PODRUJA RADA

I.
II.
III.
IV.
V.

Znanost o odgoju i pedagogija

Vrste ili oblici Neznanja i spoznaja o odgoju i obrazovanju
Temeljne pedagogijske i pedagoke kategorije i pojmovi
Pedagogija kao poziv
Suvremeni izazovi pedagogiji:
a) Ekoloki problemi
b) Genetski inenjering
c) Odnos ovjeka i njegovih strojeva
d) Zdravi stilovi ivota
e) Pitanja tjelesnog u pedagogiji
f) Interkulturalni odgoj
g) Alternativne i antipedagogije
h) Proces globalizacije

I.
a) Odgoj i obrazovanje kao materijalni i formalni objekt spoznaje razliitih znanstvenih
disciplina
b) Osobitost pedagogijskog pristupa odgoju i obrazovanju
c) Diferencijalna pedagogija ili sustav pedagogijskih disciplina (zdravstvena ili
pedagogijska kriza)
d) Odnos pedagogijske i drugih znanosti
e) Mjesto praktine pedagogije u pravcima znanosti o odgoju
f) Modeli odnosa izmeu teorije i prakse u pedagogiji
II.
a) Predsznanstveno, izvanznanstveno, znanstveno
Svakodnevno ili praktino znanje
Profesionalno znanje
Implicitno (preutno) znanje
b) Slike, koncepti i modeli odgoja
c) Teorije znanosti o odgoju i obrazovanju (oblici i stupnjevi pedagokog miljenja)
III.
a) Odgoj i obrazovanje, uenje i prouavanje
Nastava i instrukcija, znanje i dranje, curriculum i didaktika
b) Pedagoki takt, pomo, potpora i ohrabrenje
c) Odgojno - obrazovni ciljevi, norme i vrijednosti
d) Suodnos osnovnih pedagogijskih pojmova s drugim srodnim pojmovima (uenje,
socijalizacija, personalizacija, razvoj, komunikacija i samospoznaja)
e) Kriteriji razlikovanja odgoja i obrazovanja od sljedeih pojmova: indoktrinirati,
treninga, manipulacije, psihoterapije.

IV.
a) Temeljni oblici pedagokog djelovanja:
Komuniciranje, nastava, informiranje, araniranje, ohrabrivanje
b) Vie pedagokih situacija
c) Podruje djelovanja profesionalnog pedagoga
d) Osobitost i logika pedagokog prosuivanja, argumentiranja, djelovanja i reflektiranja
e) Pedagoke ili nastavnike kompeticije
f) Odnos znanstvenog znanja, dranja i pedagokih umijea

ODGOJ I OBRAZOVANJE KAO MATERIJALNI I FOMALNI OBJEKT

SPOZNAJE RAZLIITIH ZNANOSTI

Odgoj i obrazovanje kao fenomeni i kao stvarna praktina djelatnost su pred-meti

/pred mene stavljeno/ (objekti), spoznaja razliitih znanstvenih disciplina
Suprotno od spoznaje su praktina umijea ili djelatna znanja
Osnovno pitanje koje se pritom postavlja kad je rije o relaciji izmeu spoznaja i
umijea glasi: Mogu li se iz znanstvenih spoznaja izravno izvoditi upute za praksu?
Razliite znanosti (filozofija, sociologija, psihologija, ekonomija i dr.) pored
pedagogije ili znanosti o odgoju kao matine discipline imaju takoer za predmet svog
znanstvenog spoznavanja i istraivanja odgoj i obrazovanje
Sam predmet se, dakle, moe spoznavati na razliite naine, tj. iz razliitih perspektiva
Odgoj i obrazovanje nisu fenomeni koji se mogu lako identificirati, npr. ne mogu se
vidjeti ili osjetiti ulima
Ovi fenomeni se sami po sebi ne pokazuju/prikazuju
Odgoj obrazovanje rijetko samo trai ili nudi objanjenje svoje naravi
Odgoj je mnogima poznat, ali to ne znai da je on od mnogih spoznat
Samorazumljivost odgoja se esto pretpostavlja iz razloga to je ona rezultat
nereflektiranog osobnog iskustva
Moemo razlikovati odgoj kao materijalno - predmet ili podruje zbilje od odgoja
kao formalnog pristupa razliitih znanstvenih disciplina
Jednom te istom predmetu (materijalni aspekt) moemo pristupiti na razliite naine
(formalni aspekt)
Rije formalni znai specifini pristup, kut, perspektiva ili stajalite iz kojeg
razliite znanosti istrauju, definiraju fenomene odgoja i obrazovanja
Rije pristupiti znai vidjeti objekt u posebnu svijetlu, upitati se o neemu na
odreeni nain
Otuda postavljanje znanstvenog pitanja predstavlja bitno obiljeje tzv. formalnog
aspekta
O aspektu moemo govoriti kao i o nainu promatranja, odnosno, postavljanja pitanja
koji su karakteristini za odreene znanosti
Razliite znanosti se razlikuju u odnosu na isti predmet obzirom na pitanje koje
postavljaju o njemu

*primjer termikih svojstava banana (proljev)

Budui da predmet, odgoj i obrazovanje nije predmet u tradicionalnom znaenju te

rijei ne moe se neposredno opaati, on se kao predmet mora uvijek iznova
rekonstruirati uz pomo posebnih pitanja uporabom razliitih pojmova i kategorija,
odnosno razliitih metoda spoznaje tog predmeta. Otuda govorimo o razliitim
pravcima unutar pedagogije kao znanosti o odgoju (duhovno-znanstvena, empirijskoanalitika i kritina znanost o odgoju). Temeljem ovih pravaca, ali i drugih kriterija
odgoja, navode se razliite pedagogijske poddiscipline npr. opa, kolska,
andragogija, obrazovanje odraslih
Za razliku od znanstvenih disciplina treba razlikovati: strukovna usmjerenja
(pedagogija slobodnog vremena, interkulturalna, seksualna..)
Polja prakse (npr. eko-odgoj, odgoj za ljudska prava)
Koncepcije (npr. psihoanalitika, fenomenologijska)
Razliita uenja (npr. Montessori, Waldorf, Freinet) ne znanost, ve zatvorena
uenja koja podlijeu vjerovanjima, ne doivljavaju znanstvene provjere

Pedagogija kao matina znanost i odgoju i obrazovanju je upuena iz razloga kompleksnosti

ovih fenomena na suradnju s drugim znanostima.
Taj odnos izmeu pedagogije i drugih znanosti objanjava se pojmovima i terminima kao to
su: MULTIDISCIPLINARNOST, INTERDISCIPLINARNOST, TRANSDISCIPLINARNOST
Treba razlikovati pedagogiju kao znanost od praktinog pedagokog umijea. Pojam
pedagogijski oznaava znanstveni pristup, a pojam pedagoki praktino djelovanje.
Znanost o odgoju prouava odgoj i obrazovanje s posebnog spoznajnog stajalita, a
pedagogija kao praktina pristupa odgoju i obrazovanju s ciljem njegovog poboljavanja
(optimiranja).
Pedagogija se bavi istraivanjem struktura (biti), fenomena odgoja i obrazovanja, a
pedagogija kao pragmatina disciplina usmjerena je na rjeavanje praktinih problema u
procesu odgajanja. Osim podjele na znanost o odgoju i pedagogiji, vano je ukazat na jo
jednu podjelu:
A. PEDAGOKU TEORIJU
B. PEDAGOKO DJELOVANJE/PRAKSU
C. PEDAGOKE VJETINE
A.
Pedagoka teorija moe biti usmjerena znanstveno na otkrivanje biti, onog to stoji iza ped.
dj. ili se pod tim pojmom podrazumijevaju razliita uenja (Waldorf..)
Razlikujemo TEORIJU O PRAKSI (praksa predmet teorije) i TEORIJU PRAKSE (teorija
koja izranja iz izuavanja same prakse orijentirana na upute, naputke, recepte kako
primjereno reagirati u odreenim praktinim situacijama).
Pedagoka teorija se esto navodi u svezi s filozofijom odgoja i obrazovanja Mrezinge dijeli
ped. disc. na:
1) Filozofiju odgoja i obrazovanja pitanje biti odgoja, svrhama i cilju
2) Znanost /empirijska o odgoju
3) Praktina ped. - koja odgovara na pitanje to i kako treba postupiti

B.
Podrazumijeva ne samo odreeno pedagoko znanje nego i razvijene sposobnosti opaanja,
promatranja i sposobnosti prosudbe. Praksa je udoredno ili moralno djelovanje, primjereno
odnosno odgovorno djelovanje.
Ne poistovjeuje se s rjeavanjem praktinih problema u smislu primjene teorijskih znanja ili
tehnologije. Praksa kao djelovanje obuhvaa 3 vrste prosuivanja:
1. Razumski sud/sposobnost racionalnog izbora sredstava
2. Moralni sud/ sposobnost prosudbe zadanih normi, vrijednosti, standarda, oekivanja
3. Estetski sud/sposobnost opaanja drugih u njegovim ivotnim situacijama
C.
Pedagoke vjetine/ umijea podrazumijevaju razvijene kompetencije za rjeavanje
konkretnih pred. problema. Razvijena ped. umijea pretpostavljaju teorijska znanja, ali ona
nisu dovoljna za razvoj tih umijea i tjelesno uklopljena (izraz tjelesnog). Obrazovanje se
ponekad odreuje kao balans znanja i umijea.
Pais/ago voditi djeaka iz kole = pedagogija
Paidea- fundamentalno/ope znanje

1. VRSTE I OBLICI ZNANJA

2. VRSTE I RAZINE (PEDAGOGIJSKOG I PEDAGOKOG) MILJENJA
1. Odgoj pripada u elementarna ljudska ivotna podruja. Naime, svi su bili odgajani, svi
imaju neko iskustvo i neko miljenje o odgoju ili raspolau nekim znanjem o odgoju.
Odgoj, dakle, nije izum pedagogije. On je kao djelatnost postojao i prije pedagoke
refleksije o odgoju u formi tzv. zdravorazumskog izvanznanstvenog ili iskustvenog
znanja. Tek u doba znanosti o odgoju stjecala su se i u okviru raznih institucija za
odgajanje. Uz sve ove oblike, u posljednje vrijeme javlja se i potreba za
profesionalnim, strunim znanjem o odgoju. Ova vrsta znanja nastaje kao sinteza
znanstvenog i praktinog (umijea). Tu je vana razlika izmeu deklarativnog znanja
(KNOW WHAT) i proceduralnog znanja (KNOW HOW). U raspravama o odgoju kao
i u praktinom pedagokom radu, postavlja se pitanje uzajamnog utjecaja razliitih
vrsta znanja. Pritom se konstatira potreba uvaavanja s jedne strane razlika izmeu
pojedinih formi znanja i potreba njihovog relacioniranja.
2. U okviru te teme, tematizirat emo:
a) 12 ivotnih principa ili naela
b) primjena principa ili naela
c) misaoni polariteti
d) vrijednosni kvadrat i razvojni kvadrat ili vjebanje uravnoteenom
(bi)polarnom miljenju

.a G. Schafek biolog koji je radio i kao metodiar:

)1 naelo POLARITETA
)2 naelo PREOBRAZBE
)3 naelo REDA
)4 naelo AUTONOMIJE (da li se baviti ili se sam usmjeravati)
)5 naelo OGRAIVANJA (otvoriti ili zatvoriti granice)
)6 naelo UPLITANJA
)7 naelo VARIJACIJE (standardizirati ili varirati)
)8 naelo PRILAGODBE (prilagoditi se/ustrajati)
)9 naelo KRETANJA (aktivno se kretati ili aktivno mirovati)
)10 naelo TUMAENJA (suzdrati se/tumaiti, interpretirati)
)11 naelo INFORMACIJE (izbrisati)
)12 naelo VREDNOVANJA (vrednovati ili ne)
META NAELO POLARITETA
Suprotno od naela polariteta jer je miljenje u dualitetima ili suprotnostima. Dualizam je
uenje o suprotnostima putem racia. Primjer polarnosti lijepo i runo s ove ili one strane.
Polaritet jest dopunjavanje koje sluti cjelinu.
Primjer suprotnosti su ivot i smrt.
1

odnos napetosti: 1 2
pretjerivanje: 24
obezvrjeujue: 1 3
nadkompezacija: 34

tedljivost

krtost

dareljivost

rasipnost

ljubav
ljubav

Umrtvljenost
osjeaja

suprotstavljanj
e

Neprijateljsko
ocrnjivanje

2 vrline jedna drugu dopunjuje

1 ili 2 i 2 3 ili 4 ne oznaava se kao neto loe, zlo ili bolesno, ne kao neto to treba
iskorijeniti npr. krtost
otuda iz vrijednosnog kvadrata nastaje razvojni ako je osoba krta (3), pravac
njenog razvoja ide prema 2
umjesto iskorjenjivanja, naglaava se proirenje vrlina

kritika

uvaavanje

omalovaavanje

ulizivanje

Samo neosvijeteni roditelj/profesor doputa ulizivanje.

Logiko miljenje intuitivno, vizionarsko miljenje
Frustrirajue ili produktivno tekue, procesualno miljenje
Analitiko sintetiko holistiko (cjelovito), miljenje diskontinuiteta/ kontinuiteta
sustavno fenomenoloko
tehnomorfno biomorfno
tipoloko varijabilitetno
naelno situacijsko
aksiomatsko emprijisko
kauzalno koincidencijsko
linearno kompleksno
konvergentno divergentno
eksklutivno inkluzivno

napet

oputen

prenapet

mlohav

SLIKE ILI METAFORE O ODGOJU

Neodreenost ima neko znaenje koje ne moemo verbalno ili pismeno izraziti. U
metaforama je upravo rije o tom viku znaenja. One nisu samo prethodnice jo
nepronaenih pojmova nego su vii izraz potreba da se na neki drugi nain dokui narav
fenomena o kome je rije. Otuda metafore imaju spoznajne vrijednosti. Za razliku od mat.
ideala egzaktnosti, metafore ili slike ukljuuju i ulne, tjelesne aspekte. To ne znai
neprimjereno tematiziranje fenomena nego ukazuje na nau nesposobnost da narav fenomena
izrazimo u egzaktnim ili razlikovnim pojmovima. Metafore se koriste u svim znanostima i
one nisu samo posebnosti pedagogije.
O slikama i analogijama odgoja
Neke od dominantnih slika o odgoju:
1. odgajanje kao izvlaenje (Platonova pilja)
2. odgajanje kao voenje
3. odgajanje kao upravljanje i stega
4. odgajanje kao pustiti rasti (moe se shvatiti i pozitivno i negativno)
5. odgajanje kao prilagoavanje ili socijalizacija
6. odgajanje kao pomo u ivotu

riba nikad nee otkriti tko -> ne postoji bez toga

Tipovi vjebanja:

stajati uspravno i biti uspravno

kraljenica kima (moralna vertikala)
biti uzemljen (imati dobar kontakt s podlogom) biti realan
unutarnji motilitet (moi vibrirati)
napeta oputenost i oputena napetost
7

puni opseg funkcija

vlastito tijelo osjeati i na vlastitom tijelu druge i situaciju osjetiti

MODELI ODGOJA
1.
2.
3.
4.

Funkcionalni i internacionalni odgoj (dopunjen pojmom ekstenzionalnog)

Odgoj kao pedagoki odnos
Odgoj kao promjena ponaanja
Odgoj kao simbolika interakcija

Tekoa da se opie predmet znanosti o odgoju, sastoji se u tome to odgoj nije unato
uobiajenom shvaanju vidljiv predmet nego to postaje tek razumijevanjem i rekonstrukcijom
pedagokih situacija. Odgoj se razumije iz razliitih perspektiva (iz osobnog iskustva), iz
praktinih odnosa (trudna studentica), iz perspektive znanstvenika. Otuda je svako odreenje
odgoja rezultat perspektiva iz koje se on promatra, pretpostavki od kojih se polazi i razina na
kojima se definira (ne postoji jedinstveno znaenje pojma odgoj).
Modeli odgoja se smatraju predstupnjem ped. teorija iako im se ponekad pridruuje neko
znanstveno stajalite.
U prvom modelu odgoj se definira kao internacionalni, funkcionalni ili ekstenzionalni.
Internacionalni odgoj podrazumijeva namjernost utjecavanog, a motiviran je i legitimiran je
namjerom pomaganja, namjernost ne implicira dodatni uspjeh u odgoju.
Internacionalnost pretpostavlja nazonost 2 osobe. U okviru ovog pojma odgoja nedostaje
eksplicitno definiranje to on jest.
Funkcionalni odgoj ili socijalizacija se tako naziva, a nije namjeran, postojanje drutvenim
biem je po svojoj naravi funkcionalno i ostavlja tragove (i eljene ili neeljene nuspojave).
Ekstenzionalni odgoj proiruje ili protee odgojnu namjeru prostorno i vremenski na situacije
u kojima odgajatelj sam nije fiz. Nazoan. O eks. odgoju govorimo kad odgajatelj odlui
namjerno funkcionalno djelovat. (poslat dijete van na kolovanje da se sam snae)
STUPNJEVI PEDAGOKOG MILJENJA
1. Stupanj neposrednog miljenja i reagiranja
2. Stupanj metodikog miljenja
3. Teorija o odgoju
4. Filozofija odgoja i ocjenjivanje teorije odgoja
1. Primjer jedne pedagoke situacije:
Trogodinje dijete se igra na podu u sobi lego kockama. U jednom trenutku on ugleda majku
koja upravo namjerava otii u kupovinu i postavlja joj pitanje: Mogu li s tobom?
Majka odgovara: Naravno, ali prvo pospremi igrake.

Majka reagira spontano i instikitvno. Kljuna rije je pospremi to upuuje na

normu ili vrijednost znaajnu za majku. Majka se nalazi U situaciji, a ne
iskazuje znanje O ovoj situaciji.
3 pretpostavke:
1. sadraj pedagokog zahtjeva
2. da je onaj zahtjev takoer smislen za dijete
3. da ovim zahtjevom majka postie cilj

Ako dijete ne poslua: majka moe primijeniti silu, podii glas, reducirat zahtjev,
pospremit mjesto
Majka moe promijeniti metodu 2.stupanj
Na 3. stupnju razlikujemo praktina uenja o odgoju i teorije znanosti o odgoju:
1) Znanost o odgoju kao normativna disciplina
2) Znanost o odgoju kao empirijska znanost o ponaanju
3) Znanost o odgoju kao hermeneutika disciplina
4) Znanost o odgoju na osnovi teorije sustava

DUHOVNOZNANSTVENA PEDAGODIJA
Glavne teze duhovno-znanstvene pedagogije:

Polazna toka za pedagoku teoriju je odgojna stvarnost (Maja konkretan sluaj)

Pod odgojnom stvarnou podrazumijevamo smislena cjelina => sudionici u

situaciji svom ponaanju pridaju odreeno znaenje ili da se smisao same te
situacije odraava u njihovim mislima, u njihovim djelima i namjerama i o
njihovim stavovima i osjeanjima

Zadaa pedagogije kao hermeneutike discipline je spoznati znaenje odgojne

stvarnosti

Odgojna stvarnost je rezultat pov. razvitka

Na osnovi povijesnog/vremenskog promatranja odgojne stvarnosti i razabiremo

razvojne mogunosti i obrazovne ideale.
Metodologija:

Promatranje konkretne situacije

Posezanje za vlastitim iskustvom (strah..)

Posezanje za zajednikim iskustvima (umj. djela, romani..)

Uvaavanje pov. razvitka

Tradicija individualne psihologije predstavnici:
Alfred Adler kompleks manje vrijednosti
Rudolf Dreikurs
Njihove osnovne postavke: ljudski postupci se ne mogu uzrono objasniti jer oni posjeduju
znaenje (tono navesti uzrok)
Znaenje za osobu sastoji se u tome da su ljudske radnje usmjerene na ostvarivanju odreenih
ciljeva (motiv koji tjera na neto kao kod male Maje)
Da bismo shvatili neije ponaanje moramo raspolagati znanjem o tome zato se neko
ponaanje manifestira kad je rije o ponaanju djece. Po Adleru:

Svako ponaanje je svrhovito i usmjereno cilju

Cilj ponaanja je njegov uzrok jer namjera da se dostigne neki cilj objanjava samo
ponaanje

Motivacijska snaga bilo kojeg ljudskog djelovanja je cilj kojeg osoba slijedi

Ljudi su socijalna bia i njihov najvaniji cilj je pronai svoje mjesto u zajednici,
tj. u njoj stei uvaavanje i priznanje

Svatko je za svoje ponaanje sam odgovoran jer sve to mu se dogaa, dogaa mu

se i temeljem vlastitih potreba i ciljeva

Svatko ima svoju privatnu logiku u smislu da svatko razliito opaa i interpretira
(daje razliito znaenje) svoju okolinu ili konkretnu situaciju

Tokom ivota svaka osoba razvija odreene drutvene obrasce ponaanja kako bi
osigurala svoje mjesto u zajednici ili da bi u njoj preivjela.
Te obrasce ponaanja Dreikus naziva ivotnim stilom i on navodi 4 ivotna stila ili 4
razliita cilja za kojima se dijete povodi kako bi od drugih steklo uvaavanje i priznanje.
1. pokuava pobuditi pozornost: elim da na mene obratite pozornost
2. pokuava pokazati nadmo: pokazat u vam tko je jai
3. pokuava izvriti odmazdu, osvetiti se: elim vam nanijeti bol
4. pokuava iskazati nemo: elim da me ostavite na miru

Svaki od ovih ciljeva moe se postii na 4 razliita naina:

aktivno konstruktivno

aktivno destruktivno

pasivno konstruktivno

pasivno destruktivno
1. Intervencija se sastoji se sastoji od 2 skupa postupaka:
a) postupci koji se odnose na dijagnozu ponaanja djeteta
Pritom je od odluujueg znaenja shvaanje ponaanja djeteta, odnosno otkrivanja ciljeva
koje dijete eli pokazati, a cilj je mogue dokuiti na temelju odgajateljeve reakcije na
ponaanje djeteta
b) cilj ponaanja djeteta je mogue dokuiti i na temelju reakcije djeteta na
odgajateljevu intervenciju
2. Intervencije se mogu sastojati u tome da djetetu pokae drugaije i time bolje ponaanje.
Tim postupcima autori navode:

uzajamno povjerenje

priznanje

ohrabrenje

snoenje posljedica

ODGOJNA ZNANOST
Teorija nastave u tradiciji Batesona
Paul Watzlawick i Virginia Satir

elementi drutvenog sustava su osobe koje djeluju u tom sustavu

bilo koji problem bilo koje osobe u tom sustavu jest simptom bolesti sustava, a ne
pojedinca

svaka osoba u drutvenom sustavu tumai zbilju razliito

Waltzlawick je uven po svojim askiomima komunikacije:
1. Ne moemo ne komunicirati
2. U svakoj komunikaciji moemo razlikovat apekt sadraja i aspekt odnosa
3. Odnosi meu osobama su uzrokovani interpretacijom (kruna interakcijska kultura)
10

4. U komunikaciji ljudi se u komunikaciji slue digitalnim i analognim (neverbalni)

nainima komunikacije
5. Ljudska komunikacija je uvijek simetrina ili komplementarna, ovisno o tome
poivaju li odnosi na jednakosti ili nejedednakosti
Hamburki model
F.S. von Thun Komunikacijski kvadrat
- svaka obavijest (svaki iskaz, verbalni ili neverbalni) ima formu kvadrata
- predmetni sadraj/ono o emu se govori
poiljatelj samo oitovanje

obavijest

<----------(apel) primatelj

a) samopredstavljanje
b) samootkrivanje

poiljatelj----

-------------primatelj

Problem samoodobravanja

miljenoprimljeno
sve ima 4 strane
Brani par u autu. ena vozi. Mu kae: Tamo naprijed je zeleno
Tamo naprijed je zeleno
Daj gas! Dobra si vozaica
Prvi brani ruak. Jede se juha. Suprug kae: to je to zeleno u juhi?
*Oituje da ne zna to je to odnos --

reci mi to je to
Ako ti ne valja, idi materi

Majka posprema krevet svog sina pubertetlije i kae: Tvoja je plahta uvijek puna mrlja (ono
to se misli ne proizlazi iz niega)
Tvoja je plahta opet puna mrlja

11

Majka se postavlja kao majka, ona to eli rijeiti APELOM

DRANJE I TAKT
(Temeljna pedagoka iskustva)
Kada je rije o odnosu izmeu teorijskih ili znanstvenih znanja, strunih ili profesionalnih
znanja i praktinog djelovanja ili umijea, odnosno kada je rije o hijatusu (jazu) izmeu
navedenih vrsta znanja (ped. umijea su implicitna znanja). Dranje i takt su naini
prevladavanja tog hijatusa. Teorijska znanja ne iscrpljuju sadraj i bit strunih znanja, ali za
uspjena praktina djelovanja nisu dostupna struna znanja. Dranje i takt su temeljna ped.
umijea koja omoguavaju da ped. djelatnik nije bespomono izloen nepredvidivim
situacijama. Naime, dranje i takt omoguavaju ped. pokretljivost u dinamikim,
nepreglednim i nepredvidivim ped. situacijama. To su one situacije kad na znanje kojim
raspolaemo ne pomae u primjerenom reagiranju.
Dranje je tjelesna i duhovna sveukupnost stavova, vrijednosti, mogunosti djelovanja koja
ukljuuje i oblike tjelesnog izraavanja, a koje se stjee u procesu ivotne i pozivne
socijalizacije. Dranje se taloi realno doivljenih i tjelesno odreenih meuljudskih
interakcija koje ukljuuju i drutvene i grupne odnose.
Dranje: spram drugih (to drim o drugima)
Spram samo sebe (to drim o sebi)
Spram sadraja (to drim o odreenoj temi)
Dranje u situacijama (kako se drim u neodreenoj situaciji)
Treba razlikovati poloaj tijela od dranja tijela. Rije je o razlici izmeu kraljenice i kime.
Svi imamo kraljenicu, ali ne i kimu za postaviti se u odreenoj situaciji. Pojmovi kojima se
oznaava neija osobnost sadre i pojam tijela (everybody, anybody).
Dranje moe biti vjerodostojno, uravnoteeno i primjereno. Zauzeti poloaj, zauzeti stajalite
ukazuje na znaenje dranja. Usvojeno pedagoko znanje odreuje to znam, ali ne i do kraja
to mogu. Umijee ovisi o dranju i taktu.
Morate ostati pri sebi, kako bi drugi doli k sebi.
TAKT
Tematiziranje takta u pedagogiji (ped. je strukturirana kao takt):
1. Ped. takt kao meu-lan izmeu teorije i prakse
2. Takt u duhovnim znanostima
3. Takt u meuljudskim odnosima (kon-takt)
4. Takt kao oblik djelatnog, implicitnog znanja
O pedagokom taktu ovisi hoe li netko biti dobar ili lo odgajatelj.
Takt pripada (i opem) obrazovanju jer u njemu lei ulo za mjeru i odstojanje prema sebi i
utoliko je uzdizanje iznad sebe do openitosti. Takt je vrsta kombinatorike znanja, dranja i
umijea primjerena odgajanima i situaciji.
Takt se odreuje i kao odreena osjetljivost i sposobnost osjeaja za situacije i ponaanja u
njoj. Pritom se ne radi o primjeni znaenja u situacijama nego ponajprije o tome koliko
primjereno odgovaramo na zahtjeve samo situacije.

12

Biti taktian znai dotaknuti nekoga ili biti dirnut. Neka stvar o kojoj vodimo razgovore mora
me pogoditi, dodirnuti pokrenuti da bi postala moja.
Takt pripada i opem obrazovanju jer u njemu lei ulo za mjeru i odstojanje prema sebi.
Ironija i humor (i na vl. Raun) su sastavnice ped. takta. Prihvaanje samog sebe, biti pri sebi,
imati mjeru, biti uzdran (suzdran) sve su obiljeja takta.
Takt je uzdrana predanost i promiljena neposrednost.
Takt se stjee samo putem iskustava to ne znai da teorijska znanja nisu njegova sastavnica.
Pedagoki takt se moe razmatrati kao oblik odgojnog djelovanja kao oblik didaktinog
djelovanja:
1. Oblik odgovornog djelovanja oituje se u:

Ljudskoj komunikaciji

Prirodnosti ponaanja

Izbjegavanju povreivanja djeteta i mladih

Osiguranju potrebne distance

2. kao oblik didaktinog djelovanja izraava se:

kao sigurnost u vladanju situacije

kao dramaturka sposobnost vjetine

kao dar improvizacije

kao smjelost u primjeni slobodnijih oblika kolskog djelovanja

13