Ivan Vrkljan

2 Geoloka klasifikacija stijena

Ovim poglavljem eli se potaknuti itatelje da porade na usvajanju
hrvatskih termina u geolokim klasifikacijama stijena. Kako je prof. Josip
Tiljar dao veliki doprinos na ovom polju, usvojena je terminologija koju on
koristi u svojim najnovijim knjigama. Premda e se nekima initi da se sa
ovim poglavljem nepotrebno optereuju oni koji se bave inenjerskom
mehanikom stijena, mislim da je poznavanje osnovne terminologije vezane
uz sedimentne stijene neophodno radi boljeg razumjevanja inenjerskih
geologa bez kojih se ne mogu rjeavati znaajniji inenjerski problemi.
Kako bi se izbjegla zbrka pri upotrebi termina struktura i tekstura
opredjelio sam se za anglo-ameriku terminologiju.
2-Geoloka klasifikacija stijena.doc

Inenjerska mehanika stijena

2 Geoloka klasifikacija stijena

2.1
Uvod .................................................................................................................................3
2.2
Magmatske ili eruptivne stijene...........................................................................................4
2.3
Sedimentne stijene .............................................................................................................4
2.3.1 Osnovna podjela sedimentnih stijena ...............................................................................4
2.3.2 Postanak sedimenata ......................................................................................................5
2.3.3 Tekstura i struktura sedimentnih stijena ...........................................................................7
2.3.3.1
Podjela klastinih sedimenata na osnovi veliine zrna ..............................................9
2.3.4 Sistematika sedimentnih stijena ....................................................................................11
2.3.4.1
Klastini sedimenti i klastine sedimentne stijene ..................................................11
2.3.4.2
Vulkanoklastini sedimenti ...................................................................................13
2.3.4.3
Kemijske i biokemijske sedimentne stijene ............................................................14
2.4
Metamorfne stijene ..........................................................................................................15
2.5
Rjenik ...........................................................................................................................16
2.6
Literatura ........................................................................................................................16

2. Geoloka klasifikacija stijena

2.1

Uvod

Nastojei ne doprinositi zbrci koja vlada u terminologiji pri opisu, naroito sedimentnih stijena, odlueno
je usvojiti terminologiju koju koristi prof. Tiljar u svojim knigama (Tiljar, 1993; 2001).
Ovisno o nainu postnka, sve stijene litosfere svrstavaju se u tri glavne skupine:

Magamtske ili eruptivne

Sedimentne ili talone
Metamorfne

Magmatske stijene
Sedimentne stijene
Metamorfne stijene
Sedimenti

Magmatske stijene nastale su kristalizacijom magme ili ovravanjem lave.

Sedimentne stijene (od lat. sedimentum = talog) nastale su u vodi ili na kopnu kao rezultat taloenja
materijala koji potjeu od razaranja povrinskih djelova litosfere, mehanikom ili kemijskom aktivnou
egzodinamikih faktora i organogeno. (estanovi, 1986).
Ve sam naziv sedimentne stijene (od lat. sedimentum = talog) govori da su to stijene nastale taloenjem
neorganskog i organskog, krutog ili iz vodnih otopina tek izluenog materijala. Meutim pod
sedimentnim se stijenama razumijevaju i stijene anstale dijagenetskim kemijskim procesima a da nisu
izravno nastle taloenjem (primjerice kasnodijagenetski dolomiti, anhidriti, silicijski sedimenti i sl.). Pod
terminom sedimenti obino se podrazumijevaju mekani, rasuti i nelitificirani talozi, dok se pod pod
nazivom sedimentne stijene podrazumijevaju litificirani talozi u obliku vrste stijene, ali i svi sedimenti i
sedimentne stijene zajedno. (Tiljar, 1993)
Metamorfne stijene nastale su metamorfozom magmatskih, sediemntnih i ve postojeih metamorfnih
stijena.

Inenjerska mehanika stijena

Prema amerikim geokemiarima Clarku i Washingtonu, u prvih 16 km litosfere, magmatske stijene su

zastupljene sa 95%, ejl sa 4%, pjeenjak sa 0,75% i vapnenci sa 0,25%. U ovoj podjeli, metamorfne
stijene su svrstane u sedimentne ili magmatske ovisno o stijenama od kojih su nastale.
Stijene imaju klastinu ili kristalastu teksturu (u naoj literaturi esto-strukturu). Kod kristalastih stijena
kao to su granit, basalt i mramor, kristali su gusto pakirani sa vrlo malo ili bez pornog prostora.
Klastine stijene sastoje se od fragmenata stijena i minerala razliitih po veliini i obliku. Izmeu estica
se nalazi porni prostor koji je vie ili manje kontinuirano povezan.
Magmatske stijene su redovito silikatnog sastava, sediemntne preteno karbonatnog, a metamorfne su ili
silikatne ili karbonatne (estanovi, 1986, str. 41).
U zoni inenjerskih zahvata sedimentne stijene su zastupljene sa 75%. Oko 85 do 90% mineralnih
sirovina dobiva se iz sedimentnih stijena. Dok se nafta i plin nalaze u porama sedimentnih stijena, ugljen i
naftni ejlovi sedimentne su stijene. Kako u Hrvatskoj znaajno prevladavaju sedimentne stijene (vie od
90%), ova skupina stijena biti e detaljnije obraena.
2.2

Magmatske ili eruptivne stijene

Magmatske stijene nastale su kristalizacijom magme ili ovravanjem lave. Ovisno o mjestu anstanka,
djele se na (estanovi, 1986):

dubinske (intruzivne, plutonske) nastale postupnom kristalizacijom magme u dubljim djelovima

litosfere
povrinske (izljevne ili efuzivne) nastale brzom kristalizacijom i ovrsavanjem lave na povrini
litosfere

S obzirom na nain postanka, minerali magmatskih stijena dijele se na:

primarne (nastali kristalizacijomiz magme)

sekundarne (nastali alteracijom ili izmjenom primarnih pod djelovanjem hidrotermalnih procesa i
kemijskog troenja)

Magma je talina zemljine unutranjosti koja iz pirosfere prodire u litosferu, gdje moe kristalizirati u
dubini ili na povrini. Ako magma izae na povrinu zovemo ju lavom.
Tipine magmatske stijene su: granit, riolit, sijenit, gabro, bazalt
2.3
2.3.1

Sedimentne stijene
Osnovna podjela sedimentnih stijena

S obzirom na prevladavajui tip fizikalnih, kemijskih, biokemijskih i geolokih procesa, sedimenti i

sedimentne stijene dijele se u dvije osnovne skupine (Tiljar, 1993):
1. Egzogeni ili klastini sedimenti i sedimentne stijene
2. Endogeni ili kemijski i biokemijski sedimenti i sedimentne stijene
Izmeu tih dviju osnovnih skupina postoje mjeoviti sedimenti i sedimentne stijene.

2. Geoloka klasifikacija stijena

Egzogeni sedimenti
(klastini)

Kataklastini

Mjeoviti sedimenti

til i tiliti

Rezidui

Endogeni sedimenti
(kemijski i biokemijski)

ugljen i treset

Vulkanoklastini sedimenti

tla i boksiti

tufovi, tufiti

Isprani rezidui
krupni
ljunci,

Organogeni rezidui

lapori, kalcitini siltiti i kalcitini

peliti

Precipitati
sitni

pelitni i glinoviti
sedimenti

konglomerati
bree
pijesci i
pjeenjaci

neevaporitni

evaporitni

vapnenci,

gips

dolomiti,

anhidrit i soli

silicijski i fosfatni
sedimenti

Slika XXX Osnovna podjela sedimentnih stijena i sedimanata (Pettijohn, 1975, u Tiljar, 1994)
2.3.2

Postanak sedimenata

Sedimenti nastaju od magmatskih i metamorfnih stijena kao i starijih sedimentnih stijena, nakon njihovog
fizikalnog i kemijskog troenja. Procesi postanka sedimenata i sedimentnih stijena, odnosno litogeneza,
obuhvaaju:

troenje magmatskih, metamorfnih i starijih sedimentnih stijena,

prijenos ili transport materijala u krutom ili otopljenom stanju,
taloenje ili sedimentaciju i
dijagenezu.

Dijageneza
Pod pojmom dijageneza podrazumijevaju se sve promjene koje se dogaaju u sedimentu nakon taloenja
pa do poetka metamorfnih procesa a izazvane su djelovanjem mehanikih i kemijskih procesa (Tiljar,
1987).
Najvaniji dijagenetski proces je litifakcija tj. ovravanje sedimenata (prijelaz rahlih, nevezanih taloga
u vrstu stijenu). U litifakciji sudjeluju i mehaniki i kemijski dijagenetski procesi.

Inenjerska mehanika stijena

Razlikuju se dvije grupe dijagenetskih procesa:

Mehanika dijageneza (kompakcija) podrazumijeva kompakciju i dehidrataciju glina pod utjecajem
teine nadslojeva i sastoji se samo od prestruktuiranja i prepakiranja estica. Rjenikom geotehniara,
mehanika dijageneza je ustvari proces konsolidacije sedimenta.
Svjee istaloeni glinoviti sedimenti imaju vrlo visoki porozitet (70-85%) pri emu su pore izmeu
listiavih glinenih estica uglavnom potpuno ispunjene vodom. Visoki porozitet je posljedica vrlo rahlog
pakovanja listiavih minerala glina u samom poetku taloenja. Porastom nadsloja, rastu i efektivna
naprezanja u promatranom sloju. Posljedice porasta efektivnih naprezanja su:

smanjenje poroziteta,
strujanje porne vode u vie slojeve (dreniranje je omogueno samo prema gore) to igra vrlo vanu
ulogu pri kemijskoj dijagenezi.

Na poetku procesa taloenja glinoviti sediment ima poroznost i do 85%. Kada nadsloj naraste na 500 m
debljine, poroznost promatranog sloja smanji se za oko 80%. To znai da od sloja gline koji je nakon
taloenja imao debljinu 10 m nastaje sloj ejla debljine 2-3 m.
Talog se zbija tako dugo dok estice koje ga ine (gline, kvarc, feldspat i dr.) ne dou u tijesan kontakt.
Ukoliko se proces zbijanja zbog velikog pritiska nastavi i dalje, tada dolazi do deformacije pojedinih
mineralnih estica i njihovog pucanja. Pri tome se estice gline utiskuju jedne u druge kao i u
meuprostore zrnaca dimenzije praha ili sitnog pijeska. Ako se zrna praha utiskuju u estice gline tada
dolazi do mehanikog ovravanja odnosno litifikacije sedimenata (Tiljar, 1987, p 136).
Kod debljine nadsloja od cca 6000 m prestaju dijagenetski i poinju metamorfni procesi s reakcijama u
krutom stanju (tzv. blasteza). (Tiljar, 1987).
Kemijska dijageneza obuhvaa kompleksne procese (otapanje, autigeneza, cementacija, rekristalizacija,
metasomatoza, potiskivanje i dr.) izazvane strujanjem porne vode, promjenom pritisaka, temperature,
ionske i pH koncentracije taloga i sl.
Otapanje pojedinih minerala, posljedica je povienog kontaktnog pritiska meu zrnima (nekada se zove i
otapanje pod pritiskom) ili zbog djelovanja vode na lake topive sastojke. Prvi je sluaj vrlo est kod
kvarcnih pjeenjaka a drugi kod vapnenaca kada dolazi do otapanja aragonitnih skeleta.
Autigeneza je proces tvorbe novih (tzv. autigenih) ili poveanje ve postojeih minerala u sedimentu.
Autigeni minerali su: kvarc, kalcit, kalcedon, opal, dolomit, anhidrit, siderit, muskovit, klorit, albit i gips
(Tiljar, 1993)
Cementacija je proces izluivanja i kristalizacije novih minerala i mineralnih tvari (mineraloida) u
porama zrnaca nekog sedimenta. Posljedica cementacije je smanjenje poroziteta i ovravanje sedimenta
zbog povezivanja zrnaca cementom. Cementacija je uvijek i proces autigeneze. Meutim, autigeneza ne
mora uvijek biti i cementacija.
Rekristalizacija je proces prekristalizacije minerala. Manifestira se promjenom oblika i dimenzije
kristala kao i rastom jednih kristala na raun drugih. Rekristalizacija je mnogo ea kod karbonatnih i
silicijskih sedimenata nego kod pjeenjaka i pelitskih sedimenata. Dominacija ilita u marinskim
ejlovima evidentno je razultat dijagenetske rekristalizacije montmorilonita i kaolinita kada dou u
kontakt s morskom vodom (Moorhouse, 1959).
Metasomatoza je proces zamjene minerala jedne vrste s mineralom druge vrste kao posljedica zamjene
nekih kationa i/ili aniona. Zbiva se obino posredstvom otopina ili difuzije iona. Primjer metasomatoze je
dolamitizacija vapnenca.

2. Geoloka klasifikacija stijena

Potiskivanje (replacement) je proces istovremenog postupnog otapanja jednog minerala i na njegovom

mjestu stvaranje drugog. Ukoliko novonastali mineral zadri konture i neke kemijske znaajke prijanjeg
govori se o pseudomorfozi. Na primjer - pseudomorfoza kaolinita po ortoklasu. Ako je novonastali
mineral preuzeo dijelove kristalne reetke prijanjeg minerala govori se o pretvorbi minerala. Na
primjer - prijelaz ilita u muskovit.
Dijagenetski procesi koji se deavaju u ranoj fazi sedimentacije, kada su zrna jo nevezana, zovu se
Ranodijagenetski ili ranodijagenetska faza. Dijagenetski procesi u ve ovrslim sedimentima (stijeni)
zovu se kasnodijagenetski ili kasnodijagenetska faza.
U ranom stadiju kemijske dijageneze sedimenti jo uvijek imaju visoki porozitet pa je strujanje pornih
otopina, kao posljedica konsolidacije, intenzivno. Intenzivno strujanje vode omoguava i intenzivno
premjetanje iona (izmjenu iona).
U kasnoj fazi kemijske dijageneze znatno opada porozitet sedimenta, smanjuje se intenzitet strujanja
pornog fluida, povisuje se elektrolitika koncentracija pornih otopina te raste tlak i temperatura to
ubrzava kemijske reakcije.
Kemijski dijagenetski procesi najvie utjeu na minerale glina. Neki minerali glina prelaze u sasvim
druge tipove glinenih minerala. Istraivanjem mineralnog sastava sedimenata razliite starosti odnosno
promjenu mineralnog sastava s poveanjem dubine, utvreno je slijedee: U geoloko mladim glinama
(kvartar, miocen) prevladavaju kaolinit, montmorilonit, mijeano slojni minerali i ilit. Geoloki stare gline
imaju jednostavniji mineralni sastav, prevladavaju ilit, muskovit i klorit dok kaolinita, montmorilonita i
mjeanoslojnih minerala u pravilu nema (oni su u toku dijageneze preli u ilit, muskovit i klorit).
Smatra se da na dubinama od 3000 m kaolinit potpuno iezava a umjesto njega nastaju klorit i ilit.
U toku kemijske dijegeneze deavaju se uglavnom slijedee promjene (Tiljar, 1987).
2.3.3

Tekstura i struktura sedimentnih stijena

Klastinu teksturu imaju sedimenti izgraeni od fragmenata stijena i minerala razliitih po veliini i
obliku (klastine ili mehanike sedimentne stijene).
Kristalastu teksturu imaju sedimentne stijene kemijskog podrijetla (kemijske sedimentne stijene).
Veliina zrna najvanije je teksturno obiljeje klastinih sedimenata. Ovo svojstvo daje ime pojedinim
sedimentima. Meutim, na mehanika i fizikalna svojstva sedimenata bitno utjeu i slijedea obiljeja
teksture (Tiljar, 1987):

sklop ili graa (engl. - fabric)

pakovanje zrna (engl. - packing)

Pod pojmom sklopa (engl. - fabric, njemaki - gefge), podrazumijeva se odreeni raspored i orijentacija
zrna klastinih sedimenata u prostoru (Tiljar, 1987).
esto se mijeaju pojmovi teksture i sklopa. Meutim, tekstura ima ire znaenje i predstavlja
kombinaciju efekata sklopa, sastava i meuestinih sila.
O pakovanju zrna (engl. packing) ovisi porozitet , propusnost i nain cementacije sedimenata.
Struktura (structure) je jedan od najvanijih svojstava stijenske mase, a ispoljava se kroz: slojevitost,
folijaciju, ispucalost, kliva ili breolikost. U strukturna svojstva spadaju i sva druga svojstva koja nisu
obiljeja teksture. U najirem smislu struktuna svojstva regija su i sinklinale i antiklinale (ISRM, 1975).

Inenjerska mehanika stijena

Slojevitost je jedna od prvih karakteristika koje zapaamo na terenu kao osnovnu odliku sedimentnih
stijena, tj. pojavu vie manje jasna izdvajanja pojedinih strukturno, granulometrijski, teksturno ili litoloki
jedinstvenih lanova u sedimentnim stijenama. Sloj (bed) je geoloko tijelo uglavnom jednolina sastava
po cijeloj debljini, koje je od sedimenata u u krovini i podini odvojeno diskontinuitetima, bilo zbog
promjene granulometrijskog ili mineralnog sastava bilo orijentacijom ili nainom pakovanja sastojaka,
bilo promjenmom litolokog sastavaili otvorenim meuslojnim plohama. Kod slojevitosti se razlikuje
vanjska i unutranja slojevitost. Vanjska slojevitost je najznaajnije strukturno svojstvo sedimentnih
stijena. Osnovna jedinica vanjske slojevitosti je sloj. Unutranja slojevitost strukturna znaajka unutar
jednog sloja. Lisnatost i laminacija su dvije od vie vrta unutranje slojevitosti. (Tiljar, 1993)
Lisnatost je odlika sitnozrnastih pelitnih sediemnata, uglavnom ejlova, da se zbog paralelnog redanja
listiavih mineralnih sastojaka-filosilikata, raspadaju ili listaju u tanke listie podjednakih debljina.
Horizontalna je laminacija vrsta unutranje slojevitosti kod koje je pojedini sloj sastavljen od mnogo
tankih (0,1-10 mm), slojnoj plohi paralelnih lamina od kojih se svaka pojedina odlikuje jednolinim
granulometrijskim i petrografskim sastavom.
Kod klastinih sedimentnih stijena razlikuje se (Tiljar, 2001):

zrna (klasti)
matriks
cement
pore

Cement naknadno
izluen u dijelu pornih
prostora
Pora
Pora ispunjena vodom
Matriks
Zrno (klast)

Slika xxx Shematski prikaz naina pakiranja zrna i naina cementacije i litifikacije klastinog i sedimenta
(Tiljar, 2001)
Zrna ili klasti su detritini mineralni ili litini sastojci preostali nakon fizikalnog i kemijskog troenja
starijih stijena, koji su taloeni nakon prijenosa vodom, zrakom ili ledom. Zrna ine osnovni skelet ili
konstrukciju stijene.
Matriks je sitni detritus (kod konglomerata i brea obino sitni pijesak, prah, mulj ili glina) koji je
transportiran i taloen zajedno sa zrnima. U sedimentu se matriks nalazi ili u meuprostorima zrna kada
su zrna u kontaktu (intergranularna poroznost), ili pak zrna plivaju u matriksu. Litifikacijom matriks
postaje vrsto matriksno vezivo kojim se zrna povezuju u vrstu stijenu.
Cement je ineralna tvar izluena u porama izmeu zrna nakon njihova taloenja ali i na mjestu
otoplkenih zrna. Dakle, to je postsedimentacijski sastojak. Izluivanjem cementa-cementacijom-takoer
se zrna povezuju-cementiraju-u vrstu stijenu, pa cement pripada mineralnom vezivu sedimentnie
stijene.

2. Geoloka klasifikacija stijena

Pore su slobodni prostor izmeu zrna u kojima nema ni matriksa niti cementa. Obino su ispunjeni
plinom i/ili vodom i naftom.
2.3.3.1

Podjela klastinih sedimenata na osnovi veliine zrna

Veliina zrna i fragmenata, najvanije je teksturno obiljeje klastinih sedimenata. U literaturi se esto
pored hrvatskog susreu engleski, grki i latinski jezik (tablica xx).
Tablica XXX Termini za kvalitativno oznaavanje veliine zrna klastinih sedimenata (Tiljar, 1987)
Engleski

Grki

Latinski

ljunak
(ljunkoviti)

Gravel
(gravelly)

Psefit
(psefitni)

Rudit
(ruditni)

Pijesak
(pjeskoviti)

Sand
(sandy)

Psamit
(psamitni)

Arenit
(arenitni)

Prah
(praast ili siltozni)

Silt
(silty)

Alevrit
(alevrolitni)

Glina
(glinoviti)

Clay
(clayly)

Pelit
(pelitni)

Lutit
(lutitni)

Kod nevezanih klastinih sedimenata zrna su slobodna dok se kod vezanih pojavljuju veziva koja
povezuju zrna u kompaktnu cjelinu.
Prema veliini zrna koja izgrauju stijenu razlikuje se: krupnozrnaste klastine stijene (psefiti),
srednjezrnaste klastine stijene (psamiti) i sitnozrnaste klastine stijene. (pelitski sedimenti).

10

Inenjerska mehanika stijena

Wentworth-ova ljestvica
(mm)
Opis

(mm)

Atterberg-ova ljestvica
(mm)
Opis

PSEFITI
(krupnozrnaste)

Blokovi
256

Blokovi
256

200

obluci
64

Krupni ljunak

64
ljunak

krupni

20
4

Sitni ljunak

sitni
2

vrlo krupni
1
Krupni pijesak

PSAMITI
(srednjezrnaste

krupni
0,5
Pijesak

srednji
0,25

0,2

sitni
0,125
vrlo sitni
1/16

Sitni pijesak

0,063

PELITI
(sitnozrnaste)

krupni
Silt ili
prah

0,032
srednji

0,02
0,016

sitni
1/125

Prah

0,004
Glina

0,002
Glina

Tablica XXX. Klasifikacija i nomenklatura klastinih sedimenata na osnovi veliine zrna prema
Wentworthu (1922) i Atterbergu (1905) (Tiljar, 1994)

11

2. Geoloka klasifikacija stijena

2.3.4

Sistematika sedimentnih stijena

2.3.4.1

Klastini sedimenti i klastine sedimentne stijene

Klastini (detritini ili mehaniki) sedimenti i sedeimentne stijene seimanti su egzogenog postanka.
Sastoje se od estica, zrna i fragmenata, koja potjeu od fizikalnog i kemijskog troenja, osobito
fizikalnog razaranja, drugih stijena a koje su nakon dueg ili kraeg prijenosa od izvorita bile istaloene
fizikalnim initeljima. S obzirom da se takve krute estice zovu klasti, tj. individualne estice koje se
sastoje od detritinih mineralnih zrna i odlomaka stijene, sediemnti i sediemntne stijene nastale njohovim
taloenjem i akumulacijom nazivaju se klastini sedimenti, odnosno klastine sedimentne stijene.
(Tiljar, 1993; Tiljar, 2001).
Krupnozrnaste klastine stijene
Krupnozrnaste klastine stijene (krupnzrnasti klastiti) obuhvaaju klasttine sediment koji sadre vie o
d50% valutica i/ili odlomaka promjera veeg od 2 mm. (Tiljar, 1993).
Tablica XX

Krupnozrnasti klastiti (Tiljer, 1993)

Nevezani
Vezani

Krje i sipar
Brea ili krnik

Valutice i ljunak
Konglomerat ili valutinjak

Til, dijamiktit
Tilit

Krje ili drobina i sipar akumulacija je nevezanih, uglatih-klasta-odlomaka stijena ili mineralnih zrna od
kojih polovica ima promjer vei od 2 mm, tj. dimenzije vee od pijeska. Akumulacija krja ili drobine
koje su nastale nakon kretanja slobodnim padom ili kotrljanjem pojedinanih klasta niz strmu padinu
openito se zovu kameni odroni, pri emu se za odrone nastale na kopnu kod nas obino koristi naziv
siparite a sam je detritus poznat kao sipar. Krje vezano u vrstu stijenu naziva se brea.
ljunak je nevezana akumulacija zaobljenih stijenskih, rijee i mineralnihvalutica-klasta, promjera veeg
od 2 mm te promjenjive koliine zrna dimenzija pijeska, ponegdje i praha i gline (mulja). Valutinjak ili
konglomerat je vrsto vezana stijena koja se preteno sastoji od dobro zaobljenih valutica dimenzija
ljunka s pjeanom i muljevitom kompoentom ili bez nje.
Til je akumulacija nevezanog a tilit vezanog, loe sortiranog i neslojevitog morenskog materijala u kojem
prevladavaju fragmenti ruditskih dimenzija.
Srednjezrnasti klastini sedimenti (Psamiti)
Ovoj skupini pripadaju pijesci kao navezana i pjeenjaci kao vezana varijanta. Zrna imaju veliinu 0,063
m < d < 2 mm. Pijesci i pjeenjaci su sedimenti preteno sastavljeni od detritinih zrna dimenzija pijeska
tj. od zrna promjera izmeu 0,063 mm i < 2 mm. Uz prevladavajui udio zrna dimenzija pijeska, oni
mogu sadravati i zrnca dimenzija praha i estica glina te zrna dimenzija sitnog ljunka. (Tiljar, 1993.
str. 111)
Sitnozrnasti klastini sedimenti (pelitni sedimenti)
Sitnozrnasti klastini sedimenti preteno (>50%) su izgraeni od estica dimenzija praha i gline, dakle
manjih od 0,063 mm. S obzirom na meusobne odnose udjela glinovite i praaste komponente kao i
stupnja litifikacije te strukturnih karakteristika, razlikuje se vie tipova pelitskih sedimenata (tablica XX)
(Tiljar, 1987; Tiljar, 1994).

12

Inenjerska mehanika stijena

Tablica XX Sitnozrnasti klastini sedimenti (peliti) (Tiljar, 1994)

Udio gline (d < 0,004 mm)
0
Nevezano
Homogeno
Vezano
Listasto

1/3

2/3

100%

Prah (silt, alevrit)

Mulj (mud)

Glina (clay)

Prahovnjak
(siltit, alevrolit)

Muljnjak
(mudstone)

Glinjak
(claystone)

Listasti prahovnjak
(silty shale, siltozni ejl*)

Listasti muljnjak
(mud shale, muljevti ejl*)

Listasti glinjak
(clay shale, glinoviti
ejl*)

100%

2/3

1/3

Udio praha (d < 0,063 mm)

Granica-dijageneza-metamorfizam
kvarcni argilit
kvarcni slejt

argilit
slejt

*-Strani termini usvojeni u naoj terminologiji

U pelitske stijene se jo ubrajaju:
Les ili prapor
Lapor

Prahovnjaci, muljanjci i glinci imaju gotovo isti mineralni sastav kao i odgovarajui ejlovi. Razlika je
jedino u tome to su ejlovi uslojeni (Tiljar, 1987).
U terminologiji vezanoj za sitnozrnaste klastine sedimente vlada prilina zbrka na to ukazuju
Underwood, 1967. te Morgenstern i Eigenbrad, 1974.
Undervwood (1967) navodi da neki istraivai koriste termin ejl da bi oznaili sve glinovite sedimente
(argillaceous sediments) ukljuujui glinac (claystone), praac (siltstone), muljac (mudstone) i lapor.
Meutim, neki drugi istraivai klasificiraju ejl kao lana vee skupine stijena "mudrock-a" ili
"mudstone-a". Underwood (1967) pod terminom ejl podrazumjeva jae vezane i uglavnom kalave
(fissile) ekvivalente glinca (claystone) i/ili praca (siltstone).
Siltiti ili prahovnjaci
Siltit ili prahovnjak, kao vezane, i silt ili prah kao neevzane pelitne stijene i pelitni sedimenti preteno
se sastoje od zrnaca dimenzija praha ili silta, tj. od zrnaca promjera od 0,004 do 0,063 mm.
Prevladavajui detritini sastojak prahovnjaka ili siltita jesu uglata zrnca kvarca, a znaajni su sastojak
sitna zrnca feldspata i listii tinjca te do 33% gline. (Tiljar, 1993).
Osim kalcitnim cementom, siltiti mogu biti cementirani i autigenim kvarcom, opalom ili kalcedonom ili
pak mineralnim vezivom koje je nastalo dijagenetskim procesima iz minerala gline, tj. sericitom,
hidrotinjcima i kloritom. (Tiljar, 1993).
Pri kemijskom troenju primarnih minerala u zoni troenja pod utjecajemvode mogu nastati i novi, tzv.
autigeni minerali (proces autigeneze) (Tiljar, 1993)
Prahovnjaci ili siltiti u pravilu su masivne, debeloslojevite, vrsto litificirane, homogene, rjee
horizontalno ili koso laminirane stijene. esto se poistovjeuju s laporima. (Tiljar, 1993).

2. Geoloka klasifikacija stijena

ejlovi i muljci
ejlovi su tankolaminirane ili lisnate sitnozrnaste pelitno-klastine stijene preteno sastavljene od
siliciklastinog materijala koji je po granulometrijskom sastavu smejsa estica dimenzija glina i zrnaca
dimenzija praha ili silta. S obzirom na meusobne udjele estica dimenzija glina u odnosu na zrnca
dimenzija praha, razlikujemo muljevite i glinovite ejlova. Kod ejlova prevladava lisnatost a ne
laminacija. (Tiljar, 1993).
ejlovi su najzastupljenije sedimentne stijene u Zemljinoj kamenoj kori. Nastali su litifikacijom i
kompleksnom dijagenezom vodom bogatih muljeva i siltozno-glinovitih taloga. (Tiljar, 1993).
Les ili prapor
Les (loess) je homogeni neslojeviti slabo litificirani, dobro sortirani i izrazito porozni pelitsko-klastini
sediment
Les ili prapor nastaje taloenjem eolskog materijala-praha donesenog vjetrom iz velikih udaljenosti
Lapori
Lapori su mijeane karbonatno-glinovite stijene sastavljene od varijabilnih odnosa kriptokristalastog i
mikrokristalastog kalcita i od sitnozrnastog detritusa pelitnh dimenzija, prije svega gline. Dio kalcita
moe biti kemogenog porijekla, tj. nastati izluivanjem iz morske ili jezerske vode, a dio moe biti
najsitniji karbonatni detritus. Laporom obino smatramo stijenu koja sadri izmeu 20 i 80% gline i 20 i
80% karbonata. Lapori koji sadre vei udio gline postupno prelaze u kalcitine gline (10-20%
karbonata) ili kalcitine muljnjake (calcareous mudstone) a oni s veim udjelom kalcita u glinovite
vapnence (80-90% kalcita) (Tiljar, 1993).
Mineralogija lapora
Iz definicija lapora vidljivo je da se lapori sastoje od karbonatne komponente (kalcit) i glinovite (po
kriteriju mineralnog sastava i po kriteriju veliine estica). Preteni dio kalcita u laporima je kemogenog
podrijetla (nastao izluivanjem iz vodenih otopina) a manji dio je klastian. Stoga su lapori dijelom
klastine a dijelom kemogene (kristalaste) stijene (Tiljar, 1987).
Iako su lapori definirani kao smjesa gline i kalcita, u njima se najee nalazi i detritus dimenzija praha
do sitnog pijeska. Pravi, isti lapori izgraeni samo od kalcita i gline su razmjerno vrlo rijetki. Detritus s
dimenzijama praha uglavnom ine kvarc, feldspati i tinjci . Lapori koji pored gline i kalcita sadre i 10 30% detritusa dimenzije praha nazivaju se siltozni lapori, a ako uz silt sadre i sitni pijesak zovu se
pjeskovito-siltozni lapori (Tiljar, 1987).
Teksturna i strukturna svojstva lapora
Lapori su homogene, mekane i nepotpuno litificirane stijene. Stupanj litifikacije raste s porastom udjela
kalcita i detritusa dimenzija silta. Dugotrajno vlaeni vodom raspadaju se u glinovito-kalcitinu slabo
plastinu zemljanu masu (Tiljar, 1987).
2.3.4.2

Vulkanoklastini sedimenti

Vulkanoklastini ili piroklastini sedimenti su stijene koje sadre vie od 25% sastojaka vulkanskog
porijekla (odlomci vulkanskoh stijean, vulkanskog stakla, vulkanski pepeo) a koji se nakon transporta
zrakom vodom ili piroklastinim tokovima istaloio na kopnu ili moru zajedno s veom ili manjom
koliinom materijala sedimentnog detritinog ili biokemijskog porijekla (Tiljar, 1993).
S obzirom na udjele piroklastinog i sedimentnog materijala razlikuje se vie varijeteta ovih sedimenata
(tablica XX.)

13

14

Inenjerska mehanika stijena

Tablica XX.

Varijeteti vulkanoklastinih sedimenata (Tiljar, 1993)

Udio piroklastinog
materijala

Udio sedimentnog
materijala

vie od 90 %

<10%

Tufiti

50 - 90 %

10 - 50 %

Tufitini sedimenti (pjeenjaci, ejlovi,

lapori, vapnenci)

10 - 50 %

50 - 90 %

manje od 10 %

90-100%

Naziv
Aglomerati, vulkanske bree, tufovi

Slabo tufitian sediment

Tufitini i slabotufitini sedimenti klasificiraju se prema sastavu i strukturi sedimentnog materijala uz

predikat "tufitini", npr. tufitini siltit.
Prema dimenzijama fragmenata vulkanoklastinog materijala razlikuju se slijedei tipovi
vulkanoklastinih stijena (Tiljar, 1987):
Tablica XX

Varijeteti vulkanoklastinih stijena (Tiljar, 1987)

Nevezano

Vezano

Dimenzije fragmenata

Vulkanski pepeo

Tuf

d < 2 mm

Lapili

Lapilni tuf

2 < d < 32 mm

Vulkanska bomba

Vulkanski aglomerat

32 < d < 254 mm

Vulkanski blokovi

Vulkanska brea

d > 254 mm

Piroklastina komponenta ovih stijena javlja se u slijedeim formama (Tiljar, 1987):

Litoklasti ili fragmenti vulkanskih stijena. To mogu biti kuglaste forme nastale stvrdavanjem lave
dok leti kroz zrak (riolit, dacit, andezit, bazalt) ili fragmenti magmatske stijene nastali razaranjem
vulkanskog kratera u toku erupcije.
Kristaloklasti ili fragmenti minerala nastali kristalizacijom lave (kvarc, feldspat, amfibol, biotit,
piroksen, olivin).
Vitroklasti ili fragmenti vulkanskog stakla su u pravilu manjih dimenzija, obino oko 0,1 mm a
zastupljeni su uglatim, nepravilnim fragmentima kiselih, neutralnih ili bazinih vulkanskih stakala.
Tekstura tufova je klastina a struktura tufitska (karakteristika ove strukture je velika koliina sitnih
smrvljenih fragmenata stijene, kristala i vulkanskog pepela) (estanovi,1986).
Vulkanoklastine stijene su uglavnom dobro slojevite a rijee masivne.
2.3.4.3

Kemijske i biokemijske sedimentne stijene

Kemijski i biokemijski sedimenti i stijene preteno su nastali anorganskim kemijskim i biokemijskim

procesima. S obzirom na kemizam bitnih petrogenih minerala i organogenih sastojaka te nain njihova
izluivanja i percipitacije, obino su podijeljeni na (Tiljar, 1993):

karbonatne
silicijske
evaporitne

U karbonatne sedimentne stijene ubrajaju se stijene koje sadre vie od 50 % karbonatnih minerala vapnenci, dolomitini vapnenci i dolomiti.

2. Geoloka klasifikacija stijena

Vapnenci se sastoje od karbonatnih minerala: kalcita (CaCO3), Mg-kalcita, rjee i od aragonita,

dolomitini vapnenci od kalcita i dolomita, a dolomiti od minerala dolomita. Postoje svi meusobni
postupni prijelazi od vapnenaca u dolomite (Tiljar, 2001).
Uz njih, po preteito karbonatnom sastavu kao karbonatne stijene jo se podrazumijevaju vapnenake,
dolomitne i vapnenako-dolomitne bree i konglomerati, kao i vapnenaki pjeenjaci ili kalklititi te
lapori, marliti ili lapornjaci, premda po podrijetlu bree, konglomerati i kalklititi pripadaju klastinim, a
lapori i marliti mjeovitim sedimentnim stijenama. (Tiljar, 2001)
Vapnenci su karbonatne stijene anorganskog i/ili organskog porijekla preteno (>50%) sastavljene od
kalcita. Ako sadre vie od 90% kalcita to su isti vapnenci za koje se upotrebljava samo naziv vapnenac.
Ako sadre manje od 90% kalcita, ovisno o primjesama vapnenci se zovu (Tiljar, 1993):

dolomitini vapnenci
glinoviti dolomitini vapnenci
prahoviti (siltini) dolomitini vapnenci
pjeskoviti dolomitini vapnenci

Dolomiti su karbonatne stijene preteno sastavljene od minerala dolomita, CaMg(CO3)2. Sve dolomitne
stijene koje imaju petroloko znaenje nastale su jednim od sljedea dva dijagenetska procesa (Tiljar,
1993):

ranodijagenetska dolomitizacija
kasnodijagenetska dolomitizacija.

Ova dva genetska tipa treba dobro razlikovati jer imaju razliite teksturne i strukturne znaajke.
Randijagenetski dolomit nastaje u ranodijagenetskoj fazi dolomitizacijom jo mekanih, nelitificiranih
taloga u salinama i slanim jezerima evaporizacijskim procesima ili pak u zoni mjeanja slane i slatke
vode. Za njih se upotrebljava naziv primarni dolomit.
Kasnodijagenetski dolomiti, koji se jo nazivaju sekundarni dolomiti nastaju potiskivanjem kalcita
dolomitom u ve ovrslim vapnencima, dakle u kasnodijagenetskoj fazi. Zbog takva naina postanka oni
imaju drugaiju strukturu i teksturu u odnosu na ranodijagenetske dolomite.
Evaporitnim sedimentima i evaporitima se nazivaju sedimentne stijene koje su nastale kemijskim
izluivanjem iz prirodnih visokokoncentriranih otopina - salina uslijed snanog isparavanja ili
evaporizacije (Tiljar, 1993). Najvaniji i najei evaporitni sedimenti su:

kemijski izluene karbonatne stijene osobito ranodijagenetski dolomit,

gipsevi,
anhidriti,
soli (halit, polihalit, silvin, kizerit, karnalit).

Slilicijski sedimenti
2.4

Metamorfne stijene

Metamorfni procesi mogu se svrstati u dvije skupine. Regionalni metamorfizam zbiva se u veim
dubinama zemljine kore gdje vladaju visoki tlakovi i temperature. Metamorfozom su zahvaena iroka
podruja pa se zbog toga ovi procesi i zovu regionalnim. Meutim, kod prodora magme dolazi do
poveanja temperature i tlaka u ogranienom podruju pa se ovaj metamorfizam zove kontaktnim
(estanovi, 1986).

15

Inenjerska mehanika stijena

16

Stijene nastale metamorfozom sitnozrnastih vezanih klastinih sediemnata

Metamorfnim procesima iz pelitskih stijena nastaju metamorfne stijene (Moorhouse, 1959Underwood,
1967):

arilit (engl. - argillite)

slejt (engl. - slate)
ist (engl. - schist)
filit (engl. - phylite)

Arilit je slabo metamorfizirana glinovita (argilaceous) stijena bez "slaty" klivaa. Moe imati dobro
razvijenu kalavost uslojenja (bedding fissility), premda neki autori pod "argillite" smatraju stijenu bez
kalavosti (Moorhouse, 1959).
Slejt - mikrokristalna metamorfna stijena obino nastala iz ejla i sastavljena uglavnom od tinjaca, klorita
i kvarca. Tinjasti minerali imaju subparalelnu orijentaciju to za posljedicu ima izrazit kliva (stijena se
lomi u tanke ploe) (ASTM-C119-87a).
ist - je matamorfna stijena u kojoj su minerali sloeni u priblino paralelne trake ili slojeve. Ploasti ili
izdueni minerali kao to su tinjci (mica) ili hornoblenda uzrokuju kalavost (fissility) to ovu stijenu ini
razliitom od gnajsa (gnajs je trakasta stijena nastala pod djelovanjem intenzivnih metamorfnih procesa)
(BS 6100: Section 5.2: 1984).
Arilit, slejt, ist i filit posljedica su regionalnog metamorfizma kojem su bile izloene pelitske stijene.
Nije lako povui liniju razgranienja izmeu slejta, filita i ista. Obino filitima nazivamo stijene kod
kojih pojedinane estice tinjca (mica) nisu "megascopicaly" vidljive a povrine klivaa imaju svilenkast
sjaj. Slejt ima mutan sjaj. Ako su estice tinjca vidljive golim okom stijena se naziva istom. Gnajs se
razlikuje od ista uglavnom po trakastom izgledu (crni i svijetli minerali izdvojeni su u slojeve.
2.5

Rjenik

marl

calcareous clay, usually containing from 35 to 65 % calcium carbonate (CaCO3).

a naturally occurring highly organic substance derived primarily from plant materials.
DISCUSSIONPeat is distinguished from other organic soil materials by its lower ash content
(less than 25 % ash by dry weight) and from other phytogenic material of higher rank (that is,
lignite coal) by its lower calorific value on a water saturated basis.

peat

2.6

Literatura

ISRM, Commission on Terminalogy, Symbols and Graphic Representation (1975), Terminology (english,
french, germany).
ASTM: D 653 02 Standard Terminology Relating to Soil, Rock, and Contained Fluids
Tiljar, J.,(1987), Petrologija sedimentnih stijena, Rudarsko geoloko naftni fakultet Sveuilita u
Zagrebu, 242 stranice.
Tiljar, J.,(1994), Sedimentne stijene, kolsla knjga, Zagreb, 422 stranice

2. Geoloka klasifikacija stijena

Tiljar, J., (2001), Sedimentologija karbonata i evaporita, Institut za geoloka istraivanja, Zagreb, 375
stranica.
estanovi, S., (1986), Osnove inenjerske geologije, primjena u graditeljstvu, Geing, 159 stranica.

17