Naslov izvornika

HAROLD ROBBINS NEVER LOVE A STRANGER

POCKET BOOKS Simon & Schuster, New York
Copyright 1948 by Harold Robbins
HAPOAHA i'

ATe zovi nikog neprijateljem, dl ne zaljubljuj

se u neznanca.
Ne stvaraj nikad planova, nit' slijedi bilo koju
zvijezdu.
Pokreni se sa svjetinom; opasnost leii tek u
osami.
I tada nita od onoga to Bog ti moe poslati, Kao ni od onoga to moe On uiniti, Poremetit' ti nee mir, moj
prijatelju mili.
Iz pjesme Stelle Benson Neroenom, objavljene u Twentyju.

Pisac izraava zahvalnost ROBERTU L. SCOTTINU

na ljubeznim rijeima i hvale vrijednom poticanju u
dugom nizu godina koje su bile potrebne da se napie
ova knjiga.
TO SE PRIJE DOGODILO
Gospoa Cozzolina je kuala juhu. Bila je masna i gusta, sa sokom od rajica, i zainjena enjakom ba kako
treba. Cmoknula je usnama bila je dobra. Uzdahnuvi, vratila se k stolu na kojem je punila valjuke
sjeckanom piletinom. Bio je dug, vru lipanjski dan, ali se sada zrak poeo ispunjavati vlagom. Nebo je
potamnjelo, pa je morala upaliti svjetlo u kuhinji.
Te Amerikanke, mislila je dok je debelim prstima okretno oblikovala tijesto i u nj trpala komadie piletine, a
elo joj i gornja usna, na kojoj su se nazirale tamne dlaice, bili oroeni gracima znoja. Planiraju bebe samo da
ih ne moraju raati preko ljeta! Tko je ikad za to uo? Ma u starom kraju, nasmijeila se pri pomisli na vrijeme
kad je bila mlada, djevojke su ih jednostavno raale. Ondje se nisu planirala djeca. Imala je pravo to misli da
su Amerikanke budalaste. Bila je babica i posao je iao loe cijelo ljeto, a otkako joj je umro mu, morala je
hraniti sedmero djece.
Negdje u mranom dijelu kue zazvoni zvono. Prenuvi se, podigne glavu i naheri je na jednu stranu
pokuavajui odgonetnuti tko bi to mogao biti. Ni jedna od njezinih muterija nee doi prije narednog mjeseca,
pa je zakljuila da je rije o nekom pokuarcu. Maria proderala se glasom koji je odjekivao tamnim
hodnicima pogledaj tko je na vratima. Glas joj je ogrubio od dugogodinjeg vikanja na djecu i na
pokuarce po ulicama od kojih je kupovala vei dio namirnica.
Nije bilo odgovora. Zvono opet zazvoni, ovaj put otro, prodorno, nestrpljivo. Nerado obrie ruke u pregau i
poe dugim uskim hodnikom do glavnih vrata. Kroz obojena prozorska okna razaznavala je nejasnu spodobu.
Otvorila je vrata.
Pred njom je stajala neka djevojka, njezin mali runi koveg na stepenicama pokraj nje. Lice joj je bilo mravo i
izoblieno, ali oi su joj se krije-sile srdanim, zaplaenim sjajem, ba kao u ivotinje u mraku. Bilo je oito da
je trudna, i prema iskusnom oku gospoe Cozzolina, nalazila se u posljednjem mjesecu trudnoe.
Jeste li vi babica? upatala je blagim, ali poneto uplaenim glasom.
Jesam, gospoo uzvrati Cozzolina. Odmah je znala kad se radi o gospoi. Ima neto to ih izdvaja od
ostalih ena, ak i onda kad proivljuju teke trenutke.
ao mi je to vam dosaujem, ali nova sam u New Yorku i... djevojka zastade na trenutak, dok joj je
tijelom, inilo se, prolazio drhtaj. Kad je opet progovorila, u glasu joj se osjeao prizvuk prijeke nude. Dolo
mi je vrijeme ree jednostavno a ne znam kamo u.
Cozzolina je nekoliko trenutaka utjela. Kad bi je primila, morala bi izbaciti Mariju iz njezine sobe, a to joj ne bi
bilo drago. Nije voljela spavati sa svojim sestrama. A moda ta djevojka uope nema novaca; moda ak nije ni
udana. Pogled joj neho10
tino klizne na djevojinu ruku. Na prstu joj se nalazio malen, zlatan prsten.
Imam imam neto novaca osmjeli se djevojka itajui misli gospoe Cozzolina.
Ali nemam sobu ree Cozzolina.

 Morate je imati navaljivala je djevojka. Nemam vremena da odem nekamo drugamo. Na vaem
cimeru pie Babica.
Cozzolina popusti. Maria e morati spavati sa svojim sestrama, svialo joj se to ili ne.
Uite ree djevojci i uze joj koveg. Djevojka poe za gospoom Cozzolina mranim
hodnikom i nizom stepenica do Marijine sobe. Unutra je gorjelo svjetlo, pa je pogledala van i vidjela red
trokatnih nastambi od crvenkastog pjeenjaka i jednog djeaka kako dugom motkom obara golubove iz jata s
oblinjeg krova.
Skinite kaputi Cozzolina e i rasko-motite se. Pomogla je djevojci da se svue i da legne na
krevet. Kad ste poeli osjeati trudove? upita je.
Prije jedan sat odgovori djevojka. Znala sam da ne mogu nikamo dalje. Morala sam stati.
Cozzolina je pregleda. Djevojka se osjeala pomalo nelagodno. Nije zamiljala da e ovako roditi dijete. Trebalo
je da to bude u bolnici uz Georgea, koji bi bio negdje pokraj nje, koji je uvijek nekako lebdio u pozadini
uvjeravajui je da e na koncu sve dobro ispasti; ili kod kue, gdje ovjek osjea ohrabrujuu prisutnost osoba
koje voli. Ovdje je bilo sve drukije. Malko se bojala.
Cozzolina se uspravi. Djevojka je bila sitna i slabe grae; namuit e se. Ue maternice bilo joj je preusko da
djetece izie bez tekoa. U svakom
11sluaju, jo je imala vremena est ili sedam sati; moda se proiri vie no to bi ovjek oekivao. Uvijek
zadivljuje prizor kada vidi kako se pred tvojim oima djevojka pretvara u enu sposobnu da donese na svijet
dijete. Ali ovdje je sve govorilo da nee ii lako. Cozzolina je to osjeala, ali to niim nije pokazivala.
Morate neko vrijeme ekati ree nasmije-ivi se djevojci. Ali ne brinite, sve e biti u redu. U to sam
uvjerena; sedmero sam ih rodila.
Djevojka joj uzvrati drhtavim osmijehom.
Hvala vam, hvala vam mnogo.
A sada, pokuajte malo odspavati Cozzolina e uputivi se k vratima. Doi u gore za nekoliko sati da
vidim kako vam je. Malo sna prije toga uvijek dobro doe. Izila je i sila niza stepenice. Tek kad je gotovo
skuhala veeru, sjetila se da nije upitala djevojku kako se zove. No dobro, uinit u to kad opet odem gore,
pomisli i vrati se kuhanju.
a
Djevojka je sklopila oi i pokuala zaspati, no nije spavala. Misli su joj neprestano jurile glavom poput udaljenih
krajobraza to se vide kroz prozor eljeznikog vagona u smjeru doma i Georgea. To bijahu dvije vane stvari
na koje su se njezine misli uvijek vraale: na dom i Georgea.
Bogzna misle li sada na mene? A George, kamo je on otiao? Trebala se toga dana sastati s njim. Odonda je
prolo ve dugo vremena.
Kiilo je i otila je iz stana da se nae s njim na uglu nedaleko od restorana. Vjetar je puhao i bila je promrzla;
ekala je dva sata prije nego to se
12

opet otputila kui. Ujutro je nazvala njegov ured; odgovorili su joj da je otiao u uobiajeno vrijeme, ali da se jo
nije vratio. I onda je nestao. Odonda vie nije ula za nj, nije ga vie vidjela, i to nije mogla shvatiti. To nije bio
njegov obiaj. Nije on bio takav ovjek. Neto mu se strano moralo dogoditi.
Pogledala je kroz prozor pitajui se koliko je sati. Smrklo se, povremeno bi ula udaljenu grmljavinu i vidjela
bljeskanje munja, ali jo nije poela padati kia. Pritiskao ju je teak i sparan zrak. ula je zveket posua i
priguene glasove to su dopirali iz kuhinje i osjeala zaguljiv i opojan miris hrane koji je lelujao kroz
djelomino otvoren prozor, jer se kuhinja nalazila neposredno ispod njezine sobe.
Kad su djeca poela pristizati na veeru, Cozzolina im je psikanjem naredila da budu tihi, jer se netko nalazio na
gornjem katu. Maria je digla buku zbog svoje sobe, ali se stiala kad joj je majka obeala neto kad zavri ovaj
sluaj. Poveerali su, i Cozzolina je pogledala na sat to se nalazio na hladnjaku. Bilo je osam sati. Skoila je na
noge. Sirotica je leala gore sama gotovo etiri sata i nisu uli da je ijednom kriknula. Djevojka je hrabra, drala
je Cozzolina pomislivi pri tom na one ene ije se poraanje sastojalo sedamdeset pet posto od dernjave i
dvadeset pet posto od njihova aktivnog napora.
Naloivi djevojkama da operu posue, popela se u djevojinu sobu.
Kako se osjeate? upitala ju je.
13

Dobro mi je odgovori djevojka tako bar mislim.

Kako se esto javljaju bolovi? upita Cozzolina nagnuvi se nad nju da je jo jednom pregleda.
ini se svakih pola sata otpovrne djevojka.
To je dobro Cozzolina e uspravivi se. Ali prije nije bilo. Ue maternice uope se nije irilo. Sie i
zapovjedi djevojkama da pripreme vruu vodu i iste runike.

Negdje pred pono prolomila se oluja nad gradom. Negdje pred pono poelo se javljati i dijete. Djevojka je,
drei se za runik privezan oko noge kreveta, smrknuto stisla zube i mirno leala. Lice joj je bilo blijedo i
iskrivljeno od bola, a iz oiju, irom otvorenih, kao iz dva crna bezdana izbijao je strah.
Bilo je gotovo dva sata ujutro kada je Cozzolina poslala svojega najstarijeg sina po doktora Buona-ventu, na
ugao ulice. A na povratku, dodala je, ne bi bilo naodmet da svrati u upni ured i da dovede sveenika.
Promatrala je doktora kako ree djevojku i iz njezine utrobe vadi plavo, nemirno djetece. Udarcem dlana
potakla ga je na ivot, a ono je srditim plaem prosvjedovalo zbog toga to naputa toplo i udobno sklonite.
Promatrala je doktora kako oajniki nastoji spasiti djevojin ivot. Znala je da je izgubio bitku im je mahnuo
sveeniku da je preuzme. I dok je sveenik stajao nad djevojkom, ona je kleknula uz krevet i poela moliti.
Jer je djevojka bila tako mlada i tako hrabra.
Jer je i sama izgubila mua, a znala je da ga je izgubila i djevojka.
14
I
Djevojka je pogleda i slabano joj se osmjehne. U oima joj se naziralo pitanje. Cozzolina joj pri-makne dijete
koje je plakalo i poloi ga uz nju. Djevojka ga pogleda i priljubi glavu uz njegovu glavicu i stade sklapati oi.
Tada se Cozzolina sjeti da je nije pitala za ime. Prikloni joj se.
Vae ime? upita je obuzeta strahom da dijete ne krene u ivot bez imena.
Djevojka polako otvori oi. inilo se kao da se vratila izdaleka.
Francis Cain Cozzolina je jedva uspjela uti. Sklopila je oi a potom ih otvorila i stala tupo zuriti.
eljust joj se beivotno objesila prema jastuku.
Cozzolina uze dijete i ustane. Promatrala je doktora kako plahtom pokriva djevojku. Doktor izvadi cedulju iz
torbe i ree na talijanskom:
Prvo emo ispuniti krsni list, a? Cozzolina kimne. Prvo dolaze na red ivi.
Kako se zove?
Francis Kane odgovori Cozzolina. Samo je jedna stvar bila vana ime kojim e se uvijek ponositi,
ime koje e moi nositi. ivot e mu ionako biti teak; neka mu bude ovo ime, ime njegove majke.
153
< U
oPRVO POGLAVLJE
Preko puta ulice, visoko u tornju crkve svete Tereze, zvona su zvonila pozivajui na misu od osam sati. Svi su
klinci ve bili poredani ekajui da krenu u svoje razrede, i sestre su upravo ulazile u dvorite. asak prije toga
vladao je sveopi mete dok smo jurili okolo igrajui se i dozivajui jedan drugoga, ali je sada nastala tiina.
Svrstali smo se u dva reda, umarirali u kolu i preko vijugavog stubita uli u uionice. Djeaci su sjeli,
ukajui knjigama, na jednu stranu razreda, odreenoj za njih, a djevojice, odjevene u ukrobljene bluze i
suknje, na drugu.
Djeco, zapoet emo dan s molitvom ree sestra Anne. Sklopismo ruke na klupama i sagnu-smo glave.
Iskoristio sam priliku i bacio savakanu grudu papira na Jerrvja Cowana. Pogodila ga je u zatiljak i ondje se
zalijepila. Izgledala je tako smijeno da sam se gotovo poeo smijati usred molitve, ali sam se na vrijeme
suzdrao. Kad je molitva bila gotova, Jerry se okrenuo da vidi tko je to uinio, ali sam se pretvarao kao da sam
zaokupljen knjigama.
19Sestra Anne mi se obrati:
Francis.
Ustanem s osjeajem krivnje. Na trenutak pomislim da me je vidjela kako gaam Jerrvja, ali ne, sve to je eljela
bilo je da na kolskoj ploi ispiem dan i datum. Poem k prednjem dijelu sobe i uzevi veliki komad krede iz
kutije napiem velikim slovima na ploi: Petak, 5. lipnja 1925.
Stajao sam ondje i gledao uiteljicu.
To je sve, Francis. Moe sjesti ree, a ja se vratih na mjesto.
Jutro se lijeno vuklo. Zrak je bio ugrijan i zaguljiv, kola e zavriti za nekoliko tjedana, a ona me ionako nije
zanimala. Imao sam trinaest godina, bio sam velik za svoju dob, i im se kola svri, Jimmy Keough e mi
dopustiti da mu obavljam poslove i skupljam njegov novac od oklada od kladi-laca koji su radili u oblinjim
garaama nije imao vremena da se gnjavi s okladama od pola i etvrt dolara. A ja u zgrnuti cijeli tos love
moda ak i deset dolara na tjedan. I fukalo mi se za kolu.
Dok su ostali klinci, u vrijeme ruka, trali kui na objed, ja sam odlazio u zgradu spavaonica, koja se nalazila
iza kole. Mi siroad jeli smo u tamonjoj blagovaonici. Za ruak bismo dobili au mlijeka, sendvi i kakav
kolai. Vjerojatno smo se hranili bolje od veine djece u susjedstvu koja su odlazila svojim kuama. Potom
bismo se vraali u kolu na popodnevnu nastavu. Popodne bi me spopadala elja da kidnem iz kole. Bogo mili,
to je bilo vrue! Mogao sam ii plivati nedaleko od pristanita niz 54. ulicu i rijeku Hudson, ali sjetio
20
sam se to se dogodilo proli put kad sam bio utekao iz kole.

Drim da sam tada postavio svjetski rekord u zabuavanju. Izbivao sam iz kole punih est tjedana za redom.
Ako mislite da to nije bogzna kakav pothvat, ne zaboravite da ivim u koli i da sam se svaku veer morao
vraati u nju na spavanje. Zdipio bih pisma koja su sestre upuivale bratu Bernhardu, nadzorniku nae
spavaonice, u kojima su se alile zbog mojih izostanaka. Sam sam odgovarao na njih navodei da sam bolestan i
potpisujui ih s Bernhard. To je trajalo sve dok me jedna od sestara nije dola posjetiti, i onda su me uhvatili.
Te sam se noi vratio nakon napornog dana provedenog u kinematografima. Gledao sam etiri filma. Brat
Bernhard i sestra Anne ekali su
me u hodniku.
Eno lupea! prodere se brat Bernhard.
Pokazat u ja njemu i njegovoj bolesti! Krene
prema meni. A to s' radio? Gdje s' dangubio?
Kako se sve vie uzbuivao, tako je i njegov vel-ki naglasak, koji je inae zvuao meko i lijepo, sve vie
uzimao maha, tako da si ga na kraju jedva mogao razumjeti.
Radio sam odgovorim.
Radio s', veli? E, to lae! uzvrati i opali me po obrazu. Prislonim ruku na obraz.
Sestra Anne me pogleda.
Francis, Francis, kako si to mogao uiniti? izusti blago, gotovo nesretno. A dobro zna koliko sam ti
vjerovala.
Nisam joj odgovorio. Brat Bernhard me opet
pljusne.
Odgovaraj uiteeelj'ci.
21
1
JLjutito upiljim pogled u njih i rijei same na-vrijee.
Dosta mi je svega i kole, i sirotita! Ovdje nisam nita drugo nego zatoenik. Oni u zatvoru uivaju vie
slobode nego ja. A nisam uinio nita ime bih to zasluio nita zbog ega bih nou morao biti pod kljuem.
U Bibliji stoji da e nas istina osloboditi. Pouavate da volimo Gospodina jer nam je dao toliko mnogo. Poinjete
moj dan s molitvama zahvalnicama zahvalnicama zato to sam stavljen u zatvor u kojem nema slobode.
Samo to nisam plakao. Sve sam izgovorio u jednom dahu.
U kutovima oiju sestre Anne pojave se suze, ak je i brat Bernhard zautio. Prie mi sestra Anne, obujmi me
rukama i privue k sebi.
Nesretni, nesretni Francis, zar ne vidi da ti elimo pomoi? Nastavila je tiho. Ono to si uinio je loe,
vrlo loe. Uzvrpoljih se u njezinu naruaju. Pokuam dii ruke do oiju da otarem suze, ali mi se zapletu u
njezinu halju i zaustave na njenim grudima. Zadrim ruke ondje suspreu-i dah, nevino rairivi prste. Bila je
okrenuta leima bratu Bernhardu, pa nije mogao vidjeti to radim. Poelo joj je bivati neugodno. Pogledam je
bezazleno u lice. Mora mi obeati da to vie nikad nee uiniti rekla je.
Nisam znao na to je mislila na kidanje iz kole ili ?
Obeaj em rekoh.
Okrene se bratu Bernhardu. Lice joj bijae blijedo, a elo ovlaeno kapljicama znoja.
Dovoljno je kanjen, brate. Od sada e biti dobar. Obeao je. Sada u otii da se pomolim zs
22
dobro njegove due. Okrene se od brata Bern-harda i krene k vratima.
Pogledam brata Bernharda. Jedno me je vrijeme promatrao.
Hodi da veera ree i odvede me u blagovaonicu.
Imao sam trinaest godina i bio vrlo krupan za svoju dob i vrlo lukav uliar. No danas popodne nema nita od
bjeanja, bez obzira na to to bi plivanje jako godilo, jer sam odluio da budem dobar, da u se vratiti u razred i
ondje zagoravati ivot sestri Anne. Zato jer me pogledala, a ja sam znao da misli na hodnik i na trenutak kad
sam joj pipao grudi i pri tom ustanovio da su i sestre ene. A imao sam samo trinaest godina.
Redovi jo nisu bili obrazovani kad sam stupio u kolsko dvorite. Blizu ulaza igralo se loptom i svi su veselo
pocikivali. Zadubio sam se u igru, i prije nego to sam se snaao, leao sam poleuke na ploniku. Jerry Cowan
i jo jedan djeak bijahu me zaskoili. Pogledam Jerrvja; smijao se.
to je u tome tako smijeno? gotovo zareim.
Ti, glupane! To ti je za onu papirnatu lopticu. Mislio si da ne znam tko me pogodio uzvikne smijui se.
Osovim se na noge.
U redu rekoh. Sad smo kvit.
Zajedno smo sjedili na rubu plonika i promatrali igru do poetka nastave, Jerrv Covvan i ja sin
gradonaelnika New Yorka i kopile Sirotita svete Tereze, koji su, milou Bojom, pohaali istu opinsku kolu
i bili prisni prijatelji.
23

aDRUGO POGLAVLJE
ivio sam u sirotitu otkad pamtim. Ne ivi se tu tako loe kao to veina ljudi, ini se, misli. Dobro sam se
hranio, uredno odijevao i temeljito kolovao. Nije me osobito brinula injenica to me nije zapao moj dio
obiteljske ljubavi i osjeaja. Izmeu ostalog, bio sam obdaren stanovitom dozom neovisnosti i samostalnosti, ^to
drugi obino stjeu mnogo kasnije.
Uvijek sam radio, sad ovaj, sad onaj posao, i vrlo esto posuivao petae i desetae ostaloj djeci u koli za koje
se smatralo da bi trebali biti mnogo sretniji od mene. Znao sam u koje dane pojedini momci dobivaju deparac, i
teko njima kad mi ne-bi vratili dug! Otprilike prije dva tjedna bio sam posudio Peteru Sanperu dvadeset centi.
Tjedan dana kasnije izmakao mi je prije nego to sam go mogao uhvatiti, a kad sam ga kasnije doista sreo, bio je
vorc. Meutim, ovaj tjedan mislim povratiti svoju lovu.
Poslije nastave, toga popodneva, zaustavio sam ga u dvoritu. etao se s dvojicom svojih drugova.
Hej, Pete reknem to je s onih mojih dvadeset centi?
Peter je uobraavao da je neka sila. Znao je sve odgovore. Bio je neto nii od mene, ali mnogo ple-atiji i tei.
to je s tim? upita.
elim ih natrag odgovorim. Lovu sam ti posudio, nisam ti je poklonio.
Jebi se ti i tvojih dvadeset centi! odbrusi on svojim nosnim jednolinim glasom i okrene se drugovima.
U tom ti je nevolja s tom kopiladi iz
24
sirotita. Plaamo im kolovanje i zbog njih novano potpomaemo kolu, a oni se vladaju kao da je sve ovo
njihovo. Dobit e ih kad ja budem htio.
Raspalio sam se. Nije mi bilo krivo to me naziva kopilariom. I prije su me tako vrlo esto zvali. To me nije
smetalo. Nisam ja kao onaj klinjo Mc-Crary, kome je brat Bernhard kazao da uz ime prilijepi rije mlai kako
bi ljudima dao do znanja da nije kopile. Osim toga, esto sam uo brata Bern-harda kako kae: Vi ste, djeco,
najsretniji. Svi smo mi Boja djeca, ali vi najvie, zato to vam je Gospodin i otac i majka. Ne, to to me zove
kopi-lanom, to me ne smeta, ali nitko me nee na tako lak nain zakidati.
Bacim se na njega. On uzmakne u stranu i mazne me po eljusti. Skljokam se na zemlju.
ugavi digiu! poviem. Baci se na mene i stane me udarati po licu. Osjeao sam da mi nos krvari.
Privuem nogu i njome ga maznem u meicu. Lice mu problijedi i pone se kotrljati s mene. Oslobodim jednu
ruku i bubnem ga u vrat, odmah ispod brade. Padne postrance licem o plonik skupivi koljena pod trbuh,
jednom rukom stiui monje, a drugom drei se za slabine. Stenjao je, ali mu je iz grla dopiralo samo
skianje.
Dignem se na noge i sagnem nada nj. Iz nosa mi je kapala krv na njegovu odjeu. Zavuem mu ruku u dep i
izvadim pregrt sitnia. Paljivo izbrojim dvadeset centi. Pokaem ih njegovim prijateljima.
elim samo svojih dvadeset centi reem i neka nitko od vas nita ne pokuava, jer e dobiti isto to i
on.
25Promatrali su me dok sam odlazio i rukom brisao nos, a zatim se nadvili nad svojim prijateljem.
Uao sam u biljarnicu Jimmvja Keougha. Sjedio je iza stakla s cigarama sa zelenim titnikom iznad
oiju.
to ti se dogodilo, mali? upita kroz smijeh.
Nita osobito, gospodine Keough odgovorim ponosno. Neki frajer je mislio da mi moe zakinuti lovu.
Ali nije.
Tako treba, Frankie ree Keough. Nikad ne dopusti da te zakidaju. Onim asom kad to uini, nadrljao
si. A sada poi odostraga da se ope-re, i onda pometi lokal.
Dok sam odlazio, uo sam ga kako govori jednom od mukaraca koji su se ondje bili okupili:
Od ovog e malog jednog dana neto postati. Tek mu je trinaest godina, ali bolje od mene izrauna koliko
moram caltati kladiocima na konjskim trkama za vezane i uvjetne oklade.
Zahod je zaudarao na ustajali dim od cigareta i na mokrau. Popeo sam se na zahodsku koljku i otvorio prozor
koji se nalazio blizu stropa. Oprao sam ruke i lice te ih obrisao o rubove koulje. Zatim sam se vratio u lokal da
zaponem svoj popodnevni posao.
Popodneva provedena kod Keougha bila su za mene najzanimljiviji dio dana. Zapoeo bih metenjem lokala. U
njemu se nalazilo osam biljarskih stolova, i ja bih meo ispod svakoga du cijele prostorije. Potom bih vrlo
oprezno oetkao stolove da ne otetim pust, nakon ega bih obrisao drvene dijelove stolova. Moj slijedei posao
bio je da rashladim soda-vodu i pivo. Ovo se zbivalo u vrijeme prohibicije, pa je pivo bilo spremljeno dolje u
podru26
mu. Kad god bi netko zaelio pivo ili aicu viskija, traio bi Jimmvja Keougha, a ako bi on bio zauzet, slao bi
mene. Ponekad bi drao nekoliko boca ispod tezge.
U etiri sata poeo bi zvoniti telefon. Stizali su rezultati s trkalita. Ja bih ih tada biljeio na plou u stranjem
dijelu lokala, u nekom kutu gdje je nitko nije mogao vidjeti, jedino ako bi ba doao onamo. Stavljao bih

biljarske kugle na stalke i gostima obavljao sitne poslove. Gdjekad bih otiao preko puta ulice da im kupim
sendvie. Ondje sam drao sandui s priborom za ienje cipela, i ako bi netko elio da mu osvjetlam cipele, ja
bih to uinio.
Na tome sam obino zaraivao tri dolara tjedno, i jo na kojeemu drugom. Posao je dobro iao kad bih ubrao
prosjeno est do osam dolara tjedno. Kad kola bude svrila, Jimmy e me slati do garaa da kupim manje
oklade. Rekao je da u na tome zaraivati deset do petnaest dolara tjedno. U est i trideset Keough bi mi
dao_.sve svoje listie da zbrojim uloge. Na njima su se nalazile sve dnevne oklade, i ja bih ih obino zbrajao
umjesto njega. U sedam sati otiao bih od njega i otrao u sirotite na veeru. Nakon veere iziao bih na sat-dva,
ali mi Keough nikad ne bi doputao da se vrzem ondje nou. Ne znam zato.
Peter Sanpero se sutradan nije pojavio u koli, ali zato njegova majka jest. Stajala je u razredu i mrko zurila u
mene dok je razgovarala sa sestrom Anne. Sestra Anne ju je poslala sestri nadstojnici. Malo zatim jedna je
djevojica dola s porukom za sestru Anne.
27 Mary Peters e itati zadau dok ja budem odsutna ree sestra Anne. Francis, poi sa mnom.
Iao sam za njom hodnikom do ureda sestre nad-stojnice. Uli smo. Brat Bernhard, sestra nadstojni-ca i gospoa
Sanpero bijahu ondje. Govorila je gospoa Sanpero.
Ako niste kadri obuzdati takve male grubija-ne, poaljite ih tamo kamo i spadaju... Zastala je kad je vidjela
da ulazim.
*
Progovorila je sestra nadstojnica.
Doi ovamo, Francis. Priem joj.
to to ujem? Tukao si se s Peterom i ozbiljno ga ozlijedio. Zato? upitala je polako i lju-bezno.
Dugovao mi je dvadeset centi, koje mi nije htio vratiti odgovorim a nazvao me i kopila-nom. Znao
sam da e ih to smekati.
Francis, morat e se nauiti obuzdavati svoju naglu ud. Pogrde te ne smiju vrijeati, a osim toga, Isus
zahtijeva da okrene drugi obraz. Hou da se ispria gospoi Sanpero i da joj kae da ti je ao.
Budui da me jedna isprika nije kotala nita, ispriao sam joj se. Otiem pred nju i kaem:
ao mi je, gospoo Sanpero. Nisam se kanio tui s Peterom. Nije nita odgovorila.
Vratim se sestri nadstojnici.
A sada, Francis, za kaznu to si se tukao, rekla sam bratu Bernhardu da ti slijedea dva tjedna, poslije kole,
zabrani izlazak iz sirotita.
Dva tjedna! uskliknem. Ne moete t napraviti ne moete.
28
Obeanje! zagrmi brat Bernhard. A zato ne bismo mogli?
Zato odgovorim to e netko drugi dobiti moj posao kod Jimmvja Keougha.
Ima posao, znai ree kimajui glavom. A molim te, rec' mi to radi tamo?
Metem, istim i obavljam manje poslove otpovrnem.
O, mete i isti, je 1' da? Da' ti ja dosta metenja i ienja da te zabavi ree.
Sada se moe vratiti u razred, Francis ree sestra nadstojnica.
Poimo, Francis pozove me sestra Anne. utke sam izlazio za njom u hodnik. Na stubama koje su vodile
u razred ona se zaustavi, okrene mi se i uzme me za ruku. Nalazila se dvije stepenice ispod mene i lice joj je bilo
u istoj ravnini s mojim.
Ne budi tuan, Francis ree gledajui me u oi. Sve e biti u redu.
Prije nego to sam shvatio to radim, poljubih je u ruku.
Volim vas rekoh. Vi ste jedina koja je potena, koja ima razumijevanja. Volim vas.
vrsto me je drala za ruku i onda se suznih oiju nagnula prema meni.
Nesretno dijete ree i poljubi me u usta. Tog trenutka znala je da vie nisam dijete, da sam svoje
djetinjstvo ostavio daleko iza sebe. Uspravila se teko diui. Pogledi nam se za trenutak suko-bie, a zatim se,
oborene glave, okrene i mi nijemo proslijedismo u razred.
29

TREE POGLAVLJE
Problem kako izbjei brata Bernharda bio je vrlo jednostavan, i nakon prvih nekoliko dana sve je ilo kao po
loju. Jednostavno bih mu se prijavio u spavaonici, a onda se provukao kroz prozor, pa niz drveni stup, i put pod
noge. Naveer bih se vratio na isti nain, i nitko nije nita znao.
Upravo sam tada, jednog od tih dana, sreo Svilenog Fennellija.
Svileni Fennelli bio je velika zvjerka u naem susjedstvu. Vodio je sve sumnjive poslove u vezi s alkoholnim
piem, kockanjem i klaenjem. Bio je to ovjek koga su svi u tom dijelu grada potovali i bojali ga se. Viao
sam ga tu i tamo kad bi poslovno navratio do Keougha. Uvijek su uza nj bili njegovi momci. Bio je opak,
nemilosrdan i prepreden. Niega i nikoga nije se bojao. Bio je moj
idol.

Ponekad kada bih ranije svrio posao kod Keougha, uzeo bih svoje stvari za ienje cipela i na kratko iziao da
na brzinu uhvatim jo koji cent. Toga popodneva uao sam u ilegalnu toionicu alkohola u uglu Broadwaya i 65.
ulice. Lova je najbolje kapala u tim toionicama.
Obilazio bih redom sve goste za ankom.
Latenje cipela, gospodine? pitao bih. Latenje?
Gojazni vlasnik toionice s krupnim gracima znoja na elavoj glavi dreknuo je na mene.
Ajde! Brii odavde! Koliko puta moram govoriti vama klincima da ovdje ne zanovijetate gostima. Kupi se
odavde dok nisi dobio po starki!
30
Nisam rekao nita, nego sam se okrenuo i poao prema vratima. Dok sam iao prema njima, neki pametnjakovi
za ankom isprui nogu, i ja se sro-zam preko nje. Tresnem na ruke i koljena, a sandui mi padne s ramena.
Razbiju se boice tekueg latila, i ja se povezem preko njih u neobinoj kombinaciji crne i smee boje. Jedan
sam asak zbunjeno sjedio na podu ogoljenih koljena, dok se la-tilo na sve strane razlijevalo po istim
ploicama.
Odjednom me jedna ruetina, debela poput pra-see unke, epa za iju i naglo podigne na noge. Bio je to
vlasnik. Bjesnio je.
Naprijed. Sad e van prije nego te... Bio je toliko ljut da je pentao dok me vukao prema vratima.
Ve gotovo pred vratima, priberem se od iznenaenja. Istrgnem mu se iz ruku i poviem:
Daj mi moj sandui! Hou svoje stvari!
Ajde! Van! Nauit u te ja da ne dolazi vi-J5e ovamo. Noga!
Ne idem bez svojih stvari zavritim. Obi-i ga, potrim u salun i stanem trpati etke, krpe limene kutije natrag
u sandui. Vlasnik me zatekao ba kad sam se spremao ustati. Odalamio me po glavi, sa strane. Sve mi je zvonilo u uima.
Nauit u te ja, gade mali, da se kloni mog lokala zarei. Opet me udari i zgrabi za vrat da nisam mogao
niti mrdnuti. Vrpoljio sam se ne bih li se oslobodio stiska, ali me je drao isuvie vrsto. Pokuao sam ga udariti
nogom, no uzalud.
Pusti ga, Tony, elim jedno latenje kazao je netko tihim, blagozvunim glasom koji je dolazio iz jedne od
pregrada du zida.
31Vlasnik i ja se okrenemo. Vlasnik je jo uvijek drao jednu ruku u zraku kao da je ondje prilijepljena, a drugu
jo uvijek na meni. Ne znam koji je od nas dvojice bio vie iznenaen. Ugledao sam vitkog, pristalog mukarca,
kojemu je moglo biti izmeu trideset pet i etrdeset godina, kako sjedi u jednom od separea. Jedna mu je ruka,
napola stisnuta, poivala na stolu, dok se drugom poigravao depnim noiem koji se nalazio na laniu privrenim za prsluk. Nosio je tamnosivo odijelo, elegantan eir i sjajne crne cipele. Sive mu oi bijahu
poluotvorene, dok mu se tanki bri koio povrh lijepo oblikovanih usana. Bijeli, sjajni zubi, koji su blistali iz
tamnoputog orlujskog lica, upotpunjavali su cijelu sliku. Bio je to Svileni Fennelli. Gledao nas je netremice.
Vlasnik radnje se nakalje.
U redu, gospodine Fennelli ree pustivi me i otie za ank.
Obriem lice rukavom i priem pregradi. Vukao sam sandui za sobom. Jo su dvije osobe bile s njim u
separeu: mlad, dobro odjeven mukarac i privlana mamica.
Ne mogu vam ulatiti cipele, gospodine rekoh.
Zato? upita Fennelli.
Prolilo mi se crno latilo uzvratim. Mai se za dep. Izvue novarku, izdvoji iz nje
novanicu od pet dolara i prui mi je.
Hajde pa kupi koliko ti treba on e.
Pogledam novanicu, zatim Fennelli ja i bez rijei krenem prema vratima. Sluga je ve prao pod na mjestu gdje
se bilo prolilo latilo. Dok sam izlazio, uo sam drugog ovu kako kae:
32
Svileni, kladim se u pedeset dolara da se nee vratiti.
Svileni Fennelli se nasmije. }
Vrijedi.
(f
Mislim da u cijelom ivotu nije vidio toliko
i
novaca pridoda mamica.
V
Vjerojatno ima pravo primijeti Svileni.
Nisam ni ja kad sam bio njegovih godina.
Nisam uo to su na to kazali, jer sam dotle bio ve vani. Kad sam se vratio, oni su jeli. Poloio sam ostatak
novca na stol i rekao:
Nisam htio da ekate, ali trgovac nije imao sitnog da razmijeni pet dolara, pa sam morao pro-krstariti cio
blok dok ih nisam razmijenio.
Kleknem na pod i ponem mu istiti cipele. 1
Onaj drugi mukarac izvadi novanik, izvue lo,
vu i dade je Fennelliju. Svileni je spremi u dep
ne prebrojavi je.

I
Ovo bi trebalo da ti poslui kao pouka; ne mo'
e tui strunjaka.
Bio sam gotov s jednom cipelom i zato kvrcnem po njoj, a on stavi drugu nogu na sandui.
Kako se zove, sinko? upita.
Francis Kane odgovorim. Ali moete me zvati Frankie. Svi me prijatelji tako zovu.
Oho, sad sam, znai, tvoj prijatelj, je li? Preporuio bih ti, sinko, da bude paljiviji; prijateljstvo se ne
poklanja tek tako. Ne budi neoprezan s time upozori me.
Ne s'vaam to mislite re' kaem zbunjeno. Za moj pojam, vi ste ovjek na mjestu. Dovrim
latenje i ustanem.
Onaj drugi mukarac i ena dignu se.
Moramo ii, Svileni. Vidimo se.
3 Ne zaljubljuj se u neznanca
33Svileni ustane.
Do vienja ree im. Kad su otili, upitam ga:
Jeste li utjerali svoj novac, gospodine Fennelli?
Na to misli?
Na okladu. uo sam. Je li vam isplatio? Svileni Fennelli se nasmije.
Ti da si uo?
Aha odgovorim. Nisam naivac. Poznat
mi je razlog.
Fennelli se iznova nasmije.
Sjedi ponudi me i pojedi sendvi. Otkuda si?
Iz Sirotita svete Tereze odgovorim.
U redu stvar, poznat ti je razlog ree mi kao sebi ravnom. ini mi se odnekud poznat. Gdje sam te ve
vidio? U jednom od zabavita?
Mislio je na spremita u naoj etvrti, koja je pretvorio u mala igralita. Svi su priali da je to silna stvar to je
napravio za djecu iz naeg susjedstva, jer ih je time odvratio od ulice. uo sam Keo-ugha kako kae da su ona
znaajna i zbog neega drugoga; na taj je nain Fennelli odgajao svoje muterije. Ovdje su se nalazile kojekakve
igre koje su djeca besplatno igrala igre vjetine i slijepe sree koje vani treba platiti, ako ih misle igrati, od pet
centa do etvrt dolara. Poto djeca dostignu odreenu dob, vie im se ne doputa pristup u ta zabavita, pa se
odlaze igrati nekamo drugamo i za to plaaju. O, da, Fennelli je bio velika buda, ak je i svoje muterije slao u
kole. Ali, kao to veina kae, netko se mora i tim poslom baviti, pa uistinu
zasluuje da ga sudbina usrei, jer je ljudina u svakom pogledu.
A, ne odgovorim. Radim kod Jimmvja Keougha.
Na Fennellijev znak prie konobar. Naruim sendvi s peenom govedinom i au piva.
Premlad si za pivo ree Fennelli, pa umjesto piva narui sok.
Promatrao me dok sam jeo. Brzo sam trpao u sebe, pa sam za nekoliko minuta bio gotov. Potom se dignem.
Hvala vam, gospodine Fennelli. Osmijehne mi se.
Sve u redu, klinjo, i ja sam neko latio cipele kao i ti. Posegne u dep i izvue nekoliko smotanih
novanica.
Evo ree uzmi to i hvataj maglu.
Hou, gospodine uzvratim kad sam vidio da se radi o pet novanica. Jo jednom, hvala. Ovakvi
klipani vole da im se zahvaljuje. Od toga se dobro osjeaju, a nita te ne kota. Odmah sam znao da e mi se
isplatiti ako s ovim ovom budem fin. I tako, puke sree radi, jo mu jednom zahvalim i napustim salun.
Ray Callahan je stajao na uglu uz svoj sandui s priborom za ienje cipela. Priem mu. Ray je bio zgodan
malac. Stari mu je bio pijandura; ivjeli su od socijalne pomoi. Ray bi davao lovu staroj, koja ju je isto troila
na pie kao i njezin mu.
Servus, Frankie pozdravi me.
Servus otpozdravim. Kako ide?
Dosta slabo promrmlja za cijelo popodne samo etrdeset centi.Ispuknem svojih pet zelembaa i
podnesem mu ih pod nos. Izbulji oi poput bika.
Sunce jarko! izusti, a zatim tiho proape: Gdje si ih omuo?
Nasmijem se.
Mora poznavati prave ljude. Potom mu ispriam cijelu stvar.
ovjee usklikne alaj si sretan!
Poli smo zajedno niz ulicu. Poelo se smrkavati. Povremeno bih vidio kako prozori bljeskaju od svjetla.
Bi li poao sa mnom gore do mene? upita me. Ako nema drugog posla.
Znao sam da me zove samo da ne pobere batina zbog slabe zarade.
Hou.

uli smo kako mu se roditelji deru jedan na drugoga im smo uli u hodnik.
Kriste! usklikne okrenuvi mi se nikad ne prestaju. Bojim se da u fasovati svoje.
Ne odgovorim nita, ve se ponemo uspinjati. Na prvoj stubinoj terasi neki mukarac izie kroz vrata i urno
strugne mimo nas niza stepenice. Ostavio je vrata malo nakrinuta pa se kroz njih uo enski glas:
Jesi li to ti, Ray? Ray stane.
Jesam. Obrati mi se. To ti je Mary Cassi-dy kupujem joj stvari u duanu.
Pojavi se na vratima.
Hoe li skoknuti dolje do bifea i donijeti nekoliko boca piva?
Obavezno, Mary ree Ray, odloi svoj sandui na pod, uzme sitan novac iz njezine ispruene
36
ruke i, napomenuvi mi da ga priekam, odjuri niz stepenice.
Gospoica Cassidy mi ree:
Ne mora ekati u hodniku. Unesi stvari ovamo i tu ga poekaj.
utke podignem sanduie i odnesem ih u sobu. Ona zatvori vrata.
Moe sjesti ovamo dok se Ray ne vrati. Pokae na stolac.
Sjednem. Ona otie u drugu sobu i vrati se s limenkom nalik na klistir, koju kod sudopera napuni vodom, a zatim
se opet vrati u onu sobu. Nekoliko minuta kasnije doe opet.
Jo se nije vratio? upita.
Nije odgovorim. Ovaj put sam je dobro pogledao. Nije izgledala loe dok je stajala ondje onako zgouna,
namazana lica i usnica. Imala je svijetloplavu kosu, malko nakovranu. Toliko sam se zabuljio u nju da se poela
crvenjeti. Na elu joj se pojave siune kapi znoja. Imala je plavka-sto-zelene oi i bila je povia. Pitao sam se je
li Ray znao da je kurva. Ovu bi valjalo jebnuti, pomislim. Mozgao sam kako da je pitam bi li mi dala. Jo do
sada nikad nisam bio s nekom. Ali imao sam u depu pet dolara u gotovu, i to me ohrabrilo.
Imam dva zelembaa kaem joj.
Pa to! Pogleda me radoznalo. inilo se da je pomalo zanosila na irski.
Budui da nisam znao to da kaem, samo sam zurio u nju. Nekoliko smo asaka stajali utke, a onda je rekla:
Jo si mlad, je l'da?
Petnaest mi je godina odgovorim. Lake je kad cijelo vrijeme lae. Osim toga, gotovo sam
37uspio sebe uvjeriti u to da zaista imam petnaest godina.
Jesi li to ikad radio? upita. Njezine mi se grudi uine strano velike i napete.
Svakako kaem mnogo puta! Poeo sam se uzbuivati.
U redu ree. Hodi. Odvede me u spavau sobu. Kad je dola do kreveta, okrenula se i pogledala me.
Daj novce.
Izvadim iz depa dva dolara i dadem joj ih. Ruka mi je drhtala. Uzela je novac i stavila ga pod jastuk. Tada je
preko glave hitro skinula haljinu i legla u postelju.
Hajde pozove me.
Otkopam hlae i pustim ih da kliznu na pod. Koljena su mi klecala. Uem u krevet i legnem kraj nje. Pokuao
sam, ali nita od posla bio sam previe preplaen, previe uzbuen.
Poela se srditi.
Pouri. Nemamo cijeli dan vremena. Ray se moe vratiti svaki as.
Uzalud bio sam previe brzoplet. Jednostavno nije ilo. Pokuala mi je pomoi, ali badava. Naposljetku sie s
kreveta. Leao sam trenutak mo trei je. Kad mi je okrenula lea, turnuo sam ruke pod jastuk i uzeo svoja dva
dolara; neu platiti za ono to nisam uinio. Nije me vidjela. Turnuo sam novce u dep od koulje.
Nekoliko asaka kasnije vratila se krevetu i bez rijei bacila u mene runik. Brzo je navukla haljinu.
Promatrala me dok sam silazio s kreveta i oblaio hlae. Zajedno smo uli u prednju sobu.
Nasmije mi se.
38
Braco, doi kad poraste. Uvijek govorim: Ne moe tjerati dijete da radi muki posao.
Pogledam je. Osjeao sam da mi lice naputa posljednja kap krvi, to se obino dogaalo kad bih se razbjesnio.
Dolo mi je da je lupnem sandui-em. Mora da je to predosjeala, jer su joj se oi nekako rairile i jedan je
korak ustuknula. Osjeao sam kao da mi netko vezuje eludac u vorove. Piljio sam u nju kao luak.
Ne mora se pone, ali se ba tada otvore vrata.
Bio je to Ray. Nosio je u ruci papirnatu vreicu.
Kupio sam pivo, Mary rekao je.
Jo je jednom pogledam. Nije mogla skinuti pogled s mene. Podignem sandui i iziem u hodnik.
uo sam Raya kako je neto pita i potom njezin smijeh. Zatim se pojave na vratima. Dala je Rayu deset centi
zato to je iao u duan. Poela je zatvarati vrata, a onda, kao da se neeg sjetila, rekla Rayu:
Evo desetae i za tvog prijatelja to te ekao. Dobaci mi novi i zatvori vrata. Uhvatim ga i zviznem ga
natrag u zatvorena vrata.
Droljetino gadna, jeftina! poviem i, ne pogledavi Raya, otrim niza stube na ulicu.

ETVRTO POGLAVLJE
Jo petnaest dana i svrit e kola. Nestrpljivo sam oekivao taj dan kada u moi raditi kod Keo-ugha da
namaknem grdnu lovu.
39Tog sam popodneva otiao iz kole zajedno s Jer-ryjem. Kao da se iznenadio kad me vidio da izlazim na
glavna vrata.
Mislio sam da ne smije iz kole, Frankie ree.
Juer je bio posljednji dan zabrane odgovorim.
Radi li popodne neto posebno? upita me.
Zato?
Nita ree samo me zanima.
Neko smo vrijeme ili utke, a onda e Jerry:
Frankie, bi li volio ovoga ljeta poi sa mnom na selo?
Prestani se zezati rekoh.
Ne zezam se. Zbilja to mislim kae i pogleda me ozbiljno svojim plavim oima. Pitao sam tatu za
doputenje, a on mi je rekao da te ovaj tjedan dovedem doma na ruak i da emo onda porazgovarati o tome.
__ Glupost! kaem oni iz sirotita ionako
me ne bi pustili.
Bi, kad bi ih moj otac zamolio. Zna li tko je on? upita Jerry.
Da, poznavao sam mu oca; a tko nije znamenitog Jerrvja Cowana, uvijek nasmijeenog gradonaelnika New
Yorka. Mogao si ga vidjeti naslikana u novinama svaki dan kako se, pokazujui bijele, sjajne zube, s karanfilom
u zapuku, rukuje s predstavnicima najnovijeg udruenja proizvoaa kukuruza ili s nekom drugom neotesanom
bagrom. Da, njegov je starac mogao dobiti gotovo sve to je htio. Bio je gradonaelnik New Yorka.
Stigli smo pred Keoughov lokal. Zastanem. Povirim unutra. Bilo je mrano i jedva sam to raza40
birao. Mislio sam provesti ljeto u lokalu gdje zaudara na patvoreno pivo i mokrau. Mislio sam provesti ljeto na
selu s Jerrvjem. Vjerojatno je imao kakvo krasno imanjce sa slugama i svim ostalim. Bit e vjerojatno pecanje
riba, plivanja i kojekakve druge zabave. Bljesne mi pred oima prizor u kojem sam vidio sebe kako skaem u
jezero. Jo nikad nisam plivao u jezeru. Mora biti perfektno. Neki su mi momci rekli da jest. Nekoliko puta
odlazio sam na Coney Island, ali sam uglavnom plivao nedaleko od pristanita, u 54. ulici. Nebesa, mora biti perfektno na ladanju. Okrenem se Jerrvju.
Ne mogu, Jerry velim. Ali, u svakom sluaju, hvala na pozivu. Oni mislim rei imam ovdje
posao. Moram ovo ljeto raditi. Ne mogu dopustiti da budem bez kinte. Moram natui love. I, do avola, selo
ionako mrzim! Ondje me uvijek spopada osjeaj groze.
Jerry me pogleda i onda se nasmije. Znao je to imam na umu. Bio je neobian prijatelj. S njim nije bilo lako
sklopiti prijateljstvo; a nije bio ni umiljen. Bio je jednostavno neto posebno. Ne znam zato me volio, ali da
sam bio dovoljno dalekovidan, da sam samo mogao znati to emo Jerry i ja ali o tom potom, kad stignemo
do tog mjesta. Zlo je i ovako to se osvremo unatrag i sjeamo svega; bilo bi kudikamo gore da smo znali to e
se dogoditi.
U redu ree ako ba tako hoe, ali svejedno, svrati jedan dan do mene na objed. Primijetio sam da
je rekao objed, a ne veera, kako sam ja obino govorio.
Hou. Stajao sam u neprilici na jednoj nozi. Nisam znao da li da mu opet zahvalim ili ne.
41Zatim kaem u sebi: K vragu s tim! Ve sam mu zahvalio. A naglas: Moram na posao. Promatrao sam
ga dok je odmicao ulicom i skrenuo za ugao.
Okrenem se i pogledam u lokal. Sat u dnu dvorane pokazivao je tri i petnaest. Bilo je rano. Trebalo je da doem
tek u etiri, a nekako mi se ba i nije radilo. Potraim Jimmvja. Razgovarao je s nekim starkeljom, pa me nije
vidio; zaobiem ih i pretravi cio blok zgrada sjednem na sunce, na stepenice jedne stare stambene zgrade, gdje
sam naumio ekati do etiri, a onda natrag do Keougha. Razmiljao sam o odlasku s Jerrvjem na ladanje.
Upalim cigaretu i stanem ekati da proe vrijeme, kadli s druge strane ulice zaujem neku graju. Nekoliko
klinaca koje sam poznavao satjerali su uz zid nekog Zidovia i poeli ga obraivati. Promatrao sam ih prilino
nezainteresirano. Osjeao sam se isuvie lijenim da im priem i sudjelujem u zabavi. Stajali su u polukrugu oko
njega i napastovali ga.
Kako je biti poluovjekom?
Kristoubojice!
Pizdolizac!
Djeak ih je blijeda lica motrio napeto, ali spokojno. Dostojanstveno ih je obasipao pogledima punim mrnje.
Primicali su mu se prijetei. Ispustio je knjigu koju je nosio i pripio se leima uza zid. Poeo je dizati ake.
inilo se da je neto nii od mene. Bio je plavokos, plavook i suha lica. Na koncu je progovorio:
U potenoj borbi svakog od vas bih zbiksao. Glas mu nije odavao straha.
42
Odgovore mu grohotom i jo mu se vie primaknu.

 Ne moe ti zbiksati ni naih izama! ree jedan od njih.

Dignem se na noge i prijeem ulicu. Ovo e biti zanimljivo.
Servus, Frankie jedan e od djeaka.
Zdravo, Willie odgovorim.
Pokaimo tom idovskom kurvinom sinu! povie jedan od njih.
Nita od toga kaem. uli ste ga. Rekao je da moe zbiksati bilo koga od nas. Neete mu dopustiti da
se samo tako izvue. Jedan e se od nas boriti s njim.
Rulja me pogleda nesigurno.

No reknem tko e to biti? Nije bilo odgovora.

U redu kaem ja u.
Krug se razmakne i ja zakoraim unutar njega. Djeak me pogleda. Znao sam da me odmjerava.
Dignem ake na gotovs. On istupi i divlje zamahne na mene. Lako mu izbjegnem i odstupim. Nije znao nita o
boksu. Poao je za mnom i izbacio nekoliko direkata, ali sam ih bez po muke zaustavio.
Raja me poela bodriti.
Prebij ga, Frankie!
utni ga u muda!
Uzmicao sam sve dok nisam doao do ruba plonika, kad sam shvatio da jo uvijek imam cigaretu u ustima.
Zadrao sam je da im pokaem da znam kako treba s njim. Jo jednom zamahne i promai. Otealo mu disanje.
Gospode! pomislim, pa on zna da u ga udesiti. Zato, do vraga, ne bjei? Gradio sam se kao da mi se
omakla noga
43na rubnom kamenu i pustio sam da mi cigareta ispadne iz usta. Kad sam pogledao, jo me uvijek ekao.
Zakoraim mu u susret, zadam mu razoran udarac u trbuh i potom ga desnim kroeom mlat-nem po eljusti.
Prevali se na lea kao da je po-drezan. Deki poee skakati oko mene.
Udri ga! neprestano su uzvikivali. Djeak se pokuao pridii, ali mu nije polazilo za rukom. Naposljetku
je jednostavno ostao leati motrei me svojim plavim oima. Spustim ruke. Willie zaurla: Odvaljajmo ga u
kanal! Deki krenu na njega, ali ja uskoim i stanem preda nj.
Pobijedio sam ga reknem. Ostavite ga. Pogledaju me nakratko i uvide da mislim ozbiljno. Nisu znali
to da rade; razmijene poglede.
U redu rekoh imali ste dosta zabave. Kidajte.
Poee odlaziti. Promatrao sam ih dok nisu zamakli za ugao. Kad sam ih izgubio iz vida, sjednem na rubni
kamen neposredno do mjesta na kojem je leao djeak. Izvadim iz depa paketi cigareta i ponudim ga. Odbije
odmahnuvi glavom. Izvuem jednu i zapalim je. Nekoliko smo trenutaka utjeli. Tada se polako uspravi u
sjedei poloaj.
Hvala ree.
Na emu? Zar zato to sam te maznuo po njupi? upitam smijui se.
to si me pustio da se olako izvuem odgovori. Ona banda

0, dobri su oni presijeem ga. Htjeli su se samo malo naaliti. Nisu mislili ozbiljno.
I to mi je ala! uzvikne jetko, ustane i podigne knjigu. Izgledalo je kao da je malo uzdrman.
Gledao sam ga i dalje sjedei na rubu plonika.
44
Mora nauiti kako se valja boriti ako misli ivjeti u naem susjedstvu.
Nije nita primijetio na to, no ako je ona kripa zubima neto znaila, bio sam uvjeren da e nauiti.
Upravo tada naie ulicom otac Quinn, i ja skoim na noge.
Zdravo, Francis pozdravi me.
Dobar dan, oe uzvratim dotakavi rukom elo kao da salutiram.
Nisi se valjda tukao s ovim djeakom, Francis? upita aljivo.
Prije nego to stigoh odgovoriti, djeak e:
Oh, nije, gospodine. Nismo se tukli. Francis me je uio boksati.
Otac Quinn ga pogleda.
Dobro ree djeaku ali ne dopusti mu da u tome pretjera. Ponekad se zaboravi. Zatim nastavi
drugim tonom, onim koji obino upotrebljava kad se netko ne pojavi na misi: Kako se zove, sinko? Ne
sjeam se da sam te igda vidio u crkvi.
idov sam ree djeak tiho. Zovem se Martin Cabell.
Oh usklikne otac Quinn bit e da si sin Joea Cabella.
Jesam, gospodine.
Poznajem ti oca. Dobar je ovjek. Lijepo ga pozdravi, hoe li?
Hou, gospodine.
U redu, momci, moram ii. I upamtite, ne smijete se tui. Okrene se da otie, ali se zaustavi. Francis
dobaci mi bit e bolje da iz depa izvue tu cigaretu, mogle bi ti progorjeti hlae. I udalji se.
45

Izvadim cigaretu iz depa. Nisam znao da me vidio kad sam je na brzinu ondje bio sakrio. Razmi-jenivi
poglede, Martin i ja prasnemo u smijeh.
ini se da je sila od ovjeka primijeti Martin.
Dobar je uzvratim. Poemo ulicom zajedno.
ivi li tu negdje? upitam.
Da odgovori otac mi ima dragstor na uglu 59. ulice i Broadwaya. 2ivimo u Central Park Westu.
Doemo do ugla 9. avenije. Zavirim u izlog draguljarnice i vidim da je prolo etiri.
Briem rekoh. Moram na posao.
Kad bude gotov, navrati do oeve radnje i pojedi sladoled na moj raun ree Martin.
Hou otpovrnem. Vidimo se. I odem. Nakon nekoliko koraka dadem se u trk. Nisam htio da previe
zakasnim, kako se Keough ne bi naljutio.
PETO POGLAVLJE
Kad sam stigao u Keoughov lokal, bio je prazan. inilo se kao da je to popodne posao zamro. Brzo sam sve
pomeo, a onda dohvatio gazdine knjige i stao upisivati brojeve onako kako su pristizali rezultati.
Oko pet i trideset nekoliko je muterija ulo da izravna raune s gazdom, pa sam morao u podrum po nekoliko
boca rashlaena piva. Kad sam se vratio, u dvorani se nalazio i Svileni Fennelli, koji je priao s Keoughom.
Letimino me pogleda i ree ovla:
46
Zdravo, Frankie.
Dobar dan, gospodine Fennelli odzdravim ponosan to me takva zvjerka primijetila.
Nastavio je s Keoughom zapoet razgovor, a kad su zavrili, priao mi je.
Mome, kako bi bilo da mi udari jedan specijalni glanc?
Odmah, gospodine reem i otrim u ostavu po sandui s priborom.
Doista sam svojski latio. Trljao sam mu cipele dok malne ne ugledah svoje lice na koi.
Bio je zadovoljan. Vidjelo se na njemu. Dao mi je pola dolara i upitao me jesam li u zadnje vrijeme bio izbaen
iz bilo kojeg saluna.
Nasmijem se umjesto odgovora. Prie Keough, i Fennelli mu ispria to se bilo dogodilo. Obojica su se smijala.
Odloim sandui i opet se prihvatim pisanja. Priu Keough i Fennelli te mi stanu gledati preko ramena.
Zar ti on izraunava? upita Fennelli Keou-gha.
Da odgovori Jimmy i to vraki dobro. Kui stvar.
Fennelli mi se nasmijei.
Nastavi tako, mome. Jednog e dana biti veliki poslovni ovjek.
Mahne u znak pozdrava i izie. Vidio sam ga kako ulazi u svoj auto i polazi.
Veliki poslovni ovjek!, mislio sam dok su mi njegove rijei jo uvijek odzvanjale u uima. Tako je, najvei
kockar u gradu eto, to u biti. Samo to se neu kockati, nego u voditi posao poput
47
^n^^
Svilenog Fennellija. Pomonici e obavljati prljavu stranu posla, a ja u obirati vrhnje. I imat u vea kola od
Fennellija
I tako, uz t'e snove, popodne mi je prolo vrlo brzo da sam se upravo iznenadio kad je bilo vrijeme da poem
kui.
Kad sam iziao, poelo je kiiti. Nije mi bilo do toga da se javljam za veeru, pa zato produim put Broadwaya.
Kad sam stigao u Cabellov dragstor, bio sam dobrano pokisao. Uniem. Martin mi pohrli u susret.
Drago mi je to si doao ree. Jesi li za jedan sladoled? upita i odvede me do tezge.
Izabrao sam sladoled s okoladom. Pojevi ga, sjeli smo da popriamo. Bio je godinu mlai od mene, ali je
pohaao isti razred puke kao i ja. Poslije razgovora, koji je trajao nekoliko minuta, pristupi nam neka djevojka i
ree:
Marty, bilo bi dobro da pourimo, inae emo zakasniti na veeru. Pomislio sam da mu je to vjerojatno
sestra i nisam se prevario.
Upozna nas:
Frankie, ovo je moja sestra Ruth.
Zdravo rekoh. Osmjehne mi se.
Milo mi je to smo se upoznali. Mogla je imati oko petnaest godina i izgledala je vrlo dra-esno s onom
kratko podianom plavom kovra-vom kosom i plavim oima nalik Martinovima. I poput Martina, i ona je
gledala pravo u oi kad si s njom razgovarao. Imala je skladan, vitak stas, a pohaala je esti razred srednje
kole. Bio sam otprilike za glavu vii od nje, i kad me Marty upitao
48
koliko sam star, rekao sam mu da mi je gotovo esnaest godina, u nadi da u je se dojmiti.

Martin joj ispria to se bilo dogodilo toga po-podneva, na to me ona nekako udno pogleda i otie. Pitao sam
se to je grize, ali nita nisam kazao Martinu.
Marty me pogleda i ree:
ene su smijene. U vezi s onim to si mi rekao danas popodne o boksu nabavio sam par boksakih
rukavica; kako bi bilo da doe k meni kui i da me malo podui?
Veeras? upitam.
Svakako ree nakon veere. Zar ne bi mogao otii kui pojesti i onda doi k meni da boksamo?
Mislim da ne bih odgovorim. ivim u sirotitu. Ako odem tamo na veeru, sumnjam da bih vie mogao
van.
Oh izusti. Trenutak se mrtio, a onda se razvedri. Imam ideju. Priekaj malo. Otri u stranji dio
duana. Mogao sam ga uti kroz stakleni paravan kako razgovara s ocem. Pokae prstom na mene. Onda mu otac
neto kaza, i on se opet vrati k meni.
Uredio sam stvar ree. Ide k nama na veeru. Sad e mi moi odrati lekciju iz boksa.
Isprva nisam htio ii, ali onda sam popustio.
Otac i majka su mu te veeri bili nekud izili. Nas troje Martyja, Ruth i mene veerom je posluivala
slukinja, mlada ena od dvadeset dvije godine, po imenu Julie. Bila je kanadska Francuskinja i engleski je
izgovarala neobino i hitro. Sjela je da jede s nama. Veera je bila jednostavna i brzo smo je pojeli. Nakon toga
otili smo u salon.
4 Ne zaljubljuj se u neznanca
49
Imali su nov radio-aparat pa smo ga otvorili i uspjeli pronai neku svirku. To je trei put kako sam uope uo
radio, i bilo je vrlo zanimljivo. Sat poslije veere Martin predloi da odemo u njegovu sobu na boks.
Pristanem. Ruth je ostala u salonu. Rekla je da e itati.
Soba mu je bila ugodna; u njoj se nalazio kau i nekoliko ratrkanih stolica, a svuda po zidovima visile su police
s knjigama. Stolice gurnemo u stranu i na ruke navuemo boksake rukavice.
Digni ape naloim mu. Lijevom napadaj, a desnu dri blizu brade ovako. Zauzmem borbeni
stav. Oponaao me. Povuem se i kritiki ga pogledam. Ljevicu mu malo izvuem, a desni mu lakat spustim
nanie i gurnem ga vie uz bok. U redu kaem jo ti samo preostaje jedna stvar: da me pone udarati.
Ne elim te ozlijediti ree.
Ne brini uzvratim mu nee.
Spustio je ljevicu i zamahnuo desnicom. Odbio sam udarac i primakao mu se.
__ ]sje reknem ne tako. Posve si se otkrio. Kad spusti ljevicu, ja uskaem i gaam te ovako, vidi?
Izvedem udarac. Udaraj lijevom. Njome dri protivnika na udaljenosti.
Shvaam ree. Nekoliko trenutaka drao je to na pameti, a onda sve zaboravio. Pustio sam ga da nekoliko
puta zamahne i promai, a zatim ga zaustavio.
Ne zaboravi da ljevicu mora drati gore upozorim ga.
Opet smo poeli boksati, kadli se otvore vrata. Nesvjesno se osvrnem preko ramena. Ula je Ruth.
50
Dok sam je gledao, pogodio me u rame. Bez razmiljanja mu odgovorim desnim direktom, kojim ga kresnem po
oku. Sruio se na pod.
Ruth mu pritri. Sjedio je na podu. Pogledala me okomivi se na mene:
ivotinjo brutalna! Zato se ne iskali na nekom sebi ravnom?
Bio sam toliko zabezeknut da sam izgubio dar govora.
Ruth, nije on kriv ree Marty. Ja sam ga zamolio da me naui boksati.
- Ali pogledaj si oko zakuka ona. Poelo se prelijevati u svim moguim bojama.
I, dakako, sutra e to ve biti krasna masnica. Smognem rijei:
Jao, Marty, ao mi je. Nisam te htio udariti tako jako. Pomognem mu ustati.
Nema tu pomoi ree nasmijavi se. uvi komeanje, Julie ue u sobu.
Bolje da na oko stavi mokri runik, inae e ti otei ree.
Marty strese rukavice s ruku.
U redu kae uskoro emo imati jo jednu lekciju. Okrene se kod vrata i dobaci mi: Priekaj
ovdje, vraam se za nekoliko minuta.
Napuste sobu i nekoliko trenutaka kasnije zaujem klokotanje vode u kupaonici.
Jo sam uvijek imao rukavice na rukama. Julie podigne rukavice to ih je Marty bio bacio na pod.
Smijem li ih isprobati? upita.
Samo izvoli. Nisu moje odgovorim. ' Navue ih na ruke.
Vrlo su nespretne ona e.
ovjek se navikne na njih rekoh.
51 Otac mi je kazao da sam trebala biti muko

 ree. Uvijek sam bila nestana. utio sam.

Frankie, pokai mi kako se boksa zamoli.
Zapravo, ne samo mi objasni u emu je stvar.
U redu odgovorim.
Ali nemoj me udariti ree brzo. Jako se bojim povreda osobito ovdje. Poloi ruke ispod grudi i
rine ih uvis.
Gledao sam to i progutavi slinu jedva uspio rei:
Dobro. Zamahni par puta na mene i onda emo prestati.
Isprui nespretno ruke i dvaput zamahne na me. Promaila je i zato se primakla i iznova zamahnula. Otklonivi
udarac, priem joj i uem u klin. Uhvatila me za ruke ispod laktova i vrsto ih priljubila uz bokove. Osjeao
sam njezinu blizinu. Ova borba s djevojkom loe je na mene djelovala. Bilo je previe uzbudljivo u
negativnom smislu.
Vrlo si snaan ree privijajui se uza me. Podignem pogled. Bila je neto via od mene i
imala crnu kosu i iroke, sone usne. Gledala me nekako luckasto. Stajali smo tako asak, a onda iznenada
shvatim da Ruth stoji na pragu i promatra nas. Smjesta se razdvojimo. Pocrvenim.
I ona je htjela da joj pokaem kako se boksa
objasnim neuvjerljivo. Osjeao sam da mi ui gore.
Pravi pravcati Gene Tunnev, je 1' da? ree Ruth zajedljivo. ^Treba te Martin.
Skinem rukavice, predam ih Julie i zatim poem za Ruth u Martinovu sobu. Leao je ispruen na krevetu s
mokrim runikom na oku.
52
Zao mi je zbog ovoga,-Frankie. Meutim, sutra svejedno doi u oevu radnju, pa emo se opet nai.
tima, Marty rekoh. ao mi je to sam te ozlijedio. Vidimo se sutra. Okrenem se i oti-em.
Ruth me otprati do vrata. Otvori mi ih i ja zakoraim van.
Laku no, Ruth kaem.
Laku no odvrati i pone za mnom zatvarati vrata. Zastade na po puta. Hoe li mi uiniti uslugu?
upita.
Svakako odgovorim.
Kloni se mog brata. Prost si, grub i pokvaren, i samo e loe djelovati na nj procijedi bijesno i zalupi mi
vrata pred nosom.
Krenem polako hodnikom.
Pssst zaujem kako me netko doziva. Pogledam. Bila je to Julie, koja je stajala na drugom ulazu ispred
mene.
Osvrnem se na vrata kroz koja sam upravo iziao udei se to radi na tom drugom ulazu.
Doi ovamo proape gorljivo. Mahne mi rukom. Poem za njom kroz vrata. Vodila su u kuhinju
Martinova stana i zatim kroz obiteljsku kuhinju u sobiak to se nalazio u najudaljenijem dijelu stana. Zatvori
vrata za nama.
To je moja soba proapue. Budi tih.
Meni govori da budem tih. K vragu, bio sam toliko uzbuen da uope nisam mogao govoriti, nego sam samo
buljio u nju. Ugasi svjetlo i uputi se k meni. Obujmi me rukama i poljubi u usta. Osjeao sam kako joj jezik titra
po mojim usnama i stisak njezinih ruku na mojem tijelu. Osjeao sam kako
53
1 'Imi ruke prelaze po njoj, a onda se spustila nauznak na kreveti.
Tako si jak ree. Ne smije biti grub. Molim te, ne budi grub. A malo zatim: Budi grub, molim te,
budi grub ...
Bila je pono kad sam otiao od nje. Gazei ulicama po vlanoj i sparnoj noi, osjeao sam se mukarcem.
Meutim, bio sam budala. Imao sam nepunih etrnaest godina, bio velik za svoju dob i prevelik za svoje hlae.
ESTO POGLAVLJE
Bila je nedjelja ujutro, i Keough me ostavio posve sama u lokalu. Vozio je enu i dijete na kolodvor kako bi ih
smjestio u vlak koji e ih odvesti na ladanje, gdje su namjeravali provesti cijelo ljeto.
Pripremio sam sve biljarske stolove, u podrumu stavio pivo na led i pomeo dvoranu. Oistio sam sve zahode,
obrisao staklo na vitrini u kojoj smo drali cigare i sada upravo prao prozore. Bili su napola prekriveni crnilom
da nitko nije mogao vidjeti unutra, jedino to se na svakom staklu nalazio natpis Biljari, ispisan sitnim crnim
slovima. Navlaio sam prozore mokrom etkom i brisao ih gumenim strugalom na dugom drku koje sam povlaio odozgo nadolje.
Dok sam radio, naiu ulicom Jerry i Ray. Zaustave se da me gledaju.
Bog te mazo! usklikne Ray. Pa tebi to ide ko pravom perau prozora.
Stvar je u grifu kaem ponosno. Mora znati kako rukovati s ovom gumenom strugalicom,
54

kui? Zavrnim potezom, koji sam izveo pomalo razmetljivo, svrio sam posao. Pokupim kantu i etku te
uem u lokal. Doite pozovem ih. Keough je odsutan.
Uoe u dvoranu. Bilo je to prvi put to bilo tko od njih zalazi na takvo mjesto. Klincima je pristup bio
zabranjen.
Kako bi bilo, Frankie, da nas pusti da malo tucnemo koju kuglu? upita Ray.
Ne moe. To mogu samo odrasli. Maloljetnici ne smiju. Zar ne vidite natpis? Uprem prstom na natpis
iznad registar-kase na kojem je pisalo Maloljetnicima nije doputeno igranje. Ako unato tome igrate,
mogu nam zatvoriti lokal.
Hoe li popodne s nama na plivanje? upita Jerry.
Volio bih odgovorim. Moda me Jimmy pusti ako svrnete popodne pa ne budemo previe zaposleni.
Vrijedi ree Jerry. Navratit emo pri odlasku na pristanite.
Popodne je bilo vrue, i Keough se vratio s kolodvora dobre volje fukajui i pjevuei:
ena mi je otila na selo, uja, uja, haj! Nije bilo posla, pa mi je dao dva sata voljno.
Nas trojica hrlili smo put pristanita u 54. ulici. Vidio sam Martyja na drugoj strani ulice. Poviem:
Hej, Marty!
Prie nam, redom ga upoznam s prijateljima i zapitam hoe li s nama na plivanje.
Drage volje odgovori. To jest, ako ostali nemaju nita protiv.
Vraga bi imali protiv! uskliknem. to nas je vie, to bolje.
55
2TTKKad smo stigli, pristanite je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta. Ugledao sam neke momke koje sam
poznavao. Bio je tu Pete Sanpero sa svojom druinom, ali mi nije rekao nita, pa nisam na nj obraao panju.
Jurnemo ispod pristanita i skinemo se. Potom se zaletimo u vodu. Bila je topla i neista blizu pristanita, jer se
tu izlijevao kanal, ali kad bi se otplivalo malo dalje, voda bi bila ugodna i svjea. Nakon kratkog buokanja
kaem ostalima:
Da bar moemo odletjeti do pristanita da na povratku ne pokupimo svu onu prljavtinu.
Jerry mi dovikne:
Kad bi se odazvao mojem pozivu i poao sa mnom na ladanje, plivao bi u pravom jezeru.
Zrakoplov zatutnji povrh naih glava. Svi se okrenemo i u jedan glas zaurlamo. Tada Ray pripomene:
Da mi je znati je li to bio Rickenbacker.
U vraju mater! uskliknem. Ako je uistinu bio, onda je aneo. Rickenbacker je umro.
Ne, nije Marty drekne. iv je. Oborio je zranog asa njemakog leteeg cirkusa von Richt-hofena.
Kako bilo da bilo, Amerika ima prokleto najbolje zrakoplove na svijetu. Ameriki letai su najbolji ree
Ray.
Neko smo vrijeme plutali na leima promatrajui trajekte i brodove kako plove rijekom Hudson. Zatim iziemo
iz vode i ispruimo se na pristanitu predajui se suncu. Bili smo potpuno goli i predaleko od ulice da bi nas itko
mogao vidjeti. Jedno smo vrijeme leali bez rijei. Sunce je palilo te sam lice pokrio kouljom.
Sjena padne na mene i zaujem glas:
56
Tko je pustio ovog odurnog idova na nae pristanite?
Mislio sam da netko govori o Martinu, pa sam ostao mirno leati da vidim to e se iz toga izlei.
Hej, momci za jei opet onaj glas. Pogledajte ime se prave idovi.
uo sam kako mi prilaze dva stopala i zaustavljaju se nedaleko od mene.
Ti boga! usklikne jedan od njih izgleda aljivo, zar ne? Svi se nasmiju.
Dede, idove pozove prvi glas. Da vidimo kako ostali izgledaju. Nastupi trenutak tiine. Onda me
jedna noga grubo gurne i zaori glas: Na tebe mislim. Zar ne zna kad ti se govori?
Polako povuem koulju s lica i uspravim se u sjedei poloaj. Jerry, Ray i Marty sjedili su blizu mene motrei
me. Vidio sam da je Marty bio obukao hlae, znai oslovio je mene. Obrezan sam dok sam bio mali. Ustanem
i suoim se sa svojim gnjavatorom. Bio je to klipan kojega nisam poznavao.
Zovem se Kane reknem staloeno. Fran-cis Kane. I nisam idov. eli li napraviti neki problem iz
toga?
Govori istinu povie jedan od djeaka. On je iz Sirotita svete Tereze.
Zakoraim prema drugom momku.
U redu ree ao mi je. Meutim, idove ne volim. Volio bih jednoga vidjeti ovdje. Bacio bih ga u
vodu.
Prije nego to sam stigao odgovoriti, Marty prie i postavi se ispred mene.
Ja sam idov ree mirno. Da vidimo kako e me baciti.

57Djeak je bio neto vii od Martvja. Marty je bio leima okrenut prema vodi. Odjednom momak nasrne na
Martvja s namjerom da ga gurne u vodu. Marty se hitro izmakne u stranu, i momak, ne mo-gavi se naglo
zaustaviti, odleti u vodu. Prasnem u smijeh, a ostali se povedu za mnom.
Nagnem se preko pristaninog ruba i doviknem frajeru koji se praakao u vodi:
Ovaj idov kao da je prelukav za tebe, a? Uzvrati mi psovkom i pokua se uspentrati na
pristanite, no bio je toliko izvan sebe da se oraa-kao i iznova pao u vodu. Opet se nasmijemo. U taj as prolomi
se vrisak:
Neka maka ide pristanitem! Svi mi koji nismo imali nita na sebi skoimo u vodu.
Kasnije, kad se ena udaljila, uzveremo se na pristanite i obuemo se.
Moram natrag na posao. Svi se utke otputimo prema 10. aveniji.
Pred ulazom biljamice Jerry me podsjeti:
Ne zaboravi: sutra poslije mise ide k mojoj kui da se upozna s mojim ocem.
Uniem u lokal i zateknem Keougha kako se uarena lica i pun posla preznojava.
Donesi piva iz podruma. Vruina je i svi su momci oednjeli.
SEDMO POGLAVLJE
Keoughov je lokal nedjeljom bio zatvoren. U crkvi sam morao ostati dokle god se sve mise nisu zavrile, jer sam
ministrirao. Kad bi posljednja misa bila gotova, neto prije dvanaest sati, obino
58
bih se vraao u sirotite na ruak, a onda ostatak dana provodio vani. Ponekad bih iao u kino ili izvan grada na
polo-igralita, u koja bih se kriom uvlaio i gledao utakmice.
Jerrvjev je otac bio gradonaelnik New Yorka velik demokrat, narodnjak, omiljen, politikant koji bi se sa
svakim uvijek srdano pozdravljao i prijateljski rukovao. Nije mi se sviao. Uzrok tome vue lozu mnogo
godina unatrag mnogo prije nego to sam se upoznao s Jerryjem Cowa-nom. Dogodilo se to kad je Cowan,
kao gradski vijenik naeg okruga, na Dan zahvalnosti za sveanim rukom odrao govor u sirotitu. Odrao ga
je tako lijepo da ga ni jedno dijete nije moglo razumjeti, ali za to nismo marili. Bili smo ve nakljukani
puretinom. Tada mi je moglo biti otprilike devet godina. Poslao me u upraviteljev ured da mu donesem cigare iz
zimskog kaputa. Kad sam mu ih donio, izvadio je velik sjajan novi od etvrt dolara i pruajui mi ga rekao:
Ovo je zato to si bio posluan.
Hvala vam --promrmljao sam uzimajui novi. Onda sam se sjetio onoga to nas je uitelj bio nauio te
otiem do crkvene krabice i u nju ubacim novi.
Cowan je to vidio.
To je zaista plemenit mladac ree i pozove me k sebi. Kako se zove, momiu? upita me.
Francis Kane, gospodine odgovorih.
Pazi, Francis, evo jo pet dolara za crkvu, ali prije nego to ih stavi u krabicu, kai mi to bi najvie volio
za Boi?
Elektrini vlak, gospodine odvratim.
59 I dobit e ga, mome. Imam kod kue sina ba tvojih godina i on isto eli elektrini vlak. Dobit ete ga
obojica. Smjekao mi se dok sam novanicu od pet dolara turao u krabicu.
Brojio sam dane do Boia. Na sam Boi ujutro, kad sam otiao u blagovaonicu pred veliki bor, oekivao sam
da u ispod njega nai elektrini vlak, ali ga nije bilo. Moda jo nije stigao. Nisam niti pomiljao na to da bi
tako neto mogao zaboraviti. Dan je proao, a elektrinom vlaku ni traga, ni glasa.
Zapravo, nisam gubio nadu sve dok nisam otiao u krevet. Tada sam istiha poeo plakati, glavom zagnjurenom u
jastuk.
Brat Bernhard, koji je prolazio hodnikom, uo me je i uao u spavaonicu.
to se dogodilo, Francis? upitao me onim svojim toplim, prijateljskim glasom. Jecajui, uspravim se i
ispriam mu sve o elekrinom vlaku.
Mirno me sluao i onda rekao:
Francis, zbog takvih sitnih stvari se ne plae. Zbog njih ne vrijedi plakati. Bolje je da plae zbog prijateljske
ljubavi i zbog nas koji ti ne moemo pruiti ni polovicu od one ljubavi koju treba. A osim toga brat Bernhard
je bio praktian, ali i sentimentalan ovjek vijenik Cowan se ve nekoliko posljednjih mjeseci nalazi u
Floridi i nema sumnje da je prezauzet svojim poslovima da bi jo mislio i na tebe.
Stajao je uz moj krevet.
A sada poi spavati, djeae. Trebat e snagu za sutra. Poslije u te odvesti u Central Park na sanjkanje, jer
snijei, to moe ustanoviti ako samo prisloni glavu na prozor.
60
I prislonim je na prozor i, doista, snijeg je prsio u krupnim, krpa tim pahuljicama. Bez suza u oima vratim se
na poinak. uo sam oca Bernharda kako se vraa u hodnik. Nekoga je ondje sreo, jer sam ga uo kako govori:
Ne tie me se to politiari kre obeanja koja su dali svojim glasaima, ali mi nije svejedno kad podlaci
lamaju srca malenoj djeici.

Potom je svjetlo u hodniku zatreperilo i ugasilo se, a ja sam poeo mrziti gradskog vijenika Co-wana svim
bijesom koji se moe uskovitlati u dubini djetinje due.
Kad sam prvi put sreo Jerrvja, upravo prije no to e mu otac biti izabran za gradonaelnika, nisam bio nacistu
kako da postupam s njim. Bio je ugodan, prijateljski naklonjen djeak, koji nije nikad shvatio da je pravi razlog
zbog kojeg je prebaen iz privatne kole u opinsku kolu Sirotita svete Tereze bio politike prirode. Bio mi je
drag, ali ipak nisam znao da li da mrnju, koju sam gajio prema njegovu ocu, prenesem i na njega.
Zbog toga sam poao najkraim putem da to ustanovim. Namjeravao sam ga izmlatiti. Usred nae tunjave
nije nas nikamo dovela, bili smo potpuno ravnopravni spustio sam ruke i rekao mu:
K vragu s tim. Svia mi se.
Nikad nisam dokuio zato sam to uinio moda je mislio da sam aknut ali mi je, na njemu svojstven
nain, pruio ruku i kazao:
Drago mi je. I ti se meni svia.
I tako smo postali vjerni prijatelji. Zbilo se. to prije godinu dana. Drugovali smo cijele kolske godine koja je
upravo svrila, i sada trai od mene da se upoznam s njegovim starcem kako bi me naveo
61da poem s njim na ladanje. Nikad mu nisam rekao zato mi se ne dopada njegov otac ili, tonije reeno, da
mi se ne dopada. Nekako sam se nadao da e Jerry zaboraviti na svoj prijedlog, ali brus; pojavio se odmah nakon
posljednje mise.
Jesi li spreman, Frankie?
Mmmm... da progunam.
U redu onda, to ekamo? Idemo! Glavni sluga uveo nas je u kuu.
Dobar dan, Master Jerry ree.
Roberte, gdje je tata? upita.

U knjinici. Oekuje te odgovori sluga. Poao sam za Jerrvjem u knjinicu. Roditelji su

mu bili ondje. Otac mu se jo uvijek spremno smijeio i imao bore oko oiju. Zapanjila me spoznaja da je Jerry
jako slian ocu kad se smjeka. No Jerry je od majke batinio njene usne blagih obrisa i njezinu ljupkost.
Znai, stigao si, sinko! usklikne njegov otac. Priekali smo s objedom dok ti ne doe.
Hvala, tata ree Jerry i pokae na mene. Ovo je moj prijatelj Frankie, o kojem sam ti toliko priao.
Otac i majka se okrenu i pogledaju me. Odjednom postadoh svjestan injenice da nosim zakrpanu koulju i
hlae.
Drago mi je to smo se upoznali, mome ree otac, prie i rakova se sa mnom.
Ne sjeam se to sam rekao, ali uao je sluga i najavio objed, i mi smo svi preli u blagovaonicu.
Na sredini masivnog, etvrtastog stola nalazila se velika vaza s cvijeem. Ako si htio neto rei, morao si gledati
preko nje, sa strane ili ispod nje.
62
Bilo je tu toliko noeva, viljuaka i lica da nisam znao to da radim s njima, ali sam dobro proao, jer sam se
povodio za Jerrvjem. Poslije ruka imali smo sladoled, a onda se vratili u knjinicu.
Jerry mi je rekao da bi htio poi s njim na selo kae mi Cowan.
Da, gospodine odgovorim. Vrlo sam vam zahvalan, ali ne mogu ii.
Ne moe? upita Cowan. Je li to protiv propisa sirotita?
Oh, nije, gospodine, ali preko ljeta radim i ne mogu ostaviti posao.
Ali za tebe je bolje ladanje nego rad cijelog ljeta u uzavrelom gradu primijeti gospoa Cowan.
Jest, gospoo, znam. Nisam je htio uvrijediti. Bila mi je draga. Ali potrebno mi je mnogo toga. U rujnu
prelazim u srednju kolu i malo love odnosno novaca dobro e mi doi. Znate to mislim rei. Htio bih da
budem ... bar donekle kao i ostali da cijelo vrijeme ne primam milostinju. Oprostite, gospoo, nisam mislio
biti neuljudan.
Prila mi je i uzela me za ruku.
Mislim da nisi neuljudan, Frankie, nego naprotiv vrlo uglaen djeak.
Nisam znao to da joj kaem. Nekoliko minuta kasnije gospodin i gospoa Cowan su nas ostavili same. Morali
su nekamo na sastanak, i mi smo se popeli u Jerrvjevu sobu.
Neko smo vrijeme bili dokoni ne znajui to bi, a onda je Jerry predloio:
Hajdemo na tavan. Ureen je kao djeja soba. Nai emo neku zabavu.
Prva stvar koju sam ugledao kad smo uli u sobu bio je elektrini vlak. Neto fantastino: mostovi, tuneli,
skretnice i tri lokomotive.
Majko moja! uskliknem zadivljeno. To se zove igraka!
Da veli Jerry tata mi ju je kupio pre tri godine prije odlaska na Floridu. Hoe li se igrati?
Trenutak sam je promatrao bez rijei, pasui oi njome. Gotovo nagonski krenem prema njoj, ali me onda neto
prisili da stanem. Sine mi. Njegov dar nije zaboravio.
Neu kaem glasno drhtavim glasom, koji mi zazvui budalasto. Ovdje je prevrue. Hajdemo na
kupanje.

OSMO POGLAVLJE
Slijedee kolske godine trebalo je da ponem pohaati srednju kolu. Kako se Jerry namjeravao upisati na
srednju kolu George Washington na Heightsu, to sam i ja odluio da idem onamo. Nisam mnogo razmiljao o
tome koje u sve predmete odabrati, jer sam kolu smatrao nunim zlom. Napustit u je im budem navrio
sedamnaestu, i kad mi to zakonski bude doputeno. Moja je jedina ambicija bila postati kockarom i
bukmejkerom i biti bogat.
Sveani in podjele svjedodbi u koli svete Tereze protekao je jednostavno i mirno. Svi smo se okupili, s
roditeljima, prijateljima i uiteljima, u velikoj dvorani, u kojoj su nam odrana tri govora i uruene svjedodbe.
64
Bio sam prozvan. Priao sam podiju i primio svjedodbu od monsinjora koji je bio doao posebno za tu zgodu.
Poslije sveanosti stajao sam ondje i promatrao klince i njihove roditelje kako se smiju i die.
Mislim da sam se, onako preputen samom sebi, osjeao pomalo udno. Vidio sam Jerrvja i njegove starce. Oko
njih se nalazila velika skupina ljudi, pa me Jerry od njih nije mogao vidjeti, inae bi me bio dozvao k sebi.
Nakon nekog vremena poeo sam se lagano primicati izlazu. Ionako se inilo da mi nitko nee doi, pa sam
smatrao da u se bolje osjeati vani. Netko me potapa po ramenu. Okrenem se. Bio je to brat Bernhard. S njim
se nalazio otac Quinn; obojica su se smijeila.
estitam! zagrmi dobri brat.
Otac Quinn, jo uvijek nasmijeen, ponovi to isto.
Iznenada se osmijehnem osjetivi kako me oni kapci peku od soli. Jedan sam trenutak bio bez rijei.
Otac Bernhard me pogleda otroumno; ponekad sam smatrao da mi zna itati misli.
Mislio si da neemo doi, a?
Nije mi dao vremena da odgovorim, nego je produio:
Ne bismo valjda propustili promociju jednog od naih pitomaca, zar ne, oe?
Ni u kojem sluaju odgovori otac Ouinn. Ponosimo se tobom, Francis.
Konano sam uspio progovoriti ne svojim uobiajenim glasom, ali sam ipak progovorio:
Hvala vam rekoh hvala vam.
Otac Bernhard mi je poloio ruku na rame dok smo se kretali prema izlazu. Opet sam se poeo
5 Ne zaljubljuj se u neznanca
dobro osjeati. Kad smo se nali vani, otac Quinn mi je jo jedared pruio ruku, poelio sve najbolje i otputio se
u crkvu, dok smo brat Bernhard i ja krenuli put sirotita.
utke smo uli u dvorite. Odjednom me zaustavio.
Francis izusti hrapavo imam dar za tebe. Isprui ruku.
Naas sam bio toliko iznenaen da sam samo glupo zurio u zamotuljak koji je drao u ruci.
Za tebe je ree gurnuvi ga preda me. Uzmi ga.
Uzmem zamotuljak i otvorim ga. Ugledam runi
: sat. Progutam slinu i uzdignem ga. Najednom za- |'
svijetli pod sunanim zrakama i uini mi se prekrasan.
Svia ti se? upita.
Da li mi se svia! uskliknuh glasom koji najednom zazvui prpono i veselo. Svia mi se vie od bilo
koje druge stvari koju sam ikad imao u cijelom ivotu.
DEVETO POGLAVLJE
To sam ljeto prvi put proveo u drutvu velikog broja ljudi. Nauio sam kako da se s njima slaem kako da se
alim i smijem, kako da se ne razljutim na svaku uvredu. Mnoge sam stvari nauio toga ljeta, a veinu njih
nauila me Julie.
Dan nakon podjele svjedodbi Marty me opet pozvao k sebi na veeru. Njegovi su roditelji tada negdje izbivali.
66
Stigao sam onamo rano. Marty me doekao na vratima i poelio mi dobrodolicu.
Kako bi bilo da sada malo odboksamo ree a poslije veere da vrljamo?
Moe odgovorim.
Boksali smo gotovo sat, kadli Julie proviri kroz vrata.
Veera je gotova najavi.
Svukli smo rukavice. Oprao sam ruke. Marty se htio tuirati, pa sam ga otiao priekati u kuhinju.
Gdje je Marty? upita Julie.
Tuira se odgovorim. Odmah e doi. Imala je na sebi radnu koulju svezanu sa strane.
Stajala joj je priljubljeno uz tijelo i priinjala se u njoj kao klinka, izuzev naina na koji je hodala.
Kako napreduje lekcija iz boksa? upita pri-avi i uhvativi me za ruke.
Dobro. Stvar hoda odvratim.
A to je s onim drugim lekcijama? upita osmjehnuvi se znaajno.
Kojim drugim lekcijama? upitam budalasto.
S ovim uzvrati savivi mi ruke oko struka. Drao sam je uz tijelo. Bila je topla i godila mi

je njezina blizina. inilo se kao da je sva njezina tjelesna toplina prela na mene. Poljubio sam je u usta.
Zaklopila je oi. Kad ih je otvorila, bile su blage i nemirne. Nakrene glavu na jednu stranu.
Poljubi me ovdje. Pokae na vrat.
Zato? upitam.
Jer mi to prija, blento odgovori. I tebi e. Zar me ne voli?
67
Takve su stvari za djeurliju rekoh nespretno.
Za djeurliju? Pogleda me toboe zgranuta. A to misli koliko je tebi godina, gospodine Kip Van
Winkle?
Gotovo mi je esnaest.
Neka, ja sam skoro etiri godine starija od tebe pa ipak ne mislim da su to djeja posla. Poljubi me.
Poljubio sam je u vrat. Isprva mi je izgledalo blesavo, a onda mi se poelo sviati. Prinijela je moju ruku na
svoju dojku. Bila je mekana i topla i osjetio sam kako mi pod prstima raste njena bradavica. aputala mi je u
uho. Zvualo je kao da govori sama sa sobom.
Ima neeg u tebi, Frankie. Ne znam to je to. Klinci me obino ne dovode u ovakvo stanje. Ali ti si
drukiji. Poput odrasla si mukarca, surov, sebian i proraunat, a u isto vrijeme poput klinca, njean krajikom
svojih mladenakih usana. Snaan si, a kad me dri u naruaju, blag poput djeteta. Kai da me ljubi.
Odmahnem glavom jo uvijek je cjelivajui u vrat. Drao sam je vrsto.
Kai! zapovjedi. Kai: Julie, ljubim te. Prislonim svoje usne uz njezine ne rekavi nita.
uli smo Martvja kako fuka izlazei iz kupaonice. Razdvojimo se. Pogledam je. Bila je divna. Oi su joj se
krijesile, a usne bile jo nakubljene od mojega poljupca.
Natjerat u te da mi to kae kasnije proape strastveno, prije nego to je Marty uao u sobu.
Smijao sam se sav sretan. Upravo tada uniao je Marty.
68
'
to je toliko smijeno? upita.
Nita uzvratim osjeajui se kao omamljen. Sjeli smo da jedemo. Desetak minuta kasnije stigla je Ruth.
Oprosti, Julie, to kasnim, ali zadrala sam se u klubu. Zna, birali smo novog predsjednika. Sjedne za
stol i pogleda me. Ti opet ovdje? ree.
Da otpovrnem osjeajui da me vie nita ne moe uznemiriti. Ima li to protiv?
Julie donese Ruth tanjur juhe i sjedne za stol. Pogleda Ruth, pa mene, kao da je mogla uoiti onu netrpeljivost
to je izbijala iz nas. Bacim pogled na Julie i priini mi se kao da se u najskrovi-tijem kutku oiju smije, ondje
kamo nisam mogao doprijeti pogledom.
Nakon veere otiemo na tren u salon. U pola devet svima sam poelio laku no. Ruth me opet otpratila do vrata.
Vidim da se ne dri mog savjeta ree.
Zato ne gleda svoja jebena posla? odbrusim prostaki. Mislim da su je moje rijei unekoliko
sablaznile, jer sam uo kako je zasoptala. Kada sam se kod vrata okrenuo i pogledao je, oi su joj bile suzne.
Nesvjesno je uhvatim za ruku.
Oprosti rekoh. Istrgne svoju ruku.
Ne diraj me! povie hladno. Nisi poput svojih vrnjaka. Mrzim sve to je u vezi s tobom. Ima neeg
starmalog i podmuklog i nesmiljenog u tebi; neeg krajnje opakog; neeg to me dri u uvjerenju da e sve to
dotakne pokvariti ak i mog brata.
69
Pokuao sam neto rei, ali nisam mogao. Iziem i zatvorim vrata za sobom. Julie je ekala kod vrata.
to te toliko zadralo? Mislila sam da uope nee izii.
Nita odvratim poavi za njom u sobu. Okrenem je i poljubim prvo u usta, a zatim u vrat, gdje je prije
eljela. Otkopam joj koulju i zavuem u nju ruke; koa joj je bila hladna i glatka. Gurnem je prema krevetu.
Zaustavi me.
Prvo kai: Ljubim te.
Drao sam je vrsto i trljao je rukom gore-dolje po bedrima. inilo se kao da je izgubila uporite pa je svom
svojom teinom prilegla uza me. Pri-maknem je krevetu.
Ukoi se u naruju.
Ne ree prvo kai: Ljubim te. Stiskao sam je. Osjetio sam da se uspravila i
ukrutila. Pogledam joj usne; nisu bile blage, odraavale su vrstinu i odlunost.
Ljubim te, Julie izustim promuklo privija-jui je sve vie uza se.
DESETO POGLAVLJE

 To je lak posao govorio mi je Jimmy Keough. Imat e pod sobom cijelo podruje koje se protee
odavde do 64. ulice. Obavijestio sam momke da e ih obilaziti. Sve to mora uiniti jest da uzme njihove
oklade, zabiljei ih i donese ovamo prije poetka pojedinih trka. Ako
70
ne bude uspio stii ovamo na vrijeme, nazvat e me i javiti mi koliko si ubrao. Vodit e knjiicu na osnovi
pola tebi, pola meni. Dok god bude stvarao dobitak, dijelit emo ga fifti-fifti. Kad za-padne u dug, morat e
nadoknaditi manjak prije nego to opet ponemo ravnopravno dijeliti.
Kimnuo sam glavom. Ovo smo ve i prije mnogo puta ponovili. Jedva sam ekao da ponem. U depu sam imao
blok, dvije olovke i dva tiketa sa svim podacima u vezi s konjskim trkama. Krenuo sam k izlazu.
Jimmy vikne za mnom:
I zapamti, ne primaj nikakvih zadunica ako ih ja nisam odobrio. I ne zaboravi me nazvati ako se ne bude
mogao vratiti na vrijeme.
U redu, Jimmy kaem i iziem. Ulica je bila svijetla i uarena. Bilo je jedanaest sati i sve je govorilo da e
biti vrlo vru dan. Pogledao sam u adresar koji mi je Jimmy dao. Prvo sam morao svratiti u garau na uglu 10.
avenije i 63. ulice. Odem onamo. Trebalo je da potraim nekog momka po imenu Christy.
Proao sam pokraj nekoliko automobila; unutra je bila lijepa hladovina. Jedan krupan Crnac prao je auto.
Gdje je Christy? upitam ga.
A, Christy odgovori. to e ti?
alje me Jimmy Keough odgovorim. Odloi gumeno crijevo.
Ima li tiket? upita.
Svakako odvratim i pruim mu ga. Uzme ga i povie:
Hej, Joe, doao je bukmejker!
71Osjeao sam se dobro; nazvao me je bukmejke-rom. Napokon sam neto postigao. Negdje iz stranjeg dijela
garae iskrsne iz mraka mukarac. Naas me radoznalo pogledao i onda priao Christv ju. Zajedno su prouavali
tiket. Dok su se odluivali, naslonio sam se na auto. Naposljetku me Christv pozove. Odem k njemu, sjednem na
automobilsku papuu te izvadim olovku i papir.
Govorio je Joeu.
Danas svuda sve sami kompanjoni, a?
Aha ree Joe.
w Christv mi se obrati.
U redu, mome. Evo naih oklada. Sutra e ti gazda ostati bez prebijene pare.
Nasmijem se.
Samo naprijed, upropastite ga. Moe si on to priutiti.
Uzvrate smijehom.
Zapisi pedeset centi istodobno na Docketa i Red Rose ree Christv a pedeset stavi na pobjednika
Garagemana. Imam neku slutnju objasni mi.
Nije loe primijetim strunjaki.
Bome i vrijeme je da osvoji kakvu dobru nagradu. Ve triput uzastopce gubim. A pedeset centi stavi
posebno na Red Rose. Uuti.
Je li to sve? upitam.
Sve za danas. Nasmije se. Imat e vrajeg posla ako sutra bude morao vui ovamo cijelo brdo love.
Ako mi bude potrebna pomo za prijevoz, uvijek vas mogu nazvati i vi ete doi po nju kamionom kaem.
72
U bilo koje doba, mome, u bilo koje doba. Nasmije se i prui mi dva dolara. Pomno ih spremim u dep.
Vidimo se sutra, momci reem i iziem. Slijedee mjesto koje sam posjetio bio je ulaz
za poslugu jedne goleme viekatnice u 62. ulici. Tu se nalazilo prostrano pristajalite koje se uzdizalo otprilike
metar od tla. Dva su kamiona, okrenuta stranjim krajem, bila uza nj parkirana. Nedaleko od njih sjedilo je
nekoliko ljudi, jelo sendvie i puilo. Pristupim jednom od njih. Jeo je velik krastavac zainjen koprom.
Poznajete li Ala Andrevvsa? upitam ga.
Eno ga ondje nasuprot vratima dizala odgovori upirui svojim krastavcem u nekog dugajliju.
Hvala kaem i odem do Andrevvsa.
Al Andrews? upitam. ovjek kimne.
Dolazim od Jimmvja Keougha velim.
Ui ovamo on e ne volim da me ef vidi.
Poem za njim u hodnik, zatim u zahod. Dadem mu tiket. Uzme ga i otkopavi hlae otie u jedan odjeljak te
sjedne na koljku.
Progovorio je nakon nekoliko minuta.
Isuse, danas mi se nita ne svia! Nasmijem se.
U svakoj trci jedan konj pobjeuje.
Ali ne za mene ree. Sva ona kljusad na koju sam se proli tjedan kladio jo uvijek klipe.
Moda vam se danas nasmijei srea kaem povjerljivo.

73

Moda ponovi neodluno buljei u tiket. Proe jo nekoliko minuta. Onda ree: Zna to. Zapisi dolar
na Smoothieja u drugoj trci i dva dolara uvjetno na Short Stopa.
Zabiljeim.
Jo neto? upitam.
Pregledavao je tiket jo nekoliko minuta kao da je kristalna kugla. Odmahne glavom i vrati mi ga. Uzmem ga.
Mai se hlaa, malo ih povue uvis i stane eprkati po depovima. Nije mogao nai novce. Ustane, jednom
rukom pridri hlae a drugom potrai novac i izvue dolar. Pustivi da mu hlae padnu na pod, prui mi ga.
Tutnem ga u dep i krenem.
Do vienja do sutra dobacim.
Nije odgovorio. Gledao je iza sebe traei toaletni papir.
Dalje niz ulicu nalazio se dragstor, moja slijedea stanica. Ondje sam ubrao tri dolara. Zatim je doao na red
restoran u kojem su se neki momci, to su upravo jeli, kladili u sedam dolara. Nakon kozmetikog salona,
slastiarnice, jo nekoliko garaa i servisnih radionica, prodavaonice cipela, jednog drugog restorana, preostalo
mi je jo samo jedno mjesto. Bila je to kua s namjetenim stanovima. Pozvonio sam na zvonce. Vrata je otvorila
mlada Crnkinja.
Pogledam adresar.
Je li gospoica Neal kod kue? upitam.
Dabome odvrati. Ali ti kao da si malko premlad za nju. Povede me stubitem na drugi kat.
Gospoice Neal! zovne kroz zatvorena vrata.
74
Naprijed javi se glas.
Uem. Unutra je nekoliko ena sjedilo u kimonima i kunim haljinama.
Ja sam Neal ree krupna crnka ustajui. Sto eli?
alje me Keough uzvratim osvrui se po sobi. Dobro sam pogodio bio je to kupleraj.
Oh! usklikne. Ima li tiket?
Dadoh joj ga. Drugi uzme neka druga ena. Stajao sam dok su ih razgledavale. Premjetao sam se s noge na
nogu. Napokon mi jedna ponudi da sjednem. Zavalim se u stolicu i pogledam kroz prozor na ulicu. Dosad sam
sakupio devetnaest dolara. Bacim pogled na runi sat koji mi je darovao brat Bernhard. Bilo je skoro dva sata.
Morao sam pouriti, inae u zakasniti Keoughu. Trao sam cijelim putem do njegova lokala.
Kako je bilo, mali? doeka me Keough.
Prilino dobro otpovrnem, izvadim cedulje s upisanim okladama i poloim ih na ank. Zbrojili smo iznose
na ceduljama. Ubrao sam samo pedeset jedan dolar i pedeset centi. Predam mu novac i prihvatim se ienja
lokala. Kad sam izraunao Keoughove cedulje, preao sam na svoje. Moja je knjiica iskazivala dobit od
dvadeset dva dolara i pedeset centa. Podijeljeno s dva, Keoughov i moj udio iznosio je jedanaest dolara i
dvadeset pet centa.
Jedanaest dolara i dvadeset pet centi za jedan dan, mislio sam u sebi dok sam se vraao u siro-tite na
spavanje. Bilo je to vie novaca nego to sam odjednom ikad imao. Ta je injenica prevagnula u odluci da preko
ljeta ne odem na selo.
75JEDANAESTO POGLAVLJE
Potkraj tjedna zaradio sam, prilikom svojih dnevnih ophodnji, pedeset jedan dolar. To i jo est dolara, koje sam
dobivao za ienje Keoughova lokala, donijelo mi je ukupno pedeset sedam dolara, to je bilo vie od onoga to
je zaraivala veina obitelji iz mojeg susjedstva. Mislim da nisam potpuno shvaao pravu vrijednost novca.
Iivljavao sam se na kobasicama, kosanim odrescima i coca--colama. Po prvi put imao sam uvijek u depovima
novaca. Klinadija iz susjedstva uvijek je neto dobivala na moj raun. Nisam mogao odoljeti napasti da im ne
pokaem smotak novanica i da ih ne astim. Bio sam pravi pravcati goso.
S Julie sam se dogovorio da emo poslije nedjeljne mise otii na kupanje. Kad smo se nali, nosila je malu
torbicu.
Gdje ti je kupai kostim? upitala me poto smo sjeli u vlak.
Imam ga na sebi kaem joj. Nismije se.
Kako e se vratiti? upita. Kostim e ti biti mokar.
Ostadoh zaprepaten.
Na to nisam mislio.
Dobro, blento, stavit emo ga u moju torbicu. Opustimo se na sjedalu. Vlak se nalazi na Times Squareu, i
mnotvo se ljudi natrpalo u nj svi hrlei prema Long Islandu kako bi izbjegli nesnosnu vruinu. Zakupili smo
dva pretinca u malom kupalitu blizu Steeplechasea. Gotovo sam bio zaboravio novce, ali sam se u pravi as
sjetio da ih ponesem. Usput sam kupio bijeli pojas koji je pri76

stajao oko vanjske strane kupaeg kostima i na njemu dao napraviti pretinac u kojem sam drao novce. Na plai
sam se pojavio prije nje, pa sam nekoliko minuta morao priekati da izie. Na sebi je imala crveni kupai
kostim, u kojem se doimala vrlo otmjeno. Bez cipela s visokim petama bila je neto nia od mene. Umjesto da
izgleda starija, priinjala se poput klinke, i to mi je godilo.
Voda je bila izvanredna. Neko smo vrijeme plivali, a onda legli na pijesak. Sunce je dobrano e-glo. Tijelo joj je
bilo bijelo, pa joj je koa poela pomalo crvenjeti. Ja sam bio otprije crn od plivanja i sunanja blizu pristanita.
Kako ti napreduje posao? upita. Dovaljam se do nje i legnem na trbuh.
Prilino dobro velim proli tjedan zaradio sam pedeset jedan dolar.
Pedeset jedan dolar? usklikne s nevjeri-com.
Aha potvrdim. Hoe li ih vidjeti? Izvadim smotak novanica iz pojasa.
Skloni to ree vjerujem ti.
Vratim novac na mjesto.
to e s njim? upita.
Ne znam odgovorim. Vjerojatno u kupiti neto odjee i drugih stvari koje sam oduvijek elio. Ve mi
je dozlogrdilo da neprestano nosim iznoenu i poklonjenu odjeu. Htio bih odabrati neto po svojoj volji
neto to mi se uistinu svia i to e biti moje. Izvadim paketi cigareta i ponudim je. Uzme jednu, a isto tako
i ja. Zapalim ih zatitivi dlanovima plamen ibice od vjetra.
Povue dug dim.
77 Trebao bi otvoriti raun u banci ree. Jednog e ti dana taj novac dobro doi mislim, kad ode u
koled.
Tko, do vraga, haje za koled? odgovorim. Namjeravam postati bukmejkerom i zaraditi grdnu
lovu. Hoe li mi biti djevojka?
Zar doista eli da ti budem djevojka? upita blago.
Svakako kaem. Uinila mi se tako lijepom da sam je htio poljubiti, ali oko nas je bilo previe svijeta.
Dan prije nego to e Jerry otii na ladanje, doao me posjetiti u Keoughovu biljarnicu.
Volio bih da ide sa mnom, Frankie kae.
Ne mogu rekoh. Ovaj posao ovdje...
Znam prekine me ali ako se predomisli, pii mi, i ja u nagovoriti tatu da se pobrine za to.
Hou obeam. elim ti da ugodno provede ljeto, Jerry.
I ja tebi ree zvjerkajui oko sebe neodluno.
Do vienja u rujnu.
Rukovali smo se smeteno, nakon ega je otiao. Promatrao sam ga dok je odlazio. Tog sam mu trenutka zavidio
vie nego ikad prije. Mora biti krasno dobiti sve to jednostavno zaeli pomislio sam. Potom sam se vratio
ienju zahoda. Kad sam s tim bio gotov, spremio sam se u obilazak svojih muterija. Posluao sam Julijin
savjet i otvorio raun u banci Corn Exchange na uglu Broa-dwaya i 63. ulice. Bliio se kraj drugog tjedna koji
78
sam proveo kao tekli i ve sam imao u banci gotovo sedamdeset dolara. Moja je knjiica juer stradala za
osamdeset dolara, i prije nego to opet budemo dijelili bilo kakvu dobit, morat u pokriti taj manjak. Ali to me
nije mnogo brinulo. Nauio sam da je gubitak katkada jednako dobar i za buk-mejkera, i za kladioca. Sve to oni
opet vrate. Misle da ih prati srea, pa se klade o jo vee uloge i za tili se as opet nau u kripcu.
etajui gradom, sreo sam Martvja i Raya. Bili su krenuli put pristanita na kupanje. Pitali su me hou li s njima,
ali sam im rekao da ne mogu jer moram raditi. Marty me zamolio da svratim do njega, a ja sam mu obeao da u
gledati doi veeras, ako ne budem imao posla. Neka dva druga prijatelja su ih pozvala i oni su otili,
napomenuvi mi da im se pridruim. Nedaleko od garae, koju sam morao najprije obii, velika skupina djece
igrala se ulinog bejzbola. Zaustavio sam se da ih nekoliko minuta promatram. U trku sam uhvatio jednu visoko
nabaenu loptu i bacio je natrag. Jedan od njih, koji me je poznavao, doviknuo mi je:
Hoe li igrati, Frankie?
Ne, hvala odvratim i udaljim se. Uao sam u garau. Hej Christy! zovnem. Gdje ste?
Izvue se ispod jednog auta.
Zdravo, Frankie ree iskesivi se jako.
Dakle, uspjelo vam je rekoh smijeei se. Dobili ste dvadeset jedan dolar. Isplatio sam mu ih. Izie
njegov prijatelj Joe i ja mu dam tiket. Umjesto svoja dva redovita dolara, sada su povisili ulog na est.
Na neki nain, taj mi dan nije pruio ono uobiajeno zadovoljstvo. Zahvaljujui dobicima, ubrao
79sam dosad najvie oklada, ali me to nije ba jako veselilo. Vraajui se Keoughu, proao sam mimo pristanita
u 54. ulici gdje su se klinci kupali. Naslonio sam se na stup i promatrao ih kako rone, bukaju, plivaju i radosno
kliku. Poelio sam da im se pridruim, ali sam se morao vratiti sakupljanju oklada. Neki se glas javi iza mene:
Kladim se, Frankie, da bi volio sada biti s njima.
Okrenem se. Bio je to Svileni Fennelli.
Ma ni govora, gospodine mislim rei... to jest...

Osmijehne mi se.
U redu, mali, shvaam. Znam kako ti je. Volio bi da s njima pliva, igra bejzbol ili izvodi vragolije po
zakucima. Ali ne moe. Preuzeo si na sebe veliku odgovornost. Oni klinci ne misle dalje od nosa, ali ti si
drukiji. eli napredovati. eli da neto znai. Postat e netko i sada ui da se za sve ono to dobiva
mora i odrei neega to eli ili bi elio uiniti. A mora se odluiti samo za jedno. I ja sam neko bio takav.
Upravo tako, gospodine Fennelli povladim mu. Vie ne mislim kao ona djeurlija.
Tako valja, braco ree poloivi mi kao stari prijatelj ruku na rame. Kamo e sada?
Natrag u Keoughov lokal velim.
Uskoi u moja kola. I sam kanim onamo. Osim toga, udarit e mi na cipele onaj tvoj poznati glanc.
Poem za njim u kola. Lijepo mi je bilo pri dui kad smo se zaustavili pred Keoughovom biljarni-com i kad sam
iziao u drutvu tako velikog gla80
vonje. Bio me upitao kako mi ide posao, i ja sam mu sve ispriao. Smatrao je da sjajno napredujem.
Poto smo uli u Keoughov lokal, predao sam Jimmvju cedulju i novac. Zatim sam izvukao svoj sandui s
priborom i ulatio cipele gospodina Fen-nellija.
Mali je sila ree Fennelli Jimmvju.
Bistra glava! usklikne Jimmy ponosno kao da mi je aa.
Kad mi je Fennelli pokuao platiti za latenje, odbio sam primiti novac. Nuao mi je pola dolara.
Ajde, mali, uzmi ree. Vidio sam da nee popustiti.
Neka odlui bacanje novia predloim mu. Dvostruko ili nita.
U redu ree bacivi ga uvis ti pogaaj, pismo ili glava.
Promatrao sam kako se novi preokree u zraku. Kad je ve skoro dotakao zemlju, povikao sam:
Pismo!
Pismo je i bilo. Podigao je pola dolara i dao mi cijeli, koji sam spremio u dep.
'Uspjet e, Frankie ree nasmijeivi se.
Da, gospodine velim. Hvala vam. Keough se nasmije.
Hodi po dvije boce piva, Frankie.
Donio sam iz podruma dvije hladne i otvorio ih. Brzo su pili. Kad su ih dokrajili, Fennelli e Jim-myju:
Moe li platiti raun za proli tjedan?
Dakako, Svileni! uzvrati Keough. Ta zna me uvijek plaam na vrijeme. Izvadi smotak
novanica, izbroji est stotina dolara i pruNe zaljubljuj se u neznanca
81
i ih Fennelliju. Fennelli ih turne u dep ne prebro-jivi ih.
Ostavim ih, izvuem otira i ponem prati poploen pod nedaleko od anka. Bilo je vrue, pa sam skinuo koulju
i bacio je u kut. Znoj mi se cijedio niz lice, brisao sam ga rukom. Kad je Fennelli izlazei proao kraj mene,
mahnuo mi je rukom. Od-zdravio sam mu gotovo po vojniki, kao to sam obiavao i ocu Quinnu.
DVANAESTO POGLAVLJE
*
Ljeto je polako odmicalo. Bilo je kao i svako drugo ljeto u New Yorku: vrue, zaguljivo, zamorno; ljudi, od
umora iskrivljenih lica, vraaju se s posla; djeca viu po ulicama; parkovi i plae krcati; novinski glavni naslovi
puni bunih komentara o vremenu; kole zatvorene; kroz otvorene prozore dopire galama.
Jo jedno ljeto u New Yorku i nita vie. Ali ne za mene. Meni je bilo dobro. Prvi put u ivotu osjeao sam se
slobodan i bez obaveza prema ikome. Kolovoz se bliio kraju. U banci sam imao sedam-sto dolara. Imao sam
djevojku. Imao sam dva nova odijela. Jeo sam u restoranima. Imao sam novaca u depovima. Mogao sam ii
kamo sam htio i initi to me bila volja. Ostali ljudi i djeca gledali su me s potovanjem. Bio sam netko. ivio
sam na visokoj nozi. Poeo sam misliti o tome kako u se morati vratiti u kolu. Nisam to elio. Zaraivao sam
previe. Pa ipak, znao sam da ne mogu ostaviti taj posao. Nisam bio dovoljno star da odustanem. Smiljao sam
kako u dalje primati oklade
82
'ft
kad budem u koli. Trait u da se ujutro sastajemo u mojoj koli kako bih mogao na vrijeme pokupiti oklade.
Prilike e se popraviti. Prema ostaloj djeci iz sirotita i iz susjedstva vladao sam se pokroviteljski. Doista, preda
mnom je bila uspjena karijera.
Bilo je kasno subotnje popodne, dvadeset drugi kolovoza. Upravo sam bio sredio raun s Keoug-hom za taj
tjedan i spremio u dep narednih osamdeset etiri dolara. Biljarnica je vrvjela od ljudi koji su psovali, grdili,
vikali. Veina njih e se za koji trenutak razii kuama, da bi se ondje dotjerali za kasne subotnje sastanke,
zabave i plesove. Ponestalo nam je piva i hladnog pia. Keough me potraio pogledom preko anka i rekao mi:
Umoran sam. Veeras mislim rano zatvoriti lokal kako bih na vrijeme uhvatio vlak i otiao do ene.
Da to razglasim? upitam ga. Potvrdi glavom.

Obiem stol uzvikujui:

Zatvaramo! Zatvaramo!
Za nekoliko minuta lokal je bio prazan. Keough je izbrojio utrak i strpao ga u dep.
Poimo! kae.
Dok je Keough zakljuavao vrata, priblie se Fennelli jeva kola i zaustave se pred biljarnicom. Izie Svileni i
prie nam.
Rano zatvara, Jimmy ree smijeei se.
Aha odgovori Keough. Idem k eni.
To je dobro kae Fennelli. Ima li to za mene?
83 Obavezno, Svileni odvrati Keough. Zna me uvijek toan! Zabode ruku u dep i izvue svoju
guvu novanica. Oko nje je bila zategnuta crvena gumena pasica. Stajali su na ulazu, i ja istupim da im
napravim mjesta, leima okrenut prema ulici.
Zaujem zujanje motora na ulici iza sebe. Odjednom Svileni i Keough podignu poglede. inilo se kao da pilje u
neto iza mene. Nisam nasluivao nita neobino. Keough problijedi i ispusti novac, koji pade na trijem.
Sagnem se da ga pokupim i kaem:
Ne biste smjeli biti tako nepaljivi s vaim ... U uima mi zazvui otar prasak revolverskih hitaca. Naglo
pogledam. Keough se drao objema rukama za trbuh i prislonjen uz vrata klizio je na zemlju. Zabuljim se u
Fennellija. Rukama je pritiskivao prsa. Poeo se ruiti; ruke mu se polako odvoje od kaputa. Krv iknu u mene i
poprska me. Tada sam se tek i pokrenuo. Nisam mislio. Jednostavno potrah, isprva puui na sve etiri, a onda
se dadoh u bijeg glavom bez obzira. Jedan sam blok prelazio sagnut, drugi uspravljen, dok na koncu nisam
znao kamo srljam. Znao sam jedino da bjeim.
Nesvjesno zastanem ispred stambene zgrade u kojoj je stanovao Marty. Upadnem kroz vrata i trkom se popnem
stepenicama do njegova stana. Odem prema stranjim vratima, jer sam znao da e mi ih Julie otvoriti, i
pozvonim. Tek sam tada poeo shvaati koliko sam se prestraio. Prije toga, trao sam naprosto nagonski. Srce
mi je toliko udaralo da sam jedva disao.
84
Julie je otvorila vrata. Brisnuo sam mimo nje i tri jekom ih zatvorio.
Zaboga, Frankie! usklikne. A onda, vidjevi da mi je koulja umrljana krvlju, upita: to je na stvari?
to se dogodilo?
Nisam odgovorio. Uao sam u njezin sobiak, koji se nalazio odmah do kuhinje, i bacio se na krevet estoko
hripljui.
Ula je za mnom u sobu i zatvorila vrata.
Frankie, to se dogodilo? Jesi li ozlijeen? upita oiju punim straha.
Uspravim se.
Nisam odgovorim. Oni su ubili gazdu i Fennellija.
Oni? upita. Koji su to oni?
Ne znam. Znam samo da sam pobjegao. Ustanem. Odjednom shvatim da neto drim u ruci. Bio je to
Keoughov sveanj novanica. Mora da sam ga nehotice zgrabio. Strpam ga u dep, pri-em prozoru i pogledam
van.
Bogzna jesu li me slijedili ovamo? upitam ispod glasa, kao da govorim sam sa sobom.
Julie stane uza me.
Nesretnice! kae uplaio si se na mrtvo. Privue me k sebi.
Nisam se uplaio slaem i zarijem glavu u njezina prsa kao da traim utoite u njihovoj toplini. Nisam se
htio micati. Kroz tijelo mi prostruji drhtaj: prvo jedan, zatim drugi. Pokuam im odoljeti, ali uzalud. Za
nekoliko asaka sav sam se tresao i koulja mi se natopila znojem. Bespomono sam stajao u njezinu zagrljaju
drui i cvokoui zubima poput malog djeteta ...
85
Malo zatim sjedio sam u malom naslonjau u kutu sobe. Poeo sam misliti.
Nitko me nije vidio kad sam uao ovamo. Pretpostavljam da su progonili Fennellija. Ja im nisam trebao. Morali
su ucmekati Keougha, jer ih je vidio. Ja ih nisam vidio. Mene nisu traili. Cajkani e me vjerojatno ispitivati.
Meutim, ja nisam nita vidio. Dok god drim jezik za zubima, neu imati neprilika. Julie otie u drugu sobu
po napitak. to da radim s lovom?. Izvadim je i prebrojim. U smotku se nalazilo esto pedeset tri dolara. Spremim ih natrag u dep. Vrati se Julie sa alicom kave.
Na, popij ovo ree osjeat e se bolje. Nasmijeim joj se zahvalno.
Ve se osjeam bolje kaem pijui kavu
ali ne mogu odavde s tom kouljom na sebi. Uprskana je krvlju. Skinem je i dadem joj je.
Na, baci to u pe i daj mi jednu od Martvjevih koulja.

Nije rekla nita. Uzela je koulju i otila iz sobe. uo sam kako se kuhinjska vrata otvaraju i potom tropot
vrataca na pei. Zatim se vratila i otila u Martvjevu sobu. Nekoliko asaka nakon toga pojavila se s kouljom
preko ruke.
Obukao sam je. Bila je malo tijesna, ali prilino dobra.
Bolje da se izgubim odavde, pomislim.
Hvala, Julie rekoh. Bit e bolje da se izvuem odavde prije nego to dou ukuani.
Ne mora uriti Julie e. Svi su, osim gospodina Cabella, otili na selo, gdje provode vikend. A on e
se vratiti kui tek u jedan sat ujutro, kad zatvara radnju.
Ondje sam veerao, i onda, oko devet sati, otiao u sirotite. Uuljao sam se kroz stranji ulaz i popeo
stepenicama do spavaonice. Sva su djeca spavala. Skinem se i s olakanjem svalim u krevet. Bijah umoran.
Zaspao sam gotovo smjesta.
Ujutro sam se, prije svih ostalih, sjurio niza stepenice i pograbio novine. Daily News je o cijelom dogaaju pisao
preko itave prve strane. Naslovni je stupac senzacionalno najavljivao: Nastrijeljen Fennelli, a potanji izvjetaj
nalazio se na drugoj stranici. Okrenem stranicu. U desnom kutu ugledam sliku Svilenog Fennellija a ispod nje
slijedei prikaz:
U New Yorku opet Izbio rat meu bandama
Nepoznat gangster danas je nastrijelio Svilenog Fennellija, poznatog kockara i ucjenjivaa, a Jamesa (Jimmvja)
Keougha ubio na licu mjesta. Keough je dobio dva zrna kroz srce, a Fennelli jedno u prsa i drugo u slabine, juer
popodne ispred biljarnice koju je vodio Keough. Policija traga za djeakom za kojega se zna da je radio kod
Keougha i koji je po svoj prilici bio svjedokom zloina. Fennelli-jevo je stanje, izjavili su danas lijenici u
bolnici Roosevelt, ozbiljno, ali ne i kritino. Fennelli je, potujui nepisani zakon podzemlja, odbio da dade bilo
kakvu izjavu. Nije mi poznato zato bi me netko htio ubiti, jer sam ovjek koji gleda svoja posla, rekao je.
Policija radi na sluaju i uskoro se oekuje daljnje vijesti.
Odloim novine. Mislim da sam odmah shvatio upozorenje koje mi je Fennelli uputio preko novina
upozorenje da gledam svoja posla. Proslije86
87dim u blagovaonicu na doruak, a zatim u crkvu na ministriranje. Nisam se ni zbog ega morao brinuti.
TRINAESTO POGLAVLJE
Budui da je prolo tjedan dana i nitko mi nije stvarao neprilika, opet sam se poeo osjeati sigurnim. Ponovno
sam se mogao etati ulicama bez straha. Iz novina sam saznao da se Fennelli oporavlja te da e za tri tjedna biti
otputen iz bolnice. Keo-ughov je lokal zatvoren i moj je posao propao, ali me to nije zabrinjavalo. Novac sam
stavio na drugi raun i, bar to se toga tie, nisam se uznemi-ravao. Julie sam vidio nekoliko puta u tjednu, ali
uope nismo spominjali ono to se bilo dogodilo.
Jednog jutra otac Bernhard proviri kroz vrata spavaonice i ree mi:
Francis, poslije doruka doi u moj ured, trebam te neto.
Hou, gospodine kaem.
Kad sam kasnije siao u njegov ured, ondje se nalazilo nekoliko osoba: * sestra nadstojnica, koja je nadzirala
nie razrede nae kole, otac Quinn i jedan neznanac. Izgledao je poput cajkana.
Zabrinuo sam se, ali sam nastojao da to ne pokaem. Priem ocu Bernhardu i kaem mu:
Zvali ste me, gospodine?
Da, Francis ree. Ovo je sudac istraitelj Buchalter, predstavnik Ustanove za staranje o djeci. Obrati
se Buchalteru: Ovo je djeak o kojem smo govorili.
88
Poekao sam da netko od njih progovori. Nekoliko trenutaka vladala je neugodna tiina puna napetosti.
Napokon se javi sestra nadstojnica:
Francis, u koli si uvijek bio dobar djeak. Znam te i promatram od rana djetinjstva. A sad ti moram neto
rei. Neto to mi se ne mili, ali moram. Francis, jesi li ikada pomiljao na to da bude neto drugo osim dobrog
katolika?
Nisam, gospoo odgovorim oprezno. Otac Quinn se nasmijei.
Jeste li uli? usklikne. To je upravo ono to sam vam i ja rekao. Iznova zauti.
Sestra nadstojnica produi polako:
Kad bi netko doao i rekao ti da si druge vjere, kako bi se osjeao, Francis?
Neujno ispustim uzdah pun olakanja. Ovo nije imalo nikakve veze s pucnjavom.
Ne bih mu vjerovao, gospoo otpovrnem.
Poee se svi odreda smjekati ponosno smjekati, i ti su osmijesi govorili uvjerljivije od rijei: Ovaj je
djeak dobar katolik.
Produi spokojnije nego prije:
Francis, zar se uope ne sjea svojih roditelja?
Takvo mi se pitanje uinilo budalastim. Znala je dobro da se tu nalazim otkako pamtim. Odgovorim pristojno.
Ne, gospoo.

 Zna ree gospodin Buchalter traga za roditeljima sve djece ovog sirotita. S vremena na vrijeme
ispituje njihovu prolost, kako bi, po mogunosti, saznao to vie o njima i pomogao im. On ti ima neto rei.
Uputi mu pogled.
89inilo se da mu je bilo vrlo neugodno.
Zna, Francis, sve je poelo nedavno. Tvoj je sluaj opet postao aktualan kad si zavrio kolu Sirotita svete
Tereze. Gotovo da je zvualo kao da se ispriava. Kada se neko dijete eli upisati u srednju kolu, prije
nego to bude primljeno, iznova istraujemo njegovu prolost u ovom sluaju tvoju ne bismo li saznali
neke nove pojedinosti koje bi pomogle da se pronae bilo tko od njegovih roaka. Da ne duljim, pronali smo ti
jednog roaka koji jo uvijek ivi: ujaka, majina brata. Nedavno nam je pisao o svojoj sestri, koja je otila u
New York ba nekako kad si se rodio. Umrla je u vrijeme kad smo te pronali. Prepoznao ju je po prstenu koji je
nosila, a koji uvamo u naem arhivu dok ne postane punoljetan, kad e ti biti predan. Nije to bio vrijedan
prsten, ali bio je neobian. Opis prstena koji je dao tvoj ujak podudarao se s izgledom prstena tvoje majke. I sada
trai, zakonskim putem, da poe k njemu zauvijek. Utvrdili smo da je valjan i pouzdan ovjek. Ima dvoje vlastite djece. Pruit e ti udoban dom i brinuti se o tebi. Gospodin Buchalter zastade.
Otac Quinn brzo nastavi:
Ali, Francis, on se razlikuje od nas. On ne vjeruje kao mi utia glas, koji odjednom poprimi koban prizvuk
on nije iste vjere.
Pogledam upitno oca Ouinna.
Nije iste vjere? ponovim za njim pitajui se to bi to moglo znaiti.
Tako je, Francis ree otac Quinn smrknuto. Nije katolik.
Nisam uope znao koga vraga pria*
90
Svi su izgledi, Francis kae brat Bernhard da e otii k njemu im se rijee neke formalnosti.
Meutim, imaj na pameti sve ono to smo te ovdje nauili, Francis. Nikad ne zaboravi crkvu koja ti je pruila
utoite i podigla te na noge. Budi uvijek dobar katolik, bez obzira na ono to ljudi govorili.
Da, brate Bernharde kaem smetenije nego prije.
Ujak ti je vani, Francis. Bi li se volio upoznati s njim? upita sestra nadstojnica njeno.
Bih, gospoo uzvratim automatski. Dobio sam vrtoglavicu. Imam obitelj. Nisam kopile. Imam obitelj.
Buchalter poe k vratima.
Uite, gospodine Kane.
Mukarac se pojavi na pragu. Bio je visok otprilike metar i osamdeset proelav, pleat i rumena lica. Imao
je blage smee oi, koje kao da su bile zamagljene. Dok sam ga gledao, sjetio sam se da sam negdje uo kako svi
oni koji nisu katolici odlaze u pakao. Ne bih se protivio da odem u pakao, samo kad bi me netko htio tako gledati
netko iz koga zrai ljubav i dobrota i netko iz ijih oiju izbija zebnja kao da se boji da mi se moda nee
svidjeti. Nasmijeio se, i soba se odjednom ispunila svjetlom. Pruio mi je ruku. Prihvatio sam je. Njezin topli
dodir govorio je o prijateljstvu punom nekog tajanst^^pog razumijevanja, koje je, ini se, kolalo izmeu nas
poput struje visoka napona.
Znai, ti si Francis! ree glasom koji je umnogome bio nalik na njega; bio je dubok, neizmjerno topao i
pomalo nesiguran.
91
. Iv, Da, gospodine rekoh takoer drhtavim glasom. Pojavie se i suze u oima. I ljubav planu u srcu. Jer
sam ako nita, znao da sam u srodstvu s tim ovjekom. Jer sam bio njegova krv, dio njegove obitelji. Znao sam
to. Osjeao sam to. I tek neto kasnije saznao sam da se zove Cain. I tek nakon nekoliko dana doznao sam da
sam idov.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Negdje sam uo da se vijesti na neki misteriozan nain brzo pronose. Kad sam se vratio u spavaonicu, za
nekoliko se sati po cijelom sirotitu govorkalo da sam usvojen. Ostala su mi djeca postavljala pitanja, a ja sam
im odgovarao kako sam najbolje znao. Istini za volju, nisam im mogao mnogo rei. S nestrpljenjem sam ekao
da proe popodne, kako bih javio novosti Julie.
Prvo sam joj telefonirao da vidim je li zrak ist, a onda se popeo k njoj.
Otvorila je kuhinjska vrata i pustila me unutra. inilo se da je jako umorna, ali na to nisam obraao panju, nego
sam joj bre-bolje ispriao sve to se zbilo toga dana. Sjedila je na stolici podno kreveta, dok sam ja sjedio na
njegovu rubu i priao.
Kad sam svrio, rekla je:
Vrlo sam sretna to ti ovakav razvoj dogaaja ide u prilog. Zasluio si to. Govorila je bez oduevljenja. U
glasu joj se osjeao prizvuk umora i beutnosti.
Pogledam je.
Izgleda da te sve ovo ba ne veseli.
Ustane i prie k prozoru. Bila mi je okrenuta leima. Za trenutak je uutjela. Kad je progovorila, glas joj je
zazvuao slomljeno i patniki, to nikad prije nisam kod nje uo.

 Idem kui, Frankie.

Zato? upitam. Uvijek u te posjeivati, bez obzira na to to se dogodilo.
Okrene se i pogleda me.
Radi besplatnog prcanja? Zavrtim glavom.
Ne, nego zato to te volim. Trebala bi to znati; mnogo si me puta navela da ti to kaem.
Voli me kao i svaku drugu koja bi ti dala ree pomalo hladno. Vie se nikad neemo vidjeti.
asak sam buljio u njezina lea dok nisam progovorio.
Jo uvijek elim znati zato, Julie? Ponovno me pogleda.
Ako eli znati, onda uj: nemam nita od toga to se evim s klincem kakav si ti. Za mene ne moe uiniti
nita. ak me ne bi mogao niti oeniti ako bih jednog dana zanijela. to, dakle, imam od toga, osim to ti dajem
poduke?
Ne, Frankie, ljetni kurs je zavrio, i stoga kao dobar deki hvataj maglu! Dobro si se zabavio i sada
kidaj!
Priem joj i uhvatim je za ruku. Istrgne je grubo.
Ali, Julie
Napolje, Frankie!
udan me osjeaj poeo daviti u grlu, i ja po-oh prema vratima.
Zbogom, Julie.
92
93Nije mi odgovorila. Otvorio sam vrata i iziao. Pred vratima sam izvadio cigaretu iz depa i zapalio je. uo
sam kako je krevet tiho zakripio, uo sam je kako plae. Udaljio sam se od vrata i izvukao iz stana.
Iziao sam na ulicu. Bilo je svijetlo, sunano popodne, ali ga nisam osjeao. Bilo mi je hladno, gotovo studeno.
Odem u park i bacim se na travu. Pogledam u nebo praznim oima. Glavom su mi neprestano sijevale misli
Julie, Julie, Julie.
Pisao sam Jerrvju i javio mu da sam posvojen. Otpisao mi je da se raduje zbog toga. Prohujao je tjedan i konano
doao dan kad je bilo poi. Ovog e popodneva doi ujak po mene. Spremio sam svoje stvari u dvije kartonske
kutije i odnio ih u upravitelj ev ured.
Nije mi se ilo u moju sobu. Iz gimnastike dvorane u prizemlju dopirala je neka buka. Htio sam sii da vidi to
se dogaa.
Dok sam silazio, oglasi se zvono najavljujui ruak. Vratim se u blagovaonicu. Sjeo sam za stol i naklonom
glave pozdravio brata Bernharda, koji je izmolio uobiajenu molitvu prije jela. Istom tada spopao me neki udan,
dotad nepoznat, osjeaj osjeaj da tu nikad prije nisam bio. Lica oko mene izgledala su strana, ravnoduna.
Mramorna ploa na stolu bijae hladna i nova. Poloim ruke na njezinu povrinu i prstima opipam mjesto na
kojem sam kljuem urezao svoje ime. Bilo je hrapavo i u udu sam se pitao kad sam to zapravo
94
uinio. Dogodilo se to prije mnogo godina, nisam se mogao sjetiti kada. Nisam bio gladan. Poelo me zanimati
kako e me ujna primiti, hou li se svidjeti sestrinama. Tada sam pomislio da ne elim otii odavde.
Usred objeda zatraim brata Bernharda doputenje da odem od stola. inilo se da shvaa kako mi je pri dui, pa
me pustio.
Iziao sam na dvorite. Tu sam se neko igrao s loptom i stajao u repu prije polaska u kolu. Sada je bilo prazno i
pusto, ali odjedared zauh glasove djece koja ekaju na znak kolskog zvona. Vidio sam ih kako tre po dvoritu,
igraju se lovice i bejzbol i stavljaju knjige u red da im uvaju mjesta. Podignem pogled na toranj svete Tereze,
gotovo oekujui da ujem zvonjavu.
Sjena mi se isprijeila na stazi. Pogledam. Bio je to brat Bernhard.
Osjea se neobino, Francis? Zvualo je vie kao tvrdnja nego pitanje.
Kimnem.
Znam kako se osjea, Francis ree. Godinama te promatram kako raste, jo odonda kad si bio malo
djetece. Sjeam se tvog prvog koraka, smijenog izraza lica kad bi pao i onda iznova pokuao ustati. Nikad nisi
plakao. Priljubio bi udno usne i opet pokuao. Promatrao sam te kad si bio bolestan. Pomagao sam ti da shvati
ljudsku narav. Pod mojim si budnim okom izrastao u uglaenog, snanog mladia, ponosio sam se tobom. Trudio
sam se da ti budem i otac i majka da ti ublaim bolan osjeaj razoaranja, da te obodrim kad bi pao u oaj.
Poznavao sam te bolje od bilo
95koga drugog bolje nego to si sam sebe poznavao. Znao sam kad si bio sretan, a kada tuan. Neke ti stvari
nisam mogao rei stvari koje si morao sam nauiti. Promatrao sam te kako ih ui. Promatrao sam kako ti se
od njihove spoznaje us-jekuju grube crte oko usta, zamrauje bistar pogled oiju. Ali tu se nita nije moglo
pomoi ve samo nadati da e sve dobro proi, da te nee previe povrijediti. Ali, unato svemu tome,
osjeam kao da to nije bilo dovoljno. Pogledam ga i kaem:
Oh, ne, brate Bernharde. Bili ste sjajni! Nikad vam neu moi zahvaliti za sve ono to ste mi uinili.
Nasmijei se.

 Nisam ja taj kojem treba zahvaliti, Francis, nego crkva. Pa ipak, taj me osjeaj uporno progoni. Znam da
smo te ovdje nauili mnogim dobrim stvarima. Meutim, izvan ovih zidina ui se mnogo vie nego igdje
drugdje, Francis. Uini pokret prema ulici. Mi, koji ovdje ivimo, ivimo zakrilje-nim, mirnim ivotom
lienim borbe za opstanak, pa zato gubimo vezu s njom. Ali kad jednom izi-e... Gdje je taj koji e ti pomoi?
Gdje je taj koji e te zatititi i obraniti od bezobzirnih postupaka ostalih? Ne, Francis, bojim se da se jo mnogo
toga mora uiniti one stvari o kojima nikad ne razmiljamo. Moramo nauiti da ivimo vani s naim
djeacima. Izvadi rupi i usekne nos. Dosta sentimentalnosti, Francis! Jesi li se oprostio s ocem
Ouinnom, sestrom nadstojnicom i sa svim svojim uiteljima? Nedostajat e nam.
I oni e meni nedostajati, gospodine kaem. Jutros sam se s njima oprostio.
96
Tako valja, mome! ree krenuvi prema zgradi. Jo emo se vidjeti prije nego to ode.
Brate Bernharde poviem za njim. Okrene mi se.
Sto je, sinko?
Je li smrtni grijeh biti idov? izlanem. Izraz lica mu se smekao dok je ondje stajao i
gledao me. Kad je naposljetku progovorio, govorio je vrlo polako i tiho:
Ne, sinko, nije. Ne moe biti. Zna, mnogi od nas rado zaboravljaju da je Isus Krist bio idov.
Ali, brate, ako sam idov i ako budem ivio sa svojim roacima, neu moi dolaziti ovamo u crkvu. Niti u
dolaziti na ispovijedi, pa neu dobiti odrjeenje od grijeha. A kad umrem, onda u sigurno izgorjeti u paklu.
Vrati se i uzme me za ruku.
Francis glas mu je bio gotovo neujan koliko god mislili da je raj privatni rezervat za nas katolike, on
to ni u kojem sluaju nije. To je mjesto u kojem su svi valjani ljudi dobrodoli. Sklon sam vjerovati da je
otvoreno za itavo ovjeanstvo, bez obzira na to kako se moli Gospodinu Bogu, sve dok uistinu vjeruju u njega
i ive prema njegovim naelima. Budi dobar mladi, Francis, i voli svoj narod. Radi kako misli da je pravo, pa
se nema ega bojati. Osmjehne se. Jesi li me shvatio, sinko?
Jesam, gospodine odvratim mislim da jesam.
Dobro! ree. A sada moram ii. Ruak je jamano ve svrio. Raskutra mi kosu od milja i unie u
zgradu.
7 Ne zaljubljuj se u
97Djeca su se vraala s ruka. Slijevala su se u dvorite kroz sve prolaze. Uem u zgradu kroz gimnastiku
dvoranu.
Zaustavim se na stepenicama dvorane i osvrnem se oko sebe. Nekoliko se djeaka poigravalo s koarkakom
loptom na drugoj strani dvorane. Meu njima bio je i Peter Sanpero. Odluio sam da im priem i oprostim se s
njima i da im kaem da zaborave na sve nae svae.
Odmah su zamukli im su vidjeli da im se pribliavam. Pomno su me motrili. Osjeao sam da neto nije u redu.
Leima me prou trnci, a ipak nisam shvaao zato. Nauio sam ve odavno da se ne odajem kad osjetim da
neto nije u redu. Zbog toga se nisam zaustavio, nego sam proslijedio prema njima. Stao sam pred Peteom i
pruio mu ruku.
Pete, moe li zaboraviti ono to se dogodilo? upitam.
Pogledao me je ne obazirui se na ispruenu ruku. Potom mi se primakao za korak.
Svakako da mogu ree i udari me u bradu. Odletim leimice preko djeaka koji je kleao iza mene. Nisam
se mogao niti pomai. Isprva sam bio toliko iznenaen da to nisam ak niti pokuao. Petar je stajao nada mnom.
Ti idovski kurvin sine zarei na mene uuljao si se u nau kolu i nikom nita! Lupio me u slabine.
Osjetio sam kako me proima estoka bol. Sagnuo se i opalio me po licu. Uspio sam osloboditi jednu ruku i
epati ga za koulju. Ustuknuo je naglo udarivi me istodobno po licu. Grevito sam mu se sveudilj drao za
koulju, i on me
98
sa sobom povukao uvis. Oslobodio sam i drugu ruku i objema mu priklijetio grlo i dio vrata. Naslonio se na zid
dok su se ostali djeaci sjatili oko mene mlatarajui me po leima i vratu. Nisam na njih uope obraao panju.
Bilo je to prvi puta to se tuem nepromiljeno. Pomahnitao sam od mrnje prema njemu. Stiskao sam mu vrat.
Poeo sam mu sustavno bubati glavom o zid. Neprekidno me udarao akama u trbuh. Krv mi je tekla niz lice, iz
nosa i usta. Zatim su i ostali djeaci skoili na mene i svi smo se stali u klupko kotrljati po podu. Osjetio sam
kako mi se kaputi para. Ali nisam mario. Sve to sam tada elio bilo je da ubijem Petea. Htio sam ga ubiti
ubiti! Silovito sam mu treskao glavu o betonski pod. Odjednom me snane ruke pograbe za ramna, podignu uvis
i rastave od Petea. Iznenada zavlada tiina. Drao me brat Bernhard i nisam se mogao micati. Peter je jo uvijek
leao na podu.
Smrknuta lica brat Bernhard nas je strijeljao pogledom.
Tko je zapoeo sve ovo? upita.
Jedan od mlaih djeaka, prije nego to je shvatio to radi, piskutavim glasiem izvali:
Peter. Rekao je da je ve vrijeme da netko naui pameti to ubre idovsko. I isto tako brzo umukne.
Ne poputajui stiska na mojim ramenima, brat Bernhard im zapovijedi:

 Poite u spavaonice. A Peteru ree: Idi kui i nikad vie ne dolazi u ovu dvoranu. U nju smiju samo oni
koji tu ive.
99
JJo uvijek me drao dok su odlazili. Poto je i posljednji od njih napustio dvoranu, ispustio mi je rame.
Pogledao me je oima koje su opet poprimile blag izraz.
Ne zamjeri im ree. Jo uvijek moraju uiti.
'
Pogledam ga silovito brekui; krv mi je urkom navirala i nosa;, a bol sijevala u slabinama. Ne rekoh nita. '
*
Bolje da se opere kae jo blae. eka te ujak, a ne moe se presvui, jer su ti sve stvari spakovane.
Uem u umivaonicu i operem lice. Brat Bernhard je utke stajao iza mene i pruio mi papirnate runike da se
obriem. Bez rijei smo se penjali stepenicama do upraviteljeva ureda.
Moj se ujak nalazio ondje. S njim je bila i neka ena, vjerojatno moja ujna. Bojim se da sam zastraujue
djelovao u kaputiu i koulji s kojih su na leima visjeli poderani komadi tkanine umrljani krvlju. Lice joj
problijedi. Poem im u susret. Bol me iznova poela sapinjati u slabinama i prsima. U uima mi je strahovito
hualo. Osjeao sam se kao da u krugu padam i da se oko mene vrte mnogobrojna lica brata Bernharda, ujaka
i ujne, Petera, Martvja, Ravmonda, Jerrvja, Jerrvjeva oca, Ruth, sestre Anne, oca Quinna, Jimmvja Keougha,
Fennellija, Julie.
Pokuao sam otvoriti oi. Jedva sam ih mogao pomicati. inilo se da su prepune suza. Naposljetku, nakon
viesatnih pokuaja, otvorim ih. Nalazio sam se u bijelo obojenoj sobi. Ujak, ujna i brat Bernhard naginjali su se
nada mnom. Krajikom
100
oka opazim bolniarku kako izlazi. Odsutan duhom, udio sam se to bolniarka radi u mojoj sobi. Pokuam
progovoriti.
Brat Bernhard mi prinese prst na.usne.
Tiho, mome, ne pokuavaj govoriti. Nalazi se u bolnici Roosevelt. Ima tri slomljena rebra. Lezi mirno.
Pustim da mi se glava opet svali na jastuk. Na jedinoj stranici zidnog kalendara stajalo je krupnim slovima 1.
rujna 1925.
Bio je to moj posljednji dan boravka u Sirotitu svete Tereze.
101
V.r
W
13
c
DMARTY
Martin je stajao pred vratima oslukujui cilinka-nje zvonca koje se ulo u stanu. Skinuo je kapu. Pod svjetlom
velikog fenjera, koji mu je visio povrh glave, njegova prorijeena plava kosa prelijevala se u mrkozlatnu,
izjednaivi je s bojom hrastova lia koje je nosio na ramenu svoje uniforme. Upola dokono, pitao se u sebi
kako e izgledati. etiri godine to je dugo.
Ljudi se promijene za etiri godine. Jako se promijene. Kiselo se nasmije ispod brka. To bi on trebao znati. Ve
etiri godine promatra kako momci stasaju u mukarce u starce, umorne starce. Promatrao ih je kad dolaze po
prvu pomo s nevinim izrazima razoaranja i uasa, duboko urezanima na licima. Njihova nevjerica u pogledu
stvarnog postojanja bola i uasa to ih okruuju ostavlja vrlo dubok trag u njihovim duama.
To mu je bio posao da ih oslobaa od tih skrovitih, nevidljivih starih rana koje su se urezale u njihove due. S
tjelesnim oiljcima bilo je relativno jednostavno uhvatiti se ukotac. Uzme no, ree i moli se. Nakon nekog
vremena prestane
105
Vi
se moliti, ali produi rezati opsjednut osjeajem dubokog beznaa. Ili preive, ili umru. Posve jednostavno.
Njegov posao nije bio tako jednostavan. Ono to je inio za njih nije opipljivo. Nisu ivjeli ili umirali poslije
onoga to je morao uiniti. Pa ipak, bilo je isto tako vano kao da su ivjeli ili umrli. Jedino to nisi mogao
vidjeti, ako nisi znao gdje da trai. Katkada bi iznenada primijetio kako usta prestaju svojim gotovo
neprimjetnim podrhtavanjem, ili kako novo svjetlo obasjava neko oko, ili kako jedva zamjetan trzaj iezava s
ruke; ili se gdjeto radilo tek o nainu kako ovjek dri glavu, kako hoda. I spoznao bi da si pobijedio. Jedan
neshvatljiv, nerazuman osjeaj pobjede, koji bi za dlaku propustio da nisi pogledao u pravo vrijeme.
Janet je otvorila vrata. Jedan je asak protekao u meusobnom odmjeravanju.
Nije se mnogo promijenila, pomisli nasumce, isto lie, iste plave oi i kosa, okrajci koje su joj leprali oko
lica, to je stvaralo dojam da ima posla s bezazlenim djetetom, deritem.
Marty ree milozvunim, ugodnim glasom. Osjetio je blag dodir njezinih usana na obrazu i
na usnicama. Lagan, njean poljubac prijateljske naklonjenosti i dobrodolice.

 Prole su poela je govoriti kad ju je pustio iz naruja.

etiri godine dovri smijeei se. Upravo sam razmiljao
I mi takoer presijee ga. Prolo je mnogo vremena. Zanimalo nas je jesi li se to promijenio.
106
udno, i ja sam mislio to isto o tebi i Jerry-ju. Uzela ga je za ruku i odvela u dnevnu sobu. Nastavio je
govoriti dok je putao da ga vodi. Onih nekoliko trenutaka to sam potpuno sam stajao u hodniku oekujui
da mi otvori vrata osjeao sam se kao stranac.
Uzela mu je kapu i predala je sluavci, koja se pojavila tako nenadano kao da je pala s neba i onda isto tako brzo
nestala. Jerry je dotrao u sobu.
Dvojica mukaraca dugo su se rukovala i promatrala kao da im se nije dalo ispustiti ruke. Progovorili su gotovo
istodobno, smijena stvar koja se obino dogaa odraslim mukarcima kad su duboko ganuti.
Marty, mesarino jedna!
Jerry, fikalino stara!
Janet im donese pie. Podignu ae.
U ast ponovnog vienja! nazdravi Jerry smijeei se i kucne se s Martinom.
U zdravlje vas dvoje uzvrati Martin.
Ne, trenutak prekine ih Janet. Mukarci se pogledae.
Uzvrati im pogled smijeei se ponosno.
Za prijateljstvo ree podigavi au visoko. Za ono trajno. Iskapie ae.
Ruak je bio upravo onakav o kakvom je dugo vremena sanjao obilan, s bijelim stolnjakom, blistavom
srebrninom i besprijekornim porculanom na stolu. A osim toga, nalazio se u drutvu prijatelja prijatelja iz
djetinjstva, s kojima je mogao
107oivjeti prolost i iznova proivjeti one iste mladenake dane kad je cio svijet bio drukiji, i svaki dan
donosio neto nova, i svako jutro novu nadu. Bilo je vie nego oito da e se razgovor svesti i na Francisa. Tako
je bivalo uvijek, prije ili kasnije. Ovaj put otpoela ga je Janet, a Martin nastavio. Iskrsnu bujica uspomena, koja
se preli preko njegova jezika Francis, prvi dan kad su se sreli i proveli ga zajedno. Ostalo je to tako svjee u
sjeanju kao da se dogodilo juer.
Sjeam se kad sam ga prvi put vidio uo je sebe kako govori. Bili smo tek djearci. Bilo mi je trinaest
godina, i dok sam izlazio iz kole, na mene je nasrnula skupina djeaka. On me premlatio i potom otjerao rulju.
Vrlo neobino. Nikad nisam uspio dokuiti zato me je volio, ali to se mene tie, bio je sjajan deko.
Nasmije se nakratko. Radio je sve ono to su drugi prieljkivali da urade, i to radio propisno. U to sam se
vrijeme zanimao za boks, ali nisam bio bogzna kakav borac. On je bio. Osjetio sam to im sam ga pokuao
udariti.
Ali i druge su me stvari privlaile k njemu: neobino jak, nagonski osjeaj za potenu igru, suosjeanje s
blinjim, stanovita priroena sposobnost i vjera u sebe i u ono to je radio. Stariji ga nisu zbunjivali. S njima je
razgovarao kao i sa mnom, kao sa sebi ravnima, kao da je bio jedan od njih.
Upravo sam od njega i naslijedio onaj osjeaj ravnopravnosti. Prije toga uvijek sam bio svjestan injenice da
sam idov. Na to su me podsjeale prostake rkarije po zidovima, brutalni po108
stupci na ulicama, podmukle i cinike primjedbe, podmetanje nogu i izbijanje knjiga iz ruku. Bio sam na
najboljem putu da i sam postanem izopaen i licemjeran, pripisujui toj injenici svaki i najmanji incident koji bi
se dogodio. Meutim, on me izlijeio time to me je bez pogovora primio u svoju malu druinu, to me bez
ikakva objanjenja upoznao sa svojim prijateljima.
Prihvatio me je on, a isto tako i njegovi prijatelji. Moda zato to je on to htio. A moda i nije. Ne znam. Ali
sam ipak sklon pretpostavci da mi je htio pomoi.
Dobro se sjeam da sam, mnogo godina kasnije, kad sam namjeravao studirati medicinu, pomislio na njega i
spoznao da je za taj moj korak, kao i za sve ostalo to sam kanio uiniti, zasluan upravo on. Jednom mi je rekao
za nekog svog prijatelja do kojega nisam mnogo drao: Oh, dobar je on. Mora ga samo razumjeti, to je sve.
- U tim sam rijeima naao odgovor na sve to me u podsvijesti kopkalo. Ako shvati ovjeka, ako zna zato
neto ini, ne treba ga se bojati, ne treba pustiti da te strah dovede do toga da ga ne trpi, ne treba pustiti da te
pojedine nesklonosti dovedu do toga da ga uniti. Ne znam jesam li do te spoznaje doao dok sam jo bio mlad,
ili dok sam iao u kolu, ali na neki nain te dvije pretpostavke dovodim u vezu kao da su nastale istodobno.
Drugi put sam na njega pomislio u Njemakoj, 1935. godine, gdje sam specijalizirao. Jednog dana dok sam
se vraao s predavanja, iao sam ulicom i itao knjigu koja me tada zanimala. Morao sam se
[109koncentrirati mnogo vie nego to je inae potrebno, zato to mi je njemaki bio teak jezik, kadli se
sudarim s nekim ovjekom. Ne podiui pogleda, ispriam mu se i produim.
I onda se to dogodilo. Na trenutak sam opet bio zbunjeni djearac iz 59. ulice koga salijee skupina
neupuene djece. I onda sam uo onu opaku i runu rije Jude. Podignem oi i ugledam mukarca u uniformi,
u kojem sam odmah prepoznao esesovca. Zamahnuo je na mene, ali je vidio svoga boga.

 Potom sam se okrenuo, vratio se na fakultet i upitao jednog profesora koji usput reeno, nije bio idov, zato
doputaju da se dogaaju takve stvari. Ne shvaate vi to, mome, rekao je vrtei svojom sijedom glavom,
ljudi su bolesni, razoarani, uplaeni, i iz njihova straha rodila se mrnja ...
Tog sam se trenutka sjetio Frankieja i njegovih rijei. Zato im vi koji shvaate ne objasnite? upitao
sam ga.
Malo nas je i nee nas sluati rekao je.
Sutradan sam napustio Njemaku, ne doekavi kraj semestra. Morao sam neto rei naim ljudima kod
kue, ali me nisu razumjeli. S izuzetkom nekolicine njih vas dvoje, Ruth i jo nekih, koje sam mogao
nabrojati na prste. Ostali jednostavno nisu vjerovali ili nisu marili.
Mnogo mi je puta dolo, kada sam bio umoran i obeshrabljen postignutim rezultatom u nekog bolesnika, da
im uzviknem: Oh, do bijesa i s tim! Gubite se odavde. Ne mogu nita uiniti za vas, ali bih se sjetio
Frankijevih rijei i kazao u sebi: Nije kriv bolesnik, nego ja. Ne shvaam,ne znam
110
to nije u redu. A ako ne znam, kako u im pomoi?
Zatim bih se opet bacio na posao i u veini sluajeva uspijevao. Znam da je bilo bolesnika za koje nisam
mogao uiniti nita, ali to se nije dogaalo zbog mojeg nemara, nego zato to ih nisam razumio, to sam bio
preglup da vidim u emu je stvar. Valjalo je okriviti moje neznanje, a ne njih.
Nasmije se ovla i ustima prinese au vina.
Govori vam Martin Cabell, najvei psihijatar na svijetu, koji razumno objanjava svoje neuspjehe. Ili to
moda ini zbog toga to i sam pati od kompleksa manje vrijednosti.
Gucne jo malo vina i pogleda ih. Dok je govorio, s lica mu je iezla ona napetost te se opustilo i poprimilo
blag, mlaahan izgled. Nenadano se nasmijeio. Bio je to onaj stari osmijeh topao, veseo, mladenaki.
Stari prijatelji, razmiljao je zadovoljno. Isti kao i nekad. Nisu se promijenili. Jo uvijek moe priati, i oni
e te sluati. inilo se da je opet imao pravo, i prvi put otkako se vratio, osjeao se kao kod kue.
111
PRVO POGLAVLJE
Slijedeih dana koje sam proveo u bolnici saznao sam mnogo o ujaku i njegovoj obitelji. Po zanimanju je bio
trgovaki putnik jedne modne kue koja se nalazila u sreditu grada, a u New Yor-ku su ivjeli posljednjih deset
godina. Imali su vrlo udoban peterosobni stan na Washington Heig-htsu.
Njegova je ena bila tiho, umiljato stvorenje, koje sam gotovo na prvi pogled poeo oboavati. Ni rijeju ni
djelom nikad nije pokazala da misli loe o meni. Svaki dan bi dolazila u bolnicu donosei mi kakav darak u
obliku voa, kolaia ili knjige, da mi uz itanje bre proe vrijeme. Ostala bi koliko god bi joj vrijeme
doputalo i tek onda odlazila. Ponekad bi dovela sa sobom moje sestrine, dvije djevojice, od kojih je jednoj
bilo oko osam, a drugoj deset godina.
Isprva su me djevojice gledale sa strahopotovanjem i ponaale se prema meni dvojako: i prijateljski, i
bojaljivo. Kasnije, kad su se svikle na mene, poljubile bi me u obraz prilikom dolaska i odlaska.
115
Pfr'lMorris i Bertha Cain i njihova djeca Esther i Irene bili su prva prava obitelj koju sam ikad imao, i ako sam
im se uinio udnim, ili oni meni, to je potpuno razumljivo. Obiteljski odnosi, koji se veini ljudi ine
normalnima, za mene su bili i te kako zamreni. Nikad nisam mogao rijeiti problem tko je iji brati, a tko
sestrina i tu su me obje sestrine grdno ile. Meutim, ipak smo se snalazili.
Bolnicu sam napustio potkraj rujna i pravo stupio u novi svijet. Ujak Mori je imao mali buick i njime me
odvezao kui. Doao je sam po mene. Stigavi u stan, vidio sam da mi prireuju malu sveanost. Ujna Bertha
bijae ispekla kola, i tom sam prilikom upoznao mnoge druge nae roake. Kad su se svi razili, odveli su me u
sobu koja e odsada biti moja. Neko je bila Irenina (od njih dvije ona starija), ali e sada dijeliti sobu s Esther,
ili Essie, kako su zvali mlau. Moja je odjea ve visila u ugraenom ormaru, i soba je odisala toplinom i
prisnou.
Sjeam se da je ujak Morris rekao:
Ovo je tvoja soba, Frankie. I poto je otvorio vrata i mahnuo mi, preao sam prag, a on i ujna Bertha
za mnom. Djeca su ve bila u krevetu. Osvrnem se po sobi. Prvo to sam primijetio bila je mala uokvirena slika
neke mlade ene na toaletnom stoliu.
Ujna Bertha je opazila da je gledam.
Ono ti je majka, Frankie. To je jedina njezina slika koju posjedujemo. Sigurna sam da bi je htio imati.
Priem blie i pogledam je. Moglo joj je biti devetnaest godina kad se slikala. Kosa joj je bila
116
poeljana nadolje i, po tadanjem obiaju, otraga savijena u punu. Na usnama joj je lebdio polu-smijeak, a u
oima svjetlucao priguen smijeh. Imala je jaku zaobljenu bradu, ali preizraajnu preizraajnu za onakve usne
i oi. Gledao sam je nekoliko minuta. Ujak Morris ree:

 Jako si joj nalik, Frankie. Oi su ti iste boje, a oblik usta toliko nalik na njezin kao da se uope i ne radi o
djeakim ustima. Pristupi stoliu, uzme sliku, pogleda je i zatim vrati na mjesto. eli li uti neto o
njoj? upita.
Potvrdim glavom.
Razgovarat emo dok se bude presvlaio kae.
Ujna Bertha ue u sobu i otvorivi jednu ladicu toaletnog stolia, izvadi novu pidamu i prui mi je.
Pretpostavljali smo da e trebati poneto novo ree i nasmijei se.
Hvala vam kaem uzimajui je obuzet nekim neobinim osjeajem. Jo sam morao nauiti kako se prima
dar. Poeo sam otkapati koulju.
Nikad se ne smije sramiti svoje majke, Frankie otpone ujak. Bila je neobina djevojka. Zna,
nekad smo svi ivjeli u Chicagu. Odanle smo i doli. Tvoja je majka bila ponos cijele obitelji. Kad joj je bilo
dvadeset godina, ve je bila diplomirala na koledu i odmah se zaposlila. To se dogodilo nekako u vrijeme kad je
snimljena ova slika, nekoliko mjeseci nakon svretka studija. Fran je bila vrlo osjetljiva i poduzetna djevojka.
Nekad je bila borac za enska prava i uvijek je govorila o jednakosti izmeu mukaraca i ena. Neobino smo
se diili njome. U to doba ene nisu
117
imale pravo glasa, kao to ga imaju danas, i neprekidno je bila u pokretu drei govore o tom pitanju. Bila je
dobra knjigovotkinja, i kad se jednom zaposlila u Marshall Fieldsu (u velikoj robnoj kui u Chicagu), bila je
jedina koja je mogla pronai greku uinjenu prilikom inventure, a to su obino radili svaki mjesec. Otprilike u
to vrijeme preselio sam se u New York. Malo zatim zaljubila se u mukarca koji je s njom radio. eljela se udati
za njega, ali su se nai roditelji tome protivili. Zna, nije bio idov, a naa je obitelj uvijek na to strogo pazila. Da
skratim priu, pobjegla je s njim. Javila mi je pismom da e me potraiti u New Yorku im stigne ovamo. To je
bilo posljednje to smo uli od nje. Pokuali smo je pronai, ali bez uspjeha. Nigdje traga koji bi vodio do nje. iUbrzo nakon toga umrla mi je majka, pa je otac * doao u New York da ivi s nama. Uvijek bi mi govorio: Da
nismo bili onakve budale kad smo Faigele pokuali natjerati da nam se pokori, jo uvijek bismo svi bili
zajedno. Umro je ubrzo poslije moje majke. Teko ga je bila pogodila njezina smrt, i vie nikad nije mogao nai
mira. Iznova dohvati sliku i zadri je u ruci.
Ali to ve spada u prolost primijeti ujna Bertha. Valja misliti na sadanjost. Nekako osjeam da svi
znaju da si s nama i da su zbog toga sretni jednako kao i mi. Htjeli bismo da nas voli kao to i mi tebe
volimo, Frankie. Uzela je sliku iz ujakovih ruku i vratila je na stoli.
Da, gospoo rekoh obukavi donji dio pidame i sloivi hlae preko stolice. Sjeo sam na rub kreveta,
izuo cipele i arape i uvukao se meu plahte.
118
\
Laku no rekoe. Ujna Bertha se nae nada mnom i poljubi me u obraz.
Laku no odzdravim.
Iziu. Ujna Bertha zastane prije nego to e okrenuti prekida.
Frankie ree.
Da, gospoo? upitam.
Ne zovi me gospoo. Zovi me ujna Bertho. Ugasi svjetlo i izie.
Da ujna Bertho gotovo proaptah u sebi, prislonivi ruku uz obraz. Jo je uvijek bilo toplo ondje gdje
me poljubila. Dok sam tonuo u san mjesec je obasjavao sliku moje majke, i uini mi se kao da mi se u tami
smijei.
DRUGO POGLAVLJE
Probudio sam se rano. U stanu je vladala potpuna tiina i inilo se da svi spavaju. Dignem se iz kreveta, odem do
toaletnog stolia i pogledam na sat. Bilo je pola sedam. Priem prozoru i pogledam van.
Jutro je jo uvijek bilo sivkasto; sunce jo nije bilo granulo. Moja je soba gledala na dvorite, a oko njega
nalazile su se dvije druge kue. Kroz otvorene prozore povremeno bi dopirala zvonjava budilica i miris netom
skuhane kave. Boni dijelovi zgrada, koji su gledali na dvorite, bili su obojeni bijelo, kako bi se to bolje
odraavalo svjetlo. Okrenem se od prozora, hitro navuem na sebe donje rublje i hlae te se lagano otputim u
kupaonicu.
Kad sam se oprao, opet sam se vratio u sobu i sjeo. Morao sam se navikavati na to. Bilo je neo*
119
r
bino to sada ne spavam u drutvu mnogobrojne djece, a osim toga nedostajale su mi jutarnje nestane igre i
ale. uo sam kako netko prolazi hodnikom pokraj mojih vrata. Ustanem i otvorim ih. Bila je to ujna.
Dobro jutro, Frankie. Rano si ustao ree smijeei se. .
Da kaem navikao sam na to.
Jesi li se ve oprao? upita.

 Aha odgovorim ve sam se i obukao.

Hoe li onda skoknuti do pekare po pecivo?
upita. Rijeit e me brige.
Vrlo rado, ujna Bertho odgovorim.
Poto mi je dala neto sitnia, uputila me u koji duan da poem. Iziao sam iz kue.
Bilo je skoro sedam sati i ljudi su poeli odlaziti na posao. Kupio sam eljeno pecivo, a na povratku kui i News.
Kad sam se vratio, stavio sam pecivo na kuhinjski stol, sjeo i poeo itati novine. Nekoliko minuta kasnije ula
je ujna i pristavila kavu. Otprilike deset minuta kasnije uao je ujak, sjeo za stol i rekao:
Dobro jutro, Frankie. Kako si spavao?
Izvrsno, ujae Morris uzvratim.
Vidim da ima novine ree. Ima li to nova u njima?
Nema mnogo otpovrnem i pruim mu ih.
Hoe li ih malo pogledati?
Hou, hvala ti ree i uzme ih.
Ujna Bertha donese tanjur pun prepeenca i pred svakog od nas stavi au naranina soka. Ne gledajui je, ujak
preko novina isprui ruku i podigne je. Svoj sam sok ispijao polako.
120
Nakon toga dobili smo jaja, pa kavu i nekoliko komada danskog peciva, koje sam bio donio iz pekare. Ba kad
smo bili gotovi, ule su djevojice i sjele za stol.
Dobro jutro pozdrave jednoglasno, priu ocu i svaka ga sa svoje strane poljubi u obraz. Srdano ih zagrli i
opet se vrati svojim novinama, pijuckajui drugu alicu kave. Tada pristupe ujni Berthi i poljube je. Nagnula se
da im uzvrati poljupce i neto im kazala.
Dou do mene i poljube me. Nasmijem se. Privuku stolice k stolu i sjednu. Ujak Morris pogleda na sat.
Vrijeme je da poem ree. Hoe li danas u kolu, Frankie? upita me.
Mislim da hou odgovorim.
Dobro kae veeras e mi rei kako je bilo. Poljubio je enu i iziao.
U koju kolu ide, Frankie? upita Essie, mlaa sestra.
U srednju kolu George Washington odvratim.
Ja idem u osnovu kolu broj 181 ree.
Krasno primijetim. Neko smo vrijeme utjeli. Nisam znao o emu bismo priali.
Ujna Bertha ih poslui dorukom i potom sjedne. Osmijehne mi se. Kako ti je prijao doruak?
Bio je haj, ujna Bertho.
Drago mi je ree. Mislim da bi trebao krenuti upozori me. Ne bi bilo dobro da ve prvi dan
zakasni.
Ne velim neu. Otiem u sobu, prive-em kravatu, obuem kaputi i natrag u kuhinju. Do
vienja pozdravim.
121Ujna Bertha ustane od stola i poe sa mnom prema vratima. U hodniku mi dade neto novaca.
Ovo ti je tjedni deparac za jelo i ostalo. Ako ti bude trebalo vie, kai mi.
U ruci sam drao tri dolara.
Ne reknem. Dovoljno je. Mislim da mi vie nee trebati. Hvala ti.
Sretno ree i zatvori za mnom vrata. Osjeao sam se neobino. Nisam znao zato. Sve se inilo nekako
drukije. Moda zato to prije kole nisam morao ii na misu.
Srednja kola George VVashington nalazila se na uglu 191. ulice i Avenije Audubon. Ugnijezdila se na vrhu
brda s vidikom na Heights i preko East Rivera sve do Bronxa. Bila je to nova zgrada sazidana od crvene opeke i
s kupolom na vrhu.
Poslali su me u upraviteljev ured. Kazao sam inovnici svoje ime i priekao da pronae moju karticu. Nala ju je
i uputila me da otiem u uionicu broj 608 im u devet sati zazvoni kolsko zvono.
Kada se oglasilo, hodnici su se odjednom ispunili djecom, koja su iz svojih razreda trala tamo-amo. Pronaao
sam svoj razred bez nekih veih tekoa. Uao sam i uruio karticu uitelju koji je drao nastavu. Poslao me na
odreeno sjedalo u dnu razreda. Osvrnem se oko sebe. inilo se da je to bio mjeovit razred tu se nalazilo oko
dvadeset obojenih djeaka i djevojica i dvadeset bijelaca. Djeak koji je sjedio do mene bio je obojen.
Novajlija, a? upita me iroko se osmjehnu-vi. Zovem se Sam Cornell.
A ja Kane velim. Francis Kane.
122
Vie nego oito da su ovdje vladale drukije prilike.
Tek potkraj prvog tjedna boravka u koli prvi put smo zapodjeli razgovor o vjeri. Cesto sam se pitao zato su
Zidovi onakvi kakvi jesu; sada sam mislio da znam. Nisu ili na misu pod tjednom ak ni u subotu, koja je,
zapravo, njihova nedjelja. Vjerovao sam da mi nedostaje uobiajeno posjeivanje jutarnjih misa.

Ne moda zbog toga to bih bio posebno poboan. U veini sluajeva iao sam iz jednostavnog razloga to sam
morao, a nebrojno sam puta, kad god mi se pruila zgoda, izostajao s misa. Meutim, nastala je praznina u
svakodnevnoj navici koja mi je prela u krv.
Sjedio sam u kui i premjetao se s jednog mjesta na drugo. Proitao sam sve novine i poeo osjeati nespokoj.
Ujak Morris je subotom ujutro bio u svom uredu, gdje bi sreivao raune za protekli tjedan. U stanu smo se
nalazili jedino ujna Bertha i ja; cure su se igrale negdje vani. Naposljetku odloim novine i ustanem.
Ujna Bertho upitam smijem li malo u grad?
Pogleda me pronicljivo.
Svakako da smije, Frankie to ne mora niti pitati.
Otiao sam u drugu sobu po kaput i vratio se u salon. Promatrala me radoznalo i kao da je bila u neprilici. Vidio
sam da je bila previe pristojna da me pita kamo u, a ja jednostavno nisam znao to da joj kaem. Nisam znao
da li bih joj smio rei da idem bratu Bernhardu i zatim moda u
123crkvu. Ali bila je prepredenija od mene. Dok sam se primicao vratima, progovorila je.
Hoe li dugo ostati, Frankie? upita. Zaustavim se.
Ne znam odvratim. Mislio sam se malo proetati i obii neke prijatelje.
Oh! usklikne. Ujak i ja namjeravali smo te danas povesti u sinagogu. Moda bi sada volio otii, ako
nema kakva pametnijeg posla.
Trenutak sam stajao bez rijei dok sam mozgao o tome. Nema ta, ujna je bila prepredena. A moda se pomalo
razumjela i u itanje misli. Onda joj odgovorim.
Misli li da bi bilo u redu da poem? Jo nikad nisam bio u sinagogi.
Lice joj se razvue od smijeka i ree vrlo blago:
Naravno da bi bilo u redu. Bit emo sretni ako poe.
Vrijedi velim ako ti tako kae.
Samo trenutak kae. Uzet u kaput i poi s tobom.
Dok smo hitali put sinagoge, bila je vrlo mua-ljiva. Stigli smo pred neku zgradu od sive opeke.
To je sinagoga ree mi.
Pogledam zgradu. Nije djelovala jako dojmljivo: obina ravna jednokatnica bez svetakih kipova iznad ulaza,
ak i bez idovske zvijezde jedna obina zgrada s obinim vratima. Nije nalikovala na sveto mjesto kamo se
ljudi dolaze moliti Bogu. Osjeao sam se donekle razoaran.
To je razoaranje bilo jo vee kad smo uli u sinagogu. Vrata su se nalazila nekoliko stepenica ispod razine ulice
i morao si silaziti u nju. Preko-raivi prag, nali smo se u omanjoj prostoriji s
124
vrlo priprostim sivo obojenim zidovima. Posegnuo sam za eirom da ga skinem. Ujna me zaustavila.
Frankie, u sinagogi se ne skidaju eiri. Glava ti uvijek mora biti pokrivena.
Casak sam je gledao ne shvaajui. Sve je tu bilo naopako.
Povela me kroz vrata na suprotnu stranu prostorije. Stajali smo u crkvi. Tu se ve nalazilo nekoliko ljudi. I ta je
prostorija bila vrlo priprosta. Na podu su se nalazile jednostavne klupe premazane crvenkastosmeom bojom
mahagonija, veinu kojih je trebalo iznova prebojiti. I zidovi su vapili za novim lienjem i gipsanjem, jer su na
nekim mjestima bili jae oteeni.
U najudaljenijem dijelu prostorije uzdizao se podij s etiri plakata, iznad kojih je visio izblijedjeli, crveni,
barunasti baldahin. Ispod baldahina nalazila se kao neka izba i jedan je mukarac stajao ispred nje. itao je
naglas idovski iz svitka perga-mene to su ga pred njim drala dva mukarca.
Krenuli smo sredinjim prolazom i uli u prednji red klupa. Sagnuo sam se u namjeri da kleknem, ali me ujna
uhvatila ispod ruke i neprimijetno odmahnula glavom. Sjeo sam pokraj nje.
idov nikad ne klei pred svojim Bogom. Svoju poniznost mora iskazivati duhovno, ne tjelesno.
Pogledam je irom razrogaenih oiju. To mi uope nije sliilo na crkvu. Ovdje si se mogao ponaati kao i na
bilo kojem drugom mjestu, jedino to si morao imati eir na glavi.
Gdje je rabin? upitam je. Svi mukarci koje sam vidio na podiju bijahu obueni u graanska odijela.
125
To je onaj koji ita iz Tore1. Pretpostavljam da je mislila na mukarca koji je
itao iz pergamene. Moda sam oekivao da u ugledati nekog u sveanom ruhu, ali ako i jesam, to se nije
obistinilo.
Ujna uzme malu knjiicu s klupe pokraj sebe, otvori je i prui mi je. Pola stranice bilo je otisnuto na idovskom,
a pola na engleskom jeziku.
Evo to ita ree uprijevi prstom na redak. ita na hebrejskom, no ti moe itati engleski tekst.
Mukarac je umuknuo za trenutak, dok ona dvojica nisu okrenula pergamenu. Zatim je poeo iznova. Glas mu je
zvuao uspavljujue jednolino, ali umilno.
Boruch atto adonoi, elohenu melech ho'o-tom2...

Gledao sam u knjiicu. Ujna je pokazivala prstom redak engleskog teksta. itao sam.
Da si blagoslovljen vjeni Boe ...
To sam ve razumio. Sklopim oi i zamislim oca Quinna kako, pod blagim svjetlom svijea koje po-zlauju
bijelu boju njegova sveenikog ruha, klei pred oltarom. uo sam kako se tihi glasovi crkvenog zbora zanosno
povisuju. Osjeao sam miris smole, tamjana i toplinu crkve. Moje se usne nesvjesno pokrenue:
Zdravo Marijo, majko Boja.
Ujna me dotakne za rame, i ja zbunjeno otvorim oi. Smijeila se njeno, ali su joj se u kutovima oiju blistale
suze.
1 Pet knjiga Mojsijevih, temelj idovske vjere.
1 Da si blagoslovljen vjeni Boe, na kraju svijeta.
126
Frankie, isti je Bog.
Osjeao sam kako me naputa napetost. Odjednom joj se osmjehnem.
Imala je pravo: rije je oznaavala Boga, bez obzira na to kojim jezikom govorio engleskim, latinskim ili...
hebrejskim.
Kad smo stigli kui, zatekli smo ondje ujaka Morrisa, i ujna mu je kazala gdje smo bili. Uputi mi pogled.
to misli o svemu? upita.
Ne znam odgovorim. Prilino je neobino.
Bi li htio ii u kakvu hebrejsku kolu da neto vie naui o tome? upita.
Oklijevao sam prije nego to sam odgovorio, i ujna ree mjesto mene:
Drim da je najbolje da o tome odlui sam, Morris. Dovoljno je star da sam odluuje o onome to eli. Neka
razmisli, pa ako zaeli poi, rei e nam.
Bio sam joj zahvalan zbog tih rijei. Toga trenutka nisam bio siguran elim li ii ili ne. Meutim, ujna Bertha mi
je kazala istu stvar kao i brat Bernhard, i ako je to bila istina, inilo mi se da je onda svejedno iao ili ne iao.
Ali usprotivi se ujak Morris trebalo bi da se priprema za bar micvu}
Opet ujna odgovori nasmijeivi mi se uviavno.
1 Na idovskom: sin dunosti, oznaka za 13. roendan idovskog djeaka, kada postaje ravnopravan lan
vjerske opine.
127
Sada to zaista vie nije tako vano. Bar micva ga nee uiniti nita muevnijim nego to ve jest, a ako osjeti
potrebu za vjerom, mislim da mu nee biti teko pronai pravi put do nje. Ve je dvaput blagoslovljen.
To su bile njihove posljednje rijei koje su mi uputili u vezi s religijom. Dali su mi slobodu da sam o tome
odluim, i ja nikad kasnije nisam tom problemu posveivao neku veu panju. Nikad kasnije nisam iao ni u
hebrejsku kolu, ni u crkvu, ni u sinagogu, ali valja znati da ni o Bogu nisam mnogo mislio. Pouzdano sam
osjeao da u moi izii na kraj s njim kao to u izlaziti na kraj sa svim drugim u ivotu kada za to doe
vrijeme, ali ne prije.
TREE POGLAVLJE
Stara se vremena vie nikad ne mogu vratiti; to sam tada nauio. Iako smo Jerry, Marty i ja jo uvijek
prijateljevali, vie nikad nismo mogli uspostaviti onu prisnost koja je postojala meu nama prije nego to sam se
odselio u gornji dio grada. Razlog tome nije leao u injenici to je meu nama moda vladalo slabije
drugarstvo, nego prije u tome da sam se nalazio u fazi normalizacije. Vie nisam pripadao onima to stoje po
strani i zaviruju u tue domove; imao sam vlastitu obitelj, i to mi je godilo. Poeo sam uiti o osjeaju brige i
obziru prema drugima, to mi je prije bilo posve nepoznato. Meutim, taj se osjeaj upravljao jedino na moju
obitelj, dok bih se prema drugima izvan nje odnosio po starom. U protivnom, morao bih
128
u sebi spajati dvije osobe, i bilo bi teko razaznati kad jedan tok osjeaja zavrava, a drugi zapoinje. Ali o tome
nisam razmiljao i, dapae, u to vrijeme nisam nita o tome znao pa nisam mnogo niti mario.
ivot je tekao dalje. Bio sam prilian ak, ni bolji, ni gori od ostalih. Nije me mnogo udila injenica to sam s
vremenom postao voom ostalih djeaka. To sam prihvatio kao neto to se samo po sebi razumije, jer sam
uvijek bio voa. Bio sam agresivniji i napredniji od drugih. Nisu me mnogo muila maglovita razmiljanja
mladia i djevojaka o seksu, te bih uivajui u sebi sluao njihova gledita i razgovore. Ve sam bio preao taj
stupanj razvoja. I, dakako, bio sam sporta koji je uvelike odskakao od ostalih. Bio sam lan koarkake i
plivake momadi ve u prvoj kolskoj godini. Igrao sam koarku na jedini nain koji sam poznavao na
pobjedu. Do avola s pravilima tzv. vitekog ponaanja i potene igre! Vrijedila su jedino za bukvane koji nisu
bili dovoljno brzi ili spretni da ih prekre. Osim toga, nisam volio gubiti.
Unato mojem stavu prema drugima, onaj osjeaj bliskosti prema mojoj obitelji bivao je sve jai kako su oni
malo-pomalo tesali sirova i osjetljiva mjesta mojeg karaktera. Ona nepovjerljivost i ratobornost, koje sam
donekle gajio u dui, poele su malo-pomalo iezavati, tako da je na koncu jo jedino preostala proraunata

agresivnost, koja se sada mogla bolje prikriti, jer sam nauio kako da upotrijebim prednosti drutvenog ivota za
nametanje svoje volje drugima.
U petak naveer prije Boia trebali smo igrati koarkaku utakmicu protiv srednje kole James
9 Ne zaljubljuj se u neznanca
129Monroe, nakon ega se odravao ples. Neto sam bio nauo da me ele birati za razrednog predsjednika, pa
iako sam se pravio lud, ipak sam to uzeo na znanje i vjerovao da e tota ovisiti o tome kako u se veeras
iskazati na utakmici, bez obzira na to hoe li traiti da se kandidiram ili ne.
Iziao sam na parket odluan da se pokaem u najboljem svjetlu. Dao sam avolsku partiju igrao grubo na
graninoj crti, to sam tako dobro bio nauio u 10. aveniji. Izvodio sam takve ekshibicije da gotovo i nisam
suraivao sa svojom momadi. Kad je postignut posljednji ko, pobijedili smo, i ja sam, nema sumnje, bio
zvijezda susreta.
Znam da su neki momci zbog toga bili kivni na mene; uo sam ih to govore prilikom tuiranja. Smijao sam se u
sebi. Neka tuponje melju! Ako budu previe galamili, brzo u im zaepiti njuke. Obukao sam se, otiao na ples i
stao uz rub parketa promatrajui na trenutak svjetinu, dok nisam ugledao Martvja i Jerrvja kako ozbiljno
razgovaraju sa savjetnikom nastavnikog zbora. Znao sam da prije natjeaja za mjesto razrednog predsjednika
moram najprije dobiti njegovu suglasnost. Jo uvijek glumei budalu, poao sam k vratima kao da toboe kanim
van, ali dobro pazei da proem mimo njih i da im budem na oku.
Hej, Frankie povie Marty kamo sad najednom?
Kui odgovorim smijeei se. Obeao sam ujni da u
Ne moe ii prekine me ti si glavna atrakcija veeri. Momci te ele vidjeti. Osim toga, oekuju te na
plesu.
130
Tko? upitam.
kolski drugovi odvrati. Bilo bi jezivo da ih sada ostavi na cjedilu. Pria se o tvojoj kandidaturi za
razrednog predsjednika narednog mjeseca, i kako bi to izgledalo da se ne pojavi meu njima?
Smijao sam se u sebi. Upravo tada pojavio se i Jerry.
Hej, Jerry ree Marty zgrabivi ga za ruku.
Frankie ide kui.
Zato? upita Jerry okrenuvi se k meni.
Jesi li bolestan, ili neto slino?
Nisam odgovorim umoran sam. Do bijesa! Cijelu sam veer protrao.
Kojeta! ree Jerry. Ii e na ples. Postat e novi razredni predsjednik.
Ma sluajte, momci kaem im dajte mi recite razlog. U vezi s tom predsjednikom petlja-nijom tko
ju je pokrenuo?
Marty i Jerry se pogledae. Marty je progovorio.
Zna, to ti je ovako: smatrali smo da bi to bila dobra ideja. Ti si najpoznatiji u razredu. Svi te vole. Najbolje
bi odgovarao za taj posao.
to bih morao raditi? upitam.
Nita teko ree Jerry. Bio bi lan ako--nastavnikog odbora i mnogo bi pomogao svojem razredu.
Osim toga, uivao bi stanovite povlastice. Doi na ples, pa u ti kasnije rei neto vie o tome.
Vrijedi kaem. Ali prvo da nazovem svoje kod kue.
To sam i uinio i potom se opet vratio u gimnastiku dvoranu. U jednom kutu svirao je sekstet, a mnotvo
djeaka i djevojica je plesalo. Donesen
9*
je stol, pa je mlaarija mogla tu dobiti pun i bezalkoholna pia. Pristupi mi Marty. S njim je bila neka djevojka;
prepoznao sam je. Bila je to zgodna mala koja je sa mnom sluala predavanja iz biologije. Ime joj, dodue, nisam
upamtio.
Ve se poznajete ree mi Marty. Ona e se zajedno s tobom natjecati, ali za potpredsjedniki poloaj.
I udalji se ostavivi nas same.
Pogledamo se. Osmjehne se. Bio je to draestan smijeak. Lice joj odmah od njega oivi i razvedri se.
2eli li plesati, Frankie? upita.
Pa naravno! kaem nespretno. Ali tu ba nisam najbolji.
U redu stvar ree. Pomoi u ti. Doe mi u naruaj. Neko sam se vrijeme drao ukoeno i jednom
joj nagazio na nogu. Meutim, ona se nasmijeila i rekla: Samo polako! Opusti se!
Postupim tako. I nije bilo ni tako loe. Napokon glazba umukne.
Nije bilo preteko, zar ne? upita smijeei se.
Nije nacerim se. Ali za mene si predobra.
Nasmije se razdragano.
Nauit e. Treba ti samo malo vjebe.

 Hoe li malo puna? upitam. Poem k stolu s piem. Putem smo mnogima odzdravljali, ali kako je ni
jedan od njih nije oslovio imenom, nisam jo znao kako se zove. Vei dio veeri provela je sa mnom pleui.
Nekoliko puta zaustavljali su me i estitali mi na igri. Ples je zavrio u jedanaest sati, i zajedno smo otili
njezinoj kui. ivjela je u
132
stambenoj zgradi nekoliko blokova dalje od mene, .
pa sam je otpratio do vrata. Stali smo, i dok smo
priali o plesu, odjednom sam shvatio da sam se vrlo dobro zabavio.
Bilo je oko jedanaest i etvrt.
Moram sada ui ree kasno je.
Da potvrdim kasno je.
Laku no, Frankie. Nasmijeila mi se.
Laku no reknem. Poljubio sam je bez razmiljanja. Obuhvatila me oko vrata; osjetio sam miris svjeeg
parfema na njezinoj kosi. Poeo sam je cjelivati kao to sam nekad Julie, ali najednom me neto zaustavi. Usne
su joj bile meke, slaane i njene i nekako nevine. Nije se stiskala uza me; nije ljubila onako vatreno kao
Julie. Popustio sam. Stavio sam joj ruke na lea. Nesvjesno sam joj pokuao opipati grudi, ali sam odustao prije
nego to sam stigao do njih. utio sam miomiris njezinih usana i mekou obraza. Odvojila je usne od mojih i
prislonila mi glavu na rame. Drao sam je blizu, ali labavo. Dodir naih tjelesa nije bio seksualne prirode; radilo
se o istom, mladenakom osjeaju, o osjeaju za koji kaemo da je vrijedno radi njega ivjeti.
Ne znam na to pomilja, Frankie ree ali ovo ne radim sa svakim momkom s kojim se upoznam.
Znam rekoh. Jo me uvijek draio u nosu njen parfem.
Odstupi za korak.
Laku no, Frankie. Ue u stan i zatvori vrata.
133Krenem hodnikom, ali se nakon nekoliko koraka sjetim da ne znam kako joj je ime. Vratim se i pogledam na
natpis kraj zvona. Pisalo je Lindell.
Najednom se sjetim imena. Bila je to Janet Lindell. Poem hodnikom fukajui.
ETVRTO POGLAVLJE
U toku boinog tjedna Jerry i Marty doli su me posjetiti kui. Ujna Bertha je bila povela sestrine u kino. Sjeli
smo u salon.
Kao i obino, Jerry je najvie govorio. Pokuao me uvjeriti kako je dobra stvar natjecati se za razrednog
predsjednika u to me nije morao mnogo uvjeravati.
Sluaj ree mogu mnogo uiniti za tebe. Nalazit e se u ako-nastavnikom odboru, a to ti je veliki
plus kod profesora koji predaje graan-.sko pravo.
Svakako! povladi mu Marty. A osim toga, kod rulje e uivati velik ugled. I sluat e te.
Roen si za vou.
To mi se svidjelo.
U redu pristanem to mi je init}?
Nee biti teko ree Jerry brzo. Ve smo razradili plan kampanje. Mi emo se pobrinuti za pojedinosti.
Sve to treba uraditi jest da u petak po povratku u kolu odri mali govor na pristupnom zboru.
Oh, ne! poviem. Ne namjeravam odrati govor pred svim tim ljudima. Ja ne! Otpadam!
134
Ma sluaj Marty e to je lako. Ta mi smo ti ve sastavili govor. Kod sebe imam jedan otipkani
primjerak. Izvue iz depa komad papira i prui mi ga.
Ponem ga itati. Na pola teksta stanem.
Kakvo ste mi to sranje dali? upitam ih. Ovo je aavo. Dajte to nekom drugom, ako mene elite
izabrati. Ovo nema ni glave ni repa.
Nema ni politika ree Jerry. O tome bih ti ja mogao neto rei! uo sam starca kako to mnogo puta
kae. Ne pita se to ini ili kae, vano je koliko si drag ljudima koji te izabiru. Ni najbolji ovjek na svijetu ne
moe biti izabran, unato svim svojim naporima, ako nije, tono se kae, naoita linost. Marty i ja emo ti
pomoi. Prema rasporedu, ti govori posljednji. Mi emo to urediti. Ostali e momci poticati gomilu na divljenje
i pljesak, to e svemu dati pravi smisao. Tada e se jednostavno dii, odglumiti svoje, i eto te u odboru.
Aha, ima pravo ree Marty.
U redu kaem ali ako se stvar ne posrei, morat ete, pametnjakovii, odgovoriti na mnoga
pitanja.
Ne brini rekoe gotovo istodobno ispast e dobro!
Deset noi uzastopce vjebao sam taj govor. Pomagali su mi Jerry i Marty, dok mi se sve nije smuilo. Kazivali
su mi kamo da idem, kako da ruke drim, kakvu odjeu da nosim. Dva dana prije zbora savjetovali su mi da
zaboravim na govor sve dok ne doe vrijeme da ga odrim.Nisam ga mogao zaboraviti. Mislio sam na nj cio dan
u toku nastave. Nou bih se budio mislei o njemu, a kad bih opet usnuo, sanjao sam o njemu. Konano je doao
taj dan. Slijedei njihove upute, nosio sam leptir-manu i sveter ispod kaputia.

Osjeao sam se vrlo samosvjesno dok sam s drugim kandidatima zauzimao mjesto na podiju. Mislio sam da
cijeli skup zuri u mene. Janet je sjedila odmah do mene. Povremeno mi se smijeila, a ja bih joj nastojao uzvratiti
istom mjerom. Ali drim da sam morao grozno izgledati. Govorio je direktor kole. Radilo se neto o uenicima
koji e postati valjani graani, koji e provoditi u djelo demokratska naela, meutim, bio sam toliko uzrujan da
mu nisam posveivao mnogo panje. Potom je ustao prvi govornik.
Obeao je acima da e ih u prvom polugoditu to bolje zastupati, i za to mu je trebalo deset minuta. Kad je
zavrio, ustale su voe ceremonijala i zatraile za nj jedno gromoglasno hura. Sjeli su, a drugi je kandidat ustao.
I on je za deset minuta obeao ono isto to i njegov predasnik. Vidio sam da se uenici mekolje od dosade. Kad
je bio gotov, i za njega je izmamljen jedan urnebesni hip-hip--hura.
Srce mi je ekialo, grlo kao da mi se steglo. Mislio sam da neu moi govoriti. Napola sam se okrenuo prema
Janet, a ona je podigla obje ruke da mi pokae kako je sree radi drala fige. Okrenuo sam se i polako odbazao
do sredine podija. Preletio sam pogledom preko akih lica i uinilo mi se da su sva nekako udno zamagljena.
Prisilim se da progovorim.
136
Gospodine direktore, gospodo profesori, uenici i uenice. Izgledalo je kao da mi glas odjekuje iz
pozadine dvorane. Preglasan sam, pomislim.
Uenici su me pogledali napola zaueno, kao da sam ih probudio iz sna.
Strah me je produim neto tie i prirodnije. Svi se smiju ak i profesori. Osjeao sam kako napetost
polako hlapi iz mene. Nastavio sam.
Vjerovali ili ne rekoh nemam pojma zato se nalazim ovdje na podiju.
Zatim se svi nasmiju. Osjetio sam da sam se posve oslobodio napetosti.
Prije neki dan kaem dva uenika (moji prijatelji) dola su k meni i rekla: to bi kazao da te
predloimo za razrednog predsjednika?, a ja poput budale odgovorim: Bomba. Sad se pitam jesu li to uope
bili moji prijatelji.
Prisutni se nasmijae, a neki poee i pljeskati. Tako mi Boga!, pomislih, Jerry ima pravo. Grizu mamac.
Proslijedim.
Malo prije sam uo govore svojih protivnika, i sada nisam nacistu hou li i sam glasati.
Dvorana zabruji od smijeha, i svi se uenici napregnuto nagnu na svojim sjedalima oekujui moju daljnju
primjedbu. Prije nego to sam iznova progovorio, nehajno sam se primakao rubu podija.
Na koncu konaca, ako je injenica to sam lan koarkake ili plivake momadi ikakva preporuka da se
postane razredni predsjednik (razdr-ljim kaputi kako bi vidjeli malo naranastocrveno slovo W na sveteru),
onda imate vraki dobroga ping-pong igraa za tenisku momad.
137To nije ba najbolje upalilo, ali su se ipak jo smijali. Vratim se na sredinu podija.
Ne znam to da vam obeam ako me izaberete za predsjednika. Moji protivnici su ve obeali sve ono to
sam i ja mislio.
Ovo su popratili smijehom i pljeskanjem. Podignem ruke da ih stiam.
I to ne moda zato to mislim da nemaju pravo oni su potpunoma u pravu. Slaem se s njima u svakom
pogledu. Volio bih vam obeati manje kolskih zadaa, duih ispitnih rokova i manji broj kolskih sati, ali ne
mogu. Usprotivilo bi se ministarstvo prosvjete.
Smijeh i pljesak doeka ovu doskoicu. Krado-mice pogledam Martvja i Jerrvja, koji su sjedili u prvom redu i
smjekali se. Jerry je digao ruku te kaiprst i palac zaokruio u obliku slova 0, kako bi me uvjerio da sve tee
u redu. Nastavio sam.
Ne bih vam vie htio oduzimati vrijeme, jer dobro znam koliko vam je stalo da se to prije vratite u razrede.
(Smijeh) Meutim, ipak bih vas elio uvjeriti, u ime svojih protivnika i u svoje vlastito, da e onaj koga
izaberete, bez obzira na to tko to bio, dati sve od sebe, a najvie to bilo tko od nas moe uiniti jest da pokua
uiniti sve to je mogue.
Vratim se na mjesto i sjednem. aci su poskakali na noge uzvikujui i pljeui. Janet mi priapne u uho:
Ustani i nakloni im se.
Hou, ako e i ti to uiniti sa mnom kaem. Kimne glavom. Uzmem je za ruku i skupa odemo do sredine
podija. Smijeili smo se gomili.
138
Bila je draesna u svojoj ruiastoj haljini. Uzdi-gnem ruku i svi umuknu.
Ako ne glasate za mene rekoh ne zaboravite glasati za Janet. Ona e biti najljupkija i najbistrija
potpredsjednica koju je srednja kola George Washington ikad imala.
Smijali su se i pljeskali, dok gong nije odjeknuo i dao znak da je zbor svrio. Sili smo s podija, a prijatelji su nas
okruili sa svih strana.
Toga popodneva obavljeno je glasanje, a u meuvremenu, dok su se zbrajali glasovi, Janet i ja, s jo nekim
prijateljima, ekali smo u urednitvu kolskih novina. Ruth Cabell mi pristupi dok sam razgovarao s Janet.

 Trebao bi se upisati u dramsku sekciju, Fran-kie ree zajedljivo. Sigurna sam da bi gospoica Gibbs
bila sretna da te vidi u svojoj sredini. Udaljila se prije nego to sam joj stigao odgovoriti. Bila je suradnica
novina.
Tko je ona? upita Janet.
Martvjeva sestra uzvratim.
Upravo tada dotrao je Marty. Bio je sav uzbuen.
Pobijedili smo! povikao je. Oboje ste izabrani. S golemom veinom glasova, to sam ti rekao!
Pograbi me za ruku i poe je tresti. Jedan se asak nisam smijeio mislio sam na ono to mi je Ruth maloprije
kazala a onda se ipak nasmijem.
Dotri i Jerry s desetak prijatelja, ukljuujui i moje protivnike. Takmaci mi poele sve najbolje, a i prostorija se
uskoro ispuni, tako da sam zaboravio sve ono to mi je bila kazala Ruth.
139PETO POGLAVLJE
Da nisam bio izabran za razrednog predsjednika, nikad ne bih bio upoznao gospou Scott, a Marty ne bi postao
ono to je danas. Ali ponekad se znam zaletjeti misli mi naviru bre nego to ih mogu stavljati na papir.
Gospou Scott sreo sam na prvom sastanku a-ko-nastavnikog vijea kojemu sam prisustvovao. Upoznali su
nas. Uoio sam da se radi o Ijubeznoj gospoi pedesetih godina, elinosivih oiju i mravih, odlunih usana.
Istraivala je neto na polju psihologije, a u vezi s ustanovom za staranje o djeci.
Veina problema o kojima se raspravljalo bila je beznaajna: neprekidno zakanjavanje ili izostajanje djece s
nastave, bjeanje s pojedinih satova, prkosno odgovaranje profesorima. Nismo ih kanjavali; pokuali smo
ustanoviti tko ima pravo a tko krivo u tim spornim pitanjima: uenik, profesor ili uenikovi roditelji. Svaki sluaj
predoen je gospoi Scott. Ona e razgovarati s odreenim uenikom da bi od njega saznala razloge koji se kriju
u pozadini takvih postupaka.
U ovako velikoj koli kao to je bila naa broj sitnih prekraja bio je golem. Djevojka koja je pomagala gospoi
Scott na obradbi podataka maturirala je, pa je zamolila da joj netko drugi pomae. Predloio sam Martvja, jer
sam znao da je teio za posebnim poastima.
Ve od poetka Marty i ona su se izvrsno slagali. A osim toga, Martvju je leao taj posao. Mogue je da se ba
tada i odluio da postane psihijatar. Uvijek je elio postati lijenikom, a ovo je bilo u uskoj vezi s tim zvanjem.
140
Janet i ja gajili smo dobre prijateljske odnose, a u koli je vladalo miljenje da hodamo. Sviala mi se, ali sam
drao da nakon poznanstva s Julie stanje stvari vie nije isto i da nikad niti nee biti. Meutim, mi smo se i dalje
viali, i dalje ljubili na rastanku poslije subotnjih veernjih izlazaka, i dalje bili svjedoci munog procesa
sazrijevanja.
Nastava je i dalje tekla. Uskoro je doao Uskrs, a onda i ljetni praznici. Proao sam iz svih predmeta, i toga sam
ljeta otiao s roacima u Rockaway.
To je bilo ljeto koje sam dosad najljepe proveo. Na plai je sve vrvjelo od mlaarije i divno smo se zabavljali.
Mnogo sam plivao i povazdan se ski-tao po plai. Koa mi je bila dobrano preplanula i nisam se nimalo
razlikovao od ostalih djeaka koji su bili ondje. Zagledali smo cure koje su nosile kupae kostime, razglabali o
njihovim tjelesnim osobinama i pitali se jesu li za slogu ili nisu. Ustanovio sam da je jedna od njih bila i mislio
sam da sam upecao neto osobito, ali kad sam saznao da su i svi ostali momci pomiljali na istu stvar, brzo sam
se ohladio i prekinuo s njom.
Kad se ljeto primaklo kraju, bio sam tei za vie od tri kilograma, i uskoro je dolo vrijeme da se zatvori
ljetnikovac i da se vratimo u grad i kolu. Mislim da sam toga ljeta proveo najsretnije trenutke svojeg ivota.
esto se pif.am zato se ne mogu sjetiti svih onih pojedinosti, ali bilo je toliko lijepo ds se inilo da se dani
pretau jedan u drugi, i prije nego to sam se snaao, sve je bilo gotovo.
Opet kola. Sada sam bio na drugoj godini. Bio sam stalni lan koarkake i plivake momadi, i prije nego to
je polugodite svrilo, nosio sam veliko naranastocrno slovo W na sveteru. Sada
141
sam bio jedan od glavnih u koli i uvijek sam uza se imao veliko drutvo, i uvijek mi se ugaalo i laskalo, kao
to se to jednom srednjokolskom junaku i pristoji.
Tog smo ljeta svi porasli, Jerry, Marty i ja a bogme i Janet. Samo to to nisam znao, dok je jednog dana
poslije ragbijake utakmice u ast Dana zahvalnosti nisam otpratio kui. Ila je k baki na sveani ruak. Roditelji
su joj bili ve otili onamo. Trebalo je da se nae s njima kad se presvue. ekao sam je u stanu, jer sam se prije
polaska kui kanio s njom odetati do bake. Prebacio sam kaput preko kaua u dnevnoj sobi, sjeo i poeo itati
novine.
Nekoliko minuta kasnije ula je u sobu u kunoj haljini i s kombineom preko ruke.
Moram ovo izglaati ree. Jutros se nije dovoljno osuilo. Otila je u kuhinju. Polako sam se
dovukao do vrata i stao je promatrati. Spustila je dasku za glaanje iz posebnog udubljenja u zidu, ukljuila
glaalo i zatim se sa mnom vratila u dnevnu sobu. Trebat e nekoliko minuta dok se ne zagrije ree.
Odmah u biti gotova.

 U redu primijetim. Imam mnogo vremena.

Prie k prozoru.
Gle uzvikne pada snijeg! Doem do prozora i stanem do nje.
Tko bi rekao! kaem. Okrene mi se.
Prvi snijeg ove godine.
Aha reknem obuhvativi je. Dadoh joj poljubac. Prvi ove godine.
142
Naas je ogrlila i ona mene, ali je onda spustila ruke.
Glaalo se vjerojatno zagrijalo ree krenuvi u kuhinju.
I ja takoer! izjavim. Nasmije se i opipa glaalo.
Ali ne koliko treba.
Tko to kae? upitam kao da toboe ne znam na to misli. Ve sam se usijao.
Ne ti, budalo, glaalo! Potom spazi smijeak na mojem licu i krene mi u susret.
Opet je poljubim drei je vrsto. Ispod kune haljine nije imala mnogo toga na sebi. Zajedno se primaknemo
kauu i sjednemo. Privueni joj glavu sebi u krilo i poljubim je. Uzvrati cjelov sve vrelijim usnama. Turnem
ruku u kunu haljinu. Koa joj je bila glatka i meka i golicala mi je vrke prstiju. Iznenada suspregne dah kad je
osjetila moje ruke na sebi. Poljubim je jo jednom kruei rukama po njezinim leima. Ovije mi ruke oko vrata i
privue me k sebi. Uguram ruke u grudnjak i ponem joj pipati gole dojke, a zatim i trbuh. Sagnem glavu i
poljubim je u grlo, pa u rame s kojeg joj je haljina bila skliznula.
Stani, Frankie! ree gotovo stenjui, dok sam je gladio i ljubio.
Ne, draga! mumljao sam cjelivajui joj grudi. Posve mi je priljubila glavu k licu.
Oh, Frankie, Frankie! neprestance je ponavljala dok sam je ljubio.
Pokuao sam joj odrijeiti remen s kune haljine. Odjedared me zaustavi. Uhvati me za ruke.
Frankie, ne smijemo! Nije poteno! Pokuao sam je poljubiti, ali je odmakla glavu.
143
Moramo stati, Frankie. To je tako prosto ree bez daha.
Drao sam je privijenu uz tijelo za trenutak, a potom me odgurne i ustane ureujui haljinu.
Vie nismo djeca, Frankie. Ne smijemo se toliko uzbuivati.
Uzmem je za ruku i poljubim je u nju, a tada njome pogladim svoj obraz.
Ne, nismo. Mislim da ima pravo. Nagne se impulzivno i poljubi me.
Frankie, sladak si! Potom ode u kuhinju. Priem vratima i stanem je promatrati.
Janet rekoh zla si ena kad me toliko mui.
Podigne pogled s daske za glaanje i zadubi se u me uvrijeeno.
Ne bih te ja muila, Frankie ree ozbiljno. Zaljubila sam se u tebe.
Znam da ne bi, draga kaem podjednako ozbiljno.
Svrila je glaanje, vratila na mjesto dasku i glaalo i otila u sobu da se obue.
Kad se opet pojavila, poljubio sam je. Zatim smo izili iz stana i odetali se do bakine kue.
estitali smo jedan drugom praznik i razili se. Koraao sam ulicom zamiljeno. I Janet je porasla toga ljeta.
ESTO POGLAVLJE
Istom tri dana prije Boia uo sam za Sama Cornella. Neobino je udno da, usprkos injenici to sam bio lan
ako-nastavnikog savjetodavnog
144
odbora, nisam prisustvovao ni jednom razgovoru na koji je on bio pozvan. Mnoge sam propustio zbog
koarkakih treninga i jednostavno zbog toga to sam bio prelijen i nezainteresiran.
Marty me zaustavio u hodniku i zamolio me da tog popodneva potraim gospou Scott. Upitao sam ga zato.
Radi se o Samu Cornellu odgovori. Pria se da e ga poslati u popravilite.
Kako to? upitam zaueno.
Usosio se. Znao bi za to da katkad zaviri na koji sastanak uzvrati.
Nemam vremena za to sranje velim. Osim toga, odluio sam da se ove godine vie ne kandidiram,
imam i bez toga dosta briga. Igram koarku, ili moda ne zna za to?
U redu, budovane odgovori smijeei se.
Hoe li otii do nje?
Aha rekoh. Otii u sada dok sam slobodan.
Krenemo zajedno do glavnog kata. Ostavi me pred njezinim vratima. Uniem.
Dobar dan, gospoo Scott pozdravim je.
Traili ste me?
Dobar dan, Francis. Jesam odvrati. Gdje si u posljednje vrijeme? Nisam te vidjela ni na jednom
sastanku.
Bio sam prezaposlen kaem joj. Moram mnogo trenirati. Igram koarku.

 To mi je poznato kae ali bi svejedno morao dolaziti na sastanke; zbog toga si i izabran za razrednog
predsjednika.
Znam rekoh branei se ali sam odluio da se ove godine ne kandidiram.
10 Ne zaljubljuj se u neznanca
145 To to vie ne eli obavljati svoju dunost nije opravdan razlog da je izbjegava dokle god si slubeno na
tom poloaju. Nije poteno prema uenicima koji su te izabrali, i u neku ruku to i jest ono o emu elim
porazgovarati s tobom.
Mislio sam da me trebate neto u vezi sa Samom Cornellom kaem.
Da, trebam ree ali se pitam nije li jedan od razloga zato nismo uspjeli sa Samom Cornellom taj to
nisi prisustvovao sastancima. Zna, Sam je jedan od onih koji je glasao za tebe. Kad je zapao u nevolju, poslali
su ga ovamo, ali tebe nije bilo. Da te je vidio tu, vjerojatno bi bio imao vie povjerenja u nas, jer te zna kao
prijatelja, kao nekog za koga bi bio siguran da e se prema njemu ponijeti pravedno.
No, dobro! rekoh. I to sada da kaem ao mi je?
Ne, Francis. Takav stav ne bi trebalo da zau-zme. Tebi u stvari nije ao. Ti si, zasad, previe sebian i
pun sebe da bi alio Sama. Meutim, ne brinem se ja zbog tebe. Ti e se snai. Radi se o tome da bih htjela
pomoi Samu, a tu bi mi ti bio od koristi.
Kako? upitam.
Otie do svog stola i sjedne.
Sjedni, Francis.
Sjedoh na stolicu blizu njezina stola.
Kao to zna, Francis, mrzim kao avla samu pomisao da bilo koga aljem u popravilite. Odluno tvrdim da
neko dijete nije namjerno zlo. Cijeli moj rad ovdje svodi se na to da dokaem nekim ljudima kako su
nepopravljiva djeca samo zato nepopravljiva to ih mi inimo takvima da njihov
146
promaaj nije samo njihov, nego i na. Nasmijei mi se. Shvaa li moje rijei?
Mislim da shvaam odgovorim sumnjiavo.
Lijepo! ree uz jedva primjetan smijeak, od kojeg joj se oi iza oala zakrijese. Bolje emo raditi ako
se razumijemo. Uzme fascikl sa stola i otvori ga. Cijelo prvo i drugo polugodite Sam je bio dobar uenik.
Prosjean uspjeh iznosio mu je osamdeset pet posto, i uvijek je imao odlian iz vladanja. Povoljan mu je i
prosjek pohaanja nastave: samo je jednom bio odsutan, a zakasnio dva puta. U ovom polugoditu ve je izostao
trideset dana, bjeao s mnogih satova, i, openito uzevi, ponaanje mu je nedolino. Dosad je pao iz veine
predmeta, a nema sumnje da e tako nastaviti i dalje. Meutim, ovo samo po sebi nije toliko ozbiljan razlog da
ga se odstrani iz kole. Ali on je, uz to, uhvaen u sitnim kraama, a u susjedstvu je optuen da je provaljivao u
trgovine. Naravno, o tome je povedena istraga i ustanovljeno je da su mnogi njegovi izostanci bili neopravdani.
Zabuavao je, kako ti to zna zgodno rei.
Razgovarali smo s njegovim roditeljima, ali ini se da to nikako ne znaju objasniti. Majka jedino kae da je
Sam bio doar djeak, ali da ga prijatelji kvare. Sklona sam u to povjerovati. Drim da je Sam jo uvijek valjan
djeak. Meutim, negdje prolog ljeta Sam je promijenio predodbu o onome to je dobro, a to nije. Negdje za
ljetnog raspusta Sam se pokvario i nije se vratio na pravi put. Razgovarala sam s njim, no nisam mogla prodrijeti
u bit. Zna, kad bih samo saznala za razlog zbog kojega je Sam promijenio svoje miljenje, mogla bih mu neke
stvari objasniti na takav nain da
10*
147
uvidi to je pravo, a to nije. Ali Sam mi ne vjeruje, a bez njegova povjerenja ja mu ne mogu pomoi.
Sudu za malodobne prijestupnike dao je asnu rije da vie nee ii stranputicom, ali ve ju je prekrio. Time
automatski ide u popravilite, no ja ipak pokuavam dokazati da se moe privesti na pravi put i da im vie nee
zadavati neprilika, samo da mi je saznati za izvor svega toga kako bih ga mogla urazumiti. Ve sam rekla da to
ne mogu uiniti. Mislila sam da bi Martin mogao, ali on ni Martina ne poznaje dobro, tako da Martin nije daleko
dospio s njim. Onda je Martin predloio tebe. Rekao mi je da ste ti i Sam ve od prvog dana polaska u ovu kolu
u dobrim odnosima.
Da kaem ovamo sam doao kasnije, pa mi je mnogo pomogao.
Zna kae ako bi mu pomogao, samo bi mu uzvratio uslugu.
Ali kako da mu pomognem? upitam. Nimalo se ne razumijem u takvu vrst posla.
I ne mora se nita razumjeti ree nagnuvi se naprijed na stolici. Govorila je ozbiljno. Budi samo
dobar s njim. Drui se s njim. Ako te zavoli, povjerit e ti se i bez nagovora i rei ti sve to radi. Zatim e to
javiti meni, a ja u te uputiti to e dalje. Ako ti bude dovoljno vjerovao, onda e mi moi pomoi. To i jest
jedna od zamisli po kojoj se ravna ovaj odbor. Ako se ak prijestupnik sueljava jedino sa strancima i
profesorima, odmah zauzima obrambeni stav, to nas automatski spreava u nastojanju da mu pomognemo. Ali
kad ugleda kolegu, opusti se koliko je potrebno i vjeruje nam, a zaudio bi se kad bih ti rekla kolikim smo

148
ve uenicima pomogli. Ako lijenik uspije zadobiti bolesnikovo povjerenje, dobiva pola bitke, i ako ti Sam
povjeruje, onda ti budi taj lijenik.
Pokuat u, gospoo Scott obeam.
Uvjerena sam da e uspjeti, Francis. eli li proitati njegov dosje?
Ne, hvala odgovorim vie bih volio to uti iz njegovih usta.
Nasmijei se. Ovaj put je sjajila od zadovoljstva.
Drago mi je to si to rekao, Francis. Tako i valja postupati s njim, ako ti je prijatelj. ini se da posjeduje
uroen osjeaj za ono to je pravo. Koliko ti je godina?
Petnaest kaem joj.
udno ree ponekad stjeem dojam da si mnogo stariji. Krasi te samopouzdanje koje nedostaje veini
mladia tvoje dobi. Iznenadio bi se kad bi znao s kolikim te potovanjem gledaju ostali uenici. Ta Marty govori
o tebi kao da si neka svetinja.
Vjerojatno zbog toga to se dugo poznajemo primijetim.
Razlog je dublji ree. Marty mi je ispriao kako ste se upoznali.
Pred oi mi sinu prizor u kojem Marty blje-ahan, neustraiv deki eka da ga udarim.
Ispriao vam je? upitam.
Da, a i to kako si ga nauio boksati, kako ste se kupali nedaleko od pristanita i kako si poslije kole i ljeti
radio. Znam podosta o tebi.
Upravo tada za jei gong najavivi kraj odmora. Morao sam na sat matematike. Dignem se.
Moram u razred rekoh.
149
Jl/staru: i doprati me do vrata.
Jrnam predosjeaj da e dobro izvesti stvar sa Samom.
Nadam se. Dobar je on malac. Otvorim vrata.
I, Francis zaustavi me ba kad sam se spremao izii u hodnik dobro razmisli prije nego to odlui da
se vie ne natjee za razrednog predsjednika. To je neusporedivo vanije od bilo ega drugog.
To je stvar shvaanja reem i uem u hodnik koji je ve vrvio od aka to su urili u razrede. -Zbogom.
Osmjehne se.
Istina je, ali o tome emo nekom drugom zgodom. Hvala ti to si doao.
No hay de qu& odvratim na panjolskom, vjebe radi.
Zatvori vrata, i ja krenem niz hodnik.
SEDMO POGLAVLJE
Opet nabasam na Martyja poslije sata matematike.
Jesi li bio kod nje? upita.
Aha odgovorim.
Sto e uiniti?
K vragu, ne znam kaem. Ne znam odakle da ponem.
Mora prvo razgovarati s njim ree smijeei se.
1 Nema na emu. 150
Puno mi pomae. To znam i sam velim meutim, i pored toga, nisam sasvim siguran da mi se svia to
piclanje.
Sluaj, Frankie ree ozbiljno kako on to zna nikoga ti ne picla. Nastoji ga izvui iz sosa, kao to bi
to svaki pravi prijatelj uradio.
Moda, ali recimo da mu ne treba pomo i da mi kae da se ne paam u tue poslove.
Na tebi je kako e to prebroditi, ali sve da i ne uspije, bar si pokuao. Meutim, uvjeren sam da e uspjeti
ree samouvjereno.
Hvala na izglasanom povjerenju, stari. Vidjet emo.
Svakako da emo vidjeti kae. Idem s Jerrvjem na eoca-colu. Hoe li s nama?
Ne hvala rekoh moram na sat.
U redu. Ciao. I udalji se.
Poem hodnikom i pred razredom u kojem se predavala biologija sudarim se s Ruth, koja je upravo izlazila.
Oh ree to si ti! A tko bi drugi.
Spopadne me bijes. Ve mi je bio pun nos njezinih lai o meni, i sada nisam bio raspoloen za bilo kakve
tosove, bez obzira na to tko ih izvalio.
Da sam znao da se radi o tebi, bio bih te zaobiao u velikom luku. Ti si posljednja osoba u koju bih se volio
zabuiti.
Sto je, braco? Ne ide ti pod kapu?
Bez brige, ide, ali ve mi je pomalo dodijalo. Sto zapravo ima protiv mene?

 Nita pod Bogom, mukariu ree nasmi-jeivi se suzdrano. Prepoznao sam taj smijeak. Kao da se
smijei Marty. Naprosto mislim da si
151vindler. Pokvaren si i bezosjeajan, a takvi mi se gade.
Sad sam zaista poizio.
Ni ti ba nisi neko cvijee tresnem prostaki. Nisi nita drugo nego otrcana, sebina, mala kurvica koja
oblajava ljude koje ak niti ne poznaje.
Zamahnula je u namjeri da me pljusne. Bila je hitra, ali ja jo hitriji. Sepao sam je za zapee i vrsto ga
zadrao u ruci dok smo se odmjeravali. Oi su joj plamtjele. Tako smo stajali jedan trenutak, onda sam je pustio.
Na zapeu su se jasno vidjeli otisci mojeg stiska.
Da sam na tvojem mjestu, ne bih to radio kaem sad ve razvedren, jer je ovo bilo neto to sam mogao
shvatiti. Nije otmjeno.
Plamen joj zamre u oima, lice joj se opusti, pokua se i osmjehnuti. Ta je djevojka imala petlju.
Ima pravo, Frankie ree. Oprosti. Mislim da ti nikad nisam pruila priliku. Jo otkako...
Otkako sam udario Martvja u salonu tvoje kue? upadnem joj u rije.
Ne kae nisam mislila na to, nego na Julie.
Julie? zinem u udu. Znala si?
Znala sam da se Julie zacopala u tebe, i mislim da me to vrijealo. Bile smo kao sestre, dok se nisi pojavio ti
i sve izokrenuo. Postala je tajnovita i... moda sam bila pomalo i ljubomorna na tebe. A kad je otila od nas,
uvijek se u pismima propitkivala o tebi i slala ti pozdrave, ali ti to nikad nisam prenijela.
152
Gong odjekne najavljujui poetak sata, ali nisam uao u razred. Htio sam saznati koliko zna o Julie i meni.
Uzmem je za ruku i odvedem niz hodnik, dalje od vrata.
Ila je posluno, bez otpora. ----Zato? upitam je.
Rekla sam ti zato odvrati bila sam po-djetinjila. Ali sada me to prolo. To sigurno znam. Julie se
udala.
uvi to, osjetio sam neizrecivo olakanje.
Kad si doznala za Julie i mene? upitam je.
Oh, jedne nedjelje kad ste se vas dvoje vratili s plae i stajali pred vratima. ula sam glasove u hodniku.
Otvorila sam glavna vrata od stana i provirila ba kad si je ljubio. To je uinilo svoje, ionako te nisam mnogo
trpjela zbog Martvja.
Oh! uskliknem. Je li to sve?
Zar nije dosta? upita.
Odmah sam znao da zbog nje vie ne trebam trti glavu. Osjeao sam se mnogo starijim od nje. Uve-selio sam se i
odjednom postao lakouman. Nalazili smo se u dnu hodnika u kojem nije bilo ive due, jer je nastava ve bila
poela.
Jedan poljubac ne znai nita kaem. Strelovito je uhvatim za rame, utisnem joj poljubac na usne i tada
je pustim. Je 1' sad zna to mislim rei?
Poela je iznova dizati ruku.
Podignem ruku kao da se toboe hou zatititi.
Samo nemoj opet poeti! rekoh smijeei se.
Zavrti glavom.
Ne, neu vie!
153
<* Jesmo li prijatelji? upitam pruajui joj ruku.
Prijatelji! odgovori prihvativi ruku. Sveano se rukovasmo.
Moram po' velim. Neto u vezi s nastavom, sjea se?
Ve sam bio prevalio gotovo pola puta do razreda, kadli me njezino jecanje natjera da se okrenem i vratim.
Plakala je.
to je, Ruth? upitam. Oprosti to sam bio toliko smion. Nisam htio.
Nita! zarida. Zato ne ode i ne ostavi djevojku na miru kad to ona hoe ti zvekane nad
zvekanima! Okrene se i otri niza stube na kraju hodnika.
ene su blesave! mislio sam dok sam ulazio u razred ispriavajui se profesoru zbog zakanjenja.
Weisbard je bio sila od ovjeka. Nasmijeio se kad sam mu rekao da sam se zadrao zbog nekog kolskog posla.
Dobro! ree u stilu kazalinog aptaa, ali ipak toliko glasno da i oni u zadnjem redu uju. U
povjerenju, Francis, da sam na tvojem mjestu, prije nego to bih sjeo, obrisao bih s usana taj vaan kolski
posao.
OSMO POGLAVLJE
Netko me zgrabi za ruku dok sam izlazio iz razreda. Brzo se okrenem. Jo sam bio malo nabruen zbog
Weisbardova spusta. Bio je to Marty.
O, to si ti! kaem.
i

154
A to si mislio, tko je?
Nitko!
Sluaj ree Sam je sada u uredu, gdje eka gospou Scott. Kad bi se svratio onamo, toboe kao
sluajno, i zapodjeo s njim razgovor, bilo bi ti mnogo lake.
ija je to bistra zamisao? upitam podrugljivo.
Gospoe Scott odgovori. Puta ga da eka, kako bi ti pruila priliku za razgovor.
U redu kaem ali e mi trebati isprika za profesora panjolskog jezika.
Scottova je ve mislila na to ree Marty. Dala mi je ceduljicu da je umjesto tebe odnesem u tvoj razred.
Ta misli na sve, zar ne? upitam jo uvijek zajedljivo.
Gotovo na sve! Marty se naglo okrene oko svoje osi i izie.
Spustim se niz stepenice i uem u ured. Sam je sjedio vani na klupi. Pogledam ga kao da sam iznenaen to ga tu
vidim.
Halo, Same! doviknem mu s druge strane prostorije. to tu radi?
Zdravo, Frankie ree nasmijeivi se nerado ekam gospou Scott.
Odloim knjige na stol i priem mu.
Upravo sam iao po neke papire kaem mu nehajno i sjednem do njega. to e kod te stare
otrokonde?
Ne idem od svoje volje ree. Prisiljen sam. U sosu sam.
Je li zlo? upitam.
155 I te kako! ini se da e me otpremiti odavde odgovori usiljeno, neznatno napuivi usne.
Pogledam ga.
uj, pa to je stvarno loe! kaem. Mogu li to uiniti za tebe.
Mislim da ne moe ree i odvrati pogled od mene. Samo to nije zaplakao.
Zato me, do avola, nisi prije potraio? uzviknem. Predsjednik sam i valjda imam nekih veza ovdje,
ali meni o ovakvim stvarima nitko nita ne govori. Sluaj, prijatelji smo, a osim toga i ti si meni jednom uinio
uslugu. Kako bi bilo da odemo na drugi kraj sobe i da mi sve po redu ispria. Moda ti mogu pomoi. Nita te
ne kota. to kae?
Pogleda me. inilo se kao da su mu oi, zasjale od nade. Ustanemo, prijeemo na drugi kraj sobe i sjednemo
kraj prozora.
Sve je poelo prolog ljeta ree. elio sam posao preko ljeta. Novac bi nam dobro doao u kui.
Odgovorio sam na nekoliko oglasa u kojima su traili raznosaa, ali me nisu htjeli uzeti zato to sam Crnac.
Mogao sam dobiti posao nosaa i tome slino, ali nisam bio dovoljno jak. Mogao sam iznijeti na ulicu sandui
s priborom za late-nje cipela, ali tu je slaba zarada. Ljeti to rade svi klinci.
Ma nemoj! kaem. Pa i ja sam to radio kad sam bio u sirotitu.
Ma hajde? upita, pa se nasmijei. Onda zna koliko je to garav posao. Kako bilo da bilo, jednog mi
dana prie neki momak i ree: Same, zato ne okira? Nesvjesno je oponaao glas to156
ga momka. Uzvratim mu: Ne kapne tu dosta love. A on e: Mi to radimo na svoj nain! to misli
time rei? kaem. Sluaj, on e, dobar si kit. Znam da trai posao. Znam i to da ga ne moe dobiti. A
znam i zato. Da ti kaem zato? Zato? upitam. Zato to si crnuga, eto zato! on e. to mi ne
kae neto to jo ne znam! reknem. To nije sve! on e. S nama ugavo postupaju ovdje u Harlemu.
Stalno nam seru o nekakvim mogunostima, i to je sve. U koli sam uio za knjigovou. Diplomirao sam uz sve
poasti najbolje ocjene u razredu. Ali kad sam se naao vani i zatraio posao, uo sam drugaiju pjesmu.
Bijelci, bez obzira na to koliko bili glupi, odmah ga dobiju. Mi moemo biti jedino sme-ari. Nek' ih avo nosi!
Uzmi to moe i nek' se jebu! Lako se tu napuhivati velim. Ne napuhujem se, on e, govorim istinu
iz prve ruke! uj, znamo frajera koji kupuje polovnu robu, a nije naroito radoznao odakle je. A dobro plaa.
ovjee, zar ti ne dojadi da te neprekidno jebu u mozak? Ili si moda poput ostalih mokljana iz susjedstva to
stalno lapu nji'ov riet kao da je sladoled? Sluaj kaem mu ja nisam ja nikakav mokljan, tu
ovjek lako dospije u orku. Mani me se! Jest klinac! on e, i to je sreeno. To samo vi djeca radite. Ako
te uhvate, glumi omladinca koji se malo zabavlja ne mislei ni na kakvo zlo, a oni ti isprae upak i poalju te
doma. Nikad ne ide u uzu. Sve je to ureeno. Kako? upitam. To je moja briga. Od svog udjela
potplaujem cajkane. Kad god idemo na radnu akciju, cajkan stoji negdje u blizini. Meutim, na ko157ji se nain nagodim s njim, to je moja stvar. Sve to treba raditi jest ono to ti se kae. Onda, hoe li?
Moda odgovorim moram jo promisliti. tima, veli on, ali upamti. Dri jezik za krnjcima ili !
Uini pokret kao da neim otrim ree muda i ode. Razmiljao sam o tome i odluio da pokuam. Zvualo je
bezopasno dok je onako lijepo priao, ali nije bilo tako. Sve su nas pohvatali. ak je i on sa svojom vezom u
bu-hari, a sudei po svemu, uskoro u im se pridruiti i ja.
Brate mili rekoh to se zove peh! Ali, kakve to ima veze sa kolom?

 Pa odgovori nakon nekog vremena razmiljao sam o onom to mi je bio kazao, pa sam zakljuio da
vjerojatno ima pravo. Nema smisla ii u kolu po obrazovanje kad ti ne daju da se njime slui. I zato, kad god
bih dobio kakav usputni posli, brisao sam iz kole. To zabuavanje traje ve prilino dugo, i bojim se da e me
to utopiti. Izgleda da e me objesiti nebu pod oblake, tamo kud ni zmaj ne dolipe.
Duboko sam se zamislio. Neko smo vrijeme sjedili nijemo. Ustao je i stao gledati kroz prozor.
Koga vraga da kaem tom klipanu? mislio sam. Ionako zna vie od mene to ga eka. Dignem se i ja te
stanem do njega.
Sluaj rekoh razgovarat u s njom. Imam ideju (lagao sam nije mi nita padalo na um) moda
upali. Rei u ti kad se vratim.
Udaljio sam se prije nego to mi je uspio postaviti neko pitanje i otiao Scottovoj. Nasmijeila mi se.
158
I onda, Francis?
Ispriao sam joj sve to mi je bio rekao. Kad sam svrio, upitala me imam li kakav prijedlog.
Ama ba nikakav! uzvratim.
U redu, imam ga ja. Kad bi ga zamolio da surauje s tobom u obavljanju razrednih poslova, to bi mu
pomoglo da povrati samopouzdanje. Kad bi ga odredio da obavlja kakav posao u jednom od odbora, na to
kao razredni predsjednik ima pravo, to bi moglo uiniti svoje. Ako bude stalno uz njega, mogao bi se
uhvatiti ukotac s izvorom njegovih predrasuda.
Kako da to uinim? upitam. Svaku moju odredbu mora potvrditi kolska uprava.
Pobrinut u se da je proguramo.
Vrijedi, rei u mu kaem i krenem da u van.
Samo asak, Francis dobaci mi. Ne reci mu da je to moja zamisao. Reci mu da je tvoja. Zna, odsad
e biti, tako rei, njegov skrbnik. Odgovarat e za nj. Nadam se da te nee iznevjeriti.
Mislim da nee rekoh izlazei. Zastanem kod vrata. elite li jo uvijek razgovarati s njim? upitam.
Da odgovori. Htjela bih ga ostaviti u uvjerenju da za ovu priliku koja mu se prua ima zahvaliti
iskljuivo tebi. Zna, uvui u te u ovu stvar dublje nego to si mislio.
Znam rekoh s rukom na kvai ali to sam i traio.
159
LDEVETO POGLAVLJE
Sam je dobio posao pomonog blagajnika preko odmora za kojeg se rualo i radio je na raunima kolske
uprave. Posao je obavljao dobro i bio je plaen za utroeno vrijeme, a to mu je takoer mnogo dobra donijelo na
satu knjigovodstva. Poboljao se u pohaanju satova i u ocjenama. esto sam ga viao, a gdjeto bih skrenuo sa
svoga puta samo zato da ga obiem i porazgovaram s njim. Drao sam da je krenuo dobrim putem.
Vrijeme izbora polako se primicalo. Nisam se htio opet kandidirati. Bio sam previe zaokupljen svojim drugim
aktivnostima. U koli su mi atletika i ostale drutvene aktivnosti oduzimale dosta vremena. Izvan kole bio sam
okruen panjom svoje obitelji i prijatelja. Osjeao sam da sam sredite svih vanih zbivanja. Moj se svijet
okretao oko mene.
Jedno popodne svi smo otili u Janetinu kuu na razgovor Janet, Jerry, Marty i ja. Ondje smo se svi lijeno
protezali. Ja sam brzo ugrabio svoj omiljeni naslonja, naslonja njezina oca, i poloio noge na podlonik, koji
se nalazio ispred njega. Volio sam taj naslonja ne samo zbog njegove udobnosti, nego i zbog toga to se
poloajem isticao u sobi. Bio je tako smjeten da su svi prisutni gledali u nj. Jerry i Janet zaposjeli su kau
nasuprot meni, dok je Marty sjeo na malu sofu odmah meni zdesna. Prvi sam progovorio.
Pazite otpoeh svi znate da se vie ne elim kandidirati. Previe sam zauzet drugim stvarima.
160
Ali usprotivi se Jerry moe pobijediti. Poznaju te i popularan si. Tu nema problema,
Glupost! kaem. To je posao koji oduzima vrlo mnogo vremena, i ja ga ne elim.
Primjeujem da mu ne posveuje ba previe vremena ree Marty. Janet obavlja najne-ugodniji dio
posla.
Ako Janet ima kakvih pritubi rekoh brzo neka ih sama iznese. Okrenem joj se. Sto kae?
Nasmijei se i odmahne glavom.
Bez pritubi.
Znai, tu srno kazah Martvju. Ako vi, gospodo mudrijai, mislite da je to tako fin posao, zato ga se ne
prihvati netko od vas?
Zna da ne mogu odgovori Marty. Imam mnogo posla kod dospoe Scott, a taj e mi rad mnogo
koristiti kad se jednom upiem na koled.
U redu odbrusim onda prestani cjepidlaiti! to je s vama dvojima? Pogledam Janet i Jerryja.
Janet! usklikne Marty. Pa ni jedna djevojka jo nikad nije birana za predsjednika.
To ne znai da ne moe biti kaem. Sto veli, Janet?
Ni za ivu glavu! odvrati. Nemam nikakvih izgleda. Meutim, Jerrv? Pogleda ga.
Sjedio je asak mirno, a onda se osmijehnuo. Imao je ugodan smijeak.

 Ako je to ono to doista elite, pristajem, ali pod jednim uvjetom.

Znao sam o emu se radilo, meutim Marty mu je nasjeo pitanjem:
O kakvom je uvjetu rije?
11 Ne zaljublju) se u neznanca
161 I Janet se natjee sa mnom. Jerry je pogleda smijeei se.
Naravno da e se natjecati s tobom rekoh radostan to sam rijeio to pitanje prije nego to je dospjela bilo
to rei.
Za trenutak mi se uinilo kao da je Janet donekle razoarana zbog mojega brzog pristanka. Ali moda sam se
varao. Izraz koji sam joj ugledao u oima namah je ieznuo.
I tako se to vuklo sve do posljednje godine njihova kolovanja.
Sutradan me gospoa Scott zaustavila u hodniku.
ujem da se vie nee kandidirati ree.
Vijesti uistinu brzo putuju! odgovorim smjekajui se.
Ali mislila sam da si promijenio miljenje nakon onog naeg razgovora.
Nisam.
to je s onim to sam ti rekla da bi mogao uiniti za Sama? upita.
Ne brinite za Sama kaem a i Jerry mu moe pomoi. On to eli.
Zna, Francis ree osjeam da sam moda bila nepravedna prema tebi.
Lako mogue odgovorim ravnoduno. Svi mi grijeimo.
Nadam se da ipak nisam pogrijeila ree ulazei u ured. Bio si mi drag.
Otkako se Jerry i Janet bili izabrani, sve sam rjee viao staru klapu iz razreda. Moja nadarenost na sportskom
polju dovela me u vezu sa sve vie aka starijih godita, i njihova me sredina ma-nje-vie prihvatila. Osjeao
sam se ugodnije s nji162
ma nego s djecom iz svojega razreda, jer sam se utio mnogo starijim od njih.
Smanjio sam posjete i izlaske s Janet na priblino jednom tjedno. Izlazio sam sa starijim djevojkama. Bile su
neto pametnije, a i bio sam naviknut da napredujem.
Jednog dana dok sam odlazio iz kole upadne mi u korak Jerry.
Servus! rekoh.
Servus! odgovori. Kako ide? Nita te ne viamo.
vrljam posvuda kaem prirodno.
Znam veli. uo sam. I Janet. I mislim da nije zbog toga jako sretna.
Nisam nikakva bebica kaem. Mogu se sam brinuti o sebi Janet takoer.
Ali Janet...? inilo se da mu je bilo neugodno.
Janet i ja nismo vezani primijetim zajedljivo.
Pograbi me za ruku, i ja mu se okrenuh suelice. Izraz lica bio mu je ozbiljan.
Zna, Frank, ekao sam da mi to kae.
E, pa rekao sam! I to e sada u vezi s tim, stariji brate!
Nita. Meutim, bolje da se okani toga miljenja o starijem bratu. Ispusti mi ruku i krene ulicom
fukajui.
Gledao sam za njim pitajui se na to je mislio. Oh, u redu!, pomislim. No te sam veeri ipak otiao posjetiti
Janet.
Pred njezinu sam kuu stigao oko sedam sati i pozvonio.
11*
163Ona je otvorila vrata. Kad me ugledala, nasmijeila se.
Ui, Frankie.
Zdravo pozdravim ulazei.
Uosmo u salon. Ondje su se nalazili Jerry i Mar-ty. Iznenadio sam se zbog njihove prisutnosti, ali to nisam
pokazao. Kad sam uao, vladao sam se kao da su ondje oduvijek.
Ciao, drugari! rekoh.
Pazi ovo, molim te Marty e Jerrvju. Bogovi silaze s Olimpa! A onda meni uz dubok naklon: Sretan
ti povratak, davno izgubljeni brate!
Mudraina! uzvratim. Ne osvri se na nj, Jerry. U njegovoj su obitelji svi jeziavi.
to te dovodi ovamo? upita Marty.
Doao sam obii Janet odvratim smjekajui se lagodno. A kako je s vama? Tu sam ih imao. Ni
jedan nije htio priznati da je doao radi Janet, iako je to bila istina.
Marty odmrmlja ve otrcanu izliku o kolskim poslovima.
Dobro kaem ne dajte se smetati. Ostat u ovdje dok ne budete gotovi. Sjednem u naslonja njezina
oca i uzmem neku reviju.
Gdje su ti starci? upitam je.

 Otili su do bake odgovori Janet. Nije joj dobro u posljednje vrijeme.

Zao mi je to to ujem rekoh suutno. Nije nita ozbiljno?
Ne, obina prehlada. Momci su odustali.
Mislim da je najbolje da se maknemo; ionako smo stvar ve gotovo obavili ree Jerry diui se.
164
Valjda vas nisam prekinuo u poslu? primijetim licemjerno kao da mi je ao.
Da kae Janet povevi se za mnom ne idite. Ukljuit u radio. Moda naem to dobro.
Marty ree neto kako je obeao svojima da e doi rano, a Jerry:
I ja takoer i otioe unato naem nagovaranju.
Kad smo zatvorili vrata za njima, pogledamo se i nasmijemo.
Ajde, curo, daj poljubac rekoh ispruivi ruke.
Prie mi. Ljubio sam je natenane. Kad smo prestali da uhvatimo zraka, uzviknuh:
Tako mi neba! Nasmijei se.
Dugo te nisam vidjela.
Bio sam zauzet kaem. Ali da sam znao to proputam, bio bih ee navraao.
Ne lai, Frankie ree. Nemoj mi nikad lagati, Frankie. Nije ti sila.
Znam, maco.
Volim te, Frankie.
Iznova sam je poljubio, meutim znao sam da je neu jo dugo ljubiti. Neto kao da mi je govorilo da ona i
Jerry... No njezini poljupci bijahu slatki, a mi tako mladi i ozbiljni iako sam u sebi govorio da to nisam.
DESETO POGLAVLJE
Nekoliko tjedana kasnije, dok sam jedno popodne ruao, Marty neprimjetno sjedne do mene.
165 Zdravo, Frankie! ree. to je nova?
Nita otpovrnem. To ti reci meni.
Nemam ti to rei. U posljednje si vrijeme iskljuiv predmet raspredanja.
Aha.
Cijela kola bruji kako se vie nee kandidirati za dosadanji poloaj kae. Pria se kako misli da si
predobar za njih.
Nasmijem se tome.
Neka priaju.
Ni gospoa Scott ne pridaje tome mnogo vanosti.
Gluposti! uskliknem i vilicom probuim poklopac na boci mlijeka.
Stvarno, to te je spopalo? upita.
Nita odgovorim ispijajui mlijeko. Ve su mi dojadile te njezine budalatine kojima uvelike barata u
vezi s pomaganjem uenicima. Ona se u biti samo vjeba na nama. Moda e jednog dana napisati knjigu u kojoj
e nas nazvati pokusom broj 999, ili tako nekako.
Mai se boce i otpije gutljaj mlijeka. Promatrao sam ga.
Samo naprijed, uzmi i malo pite ponudim
gaIsceri se.
Ne, hvala, nisam gladan.
Koga onda vraga tu dalje trai?
Pa, ako ba eli znati, siao sam tebe radi. Gospoa Scott se nada da e se moda opet popeti stepenicama i
nastaviti rad s nama. Smatra da si dobar.
To sam i mislio kaem ustajui. Sjedio je i samo me gledao. Moe mirne due odmah us166
trati po stubama i rei joj da nae drugog picla. Ja otpadam.
U redu! ree diui se s klupe. Ako to ba eli, kazat u joj, ali drim da ipak grijei.
Znam kaem ali ne razbijaj time glavu. Ja to radim cijelo vrijeme.
Iziem iz blagovaonice i preko dvorita stupim na ulicu. Preko puta nalazio se red klupa. Priem jednoj, sjednem
i zapalim cigaretu. Ondje je kao neki breuljak, s kojeg se prua pogled preko rijeke na Bronx. Bila je otprilike
sredina travnja i dan je bio topao i magliast. uo sam kako kolski gong najavljuje novi sat te pomislih: Neka
te avo nosi! Danas nisam bio raspoloen za matematiku. Vidio sam kako neki aci izlaze, a drugi ulaze. Naslonim se na klupu. Cigareta je dogorjela; upalio sam drugu na iku i potom ga bacio.
Nekoliko se djevojaka etalo stazom prema meni. Janet je bila meu njima. Okrenem glavu nadajui se da me
nee opaziti; nisam bio s njom jo od one noi, prije tri tjedna. Ali me je vidjela. Rekla je neto kolegicama i
uputila se k meni. Sunce joj je obasjavalo kosu i izgledala je vrlo draesno, no nisam htio s njom razgovarati.
Kamo sree da me nije vidjela.
Pristupi mi.

 Zdravo, Frankie. Nasmijeila se. Bilo je neeg u tom smijeku to me smekalo. Kao da mi je govorila:
Ne ljuti se na mene. Ako sam to zgrijeila, nisam uinila namjerno.
Uzvratim joj smijekom.
Zdravo, Janet.
Zar nema nastavu? upita.
167 Imam, ali sam se ulijenio. Bojim se da bolujem od proljetne groznice.
Oh! Divan je dan, zar ne?
Aha.
Smijem li sjesti? upita.
Svakako. Zato tu i jesu klupe.
Sjela je malo podalje od mene. Neko smo vrijeme utjeli i samo gledali preko rijeke. Meutim, inilo se kao da
vodimo dug razgovor. Vidio sam je u duhu kako me pita zato je ne doem koji put posjetiti, i sebe kako
odgovaram da bih volio, ali da sam prezaposlen, na to e ona hou li se vratiti gospoi Scott da joj pomaem,
jer da to Martin zna, znala bi i ona, jer radi s njima, a ja uzvraam da neu, jer mislim da je Scottova obina vindlerica i da je briga za nas kao i za lanjski snijeg, na to e ona da imam krivo, jer je gospoa Scott ispravna
ena, a ja pak, na to, da je to njezino miljenje i da ima pravo na nj, onda e me upitati kako napredujem u koli,
a ja u joj kazati prilino dobro, jer mi prosjek iznosi oko osamdeset est, potom e me upitati hou li ove godine
opet plivati za kolsku momad, a ja u joj rei da jo nisam o tome odluio, ali kad se odluim, onda u svakako
plivati, na to me, uostalom, i trener pokuava nagovoriti, zatim e me pitati kako ujak i ujna, na to u ja da su
dobro, jedino da ujak ima prehladu koje se cijele zime nastojao otresti, ali da ga kaalj i dalje arafi, i onda kako
njezini roditelji i baka, a ona e da su isto dobro, izuzev to joj baka iz godine u godinu stari, i usred tog
razgovora ja u se sjetiti neeg drugog, kako me je prvi put poljubila i kako mi je kazala da me voli, kad je u
kuhinji glaala kombine, i kako me parfem s njezi168
ne kose jo uvijek kaklja u nosu, tada emo razgovarati o dekima i pucama koje smo nekad poznavali, mada
bih je, zapravo, htio pitati ljubi li Jer-ryja, a ona mene da li ja nju ali smo ipak samo sjedili ondje na klupi i
preko rijeke pogledavali na Bronx.
Od druge je cigarete ostao malen ik. S njim sam zapalio jo jednu cigaretu i onda ga bacio preko ograde;
promatrali smo ga kako pada sve dok nam se nije izgubio iz vida. Naposljetku ona progovori.
Promijenio si se, Frankie jako si se promijenio od prole godine.
Svi se mijenjamo rekoh. Ne postajemo mlai.
Ne radi se o tome, Frankie kae oklijevajui. Stjeem dojam kao da si osoba koju nikad prije nisam
poznavala, toliko si sada drukiji. Znam da smo se svi promijenili Jerry, Mar-ty i ja ali ini se da si postao
ravnoduan, be-utan i sebian. Takav nikad prije nisi bio.
Sjetio sam se da mi je to isto jednom bila rekla i Ruth.
Takav sam ja oduvijek kaem otvoreno.
Ponovno smo uutjeli i gledali na rijeku i promatrali kako jedan brodi sope uzvodno, protiv struje. Odbacim
cigaretu. Nisam zapalio drugu, jer sam u ustima osjeao ogavan zadah. Lagani vjetri strutio nam se iza lea;
uo sam ga kako brije iznad glave. Pogledam Janet. Vjetar joj je vitlao kosu suui je u male uvojke oko lica.
Htio sam joj podragati kosu; pod rukom se uvijek utila meka i valovita.
Uputi mi pogled.
169I *
Izgleda poput djearca koji je dobio nezasluene batine ree pokuavi se na silu nasmijeiti. Nije joj
posve uspjelo.
Nisam nita odgovorio.
Frankie, zato me vie nikad ne doe posjetiti? Gle ti nje, ipak je rekla! Nikad neu saznati koliko joj je
hrabrosti trebalo za to pitanje.
Nisam znao to da odgovorim. Promrmljao sam neto kako sam zauzet...
Bio si i prije zauzet, pa si ipak pronalazio dosta vremena kae.
Natuknuo sam joj neto kako hoda s Jerrvjem.
Poela sam s njim hodati tek onda kad si se pridruio onoj drugoj rulji. to eli da radim da sjedim kod
kue i da se dosaujem, ili da ekam dok se ne vrati? Lice joj problijedi popri-mivi napet izraz.
Ali, Janet rekoh bili smo balavci i vjerojatno nismo znali to govorimo ...
Moda ti nisi znao. Sada je ve plakala. Suze joj iskitie oi iskrei se poput siunih dijamanata kad bi ih
obasjalo sunce. - Ali ja jesam. Mislila sam da me voli. Pokrila je lice rukama i nagnula se plaui istiha.
U grlu me neto steglo. Jedva sam mogao govoriti. Uznemireno se osvrnuh. Hvala Bogu da nikog nije bilo u
blizini!

 Ali, Janet rekoh nagnuvi se i dodirnuvi joj rame. Kako da joj kaem da mi je ao to sam je povrijedio,
ili da se osjeam poput budale? Mislio sam na Eve, djevojku iz viih razreda, s kojom sam posljednjih nekoliko
tjedana alabazao, i na njezine vlane, vrele poljupce, i na njezina lana
170
obeanja, i na pogled njezinih oiju, i na pokrete gipka tijela jer je mnogo obeavala, a toliko malo davala
i samo je titrala, uvijek titrala. Kako sam mogao rei Janet da volim rumen izgled njezina lica, njezin bezazlen,
neposredan, estit pogled, toplinu njezinih oiju? Kako sam joj mogao rei da je elim i jo neto vie?
Srdito strese moju ruku sa svog ramena.
Odlazi! krikne. Osjeam se toliko ponienom mrzim te, mrzim te!
Ustala je i otrala put kole otirui lice majunim rupiem. Htio sam se dii i poi za njom. Onda sam se sjetio
da bi nas netko mogao vidjeti sa kolskih prozora. Sjedio sam ondje i promatrao je kako utrava u kolu.
Pogledam preko rijeke. Bijae zahladilo. Drhtao sam. Gong je zazvonio najavivi poetak drugog sata. Gotovo
da mi je bilo drago. Ustadoh i uoh u zgradu. Oekivao me sat panjolskog. Na drugom katu ugledao sam Janet
kako izlazi iz klozeta. Pri-em joj.
Janet rekoh. Odvrati lice.
Ne prilazi mi vie nikad. Izrekla je to tihim, hladnim glasom.
U redu uzvratim isto tako hladno ako to doista eli.
Produi niz hodnik. Promatrao sam je kako skree u predvorje.
Prokletsvo! rekoh u sebi. Prokleta kola! Djeja posla, i nita vie. Prola je predvorjem i izala iz
zgrade.
171
**"
JEDANAESTO POGLAVLJE
Kad sam uao, obitelj se upravo pripremala da sjedne za veeru. Djevojice su bile temeljito dotjerane; Irene je
ve sjedila za stolom, ali Essie je pomagala majci kod tednjaka.
Zdravo, narode! viknem im sam uao.
Pitala sam se gdje si, Frankie ree ujna. Pouri, mora se oprati. Gotovo smo poeli bez tebe.
Pogledam je zaueno; malo preotro, kad je ona u pitanju. inilo se da joj se lice od brige izbraz-dalo sitnim
borama.
Zna me, ujna Bertho! rekoh pokuavi od nje izmamiti malo smijeha. Jelo je stvar na koju nikad ne
kasnim.
Sestrine se tome nasmiju.
Tako je, mama kae Essie nikad ne kasni na jelo.
Uem u salon. Ujak je sjedio blizu prozora i raz-draeno stiskao rubove stolice. inilo se kao da bulji u prazno.
Iznenadio si me, ujae Morris. Mislio sam da se jo nisi vratio kui.
Zdravo, Frankie, doao sam rano. Pokuao se nasmijeiti, ali nije uspio, pa se naprosto iskre-veljio. Bio
sam umoran.
Otiem u kupaonicu i ponem prati ruke. Dovik-nem mu:
Bolje da ide na veeru, oni tek to nisu poeli jesti.
Jedva sam uspio uti odgovor.
Nisam gladan.
172
Neto nije u redu, pomislim. U zraku je lebdjela neka zategnutost. Osjeao sam se nelagodno. Pitao sam se
nisam li uinio to loe. Nisam se mogao sjetiti. Obrisao sam ruke i otiao u kuhinju. Blagovali smo bez rijei.
Ujak uope nije ulazio. Nakon veere pomogao sam Essie pri spremanju suda. Ona ga je prala, a ja brisao i
stavljao na mjesto. Zatim smo uli u salon i neko vrijeme sluali radio. U osam sati djevojice su otile u krevet.
Oko pola deset najavio sam da i ja mislim u krpe. Predosjeao sam .da ujna i ujak ele razgovarati i da im
smetam. Bilo je to tiho, sumorno vee. Ujak Morris se obino smijao, zbijao ale, igrao s djecom, ali veeras je
utio. Kad je dolo vrijeme poljupca, pustio je da ga poljube u obraz, ali im nije uzvratio poljubac. Otiao sam u
svoju sobu, zatvorio vrata i poeo se raspremati. Kroz zatvorena vrata uo sam kako ujna i ujak razgovaraju
ispod glasa. Samo su poneke rijei dopirale do mene. Uvuem se u krevet, ispruim se, savijem ruke ispod glave
i pogledam kroz prozor. Bio je dug, zamoran dan. Dremuckao sam povrno muen neobinim, tekim osjeajem.
Odjednom se posve razbudim. Ujna i ujak su razgovarali u hodniku pred mojim vratima. Bacim pogled na sat,
koji se nalazio na toaletnom stoliu; svijetlee kazaljke pokazivale su priblino dva sata. Posluam.
Ujna je gotovo neujno plakala. Ujak je govorio.
Ne moramo se toliko uzbuivati. ula si lijenika. Nekoliko godina u Arizoni, i oporavit u se rekao je.
Srea to je zarana otkriveno. Potpuno je izljeivo.
173

Rekla je neto o djevojicama. uo sam da spominje i moje ime, ali nisam mogao razaznati o emu govori.
Radilo se o tome da jo nisam navrio esnaestu.
Ne brini ni o tome kazao je ujak. I ondje ima isto tako dobrih kola kao i ovdje. Fran-kie e poi s
nama. Moramo im samo objasniti cijelu stvar. Uvjeren sam da e nas razumjeti. Naposljetku, prola su samo
etiri mjeseca otkako smo ga uzeli od njih, pa se nadam da nee ii u krajnost.
Rekla je jo neto, a onda sam uo kako se zatvaraju vrata njihove sobe. Pitao sam se zato emo u Arizonu i to
mojih nepotpunih esnaest godina imaju s tim. Gotovo sam bio zaspao, kad mi napokon sine. Uspravim se u
krevetu. Arizona tbc tako je, o tome se radilo! To objanjava onaj kaalj koji ga je morio cijele zime. Nije
bila rije o prehladi. Radilo se o tuberkulozi!
Iskoim iz kreveta, navuem na sebe kuni ogrta i otiem u hodnik. Zastao sam asak pred njihovim vratima
prije nego to sam pokucao. Pokucam.
- Ja sam proapem glasno mogu li ui?
Moe odgovori ujak, i ja uem. Zato si tako kasno na nogama? upita.
uo sam va razgovor izbrbljam pa sam se probudio. Neto nije u redu. Osjeam to. to je na stvari?
Ujna i ujak razmijenie poglede. Ujak progovori.
Nita. Razgovarali smo o selidbi, to je sve.
Da, znam primijetim. U Arizonu. Zato? Nisu odgovorili.
Zato to si bolestan? upitam.
174
Pogleda me.
uo si? Kako je to izgovorio, zvualo je kao pitanje.
Da. Nagaam. Nisam djetence.
Dobro kae onda zna.
Sluaj rekoh priavi krevetu i sjedajui na njegov rub ako si u nevolji, imam neto novaca u banci na
Broadwayu.
Nasmijei se.
Ne, hvala. Dobro smo potkoeni. Samo ih zadri.
Ako bi ti to pomoglo kaem rado u ti ih dati. Imam nekih tisuu petsto dolara.
Ovo ga zaprepasti.
Tisuu petsto dolara! To je mnogo novaca. Odakle ti?
Zaradio sam ih odvratim ustajui. Priat u ti jednom o tome. Ali, ako ti bilo kada zatreba, samo kai.
Ne, sinko, ne treba nam. Ipak, hvala ti. Jfrenem, ali me ujna pozove.
Doi i poljubi me za laku no. Kleknem nad nju i poljubim je.
Drago si dijete ree smijeei se. A sada natrag u krevet i vie ne brini.
Iziem, vratim se u sobu i - uem u krevet. Sjetim se onoga to su bili rekli o meni da jo nemam esnaest
godina. Zaboravio sam ih pitati o tome. Htio sam se vratiti, ali onda odluim priekati do sutra ujutro. Dogodilo
se to mu drago, ako je novac bio u pitanju, onda mi je drago to sam im dao do znanja da se mogu sam starati o
sebi. Utonem u san.
175
DVANAESTO POGLAVLJE
Sutradan ujutro probudio sam se kasno, pa sam morao trkom iz kue ne stigavi ni s kim razgovarati. Jedino sam
uspio rei:
Do vienja, vidimo se poslije kole. Na prvi sat stigao sam u posljednji as. Na odmoru naao sam se s
Jerrvjem. Povrno smo razmijenili nekoliko rijei i razili se. Za rukom naletio sam na Ruth. Sjeo sam do nje.
Kako si? upitam.
Dobro. Grdno crnim. Zna, matura je blizu.
Aha, znam.
Gdje se zadrava u posljednje vrijeme? Ve dugo nisi bio s Martvjem. Niste se valjda zbog neega
porjekali?
Jok odgovorim nismo. Meutim, svatko ima svojih obaveza.
Pa, svrati katkad. Starcima e biti milo da te vide. Otie.
Osvrnem se po blagovaonici. kola mi se uinila nekako drukijom. Moda i zato to sam mislio da neu u njoj
jo dugo ostati ako mi se obitelj odseli u Arizonu.
Pourio sam kui odmah nakon koarkakog treninga. Upravo sam stigao kad su se cure spremale na igru. Ujna
je u salonu itala novine. Podigla je pogled kad sam sjeo.
Ovo mi je prva zgoda koju sam danas uhvatila da sjednem i proitam novine ree.
Da kaem, a onda, i ne mislei na ono to je rekla, upitam: Kada selimo.
Ne znam odgovori. Prvo moramo obaviti neke stvari. Otac mora prodati svoje poslovno
176

podruje. Moramo pronai stan, kolu za tebe i djecu. Morat emo pomno sainiti proraun trokova. Ujak nee
moi raditi jedno vrijeme.
Ja mogu raditi.
Nadam se da nee biti potrebno. Htjela bih da zavri kolu i da ode na koled. Jesi li ikad pomiljao to bi
volio postati?
Ne, nisam. Ja jesam, i ako hoe, moe studirati medicinu ili pravo. To bi nas usreilo, a i za tebe bi bilo dobro.
Ne znam. Jo ima vremena da o tome promislim velim. Reci mi iskreno, je li ujaku jako loe? to je
rekao lijenik?
Na neki nain, dobro smo i proli. Ujak ima suicu, ali je bolest u poetnoj fazi, i lijenik kae da e se on
nakon nekog vremena opet oporaviti.
To je dobro glavno je da opet ozdravi. Bio sam zabrinut. Nasmijeila se.
Meu nama reeno, priznajem da sam bila i ja. Ali danas kao da se osjeam bolje. Sino mi je bilo grozno.
Znam. uo sam. Opet se nasmijeila.
Tebi malokad to izmie oku, zar ne, Fran-kie?
Osmjehnem se.
Neobian si djeak. Kao da si malo prestar za svoje godine, a opet toliko drag. Ali svia mi se to.
Primaknem se njezinoj stolici i stavim joj ruku na rame.
I ti se meni prilino svia. Pogladi me po obrazu.
12 Ne zaljubljuj se u neznanca
177 Kako bi djeaku u razvoju prijala jedna aa mlijeka? upita.
Ubaci unutra nekoliko kolaia, i pogodba je sklopljena.
Ba tada uao je ujak. Ustala je i poljubila ga.
Kako je bilo danas, Morris?
Prilino. Dobit u petnaest tisua otkupnine, a to je povoljna cijena. Jedno vrijeme moi emo s tim ivjeti.
Ali ima jedan problem. Otiao sam u Ustanovu za staranje o djeci kako bih ih obavijestio da se kanim iseliti iz
ove savezne drave, a oni su me upitali zato. Kazao sam im. Rekli su mi da ne moemo povesti Frankieja.
Skoio sam sa stolca kao oparen kad sam to uo.
Zato? upitam. Okrene se i pogleda me u oi.
ini se da postoji jedna odredba prema kojoj se, u sluaju pojave zarazne bolesti u obitelji, dijete koje je ona
usvojila automatski vraa u siroti-te iz kojeg je uzeto. Vjerojatno e se morati vratiti u iro tite za neko
vrijeme. Jo nisam posve siguran. Ujutro u otii do svog odvjetnika, pa moda uspijemo izbjei sve
neprilike.
To me ne zanima. U sirotite vie ne idem kaem.
Nee niti morati, Frankie ree ujak. Postarat emo se za to.
Proao je tjedan, u toku kojega smo kod kue imali pune ruke posla. Ureeno je da ivimo u mjestu nedaleko od
Tuscona. Ujna je poela dosta rano spremati stvari za put. Trebalo je da se odselimo za dva tjedna. Bilo je
nedjeljno popodne. Bio je svibanj. Bilo je izvanredno. Svi smo se uzbudili
178
zbog puta. Cure nisu mogle priati ni o emu drugome.
Negdje oko dva sata stigao je ujak. Djelovao je umorno. Otiao je u dnevnu sobu i ondje sjeo. Ujna Bertha
pripravila mu je alicu vrueg aja, koji je pijuckao polako. Nalazio sam se u kuhinji, gdje sam -umatao u papir
posue i slagao ga u bave, kadli me pozove. Poem k njemu.
Sa mnom je ula i ujna.
Sjedni ree mi ujak. Sjeo sam na kau, ujna odmah do mene. Uzela me za ruku i lagano je drala.
Ne znam kako da ti to kaem, Francis ujak e otegnuto ali ti, prije ili kasnije, ionako moram to rei i
smatram da to treba sada saznati. Nee moi s nama.
Htio sam neto rei, ali mi je ujna Bertha stisnula ruku i kazala:
Pusti ujaka da dovri. Zautio sam.
Kao to zna. produio je otiao sam k odvjetniku u nadi da e nam to pomoi. Ali bez ikakve koristi.
Nije se moglo nita uiniti. Tu je zakon, dobar ili lo, i moramo ga se pridravati. Razgovarao sam s raznim
slubenim predstavnicima i preklinjao ih, ali uzalud. Reeno mi je da se mora vratiti u sirotite dok ne napuni
osamnaest godina. Kasnije nam se moe pridruiti.
U grlu me neto stislo kao da u briznuti u pla. Nadao sam se da neu. Cijelo sam vrijeme ivio u uvjerenju da
u moi s njima. Nisam nita rekao.
Ujna me pogleda; progovorila je njeno i suutno.
Francis, sve ovo na neki nain ima i dobrih strana. Moi e ovdje zavriti kolu. Bit e kod kue sa svojim
prijateljima. Ujak Morris je razgo12*

179
varao s bratom Bernhardom jako te voli i on mu je obeao da e paziti na tebe i brinuti se o tebi. Uskoro
e maturirati i onda e moi s nama. Ondje e se upisati na koled. Ima ondje nekoliko poznatih sveuilita. I
dok se ovdje bude kolovao, zamiljat emo da te nema kod kue zato to si u koli, kao da uistinu pohaa neki
koled.
Briga me za to otpovrnem zlovoljno. Nije mi stalo ni do kakvog zamiljanja. Nije mi stalo do
prijatelja. Nee mi oni nedostajati, nego vi. elim ostati s vama.
Svi to elimo ree ujna ozbiljno. Da samo zna koliko. Osvojio si naa srca i mi te volimo, ali tu se
nita ne da uiniti. Moramo raditi ono to nalae zakon. Nemamo drugog izbora.
Pogledam ih oboje. Osjeao sam kako mi vrele suze naviru na oi. Pokuao sam govoriti, ali nisam mogao.
Samo sam ih gledao, a suze su mi urkom curile niz obraze. Stajao sam nijemo, nisam jecao nego ridao plivajui
u suzama. Promatrali su me bez rijei. Zasuzie i ujnine oi. Okrenem se, otrim u sobu i bacim se na krevet.
uo sam ujnu i ujaka kako prilaze vratima. uo sam njezin glas kroz zatvorena vrata.
Morris, bit e bolje da uem i razgovaram s njim. Jesi li opazio onaj izraz njegova lica? Kao u djearca
istjeranog iz svog doma.
Ne rekao je ujak. Pusti ga na miru. Uskoro e ga to proi. Odrastao je mukarac. Udaljie se.
Rastreseno sam mislio o onome to je rekao. Bio sam odrastao mukarac. Da, bio sam. Ali sam se ponaao poput
malog djeteta protjeranog iz kue. Bijah mukarac. Pokuam se svladati. Prestanem
180
plakati i dignem se iz kreveta. Otiem u kupaonicu i umijem lice. Potom krenem u kuhinju.
Ujna i ujak sjedili su za stolom. Kad sam uao, pogledali su me.
Je li ti bolje? upita ujak.
Potvrdim glavom. Bojao sam se govoriti jo se uvijek nisam pouzdavao u glas.
Sjedni i popij alicu aja ree ujna. Sjeo sam. Tek mnogo godina kasnije shvatio sam
da je ujak radi mene namjeravao govoriti glasno u hodniku pred vratima. Meutim, onda to nisam znao. A
osjeao sam se uistinu loe. Nisam htio natrag u sirotite.
A kasnije mi je bilo drago to nikom nisam rekao o svom odlasku, jer sam najednom osjetio potrebu da nikom ne
kazujem da u se vratiti u sirotite. Nisam htio da me itko saaljeva.
TRINAESTO POGLAVLJE
Bio je petak, 13. svibnja 1927. godine. Svi smo bili spremljeni. Moje su stvari stajale spakovane. Ujak e me s
njima odvesti u sirotite. Namjeravali su otputovati sutradan. U sirotite u tek po njihovu odlasku; preostalo
nam je jo jedino da snesemo moju prtljagu.
Jesi li spreman? dovikne mi ujak.
Jesam uzvratim. Podigao sam putni koveg i odnio ga u auto. utjeli smo dok smo se vozili u sredite
grada.
Nisam vjerovao da e do ovoga doi ree ujak kao da se ispriava za ono to se dogodilo.
181Nisam odgovorio. Nisam znao to da kaem. Kad smo stigli, izvadio sam koveg i zajedno smo otili u ured
brata Bernharda. Rukovao se prvo s ujakom, a onda sa mnom.
Nastojao je biti ugodan.
'
Dobit e svoju staru sobu, Frankie kae. Hajde da odnesemo stvari gore da ih raspremi.
Popesmo se do moje nekadanje sobe. Poloio sam koveg na svoj stari krevet i otvorio ga. Uli su neki klinci,
jedno nas vrijeme radoznalo zra-kali i potom se udaljili. Nisam ih poznavao. Vjerojatno su bili novajlije. Ue
djeak koga sam poznavao Johnnv Egan. Prie krevetu. Dok sam izbivao, dobrano je porastao. Bio je visok
gotovo kao i ja.
Zdravo, Frankie pozdravi. Vraa se?
Da kaem.
Nije vie govorio, nego nas je nekoliko minuta jednostavno promatrao i onda iziao.
Otvorio sam ladice toaletnog stolia i izvadio stvari iz kovega. Objesio sam odijela u ugraeni ormar i stavio u
nj i cipele. Bio sam gotov za nekoliko minuta. Praskom sam zatvorio koveg i rekao ujaku:
Odnijet u ga kui.
Ne kae zadri ga. Trebat e ti kad izi-e odavde za povratak kui, k nama.
Iznova smo sili u ured brata Bernharda. Ujak je morao potpisati neke spise. Potpisao ih je, i mi se digosmo da
krenemo. Porukovao se s bratom Bernhardom.
Ne brinite za Frankie ja, gospodine Cajn ree brat Bernhard. Dobro emo paziti na njega.
182
Znam da hoete kae ujak. Frankie e biti ovdje sutra popodne. Prvo e nas ispratiti na kolodvor, a
onda se vratiti ovamo.
U koje vrijeme? upita brat Bernhard.
Negdje oko tri sata uzvrati ujak Morris. Odlazimo u jedan.

 Oekujem ga, onda, u to vrijeme. I tako, gospodine, elim vam brz oporavak.
Iznova se rukovae.
Do vienja do sutra po podne, Francis ree mi brat Bernhard.
Da, gospodine velim.
Napustili smo ured. Iziemo, pa potom stubama do gimnastike dvorane pa na ulicu. U dvorani su neka djeca
igrala koarku. Stara se magaza nije nimalo promijenila.
Dovezli smo se kui isto onako kako smo i otili ne izustivi ni rijei.
Bilo je to najturobnije vee koje smo ikad sproveli kod kue. Rano smo otili u postelju, jer smo rano morali i
ustati.
Ujutro su doli radnici otpremnog poduzea. Do pola jedanaest stan je bio prazan, te smo svi sili na doruak.
Jedine stvari koje su ponijeli sa sobom bila su dva koveia s najpotrebnijom presvlakom. Otiao sam s njima
do kolodvora Grand Central. Vlak je stigao neto prije dvanaest. Unijeli smo stvari u vagon. inilo se da je
prolo tek nekoliko minuta, ali sam ve morao sii s vlaka.
Na rastanku sam izljubio sestrine i svakoj darovao kutijicu slatkia, koje sam bio kupio za njih.
Nedostajat e nam, Frankie ree starija, Irene, dok me drala rukama oko vrata.
183
I ti e meni odvratim zamrsivi joj rukom kosu. Okrenem se i pruim ujaku ruku. Stisne mi
je.
Zbogom, ujae. Sretno. 2elim ti brzo ozdravljenje .
Nasmijei se.
Do vienja, Frankie. Budi dobar deko. Ovo nije zadugo.
Na red je dola ujna. Uzme me u naruaj i poljubi. Plakala je.
Teko mi je to ne moe s nama, Frankie ree.
I meni kaem. Dolo mi je da zaplaem, ali sam se suzdrao da im ne oteam rastanak. Hvala na
svemu.
Oh! Frankie! Frankie! zakuka i jo me jednom poljubi. Ne zahvaljuj nam. Volimo te i elimo da
bude s nama. Ne mogu ti rei koliko e mi nedostajati.
Nisam znao to da kaem. Upravo tada nosa me potapao po ramenu.
Bolje da siete, gospodine. Vlak samo to nije krenuo.
Kimnem mu. Ujna me pusti iz naruaja. Ustanem i jo jednom ih obuhvatim pogledom.
Pa, onda, do vienja izustih. Osjetio sam suze u oima i zato se naglo okrenuo i iskoio iz vlaka.
U uima su mi odzvanjali njihovi pozdravi dok sam prilazio njihovu prozoru i mahao im. Djevojice su
prislonile lica uz prozorsko staklo. Ujak mi je pokuavao neto rei, ali ga kroz zatvoren prozor nisam mogao
uti. Vlak je krenuo. Ujak je otvorio prozor. Kaskao sam uz vagon.
184
Ne brini, Frankie vikao je vrijeme e brzo proi.
Sada sam ve morao jako trati.
Ne, nee doviknem mu. Nee. Nee. Stigao sam do kraja perona, vlak je ulazio u
podzemni tunel. Posljednji prizor koji sam zadrao u svijesti bio je onaj u kojem mi mau i uzvikuju: Zbogom,
zbogom. Bio sam bez daha. Trenutak sam stajao na kraju perona, a onda se okrenuo i poeo se vraati. Nikad se
u ivotu nisam osjeao toliko usamljen.
Iziao sam na sunce i polako se vukao gradom. Doao sam pred sirotite. Naas sam zastao pred ulazom i
pogledao unutra. Sklopio sam oi i pokuao se sjetiti ujne kako me ljubi za laku no. Prisjeao sam se slabanih
umova i ugodnih mirisa obiteljskog doma. Toplih, i na neki nain, arobnih veeri koje smo zajedno provodili
ja piui zadae, ujak Morris itajui novine, a ujna Bertha otpremajui djecu u krevet.
Ponovo pogledam sirotite turu, sivu, neuglednu zgradurinu, staru, smeu, ciglenu kolu odmah do nje,
bolnicu s druge strane ulice. uo sam zvonjavu gonga koji najavljuje ruak, prisjeao se do tanina planiranih
svakodnevnih naih najmanjih pokreta, molitve, predavanja, restriktivnih propisa. Mrzio sam to mjesto. Neu se
vratiti. Neu.
Pogledam na sat. Bilo je dva sata. Otrim do banke. Izvadim bankovnu knjiicu. Priem pultu i ispostavim
odrezak za podizanje uloga na dvije tisue dolara. Otiem do isplatne blagajne i podignem novce.
Odvezao sam se podzemnom eljeznicom do kolodvora Grand Central. Uhvatit u slijedei vlak
185za Tucson. Kad sam se primakao blagajni, palo mi je na pamet da e me ovdje najprije traiti. Bio sam
bjegunac. Nisam znao kamo da poem. Pogledam natpis. Na njemu je stajalo eljeznica Balti-more i Ohio, a
odmah do tih rijei cerio se poput mladog mjeseca crni nosa okrugla lica. Pristupim ploi na kojoj se nalazio
vozni red vlakova u odlasku. Jedan je vlak iao za Baltimore. Polazio je u tri i deset. Priem blagajni.
Dajte mi kartu za Baltimore, za vlak koji kree u tri i deset rekoh.
INTERLUDIJ

JANET
Janet je sluala kako Martin govori poluzatvorenih oiju. Dok je priguen, uti sjaj svijee bacao sjene na
njegovo lice, u njezinoj su se glavi rojile najneobinije misli. Soba joj je polako ieznula iz pamenja, a sve ono
za im je udjela trebalo se tek ostvariti.
Bio je ponedjeljak. Upravo je bila ula u kolsku zgradu, kadli joj podvornik saopi da je gospoa Scott zove u
ured. Silazila je stubitem i udila se to je treba. Moda se radi o neemu to je zaboravila uiniti. Budui da u
ekaonici nije bilo nikog, ula je ravno k njoj.
Gospoa Scott sjedila je za stolom. Nepoznat mukarac mukarac koga nije poznavala sjedio je ispred
gospoe Scott, dok su Marty i Jerry stajali nedaleko od njih. Podigli su poglede im je ula. Martvjevo je lice
bilo napeto i blijedo, a i Jerry je izgledao zabrinut.
Brate Bernharde ree gospoa Scott usta-jui ovo je Janet Lindell, mlada djevojka o kojoj sam vam
govorila. Okrene se Janet i izravno
189joj se obrati: Brat Bernhard je iz Sirotita svete Tereze. Janet se uljudno nasmijei.
Drago mi je to smo se upoznali.
Brat Bernhard ustane. Bio je visok, pleat mukarac, guste, prosijede kose i obrva. Glas mu je bio dubok i
hrapav. Govorio je neposredno i pomalo otro.
Jeste li u toku vikenda vidjeli ili primili glase od Francisa?
Ma nisam odgovori iznenaena pitanjem.
Zar se neto dogodilo?
Brat Bernhard klone potiteno na svoju stolicu. Gospoa Scott odgovori na njezino pitanje:
Francis je oito pobjegao. Kao to zna, trebalo je da se u subotu vrati u sirotite. U subotu ujutro otpratio je
ujnu i ujaka na stanicu i nije se vratio.
Ovo je zbuni.
Moda je otputovao s njima pripomene. Brat Bernhard strese glavom.
Brzojavili smo mu ujaku, ali nije kod njih.
Glas mu je zvuao kao da je uvrijeen.
Pa zar nikome od vas nije rekao nita? obrati se svima moleivo gospoa Scott.
Nisu odgovorili. Nisu znali to bi odgovorili. Odjedared se Janet svali na stolicu i pone plakati. Prie joj
Jerry.
Ne plai, Janet. Vjerojatno e se javiti kasnije. Zna da je uvijek bio neovisan. Moda se suoio s kakvim
problemom koji eli rijeiti sam.
Ali moda je ozlijeen ili bolestan, a nitko ne zna gdje je zajeca.
Jerry je uzme za ruke i vrsto ih stegne.
190
Ne brini, Janet. Nee mu se nita dogoditi. Poznajem ga.
Pogleda ga oima punim suza.
Zbilja?
Kimne ozbiljno. Opazila mu je neto na licu i u oima to je natjera da ga jo jednom pogleda. Vidjela je elo
namrgoeno od zabrinutosti. Ali nije se brinuo zbog Francisa, nego zbog nje. Vidjela mu je oi ispunjene
saaljenjem. Ali nije alio Francisa, nego nju. Vidjela mu je naborano lice, odnedavno obuzeto nemirom. Naglo
je zadrala dah.
Tek sada je shvatila to Jerry osjea za nju. I opet je poela plakati jer je alila Jerrvja, Francisa i sebe samu.
Soba se opet vratila u sredite panje. Martin je jo uvijek govorio i, to je neobino udno, iako joj je misao bila
odlutala daleko, ula je i upamtila svaku njegovu rije. Martin je popio jo jednu au vina i nastavio govoriti, a
njezina se misao sada otkoturala u drugom smjeru.
Naravno, nakon toga je nju i Jerrvja tok dogaaja sudbinski povezao. O Francisu nisu gotovo nikad podrobnije
govorili, sve do one veeri, nekoliko dana prije njihove enidbe.
Veerali su u Jerrvjevu domu u drutvu njegovih roditelja. Jerry je upravo bio primljen u odvjetniku komoru i
za nekoliko tjedana trebalo je da se zaposli u uredu okrunog tuica. Sjedili su u dnevnoj sobi ispred velikog,
otvorenog kamina i proma-191trali kako razbuktale cjepanice pucketajui izbacuju na sve strane bezbroj siunih iskrica. Dugo su ovako
sjedili, rame uz rame, skrtenih ruku, a da nisu progovorili ni rijei.
O emu misli, draga? upita Jerry tiho. Okrene se i pogleda ga. Odsjev vatre poigravao
joj je na licu.
Ni o emu, ini se. Nasmijei se.
Bila si tako mirna, da sam ve bio mislio da si zaboravila na moju prisutnost.
Jerry gotovo se nasmije kako si samo mogao? Ta prekosutra emo se vjenati, i drim da djevojka ima
pravo da se osvrne na mladost i oprosti od nje prije nego to uplovi u branu luku.
Sigurna si u sebe, zar ne? upita je zabrinuto. Ne dvoumi se nimalo?

 Jerry, dragi nagne se prema njemu i poljubi ga. Beno jedna! Naravno da se nimalo ne dvoumim. Volim
te. Samo sam malo udljiva. Jednom ju je rukom zagrlio oko ramena i priljubio je k sebi uz lice.
Oprosti, mila. Malo sam pobudalio. Toliko te volim da te ne bih htio unesreiti. ak kada bih ...
Jerry, nemoj tako. Ljubim te, vjenat emo se prekosutra u podne u crkvi svetog Patricka i poslije toga emo
do konca ivota ivjeti u velikoj srei, kako to biva u bajkama i filmovima. Prisloni mu prst na usne.
Ugrize ga njeno.
Upravo sam mislio na Frankieja. udno, zar ne? Kako je ljudska misao hirovita. Okrene glavu i pogleda
je. Nekoga ne vidi godinama, a onda ti najednom iskrsne u mislima stvaran kao
192
to je sam ivot. Jednoga dana, dok sam bio u koli, na vratima se pojavio neki mornar i upitao Roberta jesam li
kod kue. Robert mu je rekao da nisam. Nisam znao o kome je rije; nisam poznavao ni jednog mornara. Zatim
sam stao razmiljati o tome; i to sam vie mislio, to sam bio uvjereniji da se radi o Frankieju. Meutim, o tome
nisam nikome nita govorio, ak ni Martvju ni tebi, jer sam se bojao da te ne izgubim ako bi se on vratio.
Duboko u srcu osjetila je neko neobino podrhtavanje. Osjeala je neku udnu bol, dok joj odjednom srce ne
pone udarati vrlo brzo. Govorila je tihim glasom, koji u njegovim uima zazvui prijekorno.
Jerry, kako si to mogao uiniti! Zna koliko se njegova rodbina brinula za njega? Volim tebe, ne Frankieja.
Ono to sam osjeala za njega bila je djetinjasta ljubav jedne iparice, ni nalik ovome to osjeam za tebe.
Trebao si nekome rei. Cijelo se vrijeme, duboko u dui, preispitivala. Bila je istina da za Jerrvja ne osjea
ono isto to je osjeala za Frankieja. Meutim, voli Jerrvja. U to je bila uvjerena. Zar se nee udati za njega?
Znam da sam pogrijeio, mila ree samodopadno, glasom koji je opovrgavao njegove rijei. Osjeam
se kao hulja, vjeruj mi, ali volim te volim te jo od trenutka kad sam te prvi put ugledao i nisam htio da te
izgubim.
To ne bi mogao sve da si i pokuao. Nasmijeila se, a onda, oponaajui ozbiljna ovjeka kako suce
brkove, kae: Ne sada kad te imam u vlasti, moj divni mladiu!
Sretno se nasmije.
13 Ne zaljubljuj se u neznanca
193
Volim te, Janet.
Volim te, Jerry.
I oenie se tono u podne u crkvi svetog Patri-cka, upravo onako kako je pisalo na pozivnicama.
S naporom se prisilila da vrati misli u sadanjost. Marty je govorio:
Uvijek je bio onakav kakvim sam ja elio biti, isti onakav dok sam bio jo dijete. Otpije jo malo vina i
vrati au na stol.
Janet progovori smireno.
Bilo je neeg u Frankieju po emu se razlikovao od svih ostalih i ime je osvajao svoju okolinu. Ona njemu
svojstvena pustolovna ica, ono obijesno ponaanje, neodoljivo je privlailo sve djevojice, ukljuujui i
mene. Uputi Jerrvju pogled pun ljubavi i osmijehne mu se. Dogodilo se to prije dosta vremena, i sada su
mogli slobodno
0 tome priati.
Ali, dakako, bilo je tu i neega to ovjek ne bi opaao. Pogled u oima ili izraz lica koji bi te primorao na
pomisao da se gdjekad smije i tebi i sebi i da ga uvelike zabavlja to se poigrava s tobom
1 ivotom, a nikad pri tom nisi bio siguran to zapravo misli jedino onda kada ti je to htio posebno dati do
znanja. Bilo je neega u njemu zbog ega sam se osjeala nesigurnom, neizvjesnom je li to ba ono to elim, te
me je neprestance gonilo na razmiljanje ne bih li otkrila to zapravo osjeam.
Da nasmijei se obojici mislim da se radilo upravo o tome. Neprekidno nas je bacao iz ravnotee ne
pruajui nam priliku da se pribere194
mo. Ono to bi vrijealo nae osjeaje, kao da nikad nije vrijealo njegove. Uvijek je vladao sobom. ini se da je
uvijek izazivao da neto uini, pa ti se onda ismijavao ako si to uinio ili moda nisi. Ne znam. Drim da ga
nikad nisam mogla prozreti. U sebi je spajao toliko linosti da nikad nisi bio siguran o kojoj je rije.
A inilo se kao da to nikom nije smetalo. Svejedno si ga volio, i moda je ba ta njegova prkosna narav i
osvajala.
Pogleda ih obojicu i iznenada joj se oi ovlae suzama. Lagano ih otare majunim zguvanim rupiem.
Mislim da sam budala prostoduna, sentimentalna budala ali sam neobino sretna to obojicu imam
uza se. Ne moete niti zamisliti kako sam se osjeala usamljenom zbog toga to su svi koje sam poznavala
izbivah Jerry u panjolskoj, ti u Francuskoj, a Ruth... Ponovno otare oi. Hoemo li na kavu u dnevnu
sobu?
Marty se nasmijei. Jerry se nagne preko stola i uzme je za ruke.
Ako je tako, onda si strano slatka budalica, draga, i ja te zbog toga ljubim

13*
195w
U
3PRVO POGLAVLJE
Sutradan ujutro probudio sam se u nepoznatoj sobi. Polusneno pogledam dokono u strop. Moj upi-ljen pogled
poeo je polako kruiti sobom kad sam pomalo shvaao gdje se nalazim: u Baltimoreu. Nisam kanio bjeati.
Premiljao sam se da li da se vratim. Poto sam se potpuno razbudio, ustao sam iz kreveta i poeo se oblaiti.
Dok sam u kutu sobe prao ruke u lavoriu, pitao sam se to rade oni u New Yorku. Vrlo je vjerojatno da je brat
Ber-nhard odmah brzojavio mojoj rodbini kad se nisam pojavio na vrijeme. im je primio njihov odgovor,
prijavio me policiji. Oni su pretraili sve eljeznike stanice i prije ili kasnije saznali da sam kupio kartu za
Baltimore. Varao sam se ako sam mislio da u dugo ostati neotkriven. Najbolje to sam mogao uiniti bilo je da
prvo napustim ovaj hotel i da se potom izgubim u gradu.
Kad sam se obukao, jo jednom sam se osvrnuo po sobi i siao. Recepcionaru sam dao klju od sobe i kazao mu
da odlazim. Nije rekao nita, nego je jednostavno bacio klju na stol iza sebe i vratio se svojim novinama. U
hotelskom predvorju kupio sam novine i iziao. Nekoliko kua dalje nalazio
199

se jedan restorani. Otiao sam onamo i naruio doruak od dvadeset pet centi: sok, jaja i kavu. Rairio sam
novine i okrenuo oglasnu stranicu. Pretraio sam sve ponude zaposlenja. Meu njima bilo je nekoliko i za
djeake; traili su se uredski kuriri, raznosai, trgovaki pomonici i tome slino. Oznaio sam ih olovkom i
zatim dorukovao.
Do ruka sam ih sve obiao, ali nisam dobio posla. Jedanput ili dvaput bio sam zalutao, ali svaki put sam
zaustavio kojeg prolaznika koji mi je susretljivo pokazao put. Nije ovdje bilo kao u New Yorku, gdje bi te,
dodue, svatko uputio kako da stigne do eljenog odredita, ali bi te obuzimao neugodan osjeaj da ti se, dok ti
pomau, kriom smiju zbog tvoje neupuenosti.
Doao sam do zakljuka da je najbolje potraiti konaite prije nego to poduzmem bilo kakve daljnje korake.
Opet sam otvorio novine i pogledao dio oglasnika u kojem se nude sobe. inilo se kao da se nalaze u istom
dijelu grada. Otputio sam se u restoran, i dok sam ruao, saznao kako da stignem onamo. Pojevi ruak, pred
ulazom sam uskoio u tramvaj i odvezao se u Ulicu Stafford. Bila je to stara, ruevna gradska etvrt, koja se
nalazila negdje izmeu sredinjeg i vanjskog dijela grada.
U svim kuama sazidanim od sivog i smeeg kamena nalazili su se natpisi Prazna soba ili Izdaje se soba.
Produio sam ulicom i pronaao jednu koja je bila istija od ostalih. Ustrao sam po stepenicama i pozvonio.
Nitko nije otvorio. ekao sam nekoliko minuta i onda zazvonio opet. Opet nita. Krenuo sam niza stepenice, i
kad sam ve bio na pola trijema, zaujem kako se iza mene otvaraju vrata. Opet se popeh. Na vratima je sta200
jala neka starica, ija je kosa bila povezana neobinim vrpcama.
Kakav je to nain probuditi eljade usred popodnevnog odmora? upita strogo. Imala je huktav,
prodoran glas koji je neznatno podrhtavao.
U prozoru vam je natpis, gospoo kaem pokazujui na nj. Izdaje se soba.
Ne zovi me gospoom odbrusi otro; zatim, pratei smjer uprtog prsta, ree neto blae: A, to!
Da velim. Je li jo uvijek slobodna?
Nije odgovori brzo juer je izdana. Zaboravila sam maknuti natpis iz prozora.
Oh! izustim. Oprostite to sam vam smetao. Opet se spustim stepenicama. Negdje na pola puta
dovikne:
Mladiu, mladiu, vrati se. I opet gore uza stepenice.
Da, gospoo.
Prestani me zvati gospoom; ne volim to ree.
ao mi je kaem. Promotri me pomno.
Nov si u gradu, zar ne? upita.
To me pogodilo. Ako je ona to tako lako uoila, kakvi su mi onda izgledi da ostanem nezapaen?
Da uzvratim. to e vam to?
Nita ree. Odakle si iz New Yorka?
To vas se ne tie kaem. Poeo sam se estiti. Ta samo sam vas pitao za sobu. Nisam znao da sam
natrapao na policijsku stanicu. Ne mari! Okrenuh se.
Trenutak ree. Nisam mislila zlo. Voljela bih ti pomoi. Moda se nae i soba. Ui.
201Poao sam za njom u hodnik. S desne strane hodnika nalazila su se velika vrata napravljena od oplata.
Otvorila ih je gurnuvi ih u stranu, i uli smo u prostranu sobu. Svuda unaokolo kaui i stolice. U jednom kutu

sobe stajao je manji klavir. Na klaviru je lealo nekoliko praznih boca viskija. Pepeljare prepune ikova od
cigareta i cigara na sve strane, kao i na podu blizu starinskog kamina u dnu prostorije. Sve je zaudaralo po
ustajalom dimu i viskiju, i jo po neemu to je vonjalo na vjetar kad bi preko bolnice dunuo na sirotite.
Gospode, to ovdje smrdi! usklikne onju-ivi zrak, otie do jednog prozora u stranjem dijelu sobe i
irom ga otvori. Primijetio sam da su svi prozori koji su se otvarali s vanjske strane imali i mree protiv
komaraca. Zastruji svje zrak.
Sjedni, sjedni ree mahnuvi rukom prema jednom kauu. Prie omanjem ormaru, otvori ga, izvadi bocu
dina, napuni au to je ondje stajala i iskapi je. Pie je progutala ne trepnuvi okom, zatim se ustoboila i
poela mrkati svje zrak.
Aaa! ree sad je ve bolje. Neobino se doimala dok je ondje, sijede kose zauzlane vrpcama u sitne
vorie i lica koje se od alkohola poelo rumenjeti, stajala odjevena u neke vrsti kimono. Nisam govorio.
Spopala me elja da se nasmijem. Sve mi je to izgledalo aavo. Sjela je na kau i pogledala me. Jedno smo
vrijeme mirno sjedili i utjeli. Poeo me poduzimati nelagodan osjeaj, kad je nakon tog upornog piljenja
progovorila.
Koliko ti je godina? Glas joj je sada zvuao tie, suzdrano.
Trenutak sam oklijevao. Primijetila je to.
Devetnaest slagah napokon.
202
Hmm! proguna. Zato si otiao iz New Yorka?
Sto vas briga! otpovrnem. Ve sam vam jednom rekao da me jedino zanima imate li sobu ili ne.
Poeo sam se dizati.
Polako. Polako kae naredivi mi pokretom ruke da opet sjednem. Bez uzrujavanja!
U redu velim. Zanimalo me to je baba uope htjela. Ovaj mi je umez u svakom sluaju izgledao kao
kupleraj. Zaudarao je. Tu ni u snu ne bih htio ivjeti.
U guvi si zbog djevojke? upita lukavo probadajui me pogledom.
Stresoh glavom.
Moda zbog cajkana? Izraz lica ostao je nepromijenjen.
Moe biti, pomislim, im me brat Bernhard prijavi, onda u ih imati na vratu. Nemarno slegnem ramenima.
Nisam govorio.
Ooo otegne smijeei se. Ovo ju je nagaanje odmah udobrovoljilo. To se jasno vidjelo. Mogla sam si i
misliti. Sto e raditi ovdje u Balti-moreu?
Nai posao odgovorim. I sobu, ako se ikad uspijem izvui iz ove proklete rupage.
Ova je primjedba nagna u grohotan smijeh.
Ti odluio sve u brk? zahihoe, a zatim se uozbilji i osine me bijesnim pogledom. Nemoj mi tu
drobiti! Zna to e s ovakvim sroljom? Uhapsit e te, i prije nego to se pravo snae, nai e se u New
Yorku u buhari.
Promatrao sam je nijemo. Uzbudivi se, ustala je i poela mi pred nosom etkarati lijevo-desno. Opet je
progovorila.
203 Ti kao da si od one lajave sorte, a?
Kad imam to rei odvratim. Vi priate za nas oboje.
Zaustavi se ispred mene, sagne se i opipa mi mike. Mislio sam da je neto naumila, pa sam napeo miice to
sam bolje mogao.
I jak si ree. Uspravi se, odgilja do ormara, natoi jo jednu au i istrusi je ne trepnuvi.
Svia mi se kae. Dopada mi se taj tvoj nesmiljen, zao pogled. Imam posli za tebe.
Sto u raditi? upitam. Podvoenje nije spadalo u moju struku.
Zna li ime se ovdje bavim? upita preletjevi rukom po sobi.
Znam uzvratim.
Dobro kae. Potreban mi je mukarac netko tko e, da tako kaem, paziti da se muterije pristojno
ponaaju, da se previe ne razulare. Nee imati mnogo posla. Zapravo, nikoga nee izbacivati tu i tamo,
moda jer su svi naljoskani, pa je lako s njima. Sve to treba raditi jest da se muva okolo, da se pravi
grubijanom i da to svi vide. To je dovoljno. I treba mi netko tko e sa mnom izlaziti u duane kako bi svijet
pomislio da sam obina stanodavka. Da sprijeimo naklapanja. Trideset zelembaa na tjedan. Sobu i hranu. to
kae?
Zvui primamljivo rekoh ali to je malo izvan onoga ime se bavim.
A ime se to bavi: ovdje-ondje orne neto jeftino i to za to dobije? Metak u dupe. Ovo je bolje i vie
donosi. Prignula se nada mnom. Dah joj je vonjao na din.
Bez svoenja upozorim.
204
Bez svoenja! potvrdi. to misli, kakvom kuom upravljam? Ovamo mogu i Janko i Marko, i Petar i
Pavao. Ovo je miran kuni obrt.

 Vrijedi rekoh ustajui. Kad poinjem?

Iz ovih stopa odvrati smijeei se. Ali jedno upamti. Moje djevojke ostavi na miru. To ne znai da se, s
vremena na vrijeme, ne smije malo provesti kad ti se prohtije. Samo bez udvaranja. Ne elim da se djevojke
ponu gloiti.
Aha rekoh razumijm. Primakne mi se blie.
Obavljaj svoj posao, ne turaj nos tamo gdje ne treba, i nikad te ovdje nee pronai.
To i namjeravam kaem.
Dobio si posao ree, ode do ormara i natoi jo jednu au. Kad ju je iskrenula, opet me pogleda. Kako
se zove?
Frankie odvratim. Frank Kane. A vi?
Zovi me jednostavno bakicom ree i mazne jo jednu ljutu.
DRUGO POGLAVLJE
Otie do vrata.
Mary, Mary krikne iz petnih ila. Okrene se i vrati k meni. Gdje ti je prtljaga? upita.
Kakva prtljaga? kaem.
Mora da ti se urilo nasmije se. To je zato to si mlad. Uvijek nekamo srlja kao muha bez glave. Ne
misli na ono to e ti trebati. A reklo bi se da si i vorc.
Nisam nita rekao.
205 Tako sam i mislila! zakokodae slavodobitno. Kladim se da ne bi imao dovoljno ni za sobu, kad bi je i
naao.
Osmjehnuo sam se mislei na onih sto osamdeset pet dolara to sam imao u depu.
U redu ree u redu. Kad danas popodne iziem u kupovinu, uzet emo i neto odjee: odijelo s
podstavljenim ramenima da izgleda stasitiji nekoliko pisanih koulja. Iznova ode do vrata i pozove
Mary. Ali ne misli da e ih dobiti badava napomene vraajui se. Onoliko koliko potroim odbit u ti
od prve tjedne plae.
Uuti. Krupna Crnkinja ue u sobu.
to elite? upita staru.
Moj je unuk upravo stigao iz New Yorka ree joj stara. Odvedi ga u praznu sobu na treem katu.
Djevojka me pogleda sumnjiavo. Starica se, proitavi joj misli, okomi na nju:
to je? ula si me moj unuk! Valjda i ja mogu imati unuka, a? Ne razlikujem se nita od ostalih ena u
susjedstvu. I one imaju djecu.
Crnkinja prezirno zafrke:
Kod vas sam ve est godina, gospa Mander. Nikad nisam ula da ste spomenuli bilo koga od roda.
Pogledaj te crnuge ree obraajui mi se.
Postupaj s njima dobro, i ve misle da su gazde.
Okrene se Crnkinji. Sada je gotovo vritala: Prokleta ti bila ta crna koa! Rekla sam ti da mi je unuk.
Pogledaj ga. Slian mi je. Zaviri mu u oi. Pljunute moje.
206
Crnkinja me pogleda. Vidjelo se da je u nedoumici.
Dobro, ako vi tako kaete, gospa Mander. Starica zaroke pobjedniki.
E, da zna, i nije mi unuk. Danas ga prvi put vidim. Ali radit e ovdje, a to se ostalog svijeta tie, on je moj
unuk. Okrene mi se i ree: Ne moe namagariti Mary. Predugo je kod mene. Ne moemo te prijei, zar
ne, Mary?
Ne, gospa Mander kae Mary sad ve s osmijehom na licu.
Odvedi ga u sobu naloi joj. I onda, ako Boga zna, donesi mi doruak! A poslije toga poisti ovu
prokletu sobu! Zaudara!
Otie do praga i zatim mi se okrene. 'Ijjesi li jeo, Frankie? upita.
Jesam, bakice odgovorim.
U redu onda ree. Poi u svoju sobu. Zvat u te otprilike za jedan sat. Moramo u kupovinu. Odgega
se u hodnik i izgubi se u ulazu iza stubita.
Poao sam za Mary uza stube. U kui je vladao mir, u hodnicima polumrak i donekle prljavtina. Preavi dva
niza stepenica, zaustavila se pred jednom sobicom. Otvorila je vrata, i uao sam za njom. Sobiak je gledao na
ulicu. Teki, crni zastori visili su kraj prozora. Preko puta, uza zid, nalazio se samaki kreveti, a u drugom kutu
pra-onik.
Zahod je dolje u hodniku ree Mary pokazujui prstom. Ona soba tamo prijeko pripada gospi Mander,
moja je na gornjem katu. Sve su djevojke dolje na prvom katu.
Hvala rekoh.
207

Pogleda me naas.
Stvarno si iz New Yorka? upita.
Jesam odgovorim.
Ali joj nisi rod?
Ne velim.
Izie. Zatvorim za njom vrata. Skinem kaputi i prebacim ga preko stolca. Ispruim se na krevet. Osjeao sam
umor i nespokoj. Jo nisam znao koliko je to naporno traiti posao. Pogledam na strop i potom na zid. Pokuam
zatvoriti oi, ali su gorjele. Ustanem, otiem do prozora i navuem zastore. inilo se da mi sobna tama bolje
odgovara. Iznova se ispruim na krevet.
Neka stara misli to god hoe! U jednom je imala pravo. Ovdje me cajkani nee pronai. im se stvari smire,
kidnut u odavde i pridruiti se rodbini. Razmiljao sam o njima. Kako im je? Ve sam vidio ujnu svu
uznemirenu zbog brzojava koji e joj brat Bernhard poslati i ujaka kako je umiruje da se ne brine. Brat
Bernhard mora da je iskoio iz koe. Gospoa Mander misli da sam grub. U guvi zbog cajkana ... neobino ...
Baltimore ... bakica ... kupleraj ... ne udvaraj se...
Tonuo sam u san. Otvorie se vrata. Unie gospoa Mander. Bila je posve obuena lijepo kao i svaka
druga starija gospoa. Potpuno sam se razbudio. Uspravim se.
Hajde, Frankie pozove me. Idemo kupovati.
Ustanem iz kreveta i obuem kaputi.
U redu rekoh spreman sam*
Izili smo. Prva trgovina u koju smo uli bila je mesnica potom trgovina mjeovitom robom. Sve je kupila za
gotovinu, a stvari su joj dostavljene
208
u kuu. Zatim smo uli u jednu malu krojaku radnju.
Prie nam onii idov.
Da, gospoo ree. ime vas mogu posluiti?
Imate li dobrih rabljenih odijela? upita gospoa Mander.
Imam li dobrih rabljenih odijela, pita? povie zalamatavi dramatino rukama. Pokae na nekoliko stalaka
s odijelima. Imam najbolju robu. Kao nova su jedva noena.
Treba mi jedno odijelo za unuka kae. Neko smo vrijeme pregledavali izloenu robu, a
onda je pronala neto po volji.
Isprobaj ono ree mi.
Ali gospoo usprotivi se trgovac od svih odijela koliko ih imam ovdje odabirete najbolje. To sam
mislio ostaviti za sebe. U meuvremenu je skinuo sa stalka odijelo i poravnao ga. Radilo se o sivom odijelu
od eviotske vune s tankim prugama. Obuem kaput. Oko ramena i struka bio je malo preirok. Rukavi su bili
dobri.
Pristaje mu kao rukavica ree tapui me po ramenima. Moda bi trebalo malko oduzeti oko ramena.
Ali inae je savreno.
Koliko kota? upita.
Dvanaest dolara i pedeset centi odgovori. Ali to samo vama.
Dogovorili su se za devet dolara.
U redu onda ree nisam ga htio prodati, ali kupili ste ga. Odmah u ga prepraviti; malo uiti oko
ramena.
Ne ree ona. Podstavite ga malo. Volim da je ire.
14
zaljubljuj se u neznanca
209 tima, gospoo. Odijelo je vae. Priekali smo. Za petnaestak minuta bilo je
gotovo.
Obuci ga, Frankie kae gospoa Mander.
U redu, bakice reknem i obuem se pred ogledalom. Stara je imala pravo. Ramena su bila iroka i
priinjao sam se starijim. Trudio sam se da ne pokaem kako sam zadovoljan.
Kroja je umotao drugo odijelo, i mi smo poli kui. Bilo je gotovo est sati. Zanimalo me kako izgleda ostala
eljad u kui. Mary je otvorila vrata.
Jedemo u pola sedam ree mi gospoa Mander kad smo uli. Nemoj zakasniti.
Neu obeam penjui se prema sobi bakice.
TREE POGLAVLJE

Malo kasnije zaujem zvonjavu. Vjerojatno poziv na veeru, pomislim. Siem put kuhinje. uo sam amor
mnogobrojnih glasova koji su dopirali kroz zatvorena vrata. Sve te glasove nadvisivali su reski, kretavi povici
gospoe Mander. Pred kuhinjom, onako u mraku, popravim kravatu i uem.
Brbljanje prestade i svi se pogledi usredotoie na meni. Veina njih je, uglavnom, odraavala radoznalost.
Mislio sam da su, prije nego to sam uao, razgovarali o meni. Trenutak sam nijemo stajao i kruio pogledom
oko stola. Jedno je mjesto u dnu stola, nasuprot gospoi Mander, bilo slobodno. Otiem onamo i sjednem.
Tako je, Frank ohrabri me gospoa Mander. Samo naprijed, poslui se jelom.
210
Nisam odgovorio, nego sam jednostavno iz zdjele to se nalazila nasred stola uzeo nekoliko komada mesa i
stavio ih u svoj tanjur.
Gospoa Mander okrene se djevojkama.
Ovo je Frank Kane kae. Radit e ovdje kao uvar reda. Mai se boce dina to se nalazila ispod
stola, napuni si au i ispije je kao da je voda. Opet mi se obrati. Ta djevojka do tebe je Mary, a pokraj nje
Belle. Odverglala je sva njihova imena i pri tom svakoj kimnula glavom. inilo se da im se starost kretala
negdje izmeu dvadeset pet i etrdeset godina, bile su razliita uzrasta i oblika, poevi od krupne Mary, koja je
sjedila do mene i imala tridesetak godina, do Jenny, koja se nalazila odmah pokraj gospoe Mander i bila sitno,
edno stvorenje. Na sebi su imale raznolike kune haljine i kimona. Neke su bile posve naminkane, lica
ukraena packama jarkocrve-ne boje i trepavica pomno namazanim crnilom. Nekolicina njih koje uope nisu bile
dotjerane priinjale su se umornima, kao da su se tek rasanile. Jedno im je svima bilo zajedniko: ivahne,
sjajne, budne oi, i kutovi usta neznatno savinuti nadolje, s oznakom izrazite sebinosti, ak i onda kada su se
smijeile.
inilo se da je Mary predvodila djevojke. Bila je to miiava ena odjevena u neistu sivkastu jutarnju haljinu
umjetna plavua golemih sisa, oblih ruku i dvostruka podbratka. Paljivo me rao trila. Produio sam jesti kao da
ne primjeujem njezino mjerkanje. Naposljetku se obrati gospoi Mander.
Kakva je to ideja dati ovakvom vri posao izbacivaa? Nama treba netko tko e se sam o sebi
14*
211

brinuti mukarac. Pogleda me preko svog tanjura da vidi to u rei. Nisam rekao nita, samo sam jeo.
Gospoa Mander zakokodae i smakne jo jednu au dina. Ni ona nije nita rekla.
Mary se digne. Vidjelo se da je bila sve sigurnija u sebe kad joj nita nismo odgovorili.
To je obian posranac ree. Gonite ga odavde prije nego to se rascmizdri. Pogledajte ga. Zaplakat e.
Odloim no i viljuku i pogledam je. Mora da je imala negdje oko osamdeset pet kila i bila visoka blizu metar i
sedamdeset. Nisam govorio. Vidio sam kako nas djevojke budno motre. Znao sam da e se povesti za njom ako
je pustim da govori to hoe. Buljio sam u Mary.
Odmjeri me svisoka i opet se spusti na sjedalo. Nagne se preko kuta stola i divljaki me utipne za obraz.
Zar ne vidite, prava bebica! Kad je povukla ruku, osjetio sam kako mi estoko bridi mjesto na licu gdje
me bila utipnula.
Iznova mi se unese u lice.
Braco, z^ato ne odjuri kui? upita. Lice joj je zrailo ivotinjskom okrutnou, a glas joj zvuao
odvratno i uvredljivo.
Podignem ruke i vratim ih na stol.
Je si 1' izgubio dar govora? upita.
Ne diui se, zamahnem i opalim je hrptom ruke i zglobom. Upotrijebio sam svu snagu koju mi je mojih
sedamdeset sedam kilograma prualo. Pre-kopitnula se na pod zajedno sa stolicom. Krv joj je izbila iz kuta usta i
iz nosa. Leala je ispruena na podu, jednu ruku prinijela obrazu i gledala me glu212
po. Ostale djevojke pogledaju prvo u mene, a onda dolje u Mary. Hladno je pogledam.
Previe pria rekoh i vratim se jelu. Vidio sam je kako se die zurei u mene. Dok se jednom rukom
oslanjala na stolicu da povrati ravnoteu, rastvorila joj se haljina razotkrivi jednu dojku, koja se, onako krupna i
teka, priini kao da je prezrela dinja. Drugom je rukom obrisala haljinom krv s lica. inilo se da oklijeva, kao
da ne zna hoe li opet sjesti. Osjetio sam da me se boji.
Sjedni i pojedi do kraja kaem joj. A onda se kupi i uredi lice! eka te posao. Govorio sam
jednolino i bezizraajno, kako sam mnogo puta uo od Fennellija. ak je i meni zazvualo otro i bezobzirno.
Skupila je haljinu i sjela.
Nisam li vam rekla, nisam li vam rekla zahihoe gospoa Mander da ga pustite na miru.

Kako su dovravale jelo, tako su jedna za drugom odlazile. Poslije onog uzbudljivog prizora nisu mnogo
razgovarale. Na kraju smo samo gospoa Mander i ja ostali sjediti za stolom. Stara je bila pripita. U nju stane
kao u devu, pomislim, ili inae lijeva din u drvenu nogu.
Frankie, sinko zakokodae uvijek sam govorila da je ovdje potrebna muka ruka da bismo se osjeale
kao kod kue.
Oko pola osam djevojke su sile iz svojih soba i otile u salon. Bile su odjevene u haljine od sjajnog crnog satena
i pomno naminkane. Vidio sam da ispod haljina nemaju nita na sebi. To sam znao po dojkama koje su se
treskale dok su hodale i po stegnima i starkama za koje kao da su se haljine
213
zalijepile. Posjedale su u poluosvijetljen salon u malim skupinama i askajui ekale da netko pozvoni na vrata
te da noni posao krene. Sila je i Velika Mary, kako su je zvale, utke mi kimnula dok smo prolazili hodnikom
kao da se nita nije dogodilo. Zvali su je Velika Mary da bi se znalo o kome je rije, jer se i crna sluavka zvala
Mary. Nekoliko minuta kasnije sila je i Mary, crna slukinja. Na sebi je imala haljinu od kriavog cica, koja je
silno odskakala od njezine tamne koe i haljina ostalih djevojaka. Sjela je za klavir i poela njeno svirati i
pjevati tihim, tugaljivim glasom. U tome se i sastojao njezin veernji posao.
Odnekud iz unutranjosti kue pojavila se i gospoa Mander. Posve se otrijeznila. Nije mi ilo u glavu kako joj je
to polo za rukom. Kad smo se poslije veere digli od stola, bila je tako nakresana da je jedva hodala. A sada
trijezna kao vrhovni sudac! Odjenula se pristojno, gotovo lijepo, kosu briljivo poeljala, lice vrlo malo
napudrala, oale visoko posadila na nos. Sviraeva majka u bludi-litu, pomislih, prisjetivi se uljene slike koju
sam vidio na satu likovnog u srednjoj koli.
Rekla mi je:
Zapamti, od svake muterije ubere unaprijed pet dolara dvadeset pet ako eli ovdje provesti no. Pazi
dobro da lovu pobere prije nego to ikog pusti na gornji kat. Ostani vani u hodniku. Ja u unutra voditi brigu o
njima. U sluaju da je netko od muterija zreo za viu tarifu, javit u ti znakom brojku. Otie u salon.
Vidio sam je kako otvara ormar s piem i vadi boce. Poredala ih je na klavir i pokraj njih poloila nekoliko
praznih aa. Opet se vrati u hodnik.
214
Ne putaj unutra ni jednog pijanca upozori me. Samo stvaraju neprilike. Na vratima zazvoni zvonce.
Otvori ih ree vraajui se u salon. Primijetio sam kako se djevojke zavodniki isprsuju na svojim
sjedalima i kako im lica poprimaju natjecateljski izraz. Trka je zapoela.
Zakiljio sam kroz otvor na vratima. Neki je mali stajao vani. Podsjeao je na bankarskog inovnika ili kakva
trgovia.
Gospoa Mander? upita. Otvorim vrata i pustim ga unutra. Bio je to stari lisac. Smjesta je otiao u
salon. uo sam kako nekome upuuje zdravo. Nekoliko trenutaka kasnije vratio se u hodnik s Velikom
Mary. Na licu joj je lebdio pobjedniki izraz dobila je prvu muteriju te veeri. Izvadio je neto novaca i dao
mi ih. Bila su tri dolara. Kroz otvorena vrata pogledom potraim gospou Mander i dignem tri prsta. Kimnula
je glavom.
Moe! zareim. Stalna muterija. Zvonce se opet oglasi jo jedan gost. Pustim
i njega. I on ode pravo u salon. Dolo ih je jo nekoliko. Iz salona se ulo zveckanje aa, smijeh i njena glazba.
Neke su se djevojke popele na gornji kat sa svojim muterijama. Marv se vrati sa svojim malcem. Pomogla mu je
obui kaput.
Vidimo se idui tjedan ree mu.
Kao amen! usklikne. Pustim ga van. Mary se vrati u salon.
No je prolazila bez iiednog incidenta. Prekidalo ju je zveckanje aa, tuna svirka, St. Louis Blues, istjecanje
vode u zahodima, kripa vrata, hrapav
215

glas gospoe Mander, odjeci koraka na stubitu, dolaenje, odlaenje, pozdravi, utanje odijela, kripanje
kreveta, noni umovi, gadni umovi. No je tekla dalje.
Oko tri sata gospoa Mander je izila iz salona.
Je li kakva fukara jo gore? upita.
Jok odgovorim.
Onda zatvaraj kae. Zakljuao sam vrata. Vratili smo se u kuhinju. Ondje se nalazio mali sef, koji je bio
ugraen u zidu tik do hladnjaka. Morao bi imati tristo petnaest dolara ree vadei komad papira na kojem
je pisala. Pogledam ga. Na njemu su bila ispisana imena svih djevojaka i uz njih krii za svaku muteriju koju
su imale. Pogodila je na dlaku. Izbio sam si iz glave pomisao o potkradanju bar zasad.

Izbrojila je novce i pohranila ih u sef. Potom se okrenula i, otvorivi ugraeni ormar, izvadila bocu dina.
Hoe li trgnuti jednu? upita me pruajui mi bocu.
Ne, hvala, bakice odgovorim. Natoi si pie. Saspe ga u grlo.
Ima pravo primijeti dr' se dalje od ovoga. To ti je otrov.
Promatrao sam je.
To mi je prva veeras zahihoe nikad ne pijem dok radimo.
Gledao sam je kad je ispila i drugu.
Poi spavati, Frank ree zirkajui u mene preko ruba oala. Bit e neto od tebe.
Okrenem se, iziem iz kuhinje i pravo u spavaonicu. Skinem se u mraku, prebacim odijelo preko stolca i svalim
se u krevet.
216
Leao sam tako i buljio u strop u tami. Naglo se okrenem na bok. Boljele su me oi od umora i jo nisam mogao
zaspati. Upalio sam cigaretu i povukao dugaak dim.
Neto nije bilo u redu sa mnom sigurno nije. To mi je bilo prvi put da nisam mogao zaspati kad sam htio.
Iznenada me obuzme strah: strah od neega to nisam mogao razumjeti, strah to sam sam, sam bez svoje
rodbine, bez brata Bernharda, strah da pogledam unaprijed, jer mi se budunost priinjala kao kuna jama. Poeo
sam tiho plakati u jastuk.
Osjeao sam se bijedno, neizrecivo bijedno duboko u sebi, sve do sri kosti toliko bijedno i prljavo da to
nikad neu moi sprati.
Zato sam uope bjeao?
ETVRTO POGLAVLJE
Te noi uope nisam mogao spavati. Promatrao sam dolazak praskozorja. Kad se malo razdanilo, priao sam
prozoru i upalio cigaretu. Ulica je bila pusta, na njoj nije bilo nikoga osim mljekarskih kola i pokojeg
ranoranioca koji bi iao na posao. Uline svjetiljke poele su se mirkavo gasiti. Oti-em do umivaonika,
napunim lavor hladnom vodom i njome poprskam glavu i lice. Zatim se odje-nem. Obuem isto rublje: donje
stvari i istu koulju. Donje rublje u kojem sam spavao bacim na krevet. Spustim se neujno u hodnik, u kojem
je vladala potpuna tiina; iz soba se nije uo nikakav znak ivota. Otvorim glavna vrata, lagano se spustim
stepenicama i potom zaem za ugao. Preko
217puta ulice nalazio se malen park. Uem u njega i sjednem na klupu. Iz oblinjeg vodoskoka mlaz ^vode
dizao se visoko uvis i rasprtao u bezbroj siunih kapljica, koje su se svjetlucale pod jutarnjim sunevim
zrakama. Jato vrabaca sleti na nj i svojim bunim ivikanjem stane pozdravljati raanje dana.
S druge strane vodoskoka neki je mornar spavao na klupi i jednu ruku zabacio preko oiju da ih zakloni od
svjetla. Njegova bijela kapa leala je na zemlji nedaleko od klupe. Iz oblinjeg ulaza pojavio se policajac i
probudio ga. Obzirno ga je prodrmao za ramena. Rekao mu je neto to nisam mogao razumjeti. Mornar mu je
odgovorio, podigao kapu, digao se i napustio park. Cajkan je nastavio lunjati parkom. Pomiljao sam da se
uklonim, jer ako me uhvati, kog u vraga i uhvati me gotovo! Moda sam gajio polovinu nadu da e me
ukapsiti i poslati natrag. Nisam znao da se ne mogu vratiti ne sada nakon bijega. Nisam mogao priznati da
imam krivo ne sada. Ali, ako me vrate ...
Dobro jutro, mome pozdravi me cajkan. Upalim cigaretu.
Dobro jutro odgovorim pitajui se hoe li uoiti da mi glas dre.
Krasna li jutra! kae ispunjajui plua svjeim uzduhom i obazirui se po parku. Malko si
poranio, je 1' da?
Nisam mogao spavati odvratim iskreno.
Pretopio je za svibanj primijeti smijeei se. Imao je crvenkastu kosu i plave oi pljunuta Irina.
Stanuje li tu negdje? upita.
218
Da uzvratim mu sa smijekom ivim s bakom. Stanuje ondje niz ulicu. Neodreeno mahnem u
smjeru kue. Inae sam iz New Yorka.
Lijepo mjesto! kae. Ondje mi je brat. U policiji je. Zove se Flahertv. Zna li ga?
Zavrtim glavom.
Velik je to grad.
Da potvrdi ima pravo. Moram u ophodnju. Pogleda me jo jednom. Zbogom.
Do vienja rekoh promatrajui ga kako se dokono udaljava vitlajui pendrekom. Cajkani? pomislim.
Nagnem glavu na gornji dio naslona klupe preputajui se suncu. Prijalo je. Osjeao sam se ist. utio sam
kako mi toplina prodire kroz kou. Zadrijemam.
Trgnem se iz sna. Prepao me pas koji je lajao trei parkom. Pogledam na sat. Bilo je neto poslije osam.
Osjeao sam glad. Ustanem i iziem na drugi ulaz parka. Nekoliko blokova dalje vidio sam neke trgovine.
Otputim se onamo.
Uem u restoran i naruim uinu. Vratio sam se kui oko deset. Mary me je pustila unutra.
Ve si na nogama? upita.

 Da kaem.
Jesi li dorukovao? upita.
Jesam, u restoranu dva bloka odavde odvratim. Uem u salon. Oko glave je bila vezala krpu i upravo
poela istiti. Prozori su bili otvoreni, i u salon je strujio svje povjetarac. Sjednem na kau i ponem itati
novine koje sam bio kupio. Kroz otvorena vrata mogao sam vidjeti svakoga tko bi silazio stepenicama. Proao
je jedan sat. Iz
219kuhinje je dopirao miris prene slanine; osjetili su ga i ostali ukuani jer su poeli pristizati.
Velika Mary bila je prva. Proviri, opazi mene i produi u kuhinju. Nekoliko minuta kasnije opet je dola na vrata.
Mogu li ui? upita gotovo sluganski.
Da odgovorim i dalje itajui novine.
Ne ljuti se zbog onog juer? upita cmizdravo, sjedne nasuprot meni i raskrei noge kako bih joj mogao
vidjeti bedra.
Ne otpovrnem. Radilo se o nesporazumu. Okrenem stranicu.
Upravo tako ree brzo hvatajui se za moje rijei bio je nesporazum.
Da velim.
Ne bih htjela da se ljuti. Zna na to mislim? ree i jo vie rairi noge.
Znao sam na to misli.
Ako ikad bude htio ree oteui kako bi mi dala priliku da dobro pogledam.
Ne rekoh. Bilo pa prolo. Vie nee biti nesuglasica.
Ustane.
Dobro, ali ne zaboravi kad god zaeli. Otie u kuhinju na doruak.
Nekoliko minuta kasnije sila je i gospoa Man-der. Otila je ravno do ugraenog ormara s piem i natoila si
au. Potom mi se okrenula.
Dobro jutro. Poranio si. Zar nisi mogao spavati? upita.
Uvijek se rano diem reem.
Jesi li jeo? upita.
Jesam.
Otie na doruak.
220
Jenny je sila posljednja. Jedino je ona bila propisno obuena. Ostale su nosile kune haljine ili ogrtae, ali ona
je imala na sebi haljinu od sivog cica. Zlatni krii svjetlucao joj se pod vratom.
Odmah je ula u salon.
Dobro jutro pozdravi.
Zdravo odgovorim.
Jesi li dorukovao? upita.
Jesam uzvratim.
Poe hladnokrvno prema meni neznatno njiui bokovima.
Jutros se dobro osjeam. Mislim da u na misu. Hoe li sa mnom?
Ne otpovrnem kratko. Kako itko moe u crkvu s ovakva mjesta?
Zato? upita. Koristit e ti. Raspalim se.
Ostavi me na miru! Ba me briga ide li na misu ili u pakao, samo se tornjaj odavde! "
Nasmije se zadovoljno, okrene se i krene.
U pakao u otii ree smijeei se ali e i ti. I svi ostali. Vidjet e. Izie.
O emu ste razgovarali? Gospoa Mander se vratila u salon. uo sam kako buba vratima.
O tome kako emo u pakao, bakice uzvratim.
Oh! izusti posluivi se jo jednim piem. Jenny uvijek pria o tome. Ona je jedna od onih katolkinja
koja vjeruje u ispatanje grijeha, sada i kasnije. Nisi katolik? upita.
Nisam odgovorim.
Prinese au ustima, ali zastane kao da se neeg sjetila.
221

Sluaj ree ini mi se da sam sino ula neko jecanje. Nije te valjda natjerala dotle da je tue?
Ma vraga! uskliknem. ini se da je vidjela na meni da sam iznenaen.
Ima pravo, nisi niti mogao; imala je muteriju cijelu no. Ispije pie. Ako te ikad dovede u takvo
iskuenje ree lagano glasom punim mrnje nadam se da e to valjano obaviti droljetina pokvarena!
Kod posljednih je rijei pljunula. Zadrao sam ravnoduan izraz dok sam je motrio, ali badava. Svakim trenom
sve vie i vie mi se gadila ta kua.
PETO POGLAVLJE

Tek u etvrtak naveer donio sam odluku u pogledu svojih daljnjih koraka. Ono nekoliko proteklih dana prolo
je relativno mirno. Prihvatili su me i ostali itelji kue. Imao sam svoje mjesto, a oni svoje. Nismo se, uglavnom,
nametali jedni drugima. Meutim, bio sam uznemiren i donekle nezadovoljan samim sobom, jer sam se pre brzo
saivio s takvom vrstom posla. U podsvijesti mi je neto govorilo da ovo nije nita drugo doli drugi oblik
svoenja. Iskreno govorei, nisam znao da li mi se to svia. ini se da sam bio pomalo zbunjen i da nisam znao
to zapravo hou.
U etvrtak popodne sjedio sam u salonu, itao novine i puio. Vani je kiilo, bio je tmuran, neugodan dan.
Gospoa Mander je s jednom od djevojaka otila u kino. Ja sam bio juer. Gledao sam Sedmo nebo. Sjeam se
pjesme koju je klavirist
222
svirao pri dirljivijim prizorima filma. Napustio sam kino prilino potiten i preao na drugu stranu ulice da
popijem coca-colu. Prolazei pokraj mornarikog regrutnog centra, zastao sam i provirio kroz prozor. Visok,
preplanuo oficir stajao je unutra pokazujui neke plakate jednom neodlunom regrutu. Vidio sam njegove
pokrete, iako nisam mogao uti to govori. Pratio sam njegov prst kojim je prelazio s jednog plakata na drugi i
ve se zamislio u onim udaljenim mjestima koja su na njima bila slikovito prikazana. Za trenutak me spopala
elja da uem i da se raspitam za pojedinosti, ali sam se ipak polako udaljio.
Odloim novine. Nema to, toga me dana pritisla sjeta. Ue Mary, sjedne za klavir i pone svirati. Ni to nije
pomoglo. U njezinu sviranju osjeala se neka sumorna nota, koja me nije nimalo oraspoloila. Poeo sam misliti
na dom i svoje. Pitao sam se to se sve dogodilo otkako sam pobjegao.
Tuna mi je svirka ila na ivce.
Za Krista Boga uzviknem zatvori taj prokleti instrument.
Nije odgovorila, nego je jednostavno zaklopila glasovir i izila.
to je, Frank? upita Jenny, koja je upravo prolazila hodnikom. Bila je odjevena u svoje radno ruho: u
haljinu od crna satena bez igdje ieg ispod nje, sa zlatnim kriiem ispod vrata. Bio je to varav kri koji je
obeavao lanu nevinost. Koa joj je bila vrlo bijela. Ula je u sobu.
Nita! odbrusim.
Sjela je na naslon moje stolice i nadvila mi se preko ramena da vidi to itam. Zatvorim novine i odloim ih.
223
Zato ne ode? upitam je.
Trenutak me je nijemo promatrala. Osjeao sam se neobino nekako bolesno, kao da u povraati. Bio je to
odvratan osjeaj, kao da neto hladno tlai trbunu upljinu. U meni su se, tako rei, udruivale dvije osobe
jedna bolesna eluca, i druga koja pati od prijeke potrebe. Od eluca navie bio sam jedna osoba, od eluca
nanie druga.
Zato ti ne ode? upita. Na licu joj je titrao slabaan smijeak, kao da mi je itala misli.
Nisam odgovorio. Nisam imao to odgovoriti.
Uzela me za ruku i prela njome po trbuhu jako nisko. Osjeao sam kako je ispod haljine topja.
Zato ti ne ode? ponovi. Dobar si deko. Ne eli pasti tako nisko kao to smo mi. Zar i ti eli biti
proklet? I cijelo mi je vrijeme povlaila ruku po svojem tijelu.
Izvuem ruku i dlanomice je odalamim preko lica. Odletjela je s naslona i pala na pod. Uputila mi je pobjedniki
pogled kao da sam uradio ono to je htjela. Nisam se micao sa stolice.
Jak si ree blago.
Nisam odgovorio. Dignem se sa stolice i zakoraim preko nje. Napola se pridigla i zgrabila me za jednu nogu,
onemoguivi mi dokorak. Udarim je po ruci i oslobodim se stiska. Pokuala me epati za ruku, ali sam je
zviznuo preko lica. Stajao sam ondje i gledao je svisoka. Oi su joj bile poluzatvorene. Lagano se pokrene. Opet
sam zakoraio, ali me jednom rukom uhvatila za nogu. Drugom je rukom podigla suknju.
Stenjala je i neznatno savijala kukove.
Pogledam je onako ispruenu na ruiastom sagu.
224
Sada ree sada, Frank, sada! Bubnem je u stegna, i ona ispusti moju nogu.
Otiem do vrata, iziem na trijem i zaustavim se na pragu gledajui kako pada kia. Upalim cigaretu. Trenutak
kasnije stajala je tik do mene na uskom pragu.
Ne moe otii zasike. Boji se! Odjednom se osjetih bolje. Nalazio sam se na
otvorenom, to me je, dakle, bilo kopkalo u podsvijesti. Nasmijeim se.
irom otvorenih oiju napola je pridigla ruke kao da se eli zatititi od udaraca. asak je stajala i gledala me.
Lud si proape totalno lud! Okrene se i odjuri u kuu.
Prasnem u smijeh i njegova se jeka izgubi u kii. Povuem jo jedan dim i bacim cigaretu daleko u kanal.
Ostali dio dana kao da je brzo prohujao. Neprestance sam mislio i ponavljao u sebi: Bojao sam se. U tom je
bila stvar. I kad god bih to rekao, bilo mi je bolje. Kao da mi je to izricanje i miljenje pomagalo da se osjeam
bolje. Poeo sam shvaati zato sam prihvatio posao. Nisam bio dovoljno lukav kao to sam mislio; stara me

nadmurila. Prvo mi je utjerala vraki strah u kosti svojim baleganjem o cajkanima. Zatim mi je dala posao
znajui da e me, ako zagrizem u ponudu, drati za muda, i ja sam zagrizao. Nasmijem se u sebi. E, pa vie se
neemo bojati.
Te sam veeri stajao na ulazu u drukijem raspoloenju. Poeo sam uviati svu prostotu i pokvare15 Ne zaljubljuj se u neznanca
225
I..N
nost koja je okruivala tu kuu; besramnu tajnovitost njezinih gostiju; sav nemoral koji je izbijao iz svakog
pokreta njezinih djevojaka; bolesnu matu klijenata koji su se uspinjali i silazili kripavim stepenitem;
slavodobitne poglede tromih djevojaka dok su ispraale svoje klijente.
Oko ponoi uao je neki mornar. inilo se da je ovamo zalazio ve i prije. Otiao je na gornji kat s Jennet i za
tridesetak se minuta vratio. Smijao se dok je izlazio.
Kakva flika! usklikne.
Nasmijem se i ja.
Dobra roba, brate!
Kao to kae, deko! Nasmijei se. Potom me bolje zagleda.
Ti kao da si malko premlad za ovakvu jazbinu.
Ne mislim jo dugo kaem. Odlazim.
Tako valja ree, izie i spusti se niz stepenice.
Instinktivno poem za njim.
Hej! poviem trei za njim. Okrene se na ulici i pogleda me.
to hoe? upita ratoborno.
Je li istina to kau za ratnu mornaricu? upitam.
Sto kau?
Da vidi svijeta da se izui da Uzbudio sam se.
Prekine me.
Dabome da je istina. Misli se prijaviti?
Ako me budu htjeli kaem. Nasmije se povrno.
226
Bez brige, uzet e te. Saznat e.
to mislite rei? Opet se nasmije.
Samo naprijed, mome, stupi u mornaricu. Nikad nee saznati kako je ako ne proba.
Promaknuo mi je onaj zajedljivi prizvuk u njegovu glasu.
I hou rekoh sutra.
Uini to! veli. Vidjet e svijeta, to stoji
ali s brodskog prozoria. Okrene se da poe. Pograbim ga za ruku.
Zeza se? upitam.
Pogleda mene, zatim preko stepenica gore na kuu. Odjedared se nasmije.
Sve u redu, braco. Malo sam se zafrkavao. Pogledaj me dobro, preao sam cio svijet Evropu, Kinu, Juni
Pacifik. To je ivot i po. Iznova pogleda kuu. Ni sluga ivotu koji ovdje provodi.
Okrene se i otie.
Promatrao sam ga kako ide niz ulicu, a potom kako se polako penje stepenicama put kue. Ve sam se odluio.
Kao i obino, gospoa Mander je zakljuila posao u tri sata. Dok smo prebrojavali novce, iznenada me upita:
to si klepetao s onim mornarom?
Naas pomislim da nas je ula, onda shvatim da je to nemogue bar ne iz salona u kojem svira glasovir.
Nita odgovorim. Bila mu je ispala novarka, pa sam mu je vratio.
Trenutak me pomno gledala, tada se mai svoje boce dina i natoi si au.
15*
227
I To je ono to mi se svia kod tebe, Frank. Poten si. Ispije pie naduak. Nema goreg od sitnih kraa,
jer one iznose dobru kuu na zao glas.
ESTO POGLAVLJE
Slijedeeg jutra u deset sati ekao sam pred mornarikim regrutnim centrom u sreditu Balti-morea. Jo nije bio
otvoren, pa sam otiao u susjednu kavanu na kavu. Kroz prozor sam vidio mornarikog narednika kako otvara
vrata. Brzo sam dopio kavu i iziao na ulicu.
Nehajnim korakom uao sam u ured. Narednik je upravo bio sjeo za svoj stol.
Pristupio bih u mornaricu kaem mu.
U pomorsku pjeadiju ili u ratnu mornaricu? upita lakonski.
U ratnu mornaricu odgovorim. Pokae na stolac prijeko do zida.
Sjedni onamo ree uskoro e doi porunik Ford.

Dok sam sjedio, pogledom sam preletio po raznim plakatima. Zatim sam uzeo brouru u kojoj su bili opisani
razliiti prizori iz ivota ratne mornarice na moru, kopnu i na brojnim drugim mjestima. Ue porunik.
Narednik mu salutira.
Jedan regrut eli razgovarati s vama, gospodine ree.
Porunik je bio mlad ovjek. Pogledao me i zatim me zamolio da priem njegovu stolu. Sjednem blizu stola.
Otvorio je ladicu i izvadio nekoliko
228
obrazaca. Potom je u stolnoj tintarnici napunio na-liv-pero i pogledao me.
Poeo mi je ustro postavljati pitanja. Odgovarao sam na njih istom brzinom.
Ime?
Frank Kane.
Srednje ime?
Mander odgovorim. Mislio sam da je za pristup ratnoj mornarici potrebno srednje ime, pa sam izrekao
ono koje mi je prvo palo na pamet.
Adresa?
Dao sam mu svoju sadanju adresu.
Kad ste se rodili?
Desetog svibnja tisuu devetsto devete godine.
To znai da vam je sada osamnaest kae. Bit e vam potrebna roditeljska privola.
Roditelji su mi umrli velim.
Tko vam je skrbnik?
Baka uzvratim. ivim s njom.
U redu ree. Poslat emo joj potom odgovarajue obrasce.
Na to nisam mislio, ali sam bez sumnje uvijek mogao predusresti te spise i potpisati ih prije nego to ih ikad vidi.
Uvijek sam se prvi dizao. Nastavio je s pitanjima. Napokon je bio gotov. Ustao je. Ustao sam i ja.
im vam baka potpie ove spise ree donesite ih ovamo. Takoer ponesite odjee za tri dana. Bit ete
upueni na lijeniki pregled, i ako na njemu proete, poloit ete zakletvu i odmah biti poslani na vjebalite.
Hvala vam rekoh. Nasmijei se i prui mi ruku.
Sretno kae.Stisnem mu ruku i otputim se kui s glavom u oblacima.
Pismo je stiglo u ponedjeljak ujutro. Vidio sam ga na stolu u predvorju, kamo ga je Mary bila stavila s ostalim
pismima. U lijevom gornjem kutu omotnice pisalo je Ratna mornarica SAD, slubeno. Uzeo .sam ga, odnio ga
u svoju sobu i otvorio. Mjesto na kojem je trebalo potpisati regrutni je oficir oznaio s x. Potpisao sam se, ali
ne uobiajenim rukopisom. Spremio sam ga u dep svog starog plavog odijela.
Posljednja no u ovoj kui protekla je kao i svaka druga uz uobiajeni postupak. Po svretku posla zatvorio
sam vrata, kao i uvijek, i vratio se da poloim raun gospoi Mander. Kad smo bili gotovi, opustio sam se na
stolici i stao je promatrati.
Po staroj navici, gostila se piem. Kad je vidjela da sjedim umjesto da odem u krevet, uputi mi neobian pogled.
Sto te grize, Frank? upita.
Odlazim odgovorim sutra.
to e raditi? upita. Nisam odgovorio.
Lijepo, znai ne tie me se! ree otro ispiv-i drugu au. A to je s odjeom koju sam ti kupila?
Zadrite je odvratim jezgrovito. Imam je dovoljno.
Boli me glava koliko je ima! Izdala sam novac za nju.
Pa to onda? kaem.
230
Trenutak je utjela. Onda progovori.
Dat u ti deset dolara poviice.
Ni govora! reem. Ne svia mi se posao.
Ali sluaj kae ako ostane ovdje, zaradit e masu love. Moda ve uskoro dobije odreeni postotak
od ukupnog utrka. Svia mi se. Uspjet e. Izvrsno emo se slagati.
Odlazim rekoh ustavi. Pogleda me.
Nemam rodbine, a u arapi imam lijep tos love. Sve sam starija za ovu vrst posla i treba mi netko u koga se
mogu pouzdati. Poten si prema meni. Ostani obogatit e se.
Saalila mi se stara; vjerojatno je kojekako kuburila kroz ivot.
ao mi je kazah ali ne mogu ostati. Raesti se. Stajala je tik do stola.
Idi u vraju mater! Glas joj je podrhtavao. Bez rijei se okrenem i proem kroz vrata.
Dovikne mi.
Frank.
Da? upitam vrativi se u sobu.
Treba li novaca? Glas joj je sada zvuao blae.

Zanijeem glavom.
Odvoji nekoliko novanica iz smotka i prui mi ih.
Evo ree uzmi. Imam vie nego to mi treba.
Uzmem novce i spremim ih u dep.
Hvala rekoh.
Doi ovamo naas kae. Priem joj. Uzme me za ruku.
231
Plemenit si momak, Frank. Ima neto divlje i okrutno u tebi to jo valja ugladiti, ali i neto profinjeno i
vedro. Sto god radio, ne mijenjaj se. Nemoj izgubiti to to te spaava da ne poivani i ne sagnjije. Nasmija
se. Mora da starim kae kad priam takve stvari. Natoi si jo jednu au i iskapi je.
utio sam. Stara me ipak voljela.
No? upita.
Zbogom rekoh. Instinktivno se sagnem i poljubim je u obraz. Pod usnama je bio nekako star i isuen,
poput komada starog papira.
Prisloni ruku na obraz kao da se neeg sjetila. Ree odsutna duhom:
Prolo je ve dugo vremena otkako Rijei joj zamru.
Zatvorim vrata za sobom i otiem gore u krevet.
Sutradan ujutro poloio sam zakletvu i time slubeno postao pripadnikom ratne mornarice Sjedinjenih Drava.
Kada sam obavio zdravstveni pregled, lijenik me pljesnuo po starki.
Navikni se na to, mome. Sad si u mornarici. Sa mnom su polagala zakletvu jo trojica.
Podignite desne ruke. Za trenutak zavlada takva tiina da sam uo kako mi srce burno tue.
Zaklinjem se... govorio je porunik tiho. Ponovih za njim:
Zaklinjem se...
232
i, drt'
INTERLUDIJJERRY
Jerry se duboko zavalio u svoj omiljeni naslonja, uzeo cigaretu iz kutije to je leala na nonom ormariu i
pogledom obuhvatio Martvja i Janet, koji su sjedili nasuprot njemu. Osvrnuo se po sobi. Uivao je u
jednostavnom, ali ukusnom i skupocjenom, namjetaju, osebujnim uljenim slikama po zidovima, u poveanoj
fotografiji uspjele snimke nasmijane Janet, to se nalazila na radio-prijemniku.
Snimljena je za njihova medena mjeseca. Proveli su ga u Velikom kanjonu. Dok se Janet smijala i prstom upirala
u jedno od prirodnih uda, on ju je snimio. Uhvaena je u poluprofilu s beskrajnim i velianstvenim kanjonom u
pozadini. Bila je to najbolja fotografija koju je ikad snimio. Ponosio se njome.
Duboko je uvukao dim i sluao to govore. Jo su uvijek priali o Francisu. Pomalo se ljutio zbog obrata kojim je
razgovor krenuo. Onda se duboko u sebi osmjehnuo. Osjeao je da se vlada kao budala. ovjeka ne mogu srditi
duhovi. Duhovi pripadaju prolosti. A Frankie je bio dio prolosti.
Marty se nagne naprijed u svom naslonjau. Na licu mu se vidjelo da misli iskreno i ozbiljno.
235 udna stvar, Jerry, ali nikad mi nisi ispriao pod kojim si okolnostima upoznao Frankieja. itavo si vee
prilino mualjiv.
Jerry je uvidio da oekuju odgovor. Dobro je promozgao o postavljenom pitanju. Potom je progovorio
jednostavno i prostoduno, to je bio tako dobro nauio, a to je uvijek osvajalo.
Upoznao sam se s njim na vrlo jednostavan nain otprilike kao to si se i ti: prilikom tunjave. Nismo
mogli jedan drugoga pobijediti, pa smo se rukovali i tako okonali spor.
Dogodilo se to davno. Dok sam pohaao akademiju Lawrence u Connecticutu, jednog je dana doao otac da
sa mnom porazgovara. Sjedio sam na rubu kreveta i promatrao ga kako koraa lije-vo-desno ispred mene dok je
govorio. Otac mi je bio sjajan ovjek. ak dok sam bio jo vrlo mlad, postupao je sa mnom kao sa sebi ravnim i
esto me pitao za miljenje o raznoraznim problemima koji bi iskrsli.
Ovo je bio jedan takav sluaj. Zna, sine, rekao je, za dvije godine kandidirat u se za gradonaelnika, i
ini se da momci misle
Da bi trebalo da kolu pohaam u New Yor-ku dovrio sam umjesto njega. To mi je bilo razumljivo.
Odgojen sam u sreditu politikih zbivanja. Promatrao sam oca jo od ranog djetinjstva i mnogo sam nauio od
njega.
Upravo tako, sine kazao je. Mnogo bi mi znailo kad bi to mogao uiniti. Zna kako e ljudi reagirati
ako te vide zajedno s ostalom djecom. Sjeo je na rub kreveta i zagrlio me jednom rukom. Znam, sine, koliko ti
ova kola znai, a
236
znam i to da e ti biti teko pri dui ako je sada, poto si se tako lijepo udomaio u krugu svojih starih prijatelja,
bude napustio.

 Htio sam biti poput svog oca. Za mene je bio najvei ovjek na svijetu. Bio je voa ljudi, a to sam i ja htio
biti voa, ovjek u koga e svi upirati poglede, potovati ga i diviti mu se.
Znao sam to hou i znao sam to mi je initi. Nije mi se ilo iz Lawrencea, ali bilo je i preih stvari. I stoga
sam otiao u kolu Sirotita svete Tereze.
Otiao sam u sirotite, ali ga nikad nisam zavolio. Bilo je odvratno i prljavo, veina djece bila je glupa i
siromana, runa ponaanja i bez razumijevanja. Nikad nisam imao nita protiv njih, ali se nikad nisam mogao
smatrati pripadnikom toga mjesta, kao to je to bilo s Lavvrenceom.
Nasmije se nakratko.
Pretpostavljam da sam pomalo bio snob. Meutim, trudio sam se da to prevladam. Iskreno sam se trsio i
drim da sam u tome i uspio, jer me je, sudei po svemu, veina djece prihvatila. Prihvatili su me i voljeli me, ali
nikad nisam mogao biti njihovim voom, jer je postojao netko drugi. Zvao se Francis Kane.
Njega su poznavali. Bio je goropadan i bezosjeajan, stvarao je pravila, a oni su inili to god je on htio.
Isprva smo izbjegavali jedan drugoga. Zatim smo se pograbili. Iako ni jedan od nas nije pobijedio u fizikom
smislu, duboko u dui osjeao sam da je ipak pobijedio on. Bio sam uvjeren da bi bio pobijedio ak i onda da
sam ga uspio izlemati.
237 Znate, u tu sam kolu zalutao sluajno na neki nain smijeno, ali savreno istinito. On je bio jedan od
njih, potekao je iz njegove sredine, osjeao je kao i oni i bio dio njih samih. To je bilo ono to ja nikad nisam
mogao biti, s obzirom na svoje podrijetlo. Bio je prvi djeak kojem sam zavidio.
No to se moglo; jedna poslovica lijepo kae: Ako ne moe silom, a ti milom. Upravo to sam i uinio.
to sam ga vie upoznavao, to mi se vie sviao. Unato nainu na koji je govorio, odjei koju je nosio i
prljavtini na rukama i licu. On i ja imali smo mnogo zajednikog. Meutim, postojala je jedna bitna razlika
bio je voa. Ono to sam pokuao u njemu pronai i vidjeti bio je onaj siuni trunak koji nas je uinio
razliitim. Nikad ga nisam pronaao, ali sam cijelo vrijeme znao da postoji, iako ga nisam mogao osjetiti pod
prstima.
ak je i moj otac to primijetio. Jednoga dana bio sam pozvao Francisa na ruak, i te me veeri tada upitao
tko je. Kazao sam mu. Djeak je opasan, rekao je tata. Prepreden je i opak, i kavgadija. Ne dopusti da te
zavara rijeima.
Nasmijeio sam se tati i kazao mu da mi je sve to poznato. Ali za mene Frankie nije nikad bio opasan. Bio mi je
prijatelj. Volio me je.
Ula je slukinja i donijela na stol elektrini kav-nik. Do nje je poloila tri malene alice s tanjuriima i
liicama. Jerry je utio dok ju je promatrao.
Ja u posluiti kavu, Mary ree Janet uzimajui od nje ubruse.
238
Da, gospoa kae slukinja i povue se iz sobe.
Drei u ravnotei tanjuri sa alicom na koljenu, Jerry produi.
Sjea li se kad se kandidirao za razrednog predsjednika u srednjoj koli? Trebalo je da odri govor koji smo
mu mi sastavili. Sjea li se koliko je bio nespretan u toku njegova uvjebavanja, koliko si se bojao da e ga
zabrljati? E, pa i ja sam mislio da e ga zabrljati, a moda ak i malko prieljkivao da se to dogodi, kako bih se
mogao uhvatiti za slamku i rei da sam bolji u tome.
Sjeate li se to je uinio kad je stupio na sredinu podija kako je trenutak stajao a onda poeo govoriti
neto previsokim glasom? Sjeam se da sam, dok sam ondje sjedio, pomislio: Poelo je. Sad e sve uprskati.
Ali nije. Govorio je tako prirodno kao da govori s nekim od nas jednostavno, smireno, prisno. Tek sam tada
potpuno shvatio smisao tatinih rijei kad ga je nazvao kavgadijom. Svi smo dobro znali da se smrtno boji otii
na podij da govori, a ipak je cijeli skup smotao oko malog prsta. Bio je i armer; kako se samo okrenuo i Janet
poveo sa sobom. Ali uinio je ono pravo nagonski nepogreivo. Povodio se za nagonom to sam i ja kanio
initi. Bio je politiar o kakvom sam snivao da u biti jo od ranih dana. Bio je moj otac i ja u jednoj osobi, s
oevom magnetskom linou i smislom za ophoenje s ljudima i s mojim planovima.
ini se da sam toga trenutka promatrajui njih dvoje kako se, ruku pod ruku, klanjaju na podiju
konano odrastao. Nee mnogo takvih sresti, govorio sam u sebi. Promatraj ga i ui od
239
njega. Promatrao sam ga i uio. A nauio sam i voljeti ga.
U Frankijeu nisam nalazio nita nedokuivo. Za mene je bio utjelovljenje najprostije neposrednosti i takta,
povezanih s fenomenalnom otroum-nou. Znao je to hoe, i za tim je i iao. Govorio je to misli, inio je to
je htio, dogodilo se to mu drago.
Prinese alicu ustima. Kava je bila hladna. Naku-bivi usne gotovo neprimjetno, vrati je na stol.
I kao to vidite ree Frankie za mene nije predstavljao nikakvu nepoznanicu, kao to je za vas. Pomalo
sam ga upoznavao vie nego to treba. Znao sam to e uiniti gotovo trenutak prije nego to bi neto poduzeo.
Ali upadne Marty neoekivano nisi znao da e pobjei.
Jerry to prizna kimanjem glave.

 Istina je. No morate znati da onog dana kad je ispraao rodbinu na kolodvor, nisam bio s njim. Da sam ga
tada vidio bar jedanput, bio bih znao. Meutim, sad mu je nadola nova misao.
Kako sam i mogao znati? Jesam li ga uistinu znao onoliko koliko kaem? I je li mi predstavljao onoliku
prijetnju i opasnost kako sam zamiljao? Nitko iv nije mogao predvidjeti stvari koje su se dogodile kasnije.
Nema toga koji bi predvidio budue dogaaje. Meutim, oduvijek je posjedovao ono to sam najvie
prieljkivao. Bio je glavni u koli, prvi kod Janet. I premda sam se poslije njegova odlaska domogao svega to
sam elio, veliko je pitanje bi li mi to bilo ikad uspjelo da nije pobjegao.
240
Je li ispravno ono to je Janet sada htjela uiniti? I hoe li se Frank vratiti da ga progoni? Nije imao nikakvih
temeljnih razloga da se usprotivi njezinoj zamisli, i pitao se odakle joj to? Ali, naposljetku, tu je bio Frank, pa
iako je sada pripadao prolosti, jo uvijek su mu bila otvorena vrata za povratak.
16 Ne zaljublju] se u neznanca
w
D OPRVO POGLAVLJE
Stajao sam na stepenicama upravne zgrade i gledao prijeko na pomorsku bazu. Bio je 30. prosinca 1931. godine,
i iznad zaljeva San Diego puhao je studen povjetarac. Podigao sam oko vratnik svog tekog vunenog kaputa i
zapalio cigaretu. U depu sam imao otpusnicu; mornarska torba s nekoliko najnunijih stvari leala mi je do
nogu.
Radovao sam se to sam istupio iz mornarice. Ne zbog toga to bih moda smatrao da se u ratnoj mornarici loe
ivi, ali po mojem, tu je bilo mnogo bolje ekati povoljan as nego u sirotitu. Moda sam jednostavno zamijenio
jednu vrst zatvora s drugom, ali to je sada, na moju radost, sve prolo.
ivot u ratnoj mornarici je, openito uzevi, dosadan. Ogranienja, koloteina, vrlo iscrpno planiranje svake
minute dnevnog posla dovodilo je do stanovitog otupljenja duevnih sposobnosti da neto sam planira i
poduzme. Vjerojatno mi je sve to donekle i koristilo. Mnogo sam itao i nauio mnoge stvari. Osim engleskog,
povijesti i, u stanovitom opsegu, zemljopisa, svladao sam matematiku na satovima poznavanja artiljerijske
vjetine i knjigovodstva u vezi sa skladitarskim dunostima.to se mene tie, sada sam odsluio svoje. Povukao
sam posljednji dim, odbacio cigaretu, prebacio preko ramena torbu i proslijedio prema glavnim vratima.
Na vratima sam predao otpusnicu glavnom deurnom podoficiru. Uzeo ju je, naglom je kretnjom rasklopio,
letimice je pogledao i onda mi je vratio.
U redu, mornaru ree cerei se do vienja.
Vraga do vienja! uskliknem. Ovo znai zbogom. Istupio sam.
Tako svi kau napomene, jo uvijek cerei se. Vratit e se. Svi se vraaju.
Ali nee ovaj macan! odbrusim. Idem kui. Iziem i odem do autobusne stanice. Doe autobus,
popnem se u nj i sjednem.
Kad je krenuo, okrenem se da jo jednom pogledam bazu, a potom se opet zavalim na sjedalu.
Mojima e biti drago kad prime glase od mene. Sjeam se kad sam im pisao proli put iz New Yor-ka. Imao sam
dvadeset etverosatni dopust na kopnu, i itavo sam jutro lutao gradom ne znajui kamo da se djenem.
Odjednom sam se naao pred Jerrvjevom kuom. Bez razmiljanja sam ustrao po stepenicama i pozvonio.
Vrata je otvorio glavni sluga.
Je li Jerry kod kue? upitam.
Nije odgovori mladi gospodin je na koledu. Hoete li mu ostaviti kakvu poruku?
Trenutak sam oklijevao.
Ne rekoh neu. Okrenem se i spustim se stepenicama dok je zatvarao vrata za mnom.
Zapravo, ba tada sam i poeo osjeati enju za domom. Naao sam se u gradu u kojem sam pro246
veo cijeli svoj ivot, a nigdje poznata lica da te doeka, da s njim popria: Osjeao sam se bije-, dno. Lunjao
sam po gradu, dok nisam stigao pred jedan hotel u koji sam uao, sjeo u ekaonicu i poeo pisati pismo.
Dragi ujae Morris, draga ujna Bertho, Irene i Essie!
Javljam Vam se s nekoliko rijei toliko da znate da sam dobro, a vjerujem da ste isto i Vi. Ovo se posebno odnosi
na ujaka Morrisa i njegovo zdravlje. Oprostite ako sam Vam svojim bijegom zadao neprilika, ali ondje vie
nisam mogao ostati, svakako ne poslije Vaeg odlaska. Cijelo me vrijeme zdravlje dobro slui i neprestano
radim. Nadam se da u jednog dana, kad odrastem toliko da se ne budem morao vratiti u sirotite, moi opet
ivjeti s Vama. Do tada Vas neu uznemiravati, jer imam dovoljno svega, ukljuujui i novaca.
U nadi da ste svi dobro, svim srcem Vas ljubi
Va Frankie.
Pregledavajui pismo, pala mi je na um sretna misao. Uzeo sam pismo, otiao u banku i podigao ek na cijeli
svoj ulog. Priloio sam ga uz pismo i otpremio ga. Zatim sam se vratio na brod osjeajui se mnogo bolje. U
New Yorku nisam imao vie to traiti.

No sve se to dogodilo prije nepune dvije godine. Sada sam slobodan i idem k njima u Arizonu. Siao sam s
autobusa u sreditu San Diega, otiao ravno u hotel i upisao se u knjigu gostiju. A onda, ne ekajui da se prvo
popnem u sobu, priao telegrafskom alteru. Pristupila mi je djevojka s brzo247
javnom tiskanicom i olovkom. Od sada sve e uistinu krenuti nabolje. Idem kui s dvjesto dolara u depu.
Morris Cain, 221 Lincoln Drive, Tuscon, Arizona. Danas dobio otpusnicu iz ratne mornarice. Htio bih Vam se
odmah pridruiti. Odavde vjerojatno polazim potkraj tjedna.
Javit u Vam koji me dan moete oekivati. S nestrpljenjem oekujem trenutak ponovnog susreta.
Va
Frank
Poao sam za hotelskim momkom koji me stepenicama odveo do moje sobe. Brzo sam izvadio stvari iz torbe,
spremio ih u ladicu toaletnog stolia i siao. Priao sam recepcioneru i zamolio ga da me uputi u bolji duan
odjevnih predmeta. Poslao me u filijalu jedne takve prodavaonice u Aveniji Grand. Odabrao sam tri dobra odijela
i za svako dao devetnaest dolara. Suknar mi je rekao da e mi ih prepraviti za nekoliko dana. Zamolio sam ga da
pouri, pa mi je obeao da e biti gotova u subotu, dan poslije Nove godine. Zatim sam otiao u susjedni duan
mukom pomodnom robom i ondje kupio est koulja po dolar i petnaest centi. Nekoliko pari gaa, arape i
kravate popunili su mi toaletni stoli. Kupio sam mali putni koveg za est dolara i vratio se u hotel. Sada sam
spreman za pokret, pomislio sam, im budu gotova odijela.
Tih nekoliko dana sporo je prolazilo. I Staru i Novu godinu proveo sam gotovo iskljuivo u sobi. U hotelu se u
toku cijele noi odravalo nekoliko
248
*
.1
zabava, i uo sam buku kroz zatvorena vrata. Neobino je udno to me uope nisu privlaile. Imao sam misliti o
mnogim drugim stvarima. Mogu si zamisliti koliko su sretni bili moji kad su primili brzojav i kako s
nestrpljenjem oekuju moj dolazak. Kladim se da sestrine vie ne bih prepoznao. Mora da su ve izrasle u prave
dame.
Sutradan sam siao i podigao odijela. Skinuo sam uniformu i obukao odijelo od smeeg tvida. Nisam se
prepoznao u ogledalu. Prolo je mnogo vremena otkako sam posljednji put nosio graansko odijelo, pa sam se
sada u njemu odmah bolje osjeao. Potom sam otiao na kolodvor i kupio kartu za Tuscon, za vlak koji je
polazio slijedeeg jutra. Nakon toga vratio sam se u hotel da se odjavim. Dok sam stajao na recepciji pun sebe
zbog novog odijela, primijetio sam da je namjetenik stavio neto u moj potanski pretinac. Pristupio sam mu i
zamolio ga da mi dade prispjelu poiljku.
Bio je to brzojav iz Tuscona. Nisam ga ondje otvorio; bio sam previe uzbuen. Odgovorili su mi, pomislim.
Toliko sam bio izvan sebe da sam pohitao u sobu da ga ondje proitam. im sam uao, otvorio sam ga.
Ugledao sam svoj brzojav i uza nj privrenu ceduljicu na kojoj je pisalo: U prilogu Vam aljemo Va brzojav
od 30 prosinca 1931. godine koji nije uruen iz slijedeih razloga. Zatim je slijedio popis razloga. Uz jedan je
bio umetak znak olovkom. Odselili s navedene adrese, nova adresa nepoznata.
Jedan trenutak nisam nita shvaao, skljokao sam se u naslonja potpuno izgubljen. Nekoliko sam asaka sjedio
isuvie smeten za bilo kakav osjeaj.
Nisam znao to da dalje radim. Nikad nisam pomislio na mogunost da se odsele, a da me prethodno o tome ne
obavijeste. Onda sam se prisjetio da to nisu niti mogli uiniti. Uope nisu znali gdje se nalazim. Opet me obuzeo
onaj osjeaj osamijenosti osjeaj da sam izgubljen i zauvijek naputen. Kroz prozor je dopirala jeka uline
vreve. uo sam kako se neka ena u hodniku smije. Priinilo mi se kao da se soba poela suavati. Palio sam
cigaretu za cigaretom. Zrak je bio zasien dimom. Nisam znao koliko sam dugo tako sjedio u naslonjau, ali kad
sam podigao pogled, ve se bilo smrklo. Lagano sam ustao i pogledao kroz prozor. Po cijelom su gradu gorjela
svjetla. Besciljno sam kruio sobom. inilo se kao da sam nesposoban za bilo kakvu odluku.
Siao sam u blagovaonicu. Naruio sam neko jelo ali ga nisam pojeo. Napustio sam blagovaonicu plativi
raun i otiao u predvorje. Ondje sam sjedio neko vrijeme i gledao ljude ali nikog nisam vidio. Bio sam
omamljen, kao da se nalazim u nekom zrakopraznom prostoru. Pogled mi padne na telegrafski alter. Dignem se
i priem mu. Djevojka koja je ondje sjedila pogleda.
Izvadim brzojav iz depa.
Je li vam ita poznato o ovome? upitam je. Pogleda ga.
Ne, gospodine Kane. im sam ga primila, stavila sam ga na stol.
Bi li moglo biti da su pogrijeili?
Ne bih rekla ree. Takve se stvari provjeravaju savjesno.
Hvala vam kaem. Dok sam odlazio, djevojka je zamiljeno gledala za mnom.
250

Odmah do telegrafskog altera "VVeslern Union nalazio se niz stepenica koje su vodile do predvorja s
telefonima. Tu je bilo manje ljudi nego u salonu, zato se popnem gore. Nisam htio biti potpuno sam, a opet
nisam htio da me okruuje onoliko mnotvo. To nisam mogao objasniti. Sjeo sam na stolicu koja se nalazila tik
do jedne od telefonskih kabina. Sjedio sam ondje svojih pola sata, kadli se pojavi telegrafska slubenica.
Promatrao sam je kako ulazi u kabinu do mene. Zatvorila je vrata. Nisam uo kad je ubacila novi u telefon, niti
sam uo bilo kakav razgovor. Izila je nekoliko minuta kasnije. Zastala je na ulazu gradei se iznenaenom to
me vidi ondje. Nasmijeila mi se. Kimnuo sam pristojno u znak pozdrava; nije mi bilo do smje-kanja.
Izvadila je cigaretu iz torbice.
Imate li vatre, gospodine Kane? upita smijeei se.
Jasno kao dan! Nisam mario. Izvadio sam ibicu iz depa, zapalio je i prinio njezinoj cigareti. Sjela je do mene.
Pomaknuo sam se da joj napravim mjesta.
Hvala ree.
U redu stvar kaem joj.
Novo odijelo? upita. Na trenutak nisam znao to je htjela rei. Onda sam kimnuo.
Istom sam ga juer kupio.
Kako se osjeate sada kad ste istupili" iz mornarice? upita.
Pa, dobro odgovorim.
ovjek ne zna ni kud bi ni to bi, zar ne? inilo se kao da je zanima moj sluaj.
251

Tako je velim. Morat u se na to naviknuti.

Nezgodna stvar s tim brzojavom ree sa-alno.
Mogao sam to i oekivati kaem. Poeo sam se bolje osjeati.
Bila je prva osoba koja je u ovom prokletom hotelu pokazala kakvo-takvo zanimanje za mene. Pogledam je. Bila
je pristala djevojka: crna kosa, plave oi, skladno graena. Osmjehnem joj se. Ne bih vas htio optereivati
svojim problemima rekoh. Dovoljno je to to ste pokazali malo razumijevanja.
Oh, ne brinite kae. Imam bliskog roaka u ratnoj mornarici, pa se esto pitam kako bi se osjeao kad
bi iziao iz nje.
Pa nije tako strano reem samo kad ovjek jednom odlui to da radi.
to ete vi raditi? upita.
Upalim cigaretu s njezinom cigaretom. to u raditi? Nisam znao o tome jo nisam razmiljao.
Iskreno reeno, ne znam odgovorim. Vjerojatno u potraiti neki posao.
Neto posebno?
Ne, prvi posao koji naie odgovorim.
Dosta je teko sada dobiti posao primijeti.
Ne znam, dosad sam uvijek dosta lako dolazio do posla kaem pouzdano.
. Jedno je vrijeme sjedila bez rijei. Potom se digla.
Moram ii kae. Dosta je kasno i bolje da odem kui na veeru.
Pogledam je.
252
Zato ne javite svojima da neete doi na veeru? Mislim rei, zato ne biste poli sa mnom? Ne bih htio biti
drzak, ali mogli bismo izii da mi pokaete grad. Ne poznajem ga ba najbolje.
Osmijehne mi se.
Lijepo od vas to me pozivate, gospodine Kane, ali doista moram ii.
Vraga je morala! Morala je isto kao i ja. Nastavio sam tu komediju.
Molim vas, poite sa mnom. Bio bih vam neobino zahvalan. Nemate pojma koliko se ovjek moe osjeati
osamljen u nepoznatom gradu.
Pretvarala se kao da malo razmilja.
U redu ree poi u, gospodine Kane. Meutim, prvo moram telefonirati kui, gospodine Kane.
Shvatio sam kud smjera.
Za tebe sam Frank.
U redu onda, Frank. Nasmijeila se. Zovem se Helen.
Helen je ula u telefonsku kabinu. Sjedio sam ondje i ekao. Opet nije nikog nazvala. Smijao sam se u sebi.
Otili smo u neko nono zabavite, u kojem se davao dobar program. Jeli smo i pili. Nikad ne pijem mnogo, ali
ovaj put nisam pazio. Poeo sam se sve vie zagrijavati. Plesali smo i pili, pili i plesali, i vrlo brzo bilo je dva
sata. Napustili smo ka-bare i pozvali taksi.
Odvest u te kui kaem.
Ne mogu kui u ovakvom stanju ree ce-rekavo. Otac bi bio ljut kao pas.

 Gdje e prespavati? upitam je.

253 U hotelu odgovori. Ondje esto spavam kada dugo radim.
Uli smo u taksi.
Hotel Berkelev kaem vozau. Taksi krene. Osjeao sam slabu vrtoglavicu, ali mi je svje zrak to je
ulazio kroz prozor razbistrio glavu. Zavalim se na sjedalu i pogledam je. Sjedila je u kutu i bezvezno se
smijuljila.
Sto je? upitam je. Iznova se zacereka.
Osjeam se jako luckasto.
Ma nemoj velim. Zagrlim je i privuem je k sebi.
Stisla se uza me ne opirui se mojem sve jaem stisku. Poljubio sam je.
Je 1' se jo osjea luckasto? upitam je i ponovno poljubim. Ovaj put je uzvratila poljubac. Usne su joj
gorjele kao iva vatra.
Dosta je toga ree odrinuvi se. Stvarno zna ljubiti.
To nije sve to znam kaem joj smueno. Prirodno sam nadaren. Iznova je poljubim. Zatim je
poljubim u grlo. Drala me vrsto. Iznenada me odgurne.
Hotel proape promuklo. Taksi se upravo zaustavio pred hotelom. Ispustio sam je. Popravila je odjeu.
Izili smo i platili vozau.
Hajdemo unutra rekoh uzevi je za ruku. Zaustavila me je.
Ne mogu s tobom unutra. Otpustili bi me: ne smijemo se mijeati s gostima. Bolje da ti ovdje vani poelim
laku no.
Pogledam je. Da mi poeli laku no ovdje vani! Da nije sila s uma? Nisam iziao i spiskao silnu
254
lovu da joj kaem laku no na ploniku. Iznova je pogledam. Izgledala je prirodno. Moda sa mnom neto nije
bilo u redu. Moda je sa mnom pola samo zato da lijepo provedem veer. Slegnem ramenima.
Jesi li sigurna da moe dobiti sobu? upitam je.
Kimne.
Onda u redu rekoh laku no. Okrenem se i uem u predvorje. Malo sam bio nabru-en. Odvratna
gnjavatorica. Ali kad sam doao u sobu, prola me srdba i poeo sam se smijati. Ako nita, bar me
udobrovoljila.
Uao sam u sobu te skinuo kaput i kravatu. Izvadio sam novarku i prebrojio novce. Imao sam jo sto deset
dolara. Odluio sam sutra platiti hotelski raun i negdje potraiti kakvu jeftinu sobicu. Zatim bih u ponedjeljak
iao u potragu za poslom. Skinuo sam koulju, otiao do umivaonika, oprao se, potom se vratio i sjeo na rub
kreveta. Netko je vrlo tiho pokucao na vrata. Jedva se ulo. urno priem stolu na kojem su leali novci i
spremim ih u toaletni stoli. Onda odem do vrata i otvorim ih.
Bila je Helen. Pogledam je. Nisam pokazao koliko me iznenadila.
No, zar me nee pozvati da uem? ree.
Oh, svakako progunam odstupivi. Izvoli.
Ula je u sobu. Zatvorio sam vrata.
Nisam ti se zahvalila na ugodnom provodu.
Ne treba mi zahvaljivati kaem uglaeno. Bogamu, nije ona dola ovamo samo da mi se za255hvali! Ispruim ruku i ugasim zidno svjetlo. Sada je gorjela samo svjetiljka na nonom ormariu.
Stajali smo u polumraku i gledali se. Zakoraim prema njoj. Instinktivno se povue. Uhvatim je za ruku i
zadrim je.
Sto je, seko? upitam privijajui je uza se i ljubei je.
Bojim se ree. Ovo nikad prije nisam radila. Uvuem joj ruku u otvor haljine. Dojka joj je bila
meka i topla.
Naglo je suspregla dah. Povukao sam je na krevet i jo jednom poljubio. Legla je poprijeko povlaei mi glavu
za sobom. Nadvijena se nad nju i pogledam je.
Svaki poetak je teak, seko kaem. Ne boj se, neu te ozlijediti. Zarinem joj ruke pod haljinu i
povuem ih uz bedra: pod prstima osjetim mekano, toplo meso nabijeno elektricitetom i vatrom.
Bojim se, Frank proape zadravajui mi ruku na bedrima. Ali...
Prekinem je poljupcem u dojku. Kad sam podigao usne, produila je aputati:
Ali potrebna sam ti. Potreban ti je netko. Dolje si izgledao toliko osamljen toliko osamljen.
Ispruim ruku i ugasim svjetlo.
Potrebna si mi, seko.
DRUGO POGLAVLJE
Odjednom se probudim u noi. Neto se pomaklo u sobi. Ispruim ruku. Helene nije bilo kraj mene. Uspravim se
i skoim iz kreveta. Otiem do toalet256

nog stolia i otvorim ladicu u koju sam bio stavio novce. Bila je prazna. Tiho sam kleo dok sam se oblaio. U
depu od hlaa imao sam samo deset dolara. Dok sam urio hodnikom, bacim pogled na sat. Bilo je gotovo pet
sati. Spustio sam se dizalom.
Priem recepciji.
Je li tu negdje telegrafska slubenica? upitam.
Nije odgovori namjetenik. Koju mislite?
Onu koja radi u dnevnoj smjeni a zove se Helen odvratim.
Oh, nju kae. Ona je pomona slubenica. Radila je samo jedan dan. Stalna slubenica je bolesna. Zar
neto nije u redu?
Zar neto nije u redu? Jo pita! Operuan sam. Dugovao sam hotelu dvadeset dolara, i jo pita da neto nije u
redu!
Ne uzvratim mislio sam samo na brzojav koji moram poslati. Moe priekati.
Okrenem se i odem u sobu. Bar nije trebalo dugo da me oiste. uo sam da su se neki mornari, nakon izlaska iz
mornarice, morali vratiti na brod i potpisati ugovor na jo nekoliko dana zbog toga to su ostali bez prebijene
pare, to su im makli lovu lovu radi koje su morali odrapiti cijeli rok u to nisam mogao vjerovati. Ali, eto,
meni se dogodilo. Upalio sam cigaretu dok sam smiljao to da poduzmem.
Oko deset sati siem i priem telegrafskom alteru. Jedna je slubenica sjedila ondje.
Znate li gdje je Helen? Slegne ramenima.
17 Ne zaljubljuj se u neznanca
257 Odakle bih znala? upita. Poslana je iz ureda na probu dok sam bila bolesna. elite li da se propitam
za nju?
Dajte, molim vas zamolim je. Vrlo je vano.
Nazvala je centralu. Dobila je poruku.
Ne. Bila je unajmljena samo za taj dan i odmah isplaena. Nije ostavila adresu.
Znai tako. Odande odem na recepciju i zatraim da me najave direktoru hotela. Odvedu me do njegova ureda.
Bio je to sjedokos, tih ovjek sued-njeg rasta.
to mogu uiniti za vas, gospodine Kane? upita uljudno.
Ispriam mu cijeli sluaj. Sluao me prekrienih ruku. Kad sam zavrio, upitao me je to elim da uini.
Ne znam to biste mogli uiniti odgovorim iskreno.
Ne znam ni ja ree ustajui. Za goste je predvien sef kako bi u nj mogli pohraniti novce i
dragocjenosti. Izvjeen je natpis koji upadljivo upozorava: Ne odgovaramo za novce i dragocjenosti, ako se ne
registriraju na recepciji. Kako bismo dospjeli kad bismo povjerovali svim tim priama o looj srei? Dosta sam
ih se nasluao. Ljudi dolaze ovamo kad potroe ili prokockaju novce, ili to ti ja znam kako, i oekuju od nas da
neto za njih uinimo. Ovo je posao, ba kao i svaki drugi. Moramo mudro poslovati ili gubimo namje-tenja.
Imate li dovoljno novaca da podmirite raun? upita lukavo.
Nemam odvratim kazao sam vam da me gadura oerupala.
258
C, c ree vrtei glavom. Zaista nezgodno!
Znam rekoh. Nego, mogli biste mi dati vremena za podmirenje duga. Radio bih nekoliko dana i
isplatio vam do posljednjeg centa.
Nasmijao se tome.
Znate li uope, gospodine Kane da je posao vrlo teko dobiti? A vaa je soba, da zlo bude gore, prilino
skupa oko tri dolara i pedeset centi na dan, mislim. Ne, sumnjam da bi vlasnici ikada dopustili tako neto.
Pa da mi onda dopustite da ovdje odradim za te novce? upitam.
Zao mi je kae to ne mogu uiniti. Ve nas je ionako previe, pa emo, po svoj prilici, ve narednog
tjedna morati otpustiti nekoliko ljudi.
U redu rekoh ali to nas opet vraa na isto pitanje: to da radim?
Ne znam odvrati. Ali s obzirom na okolnosti, morat ete se odmah iseliti iz sobe. Kao jamstvo za
podmirenje duga, morat ete ostaviti svu svoju robu ovaj, mislim rei onu koju ne nosite.
To me razbjesnilo. Skoim na noge.
Svinjo bezobrazna! dobacim mu. I to mi je lijep postupak prema ovjeku koji pokuava na poten
nain rijeiti spor! Da sam vas elio nasamariti, mogao sam jednostavno otii i pustiti vas da ga rjeavate sami.
Ali ne! Ja preuzimam ulogu naivine koja plaa ceh za sve one uobraene besparice koji su prelukavi za vas!
Pokuao me prekinuti, ali sam ga nadglasao.
Pokupit u svoje stvari i otpiriti odavde u vraju mater, i samo me probajte sprijeiti! U protivnom rastrubit
u po cijelom gradu kako putate
17*
259telegrafske slubenice da gule goste. Da vidimo kako e vam se to svidjeti! Krenem da u izii. Zaustavi
me kod vrata.

 U redu, gospodine Kane rekne ne uzbu-ujte se. Dopustit emo vam da otiete sa stvarima i sve
zaboraviti.
I te kako, u to se moete okladiti o svoj ivot! poviknem jo uvijek razjaren. Vi zaboravite, ja neu!
Tresnem vratima za sobom. Po-pnem se do sobe i stanem pakirati stvari. Kad sam sve spremio, otiem u hodnik
i spustim se dizalom.
Iziem iz hotela. Zaustavim se pred kioskom na uglu ulice. Kupim novine.
Znate li nekog boljeg stanodavca koji iznajmljuje sobe uz razumnu cijenu?
Svakako izjavi. Napie mi adresu na ko-modiu papira.
To se mjesto nalazilo nekoliko blokova odavde, pa sam otiao pjeke. Ondje sam uzeo sobu za tri dolara i
pedeset centi tjedno i platio dva tjedna unaprijed. Na taj mi je nain ostalo jo samo tri dolara i osamdeset centi
sitnia. Spremio sam stvari u toaletni stoli. Ova je soba bila pravi kokoi-njac u usporedbi s hotelom, ali tu sam
bar bio siguran dva tjedna.
Sutradan sam poao u potragu za poslom. Bio sam sretan. Dobio sam posao raznosaa mjeovite robe i mesa u
jednoj veletrgovini u Ulici Center s plaom od etrnaest dolara tjedno. Doao sam kui umoran. Ispruio sam se
na krevet. Bilo je dosta naporno cijeli dan trkarati s narudbama, to vie to sam nekoliko posljednjih mjeseci
proivio dosta lagodno. Ustao sam iz kreveta i pokuao iz260
raunati dokle e mi dotei novac. Uzeo sam komadi papira i olovku i na nj narkao brojke: Stanarina
$3
Hrana
7
Ukupno
$10
Plaa
14
Ostatak
$4
Proraunao sam da e mi dolar na dan dostaja-ti za hranu. Doruak e se sastojati samo od kave i peciva. Ruak
od sendvia i kave, ili tanjura juhe i kave. Za veeru u pojesti kakvo jelo u kafeteriji. Opet sam legao. Nisam se
brinuo. Nekako u isplivati.
Ali, dogodila se jedna stvar s kojom nisam raunao.
TREE POGLAVLJE
Na posao sam obino odlazio u sedam ujutro. Prvi posao sastojao se od raznoenja ranih narudbi. Prodavai su
robu pripremili prethodnu no, i ja bih je podigao, stavio u runa kolica i isporuio je. Nisam mnogo drao do
tog posla, ali sam se nadao da u se paljivim gospodarenjem, s ona etiri dolara na tjedan koja u utedjeti,
moi vratiti na istok. Oekivao sam, naime, da u ondje nai svoju rodbinu.
Meutim, dva dana kasnije svi su se moji planovi rasplinuli. Dok sam kolicima prevozio jednu poiljku,
odjednom sam osjetio slabost i vrtoglavicu. Vjerojatno zbog loe hrane koju sam jeo. inilo se kao da se plonik
naginje prema zgradama. Kao da mi je bilo sve tee i tee odravati ravnoteu.
Ispustio sam robu na zemlju i posrnuo prema zidu zgrade. Omamljeno sam promatrao kako se slupana jaja i
mlijeko na ploniku slijevaju u kaastu masu. Oblio me znoj. Samo krajnjim naporom mogao sam se odrati na
nogama. Oajniki sam se borio. Ne smijem pasti. Ne smijem pasti. Ali zgrade i plonik su se sve vie i vie
dizali uvis.
Iziao je poslodavac i prvo pogledao na plonik, a onda na mene, naslonjena na zid zgrade. Problijedio sam kao
krpa. Krupni graci znoja cijedili su mi se u oi i zamagljivale mi vid. Nije nita poduzeo da mi pomogne.
Pokuao sam mu neto rei, ali su rijei koje sam uspio izustiti bile nerazumljive.
Kad se otrijezni, doi da obraunamo nadnicu ree okrenuvi se na petama i vrati se u zgradu.
Gledao sam za njim bespomono. Opet sam pokuao progovoriti, ali uzalud. Jednostavno sam se prilijepio uz
zgradu molei Boga da ne umrem. Duboko u dui gorio sam od bijesa, srama i ponienja. Kurvin sin, mislio je
da sam pijan! Dolo mi je da zaplaem. Ali nisam imao vremena. Morao sam voditi borbu s plonikom. Kao da
hodam po nategnutom konopcu; osjeao sam da u svakog asa pasti. Lagano sam se spustio na bok i poloio
glavu na ruke. Zaklopio sam oi samo da ne moram gledati onu uasnu kosinu koje sam se toliko bojao.
Nastojao sam ne misliti na nju, ne misliti ni na to.
Na koncu je prolo. Poeo sam se osjeati bolje. Podigao sam ruku i otvorio oi. Bile su mokre od suza koje sam
zatomio. U glavi sam osjeao muklu
262
bol. Plonik se vratio u vodoravan poloaj. Polako sam se digao. Jo sam uvijek bio nesiguran. Upirui se
rukama o zid, dovukao sam se do vrata. Dok sam ulazio, jedan je trgovaki pomonik projurio pokraj mene da
poisti plonik. Vratio sam se do staklenog kaveza, koji je poslodavac zvao svojim uredom. Stajao je ondje.
Gospodine Rogers poeo sam.
Evo ti nadnica, Kane ree. Prui mi pet dolara.
Uzeo sam ih sporom kretnjom. Nisam mogao brzo pokretati ruke. Prebrojio sam ih.

 Ali, gospodine Rogers usprotivim se ovdje je samo pet dolora. Radio sam puna tri dana. Trebalo bi da
dobijem sedam.
Odbio sam ti za ono to si razbio ree okrenuvi mi lea. Smueno strpam novce u dep. Krenem, ali onda
se vratim.
Gospodine Rogers kaem. Nisam bio pijan. Bilo mi je zlo.
Nije odgovorio. Vidjelo se da mi ne vjeruje.
Morate mi vjerovati, gospodine Rogers! us-kliknem drhtavim glasom. Istina je, spopala me vrtoglavica
i...
Ako ti nije dobro, onda ionako ne bi smio raditi ree okreui mi se. A sada se nosi odavde! Nemam
vremena za traenje.
Znao sam da mi ne vjeruje. Proao sam mimo pomonika dok sam skidao pregau i oblaio kaput. Promatrali su
me krajicima oiju. Tu sam radio samo kratko, pa nisam nikoga od njih poznavao. Osjeao sam da misle isto to
i Rogers.
Otiao sam ravno kui. Nisam se osjeao dovoljno jak da potraim drugi posao. Osim toga, obuzimao me udan
osjeaj stida koji kao da se prilijepio za mene. Mislio sam da me svi na ulici gledaju nekako sumnjiavo. Otiao
sam u svoju sodu i legao. Ostao sam u njoj do kraja dana. Nisam bio gladan i nije mi se nita jelo.
Sutradan ujutro opet sam iziao. Meutim, taj je dan proao a da nisam dobio posao ni sutradan, ni
prekosutra. Prilino sam slabo stajao s lovom. Obroke sam sveo na jedno priprosto jelo na dan. Do sredine
idueg tjedna bio sam vorc. Nisam imao nikakav posao, a u nedjelju sam morao izdati tri i po dolara za sobu.
Naao sam se na ulici, kad mi je sinula spasonosna ideja. Natrag u New York! Ondje imam prijatelje. Poznajem
grad kao svoj dep. Pomoi e mi da pronaem roake. Vratio sam se u sobu. Skupio sam svu svoju odjeu
nova odijela koja sam bio kupio prije nekoliko tjedana i sve koulje osim jedne te ih sloio u koveg. Dok
sam silazio, obavijestio sam gazdaricu da podkraj tjedna odlazim. Potraio sam zalagaonicu. Pronaao sam jednu
pri kraju glavne ulice. Uao sam u radnju i lupnuo kovegom po tezgi. Usluio me neki sterkelja s naoalama.
ia, to mogu dobiti za sve ovo? upitao sam ga dok sam otvarao koveg.
Izvadio je nova odijela i pomno ih pregledao. Zatim ih je odloio.
Nita od posla ree. Ne kupujem ornu-tu robu.
264
Cia kazah ta roba nije ornuta. Kupio sam je istom proli tjedan. Ali ponestalo mi love i elim otpiriti
iz ovog gadnog grada.
Imate li moda raun? upita promatrajui me lukavo.
Proeprkam po novarki. Naem jedan od odijela. Pokaem mu ga. Pogleda ga.
Za svako odijelo dajem pet dolara pedeset centi za svaku koulju.
Kriste nebeski! Pa za ta sam odijela nedavno dao dvadeset dolara, a vi mi nudite samo pet zelembaa.
Posao ide loe poprati odgovor uvjerljivim pokretom ruke i odijela imaju slabu prou.
Poeo sam trpati robu natrag u koveg.
Trenutak ree. elite li to prodati ili zaloiti?
Prodati odgovorim i dalje pakujui. Koveg takoer. Rekao sam vam da naputam grad.
U tom sluaju kae nudim vam sedam dolara i pedeset centi za odijela, jer ih ne moram uvati u
duanu, i dva dolara i pedeset centi za koveg.
Na koncu smo se nagodili za trideset dolara i jedne tamnoplave radne hlae s kouljom. Presvukao sam se u
stranjoj sobi. Dao sam mu odijelo koje sam imao na sebi, kao i sve ostalo. Iziao sam iz zalagaonice i otputio se
u najblii restoran, gdje sam pojeo dobar obrok. Poto sam se najeo, kupio sam kutiju cigareta i jednu zapalio.
Osjeao sam se malo bolje. Vratio am se u sobu i otiao na poinak.
Sutradan u zoru ve sam se nalazio na teretnom kolodvoru. Vraao sam se kui u svoj New York.
ETVRTO POGLAVLJE
Putovanje nije bilo prenaporno. Osim mene, i mnogi drugi su se vozili na teretnjaku kao slijepi putnici, iz ovog
ili onog razloga. Jedni nisu znali kamo idu, bili su to ljudi bez ikakva utoita koji su jednostavno srljali naprijed
preputajui se slijepoj srei. Drugi su imali odreen cilj dom ili neko novo mjesto u kojem bi se mogli
zaposliti.
I oni su bili poput ostalih ljudi, jedni ugodni i susretljivi, drugi gadni i podmukli, ali, sve u svemu, nekako sam
izlazio na kraj s njima. Gledao sam svoja posla, nikad se na jednom vlaku nisam predugo zadravao, iskoio bih
u kakvom usputnom gradiu da se preko dana i noi zabijem u kakvu jeftinu sobicu i pojedem nekoliko
pristojnih obroka, i onda opet put pod noge.
Nije mi ostalo jo mnogo love kad sam se u Ho-bokenu, mjestancu na rijeci Hudsonu, odmah preko puta New
Yorka, stumbao s vagona za spavanje, ali to me nije zabrinjavalo. Znao sam da u se snai kad jednom stignem
onamo.

Od teretnog kolodvora do trajekta trebalo je prijei etiri bloka, a kia, koja je padala kad sam siao s vlaka,
pretvorila se u gust snijeg dok sam se ukrcavao na trajekt.
Bilo je kasno naveer, i mnotvo se naroda vraalo s posla. Ondje su se nalazili veinom kamioni to su se
vraali u New York. Uhvatio sam se za jedan i popeo se u nj. im je stigao na trajekt, iskoio sam.
Osjetio sam trzaj i vidio kako voda zapljuskuje gat kad je trajekt krenuo. Uao sam u ograen dio za putnike.
Sjeo sam i kiljio kroz prozorsko staklo
266
ne bih li na drugoj strani ugledao New York, ali bez uspjeha. Sve to sam vidio bio je bijeli snijeg koji je uporno
padao i izmeu neba i vode stvarao neprozirnu koprenu.
Kad se trajekt nenadano pribliio pristanitu, a visoke graevine i njujorke svjetiljke zasjale preda mnom,
osjeao sam se kao da sam stigao kui uistinu kui. To je bio grad u kojem mi je sve bilo blisko, tu su bili
ljudi koje sam shvaao.
Kad se vratite, uz zveket lanaca, polako otvorilo, krenuo sam. Kamioni su se poeli iskrcavati i pomijeao sam
se s gomilom to se probijala put pristanita. Bilo mi je studeno, ali bio sam previe uzbuen da bih na to pazio.
Radne hlae i jaka koulja nedovoljno su titili od ovakva vremena, ali se tada nisam bunio.
Trajekt je pristao u 42. ulici. Udario sam poprijeko do Times Squarea, zaustavio se na uglu kao i svaka prava
seljaina koja je prvi put u New Yor-ku i glupavo se zabuljio u velik natpis na Times Buildingu kad su se svjetla
upalila.
Sedam po podne, 10. veljae 1932.
Odjednom osjetim glad. Upadnem u kafeteriju i pojedem prilino dobar obrok. Tek kad sam platio raun,
ustanovio sam da mi je preostalo jo samo etrdeset centi. Meutim, to me nije zabrinjavalo. Tu sam no
prespavao u jeftinom hotelu u Bowe-ryju za dvadeset pet centi. Za sutra mi je, dakle, preostalo jo samo petnaest
centi. Sjeam se da sam se smijeio dok sam tonuo u san. Ovo je bio moj grad i u njemu sam se mogao snai i
bez love.
Jo je uvijek snijeilo kad sam se probudio. Iziao sam iz svog kokoinjca i krenuo put 6. avenije do
posrednikih agencija za namjetenja. Prolazei,
267na svakom sam uglu vidio ovjeka, u veini sluajeva s podignutim okovratnikom i kapom nabijenom sve do
oiju, s limenkom srednje veliine u kojoj je gorjela vatrica, povrh koje je gotovo uvijek drao ruke, i sa
sanduiem jabuka ispred sebe na kojem se nalazio natpis: Kupite jabuke od amerikog veterana.
Tu sam no prespavao u jednom hodniku, i kad sam se probudio, snijeg je prestao padati. Leao je nagomilan u
velikim hrpama pred nekim trgovinama gdje je bio oien i posvuda su se vidjeli mukarci i ene kako ga
lopatama guraju i bacaju s plonika u kanal.
Na uglu sam zastao pred kioskom i proitao novinske natpise: Predvia se da e 30000 ljudi raditi na
raiavanju snijega. To mi je dalo ideju. Zaustavio sam se u oblinjem restoranu i za pet centi dorukovao
pecivo i kavu. Krenuo sam put ureda sanitarnog inspektora u 8. ulici da zatraim posao na ienju snijega.
Meutim, ondje je ve bio rep nezaposlenih du cijelog bloka, i dok sam ih promatrao, neprestance je rastao.
Uzeo sam cigaretu iz depa, zapalio je i otpjeaio do nadzemne eljeznice u 3. aveniji. Izlazna vrata bila su
zatvorena, pa sam svoj posljednji novi od pet centi investirao u vonju prema gornjem gradu.
S vlaka sam siao u 125. ulici. U uredu sanitarnog inspektora u 126. ulici, zapad, dobio sam posao, i sa skupinom
radnika odmah sam bio upuen na rad. Petnaestoricu je predvodio smetlar, dobro uhranjeni Talijan. Svi smo ga
pogledavali prilino zavidno, pomiljajui kako mora biti dobro situiran i zadovoljan to u gradu ima dobar,
stalan i dobro plaen posao.
268
U redu ree. Vi momci mene slijediti.
Preko ramena prebacio sam veliku udubljenu motiku za snijeg i poao za ostalima. Zaustavili smo se na uglu
135. ulice i Amsterdamske avenije.
Veliki kamioni drndali su gore-dolje po ulici i zgrtali snijeg u visoke hrpetine. Bilo je i drugih ljudi koji su na
sredini kanala ubacivali snijeg lopatama u ahtu. U najudaljenijem dijelu bloka jo je vie ljudi tovarilo snijeg u
golemi kiper.
Na predvodnik, Talijan, odveo nas je na sredinu ceste, gdje su drugi ljudi ubacivali snijeg u ahtu. S njihovim
predvodnikom razmijenio je nekoliko rijei na talijanskom, i potom je druga skupina radnika pokupila svoje
lopate i krenula nizbrdo.
Moj se posao sastojao u tome da snijeg doguram do ahta, gdje su drugi radnici ekali i ubacivali ga. Kad se
predradnik uvjerio da smo posao dobro zapoeli, ostavio nas je i priao velikoj vatri koja je gorjela uz kraj ceste
niz blok, gdje je stajalo nekoliko ljudi iz sanitarnog inspektorata. Bili su leima okrenuti vatri na kojoj su grijali
stranjice i dovikivali naredbe svojim skupinama radnika.
Jedan od dvojice koji su radili tik do mene bio je tankoust, bljedolik Irac, a onaj drugi nizak, vrlo snaan Crnac.
Veina ljudi nosila je lugarske kapute, svetere, obine kapute i rukavice da ih zatite od hladnoe. Nisam toliko
osjeao studen, ali su mi se ruke prilino ukoile, i uskoro su mi cipele i noge bile potpuno mokre. Kad su mi

prsti toliko promrzli da sam poeo osjeati bol, odloio sam lopatu i priao vatri oko koje su stajali predradni-ci.
Umukli su kad sam im se pribliio, a moj me predradnik, koji je puio vrlo loe cigare, napeto promatrao.
269
to je, mome? upita. Voli ljenariti?
Isuse! uskliknem pokazujui mu ruke. Prsti su mi se smrzli.
Stavim ruke nad vatru. Predradnik se mai depa, izvue stari par radnih rukavica i dade mi ih.
Hvala kaem i navuem ih na ruke.
Bile su proupljene na nekoliko mjesta, ali su ipak grijale. Udaljim se od vatre, podignem lopatu i vratim se na
posao.
Poslije otprilike sat vremena ree mi Irac:
Jo nekoliko minuta i fajeramt za ruak. Gledajui zavidno predradnike kako se griju oko vatre, ree:
Samo pazi kako e se gospoda raz-b jea ti kad naie glavna fora.
I doista, nekoliko minuta kasnije, mali se kupe zaustavio nedaleko od nas i iz njega je iziao neki tip nalik na
efa. im je pomolio nos iz auta, svi su predradnici pritrali svojim radnicima i poeli im buno dovikivati
naredbe i upute.
Oglasi se zvidaljka, i na predradnik ree:
U redu, momci, odloite alat kraj kamiona i poite na ruak.
Okrene se i otie.
Neki su poeli vaditi zamotuljke sa sendviima iz depova kaputa, razilazei se na sve strane da u hodnicima
pojedinih zgrada pojedu ruak, dok su ostali odlazili u oblinje restorane i gostionice.
Bilo je blizu dva sata. Morao sam prijei dobar komad puta niz blok dok sam pronaao praznu veu u koju sam
se sklonio pred hladnoom.
Cijeli put natrag proao sam kroz hodnik i sjeo na stubite. Izvadio sam cigaretu iz depa, upalio je, i onaj
trenutak kad sam se opustio, poeo sam
270
se tresti. Ne moda zbog toga to sam posebno osjeao hladnou ili glad, ali onako bez posla inilo se da sam bio
prijemljiviji na hladnou.
Nekoliko minuta kasnije otvore se vrata, i ovjek koji je radio odmah do mene ue u hodnik s crnim djeakom
moje visine. ini se da me isprva nisu opazili, jer je unutra bio polumrak.
Stariji ree:
Same, to je mama poslala za ruak?
Malo vrue juhe, sendvia s mortadelom i kave odgovori djeak.
ovjee, to sam ogladnio! usklikne stariji. Idemo sjesti na stepenice, ondje u jesti.
Vratie se prema meni i naglo zastanu kad me opazie kako sjedim na stepenicama.
to tu radi? upita stariji.
Puim uzvratim.
Zar ne jede? upita.
Nisam gladan kaem.
Sjednu na stepenice do mene. Stariji razdere papirnatu vreicu i izvadi dvije boce od mlijeka jednu do
polovice napunjenu juhom, drugu kavom i nekoliko sendvia.
Od mirisa vrue juhe dobio sam zazubice.
Radi li teko? upita djeak.
Ne, Same odgovori stariji, a onda, okrenuv-i se prema meni, ree: Ovo mi je braco. Donio mi je
ruak.
Lijepo primijetim.
Poeo je piti juhu iz boce. Prislonio je grljak uz usne, zabacio glavu, i juha kao da je nestajala niz grlo u velikim
gutljajima. Pomaknuo sam se nekoliko stepenica vie da mu napravim mjesta i pogledao ga odozgor. Njegov me
brat promatrao;
271
nastojao sam skrenuti pogled samo da ne gledam kako jede. Cigareta mi je dogorjela sve do prstiju, pa sam je
bacio preko stubita ograde ne ugasivi
je.
Kao da je neka neizgovorena rije prela s djeaka na njegova brata, te se ovaj potonji okrene i pogleda me.
ovjee, nisam toliko gladan koliko sam mislio ree. Potom, okrenuvi se djeaku, kae: Mama mi je
poslala previe juhe. Ne mogu je svu popiti. Opet mi se okrene. Zato je ne uzme? Bila bi teta da
propadne.
Trenutak sam ga nijemo gledao. Zatim mu uzmem bocu iz ruke.

 Hvala promrmljam i ponem piti juhu. Ne znam od ega je bila spravljena, ali bila je dobra. Nekoliko
minuta kasnije, dok sam jo uvijek pio juhu, prui ruku iza sebe i ne okreui se ponudi me sendviem. Kad sam
ga uzeo, priinilo mi se kao da smo sklopili pogodbu. Vjerojatno je nagonski osjetio u kakvom se poloaju
nalazim, pa mi je na jedan neobino obazriv i jednostavan nain htio pomoi, a da me ne dovede u neugodan
poloaj. Vie mu nisam zahvaljivao. Nije ni bilo potrebno. Nije oekivao nikakve hvale.
Kad smo dokrajili kavu, posegnem u dep i izvuem tri cigarete. Gurnuvi jednu u usta, ponudim svakome po
jednu.
Djeak odmahne glavom. Stariji mi objasni:
Ide u srednju kolu lan je atletske momadi. On je, meutim, uzeo jednu.
Upalim prvo njegovu pa svoju cigaretu. Sjedili smo i puili.
272
Jesi li ve dugo u New Yorku? upita stariji.
Nisam odgovorim tek sam juer stigao.
Vraki je hladno danas! ree.
Aha progunam.
Zovem se Tom Harris veli.
Kaem mu svoje ime. Nekoliko smo minuta sjedili bez rijei, a potom smo s ulice uli piskut zvidaljke.
Zovu nas ree Tom. Hajdemo! Kad sam se poeo dizati, ree Samu:
Daj mu svoj kaput. Bit e cijeli dan u toplom, pa ti nee trebati. Donijet u ti ga veeras.
Sam utke skine kaput i prui mi ga. Obuem ga. Mislim da mu nisam mogao zahvaliti da sam to i pokuao.
Jednostavno sam ispred njega iziao na ulicu i pridruio se drugovima koji su se ve bili okupili usred bloka.
Popodne je prolo neto bre nego jutro. Nekako sam predosjeao da e se dan dobro svriti. Uveer, upravo
neto prije nego to emo obustaviti rad, Crnac me upita.
Gdje si odsjeo? Odgovorim:
Jo se nisam smjestio.
Zato ne doe k nama na nekoliko noi bar dok te ne isplate?
. Moda nee biti mjesta kaem nespretno.
Kako ne! uzvikne. Imamo velik stan.
I odjednom je radni dan svrio. Poli smo za predradnikom natrag do ureda i predali alat. Crnac me potapao po
ramenu, i odetao sam se s njim do 126. ulice i do stambene zgrade koja se nalazila
18 Ne zaljubljuj se u neznanca
273
/izmeu samostana i Avenije sv. Nikole, gdje sam ugledao njihov velik stan.
Uli smo u slabo osvijetljen hodnik. Dok si prolazio njime, po sjenama, po zadahu svinjetine ili ak po mirkavoj
svjetiljci to je visila visoko na stropu, nekako si mogao naslutiti da se radi o nastambi jednog crnje. Penjao sam
se za Tomom i onda uao u jedan od stanova.
Vrata su vodila u kuhinju, u kojoj se nalazio stol, nekoliko stolica, prljavi kredenc i ugljena pe s loncem u
kojem se neto kuhalo. U jednom kutu kuhinje stajala je pedesetak godina stara sjedokosa Crnkinja.
Tom joj prie i ree:
Mama, ovo je Francis Kane, Nema gdje spavati, pa e veeras prenoiti kod nas.
Tada jo nisam niti slutio da e mi se ta no oduljiti gotovo kao mjesec dana. Primakla mi se i zagledala mi se u
lice; promatrao sam i ja nju. Mislim da se nismo procjenjivali, ali sam ipak znao da neu moi ostati ako ne dade
svoj pristanak.
Nekoliko minuta me motrila, a tada mi je rekla:
Sjedni, Frankie. Sad emo jesti.
Zahvalio sam joj, poveerali smo i zatim sjedili za stolom. Od vruine koju je isijavala pe poeo sam se osjeati
dremovno, a glava i oi toliko su mi oteali da sam svaki as morao stresati glavom da ostanem budan.
Moglo je biti sedam sati kad je rekla:
Tome, bit e bolje da s prijateljem poe spavati, jer u pola jedanaest mora biti na drugom radnom
mjestu.
274
Pogledam Toma. On mi objasni:
Mogu dobiti noni posao na ienju snijega na uglu 129. ulice i 3. avenije. Ne znaju da preko dana radim
ovdje. Hoe li sa mnom?
Hou odgovorim hvala ti.
Mogu te zaposliti ree smijeei se. Nigdje u blizini nisam vidio djeaka, i kad sam
upitao za nj njegova brata, kazao mi je da svako popodne radi u oblinjoj trgovini.
Otili smo spavati u veliki dvostruki krevet, pokraj kojega se u sobi nalazio jo jedan, za koji mi je rekao da je
sestrin.

Skinuo sam odjeu i cipele te se ispruio. Slijedea stvar koje se sjeam bila je da me netko drmusao za ramena i
govorio:
Ustaj, mome, ustaj! Vrijeme je za posao. Otvorio sam oi i pridigao se. Jedva sam mogao
to vidjeti u sobi, jer u njoj uope nije bilo svjetla ono je dolazilo kroz prorez u zidu iz susjedne sobe.
Polusnen, ponem se oblaiti. Kad su mi se oi privikle na tamu, primijetio sam da u drugom krevetu netko lei.
Vidio sam samo glavu djevojke koja je virila ispod pokrivaa i bjeloonice dok me promatrala kako se kreem
po sobi. Nije me uope zbunjivala, i kad sam odlazio iz sobe, poelio sam joj laku no. Nije rekla nita. Poao
sam za Tomom na ulicu. Obojica smo nosili zamotuljke s rukom. Radili smo do pola est ujutro. Posao je bio
priblino jednak onome koji sam radio preko dana, i u pola est, kad smo bili gotovi, vratili smo se u Tomov stan
i pravo na poinak. U pola devet opet smo ustali i odradili dnevnicu.
18*
275PETO POGLAVLJE
Sve u svemu, radili smo dva i po dana prije nego to su nas otpustili. A kad su nas isplatili, primio sam, zapravo,
petodnevnu nadnicu, jer sam radio u dvije smjene. Zaradio sam sedamnaest i po dolara, i, kad sam se vraao od
blagajnika, mislim da sam se osjeao kao da ve imam New York na dlanu. Nije bilo tako teko skucati koju paru
ili nai posao. Prvi put za nekoliko tjedana osjetio sam da postoje i drugi ljudi jer nisam gledao na njih kao na
neku zasebnu vrstu koja se razlikuje od mene, nego sam se poeo smatrati njihovim dijelom. I ja sam radio
bar neko vrijeme.
Zaustavio sam se u jednoj zalagaonici i kupio
; odijelo, dvije koulje, zimski kaput i par cipela, sve ispod
ruke, za jedanaest dolara. Ondje sam
'; ostavio staru odjeu.
Kad sam stigao u Tomov stan, ponudio sam gospoi Harris pola od onoga to mi je bilo preostalo zbog toga to
mi je dopustila da ostanem kod njih,
' ali nije htjela primiti. Kazala je da e mi trebati.
Bilo je dva sata popodne kad smo Tom i ja poli u krevet. Te noi nismo se budili sve do devet sati.
tj. Kad
smo ustali, sjeli smo za stol, i dok smo jeli, ',<; ula mu je sestra i tada sam prvi put vidio kako
i izgleda.
Bilo joj je etrnaest godina, imala je krutu, glatku kosu, koju je eljala nadolje iza uiju. Imala je dugako
lice i tamnosmeu put, a usne je mazala ruom grimizne boje. Imala je iroka ramena, a ruke i noge vitke i malo
miiave. Sjela je ! za stol i upitala Toma:
Jeste li svi otputeni?
j'
Aha odgovori Tom sto posto!
276
to e sada? upita ga. Meutim, nije mislila na njega, nego na mene.
Tom joj nije odgovorio.
Ne znam rekoh. Ne znam to u uraditi. Vjerojatno izii i potraiti novi posao.
Zabaci glavu.
Hoe vraga! Posao se nigdje ne moe dobiti.
To ne znam kaem. Ovaj sam dobio dosta lako.
Imao si sree ree ali je nee imati sada.
Gdje je mama? upita je Tom taktino, mijenjajui predmet razgovora.
Otila je sa Samom na sastanak ree mu Elly. Poslala me da ti kaem da doe onamo im se probudi.
U redu veli Tom. Bolje da odemo. Uzme kaput i zajedno iziu.
Dobro su znali da ne mogu s njima, pa me nisu ni zvali. Proao je otprilike jedan sat. itao sam novine, puio i
upravo se poeo uljuljavati u san, kadli se otvore vrata i unie Elly.
Prie stolu i sjedne.
Jo si budan?
,
Da.
Moji e na sastanku ostati jo barem dva sata. Dosadilo mi je, pa sam dola kui ranije.
Nisam nita rekao. Sjeo sam pokraj prozora i zagledao se u dvorite. Obino su drali prozor malko odkrinut,
jer je jedan od susjeda imao radio, a oni su ondje sjedili i sluali glazbu. Ali te noi radio nije svirao.
E, pa laku no ree Elly.
Laku no odgovorim.
Otila je u drugu sobu i uo sam je kako se kree po njoj.
Povie kroz otvorena vrata:
Zar nisi umoran? Zato ne poe spavati?
Ne velim nisam umoran. Na poinak u kad doe Tom.
Nee se vratiti tako skoro. Zna i sam kako je s tim sastancima.
Nije vano kaem. Nisam umoran. Nekih petnaestak minuta nismo uope govorili.
Potom, ogrnuta kaputom preko spavaice, ue u kuhinju i izie u hodnik na zahod. Nekoliko minuta kasnije
vratila se i otila u spavau sobu. Dok je prolazila kuhinjom, pogledala me je, ali sam okrenuo glavu. Nekoliko
daljnjih minuta proteklo je u najveoj tiini. Zatim dovikne:

 Frankie, molim te, donesi mi au vode.

Dobro kaem. Otiem do sudopera, uzmem au, napunim je vodom, odnesem je u sobu i pruim joj je.
Uzela ju je i poela piti dok je sjedila u krvetu obavijena pokrivaem. Kad je ispruila ruku da mi vrati au,
pokriva sklizne i povue za sobom gornji dio spavaice. Vidio sam kako joj se prsa i ramena ocrtavaju na
sivkastobijeloj plahti. Pogleda me.
Poeh se okretati, ali me pograbi za ruku. Ree:
to je, mome? Boji se?
Ne velim. A onda: Moda.
Nitko nee znati kae.
Nije stvar u tome. rekoh. Krenem da u van iz sobe, pomiljajui na Toma i njegovu majku i na to kako
bih im, ovime to hoe da uinim, grdno napakostio nakon svega to su uinili za mene.
278
Skoila je iz kreveta, uhvatila me za ramena i bacila se na mene. Bila je potpuno gola. Pokuao sam je stresti sa
sebe, ali se vrsto drala. Mislim da mi je ta borba donekle i koristila. Nisam se otimao da pobjegnem od nje,
nego sam se nastojao otrvati elji da joj priem. Naposljetku sam je stao udarati po licu.
Ustuknula je. Sva napeta procijedi reeim glasom:
Ako nee, poet u vriskati i zvati u pomo. Cijela e se kua sjatiti ovamo, rei u im da si me htio silovati.
Trenutak sam stajao neodluno, a zatim se okrenuo i poao k vratima. Razjapila je usta i poela vritati. Okrenuo
sam se, priskoio joj, rukom joj zaepio usta i opomenuo je da umukne, ili u je ubiti. Ugrizla me za ruku.
Podigao sam je i bacio na krevet te opet krenuo prema izlazu.
Rekla je:
Vriskat u. Vratio sam se.
U redu kaem. U redu stvar.
Bilo je oko pola jedan kad su se vratili sa sastanka. Elly je spavala u susjednoj sobi, a ja sam sjedio za
kuhinjskim stolom i pri slabom svjetlu pokuavao itati Amsterdam News.
Uu Sam i Tom. Sam ree:
Veeras e biti zima. Vani pue. Trenutak sam utio, a potom kazao:
Da, izgleda. Bit e hladna no. Sam dovikne majci:
Hoe li popiti neto vrue?
Neu uzvrati. Moda bi Tom i Frankie htjeli kave. Ima je skuhane, ako ele.
279Nije nam se pilo, pa smo odmah otili u krevet.
Sutradan u zoru krenuo sam u potragu za poslom, ali, sudei po svemu, posla ni za lijek. Potroio sam trideset
pet centi, ali sam, svejedno, bio loe sree. ak se nije mogao dobiti ni posao za koji se tjedno plaalo samo
devet ili deset dolara. Otiao sam do Posrednike agencije za namje-tenja u 6. aveniju, ali sam i odande, poput
mnogih drugih, otiao praznih ruku. Oko sedam sati vratio sam se u Tomov stan i kazao mu kako sam proao.
Ve e se neto nai ree gospoa Harris. Ne brini, mome, Bog e to osigurati .
Kaem joj kroz smijeak:
Hvala, majko, ali Bog jedva i vama osigurava, i mislim da bi vam jo jedna usta bila prevelik teret.
Ne govori tako, sinko ree. Imamo dosta da proguramo.
ESTO POGLAVLJE
Tri dana jeli smo zobenu kau. To je zdrava hrana, ali brzo dojadi. Doao je kraj tjedna, a jo sam uvijek bio bez
posla. Preostala su mi jo samo tri dolara.
U subotu naveer Tom upita:
Bi li volio na zabavu?
Svakako odgovorim mu ali moda Prekine me.
To ti je zabava koju prireuje jedan stanar kako bi od ubrane ulaznine platio stanarinu. Za etvrt dolara ima
dobre svirke, klope i pia.
280
Uzme me pod ruku. A, ovjee doda i dobrih cica.
Nasmijeim se.
Aha rekoh ali
Nema ali prekine me iznova. To je, inae, stjecite bjelina. Vjerojatno e te uzeti za nekog plejboja
koji je malo navratio u Harlem.
Sat kasnije obukli smo kapute i izili. Sam je sjedio za stolom i itao.
Pametna glava, taj moj brat kae Tom. Sad je prvi u razredu. Pohaa Srednju kolu Ha-aren u sreditu
grada.
Primijetim:
Aha, ini se da stalno ui.

Jeste li ikad pili din i pivo? Punu au piva pomijeanog s dvije aice dina to je ono to su pili na zabavi.
Drim da sam se opio ve nakon prve ae, pa jedva da i znam to se dalje zbivalo. U tom se stanu, u Aveniji
svetog Nikole, sakupilo tridesetak ljudi. Neki je ovjek grebao po gitari, a tu se nalo i nekoliko bijelaca i
bjelkinja. inilo se kao da bijelci izbjegavaju jedan drugoga, jer su razgovarali samo s obojenima. Kad sam
nagovorio jednu od bjelkinja, okrenula mi je lea i zapodjela razgovor s nekom pristalom crnugom.
Oko tri sata drutvo se razilo. Tom se bio toliko naroljao da se jedva kretao. Prebacio sam njegove ruke oko
svojih ramena i pomogao mu da savlada stepenice i dalje cio put do kue. Hladan zrak mi je donekle razbistrio
glavu, i kad smo stigli do kue, posve sam se rastrijeznio.
Dok smo posrui uza stepenice ulazili u kuu, Tom je pjevuckao i zadovoljno krkljao. Kad smo se poeli
uspinjati stubitem, onesvijestio se. Po-kuao sam ga podii, ali ni makac. Svjetlo u hodniku nije gorjelo. Upalio
sam ibicu i odmah nedaleko od stubita ograde zauo neko komeanje. Pogledao sam onamo. Bila je to Elly s
nekim etrdesetogodinjim bijelcem. Oboje me pogledalo. Bi-jelevo je lice izgledalo napeto i zabrinuto. Zimski
ogrta i kaputi bili su mu raskopani; Elly je stajala ondje i gledala me. Mukarac je krenuo prema izlazu. Elly
ga epa za ramena.
Daj mi i drugu etvrtinu dolara! ree. Posegnuo je u dep, dao joj novi i urno iziao. Potom se smireno
popela stepenicama do nas i
pogledala Toma.
Je li se obeznanio? upita.
Aha. Pomozi mi da ga uspravimo zamolim je. Ne mogu ga podii.
Uhvatila ga je za jedno rame, ja za drugo, i zajednikim smo ga snagama oteglili u stan i utova-rili u krevet. Bilo
je oko pola etiri. Sam je spavao, a iz druge sobe ulo se hrkanje njihove majke. Vratio sam se u kuhinju.
Elly mi se primakla s lea. Pogledao sam je.
Nee mi ispriati kako je bilo? upita.
Ne velim. Neu ti ispriati.
Moramo na neki nain doi do novaca ree zdvojno. Sam u duanu, zajedno s napojnicama, dobije
samo dolar i pedeset centi tjedno, a svaka dva tjedna valja izdati za hranu, koju kupujemo na veresiju, trinaest
dolara i pedeset centa, a ni to nije dosta. Moramo se domoi novaca.
Pogledam je.
Kako im to objanjava?
282
Kaem im da tri noi tjedno radim u tvornici ukrasnih vrpci u 132. ulici. Ali tamo sam dobila nogu ve prije
nekoliko tjedana.
Koliko to tako traje? upitam.
Zato ne gleda svoja posla? odree.
U redu kaem hou. Pogledam kroz prozor i osjetim neku slabou.
Pristupi mi i stane uza me.
Ima li to novaca? upita.
Nemam slaem iz nepoznatog razloga.
Prui mi etvrt dolara.
Moda ti zatreba sutra. Nedjelja je kad bude iao u crkvu.
Rekoh:
Ne, hvala. Pogledam je. Ne!
Oi joj zasuze. Nekoliko smo se minuta gledali. Suze joj se poee kotrljati niz obraze. Oi joj se izbulje kao u
svih nigera kad plau, pocrvene i podliju se krvlju. Dotaknem joj rame.
Ne brini velim sve e biti dobro. Otila je u drugu sobu, a ja sam poao spavati.
Kad sam uao da legnem, opazio sam da je krevet u kojem je bila spavala prazan. Provirim u drugu sobu i vidim
je kako spava uz majku. Vratim se u nau sobu i uem u njezin krevet.
Bila je nedjelja i probudio sam se rano. Neko sam vrijeme leao oslukujui Samovo i Tomovo hrkanje. Na
koncu sam ustao i otiao u kuhinju. Bilo je est sati. Malo sam oplahnuo lice i poeo trljati kou sapunom. Vani
je jo uvijek bilo mrano, zato sam ukljuio slabo kuhinjsko svjetlo. Poeo sam se brijati. Dok sam to radio, Sam
je uao, sjeo na stolicu i stao me promatrati,
283 Sto radi tako rano? upitam ga.
Moram u duan da isporuim naruene doruke odgovori.
Trenutak smo utjeli.
Koliko ti je godina, Frankie? upita. - Dvadeset.
- Nisi mnogo stariji od mene ree. Gotovo mi je osamnaest. Mislio sam da si stariji.
- Aha kaem okreui mu se. Doista je bio naoit momak imao je glatku crnu kou, kratku kovravu
kosu, profinjene crte lica, krupne, izraajne oi.
Frankie, to misli o nama? Mislim, onako po dui o Tomu, mami i Elly. Zar ne osjea razliku?
Nestrpljivo je oekivao moj odgovor mo-trei me svojim velikim, smeim oima.

 Svi ste vi uistinu sjajni ljudi. Ne biste bili bolji ak ni da ste...

Upadne mi u rije:
- ak ni da smo bijeli, jesi li to mislio?
Ne kaem mu. ak ni da ste mi u srodstvu, ne bih mogao zahtijevati vie Ijubeznosti i suuti.
Ustane.
Moram ii. Vidimo se kasnije. Vratit u se kui u deset, kad zatvaramo. Ii emo u crkvu.
Dotad, do vienja rekoh. Zavrio sam brijanje, obukao se i iziao. Vani je bilo studeno. Upalio sam
cigaretu i odetao se u 125. ulicu. Prolazio sam kraj duana u kojem je radio Sam; bio je pun ljudi. Potaknut
nenadanom pobudom, uni-em. Vidio sam Sama: bio je zauzet pakovanjem narudbi u kartonske kutije. Duan
je vrvio od e|^w
na, veinom Irkinja, koje su upravo izile iz crkve na uglu, i odzvanjao njihovom irtinom pomijeanom sa
idovskim zanoenjem trojice prodavaa. Sam mi kimne. Uzvratim mu na isti nain.
Kad je doao na mene red, kupio sam tucet jeftinih jaja, pola kile slanine, desetak peciva i paketi jeftinih
cigareta. Platio sam raun iznosio je sedamdeset dva centa stavio zamotuljak pod miku i otiao kui.
Gospoa Harris i Elly nalazile su se u kuhinji, ali je Tom jo uvijek spavao. Stavio sam zamotuljak na stol.
Kupio sam doruak.
Nisi trebao ree gospoa Harris. Poekali smo s jelom dok se Sam vratio. Tom se
konano digao. Bio je sav podbuhao.
ovjee, alaj smo se lijepo proveli!
Krvava zabava! primijetim. Poesmo jesti.
Ide li u crkvu? upita me gospoa Harris.
Idem.
Svi smo skupa izili. Crkva se nalazila u malom skladitu niz blok. Zagrijavala ju je velika pe na sredini.
Osjeao sam se neobino to je crkva u skladitu. Crkvu sam oduvijek zamiljao kao veliku graevinu u kojoj se
odravaju sveani obredi. Gospoa Harris me pogleda. Drim da mi je proitala misli.
Bog je svugdje, sinko osmjehne se blaeno ak i kod sirotinje. Malo sam se posramio.
Ljudi su me radoznalo pogledavali, ali kad su vidjeli s kime sam u drutvu, prestali su mi posveivati panju.
Harrisovi su poznavali sve prisutne i poslije mise upoznali su me s njima. Upoznao sam
284i propovjednika. Smijekao se vrlo prijateljski. Osjeao sam se malo bolje kad mu je gospoa Ha-rris kazala
da sam im prijatelj.
Otili smo kui i posjedali svaki na svoje mjesto. Sam je izvadio kolske knjige i predao se uenju.
U utorak smo Tom i ja dobili posao na istovaru ugljena iz kamiona. Svaki smo zaradili po tri dolara. Taj tjedan
vie nigdje nismo mogli dobiti posla.
U etvrtak naveer bilo je vrijeme vjerskog sastanka, tako da sam ostao sam u kui.
,
Elly se vratila ranije, ali smo sjedili ne izustivi ni rijei. Bilo je previe stvari o kojima smo imali misliti, a
premalo da bi nas potakla na razgovor. Kad su se ukuani vratili, poli srno spavati.
Prolazili su dani. Uskoro je doao oujak i postalo je malo toplije. Uvidio sam da se kuna atmosfera malo
zaotrila, pa sam poeo pomiljati na odlazak.
Jedno popodne, dok smo Elly i ja bili sami u kui, rekao sam:
Mislim da u uskoro otii. Pogleda me nekako zaueno.
Ne mogu ostati ovdje zauvijek kaem.
Prie mi i uhvati me za ruku. Obujmim je. Pomisao na onu no i blizina njezinog tijela uinili su svoje. Odmah
je to osjetila i odvela me u drugu sobu. U podavanju i vatrenom trzanju tananog joj tijela neodreeno sam
naslutio elju da ne odem. Nije to bila ljubav, ak ni strast; bio je to izraz srdanosti, dobrostivosti i
razumijevanja.
Digli smo se iz kreveta bez daha; ruke mi je priljubila uz bedra. Jp sam je uvijek drao za
286
dojku, pod prstima osjeao tvrdu bradavicu. Odjednom je bacim natrag na krevet i skoim na nju.
Moram ii, shvaa li, moram ii! Ne mogu ostati ovdje i uzimati sve, a ne davati nita. Divlje sam je
ljubio.
Zastenjala je kad sam je povrijedio. Jedva je mogla govoriti, teko je soptala na mahove i tresla se.
Mora ... ii... ii...
Te veeri saopio sam im da odlazim. Molili su me da ostanem.
Moram negdje pronai posao kazah ovdje ga ne mogu dobiti. Odlazim sutra.
Sutradan ujutro rukovao sam se s Tomom i Samom, a gospoi Harris i Elly dao sam oprotajni poljubac.
Zahvalio sam im na svemu.
Gospoa Harris je kazala:
Ostani uvijek dobar, Frankie. Ako ti ikad zatreba pomo, sjeti se nas.
Hou rekoh i uputih se k vratima. Okrenem se i pogledam ih smijeei se.

Do vienja.
Brzo sam za sobom zatvorio vrata, spustio se niza stepenice i iziao na ulicu. Vani je bio vedar, sunan, gotovo
topao dan; pouzdano sam predosjeao da e i njima jednom zasjati sunce.
Osvrnuo sam se oko sebe, nisam znao kojim putem da krenem. Pod rukom sam drao dvije nove koulje
zamotane u papirnatu vreicu. Odluio sam da poem prema istoku. Krenuo sam put 8. avenije.
Jo mi je u uima zvonio umiljat glas gospoe Harris: Ako ti kad zatreba pomo, sjeti se nas. Osmjehnem se u
sebi. I sami trebaju mnogo. Aipak su mi mnogo dali. Zastao sam asak na ulici; grlo mi se steglo.
Poinje se pekmeziti, rekoh sebi samoprije-korno. Zatim se nasmijem i produim.
SEDMO POGLAVLJE
Krstario sam 8. avenijom. Usput sam svraao u svaku radnju i pitao treba li im pripomo. Neki su me odbijali na
lijep nain. Neki nisu. Sve je ovisilo o tome kakve su volje. Na uglu 72. ulice i Avenije Columbus dobio sam
posli u jednoj ka-feteriji: prao sam zdjele u toku popodneva. Nakon etverosatnog rada bio sam isplaen
novanicom od jednog dolara i veerom. Spremio sam dolar u dep. Kad sam bio gotov s jelom, otiao sam k
direktoru i upitao ga treba li mu radna snaga i za sutra popodne.
Pogledao me blago prije nego to je progovorio. Bio je to onii debeljko upadnih oiju i prijateljskog smijeka.
ao mi je ree radilo se samo o jednom popodnevu. Zapravo, nisam te ni sad trebao, ali sam ti htio ...
Uzvratim mu smijekom.
Znam prekinem ga. Hvala vam, ipak. Iziem.
Poelo se smrkavati. Valjalo je potraiti kakvo mjesto za spavanjac, ili cijelu no provesti na ulici. Otiao sam u
hotel Mills i za pedeset centi dobio zaseban sobiak. U predvorju se nalazilo nekoliko primjeraka novina. Neko
sam vrijeme ondje sjedio i itao a onda se povukao na spavanje. Pitao sam
se to bih trebao poduzeti da pronaem ujnu i ujaka. Nisam htio da me vide ovako bijednog i bez prebijene pare.
Strahovao sam pred mogunou da nenadano naletim na nekog koga poznam i da mu moram objanjavati svoje
prilike.
Ustao sam rano i ve se u sedam i trideset naao u 6. aveniji. Posrednike agencije za namjetenja bile su, kao i
obino, krcate ljudima, i inilo se da mi se nee pruiti nikakva prilika. Slali su me na razne poslove, ali kad bih
stigao na odreena mjesta, ili je ve netko drugi tu radio, ili je ef imao nekog drugog u vidu. Jeo sam u jeftinom
restoranu u 6. aveniji nedaleko od 46. ulice, gdje sam za trideset pet centi naruio veliku porciju kobasica i graha
te alicu kave. Vratio sam se u hotel i uzeo zajedniku sobu, koju sam dijelio s drugom desetoricom. Uglavnom
su se razlikovali od ljudi koje sam vidio u jeftinim jazbinama Bovvervja. Bili su to ljudi koji jo nisu pali na
najnie grane. Nekoliko njih se kartalo. Jedno sam ih vrijeme promatrao, a onda legao u krevet.
Idui dan naao sam se u veletrgovakom dijelu grada. Posreilo mi se. Uao sam u skladite male prodavaonice
mjeovitom robom i bio gotovo odmah primljen. Raznosa koji je radio u duanu na uglu Avenije Columbus i
69. ulice upravo je prestao raditi.
Nadzornik, koji je sjedio za stolom, podigao je pogled i uperio ga u mene.
Sto hoe? ree glasom koji je vie zvuao kao prigovor nego kao pitanje.
Posao odgovorim jednostavno.
Nema ga ree kratko. Upravo tada zazvonio je telefon. Podigao je slualicu i u nju zalajao.
288
19 Ne zaljubljuj se u neznanca
289 Ovdje Rayzeus. Neki je glas uzrujano mumljao u slualici. Stajao sam ondje i ekao.
Prolo je nekoliko sekundi. Nadzornik nije govorio nego je jednostavno sluao svog sugovornika, iji je glas
nabijen elektricitetom pucketao u slualici. Ne znam kako sam predosjetio da mi ovaj razgovor donosi
zaposlenje. Da li me je letimice pogledao, ili mi je rekao da briem, ili zbog naina kako je sluao ne znam.
Ruke su mi se, meutim, odjednom poele znojiti i srce snano ekiati. Jednostavno sam znao da se radilo o
poslu. A ja sam ga trebao.
Nadzornik spusti slualicu. Neki voza kamiona pristupi stolu i pokae mu brodski tovarni list. Razgovarali su
nekoliko minuta i potom se voza udaljio. Nadzornik me pogleda.
to eka? upita otro.
Posao kaem ponovno.
Rekao sam ti da ga nema odvrati.
Upravo ste razgovarali o jednom osmjelim se.
asak me upitno promatrao.
Ima li kakva iskustva? upita.
Imam uzvratim. Radio sam u veletrgovini prehrambenim artiklima u San Diegu. Naravno, nisam
mu rekao da sam ondje izdrao samo dva dana.
Ovaj put mu pogled poprimi kritiki izraz.
Koliko ti je godina? .odapne.
Dvadeset.
Nee ga htjeti ree okreui se svom stolu. To je posao raznosaa donosi osam dolara tjedno.

 Uzimam ga kaem.
Iznova me pogleda.
Donosi samo osam dolara tjedno ponovi. Turio sam ruke u dep samo da ne primijeti kako mi dru.
Uzimam ga kaem mu. Kriste Boe, koliko sam strepio da me ne odbije! Jo nikad nisam toliko elio
posao.
Nee se zadovoljiti s osam dolara tjedno ree mi. Nisi balonja. Treba ti znatno vie da sastavi kraj s
krajem.
Jo sam uvijek drao ruke u depovima.
Sluajte, gospodine kaem glasom koji mi se pomalo promijenio od uzbuenja: Moram se dokopati
posla. Neophodan mi je. Bez love sam. Prije nekih est tjedana radio sam na ienju snijega, i to mi je bio
posljednji posao.
Nagnuo se na stolici i malo skrenuo pogled u stranu.
ivi li sa svojima? upita.
Ne velim nemam nikoga. Zasad boravim u hotelu Mills,
Zato eli raditi za osam dolara tjedno? upita. Nesumnjivo da bi tako velik, snaan mladi morao nai
neto bolje.
Pokuavao sam, gospodine kaem oajno. asne mi rijei, pokuavao sam, ali posla nigdje. Prisiljen
sam uzeti bilo to.
Trenutak je utio. Malo je nedostajalo da poludim. Ova igra makei mia tjerala me u bezumlje. Iznenada se
okrene zajedno sa stolicom.
U redu odbrusi ima ga.
Osjetio sam neku nemo. Skljokao sam se na stolicu blizu stola i izvadio cigaretu iz depa. Stavio sam je u usta i
pokuao je zapaliti, ali nisam
19*
291mogao kresnuti ibicu; ruke su mi previe podrhtavale. On ju je zapalio i prinio mi plamen. Zahvalno sam ga
prihvatio. Povukao sam dug dim.
Hvala, gospodine kazan. Mnogo vam hvala.
^
Naas sam osjetio vrtoglavicu. Pomislio sam da u se sruiti. Poeo mi se dizati eludac i usta su mi se ispunila
slinom gorkom poput ui. Sav zdvo jan progutam je. Ne sada, "Boe, molim te, ne sada! Zaronio sam glavu u
ruke. Nadzornik se digne sa stolice i priao mi oko stola. Poloio mi je ruku na rame.
Mora da ti je jako teko, sinko ree. Iz glasa mu je iezao onaj agresivan prizvuk.
Kimnem jo uvijek pridravajui glavu rukama. Osjeao sam se bolje, proao je asovit osjeaj munine.
Pogledam prema njemu.
Je li ti sada dobro? upita.
Jest, gospodine kaem. Sad mi je dobro. Bio je to samo ... pa, znate to mislim. Potvrdi glavom.
Produim: Kada i gdje poinjem?
Vrati se do stola i sjedne. Napie neto na komadi papira i prui mi ga. Uzmem ga i proitam adresu.
Moe poeti odmah, ako hoe primijeti.
Volio bih kaem mu ako nemate to protiv.
Uzme drugi komad papira iz stola.
Kako se zove?
Frank Kane, gospodine uzvratim. Napie nekoliko rijei na papir i prui mi ga.
Ovo e biti dovoljno. Nasmijei se. Daj to poslovoi duana, a ako bude to pitao, kai mu da nazove
Ravzeusa u upravu.
292
Hvala vam, gospodine Ravzeus rekoh. Hvala vam vrlo mnogo.
Sretno, Frank kae, ustane sa stolice i prui mi ruku.
Stisnuo sani* je vrsto i iziao na ulicu. Bio je boanstven dan. Ve sam se osjeao drukije. Posao najvie utjee
na ovjekovo raspoloenje. Zarekao sam se u sebi da u ga obavljati savjesno. Nisam mogao iznevjeriti
potenjaka kakav je bio Ravzeus. Bacim pogled na cedulju koju sam drao u ruci. Bilo je to najljepe pisamce
koje sam ikad proitao.
Harry
Donosilac ove poruke je Frank Kane. Daj mu posao. Primat e deset dolara tjedno.
J. Ravzeus
Jednostavno nisam smio ostaviti takva ovjeka na cjedilu. Dva dolara vie na tjedan! Za njega u dati da mi
odreu desnicu do lakta! Otputio sam se fukajui prema podzemnoj eljeznici u Ulicu Franklin.
OSMO POGLAVLJE

Iziao sam iz podzemne eljeznice na kolodvoru koji se nalazio u 66. ulici i krenuo prijeko, prema duanu. Bilo
je priblino podne, i sunce je s nadzemne eljeznice bacalo na ulicu neobine, nepravilne sjene. Doao sam do
duana i zastao pred njime. Bio je malen, s jednim izlogom. Iznad proelja duana visio je sivocrni cimer:
Najbolji duani za prodaju aja i ikave. U izlogu je stajala
293izloena manja koliina mjeovite robe, i ljudi koji su prolazili mimo njega nisu je ak niti pogledali. Duan
je bio otvoren u obnovljenoj kui nedaleko od ugla. Tik do njega, na uglu, nalazio se dragster, a s druge strane
duana pivnica. Niz blok, malo dalje, nado vezivali su se slastiarnica, trnica povrem i mesnica, tvorei mali
trni vor. U gornjem katu iznad duana nalazio se klub. Na njegovim prozorima bilo je ispisano Radniki
savez.
Uao sam u duan. Unutra se nalazila jedna muterija koja je upravo s police odabirala neke konzerve;
posluivao ju je mukarac s bijelom pregaom oko struka. Kad je obavila kupovinu i izila, priao sam mu.
alje me gospodin Ravzeus iz uprave kaem mu.
Krasno! usklikne. inilo se da neto oekuje.
Dadem mu poruku. Proita je i strpa u dep.
U redu ree smijeei se. Zovem se Harry Kronstein. Pruio mi je ruku.
Stisnuo sam je.
Drago mi je to smo se upoznali, gospodine. Posegnuo je ispod tezge, dohvatio jednu pregau
i dao mi je.
Na, stavi ovo na sebe. Prva stvar koju e uiniti bit e da pomete radnju. Moj se momak jutros nije
pojavio.
Uzeo sam pregau. U stranjem kutu duana nalazila se metla. Otiao sam do nje, uzeo je i poeo mesti. Meo
sam od prednjeg dijela duana, poevi od vrata, zatim od prednjeg dijela tezge do kuta stranje sobe i, konano,
potez izmeu stranjeg dijela tezge i kuta. Smee sam sakupljao jednom
294
stranom kartonske kutije i istresao ga u praznu kutiju koja se nalazila odmah u stranjoj sobi. Potom sam iziao.
Sto dalje?
Harry me pogleda zadovoljno.
Gdje si tako dobro nauio kako se mete duan? upita. Veina ne zna odakle bi poela.
Radio sam u mnogim duanima objasnim mu.
Ispred tezge na podu leali su mnogobrojni sanduci konzervirane hrane. Upravo su bili dopremljeni kamionom i
ondje ostavljeni. Upro je prstom u njih.
Otvori one sanduke i popuni police konzervama, a ostatak odnesi otraga naredi mi.
Obazrem se po policama. Bile su prilino dobro ispunjene limenkama, osim pojedinih vrsta, koje su, ini se, bile
prorijeene. Pogledao sam da vidim o kakvima je rije, zatim potraio sanduk s tom vrstom. Kad sam ga
pronaao, poloio sam sanduk na pod blizu police. Za kratko vrijeme razastro sam po podu prilian broj sanduka.
Za ostale nisam mogao nai mjesta, pa sam ih odnio u stranju sobu i poslagao ih jedan na drugi. Tada sam
iziao i poeo prazniti neke od sanduka. Morao sam ga pitati gdje su ljestve kako bih dosegao najvie police.
Kad sam poslagao po policama oko tri sanduka limenki, zaustavio me je.
Hodi pozove me. Zatvaramo za ruak. Na ruak smo otili u slastiarnicu. Sjeli smo u
jedan separe i poeli priati. Dok smo sjedili, imao sam priliku da ga dobro pogledam. Bio je visok svojih metar i
sedamdeset, oko sedam centimetara nii od mene. Imao je blijedoplave oi, koje su
295
gotovo zaklanjale masivni okviri naoala s debelim leama. elavu glavu resio je po jedan uperak
crvenkastosmee kose sa svake strane glave i rii brk, koji je prikrivao prilino mesnate usne. Imao je izduen,
okrugao podbradak, koji mu je sezao gotovo do Adamove jabuice. Govorio je polako, kretao se nehajno,
smijeio oprezno. Smijeak mu je bio topao, ali nikad nije zraio spontanou koju obino usko povezujem sa
smijehom.
Govorio je krto. Priao sam mu o nekim svojim skoranjim doivljajima, a od njega sam saznao da u duanu
nema prodavaa. Trebalo je da budem i prodava i raznosa. Za ruak sam pojeo sendvi i popio alicu kave, a
potom smo se vratili na posao.
Oko etiri sata zavrio sam raspakiravanje konzervirane hrane. Dotad se nakupilo nekoliko narudbi, koje sam
isporuio. Dobio sam etrdesetak centi napojnice, a kad sam se vratio u duan, naloio mi je da ispraznim izlog.
Izloena roba bila je poslagana na praznim letvaricama za jaja, i kako je izlog bio malen, ispraznio sam ga za
tren oka. Nakon toga odstranio sam natpise i oprao staklo s nutarnje i vanjske strane. Prisjetio sam se vremena
kad sam prao Keoughove prozore. Zanimalo me to sada radi stara rulja. Kad sam opet uao, odveo me do
hladnjaka i pokazao mi razliite vrste sireva i maslaca te me uputio kako se reu. Zatim je izvadio nekoliko jaja i
poredao ih na izlobeni stalak da vidim kako se to radi.
Na tome sam mu lijepo zahvalio. Nasmijeio se nehajno.
to bre naui, to bolje. Bit e mi ovdje od sve vee koristi, a pomo e mi i te kako trebati.

296
Ako jo togod mogu uiniti, Harry rekoh samo mi recite. Htio bih se iskazati. Stalo mi je do ovog
posla.
Ne brini, ii e sve kao po loju odgovori. Izvadio je sat i pogledao ga. Bilo je sedam sati vrijeme da se
zatvori duan i poe kui. Skinuli smo pregae i izali.
Odetao sam se do hotela i opet uzeo zasebnu sobu. Onda sam otiao na veeru. Poslije veere osjeao sam se
bolje, pa sam malko provrljao po susjedstvu i potom otiao u krpe. Zamolio sam re-cepcionera da me probudi u
sedam sati, jer nisam imao budilicu a nisam htio zakasniti na posao.
Sutradan sam ekao Harrvja pred vratima duana da ih otvori. Primicao se ulicom polako, i kad je doao do
mene, zaelio mi je dobro jutro. Uli smo i odmah sam poeo mesti. Poslao me u slastiarnicu po kavu. Donio
sam posudu napunjenu kavom i pili smo je jedui pecivo. Otprilike sat kasnije, kad smo u osam otvorili radnju,
uao je Ravzeus. Prao sam prednje strane tezgi. Podigao sam pogled i poelio mu dobro jutro. Kimnuo mi je u
znak pozdrava i proslijedio do registar-blagaj-ne, uz koju je stajao Harry.
Neko su vrijeme razgovarali i uo sam da se u toku razgovora nekoliko puta spominje moje ime. Neto kasnije
Ravzeus je iziao, uvukao se u svoj auto i odvezao se. Poto sam dovrio pranje tezgi, Harry mi je rekao da
donesem nekoliko sanduka konzervi. Namjestit emo ih u izlog.
S ureenjem izloga bili smo gotovi prije vremena za ruak, na koji smo opet otili u slastiarnicu.
297
Nakon ruka vratili smo se u duan, i ja sam odmah isporuio nekoliko narudbi. Dobio sam dvadesetak centi
napojnice. Nai su kupci tvorili mjeavinu vrlo siromanih onih koji su ivjeli od socijalne pomoi i
srednjestojeih ljudi onih koji su zaraivali izmeu dvadeset i trideset dolara tjedno. Drali smo cijeli niz
jeftine sitniarske robe, koja je uvijek imala dobru prou. Da bismo poboljali na tjedni robni promet, Harry se
povezao s nekoliko restorana, koje smo zvali kupcima na veliko. Kupili bi sanduk jaja, vreu eera, sanduk
jeftinih konzervi povra. Slao bi me da im isporuim robu i donesem nove narudbe. U sedam sati spremio sam
se za polazak. Ostavio je duan otvoren jo nekoliko minuta. Priekao sam ga da zatvori i vratio se u hotel.
Sutradan je bila subota. Bit e to naporan dan, prema onome to mi je Harry bio ispriao. Radit emo do ponoi.
Prema Harrvjevoj odluci, u subotu bih trebao prvi put nastupiti kao prodava, pa sam s velikim nestrpljenjem
oekivao taj trenutak. Bio je to i dan isplate.
Subota je osvanula obasjana suncem i bez ije-dnog oblaka. Opet sam rano doao pred duan i ekao da Harry
doklipe. Otvorili smo ga i popili kavu. Zatim sam poslagao staklenke mlijeka i vrhnje u hladnjak i ekao
dolazak muterija. Oko devet sati pojavile su se prve laste. Harry mi je kim-nuo glavom, a ja sam poao da
jednog od kupaca
posluim.
Bila je to visoka, tamnoputa Talijanka, iji je glas zvuao vrlo oporo, to je, ini se, bila jedna od znaajki
siromanijih slojeva talijanskog podrijetla. Prvih nekoliko stvari koje je zatraila bilo
298
je vrlo priprosto. Potom je zaeljela sira; otvorio sam hladnjak i izvadio sir. Htjela je 25 dkg; odrezao sam neto
vie. Kazaljka na vagi pokazala je 37 dkg. Ako kilogram sira stoji 80 centi, onda ovaj komad doe trideset,
raunao sam u sebi. Ve sam se spremio da joj kaem iznos, ali Harry mi je priao s lea i doapnuo: Trideset
est.
Skinuo sam sir s vage i kazao joj cijenu koju rrii je Harry bio priapnuo. Rekla je u redu, i zamotao sam joj ga.
Kupila je tucet najjeftinijih jaja i pola kile najjeftinije kave. Uzeo sam veliku papirnatu vreicu i poeo na njoj
ispisivati cijene. Poto sam ih sve popisao, zbrojio sam. Raun je iznosio dva dolara i trideset osam centi. Harry
je stajao kraj mene dok sam biljeio cijene i nadzirao me dok sam ih trigulirao. Palo mi je na pamet da bi moda
htio provjeriti moj raun, pa sam mu pruio vreicu. Brzo je preletio okom po stupcu ispisanih brojki i vratio mi
vreicu bez ikakve primjedbe. Znao sam da je sve u redu. Spakovao sam stvari u vreicu, a ena mi je dala
novanicu od pet dolara. Poloio sam je na registar-blagajnu i uzviknuo:
Naplatiti dva dolara i trideset osam centi. Harry je registrirao prodaju i dao mi ostatak.
Izbrojio sam ga naglas dok sam ga davao muteriji i onda rekao:
Hvala vam. Doite opet. Bila je to moja prva prodaja. Okrenuo sam se slijedeem kupcu, ali Harry ih je
sve sam posluio. Priao mi je.
Dobro e ii kaza kroz smijeak. Dodue, jo mora nauiti neke stvarice. Na primjer, kad odree
sira neto vie nego to je muterija zatraila, ne ustruavaj se zaraunati malo vie od
299

onoga to pokae kasa. Muterije se ionako u to ne razumiju, a veina ih ne zna ni raunati. Tim vikom
pokrivamo troak za doruak i druge stvari, kao na primjer tetu prilikom loma jaja, koju nam uprava uope ne
nadoknauje.

 Razumijem rekoh spremno. I te kako sam razumio. To je samo potvrivalo moje pretpostavke. U svemu
lee skrivene mogunosti. Treba ih samo napipati.
DEVETO POGLAVLJE
Bila je nedjelja i spavao sam do kasna. Kad sam se probudio, pogledao sam na toaletni stoli, na koji sam bio
stavio novu budilicu od ezdeset centi koju sam sino kupio. Pokazivala je jedanaest sati i nekoliko minuta.
Pogledom sam potraio mjesto na podu na kojem sam bio ostavio torbu s neto sitniarske robe. Nalazila se
ondje. Okrenem se u krevetu, ispruim ruku, iz depa izvuem paketi cigareta, stavim jednu u usta i pripalim je.
Opet se udobno zavalim na jastuk i stanem promatrati dim koji je zakolutao put stropa. Osjeao sam se odmorno
i lagodno, i dok sam razmiljao o prethodnom danu, gurnuo sam ruku pod glavu.
inilo se da je nekoliko prolih tjedana daleko iza mene. Nikad nisam trpio studen, niti istio snijeg, niti bio
gladan. Osjeao sam se dobro.
Sjeam se prethodne noi kad je Rayzeus s jo jednim ovjekom svratio u duan. Harry mi je rekao da je to
vlasnik, gospodin Big, koji je posjedovao sve one duane u kojima smo radili mi i toliki drugi poput nas. Bio je
to tih, nasmijeen, sjedokos
300
ovjeuljak, koji mi je Ijubezno kimnuo glavom kad je zakoraio preko n/aga. Posluivao sam jednog kupca i
uzvratio mu smijekom, jo ne znajui s kim imam posla. Priao je registar-blagajni i zavirio u nju. Potom se
okrenuo Harrvju, rukovao se s njim i zapodjeo razgovor koji je trajao samo nekoliko minuta. Proetao je
duanom i iziao. Kad je gospodin Big otiao, Ravzeus je razmijenio nekoliko rijei s Harvjem, a onda se i on
udaljio. Izlazei kazao mi je:
Laku no, Frank to me neobino razgalilo, jer mi je time dao do znanja da me nije zaboravio.
A kasnije, kad smo zakljuili posao i poto sam pomeo radnju, Harry me pozvao k sebi do blagajne da me isplati.
Pruio mi je sedam dolara i upitao me jesam li zadovoljan.
Naas sam se zbunio a onda mu rekao:
Dali ste mi previe. Radio sam samo tri dana. Znai pola tjedna. Pet dolara.
Harry se nasmijei.
Dva su dolara od mene. Uvijek pomonicima doputam da subotom uveer ponesu kui zamo-tuljak razne
sitniarske robe. Budui da tebi to nije potrebno, pomislio sam da e ti ova dva dolara dobro doi. Budi poten
prema meni, pa u i ja biti prema tebi.
Pogledao sam novac u ruci i zatim Harrvja.
Hvala rekoh uinit u sve da ga zasluim.
Uvjeren sam da hoe ree Harry nasmi-javi se.
Ako nemate nita protiv kaem odabrao bih neke stvari za ljude koje poznajem i koji su se lijepo
ponijeli prema meni. Ja u platiti t& njih.
301 Samo izvoli ree Harry okreui se registar--blagajni da sravni raun.
Uzeo sam tucet najboljih jaja, pola kilograma dobrog maslaca, zamotuljak nemasne slanine, neto domaeg
amerikog sira, eera, brana, nekoliko konzervi boljeg povra i nekoliko kutija zobene krupice. Izraunao sam
koliko e sve to stajati i onda tome dodao jo dvije truce bijelog kruha i golem kola od dvadeset pet centi.
Priao sam Har-ryju i dao mu vreicu sa stvarima. Ispisao sam naziv svakog artikla i odmah do njega cijenu. Raun je iznosio tri dolara i deset centi. Poloio sam tri dolara i deset centi na blagajnu i poeo spremati stvari.
Pristupi mi Harry jo uvijek drei novce u ruci.
Za koga su te namirnice? upita.
Za prijatelje odgovorim. Kad sam u veljai stigao u New York, bio sam ubog kao crkveni mi. Oni su
me primili k sebi. Prilino su siromani, pa nisam mogao ostati dugo, ali bez njih bio bih nadrljao.
Nekoliko je trenutaka utio dok sam zatvarao vreicu i privrivao na nju drvenu ruku kako bih je mogao
lake nositi.
Na ree zadri to. Nisam uzeo novac.
Hou platiti kazah. Imam dovoljno novaca. Danas sam dobio dva dolara napojnice.
Uzmi ga navali on. Lako emo to nadoknaditi prilikom prodaje.
Uzeh novce i spremih ih u dep.
Hvala jo jednom velim. Ovo vam nikad neu zaboraviti.
302
Nije spomena vrijedno! Nasmijei se. Hodi sa mnom na kavu prije nego to ode kui.
U slastiarnici sam sjedio s njim cio sat prije nego to sam se otputio kui. Bila su gotovo dva sata, i do hotela
sam se povezao tramvajem. Deurni slubenik na recepciji prepoznao me im sam uao i pruio mi klju. Bacio
je pogled na zamotuljak koji sam nosio i rekao mi:
U sobama je zabranjeno kuhati, gospodine Kane.
Nasmijem se.
Bez brige! doviknem mu preko ramena dok sam prilazio stepenitu. Neu.

Cigareta je gotovo dogorjevala. Zgnjeio sam je na tanjuriu to se nalazio na toaletnom stoliu, obrijao se i
potom siao u hodnik da se u kupaonici istuiram. Bilo je kasno, pa nitko nije ekao u re^u. Odmah sam uao,
pustio toplu vodu i nasapunao se. Topla je voda godila dok se cijedila niz lea sapirui sapunicu. Iziao sam
ispod tua i trljao se grubim runikom dokle god mi se koa nije uarila i poela me peckati. Potom sam se vratio
u sobu i obukao se. Do 125. ulice odvezao sam se podzemnom eljeznicom i krenuo Harrisovima. Bio je skoro
jedan sat. Popeo sam se stepenicama u polumra-nom hodniku, osjeajui u nozdrvama onaj dobro poznati vonj
prene svinjetine, i pokucao na vrata.
Tom ih je otvorio. im me ugledao, lice mu se razvuklo od smijeka.
ovjee! usklikne iskesivi se. Upravo smo te spominjali. Upadaj.
Uao sam, a on je viknuo u smjeru druge sobe.
303
Mama, pogodi tko je doao? Okrenuo mi se, pograbio me za ruku i stao je oduevljeno drmusati. Kako
si, mome?
Uspio sam se nekako naceriti i spasiti ruku da mi
je ne zdrobi.
Dobro odgovorim da bolje ne moe biti!
U sobu utre Sam i Elly, iza kojih se mnogo sporije kretala njihova majka. Porukovao sam se sa Samom i Elly, a
gospou Harris poljubio. Po nainu kako su me doekali, ovjek bi pomislio da me nisu vidjeli godinama, a ne
samo pet dana. Kad se uzbuenje malo stialo, stavio sam zamotuljak
na stol.
Naao sam posao najavim ponosno pravi
posao u trgovini mjeovitom robom, poput Sama.
Donio sam vam neku malenkost. Otvorim vreicu i povadim hranu. Jaja najbolje kakvoe kaem
pravi maslac, sir, kola i... Zastanem. Gospoa Harris spustila se u stolicu i poela plakati.
Priem joj i zagrlim je rukom oko ramena. Pod prstima sam osjetio sitne kosti nedaleko od vrata.
to je, mama? upitam njeno. Sto se
dogodilo?
Pogleda prema meni i osmijehne se kroz suze.
Nita, Frankie odgovori blago. Nita
samo se radujem zbog ponovnog vienja. Svaki
dan sam se molila za tebe molila da postigne
neto to e ti malice ozariti lice.
utio sam nisam znao to da kaem. Pogledam Sama, Toma i Elly. Tom mi kimne.
Tako je, Frankie. Kazala nam je da se svakog dana molimo za tebe. I molili smo svi zajedno.
Pogleda brata i sestru. Nismo li?
Potvrde glavama u znak odgovora. Obuhvatim ih sve pogledom i mamu Harris .
Ne znam to da kaem. Mama Harris se nasmijei.
I nemoj. Ne mora nita rei. Gospodin je usliio nae molitve i sve to sada moemo rei jest: Hvala ti,
Boe! Hvala ti za sve milosti.
Kad smo kasnije pojeli i ja im ispriao svoje doivljaje kako sam se zaposlio, koliko zaraujem i kakav posao
obavljam i kad smo se lagodno opustili na stolicama a ja zapuio, gospoa Harris je opet progovorila:
I za nas je ovaj tjedan bio sretan.
Kako to mislite? upitam. Pogleda ponosno Elly.
Elly je takoer nala dobar posao. Radi u drugoj tvornici ukrasnih vrpci, gdje zarauje gotovo petnaest
dolara tjedno.
Sjajno! uskliknem toboe sav sretan i automatski pogledam Elly, koja je sjedila ukoena pogleda, ali koja
se nakon toga gotovo izazovno zabu-ljila u mene. Odmah mi je bilo jasno to Ella radi, ali unato tome nisam
rekao nita. Morao sam biti obziran zbog stare.
Dodue, ponekad mora raditi do kasna nastavi starica ali Elly je dobra djevojka. Nema nita protiv
toga. Baci pogled na policu ugraenog ormara na kojoj se nalazio starinski sat. Boe! usklikne ustajui.
to vrijeme leti! Skoro e etiri sata. Moram na nedjeljni sastanak. Hajde Tome, i ti Same. Morate poi sa
mnom. Elly je ve bila jutros, pa moe ostati s Frankiejem da mu pravi drutvo dok se ne vratimo. Pourite!
20 Ne zaljubljuj se u neznanca
305Odoe dva mladia i njihova majka ona u sredini, oni sa strane pridravajui je paljivo dok su silazili
niz stepenice. Ni s engleskom kraljicom ne bi postupali s vie obzirnosti, potovanja i odanosti nego to su
iskazivali svojim njenim dodirom ruka, usrdnim izrazom lica. Zatvorim vrata za njima i okrenem se Elly.
Sjedila je na rubu prozorske daske i gledala u prljavo i mrko dvorite. Zavalim se na stolicu kraj nje i stanem je
promatrati. Nismo govorili. Upalim cigaretu.

 I tako, Elly, dobila si posao kaem naposljetku tiho.

Nije me pogledala. Glas joj je zvuao potiteno i ogoreno.
Dobro zna da nisam.
Ne znam ja nita velim. Kako bi bilo da mi ti kae?
Jedno je vrijeme utjela, a onda je progovorila uzbuenim i usiljenim, ali jo uvijek obuzdanim, glasom.
Delam one u stanu s nekim enama. Njezin pokrajinski nain izraavanja dolazio je jae do izraaja
nego obino. Kusuramo se s vlasnikom.
Nije mogue da se za tebe ne moe nai neki drugi posao kaem.
Koji?
Na to nisam znao odgovoriti. Nastavila je poslije kratke stanke, namjerno oponaajui moj glas.
Nije mogue da se za tebe ne moe nai neki drugi posao. Kako da ne. Mogu otii u kakav kramarski
duani ili u robnu kuu u Sto dvajst petoj ulici i rei: Ja sam bjelkinja, dajte me zapo306
slite da prodajem vau finu robu mizernim crnu-gama koji ne mogu dobit posal zato to su crni, a samo bijela
gospoda moeju dobit namjetenje u ovoj robnoj kui.
I Tom ne bi trebao sjedit doma itav dan i gledat svoje ruke svoje velike, jake, vjete ruke, dok oni
primaju i otputaju kak ih volja dok mu se odjednom neprimjetno dua ne ispuni gorinom. I ovjeku se stegne
grlo gledaju ga kako sjedi i sve vie i vie gubi razum dok oni ne izmisle kakav zgodan izgovor. I on onda ide
van da pije jeftin, lo din to ga je bijelac smukao koji ga za pet centa drage volje prodaje nesretnim
crnjama samo da im smuti glave, da ih vatra saga iznutra, dok ne zaborave da su crni.
Ali za par trenutaka su bijelci i cijeli svijet je njihov, pa se smijeju od sree dok ne popadaju s noga. A kad se
sljedee jutro probude, glava im puca, grlo ih drapa, eludac im gori te prinose ruke glavama i vrsto je s njima
stiu i vide da su im ruke crne i blatne i da za njih nema posla. Pla-eju u sebi, ne suzama, ne oima, nego
srcima i pitaju se: Ge su mi one lijepe bijele ruke koje sam juer imo?
A Sam rinta u duanu svako jutro prije kole. Upuen je u sve u duanu zna sve cjene, zna sve artikle. A
sve to radi jest da raznosi po kuama peceraj. Ne smije posluivati muterije. Ne smije rezat ni puter ni sir.
Crnilo s njegovih ruka moglo bi spast i dospjet na lijepi bijeli sirac koji treba da ide na lijepi bijeli hljebac i niz
lijepo bijelo grlo. Svakako, moe se i za mene nai neki drugi posao.
20*
307Okrene se prema meni. Lice joj je bilo smrknuto, oi pametne kao u mudraca.
Mogu se izvalit gola u lijepi bijeli krevet i migoljit starkom tako da muterija pomisli da ludujem za njim i da
jedva ekam da skoi na mene da me pofuka. I on nikad ne brine hoe li mu na tijelo dospjet moje crnilo, a kad
ustane iz kreveta i pone, malko klecavih koljena, navlait na sebe hlae, pogledat e me i rei: Je V s tobom
stvar u redu, curo? Ako nije, gukni. Neu se ljutit. Samo elim znat da trknem do doktora prije nego to se neto
tref i. A ja u ga pogledat i re mu: U redu sam, gospon. Ne tarite glavu zbog toga. Mogu biti crna izvana, ali
iznutra sam ista i bijela kao i sve bjelkinje koje ste dosad poznaval. Al' to se ne javlja samo tako. To nastaje
uz dubok, promukli vapaj zaliven gorkim suzama. Sa mnom je stvar u redu, gospon.
Uspravi se i pogleda me.
Sa mnom je stvar u redu, gospon ponovi. Zbog naina na koji je to izrekla te su me rijei
duboko kosnule. Ugasio sam cigaretu, ustao i ispruio ruke.
to se mene tie, gospoo, vi ste u redu rekoh.
Prila mi je u naruaj, prislonila glavu na prsa i poela plakati, plakati i plakati. Pustio sam je da se iskali. Nakon
nekog vremena opet se umirila. Nekoliko smo minuta stajali nijemo.
Oprosti kaem.
Izie iz naruja, uzme cigaretu iz kutije koju sam bio stavio na stol, pripali je i sjedne.
308
Ne znam zato ti sve to priam ree tako tiho da sam je jedva uo. Nisi ti kriv to je to tako. Meutim,
nekom moram rei, a nemam kome.
Znam kako je to kad ovjeka neto titi a nema se kome izjadati velim. Mnogo sam se puta naao u
takvom poloaju.
Prie sudoperu, opere lice i poelja se. Kosa joj je bila kovrava, ali je upotrebljavala neku pomadu kojom ju je
smekavala, tako da joj se glatko sputala niz lice.
Tamna joj je koa bila njena i glatka i sjajila se uz blijedoplavi odraz, od kojeg kao da je poprimala bjeliast
ton. Tijelo joj je bilo vitko, grudi zailjene, trbuh malko ispupen, stranjica visoko smjetena, a noge tanane,
koje su u cipelama s visokim petama izgledale jo tanje. Sjela je, uzela zapaljenu cigaretu i poela odbijati
dimove.
Sad mi je odmah bolje ree prirodnim glasom.
Osjeao sam se kukavno. Sjedili smo neko vrijeme utke, ekajui da joj se majka i braa vrate. uli smo Tomov
buni glas dolje u hodniku. Odloila je cigaretu, hitro prila sudoperu i isprala usta.

 Mama ne voli da puim objasni.

Otiao sam od njih oko sedam sati, prije nego to su veerali. Nisam htio nita uzimati od njih. Morali bi zbog
mene otkidati od ionako oskudnih zaliha. Obeao sam im da u ih opet posjetiti idui tjedan, i onda sam otiao
na veeru u kafeteriju u 125. ulici. Nakon toga iao sam u kino Loev/s Victoria, gdje sam gledao film Straijivko.
Snimljen je prema stripu koji je izlazio u Americanu. Ali nije djelovao uvjerljivo. Tako nikad nitko nije
ivio.
309DESETO POGLAVLJE
Potkraj tjedna moj ivot kao da se vratio u svakidanju koloteinu. U petak naveer, nakon to sam se vratio s
posla, razgovarao sam s recepcio-narem o unajmljivanju stalne sobe. Za tri dolara tjedno dobio sam sobu s
kupaonicom. Bila je prostranija nego ona prijanja. Imala je dva prozora koja su gledala na ulicu i velik ugraen
ormar. Tu su se jo nalazila dva naslonjaa, obina stolica i uz krevet malen stol. Toaletni stoli, koji je stajao s
jedne strane, i komoda nasuprot njemu upotpunjavali su sliku.
U subotu sam imao grdnog posla. Cijeli dan sam dostavljao narudbe i u toku tjedna zgrnuo lijepu hrpicu
napojnica. inilo se da sam se sviao kupcima i dobro sam pazio da se uvijek vladam pristojno i da uinim sve
to se od mene trai. Ustanovio sam da sam kao stvoren za trgovca. S muterijama sam razgovarao neusiljeno
alio se s onima kojima je to godilo, ali iskazivao potovanje onima koji su to oekivali. Radio sam dosta
naporno, ali mi se posao sviao.
Nedjelja kod Harrisonovih protekla je u smirenom tonu. Tom je itao novine kad sam uao. Stavio sam
zamotuljak na stol.
Gdje su ukuani? upitam ga.
Otili su na etnju odgovori.
Ima li to nova? Zavrti glavom.
Nema. Jedan dan radio sam na istovaru tiglje-na. Nikakav posao.
To je zlo!
Jo kakvo!
310
Dao sam mu dolar. Uzeo ga je bez rijei.
Drukane, kupi si malo cigareta rekoh mu. Ili otii na neku reviju ili tome slino. Potrebna ti je
promjena. Nita ti ne koristi to to povazdan sjedi kod kue i izjeda se.
Tko se izjeda? upita namrgodivi se toliko da mu se ono sjajno, crno lice posve osulo borama. Nisam
ja od tih, ne izjeda se brat.
ekali smo da se ukuani vrate sa etnje, zatim smo posjedali oko stola i jedno vrijeme askali o kojeemu. Od
njih sam otiao oko est sati, krenuo u sredite grada na veeru, kupio novine i vratio se u svoju sobu. Lagano
sam se razodjeo, ispruio se u krevetu i poeo itati novine. Kad sam ih proitao, ugasio sam svjetlo, leao u
tami puei cigaretu i razmiljao. Pitao sam se ne bih li mogao nai Tomu kakav posao. Zaspao sam, dok mi je u
podsvijesti tinjala jedna ideja.
Tjedni su prolazili smireno jedan za drugim bez ikakvih trzavica, pa sam jednostavno izgubio svaki pojam o
vremenu. Zaraivao sam toliko da sam, s malo panje, mogao lijepo prolaziti, i sve na to sam troio bili su
nedjeljni paketi namirnica za Harrisove. Obilazio sam ih svake nedjelje i uvijek od njih,odlazio proet nekim
neodreenim osjeajem razoaranja.
Oujak je neprimjetno ustupio mjesto travnju, travanj svibnju, a svibanj lipnju. Kupio sam si nekoliko odjevnih
predmeta koji su mi bili potrebni, ali sam pod tjednom nosio veinom radne hlae i koulju. Kupio sam novo
nedjeljno odijelo, ali sam ga malo nosio, jer sam posjeivao samo Harrisove.
311Jednog jutra, dok sam pomagao istovarivati kamion koji je dovezao robu iz skladita, voza mi je napomenuo
da e jo jedan kamion biti stavljen u pogon.
Tko e ga voziti? upitam.
Tony odgovori. Tony mu je bio pomaga.
Znai da ete trebati jo jednog pomagaa kaem.
Aha potvrdi. Trebat e nam dva jedan za mene, drugi za njega.
Otiao sam u duan zaokupljen mislima. To je bio posao za Toma. Odluio sam da sutradan ujutro porazgovaram
s Ravzeusom.
Kad je Ravzeus uao, zamolio sam ga da mi prije polaska kui posveti minutu vremena. Kazao sam mu za Toma,
a on me upitao je li pouzdan.
I te kako! velim a uz to voli raditi. Po-trebam mu je posao.
Zavrti glavom.
Dosad sam imao loe iskustvo s crnugama rekao mi je. Prvih nekoliko tjedana su dobri, ali im im
se u aci nae par dolara, odlaze na terevenku i ne vraaju se dok ne ostanu bez prebijene pare.
Ne znam kako je s drugima kaem mu ali ovog momka dobro poznajem. Valjano e obavljati svoj
posao. Nije on propalica.
Rayzeus me radoznalo pogleda.

 Dobro poznaje tog momka? Kimnern.

Neko sam radio s njim. Znam da je ispravan ovjek.
Ravzeus slegne ramenima.
312
U redu, poalji mi ga idui tjedan. Razgovarat u s njim.
Hvala vam, gospodine Ravzeus reem i vratim se poslu. Sad mi je srce bilo na mjestu. Moda im sada
krene. Jedva sam ekao da doe nedjelja i da im to saopim.
Nedjelja je osvanula sunana, vedra i topla. Obukao sam novo odijelo i krenuo put gornjeg grada. Cijelim sam
putem mislio o tome kako e ih moja vijest usreiti osobito gospou Harris. S kolodvora sam dopjeaio do
kue i popeo se stepenicama. Stara se rupaga nije mijenjala. Odisala je istim zadahom. Rasklimane drvene
stepenice jo su uvijek pod nogama kripale. Elektrina arulja bila je preslaba za onako prostran hodnik i nije
davala dovoljno svjetla. Sa zidova se boja ljutila u krpama.
Otvorio sam vrata i uao u stan. Za stolom je sjedila Elly i itala strip u boji Sunday Newsa, koji je bila razastrla
ispred sebe. Kroz irom otvoren prozor iza nje u stan je dopirala svakoliko buka iz dvorita: pla neijeg djeteta,
estoka prepirka mua i ene, svirka dez-orkestra na radiju. Sve se to na jedan udovini nain stapalo u pjesmu
siromatva.
Elly me pogleda.
Zdravo, Fsankie.
Servus! kaem. Gdje su ostali? Govorila je polako, umorno.
Mama je sa Samom u crkvi. Tom je otiao rano ujutro i vratit e se tek predveer.
Stavio sam omot s hranom na stol i otvorio ga.
Bolje da ovo skloni kaem joj. Ima i pokvarljive robe.
313Ustala je i prvo sfSremila maslac u hladnjak. Nije govorila. Unutra je bilo vrue. Skinuo sam kapu-ti,
paljivo ga objesio preko naslona sjedalice i stao je motriti. Nosila je novu haljinu. Bila je od sjajnog crnog
satena. Posve joj se priljubila uz tijelo, tako da joj se oblik grudi posebno isticao. Po nainu kako joj je prianjala
uz bokove dok se kretala vidjelo se da ispod nje nema mnogo odjee. Kad je bila gotova, vratila se do stolice i
bez rijei sjela.
Vrijeme je sporo odmicalo. Znoj mi se cijedio niz vrat. Od toga mi se smekao ovratnik od koulje. Osjeao sam
kako mi se ispod majice niz lea kotrljaju sitne kapljice. Otkopao sam ovratnik.
Naslonila je glavu na ruku koja joj je poivala na stolu i jednostavno utjela. Opazio sam svjetliju boju puti
njezinih grudi kroz razrez na prednjem dijelu haljine kad se sagnula.
to je na stvari, Elly? upitam. Zar ti nije dobro?
An-an odgovori. Bolesna sam. Dignem se sa stolice i priem joj.
to te mui?
Nije odgovorila, ali se digla sa stolice.
Ima li cigaretu? upita.
Izvadim kutiju cigareta i pruim joj je. Jednu je stavila u usta, a ja sam zapalio ibicu. Nagnula se da je pripali.
im sam joj pogledao u haljinu i osjetio njezino tijelo, nagonski sam je privukao sebi. Nije se pokuala
oduprijeti, jednostavno je pustila da je drim; bila je ukoena kao da je od drve-ta. Mamile su me njezine grudi
pod haljinom, pa sam je pokuao malo zagrijati, meutim ona je stajala hladno s cigaretom u ruci. Pustio sam je i
vrai
tio se do stolice obuzet neobinim^^eajem poraza. Zavalio sam se na stolicu i zapuio. Nisam je gledao.
Prila je prozoru, sjela na prozorski prag i stala gledati van. Nakon nekoliko trenutaka ustala je i prila mi. Nisam
dizao pogled.
Ne radi se o tome da mi nije stalo do tebe, Frankie ree njeno. Milije mi je da sam s tobom nego bilo s
kim drugim. Ali bolesna sam.
Ako si bolesna planem bijesno zato ne ide k lijeniku?
Bila sam ree tupo. U glasu joj se osjeao prizvuk straha.
Pogledam je. Lice joj je bilo ukoeno, beutno.
to je rekao? upitam.
Odstupi korak od mene. Prolo je nekoliko minuta prije nego to je odgovorila. - Francava sam. Ostadoh
uasnut.
to je, tria? upitam.
Jo je prola jedna minuta prije nego to se mogla prisiliti na odgovor.
Sifa odgovori, klone na sjedalicu i tupo se zabulji u mene.
Htio sam neto rei, ali mozgom mi je sijevnulo tisuu misli pa nisam uspio. Razvalio sam usta kao som, ali
nikakva glasa nisam isputao. Gledala me donekle prkosno. Zurili smo jedno u drugo. Nisam se mnogo u to
razumio, ali sam znao da je ugavo.
to e sada? konano nekako izustim.

 Ne znam uzvrati. Lijenik kae da se moram prijaviti u bolnicu radi lijeenja.

Nee se valjda vratiti u... Zastanem. Ustane.
314
315 Zato ne! zarei. Zato da se ne vratim? Ondje sam to i dobila!
Ali prenijet e na nekoga.
Ba me briga! Poela je koraati sobom. Ni oni se nisu brinuli hoe li ga prenijeti na mene. To im je
zla sudbina. Neu dopustiti da zbog toga svi gladujemo.
O tome ne treba vie razbijati glavu kaem. Moj ef eli razgovarati s Tomom u vezi s poslom na
jednom od kamiona.
Pogledala me s oitom nevjericom.
l
To kae samo tako.
Ne reknem mislim ozbiljno. eli razgovarati s Tomom. Kazao mi je.
Uspio sam je uvjeriti.
Zna produim moe otii k lijeniku i izlijeiti se. Za njih se nee trebati brinuti.
Kako me gledala, inilo se da e briznuti u pla, ali nije. Umjesto toga, prila mi je i uzela me za ruku.
Zvui tako dobro, Frankie ree pola kroz smijeak, pola kroz pla da naprosto ne mogu vjerovati.
Ue mama Harris. asak je zastala na pragu i gledala nas. Elly joj pritri.
Mama, Frankie mi je kazao da njegov ef eli razgovarati s Tomom u vezi sa zaposlenjem!
Stariino lice ozari osmijeh.
Govori li istinu, Frankie? upita me. Potvrdim glavom.
Da, mama, govori. eli odmah razgovarati s Tomom.
Gospoa Harris obrati mi se sva zadivljena.
316
'i
Prst Boji, njegovom zaslugom Tom te doveo k nama.
Obuhvatim ih pogledom. Elly se smijeila; iz majina joj je lica takoer zraila srea, ali na jedan drugi, tih
nain. Ue Sam. Kazae mu vijest. Svi smo se radovali. Poslije kratkog vremena zamolim Sama da skokne po
kutiju cigareta i veliku bocu soka. Bilo je vrue, i hladno pie ne bi bilo naodmet. Toma jo nije bilo. Elly poe
sa Samom.
Gospoa Harris je sjela u svoju staru ljuljaku. Stolica je kripala na golom drvenom podu dok se u njoj zibala
tamo-amo. ekala je dok ne zamru odjeci koraka u hodniku, a onda prozbori.
Pravi si nam prijatelj, Frankie. Duboko cijenimo sve to si za nas uinio.
Pomalo se zbunih.
Nisam nita uinio kaem. Vie ste vi uinili za mene nego to u ja ikad za vas.
Prolo je nekoliko minuta dok nije iznova progovorila.
Nikad te prije nisam pitala, Frankie moda ne bi trebalo da se u to paam ali zar osim nas nema
drugih prijatelja? Mislim, neke bijelce koje poznaje?
Pomislio sam na Jerrvja, Martvja i njihove ukuane prije nego to sam odgovorio.
Nemam kaem i da imam, to bi mi, vjerojatno, slabo koristilo. Bilo je to davno.
Zar ih nikad nisi pokuao pronai? Stresem glavom.
Ne bi mi nita pomoglo. Odonda je prolo mnogo vremena. Jamano su me zaboravili.
Pravi se prijatelji ne zaboravljaju nikad primijeti starica bez obzira na to koliko vreme317na prolo. Osim toga, trebalo bi da ima nekoliko bijelih prijatelja. Naas je oklijevala. Trebao bi
upoznati takve ljude s kojima bi mogao izii i zabaviti se neke mladie i djevojke, vrnjake.
Vama nita ne manjka velim. Nitko se drugi ne bi mogao ljepe ponijeti prema meni nego to ste se vi.
Ali usprotivi se s nama ne moe izlaziti. S nama ne moe plesati. Mi smo obojeni. To se ne pristoji.
Boli me glava to se pristoji a to ne reem a plesati ionako ne volim.
Ovo je popratila smijekom.
Ima jo jedno pitanje za koje sam mislila da bi ga valjalo potai. Tie se Elly. Drim da te na neki nain voli,
i nas ne oekuje nita drugo ne oekuje doli teki jad ako si to zabije u glavu. Ne bih ti eljela povrijediti
osjeaje, ali ni to se ne pristoji.
Razmislio sam o tome. Dok sam jo mozgao, starica je nastavila govoriti.
eka cijeli tjedan da se pojavi, a nedjeljom oblai najbolje haljine zbog tebe.
Znao sam vie o Elly nego stara, pa ipak mi Elly nikad niim nije odala to osjea i misli. Znao sam da je ne
volim, a nikad ni na tren nisam mogao stei dojam da ona voli mene. Vezivali su nas stanoviti osjeaji, ali to je
bila mjeavina drugarstva i seksa jedan zagonetan rastvor koji se tako dobro stopio da se ni na koji nain ne
da poblie ispitati. Naposljetku sam prozborio.
Shvaam to mi pokuavate rei, mama. Postupit u onako kako smatrate da je najbolje. Ne elim nikoga od
vas unesreiti.

318
Iznova mi se nasmijei.
Znala sam da e to rei, Frankie. Dobar si momak. Jo emo o tome razmisliti i zatim odluiti to da radimo.
Sam je stigao sa sokom. Otvorili smo bocu i ispili po au. Onda me Sam pitao da li bih htio poi s njim u park
blizu koleda da gledamo bejzbolsku
utakmicu.
Nisam znao to da odgovorim. Bio sam naumio poekati Toma da mu osobno saopim vijest o zaposlenju, ali
nas je gospoa Harris nagovorila da poemo. Rekla je da je umorna, da bi voljela malo prilei i da nee nita
Tomu rei dok se ne vratim. Obukao sam kaputi i iziao sa Samom. Dok smo silazili niz stubite, obavijestio
me da je Elly otila nekom prijatelju i da e se vratiti kasnije. Krenusmo put parka.
JEDANAESTO POGLAVLJE
U parku je vladala velika vruina. Sunce nas je nesmiljeno prilo. Meutim, mora se priznati da je utakmica bila
dobra i da smo uivali gledajui je.
Kad smo se vratili kui, bilo je gotovo est sati, ali Tomu jo ni traga ni glasa. Elly je bila kod kue i pokuala
me zadrati na veeri, ali sam se oprostio od njih i otiao jesti u 125. ulicu. Potom sam iao gledati jedan novi
film i iziao iz dvorane neto poslije deset sati. Odluio sam se vratiti Harri-sovima da vidim je li stigao Tom.
Krenem put Avenije svetog Nikole i otputim se prema njihovoj kui.
319Kad sam obiao ugao njihove ulice, vatrogasna su kola uz paklenu zvonjavu zvona velikom brzinom
projurila mimo mene, dok su vatrogasci na-vrat-nanos navlaili na sebe kapute. Pogledam za njima. Negdje je
gorjela vatra. Dim je sukljao iz jedne zgrade. Nekoliko sam minuta stajao na uglu glupo buljei u nju prije nego
to mi je svanulo da to gori Tomova kua. Dadoh se u divlji trk.
Onamo se ve sjatilo mnotvo ljudi, koje su policajci nastojali potisnuti. Vatrogasci su podizali dugake ljestve
na esti kat, a snani mlazovi vode iktali su kroz prozore u zgradu koju je prodirao plamen. Progurao sam se
naprijed i poeo se osvrtati lijevo-desno ne bih li ugledao koga od Harri-sovih. Bilo je mrano i nisam dobro
vidio. Nastao je sveopi mete, u kojem se nije znalo tko pije a tko plaa. Jedna me ruka epa za rame. Okrenuh
se. Bio je Tom.
Frankie! prodere se Gdje su moji?
Ne znam doviknem mu upravo sam se vratio iz kina. Zar nisi bio u kui?
Sad sam tek stigao.
Ba tada dotrali su Sam i Elly. Toliko su se bili uspuhali da su jedva hvatali dah.
Gdje je mama? viknu Tomu.
Tek sam se sada vratio dovikne im. Zar
nije s vama?
Ne uzvrati Sam. Osjeala se premorenom i otila je rano u krevet.
Probili smo se do jednog krupnog crnog policajca.
Jesu li izvukli majku? upita ga Tom.
Kako izgleda? dovikne mu cajkan.
320
Starija sjedokosa ena, ezdeset dvije godine, po imenu Harris kae mu Sam.
Zanijee glavom.
Nisam vidio nikoga tko bi odgovarao tom opisu ree. Bolje da odete tamo prijeko i da priupitate vou
vatrogasne brigade.
Priskoimo naznaenom ovjeku i ponovimo mu pitanje. Odmahne glavom.
Nitko takva izgleda nije iziao iz kue.
Tom se okrene kui.
Mama je jo uvijek unutra prodere se. Idem po nju. Krene prema kui. Nekoliko ga cajkana
pograbi.
Ne moe onamo ree jedan od njih. Vatrogasci e je izbaviti.
Majka mi je unutra drekne pokuavi se otrgnuti na treem katu, dvorini dio. Moram
do nje!
avo te nosi, ne moe onamo! zaurla jedan od cajkana.
Tom nekako oslobodi jednu ruku i zamahne da e udariti cajkana koji ga je drao. Ovaj se hitro povue u stranu i
opali Toma akom po eljusti. Tom posrne i cajkani ga njeno povale na zemlju.
Ne moemo mu dopustiti da ue u kuu objasni cajkan branei se pred nekima od onih to su se bili
okupili oko njih. Stradat e ako ue. Kua plamti poput unja.
Netko u gomili krikne. Pogledam prema zgradi. Elly se probila kroz redove policajaca i upravo je trala prema
otvorenim kunim vratima. Obazrem se preko ramena. Sam je sav musav od suza kleao pokraj brata. Okrenem
se i potrim za Elly.
21 Ne zaljubljuj se u neznanca
321ZiW*_

 Vrati sel Vrati se! stanem vikati iz svega glasa za njom.

Utrala je kroz vrata i izgubila nam se iz vida. Potrim stepenicama do vrata. Tek to sam stigao do njih, pogodi
me u leda mlaz vode. Jedan od vatrogasaca bio je uperio u mene svoje gumeno crijevo. Posrui upadnem kroz
vrata. Hodnik je bio mraan i sav ispunjen dimom. Voda mi je itala oko glave; spustim se na koljena, otpuem
do stubita i onda se trkom uzverem po stepenicama. Elly! urlao sam. Elly! Vrati se! Nije bilo
odgovora. Otrim do treeg kata. Elly je upravo ula u kuhinju. Naem se u skoku do nje i vrsto je uhvatim.
Pokuao sam je povui k sebi. Vatra se estoko rasplamtjela u cijelom stranjem dijelu stana. Dim je bio tako
gust da smo se jedva raspoznavali. Kaljala je.
Mora se vratiti rekoh promuklo poteui
je. za sobom. Prestala je kaljati. Poela mi se otimati.
Mama je ondje! vrisne. Mama, mama, uje li me? Dolazim te spasiti. Podigne ruku i zagrebe me
po licu. Pokuao sam je udariti, ali sam promaio. Onda me bubnula i, oslobodivi se, jurnula u spavau sobu.
Plamenovi bijesno liznue za njom. Njihovi uareni kraci palili su mi lice. Krenem za njom. uo sam je kako
negdje u tami vriti.
Mama! Gdje si, mama?
Zatim zauh lomljavu i otegnuti vrisak, koji se najednom prekide. Za trenutak je vatra preda mnom oslabila i
vidio sam da se zid izmeu soba zajedno s dijelom stropa sruio blokiravi ulaz. Potom plamenovi opet
zahuktae, i ja poem u hod322
nik, dok mi je u uima jo uvijek odzvanjao njezin vrisak. Hodnik je bio sav u plamenu. Uputim se prema
stubama, skoim na najviu stepenicu i okto-trljam se do prvog kata. Komadii zapaljena drve-ta frcali su oko
mene. Okrenem se i pretrim posljednji niz stepenica. Ulaz ispred mene sav je bio zahvaen plamenom, ali
drugoga nije bilo. Mlaz vode odjednom zapljusne hodnik. Bacim se na pod te na rukama i koljenima ispod njega
dopuzam na ulicu. Osovim se na noge i potrim do poloaja koji su zauzeli vatrogasci. Jedan me vatrogasac
zgrabi.
Je li sve u redu? upita me osorno.
Jest uzvratim kaljui.
Drao me sve dok nisam stigao do prednje linije, na kojoj su cajkani derui se potiskivali uskomeanu svjetinu.
Odbij! Kua e se uruiti. Odbij!
Nalazio sam se blizu Toma i Sama. Tom je jo uvijek leao ispruen na tlu, ali se poeo pridizati; tresao je
glavom as ovamo, as onamo. Sjeo je. Tog trenutka cijela se zgrada poela ruiti uz zaglunu tutnjavu.
Gledali smo nijemo. Iznad nje lebdio je velik oblak praine, a s vremena na vrijeme liznuo bi u tamno nono
nebo pokoji vatreni jeziak. Tom se digne. Nije znao da je i Elly utrala u zgradu. Zakorai prema zgradi i
zabacivi glavu zaurla iz pet-nih ila u nono nebo:
Mama, platit e mi zbog ovoga! uje li me? Platit e mi zbog ovoga svi do jednoga, prokleti bili! Gadovi
lihvarski u bankama, prokletnici koji nam nisu htjeli dati da ivimo u boljoj kui! Nat21*
323jerat u ih da za sve ovo plate, mama. Obeajem ti. uje li me, mama. Obeajem ti.
Dotri cajkan i pokua ga odvui. Tom se okomi na policajca. epa ga za vrat i pone ga daviti. U odsjaju vatre
cajkanovo lice problijedi kao krpa.
Ti si prvi! rikne Tom izbezumljeno. Ti si prvi, ali ne i posljednji! Platit ete mi svi do jednog, pogani
sinovi!
Crni policajac, kojem smo se bili najprije obratili, dotri do njih. Pokuao je otrgnuti Torna od drugog cajkana,
no nije mogao. Na koncu odstupi za korak, dohvati svoj pendrek i osine njime Toma po glavi. Tom se sloi na
zemlju poput telca u klaonici. Drugi je cajkan silovito hripao borei se za zrak.
Pristupe dva mukarca odjevena u bijelo ruho, odvaljaju Toma na nosila i otegle ga u kola hitne pomoi. Smjeste
ga odostraga. Sam dotri do vozaa.
To mi je brat ree Sam mogu li poi s njim?
Voza kimne.
Uskai.
Uosmo u stranji kraj ambulantnih kola. Staist koji je ondje sjedio pogledao me radoznalo dok smo ulazili.
Izgledate prilino garavo kae.
Bacim pogled na svoje novo odijelo. Bilo je za-mazano, poderano i potpuno mokro. Vie ga nikad neu moi
nositi, ali i dalje sam zadrao ravnoduan izraz lica. Pogledam ga tupo.
Jeste li vi onaj koji je utrao u kuu za djevojkom? upita staist.
Kimnem.
324
Bit e bolje da vas malo pogledam. Prui ruku iza sebe i dohvati stetoskop. Skinite kaput.

Skinuo sam ga bez razmiljanja. Promatrao sam Sama dok je zauzimao mjesto pokraj brata. Lice mu je bilo
ukoeno. Jo nije bio shvatio svu teinu tragedije koja ih je snala. Nije plakao, samo je gledao u Toma. Siguran
sam da nije ak bio ni svjestan nae prisutnosti u ambulantnim kolima.
Bio sam mokar do koe. Lice mi je bilo suho i opaljeno, dlake na hrptu ruke osmuene, a ruke uarene. Poto mi
je opipao bilo, lijenik mi je dao neku tekuinu. Popio sam je.
Imate vraku sreu! ree staist. Niste zadobili nijednu ozbiljniju opekotinu. Ambulantna kola
krenue.
Dva sata kasnije sjedio sam u bolnici sa Samom, ekajui da lijenik izie i da nam kae kako je Tomu. Tom je
dobio teak udarac po glavi i jednog su trenutka lijenici mislili da se nee izvui. Kako sada stoje stvari, bolje
bi bilo da se to dogodilo.
Kad su nas uveli u sobu, Tom je sjedio na krevetu i plakao. Krupne suze kotrljale su mu se niz obraze. Sam, koji
dotad jedva da je i progovorio, pritri plaui svom starijem bratu i zagrlivi ga zakuka:
Tome, Tome.
Tom ga pogleda, ali se po njegovim mutnim oima vidjelo da ga ne prepoznaje. Nastavio je cvilje-ti mrsei ispod
glasa nerazumljive i nesuvisle rijei.
Odgurnuo je Sama.
325 Odlazi mrmljao je. Hou majicu. Gdje
je? Okrenem se lijeniku s pitanjem na usnama.
Lijenik je odgovorio prije nego to sam uspio
prozboriti.
Bojim se da vie nikad nee biti onaj stari. Doivio je previe okova. Ostale su posljedice. Sad mu je
najpotrebniji odmor i mir.
Sam je stajao iza mene kad je lijenik to rekao. Bio nam je okrenut leima s pogledom uperenim u Toma, ali je
uo svaku lijenikovu rije. To je imalo svog uinka. Okrenuo mi se suznih oiju, dok su mu se usta grevito
trzala od suspregnutog plaa. Taj me izraz njegova lica prenio daleko unatrag do drugog Sama koji mi se
obratio u trenucima svoje nevolje.
Daj srcu oduka, mali rekoh njeno. Doe vrijeme kad svaki mukarac mora zaplakati. Spustio se na
stolac zarivi glavu u ruke i poeo tako neodoljivo plakati da mu je cijelo tijelo podrhtavalo. Nisam mu mogao
nita rei, pa sam mu priao, stavio mu ruku na rame i bespomono stajao. Ubrzo se smirio, i mi smo izili u
hodnik ne znajui pravo to da radimo.
Prolo je gotovo pola sata prije nego to je pro' govorio.
Frank ree glasom koji odjednom zazvui kao da govori mnogo starija i zrelija osoba moe li meni
priskrbiti onaj posao koji si bio namijenio Tomu?
Pogledao sam ga prije nego to sam mu odgovorio.
A kola?
326
Nabavit u dozvolu rada. Dovoljno sam star i morat u neto raditi odgovori. Moe li mi ga priskrbiti?
Mislim da mogu velim.
udno ree kao da govori sam sa sobom jo prije nekoliko sati imao sam dom obitelj, mjesto kamo
sam mogao otii, a sada ne znam kamo da odem, gdje da prebivam.
Kako bi bilo da doe k meni dok se prilike ne srede? predloim.
Pogleda me zahvalno. Upravo tada uao je u hodnik, sav uzbuen, neki visoki Crnac. Priao je Samu. U njemu
prepoznali propovjednika koga sam jednom sreo u crkvici u skladitu.
Sam je ustao kad mu je priao.
Dobar veer, veleasni pozdravi ga tiho.
Same ree veleasni zagrlivi ga jednom rukom im sam saznao to se dogodilo, pohrlio sam ovamo.
ivjet e kod mene. Nisi sam. Uz tebe je uvijek Gospodin Bog.
Mojeg prijatelja poznajete kae pokazujui na mene.
Propovjednik me pogleda i kimne.
Da ve smo se upoznali. Isprui ruku, i mi se rukovasmo. Ponio si se vrlo hrabro ree mi.
Nisam odgovorio.
Zajedno smo se otputili niz hodnik. Kod izlaza smo se rastali. Propovjednik je poveo Sama taksijem. Upitao me
elim li da me kamo prebaci. Zahvalio sam mu uvjerivi ga da u do kue moi pjeice. Promatrao sam vozilo
kako se brzo udaljava i nestaje u noi. Krenuo sam prema hotelu.
327Elly i mama Harris bile su sahranjene dva dana kasnije, u utorak ujutro, dok je kiilo. Nakon vjerskog obreda
koji je odran u crkvici, odvezli smo se na groblje. Kad je zemlja poela udarati o lijes, propovjednik je zaklopio
svoj molitvenik i odrao posmrtno slovo. Nalazio sam se nedaleko od Sama i promatrao ga. Stajao je sam na
rubu grobova, go-loglav, dok je kia uporno padala. Tom je jo uvijek bio u bolnici i ondje e ostati jo dugo.
Tup vlani grumen zemlje pade na lijesove.

I propovjednik je stajao ondje gologlav, s uprtim pogledom u tamnosivo nebo dok je govorio, a kia ga je
zapljuskivala po licu, mijeajui se sa suzama. Nasuprot nebu, priinjao se kao golem, crni kip od ebanovine.
O, Gospodine! zavapi. Pogledaj ovamo na svoj narod koji ti se obraa s molbom da mu dade snage,
strpljenja, nade__
To je bila rije koja mi je nekoliko slijedeih dana odzvanjala u uima. Zbog naina na koji ju je svojim zvunim
baritonom odaslao put neba i zbog naina na koji ga je Sam promatrao dok je govorio ona je po svojem
znaenju pripadala vjenosti.
Nada to je prava rije^ to bismo bez nje?
KRAJ PRVOG SVESKA
SADRAJ
to se prije dogodilo PRVI DIO Interludij DRUGI DIO Interludij TREI DIO Interludij ETVRTI DIO
7 17 103 113 187 197 233 243