Zapis o vrnjacima

Sve ee u okviru crnom

Imena itam ja vrnjak
to skrenue u tajne mraka.
Na narataj u zmlju ide.
Na zemlji se je malko vrzo,
A sada u nju ide brzo.
Sve manje zanos i elja
U sebi utim. Zato pamtim
Sve vie mrtvih prijatelja.
I njima lica, kretnje, rijei
U meni poesto se bude.
Ja ive gledam mrtve ljude.
Smrt radosti polako truje.
I tamnu pjesmu prolaznosti
Sve glasnije mi uho uje.

Potajno trae na njegovom licu

Peate smrti sablasno modre.
Skidoe s njega mrtvako platno.
Ali ne i s lica blijedoga sjenu.
Bezdanu tugu on sebi nosi
I svoju smrt nedvrenu.
Bez oprotaja
Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam sluah svojih nada lom
U jednom zabaenom restoranu.
Kako je bilo? Nije teko rei!
U amoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obino i lijeno,
Sa svime to jo ljubljah.
Da l' miljae da u tom gradu
Ostavlja duu njome bonu?
Da l' iskahu me njene oi
Pogledom enje po peronu?
Daleko negdje juri sada vlak,
Al to to moje srce kuca jae?
Nije l' to moda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plae?
Ah kakav pla! Uobraenje, san!
Te njene enje davno sve su
Ve ugaene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.
Mogue zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj dui,
A i taj spomen past e kao list
Minulog ljeta, to se sui.

Zapis o zimi
To nije zima i tu nema zime:
U gradu osta od nje samo ime.
Ona je tamo gdje zavija vuk,
Gdje snijeg je visok i jedva se hoda.
Na silnoj ravni gdje je svean muk
Beskrajnih polja i zamrzlih voda.
elje
Sve se elje naglo u duu povuku
Kada vide hladnu, nemitnu zbilju;
Povrate se natrag, ne stigavi cilju,
I ive u muku.
Samo kadto koja u oku se javi,
Kao lijepa ena, to na tiho okno
Jedne tamne noi u no pgleda.

Breze na ulici
Kraj bijelih breza svakog dana

Cesari Pjesme

eljeznicom
2

Cesari Pjesme

59

Dok bjee smola jo...

Neto duboko, ko pjesma starine,

Pjevana altom u tiini mraka,
Tee u moje srce iz nizine,
Od nizova hrpa svjetiljaka.
Ko da mi apu ta svjetla daleka:
Ne kloni! Neto radosno te eka!
U dublji zanos, ili ljubav novu Kuda me zovu?

Bun
nenje ume
Grane se mirisno njiu,
I diu
Njene zelene grudi.
Na nju se lijeva pun zlata
Sunani katarakt,
I pjeva puno ptica
Ko puno srebrnih ica,
A una udara takt.
U travi se cvjetovi smijee,
A vjeverica slua
Jutarnje glasne pjevae
I veselo, veselo plee
I skae.

Vergla
U sivu veu nae kue
U godini dva, tri put
Dovede nekog starca put.
On, vrtei svoj vergl, budi
Arije koje u njem spavaju,
I koje ga - pod stare dane Hrane.
I uvijek uju isti ljudi
Iste pjesme ko i lane.
Tek svake godine
U vei
Vergl ko da vie rei.

Cirkuska skica
Po predstavi, svi po redu,
Ulaze u svoju bijedu.
Miiavi akrobati
Skidaju kostime znojne,
Zadovoljno ko vojnici
Uniforme poslije vojne.
ene, otirui minku,
Pred zrcalom naglo rune,
I vide li novu boru
Postanu im oi tune.

Vjetru
Znam ja to hoe, popodnevni vjetre!
Ti rado bi s lica otpuhn mi sjenu.
Al ako je ona sa njime ve srasla?
Ne ide to, vjetre, u jednome trenu!
Ja sam ve dugo vremena tuan.
Na kriu mranih misli sam propet.
Pusti me, vjetre! S liem se igraj!
Pa ipak, dragi, navrati se opet!

Crnci na mletakom Torre Dell' Orologio

Ve stoljeima stoje na tom tornju
Drei bat sa obadvije ruke.
Nepmini, dok svijet ispod njih vrvi
I brodovi se ozivlju iz luke.
Kadikad samo probudi ih Vrijeme.
Cesari Pjesme

Voka poslije kie

Gle malu voku poslije kie:
4

Cesari Pjesme

57

I udno je da led na povrini

Sakriva jedan ivot u dubini.
Djevojka noi
Pred ogledalom je zastala. Kao na licu ugljenarovom
ogleda se i na njenom licu
zanat njen.
Jo jedanput povue kaiprstom preko nacrnjenih obrva,
namjesti dlanovima kosu
i opipa torbicu.
Klju je u njoj.
Odilazei, misli ko e je noas pohoditi.
Da li kakav ovjek siguran i surov, ili draesno nespretan
djeak, koji povlai
ruku pred svakim otrijim pogledom i moli oima
doputenje za svaku smjeliju
kretnju.
Hoe li ostaviti u njenoj postelji miris parfema, zadah
vina, ili nita do zgnjeenih
jastuka i tople ponjave, koja e ohladnjeti isto tako brzo
kao i on.
Dorica
Dorica to je lutka
Koju mi jednom od ale
Donijela ena moja.
Seljanka to je mala
U nonji estinskog dola.
Ona o svjetiljci visi,
U kutu mog pisaeg stola.
I ja je pogledam katkad.
Ona je utjeha moja
Usred bola.
Ivan govori

Cesari Pjesme

Slatko ko krv iz prerezanih ila

Stihovi teku, ivot sobom nosei;
Unu u srca puni tajnih sila,
Nadom ih tjee i suzama rosei.
Spasavam sebe. U stihove stavljam
Sve svoje blago, da u njima zasja;
Svu svoju svjetlost u stihove stavljam.
Neka me jedno klonula obasja.
Odmiu ljeta, i srce nam stari.
Al ovaj zanos, pohranjen u zvuke,
Sjat e u tmini dolazeih dana,
I arit oi, dizati mi ruke.
Vagonai
Mi stanujemo u vagonu
to nije nikada na putu,
U jednom kutu nam je krevet,
A kuhinja u drugom kutu.
Tu svaki vagon dimnjak ima,
eljezni, nahereni, tuni.
U ovom kraju starei i dima
Najljepi dan poruni.
A naa ulica je duga,
Duga,
I udno ima ime:
Naputena pruga.
Sve kue brojeve imadu,
Pa ima ga i naa, boe moj.
Al nema tako velikog u gradu
Ko na bijeli eljezniki broj.
I vrt imade naa kua:
Ukraj pruge dra,
Da igraju se u njem djeca
Zaborave na glad i pla.
U nedjelju kad stane rad,
Cesari Pjesme

55

Pogledi ena su bludili, bludili,

Jesu l' je oni probudili?
Uivaj staru, divnu no,
to ustade iz onog svijeta,
Kad ivot bjee hrpa sna
U srcu od osamnaest ljeta.
I lampe ko da gore jae,
I dua sva u udnji strepi,
A violina plae, plae
I svi su ljudi opet lijepi.

A kuda prone, njezin put

Od otpalog je lia ut.
I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir,
I ne vidi mu vie dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaeli se sna.
A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strnitima tuno uti:
To polja slute snijeg i avke.
Na cesti uveli se list
U udu digo: gle, ja skaem!
A ovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtaem.

U spomen Sergeju Jesenjinu

Izmenu ljudi to pjevaju ivot
I grabe uitke iz noi i vina,
Ima ih koji padaju rastu,
Padaju rastu kao lavina.
Njihova dua gasne i gasne,
Da sto puta jae u pjesmama sine,
A njihov put je ist i bijel
Kao snjeni put lavine.

Jesenja pjesma
Divna je jesen vedrih vinograda,
Gdje gajde jee i prangije tutnje;
Al to je jesen prljavoga grada,
Jesen samoe, emera i utnje.
Trgnut iz snova, uzbunen, u strahu
Pred ovom tvrdo isprenom javom,
Doekao sam je ravan siromahu,
S kletvom u grlu i s pognutom glavom.
Studeni vjetar i reanje pile
U srcu bde brigu koja grize;
Kapljicu kie, to su lani bile
Rosa na oknu, kao suze klize.
Takvog me, evo, nanoe ti dani:
U borbi s crnim mukama i gadom;
Knjiga ivota na onoj je strani
Rastvorena, to je natopljena jadom.

U suton
U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu,
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu
Ja tiho hodam pored kua
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.
I smijeim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svean,
I osjetim dubinu svega,
I da je ivot vjean vjean.

Jesenje jutro
Cesari Pjesme

Cesari Pjesme

53

11
Ja neu imat ni uha ni sluha,
Da sluam tiinu svojega uma.
Ako me kada stanu i kosit,
Nee mi bola nanijeti kosa
Jedini teret koji u nosit
U novom ivotu biti e rosa.
Kasna jesen
Posve polako, u maglenom platu,
Jutros je ula u selo. Kroz batu
Prola je pored ocvalih lijeha,
Nanoh je ispod snudenih streha.
List je za listom, dru od straha,
Poeo padat od njezina daha.
Otkrih je skritu u dimnjaka dimu,
I uh je kako doziva zimu.
Ko slamka sam u silnom viru
Ko slamka sam u silnom viru,
to zahvaena njim skakuta Tajanstvo ljubavi ko udi,
Toga taj bezdan i proguta.
O plei, slamko, plei, plei,
Jo je tu talas, povrina,
I svom se suncu zlatno smijei,
Dok te ne podere dubina.

Pod vedrim nebom slobodnog Pariza

Koliko puta tuga me je srela
U vrevi Etoilea, Saint-Michaela!
O boe moj, tu treba biti jak!
U tome svjetlu jo me vie boli
Ronene moje grude gluhi mrak.
Udiem Pariz. Smjelim bijegom spasih
Slobodnu duu, ali ja sam sin,
A mojoj majci sve su sjene vlasi.
Ja ene nemam, a ni druga nemam.
to jo imadem? Samo jezik svoj
U koji ivot svoga srca spremam.
Zanosi, misli, ritmovi i rime!
Ja bezimen u bezimenu mnotvu
Daleko negdje stiem sebi ime.
I muku muim samca dezertera,
to zabranjenu domovinu sanja
Na hartiji, u potezima pera.
Pero... ta mala, ta obina stvar,
A kako iva, kako puna snage!
Kad iz njeg tee novih rijei ar,
Omamljuju me kao govor drage.
Sva utjeha je u tom malom peru:
to pod njim nie, smije se i plae,
I sja, i grije, i vraa mi vjeru.
O Hrvatska, o moja domovino,
Ti moja bajko, ti moja davnino!
Ti porobljeni, oteti mi kraju!
Gle, jadni dezerter ti daje dar,
Bogatiji no kraljevi ga daju,
I sav je ljubav, pobuna i ar.
Ja, skoro prosjak, duh slobode irim,
Pa ma i nemo na svom grobu svijeu,
Ja neu, neu, neu da se smirim.
Ko svjei vjetar u sparinu pirim,

Kod vagona
...I njena mala noga klecnu
Na stubi vagona.
Ona se iznenada lecnu:
Pa to to radi ona?
I jo je mogla nogu povu,
Posluavi klecaje,
I slomljena se doma dovu,
I opet past u jecaje.
Cesari Pjesme

10

Cesari Pjesme

51

Sve sne, sva nadahnua.

I tkaju, tkaju, tkaju
Sve zanose nam arke,
Sve istine i varke.
Nad svime bog je Kronos:
Ko vjeni tee vrutak,
A dah mu je trenutak.
On daje, da nam uzme;
On uzima, i daje,
I traje, traje, traje.
Ne dira njeg na uzdah,
Ni pla, ni nijemi ponos
Ravnoduan je Kronos.
I vjeno njime gonjen,
U nevolji il sjaju,
Svak svojem ide kraju.
----------------Sat govori: Ja kucam
Neprekidno i ilo.
Vremena ja sam bilo.

O kako slatko! Kako slatko!

Davninom zvoni stara citra,
U svakom zvuku spomen titra,
O kako slatko! Kako slatko!
Sa dna se moga srca die
(Da osvijetli ga, da ga vida!)
Djetinjstva moga Atlantida.
Dubokom enjom bruje ice,
I sve je vea moja srea,
I obasjano mi je lice.
Svjetlo u dolini
Svjetalce jedno gori u daljini:
Jedino svjetlo u nonoj dolini:
I trepti njeno.
Tako milo
Ko da se smijei.
Ali gle! ve se skrilo.
Ugasilo se. I ko bi ga znao,
Zato ti bude odjedanput ao.
Tiha bolest
Ja nosim jednu posve tihu bolest.
Htio bih da se mogu nemicati,
Da mi uho umi tiinu ko koljka,
I svaka boja koja me vrijena
Da umre iza sputenih vjena.
Leati nijem, nepmian, ko kip
Jednoga boga, to u zemlji spava,
I ne sluti da jo uvijek
Ponad njeg
Sunce sja i nie trava.

Lan
na u noi
Talas za talasom obali alje
Lana to krenu niz maglenu rijeku,
Iz Braa je stigla, i sad e dalje;
Tuli svoj dugi zbogom Osijeku.
U nonoj tiini kota joj lupa
Grabei vodu, eljan daljina.
Du njenog u tamu ovitog trupa
Okruglo gore okna kabina.
I tako se dimi, i umi, i svijetli;
Lijevo i desno obala spava.
Prije no zoru navijeste pijetli
Dunavu na dar dat e je Drava.
Cesari Pjesme

Tiho, o tiho govori mi jesen

Tiho, o tiho govori mi jesen:
12

Cesari Pjesme

49

Ona je neke davne kletve jeka!

O srce moje! Da li mrnjom gori,
Il enjom jeca, il zanosom sija
Ti svuda vue lanac svojih prena,
I ti si samo iskusni robija!

Ljubavno predveerje
Kako su lijepi oblaci, te rumene
Igrake vjetra, to nam draga lica;
Preneraeno njinim udnim arom,
Odlijee k njima jedno jato ptica.
Nenasluene otkriva mi tajne
Taj predveernji trenut, koji zgrnu
Sve blago enja u oi ti sjajne,
Sav miris enstva u kosu ti crnu.
O, sada shvaam svijetli osmijeh neba!
Tajanstveni govor drvea i trava
U skladu je sa kucajima srca I ponad sviju snova ta je java.
Samo nam srce, samo toplo srce,
I sve je srea to mi oi vide,
Ati trenuci - to su slavoluci
Kroz koje ljubav u trijumfu ide!

to mi je govorio pariski vlak

Zvidukom opet zove vlak:
Jesi li spreman? Jesi li jak?
I nizom prozora mi sija,
Svjetla pun, ko iluzija.
Gledam ga. Sam. Sa licem u tami.
On stoji, dahe, pa me mami:
Ti si uvijek tu. A teku dani.
Trgni se, otmi, pocigani!
Gle iza moga stakla sjene:
Nove mukarce, neznane ene.
Probij se menu ljude te
Moderna erga je coup.
Sve ti ve uzeh prijatelje,
Tek ti da ostane kod elje?
Uni ve jednom! to koleba?
Ta ti me kao niko treba!
Vagonima se mojim kree
U nove nade, nove sree,
umea volja moje pare
U mladost vozi sve to stare.
Jer ovdje je ivot, krt i tijesan,
Na srcu rano stvara pjijesan.
Odvai se! Ne preuj zova
Toliko unenih gradva.
Zar ne uje? Ja zovem glasno.
Pouri se! Jo nije kasno.

Ma kako uzdiglo se srce

Ma kako uzdiglo se srce,
Klonuti mora, mora pasti.
Sudbino, prije no mi klone,
O daj mu jo jedanput cvasti!
Jo jednom opij ga i digni
Milinom jedne mlade ene,
Jo jedne zaljubljene oi
Za ove oi zanesene.
Kad ve se mora u tom srcu
Ugasit mladost, a za vazda,
Sa svojim blagom, slino krcu
Nek ne umre, ve nek se razda!
Jo nekoliko jasnih dana,
Da cijelog sebe u njih zgusnem,
I grlei se, ljubei se

Cesari Pjesme

14

Cesari Pjesme

47

Jedna je imala utu haljinu kao ona.

Druga je hodala kao ona.
A trea ni sam ne zna kako ju je mogao
zamijeniti s njom.
Kao to se more po alu razlijeva i povlai
tako une u nj radost kad pomisli da
ju je menu prolaznicima otkrio,
a povue se kad vidi da se je prevario.
Nje nema, i on se osjea smijean.
Pretrauje oima prozore kua,
odakle ga mogu vidjeti.
Moda netko motri kako on tu stoji i,
odgonetnuvi zato stoji, zabavlja se njim
kao smijenim ovjekom.
Prije deset minuta odluio je otii za pet minuta,
ali on jo uvijek eka i gleda paljivo u gibanje ulice.
A sutra, kad se s njom sastane,
lagat e joj iz ponosa da ju je ekao samo deset minuta.

Izmenu svjetala veernjeg slavlja

Nije li ovo put u visine?
Slavonija
Stara se Slavonija opet
Otkriva ganutome srcu.
Sluam... U klasju pjeva cvrak
Da dani etve dohode,
I da e skoro smeni hrak
itu do u pohode.
Po stazi, koja poljem vodi,
Dalekoj nermi ena hodi,
I pjeva za sebe, na putu,
Pjesmu iroku, otegnutu,
Ko ova zemlja to je rodi.
Slutnja
Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oi sjaju,
Dosta je znati da te eka neko.
U strahu za ljubav ispitujem srce.
to ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smijeim nekud u daljinu:
Doekaj spremna svoga gosta.

Moj prijatelj pria

Probdismo no. U svitaj zore
Sa brodom ponese je more.
A kad u dalji nesta broda,
Ostadoh samo ja, i voda.
Nad vodom trak se dima vio.
Zato sam stajo? to sam htio?

Spoznaje
Prigno sam pred ivotom elo
Upoznavi mu mudru dvojnost:
to najjae u srcu pee,
Postat e najvia opojnost.
Jer ivot alkemista stari
Umijee znade nepoznato.
Od muka, bolova i sumnja
U mome srcu stvara zlato.

Moje jutro u Maksimiru

Ne dopire do moga srca pjev
Tih ptica to se javljaju sa grana.
Ja ujem uhom, al ne ujem srcem,
I pjev me samo dotie izvana.
Ne smije mi se nebo, nit me dira
Ta raspjevana sunana tiina.
ivotarim u sjeni. Izvan sjene
Cesari Pjesme

16

Cesari Pjesme

45

I one koje prijete bijedom.

I one koje prijete bijedom.
Al ako nee da ih zgasi
I ako iskuenja treba,
Ti mora, Boe, da je spasi
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj ivot zgadi,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spusti ruku na nju,
Spusti je samo da je gladi!
Mrtva luka
Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nane
uti e ujutro pjevanje uka.
I vidjet e umorne lane.
Brodovi u njoj vjeno snivaju
Kako se brodi,
Al njihova sidra mirno poivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreu,
A plovit se boje.
Na jarbole arene zastave meu
I stoje.

I ko da znak mi daje, zapucketa.

To vatra hoe neto rei.
Ali ja vatru samo sluat umijem,
I udnovata spopada me sjeta,
to njezin jezik ne razumijem.
etnja
(R. Tudiu)
Hodamo nas dva po travi, Mokroj, visokoj;
umi od naih koraka trava U noni pokoj.
Prijatelju, sklopio sam oi,
I mislim da mjesto tebe sa mnom Jedna vitka ljepotica
kroi.
To ne umi trava,
Nego ona hodei
uti svojim tijelom u posve tankoj odjei.
Shelley
Kadikad, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I sluam umne razgovore
Sa vjetrom to ih vodi more.
Na vruem elu u taj mah
Osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjas me sretnim ini.
Prolazi no. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja ivim njime, u njem bdim.
Da plaem? Piem? to u s njim?

Mrtvac
Skupina poluglasnih ljudi
Kraj odra stoji. Titra plam
Visokih razbuktalih svijea,
Al u tom skupu on je sam.
Na prozorima sunce sja.
Treperi. Ali nema moi
Da baci ma i jedan trak
U tamu beskrajne noi.
Govor i jecanje i pla
Tiina njegovom su uhu,
Cesari Pjesme

Sijeno
U grad je seljak sijeno dovezo
U doba rasvijetljenih kua;
Miris je ladanja ulicom provezo,
18

Cesari Pjesme

43

Pukotina ima svaki ivot

Pukotin ima svaki ivot,
Kroz koje blinji radoznalo zure
Motrei nae dane to se ure.
I tako nita nije posve nae:
Mi sremo taj ivot kao vino
Iz tunom rukom uprljane ae.
Al ko je udi gadljive i stidljiv,
Kako bi htio zastrti ta okna
Na svojoj dui, i biti nevidljiv
Pa da mu posve mirno bude lice,
Ko pusto polje ispod koga teku
Neujno vali jedne ponornice.

Noem su ih rasparali mrtve Ti, to rtve za ivot bjehu,

Ostae i poslije smrti rtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Poivat e na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao to je vie njih
Imalo zajedniku sobu Tako e i sad vie njih
Noivati u istom grobu.
------------U bijelo okreenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakoga dana nove im goste
Dovezu mrtvaka kola.

Putujui Slavonijom
Evo me opet vozi vlak
Kroz magle zaviajne ravni.
Svie. Sa novim jednim danom
Bude se neki davni.
Palicom pozdravlja me pastir,
I ja mu odzdrav maem.
Kako je sraslo moje srce.
S tim poljima i aem!
Promatram ganut (ve je jesen)
Daleko razlivene vode.
Svaki puteljak tu me mami.
"Sini!" klepeu rode.

Na Aheronu
U tamnoj noi stigoh sm do Aherona.
"Harone!" viknuh u gluhi mrak.
Tiho je crna umila voda.
Bio sam ko jo nikada sam.
Kroz maglu nazreh da pristaje un.
"to hoe?" uh iz tame glas.
Ja podigoh glavu i rekoh:
"Preko!" - "Ima li putnicu?" upita Haron.
Nasmijeih se: pokazah svoje patnjama
izbrazdano srce.
On klimnu glavom i prihvati veslo.
Ve stupih nogom u njegov un.
Tad zauh iza lena krik
(odakle poznajem tajglas?),
i dvije me ruke trgoe natrag,
snagom koju tek ljubav daje.
Cesari Pjesme

Rana ptica
Zaljuljala se jedna grana,
Oglasila se jedna ptica.
Smijeio sam se. Pio vino.
I osjeo sam:
ovaj rani Trenutak zelenoga jutra
Sreu je rodio na grani.
20

Cesari Pjesme

41

Izgubio sam sama sebe.

Zanijeme tada moja usta,
Ve navikla na drske zvuke.
Oko mene je tama tako gusta.
- Eliza, gdje su tvoje ruke?

Poniavam se, pretvaram se, prosim,

A bilo mi je suneno da dajem.
Nemirni snovi moje srce griju,
I nove muke pohlepno ga trae.
Bolovi u njem kao strae bdiju,
I smjenjuju se u njem, kao strae.
Sav brian varim omamljivo pie,
Ko mudri vra od ponajljuih trava,
I moje srce po svijetu se skie
Da budi srca kojima se spava.
Pa ipak, esto, ja ne mogu dalje.
Gluhoa dua koga nee smesti?
Na muni put ko nejaka me alje?
Ko izgubljeno dijete sam na cesti.
*
ernernu kletvu na dnu sebe krijem.
Nju kunu nai najbolji mrtvaci.
Al njezin glas je zatrpan i nijem,
I neko mora da je u svijet baci.
U beznanu se ranala i sramu,
U jadne zore, predveerja pusta,
I krila se u utnju, ko u tamu,
Da najzad opet nane svoja usta.
0 zemljo moja, ti si kao bara.
Kad koja glava iz mulja izviri,
Ne viri dugo. Ima, ko se stara
Da dotuena zauvijek se smiri.
Ko nekad, iza obeanja vinskih,
Kaljuca i sad varani Lisinski,
A usred bunih zdravica i fraza
uje se jecaj slomljenoga Vraza.
To na je lovor, prastar, vjeno zelen.
Nek sklanja glavu kom je gorak pelen!
Ko usmjeli se, kom se otme vapaj
Za suncem ut e kao jeku: Skapaj!

Narana
Dohvatih naranu sa stola,
I najedanput
U svijesti mi sinu:
Sada je zima.
Neprijazna, duga,
A ja u ruci drim komad juga.
I zlati mi se narana u ruci.
Sauvala je malo junog sunca
Na svojoj kori,
I smije se,
I mirie,
I gori.
No tajanstva
Ja utim da sam neim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam ime.
Da l' za mnom, draga, prua ruke,
Ili si rekla moje ime?
U meni sada sve je tiho.
Ja ekam znak tvoj da se javi.
Ja ekam budno, ekam udno;
Ja bdim u jednoj vioj javi.
Marina, to je no tajanstva;
eznua putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit e negdje u daljini.
O sati sumnje, sati bola

Cesari Pjesme

22

Cesari Pjesme

39

i samo spava, spava.

Kadikad otvori oi
i gleda oblake kako putuju u beskraj.
Kadikad zauvi zov visine rairi krila,
ali ih odmah skupi:
zna da e prvim zamahom udariti o ice
kojima su mu ukrali ivot.

A majke crkvene lane,

I krste se prstima tvrdim od posla
Da utjeha s neba im sane,
Pa ako i nemaju kod kue kruha
Za svijeu se mora da nane.
Govori ovjek u lijevom ornatu
- Ruavi ruak svoj teni Da e ih Isus, kralj siromaha,
Povest u ivot vjeni,
I da e med annelima ivjet,
I da e biti sreni.
Pa ako te amo dovela etnja
U jedan sunani dan,
Sa smijekom na licu i svjetlom u dui,
Bez njih e otii van,
I zaman e htjeti obnoviti radost Uzaman.

Pjeni se more
Uzdiu vali
Pjeni se more
Pred njim smo mali
Pjeni se more
Pljuskanjem bdi
enje i udi
Godina ludih
Pjeni se more.
to me to boli?
Pjeni se more
Da l' me jo voli?
Pjeni se more
Sve to imadoh
Ljubavi dadoh,
Poraen padoh
Pjeni se more.

Predjesenji dan
Ve nema sunce starog ara,
Al dan je nasmjeen i vedar.
Bez Posla i ne viu vie
Posljednji prone sladoledar.
Tumara bijeli ovjek ljeta
Po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne uti list
Pred kota njegovih kolica.
To javlja jesen, da je tu,
I zemlja eka prvu kiu,
A kestenjari-ti uglariPrainu ljeta s pei briu.

Pjesma gorka
ta je to hladno, i gorko, i sivo
ta nie u dui ko korov njen?
Je li to suton? Zbilja ve suton?
Il samo prolazna sjen?
to sada? Brbljati vesele rijei,
Skrivati rane za humor;
Ko da se ita sakrivanjem lijei:
Tuga je tuga, a umor je umor.

Cesari Pjesme

Pren
ni
Iz vojske u umu on ode
I korijenjem se hranio.
24

Cesari Pjesme

37

Sve to mi vrijeme nemilosno ote,

Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi ivote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hou svjetla! Sunca, koje zlati
Sve eg se takne. Ja topline hou
I obzorja, moj drue nepoznati.
I zanosa! i zvijezda, kojih nema
U mojoj noi. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice none
Oko ivota tualjke mi krue.
Pomozi mi da dignem svoje vjene,
Da ruke mi se u eznuu prue.
Ja hou biti mlad, ja hou ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani drue!
Sav ivot moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proivjet emo oba
Sve moje stihom zadrane sate,
Sve sauvane sne iz davnog doba.
Pred vratima ivota ja sam prosjak.
uj moje kucanje! Moj glas iz groba!

S njeg je sila jedna mlada ena.

Trak laterne, to je po njoj pao,
Otkri da je modro odjevena.
Sinulo je svjetlo za roletom.
Kasnije, u drugoj sobi, drugo.
Muei me enjama i
sjetom Gorjela su oba dugo.
Predgran
ne
Kraj kuica, koje me sjeaju sela,
alosne, hladne kuerine Tu se na oknima vjeito zrae
Uboge crvene perine,
A ljudi kroz ponienja idu
Dok jad ih u grob ne rine.
Kad u sobu stupi, potresu se stakla
I prljave daske na tlima.
Na stijenama soba umjesto slika
Pjega od vlage ima,
A kada ti najbolji ponude stolac,
Stide se jer se klima.
Na oknima krljave fuksije cvatu
U zraku punom sjete.
Djevojka jedna u arenoj bluzi
Sjedi i arapu plete,
Pjevuckaju neku tugaljivu pjesmu
Iz stare operete.
Ariju, koju zaboravi grad,
Zapjeva neko tu, u tiini
Svojega okna, u crveno vee,
Kao to puanin pui u Kini
Opijum, kada ga popue svi,
Svi bogatai i mandarini.
A ene rade, vjeito rade,
I rade i djecu doje,

Pjesma o kurtizani
U tronom ruhu prolih dana,
Sa kosom ispod boje sijedom,
Anita, stara kurtizana,
Preavi rasko ide bijedom.
Ti, to si mladost proivjela nou,
U zagrljajima bez broja,
Ritnuta si u samou,
Izmenu etir' zida svoja.
Prestae davno etnje u krznu,
I nikoga nema da te jo voli,
Ali na rukama, koje ti mrznu,
Bilo je ust kao na toli.
Cesari Pjesme

26

Cesari Pjesme

35

Al snijeg te zime nee past;

Zemlju e sunce u proljee povu,
Al ono nee sjat i cvast.
Sasvim ko zima i ljeto e minut;
I godine prazne tako e te,
I sunce ti nee nikada sinut
Ni rijei nee na to re.

Mojom davnom javom,

I ja, koji piem srcem punim tebe
Ove udne rime,
Oh, ja neu znati, enjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i dua u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim e glasom zagluiti razum
Sve to slutnja apne;
Kod veernjih lampi mi emo se kradom
Pogldat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas veu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kree, no vrijeme se kree
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono to je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut e oi, nai e se ruke,
A srca se dii I slijepi za stope bivega ivota
Njima emo ii.
------------------Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna.
Krhko je znanje!)
Moda je pao trak istine u me,
A moda su sanje.
Jo bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je elim,
Ili ne elim.

Pjesma o tiini
Ona se uvijek javi kad zanoa.
U veernjici svako vee sija.
U tami bdije, u liu arlija,
A njena sestra zove se Samoa.
Ne lae nikad. Ne osvaja zvukom.
Blagou ima stare mame.
Ko dobar drug je; zagrli te rukom
I punim smisla govori ti mukom,
Ili ti ruku poloi na rame.
Ako ti srce sija od vedrine,
Milinom svojom ona je uvea,
Ako je tamno, teret s njega skine,
I otvara mu vidik u dubine.
I katkad u njem zatreperi srea.
Pjesnik
Iako ima malo ljeta,
Razmiljao je ve o mnogom.
ivi u gradu, gdje imadu
Duu tek lopte nogometa
Zato ih i biju nogom.
Al kad mu duh ekstazom vonen
Zapliva krepko u visini,
Zna da se ljulja ponad mulja,
Ko lopo u bari ronen
Tako mu se barem ini.
Cesari Pjesme

Pratnja
Njene mi oi nisu dale
Zaboraviti posve na nju.
28

Cesari Pjesme

33

U tvojim oima kadikad

Tajanstven jedan pogled sine.
Al' tek to sine ve i mine.
to skriva u svom udnom sjaju
Taj odraz bogate dubine?
Da l' bol, to nee da se smiri?
Ne znam, gonetam uzaman.
Il' bljeskom tuge iz njeg viri
Nesretni, davni neki dan?
Ili je san, duboko snivan,
Nikad neostvaren al divan,
to svagda e mi ostat skrit,
A tvoga bia on je bit.

Pod vrbom se njie poznati amac.

O, djetinjstvo moje na Dravi!
Evo i Lole, kujice ute.
I Lorda. Uza me stoje.
Gladim ih. Staromu vraa mi srcu
Jedan svoj asak djetinjstvo moje.
Mislim na vrt, na ljuljaku u njem.
Na bunar, na kruku, na lijesku.
Sitnice! A kako raduju srce.
Ko srebrna zrnca u pijesku.
Popodne, kada presta kia
Popodne, kada presta kia,
U asak siv i monoton,
Pjevae neko u drugome katu
Pjesmu o lijepoj Manon.
Pjesma, pjevana uz klavir
U polumranom jednom kutu
Nekoga starca obrva sijedih
Zaustavila je na putu.
Stajae tako na ulici starac:
Bog bi ga znao to miijae on Pjevae neko u drugome katu
Pjesmu o lijepoj Manon.

Poludjela ptica
Kakvi to glasi uju se u mraku,
Nad nonim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nita, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijee sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima nosei,
Kuda to leti, to bi htjela dsei?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u niu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru to je svu golica.
A kad je umor jednom bude srvo,
Nee za odmor na nijedno drvo.

Popudbina
Jo nikad nije stari kesten
Uivao u sjaju danjem
Ko jutros, kad je cijelo jato
Vrabaca zaivkalo na njem.
Prenaseljene su mu grane.
U kronji mu je udna vreva.
Hiljadu malenih ivota
Na njem se preplie i pjeva.
Moda e ipak rekoh sebi

Polusan
Ponekad, kada zaklopim oi,
Neka se rijeka umei javi.

Cesari Pjesme

30

Cesari Pjesme

31