Rad je stvorio covjeka

Ljudski rad je svjesno organizirana djelatnost ljudi s ciljem postizanja

korisnih ucinaka kako bi se zadovoljile odreene potrebe. Jos od antickih
vremena rad je poznat covjeku.
Rad je omogucio ljudima da se razviju, prezive, prilagode se okruzenju u kojem
zive i drustveno se uzdignu. Rad mozemo podijeliti dobrovoljni i prisilni. Rad
ne proizvodi samo robe; on proizvodi sebe sama i radnika kao robu, i to u
razmjeru u kojem uopce proizvodi robe. K. Marks. Kao sto K. Marx kaze,
radom se ne stvara samo roba, vec se i radnik oblikuje radom, sto znatno utjece
na njegov zivot. Rad moze ili ispuniti covjeka ili ga dovesti u stanje patnje,
nesrece i izazvati osjecaj nezadovoljstva. Najpoznatiji povijesni primjeri
prisilnog rada su robovi ( koji su gradili piramide, hramove...), kmetovi (koji su
bili pod vlascu feudalca) i sluge. Pirsilni rad se ocitavao u prisiljavanju ljudi na
rad protivno njihovoj volji, prijetnjiama oduzimanja imovine, preko
prijetnji zatvora pa sve do prijetnji ubojstvom i nasiljem protiv lanova obitelji.
Prema covjeku (radniku) se odnosilo kao prema zivotinji i bilo je potrebno
mnogo vremena kako bi se stvari okrenule na bolje. Kako je vrijeme prolazilo,
polako se i stajaliste prema radu mijenjalo. U 20. st. dolazi do preokreta i rad se
pocinje shvacati kao bit ljudskog postojanja i najvaznija ljudska sposobnost.
Otuenje je pojam koji oznacava nesto sto je covjek stvorio, ali mu se ta
tvorevina cini kao strana, tua. Otuenje postoji u kapitalistikom nainu
proizvodnje, gdje se radnik ne osjea kao kod kue. Ukoliko radnik pomou
svoga rada vie prisvaja vanjski svijet i oduzima sebi zivotna sredstva, postaje
rob svoga predmeta. U svojim ljudskim funkcijama osjeca se kao zivotinja. Rad
bi trebao biti usmjeren k tomu da izgrauje covjekovu sudbinu i srecu. Covjek je
utoliko covjek ukoliko tezi da ostvari nesto vise od postignutoga. On je
stvaralac, nesputan i slobodan, sam moze odluciti i postaviti si granice svojih
mogucnosti.
Rad je stvorio covjeka i znatno utjecao na njegov razvoj. Covjek mijenja
svijet, a u tom procesu mijenja i sebe. Smatram da je rad kljucan dio covjekova
zivota i da bismo bez njega bili izgubljeni. Rad treba ispunjavati i zadovoljavati
covjeka, a ne ga fizicki i psihicki unistavati. Uzalud je sve ako se covjek osjeca
izgubljeno i besmisleno radeci svoj posao. Iako je rad stvorio covjeka ne
smijemo dopustiti da upravlja nasim zivotima i da nas potpuno obuzme.

Barbara Sertic, 4.E