici uvijek su je naputali - jer to su bili takvi ljudi. Od
svih obitelji koje je imala, Shortlevji su bili najbolji, ako ne
rauna Raseljenu osobu. Nisu bili obina fukara; gda Shortlev
" -
bila je dobra ena, ona e joj nedostajati, ali kao to je sudac
III
Oslonivi svoje duguljasto, blago lice na jedan prst, sveenik je
ve deset minuta govorio o istilitu dok je gda Mclntvre
bijesno kiljila u njega iz stolice nasuprot. Pili su dumbirov
sok na njezinu trijemu i ona je stalno zveckala ledom u ai,
zveckala perlama, zveckala narukvicom poput nestrpljivog
ponija koji trese svojom ormom. Nema moralne obveze da ga
zadri, govorila je ispod glasa, nema ama ba nikakve moralne
obveze. Najednom se pridigla i njezin glas zagrizao je u njegov
irski naglasak poput builice u automatsku pilu. - Sluajte! rekla je. - Ja nisam teolog. Ja sam praktiar! elim s vama
razgovarati o neem praktinom!
- Ooooo - prostenjao je on, zaustavljajui se uz kripu.
U svoj sok stavila je najmanje prst viskija kako bi izdrala
njegov cjelodnevni posjet i sad je nespretno sjela, iznenaena
to je stolac blie nego to je oekivala. - Nisam zadovoljna gGuizacom - rekla je.
Starac je podigao obrve toboe u udu.
slegnuo je ramenima.