-

Ovoj skupini pripadaju elementi: bor (B), aluminij (Al), galij (Ga),
indij (In) i talij (Tl).
Svi lanovi ove grupe pokazuju znatno jae izraena metalna
svojstva nego elementi do sada istraenih skupina.
Sa izuzetkom bora, koji se moe smatrati semimetalom
(polumetalom), svi ostali lanovi grupe pokazuju tipina
metalna svojstva.
Osobine 13. grupe

Elektronska konfiguracija:
B

1 s2 2 s2 2D1

Al

Is 2

2 s 2 2p 6

3 s 2 3D 1

Ga

Is 2

2 s 2 2p 6

3 s 2 3p 6 3d 1 0 4s2 4c1

In

Is 2

2 s 2 2p 6

3 s 2 3p 6 3d 1 0 4s 2 4p 6 4d 1 0 5s2 5c1

Tl

Is 2

2 s 2 2p 6

3 s 2 3p 6 3d 1 0 4s 2 4p 6 4d 1 0 4 f 1 4 5s 2 5p 6 5d 1 0 6s2 6c1

Aluminij

Ovo naucite svojim rijecima, ne morate kako pise jer je ovo na

srpskom, ali morate znati, morate znati imena spojeva i formule.

Prema rasprostranjenosti u Zemljinoj kori (maseni udio w(Al) = 8%)

aluminij je treci element, dolazi odmah poslije kisika i silicija. U
prirodi se nikad ne pojavljuje elementaran, vec je najvecim dijelom
vezan u alumosilikatima (tinjci ili glinenci). Na zalost, za sada se
ne mogu te velike rezerve aluminija iskoristavati za njegovo
dobivanje. Za industrijsko dobivanje aluminija upotrebljava se
iskljucivo ruda boksit, Al20ynH20. Ako je u formuli n jednako 3,
formulu boksita mozemo pisati kao Al(OH)3, a mineral se naziva
hidrargilit. Ako je n=l, mineral se naziva bemit, AIO(OH). Boksit
sadrzi mnogo primjesa pa je sadrzaj aluminija relativno mali. Uz

ANORGANSKA KEMLTA Milan Tomljanovic

silikate najcesce primjese su oksidi zeljeza, silicija i titana. Postupak

uklanjanja primjesa zasniva se na razlici u njihovu kemijskom
ponasaju. Aluminijev hidroksid je amfoteran i otapa se u luzinama i
kiselinama, dok se silikati i ostali prisutni oksidi, osim silicijeva
dioksida u luzinama ne otapaju.
Proizvodnja aluminija

Elementarni aluminij se ne moe dobiti iz boksita izravnom

redukcijom, sa koksom (ugljikom) kao to npr. eljezo, jer je aluminij
jae redukcijsko sredstvo od ugljika. Moe se dobiti redukcijom vrstiv
aluminijevih soli s jaim redukcijskim sredstvom, npr. natrijem.
Po toj reakciji se temeljio prvi isplativi postupak dobivanja aluminija
1854. i tako dobiveni aluminij bio je jako skup. Jedan od razloga pada
cijene aluminija bilo je otkrie dananjeg postupka proizvodnje
aluminija, 1866. Postupak su nezavisno jedan od drugoga u svojoj 22.
Godini otkrila dva mlada izumitelja P.L.T. Heroult u Francuskoj i
C.M. Hall, u SAD. Primjenom tih izuma cijena aluminija pala je deset
puta da bi 1950. Godine postala 1500 nia u odnosu na prvobitnu
cijenu.
Savremeni postupak proizvodnje aluminija iz boksita sastoji se iz dvije
faze:
1. Iz rude se dobiva isti aluminijev oksid, glinica, Al2O3
2. Elektrolizom rastopljenog aluminijeva oksida se dobiva aluminij
I. Dobivanje cistog AI2O3 iz boksita svodi se 11 na uklanjanje
glavnih necistoca: zeljeza i silicija. Te necistoce uklanjamo
uglavnom po tzv. Bayerovom postupku (prema izumitelju
naziva postupka). Cisti aluminijev oksid dobiva se tako da se
usitnjena ruda kuha s vodenom otopinom natrijeva hidroksida
(masenog udjela w=35-50 %). Postupak se provodi u pogonu u
autoklavima, pri temperaturi od 160 do 170C i pritisku ~ 3,5
MPa. Hidratizirani aluminijev oksid i silicijev dioksid otope se u
luzini (bazi), a hidratizirani zeljezni(III) oksid i silikati ostaju
neotopljeni:

ANORGANSKA KEMLTA Milan Tomljanovic

Al(OH)3 (s) + OH-(aq) ----- [Al(OH)4](aq)

SiO2(S) + 2OH-(aq)- - - SiO32-3(aq) +H2O(i)

Nastali silikatni anion, SiC spaja se sa hidratiziranim aluminij

oksidom u netopljivi natrijev alumosilikat. Smjesa iz
autoklava se spaja se sa hidratiziranim aluminij oksidom u
netopljivi natrijev alumosilikat. Smjesa iz autoklava se
filtrira. Talog koji preostaje nakon filtriranja crvene je boje jer
sadrzi zeljezni(III) oksid, te se naziva crveni mulj. Nakon
susenja, crveni mulj se u zeljezarama preraduje u zeljezo.
Filtrat je vodena otopina natrijeva tetrahidroksoaluminata.
Razrjedivanjem s vodom smanjuje se luznatost otopine pa se
talozi aluminijev hidroksid.
H 2o

[Al(OH)]

4(aq) -->

Al(OH)3(s) + OH-(aq)

Talog aluminijeva hidroksida se odfiltrira, a luznata otopina

natrijeva hidroksida se upari i ponovo koristi u postupku
rascinjavanja boksita. Talog aluminij eva hidroksida se zarenjem prevede
u aluminijev oksid, glinicu
2Al(OH)3(s) --> Al2O3(s) + 3H2O(g)
II. Taliste glinice je vrlo visoko (oko 2000 C) pa se elektroliza
rastaljene glinice provodi uz dodatak sredstava za snizavanje talista.
U tu se svrhu koristi kriolit, NaAIFr, (natrijev
lieksafluoroaluminat), cija talina dobro otapa aluminijev oksid.
Naime, taliste kriolita je priblizno 1000 C pa se radna temperatura
snizi za vise od tisucu stepeni (= 950 C). Na taj se nacin ustedi
velika energija,
no unatoc tome utrosak elektricne energije za zagrijavanje i
elektrolizu je velik.
Elektroliza se provodi u zeljeznim posudama oblozenim grafitom, u
koje se prilikom pustanja u rad stavlja kriolit. Kriolit se zagrije na

ANORGANSKA KEMLTA Milan Tomljanovic

temperaturu iznad talista te se u talinu postupno dodaje aluminijev

oksid. U tako dobivenom rastopljenu smjesu, koja sadrzi oko 6 %
glinice, urone se ugljeni blokovi izradeni posebnim postupkom iz
koksa. Oni su kao anoda, spojeni na pozitivni pol izvora struje.
Grafitna obloga posude je kao katoda spojena na negativni pol
izvora struje. Elektrolizom taline, na katodi se reduciraju ioni
aluminija, a na anodi se oksidiraju ioni kisika:
Katoda, (-): Al 3+ + 3e 2---------- A1 /x2
Anoda, (+):
O2------- O + 2e- /x3

_____________________________________

2Al3+ + 3O2- --> 2Al + 3O

Gustoca aluminija veca je od gustoce rastaljene smjese pa se on
skuplja na dnu elektrolizne celije, odakle se povremeno ispusta. U
celiju se povremeno dodaje nova kolicina glinice.
Nastali atomi kisika reagiraju s ugljikom anode, pri cemu nastaje
ugljikov(II) oksid, CO. Zato se anodni blokovi trose i zamjenjuju liovima.
Ugljikov monoksid je otrovan plin. Njegovim spaljivanjem nastaje
ugljikov dioksid, koji se ispusta u atmosferu, a oslobodena se energija
koristi u procesu.
Osim ugljikova monoksida, elektrolizom nastaju i drugi spojevi stetni po
okolis. Na anodi se oksidira i malo kriolita pa nastaju fluor i fluorirani spojevi ugljika.
Po toni dobivenog aluminija nastaje oko 1 kg tih spojeva. Njihovo
uklanjanje jos je problem koji nije rijesen. Ispusteni u atmosferu
apsorbiraju infracrveno zracenje i tako pridonose nezeljenom
zagrijavaju Zemlje.
Mnogo jednostavniji postupak dobivanja aluminija bila bi elektroliza
vodene otopine neke aluminij eve soli, ali to nije moguce provesti
zbog jako negativnog redukcijskog potencijala aluminija (-1,66V).
Svojstva i primjena aluminija
Aluminij je srebrnobijeli metal. Lagan je, nemagnetican i dobre
toplinske i elektricne provodnosti. Vrlo je plastican pa se lako oblikuje
presovanjem, izvlacenjem, kovanjem i valjanjem. Upotrebljava se u

ANORGANSKA KEMLTA Milan Tomljanovic

industriji automobila, aviona i brodova. Aluminij se mnogo

upotrebljava i u elektrotehnickoj industriji.
Standardni redukcijski potencijal
E(A13+/A1) aluminija iznosi - 1,66 V, pa bi aluminij kao i natrij morao
iz vode izlucivati vodik. No, aluminij ne reagira s vodom, a stabilan je i na zraku.
Ta stabilnost u vodi i na zraku objasnjava se zastitnim djelovanjem
tankog, neporoznog sloja aluminij eva oksida koji nastaje reakcijom
aluminija s kisikom iz zraka.
Aluminij reagira s luzinama (bazama) i kiselinama koje nemaju
oksidirajuce djelovanje. S kiselinama koje djeluju oksidirajuce aluminij
ne reagira jer se povecava debljina povrsinskog oksidnog sloja.
Aluminij je otporan na koroziju. No, u kontaktu s grafitorn, zeljezom, bakrom,
niklom, srebrom ili olovom korozijska otpornost aluminija bitno se
smanjuje. U
prisustvu vlage aluminij s tim elementima daje galvanski clanak, te se
oksidira.
Velika mana aluminija, koja ogranicava njegovu upotrebu, jest tesko
zavarivanje zbog oksida koji se stvara na njegovoj povrsini. I
lemljenje aluminija je vrlo tesko zbog istog razloga. Za uklanjanje
oksidnog sloja pri zavarivanju upotrebljavaju se kloridi, fluoridi i
sulfati natrij a, kalija i kalcija, a pri lemljenju se to postize brusenjem,
odnosno struganjem.
Otpornost aluminij skih predmeta na koroziju povecava se s
povecanjem debljine oksidnog sloja. To se najjednostavnije postize
elektrokemijskim putem, a postupak se naziva eloksiranje. Aluminij ski
se predmet stavi kao anoda u 15-20 %-tnu otopinu sulfatne kiseline i
elektrolizira. Aluminij se oksidira, a nastali sloj aluminijeva oksida
cvrsto prijanja uz aluminij. Sloj je porozan i moze se obojiti organskim
bojama. Kuhanjem takvog predmeta u vodi pore se zatvaraju i boja
ostaje trajno u oksidnom sloju.
Zbog neotrovnosti i dobrih svojstava, kao i otpornosti prema
djelovanju organskih kiselina, aluminij se koristi za izradu uredaja i
ambalaze u prehrambenoj industryi. Kako su kolicine aluminija koje
se koriste u te svrhe vrlo velike, otpadni se aluminij skuplja i
reciklira.

ANORGANSKA KEMLTA Milan Tomljanovic

Za zagrijavanje i taljenje 1 kg otpadnog aluminija potrebno je

91 % manje energije nego za proizvodnju 1 kg aluminija iz
boksita.
Legure aluminija
Siroka primjena aluminija zapocela je u proslom stoljecu kada su
tijekom Prvog svjetskog rata aluminij ske legure zamijenile drvo u
zrakoplovnoj industriji. Elementi koji se dodaju aluminiju najcesce su:
bakar, mangan, silicij, magnezij i cink.
Stepen oksidacije +3
Aluminij je u spojevima trovalentan. Otopljeni u vodi aluminijevi
spojevi jako hidroliziraju, a dobivene otopine su kisele. Aluminijev ion
nalazi se u kiselim vodenim otopinama kao hidratizirani kation,
[A1(H20)6] , koji u jednadzbama najcesce pisemo kao Al 3+, dok se u
luznatim otopinama nalazi kao aluminatni anion, [Al(OH 4]\ Aluminijev
hidroksid je amfoteran, ali amfoteran je i lijegov oksid.
3+

Aluminij pravi cetiri trihalogenida: AIF3, AICI3, AlBr3 i AII3.

Aluminij (III) fluorid, AIF3 moze se dobiti izravnim spajanjem
elemenata. U vodi je slabo topljiv, a kemijski je ekstremno inertan.
Aluminij(III) klorid, AICI3 se takoder dobiva izravnom sintezom ako
elementarni klor prevodimo preko ugrijanih strugotina aluminija.
Aluminij (III) bromid, AlBrs dobiva se, takoder, direktnom sintezom
elemenata. U cvrstom stanju cini molekule AI2B16.
Aluminij (III) jodid, Alls vlada se slicno kao tribromid.
Aluminij (III) oksid, AI2O3. Dobiva se dehidratacijom hidroksida. Osim
toga javlja se u prirodi kao mineral korund i alumina.
Mineral korund, AI2O3 visokog talista (2045 C) kemijski je inertan i vrlo
tvrd, odlican je elektricni izolator. Obicno sadrzi malo zeljeza pa je
crvenkaste boje. Usitnjen se koristi kao sredstvo za brusenje stakla, a
povezan ljepilom izraduje se u obliku brusnih ploca i valjaka razlicitih
dimenzija. Vrlo cvrst korund cijenjeni je dragi kanten. Ako je korund oneciscen
tragovima kobalta obojen je modro i naziva se safir\ oneciscen
tragovima kroma obojen je crveno pa ga nazivamo rubinom Zeleno
obojeni korund nazivamo orijentalnim smaragdom, ljubicasto orijentalnim

ANORGANSKA KEMLTA Milan Tomljanovic

ametistom i zuto orijentalnim topazom Korund je najtvrda poznata prirodna

tvar poslije dijamanta i karborunda (SiC, silicijev karbid).
Biolosko djelovanje aluminija
U vecim kolicinama aluminij je otrovan za ljude, a vec vrlo mala
koncentracija aluminijevih iona u vodi c(A13+) = 5TO"6 mol/dm3dosta je
da izazove pomor ribe. U vodama cija je pH vrijednost priblizno 7,
topljivost aluminijevih soli je najmanja, a u kiselijim i luznatijim
otopinama topljivost je znatno veca.

ANORGANSKA KEMLTA Milan Tomljanovic

Elementi 13. Skupine jos se naziva i skupina Bora

filtrira. Talog koji preostaje nakon filtriranja crvene je boje jer sadrzi
zeljezni(III) oksid, te se naziva cn>eni mulj. Nakon susenja, crveni mulj se u
zeljezarama preraduje u zeljezo. Filtrat je vodena otopina natrijeva
tetrahidroksoaluminata. Razrjedivanjem s vodom smanjuje se luznatost otopine pa
se talozi aluminijev hidroksid.
h2o

[Al(OH)]"(aq) =* A1(OH)3(s) + OH"(aq)