Professional Documents
Culture Documents
GLAVA 1
Oi Iroke Milovanove su bile pune straha. Taj strah ju
je obuzeo pre mesec dana, i otada je nije naputao. Pre
tano mesec dana njena roaka i bliska prijateljica
Tatjana joj je saoptila joj je da se seli u Moskvu. Rad i
uobiajeni nain ivota - sve je to, naravno, divno i
krasno, ali treba znati meru. U Moskvi ivi Tatjanin mu,
oni jedno drugom nedostaju. Uostalom, i inae...
- ta inae? Kakvo inae? - vikala je Ira. - Kako u
ja bez tebe? Da li si, uopte, mislila na mene? Sta u ja
kad ti ode?
Problem, naravno, nije bio u tome to Ira posle
Tatjaninog odlaska ne bi znala ta da radi i to bi poela
da umire od osade. Mada, ako emo pravo, bilo je i toga.
Roeni brat Irine Milovanove je bio prvi mu Tatjane
Obrazcove. Zatim su se to dvoje razveli i suprug je nameravao da se preseli u Kanadu. Meutim, za otpoinjanje
novog ivota na prosperitetnom Zapadu bio je potreban
kakav-takav kapital. Postojao je samo jedan nain da se
do novca doe - trebalo je prodati trosobni stan u centru
Peterburga. Pri tom se podrazumevalo da bi posle prodaje mu otputovao, dok bi se Tatjana vratila ocu koji je
ve bio dobro zaao u godine i, ruku na srce, Tatjani se
ba nije ivelo u toj zajednici. Za stan u centru grada su
se mogle dobiti sasvim pristojne pare. Dodue, polovina bi
pripala Tatjani jer je stan steen posle zakljuenja braka i
smatran je zajednikom imovinom. Tada je i doneta odluka koja je u datom trenutku delovala udno, ali je,
zapravo, svima odgovarala. Naime, dogovorili su se da taj
stan ostave, a da umesto njega prodaju vrlo dobar i
sasvim nedavno renoviran Irokin stan. Ira bi prela kod
Tatjane i njih dve bi ivele zajedno. U velikom trosobnom
stanu ima dovoljno mesta za obe, ivot u zajednici ih ne bi
psihiki optereivao jer se dobro poznaju i drue ve godinama, a Tatjana bi u neko dogledno vreme kupila Irini
ta sad?
- Ali, Irice - Tatjana je prekorno zavrtela glavom - to bi
se ipak pre ili kasnije desilo. Ja bih utedela pare za tvoj
stan, ti bi se preselila i poela da ivi sama. U svakom
sluaju, ne bismo ostale zajedno do kraja ivota.
- Zato? - svaki put je na istom mestu Ira postavljala
isto pitanje. Taj razgovor ponavljao se svakodnevno ve
mesec dana i svaki put, kad bi stigli do tog mesta, Ira bi
postavila pitanje: Zato? - i gledala u Tatjanu uplakanim oima punim bola. - Zato ne moemo zauvek da
ostanemo zajedno? ta sad, ja ti odjednom smetam?
* * *
- Ira, shvati, ti si mlada ena i mora da
ivi svojim
ivotom, ne mojim. Mora da stvara svoju porodicu, sa
muem i decom, a ne sa mnom i mojim knjigama.
- Ali kad te molim, Tanja, povedi i mene sa sobom, ne
ostavljaj me ovde...
Tatjani se srce kidalo. Ona je znala da u celoj stvari
ima i njene krivice. Kad se Ira pre est godina preselila
kod nje, niko nije ni pomiljao u ta bi se to moglo izroditi. Ali su zato svi videli oigledne, pa ak i neke skrivene
prednosti takve odluke. Tatjana se ne liava stambenog
prostora i, vie od toga, stie domaicu kue na koju se
moe u potpunosti osloniti i koja joj obezbeuje slobodno
vreme za stvaralaki rad, a bivi suprug dolazi do
poetnog kapitala koji mu omoguava otpoinjanje vlastitog biznisa u Kanadi. Svi zadovoljni. I niko u tom trenutku
nije ni razmiljao o tome ta e se desiti kad se situacija
promeni. Iroka je ubrzo posle preseljenja kod Tatjane
zavrila fakultet, ali nije ni dana radila u struci, posvetivi
se potpuno svojoj talentovanoj roaci. Dani su joj bili
ispunjeni uobiajenim kunim poslovima i brigama.
Nauila je da virtuozno organizuje Tatjanin ivot kako joj
ne bi otiao u prazno ni jedan jedini trenutak koji je
mogao biti posveen pisanju. Recimo, ukoliko bi Tatjana
pomenula da je vreme da ode kod kozmetiarke, Iroka bi
se lino zaputila u njihov salon da pomno proui knjigu u
koju se upisuju zakazani tretmani, kako bi sama pronala
rijanti?
- Jesam - priznala je Tatjana. - Ali kad budem htela da
se ponovo aktiviram, morau da idem na lekarsku
komisiju, a znam da ne mogu da je proem.
- Zato ne bi mogla?
- Ma zbog toga sam i ila kod lekara na konsultacije.
Rekli su mi da nemam anse. Viak kilograma je izvor svih
mojih problema. Srce, astmatine smetnje i tome slino.
Jednom rei - za mene to nije izlaz iz problema.
- ta da ti kaem, u tom sluaju ekaj da ti Gria uvali
pune ruke onih beznadenih sluajeva. Ma, bie sve u
* * *
redu, Tanjua, ne brini, izai e ti na kraj sa
svim tim. Ti
si pametnica i nikakve crkotine ti nisu strane.
Prognoza Igora Velika se ostvarila do najsitnijih
etalja. Posle ravno tri dana Grigorije Pavlovi Isakov je
pozvao Tatjanu u kancelariju i glasom ispunjenim teko
suzdravanom patnjom poeo da joj objanjava kakav je
ona nezahvalni stvor i kako on, posle svega to se desilo,
ne moe da je ostavi tu. Neka ide na sve etri strane, samo
prvo...
I tako se desilo da je u decembru, tri nedelje pred Novu
1997. godinu, isledniku Tatjani Obrazcovoj dodeljeno
nekoliko sluajeva - sve jedan gadniji od drugog. U osnovi,
radilo se o upropatenim predmetima na kojima u svoje
vreme nije uinjeno ni ono najneophodnije, tako da je sada
predstojao dosadan, rutinski rad koji je istovremeno
zahtevao udesnu snalaljivost prilikom rekonstruk- cije
onoga to se jo moglo rekonstruisati, kao i u procesu
adekvatne substitucije onoga to se nije dalo rekonstruisati. I tek je jedan, od devet preuzetih sluajeva, bio jo
relativno sve, od pre nekih mesec dana. Mada ni taj
sluaj, po svemu sudei, nije budio nade. Tatjana je
odluila da pone od njega.
***
Ve je mesec dana u ovoj prenapuenoj vlanoj,
***
Tatjana Obrazcova se dugo spremala za susret sa
Surikovom koji se u to vreme nalazio pod istragom, nije joj
polazilo za rukom da pohvata konce u materijaiima iz tog
predmeta. Sticao se utisak da je Surikov vie puta menjao
iskaze pokuavajui da zatiti sebe, ali je istraga zauzela
krajnje mek stav. Hoe da se pravda - izvoli, neemo ti
smetati. Nee da se pravda - tvoja stvar, mi neemo
uiniti nita da potone. Takav stav se u zvaninim
dokumentima i izvetajima kvalifikovao kao odsustvo
aktivnog ofanzivnog stava istrage. Iz protokola ovog
predmeta je proizilazilo da se prilikom ispitivanja Sergeja
Surikova insistiralo na pitanjima o sauesnicima. Od
uhapenog, meutim, nije dobijen nijedan smisleni odgovor. I, to je najzanimljivije, od njega i inae tokom istrage
nije dobijen nijedan smisleni odgovor, on ak nije priznao
ni ubistvo koje mu se stavljalo na teret prilikom hapenja.
U zoru 7. novembra 1996. godine susedi su otkrili
beivotno telo Bahmetjeve Sofije Ilarionovne, roene 1910.
godine,
ubijene
u
sopstvenom
stanu.
Lobanja
osamdesetestogodinje starice je bila slomljena sekirom
koja je pronaena odmah tu, na licu mesta. Sekiru, kao
to to ve biva, prestupnik nije doneo sa sobom, ona je
pripadala Bahmetjevoj. Prema svedoenju suseda, ta
sekira se stalno nalazila u ostavi jo iz onih vremena kad
nije bilo centralnog grejanja, ve su se pei loile drvima.
Niko nije sumnjao da se radi ba o toj sekiri, uostalom, na
rukohvatu su stajali i inicijali B.B., to je znacilo Boris
ma su se, oito, bavile dobro organizovane grupe i radnici organa reda i pravosudnih organa su ih polako i
postupno otkrivali. I sasvim nedavno je odnekud procurila
informacija o postojanju jedne sasvim posebne grupe u
gradu. Grupa je do te mere specificna da vi, glupi
panduri, nemate ni teoretske anse da je provalite, jer
niste u stanju niti da pretpostavite kako ona funkcionie.
Nikakvi dalji detalji nisu bili poznati, ali je sama ta
injenica milicionere potpuno izbacila iz takta. Sta znai
nemate teoretske anse?! Mi smo, kao, gluplji od
kriminalaca? I tako su sada svakom zgodnom, kao i ne
ba sasvim zgodnom pri- likom inspektori i operativci
pokuavali da napipaju tragove te tajanstvene grupe kojoj
je na nerazjanjen nain polazilo za rukom da prigrabi
stanove usamljenih staraca. Zbog toga su se i uhvatili
tako vrsto za blesavog Surikova, premda im je, u
principu, moralo biti jasno da je le sa posekotinama na
glavi oigledan runi rad kri- nrinalca koji ni na koji
nain ne moe imati veze sa lukavom i veto maskiranom
grupom prestupnika. Zato i jcsu lukavi i prikriveni, to se
ne petljaju otvoreno sa oiglednim kriminalom. Pa ipak su
od Surikova pokuavali da izvuku podatke o postojanju
nekakvih sauesnika. A on nije mogao nita razumno da
im kae na tu temu.
Tatjana je iznova i iznova iitavala materijale iz dosijea o krivinom delu vezanom za ubistvo Bahmetjeve S.I.
lrcgledala je zapisnike informativnih razgovora voenih sa
komijama Bahmetjeve: sa kime je Surikov optio, ko jc
olazio kod njega, sa kim ste ga viali? Odgovori su bili
monotono tipski: ni sa kim i niko. Za dve godine niko od
stanara zgrade nijednom nije video da je kod Sergeja
Surikova iko dolazio. Svako jutro je odlazio na posao i
vraao se svake veeri oko sedam-osam. Povremeno bi
vodio baba-Sofiju kod lekara. Iao u kupovinu. Ali uvek
sam. Pokuaj da se priblie organizovanoj grupi sa te
strane je propao. Bilo je jo zapisnika, ovaj put se radilo o
informativnim razgovorima obavljenim sa Surikovljevim
kolegama sa posla, iz robne kue ,,Baltik\ Smiren, disciplinovan, prijateljski raspoloen, komunikativan. Niko nije
imao nita ravo da kae o njemu. Ne kasni na posao, ne
odlazi pre kraja radnog vremena. Samo je, eto, esto
poboljevao. Boleljiv je, ima slabo srce. Deavalo se da
naglo sav prebledi, prisloni se uza zid i stane da jei. Par
puta su zvali hitnu, ali bi se najee zavravalo na tome
da uzme neku tableticu i brzo doe sebi. Naravno, sa
takvim oboljenjem ne bi trebalo da radi teke fizike
poslove, ali drugi posao nije jednostavno nai, on nema
nikakvo obrazovanje, nije ak zavrio ni srednju kolu. Ne,
* *
niko ga nije poseivao na poslu i niko *mu
nije telefonirao. Ni on nije zvao nikoga osim gazdarice. udno
neko ime, da-da, ba tako, Sofija Ilarionovna, telefonirao
bi joj po nekoliko puta dnevno, raspitivao se kako se
osea, ta radi, da li joj je dosadno, treba li neto usput da
kupi kad se bude vraao s posla. Jako je brinuo o njoj.
Jednom je poela da joj se oduzima ruka - sve nas je
izmutrao raspitujui se - nema li neko od nas poznanika
neurologa, ali da bude najbolji. Nali smo mu dobrog
lekara, traio je da mu damo kola, odvezao je doktora kod
njegove bakute, zatim je uzeo nedelju dana neplaenog i
sedeo kraj nje, nije je naputao ni za trenutak. A kad je
doao na posao, rekao je da je bakicu mogao da strefi
infarkt mozga, sreom, on je bio pribran i na vreme je
odreagovao, lekar je bio iskusan, uglavnom, uspeli su da
spree najgore. Radovao se kao malo dete. Otada je poeo
da je zove bukvalno na svakih sat vremena. Priao nam je
kako ga je onaj lekar upozorio da je najvanije da se bolest
ne zapusti. im se neto desi - odmah treba preduzeti
adekvatne mere. I tako je na svaki sat zvao njegovu Sofiju,
pitao da joj se ne oduzimaju ruke, ne vrti li joj se u glavi.
Jednom rei - bdeo.
U dosijeu nije bilo zapisnika sa sasluanja lekara-neurologa, on, po svoj prilici, nije bio zanimljiv istrazi s
aspekta potrage za tajanstvenom grupom.
Uopte uzev, ceo predmet je bio na staklenim noga-
GLAVA 2
Kako se oseate? - poela je Tatjana obavezni
uobiajeni ritual koji je morao uvek biti ispotovan prilikom ispitivanja, jer se deavalo da se ljudi pod istragom
naknadno ale kako su bili ispitivani u loem zdravstvenom stanju, skoro na samrti, te stoga nisu shvatali ta
rade i priaju. Vrednost rezultata takve istrage je - pola
ute banke na pijani dan. - Da li vas neto boli,
uznemirava?
- Ne, hvala na pitanju - utivo je odgovorio Surikov.
- Dobro se oseam.
- Onda da ponemo. Ja sam Obrazcova Tatjana
-
GLAVA 3
Svi su ve nekako navikli da smatraju kako je klima u
Moskvi neto blaa i toplija nego u Peterburgu. I zbilja skoro uvek je tako, pa ni ova godina nije bila izuzetak.
Ukoliko, naravno, zanemarimo injenicu da je ove godine
dana. Devojka, narkomanka, ubila je oca i majku i taj postupak sasvim mimo obrazloila injenicom da joj nisu
davali dovoljno slobode i da su joj, naprosto, dosadili
samim svojim prisustvom. Samo, ona je bila prava ovisnica koja je, praktino, prebivala u nekoj vrsti stalnog
transa. A Vitalij... Savreno normalan momak. Uzgred, ne
samo da nije drogu omirisao, nego ni ne pije, pa ak ni ne
pui.
I, konano, naeni su i tragovi. Tragovi strane osobe u
stanu. Sasvim je moguno da su to bili tragovi upravo
onog mladia kojeg su susedi videli ba u vreme kada je,
prema rezultatima sprovedene medicinske ekspertize, nastupila smrt Jelene karbulj i njenog mua. Drugim reima
- uvee, oko deset sati, estog novembra.
Ko je taj mladi? Gde da ga trai? Kakve on veze ima sa
porodicom karbulj? A ako takva veza ne postoji, ko ga je
unajmio?
Pitanja, pitanja... Nastja Kamenska bi sa zadovoljstvom sve svoje vreme posvetila traenju odgovora na
ta pitanja, ali je vreme, zapravo, ono ega je najmanje
imala. Bilo je jo drugih ubistava, drugih rtava i drugih
zloinaca, koji su zahtevali vie panje nego ubistvo stomatologa i njegove ene-domaice.
***
I opet isti san. Sanjao ga je skoro svake noi i budio se
obliven ledenim znojem i sa krikom negde duboko u grlu.
Ogromne lokve krvi, preciznije, ne lokve, ve mora, samo
plitka, i on iz nekog razloga hoda tim morima, da l traei
ta, da l izvravajui neki zadatak. On ne eli da gaca po
krvi do glenjeva, on bi da izae na obalu i hoda po travi,
pa ipak i dalje gazi i gazi kroz tu krv, jer tako mora. Samo
to nikako ne moe da se seti ta to mora da uini, zato
gazi po tim morima krvi.
Najstranije je to se san, zatim, svaki put razvija
drugaije. Krv iz jedne od lokvi poinje da peni i da se
GLAVA 4
Nastja se tog decembarskog nedeljnog jutra probudila
ranom zorom i iznenaeno poela da oslukuje vlastite
misli. Rano ustajanje joj je oduvek teko padalo, naroito
ako bi napolju jo bilo mrano, a sad joj se oi same irom
otvorie iako je bilo tek petnaest do sedam. Leala je jo
nekih desetak minuta i premiljala se - da li da ustane ili
da pokua ponovo da zaspi, kad se odjednom seti da je jo
jue odluila da se nae sa Zatonim. Zato se, zapravo, i
probudila tako rano.
Polako i oprezno se iunjala ispod jorgana u nadi da
nee probuditi mua, ali joj ne poe za rukom. Aleksej je
imao lak san i pri prvom njenom pokuaju da se digne iz
toplog kreveta promrmlja:
- Zar ve ustajanje?
- Samo ti spavaj, sunace moje, a ja odoh u etnju sa
Ivanom.
- To ti valja - odazva se on sa odobravanjem, okrete na
drugu stranu i umota u jorgan. - Obuci se toplije,
smrznue se. Jue su sinoptiari obeali neki minus sa
mrazevima pride.
Posle pet minuta je ponovo slatko spavao.
Nastja je srkutala kafu pogledujui na sat kako ne bi
zakasnila. Sino nije stigla da se javi Ivanu Aleksejeviu
da bi se unapred dogovorili da se nau, a sad nije htela da
ga zove, plaei se da opet ne probudi Ljou. Treba ranije
da krene i da se potrudi da uhvati generala na ulazu u
Izmajlovski park. Ako propusti pravi trenutak, posle ga u
ogromnom parku nee nai. Koja sam ja guska - korila je
sebe, urno ispijajui vruu kafu - i kud se jue ne javih
Ivanu! Sad samo nepotrebno kidam sebi ivce.
Generala je ugledala i pre no to se pribliila ulazu u
park. Jo uvek je bilo suvie mrano da bi mu razaznala
lice, ali je Nastja odmah prepoznala njegovu suvonjavu
nevisoku figuru u jakni i bez kape na glavi. General
A i kada odem - ne znai da u biti mrtav za vas. Stoga prestani da lije suze i idi radi.
Nastja se vratila u svoju kancelariju. Bilo joj je teko na
srcu. I, premda je znala da e se to pre ili kasnije desiti,
jer Gordejev ne moe veno da radi, od tog saznanja joj
nije bilo lake.
***
Petrograd je utonuo u sivu vlanu maglu. I kroz tu
toplu i teku masu zima nije nikako uspevala da se probije, tek je naletima ledenog vetra najavljivala svoj dolazak.
Tatjana je, spremajui se ujutru na posao, pokuavala da
smisli kako da se obue da se ne bi smrzla na ulici, a da
se, pri tom, ne skuva u metrou.
- Obuci bundu - insistirala je Iroka koja se vazda
plaila da e se Tatjana prehladiti i razboleti.
- Ti si skroz poludela! - odbila je Tanja. - Kakva bunda
na plus dva!
- Ali, duva hladan vetar, a kaput ti je takav da e celu
da te produva.
To je bilo tano. Krupna, punaka Tatjana je nosila
komotne mantile i kapute koji su, svakako, skrivali
nedostatke njene figure, ali nisu uspevali da zadre toplotu ni pri najmanjem naletu vetra. O vikendima i praznicima je taj problem bio lako reiv - oblaila je pantalone i
toplu jaknu. Samo, u tom izdanju nije mogla na posao. Da
nevolja bude vea, Tatjana je na poslu nosila iskljuivo
kostime i koulje-bluzice, a demper nije mogla da nosi
ispod sakoa od kostima. Morae da ide u kaputu,
rizikujui smrzavanje, ali i to je bilo bolje od parenja u
bundi.
Zatvarajui vrata za Tatjanom, Ira je postavila deurno
pitanje:
- ta je sa prelaskom? Nisi se predomislila?
- Nisam. Ali ti se ne sekiraj zbog toga - efovi mi
podmeu klipove gde god stignu. Zatrpali su me takvim
estoro dece - njena dua stalno radi. Kao prvo, ona ih sve
voli i brine o njima. Kao drugo - svako od njih estoro ima
svoje nedae, radosti, neuspehe, i ona sve te radosti i
nevolje preivljava sa svakim od svoje dece. Kad se oni
razbole - njoj se glava raspada. Kad oni imaju ljubavnih
problema - ona pati. Njena dua nije nita manje uposlena
od njenih ruku kojima ih hrani, oblai i pere. Od svega
toga ona sa godinama postaje mudra, poinje vrlo precizno
da osea ta je bitno, a ta beznaajno, ta se moe
oprostiti, a ta - ne. To se iz knjiga ne ui, makar proitao
desetine miliona tomova. To se raa jedino iz
permanentnog, svakodnevnog rada due, iz iskustva
zajednikog ivota sa nekim do koga ti je stalo. Kako bi
usamljeni pojedinac to mogao da naui, kad nema nikog
pored sebe? Ti si bio usamljen i tvoja dua je bila prazna i
besposlena. A sad ivi sa mnom i ona je poela da radi. Ti
ni sam nisi primetio kako se to desilo, ali ona radi, svakim
danom sve vie i vie. Otuda je i mudrost krenula da se
raa.
- Otkud vi to znate? - tupo je upitao Surikov. On je
razumeo objanjenje koje mu je pruila Bahmetjeva, ono
je bilo jednostavno sroeno i ak i njemu dostupno, ali mu
je, ipak, delovalo izmiljeno. Odakle joj ideja da je njegova
dua poela neto da radi? On ne osea nita ni nalik
tome. Ma, baba sve izmilja, baca mu prainu u oi.
- Otkud znam? Pa, eto, znam. Vidim da dolazi s posla
kao po redu vonje, u pola osam, a ponekad i ranije, ako
ne ide do prodavnice. Je li to mesto pokraj mene medom
zaslaeno? Ja te ne drim, koliko sam ti samo puta rekla idi, viaj se sa kim god hoe, ne mora ovde ni da noi.
A ti? Svaki Boji dan se pravo s posla vraa kui. Neto
te, dakle, vue ovamo. Tu ti je toplo, neko te eka. Takve
se stvari ne razumevaju mozgom, ve duom. to samo
znai da ona radi, nije besposlena. Evo ti jo jedan primer.
Od prole nedelje si poeo da mi se javlja telefonom s
posla. Nisam ti ja tvoja voljena, pa da ti je moj glas milina
sluati. To tvoja dua trai. Njoj prija kad ima koga da
GLAVA 5
Narednog jutra je, meutim, Tatjana bila zateena
sasvim drugaijom situacijom. Upravo je zavrila doruak
i stajala pred ogledalom nanosei minku, kad se zau
telefon. Javljao se kolega iz susedne kancelarije.
- Tanja, desila se nesrea. Umro je Roman Pankratov.
- Kako umro? Od ega umro?
- Poginuo. Saobraajka. Pre podne neu biti na poslu,
treba da pomognem porodici oko svih formalnosti koje
slede, da odvezem enu, organizujem da se preveze telo.
Odmeni me, vai? ef je u toku, ali sam za pre podne pozvao gomilu sveta. Izvini im se u moje ime i sve ih zamoli
da dou sutra u isto vreme.
Tatjana je spustila slualicu i sela na ivicu kaua
oseajui kako je sva snaga iscurila iz nje. Roman
Pankratov. Islednik koji je zapoeo sluaj ubistva
Bahmetjeve, a zatim otputovao na godinji odmor. Trebalo
je da se vrati za desetak dana. Nee se vratiti. Zavrio je
pod tokovima u gradu u kojem se odmarao.
Uasno. udovino. Ili... logina posledica? Ukoliko se
sve odvijalo otprilike onako kako je ona pretpostavila,
onda je to i trebalo oekivati. Romka bi se vratio s odmora i Tatjana bi poela da se raspituje o prvoj fazi istrage.
ta si rekla?
- Sedi, Ira. Moramo da popriamo.
- Neto se desilo? - prepala se Iroka.
- Da. ta si mi tu prebledela, nije nita opasno po ivot.
Samo je pomalo neoekivano.
Tatjana se odvratno oseala. Zar nije bilo dovoljno to
je u poslednje vreme kida oseaj krivice zbog naina na
koji je planirala da postupi prema odanoj roaci koja je
iskreno voli? Zar nije bilo dovoljno to je Irka, izlazei joj u
susret i bavei se ureivanjem njenog ivota, ostala bez
zanimanja, bez sopstvene porodice i, praktino, bez pri* * *
jateija? Sad jo i ovo...
- Ira, ta misli o tome da ode sa mnom zajedno?
- Gde? U Moskvu?
- Jok, u ukojevac Donji. Pa naravno u Moskvu, gde bi
drugo.
- Ali zato... Tanja, ta se desilo? Odmah da si mi
objasnila ta se dogaa.
Tatjana je utueno utala. Kako da joj saopti da bi
bilo opasno da ostane u Peterburgu? Moda i nije bilo
opasno, ali nije smela da rizikuje. A iskrsla je i jo jedna
okolnost koja, takoe, nije bila bez znaaja.
- Iroka, kriva sam pred tobom, poremetila sam tvoj
ivot, potroila si na mene svoje najbolje godine, i sad...
- Prekini odmah! To si ve sto puta govorila. I isto
toliko puta sam ti objanjavala da je to ista glupost. Da
se nisi vie usudila tako da razmilja.
- elim da krene sa mnom. Imau dete i sama neu
izai na kraj sa svime. Ali nemam prava da te molim za
takvu uslugu, jer sad jo uvek moe da nae i posao i
mua, a za nekoliko godina e ve biti sasvim kasno.
- Tanj... Jao, Tanjka...
Irokine oi postadoe tako ogromne da je delovalo kao
da joj prekrivaju pola lica.
- Trudna si?
- Aha.
- Koliko?
-
***
Danas ga nisu zvali na sasluanje. Zato? Kakva udna
tetka, ta islednica. Pitala ga jue za punomoje, unela lepo
u zapisnik i pustila ga, kao da se nita naroito nije ni
desilo. A moda zbilja i nije? Moda je njegov strah
bezrazloan?
Ne, tu ipak neto ne tima. Jer glavna ideja je bila da
za to punomoje niko nikad i nita ne sazna, jer onda
ispada da nije on ubio Sofiju. Zato bi je ubijao kad
ionako nee on dobiti stan?
* * * punomoje,
Ali kako... Ako je ve islednica saznala za
onda e Sofijino ubistvo, svakako, pripisati njemu. Pa
kako sad to? Nita mu nije jasno.
Eh, da mu je sad baba Sofija kraj njega! Nema on
dovoljno pameti da sve ovo razume, a ona bi sve to brzo
povezala u loginu celinu. Ona nije bila samo pametna,
imala je jo i zavidnu intuiciju.
...Ako izuzmemo slabo srce, to se svega ostaloga tie,
Sergej Surikov je bio normalan i zdrav mlad mukarac. I
priroda je, kao to je i red, traila svoje. Samo, on nije
imao s kim da ostvari neku vezu, za izlaske sa devojkama
je potrebno ipak neto novca, trebalo bi i da se pristojnije
obue, a otkud njemu pristojne krpice, kad ivi od plate
fizikalca? Srea te je Sofija davno nauena na tednju, ve
etvrt veka ivi samo od penzije, tako da ume dosita da ga
nahrani od onih namirnica koje on kupi. A o nekim
krpicama nije moglo biti ni govora.
Naravno, mogao bi da nae neki oder, od onih sa
kojima je ranije bivao, ali tih je bio sit. Prljave, pijane, sa
stalnim idiotskim kikotanjem, spremne da legnu sa
svakim za aku pilulica sree ili ampulu. Uopte mu nije
jasno kako je to moglo ikada da mu se svia.
Pa, kad su ve oderi otpali, preostajale su mu samo
ene, zaposlene u robnoj kui. Bilo ih je mnogo, svih
uzrasta i tipova. I sa njima je mogao da nae zajedniki
jezik bez nekog naroitog napora i ne troei novac na
GLAVA 6
Nastja je provela besanu no u vozu, to joj nikako nije
odgovaralo. U kupeu je bilo isto i toplo, udobno se
smestila na gornjem leaju oseajui zadovoljstvo zbog
nekoliko sati predstojeeg okrepljujueg sna kojeg je bila
eljna, no - nije joj bilo sueno. U kupeu sa njom je puto-
prepoznae je.
- Dobro - uzdahnula je Nastja, shvativi kako
konkretniji opis nee doekati. - Reci mi bar boju kose.
- Kosa? - Stasov se zamislio. - U principu, tamna, da,
ona je brineta, ako se nije ofarbala. Vi, devojke, to s
lakoom i oas posla menjate.
Bez obzira na odredenu dozu skepse sa kojom je
sasluala njegovu deskripciju, Nastja je bila prinuena
da prizna kako je bio apsolutno u pravu. Prepoznala je
Iroku istog trena. I stvarno, teko da bi neko enu
takvog izgleda oslovljavao punim imenom i sa
gospoo. Lepa mlada brineta u skupoj bundi od
svetlog nerca je stajala tano tamo gde se zaustavio
njen vagon. im je Nastja zakoraila na peron, Ira joj je
istog trena prila. Oigledno je Tatjana, za razliku od
Stasova, umela precizno da opisuje ljude.
- Nastja?
- Da, dobar dan, Ira. Hvala to ste me doekali.
- Taman posla da mi se na tome zahvaljujete - zbunila se Ira. - Hajdemo, parkirala sam se na trgu. Vodim vas
prvo kod nas da vas nahranim s puta, a u jedanaest
idemo kod vaeg islednika. Tanja se s njim sve dogovorila i
ostavila je adresu.
- Hvala - Nastja se jo jednom od sveg srca zahvalila. Stvamo ste mi se nali.
- Nema na emu, - odgovori Ira sa osmehom, - imaete
i vi priliku nama da pomognete. Tanja e vam veeras sve
objasniti.
***
Bilo je tano jedanaest sati kad je Nastja pozvonila na
vratima biveg islednika Fjodora Nikolajevia Makukina.
Izvolite, uite, - gostoljubivo otvori vrata domain ekam vas.
Stan je bio veoma star, ali e to videlo jedino na osnovu
rasporeda soba. U svemu ostalom je Makukinovo stanite
***
Odjednom je drastino zahladnelo, poe da duva jak
vetar koji je nosio mnotvo snenih iglica. Ira je vozila
***
Korotkov se javio posle jedno sat vremena. Glas mu je
zvuao zabrinuto.
- Aska, je l negde gori?
- Ma kakvi, ovde su poplave - uzvrati Nastja alom.
- U Piteru je ubijena majka Bahmetjeva.
- Idi?! Kad?
- U isto vreme. Nekoliko sati posle Jelene karbulj i
njenog mua.
potinjenima. To je glupo.
- Ne znam... - zamiljeno je progovorila Tatjana. - Ja
sam dospela u skoro istu takvu situaciju. Pripitomila sam
Irku, uzela je sebi, izdravala je, i ona se potpuno saivela
s milju da moe da ne radi, da nema profesiju i da joj, pri
tom, u materijalnom pogledu nita ne fali. Stalno je
oseala kako je potrebna, neophodna, to znai da nije
doivela onu vrstu tuge koja hvata oveka usled vlastite
suvinosti, beskorisnosti. I kad se postavilo pitanje mog
odlaska a njenog ostanka, oseala sam se uasno krivom.
inilo mi se kako nemam prava da je ostavim. Naravno,
sve je izalo na dobro kad se ispostavilo da sam trudna.
Naprosto je postalo jasno da mi jedna bez druge neemo
moi. Ja je neu ostaviti. Ona mene, takoe.
- Blago vama - uzdahnu Nastja sa zaviu. - Ne znam
samo ime bi to na Knedlica zlaani mogao da zatrudni,
ne bi li shvatio da ne treba da se rastaje od nas?
- Pa neka zatrudni od neke ideje. Recimo, neka smisli
neku novu upravu kojom e rukovoditi i neka vas sve
prebaci kod sebe.
- A-ha. A ko e da rasvetljava ubistva?
- Da... Ubistva... Ubistva - to je ve ozbiljna stvar.
Neosporno. Nastja, kad oekuje da e se tvoji momci javiti? Ja ne mogu da se skrasim od nestrpljenja. Sutranji
dan je odluujui. Mi po svaku cenu sutra uvee moramo
da otputujemo, ja neu preiveti jo jedan dan u stalnom
strahu. I onda, zna, ne plaim se toliko za sebe koliko za
Irku. Ona je tako otvorena prema ljudima, lako se upoznaje, komunikativna je, zaas uspostavlja kontakte...
Apsolutno je liena razborite obazrivosti. U svakom zgodnom mukarcu vidi potencijalnog princa i prosca. Nju
mogu dok trepne da namame u kakvu god zamku.
- Tanja, da li si sigurna da e moi za jedan dan da
izvue sve iz Surikova?
- Ja na to ne gledam tako - odgovorila je vrstim
glasom. - To ste vi, operativci, slobodan svet, a ja sam
celog ivota bila islednik i povinovala se tapu zvanom -
***
Ve ga dva dana nisu pozivali na sasluanje i Surikov
se uznemirio. Nee mu valjda opet dati drugog islednika?
To ne bi valjalo. Ova Obrazcova je ba ono to njemu
treba. Odmah je shvatio da joj je to pitanje stana savreno
nebitno. Taman mu postavi pitanje koje ga uasne, pa
skoro istog trena zaboravi na njega, pone da ga ispituje o
neem sasvim drugom. Moda je, naprosto, rasejana?
Koliko se samo puta deavalo da ga hladan znoj oblije i da
mu se uini - to je to, primetila je, jasno joj je, ima ga,
dograbie ga eljustima za guu kao lovaki pas i vie ga
nee isputati. I - nita. Mimoie ga. Islednica okrene
razgovor u drugom pravcu. A ako umesto nje, doe neko
drugi - ko zna ta sve jo moe da ga snae. Onaj
prethodni, udajev, taj je, oigledno, bio u nekom dilu, sve
mu je kroz prste gledao i verovao je svakoj njegovoj rei.
Sa njim nije imao problema. Premda, ko e ga znati,
moda i nije bio ni u kakvom dilu, moda je, naprosto,
blesav, ili ravnoduan. Mnogo ih je sada takvih, evo,
priaju cimeri kako se miliciji ivo fuka za platu, oni
moraju pare da zarauju, porodice da prehrane, pa rade
sa strane ko gde stigne - ko u kakvom obezbeenju, ko u
biznisu. Ukratko, ne baku se ba previe krivinim predmetima. I Obrazcova je, izgleda, takva. A ta ako ga sad
dodele novom isledniku? Ko zna na kakvog moe da naleti.
vakao je hleb koji donee za doruak i pio tanak aj,
ali nije oseao nikakav ukus. Iz nekog razloga je izjutra
uvek mislio na baba Sofiju. Uvee bi se, uglavnom,
priseao svog ivota koji je vodio pre no to je stigao kod
Bahmetjeve, ali u jutarnjim satima starica bi potpuno
ovladala njegovim mislima. Verovatno je tako bilo stoga to
***
podu?
- Ne... Ne znam. Oni su leali u sobi koja je odmah do
hodnika. Dalje nisam ni iao. Moda je i on leao... Nisam
gledao. A ta, i on je ubijen?
- Dakle, nista pokuali da ga naete? - nastavila je
Obrazcova ostavljajui njegovo pitanje bez odgovora.
- Nisam. Uplaio sam se i krenuo na stanicu. Kartu
sam ve imao.
- Dobro. ta je bilo dalje?
- Nita. Stigao sam i otiao kui, kod Sofije. Na ulazu u
zgradu su me uhvatili. To je sve.
* * *
- Koliko dugo Sofija Ilarionovna nije videla
svog unuka?
- Uf, pa... Ne znam tano. Moda nekih pet godina.
- Da li joj je pisao?
- Ne znam. Od kad sam ja bio sa njom - nije dobijala
pisma. Zato je i tugovala...
- To sam ve ula. Da li ga je zvala telefonom?
- Nije.
- A on nju?
- Ni on nju.
- Zato? Da li su se posvaali?
- Ma nita ja ne znam! - ponovo je poeo da gubi ivce
jer nije imao unapred smiljena objanjenja na tu temu.
- Zato ja znam, Surikove - glas Obrazcove je odavao
umor. - Sve ste slagali. Laete ko zadnja budala, samo
sebi gore inite. Ovo su izvetaji gradskih telefonskih centrala Peterburga i Moskve. Samo u toku jednog meseca,
oktobra, sa telefona Bahmetjeve je sedam puta pozivan
stan Skarbuljevih, a sa njihovog broja je itavih dvanaest
puta telefonirano Bahmetjevoj. Moete li mi to nekako
objasniti?
Ja nita ne znam - ree odseno. - Po ceo dan sam
bio na poslu. A preda mnom Sofija nije nikog zvala. I njoj
iz Moskve niko nije telefonirao.
- To je sve u redu - uzdahnula je Obrazcova. - Zar vam
ta injenica nita ne kazuje, ni na ta vas ne upozorava?
Sofija Ilarionovna intenzivno pregovara sa svojim roacima
Nisam.
- Zanimljivo. A onomad ste mi je ovde opisivali. I njenu
figuru, i frizuru. Seate se?
- A, to... pa... Sofija mi ju je jednom prilikom pokazala. Stigao sam kui s posla i na stepenitu se mimoiao sa
nekom enom. Tada mi je Sofija kazala da je to bila ova...
kako bee... da, Zoja. Kao, eto, samo to je otila, donosila joj neka dokumenta da potpie.
- I to je sve? Vie je niste viali?
- Ne.
- Niste ni razgovarali s njom?
* * *
- Pa rekao sam vam - ne.
- A ta emo sa glasom? Vi ste mi i njen glas opisali.
Surikov je utao. Tatjana je najvie od svega mrzela
ovakve situacije, kad mora da ima posla sa ovekom koji
se tuom voljom upleo u mreu, a nije dovoljno inteligentan da se iz nje ispetljava. Surikov nije naroito pametan,
a ni osobito bistar, ima loe pamenje, to su i pokuali da
iskoriste prvo Bahmetjeva i njen unuk, a zatim i ovi igrai.
Opet joj bi ao Sergeja. Samo, drugog izbora nema, mora
sve da iscedi iz njega.
- Jasno, Sergeje Leonidoviu. Poto smo se vi i ja ve
dogovorili da se neemo zadravati na oiglednim stvarima, sloiemo se da Zoju Nikolajevnu Goldi nikad niste
videli, nita niste o njoj uli, niti uopte znate ko je ta
osoba. Sa tim smo zavrili. Idemo dalje.
Tatjana je namerno odravala brzi tempo sasluanja,
shvatajui da ogranieni Surikov nee moi da ga prati,
izgubie se i poee da lupa gluposti. Tako e ga lake
priterati uza zid.
- Kada je Bahmetjeva sastavila punomoje na vae
ime?
- Poetkom novembra.
- Odnosno tano uoi vaeg puta u Moskvu?
- Da.
- Gde se nalazilo punomoje?
- Kako to mislite? Nisam razumeo.
-
***
...- Ja neu moi da ti pomognem. Shvati, sve i da te
puste, stariin ti stan nee pripasti ni u ludilu. Bio si pod
jasan.
- Ali kakva je to zamena, kad smo ostali da stanujemo
na staroj adresi?
- A ti lepo reci da je ugovor bio zakljuen i sva dokumenta potpisana, ali je selidba uz uzajamnu saglasnost
obeju strana odloena do prolea. Ili do Nove godine.
Potpuno je nebitno iz kog razloga. Odluila gazdarica, eto.
A ti se nisi meao. Ajde momak, bre razmiljaj, sad e
tvoj islednik da se vrati i ponovo e krenuti tebi da kai
ubistvo. Dobar sam ti savet dao. Tebe blesavog izvlaim, a
ti se tu neto kopisti. I da bih otklonio sve tvoje sumnje,
rei u ti da imam i ja tu neki interes. Nesebini
dobroinitelji su izumrli, to je i tebi valjda jasno. Mi emo
po svim propisima urediti dokumentaciju o zameni stana
taman kako nama odgovora, u stan tvoje gazdarice e se
useliti novi stanari, to je dobar stan, u centru. A njihov
stan emo prodati. I mi emo imati koristi, i tebi e lake
biti. Ukoliko nisi ti ubio staricu, izbiemo im glavni adut
iz ruke, malo e jo da te kisele ovde i pustie te. A ako si
je ipak ti ubio, bar ti nee nakaiti niske pobude. Za
ubistvo iz koristoljublja je predviena smrtna kazna, lan
sto drugi, taka a). A bez takvog motiva ti sleduje sasvim
drugi lan, sto trei, zakon u takvim sluajevima ni ne
predvia smrtnu kaznu. Bar e iv ostati. Razume?
- Razumem.
ta tu ima da se ne razume? On nije ubio Sofiju i ako u
dosijeu ne bude tog vrajeg punomoja, njega e pustiti. U
pravu je ovek.
- Da li se slae?
- Da - klimnu Surikov. - Slaem se. Samo, kako emo
sa islednikom? On zna za punomoje, ve me pitao o tome.
- To nije tvoja briga. Kad se vrati, ti samo reci da ti nije
dobro, kao, srce te neto boli, ne moe da nastavi
sasluanje. On e te pustiti nazad u eliju. Bolesnog ne
smeju da sasluavaju, zabranjeno je zakonom. A kad te
sledei put pozove, sve e ve biti sreeno. Jesi skapirao?
pustiti.
- Poto ne elite, onda da nastavimo s naim poslom.
Vreme nam istie. Ja veeras zaista odlazim i vie se ovde
neu vraati. Prema tome - moramo se dogovoriti.
- O emu?
- O naoj nagodbi. Vi se plaite da odate ljude koji se
bave nezakonitim radnjama sa stanovima. Razumem vas u
potpunosti. I ja bih se na vaem mestu plaila. Sad
pogledajte kako uistinu cela stvar izgleda. Vi insistirate na
svome, ne priznajete podmetanje falsifikata i ne odajete
svoje dobroinitelje. Ja donosim odluku o vaem
putanju iz pritvora uz obavezu nenaputanja mesta
stanovanja. I istovremeno sastavljam krivinu prijavu zbog
planiranja ubistva branog para Skarbulj. To znai da ete
morati da sedite u Peterburgu i da nikud ne mrdate, kao i
da se odazivate na pozive istrage i suda. Jednostavnije
reeno - ne moete nigde da odete. I stalno ete biti pred
oima naih trgovaca nekretninama. Evo, recimo, pustili
smo vas iz pritvora. Oni vam prilaze i pitaju: Nisi nikom
rekao? Vi odgovarate: Nikom. Znate li ta se dalje
deava?
- Ne. ta?
- Dalje se deava to, da oni vama ne veruju. Osim toga
- vi ste svedok njihovih mahinacija, i kao takvi predstavljate opasnost. I onda nestajete. I posle izvesnog vremena se pojavljujete, u obliku ukoenog lea. Niko oko
toga nee dizati buku. Nemate svoj dom, a s obzirom na
va nain ivota, nasilna smrt nije nita neuobiajeno. A
tu je jo i vae bolesno srce. Prema tome - mogu da vas
ubiju bez ikakvog rizika po njih. Vi morate da otputujete,
Sergeje Leonidoviu. to pre i to dalje. I postoji samo
jedan nain da se to izvede.
- Koji?
Opet je osetio da gubi nit razgovora. Sve je tako
komplikovano... Moda i ona hoe da ga napravi budalom?
Ma jok, ta ima nje da se plai, ena je uvek ena.
Kokoinjac. Onih mora da se plai, oni jesu opasni. Ne,
mora da uti.
- Ja u zaboraviti na to da je Bahmetjeva htela da
vaim rukama ubije udovicu svog sina. Zaboraviu,
razumete? Zapamtiu samo da je tugovala za unukom i da
ste vi odluili da odete u Moskvu, naete ga i popriate s
njim. Niko nije kriv to ste naili par minuta posle ubistva.
Da, uplaili ste se i pobegli nikom nita ne rekavi. To je
oprostivo. U krivinom zakoniku nijedan lan takvo delo
ne pominje. Izvui u vas iz te prie. Neu pisati prijavu za
planiranje ubistva i pustiu vas danas bez obaveze o
nenaputanju grada. Moete odmah da se ukrcate u voz i
* * *
poete gde god hoete. Zauzvrat ete mi rei
koji radnik
milicije vas je nagovorio da to uinite. Ponavljam - ili vi
utite i ostajete u gradu, uz rizik da vas svakog asa ubiju,
ili mi sve priate i dobijate mogunost da odete. Birajte,
Sergeje Leonidoviu.
Surikov je utao. Uasnut. Da je Sofija tu, ona bi ga
posavetovala. Ona je pametna, odmah bi joj bilo jasno o
emu se tu radi. A on ne moe da razume. On je nesposoban.
- Pa dobro - uzdahnula je islednica - morau da vam
ispriam jo jednu stvar. Kad ve ne razumete rei,
morau da se posluim izvesnim injenicama. Seate li se
svog prvog islednika, Romana Sergejevia Pankratova?
- Seam ga se.
- Onda itajte.
Pruila mu je novine i prstom pokazala veliku
fotografiju sa umrlice. Nenadoknadivi gubitak... Tragina
smrt... Drugovi i kolege.... Gospode, ta je ovo?
- Pankratovu je bilo poznato koji su se materijali
nalazili u dosijeu kada je istraga tek zapoela i kakve ste
iskaze tada davali. To je bilo dovoljno da ga pregazi auto. A
vi znate mnogo vie, Surikove. Vi znate ko je od naih ljudi
uestvovao u tome. Ili ete mi rei o kome se radi, ili i vas
eka ista sudbina. Pa? Hoete li rei?
Gotovo je. On vie ne moe da prua otpor njenom
pritisku. Ako kae - mogu da ga ubiju. I ako ne kae - opet
* * *
Brzo je kucala na maini puni tekst odluke o oslobaanju Surikova od krivine odgovomosti. Ceo predmet
mora biti idealno sreen, kako je islednik koji e ga
preuzeti ne bi po zlu pamtio i pominjao. Materijali iz dosijea o sluaju Bahmetjeve e biti pripojeni predmetu o
ubistvu branog para karbulj. I u tim se materijalima ne
sme nai nita to bi upuivalo na eventualnu krivicu
Surikova, sem dokaza o obinom kukaviluku.
Tatjana je svaki as pogledala na sat. Ira samo to nije
stigla sa poiljkom s aerodroma. Sve ono to su jue,
mimo svih propisa, izvadili iz dosijea predmeta i slali za
Moskvu, danas e biti vraeno na mesto. Posle toga moe
da ode kod Isakova po svoj slubeni dosije koji od jue
stoji kod njega u sefu.
Da odu. Samo da se to pre izgube odavde. Da spakuje stvari, pokupi Irku i da brie, pravei se kako nikad ni
ula nije za nekakvu kriminalnu grupu u kojoj je bilo i
radnika organa unutranjih poslova, a koja je vrila
zloine vezane za otkup stanova. Samo da ode - pa neka
sve ide doavola.
***
Kupile su etiri karte kako bi bile same u kupeu.
Decembar, 1996.
* * *