1

2.

KLASIFIKACIJA GENERATORA PARE

Klasifikacija se generatora pare moe izvesti po razliitim kriterijima. Ovdje e biti

prikazan jedan od moguih naina klasificiranja.
I.

elini generatori pare

A. Vatrocijevni (dimocijevni) generatori pare
B. Vodocijevni generatori pare
1. Horizontalni s ravnim cijevima
2. Vertikalni sa savinutim cijevima
a) Generatori pare s prirodnom cirkulacijom
b) Generatori pare s prisilnom cirkulacijom
1) Generatori pare s bubnjem
2) Protoni generatori pare
C. Cilindrini generatori pare
II. Lijevani generatori pare
III. Generatori pare posebne namjene
IV. Nuklearni reaktori

elini vatrocijevni generatori pare

Sl. 3.1 Generator pare s kratkim loitem

Plamen se i dimni plinovi kod ovih generatora pare nalaze u cijevima koje su
obuhvaene bubnjem u kojemu je voda. Namijenjeni su za kapacitete proizvodnje pare do cca
25 t/h i tlakove do maksimalno 25-30 bar. Nisu pogodni za ugradnju pregrijaa pare. Osnovna
prednost im lei u niskim proizvodnim trokovima. Koriste se za izgaranje sve tri vrste
goriva. Starije izvedbe ovih generatora pare prikazane su na slikama 3.1 i 3.2.

Sl. 3.2 Kompaktna izvedba s plamenicom

Vjerojatno najpoznatiji generator pare ove izvedbe je lokomotivski kotao prikazan na
sl. 3.3 u zakovinoj izvedbi.

Sl. 3.3 Lokomotivski kotao

Moderna izvedba ovih generatora pare poznata je kao blok kotao i prikazana je na sl. 3.4.

Sl. 3.4 Blok kotao

Vertikalna izvedba vatrocijevnih generatora pare prikazana je shematski na sl. 3.5.

Sl. 3.5 Vertikalna izvedba vatrocijevnog generatora pare

elini vodocijevni generatori pare
Kod vodocijevnih se generatora pare, kao to im naziv sugerira, s unutarnje strane cijevi
nalazi voda, odnosno vodena para. Time se u cijevima mogu ostvariti znatno vei tlakovi
nego to to mogu izdrati bubnjevi velikih promjera kod vatrocijevnih generatora pare.
Horizontalni generatori pare s ravnim cijevima (Sekcijski kotlovi)

U razvoju generatora pare pojavili su se poslije vatrocijevnih u tenji da se podignu

parametri pare (tlak i temperatura), ime se osigurava bolji stupanj iskoristivosti postrojenja.
Relativno su jednostavne konstrukcije. Kod njih jo nije primijenjena tehnologija zavarivanja,
tako da su sekcije cijevi umetnute u zajedniki kolektor. Proizvodni trokovi su vii nego kod
vatrocijevnih generatora pare. Na sl. 3.6 dan je shematski prikaz cirkulacije vode (prirodna
cirkulacija) u isparivau ovih generatora pare. Isparivake su cijevi nagnute pod kutom 5-15
u odnosu na horizontalnu ravninu zbog lakeg protoka mjehura pare. Bubanj moe biti
postavljen uzduno, kao na sl. 3.6 ili popreno kao na sl.3.7. Ima dvije osnovne funkcije:
spremnik je vode iz kojega se napajaju isparivake cijevi i separator je vlage.

Sl. 3.6 Cirkulacija vode u horizontalnim generatorima pare

Horizontalni se generatori pare prvenstveno
koriste za proizvodnju pare za procesne
potrebe, katkada za potrebe grijanja, a rijetko
za proizvodnju elektrine energije. Za
postizanje viih temperatura pare ugrauje se
pregrija pare, kao to je to prikazano na sl.
3.7. Zbog slabijeg hlaenja cijevi od strane
pregrijane pare, pregrija je smjeten iza
etiri reda isparivakih cijevi koji ga tite od
direktnog zraenja plamena iz loita. Zbog
toga su prirasti temperatura pregrijane pare
ogranieni na svega 50 C.

Sl. 3.7 Horizontalni generator pare s

ravnim cijevima
ostale vrste goriva.

Na sl. 3.8 prikazan je horizontalni

generator pare s izgaranjem ugljena na
reetki. Za izgaranje se mogu koristiti i

Sl. 3.8 Horizontalni generator pare s izgaranjem na reetci

Vertikalni generatori pare sa savinutim cijevima
U ovu grupu spadaju srednji i veliki generatori pare. Za izgaranje mogu koristiti sve tri vrste
goriva i tada im je konstrukcija prilagoena odgovarajuoj vrsti goriva i nainu izgaranja:
1) izgaranje krutog goriva u sloju
na ravnoj reetci
na kosoj (stepenastoj) reetci
2) izgaranje krutog goriva u fluidiziranom sloju
3) izgaranje u prostoru
ugljena praina
tekue gorivo
plinsko gorivo
Generatori pare s prirodnom cirkulacijom
Cirkulacija vode u isparivau nastaje zbog razlike u gustoama vode u silaznim
cijevima koje spajaju bubanj s donjim kolektorima i gustoe vodeno-parne smjese u
isparivakim cijevima koje opet vode od donjih kolektora kroz loite do bubnja. Silazne
cijevi u pravilu nisu grijane. Starije su izvedbe generatora pare imale vie bubnjeva (sl. 3.9),
dok se modernije izvedbe prepoznaju po jednom (sl. 3.10), najvie dva bubnja. Visoki tlakovi
koji karakteriziraju dananje generatore pare bitno poskupljuju izvedbu bubnjeva, to reducira
broj bubnjeva i smanjuje promjer.

Sl. 3.9 Generator pare s tri bubnja i kosom reetkom

Sl. 3.10 Generator pare s jednim bubnjem i izgaranjem u prostoru

Generatori pare s prisilnom cirkulacijom

Za prirodnu je cirkulaciju vodeno-parne smjese u isparivau potrebna minimalna visina
loita i dovoljna razlika gustoa vode i pare. Kod niih loita ili kada se zbog povienja
tlaka razlika gustoa vode i pare smanjuje, moe se koristiti pumpa za osiguranje potrebne
cirkulacije. Takvi se generatori pare zovu La Mont kotlovi. Shematski prikaz La Montovog
generatora pare prikazan je na sl. 3.11.

Sl. 3.11 Shema generatora pare s prisilnim strujanjem

Posebnu grupu generatora pare u kojima se uspostavlja prisilno strujanje vode i pare
ine protoni generatori pare. To su danas najvee jedinice koje se grade s kapacitetima pare
do 2500 t/h i nadkritinim tlakovima te temperaturama pare do 600 C. Moemo ih zamisliti
kao jednu cijev (sl.3.12) u kojoj se voda zagrijava, potpuno isparava i proizvedena para
pregrijava.

Sl. 3.12 Ideja protonog generatora pare

Najpoznatiji iz ove grupe je Bensonov protoni generator pare koji koristi ideju sa sl.
3.12 u njenom izvornom obliku. Nedostatak istog protonog generatora pare je u tome to
takva konstrukcija nije pogodna za nia optereenja kod kojih dolazi do poveanja udjela
loita u ukupnoj izmjeni topline generatora pare. To znai da se kod niih optereenja
poveava opasnost od pregaranja cijevi u loitu.
Zbog tog razloga je kod niih optereenja povean protok vode kroz ispariva
Sulzerovog protonog generatora pare. Za isparavanje tog poveanog protoka nema dovoljno
goriva pa je na kraju isparivaa postavljen odvaja vode koja se odvodi u spremnik napojne
vode. Time je osigurana zatita isparivakih cijevi.

Sl. 3.13 Shema Sulzerovog generatora pare

Sl. 3.14 Sulzerov protoni generator pare

elini cilindrini generatori pare
Ovi se generatori pare sastoje od cilindrine posude u kojoj je voda i izvor topline.
Izvor topline moe biti plamen, para, voda ili neki drugi medij te elektrina energija.
Najzanimljiviju grupu ine nuklearni generatori pare. Na sl. 3.15 prikazan je U-cijevni
nuklearni generator pare kakav se koristi u nuklearnim elektranama PWR (Pressurized Water
Reactor) tipa. Kao izvor topline koristi se voda pod visokim tlakom kako ne bi isparavala.
Zagrijana voda iz reaktora ulazi u U-cijevni snop koji u pravilu ima nekoliko tisua tankih
cijevi (20 mm). Svoju toplinu predaje napojnoj vodi koja ispunjava prostor izmeu cijevi i
vanjskog plata. Napojna voda se zagrijava, isparava do stanja suhog zasienja i vodi u
turbinu. Tlak i temperatura pare su relativno niski u usporedbi s generatorima pare na fosilna
goriva.

Sl. 3.15 Nuklearni generator pare

Lijevani generatori pare
Lijevano eljezo i elini lijev nisu dovoljno ilavi da bi izdrali visoke tlakove. Zbog
toga se ovi ureaji ne koriste za proizvodnju elektrine energije, kod ega se trae visoki
parametri da bi se dobio visoki stupanj iskoristivosti, ve se koriste za proizvodnju pare ili
tople vode u domainstvima ili poslovnim zgradama. Izrada im je relativno skupa, ali se to
nadoknauje velikom pouzdanou u radu i dugovjenou. Otporni su na vanjsku (na strani
dimnih plinova) i unutarnju (na strani vode) koroziju.

Sl. 3.16 Lijevani vrelovodni kotao

Sl. 3.17 Lijevani generator pare za centralno

grijanje

Generatori pare posebne namjene

U ovoj emo grupi generatora pare prikazati brodske kotlove i generatore pare na
otpadnu toplinu.

10

Brodski generatori pare

Karakterizira ih smjetaj na brodovima zbog ega im je konstrukcija kompaktna kako bi
se to bolje iskoristio raspoloivi prostor. Zbog promjenljivog reima pogona broda moraju
imati veliku elastinost u radu (0 - 120 % snage). Na ratnim se brodovima konstrukcijom
osigurava da se najbolji stupanj iskoristivosti generatora pare postie kod 25 % snage. Na
trgovakim se brodovima, za razliku od toga, najbolji stupanj iskoristivosti postie na punoj
snazi. Podgrupe su slinih karakteristika kao kod stacionarnih generatora pare:
horizontalni s ravnim cijevima
vertikalni sa savinutim cijevima
s prisilnom cirkulacijom
nuklearni generatori pare.

3.18 Horizontalni kotao s ravnim cijevima

3.19 Vertikalni kotao s dva bubnja

Generatori pare na otpadnu toplinu

Kod ovih se generatora pare koriste dimni plinovi visokih temperatura koji su proizvod
nekog drugog procesa. Umjesto da ih se izbaci u atmosferu njihova se toplina koristi za
proizvodnju pare. Ovaj je sluaj est kod integriranog koritenja plinskoturbinskog i
parnoturbinskog procesa. Zbog visokih temperatura (500-600 C) dimnih plinova na izlazu iz
plinske turbine oni se vode u generator pare na otpadnu toplinu (utilizator), gdje se moe, ali i
ne mora ubrizgavati dodatno gorivo.

11

Sl. 3.20 Generator pare na otpadnu toplinu

Nuklearni reaktori
U nuklearnim se elektranama BWR tipa (Boiling Water Reactor) isparavanje vode
odvija u reaktoru. Time reaktor postaje generator pare, sl. 3.21.

Sl. 3.21 BWR tip reaktora

Umjesto se goriva koristi toplina nastala nuklearnom reakcijom fisije (raspadom tekih
atoma urana ili plutonija) u jezgri reaktora. Voda se prolaskom kroz jezgru zagrijava i
djelomino isparava, a para se nakon separacije vode odvodi u turbinu.

3.

POVRINE PRIJELAZA TOPLINE

Loita
U loitu se generatora pare odvija izgaranje goriva. Loita se mogu podijeliti po
vrsti i nainu izgaranja goriva. Samo kruto gorivo moe izgarati u sloju: krutom sloju
ili fluidiziranom sloju. Izgaranje se u krutom sloju odvija na reetci koja se kree kroz
podnoje loita. Kroz reetku se upuhuje zrak potreban za izgaranje. estice se u
krutom sloju ne gibaju u odnosu na reetku. U fluidiziranom se sloju zrak upuhuje
tolikom brzinom da podie estice goriva i kvarcnog pijeska (slui za popunjavanje
prostora izmeu estica goriva zbog bolje fluidizacije).
U prostoru mogu izgarati sve tri vrste goriva. Tekue se gorivo u gorionicima
raspruje u vrlo sitne kapljice ime mu se poveava povrina i olakava isparavanje,
jer izgaraju pare tekueg goriva. Plinsko se gorivo u loite ubacuje gorionicima u
kojima se djelomino ili potpuno mijea sa zrakom zbog boljeg izgaranja.
Da bi izgarao u prostoru ugljen se mora mljevenjem usitniti u vrlo finu ugljenu prainu
koja se zajedno sa zrakom upuhuje u loite. Neizgoreni dio ugljene praine pada u
lijevak loita kroz koji se posebnim kanalom odvodi na deponij ljake i pepela.
Veliina se loita (povrina za prijelaz topline) u pravilu odreuje tako da na izlazu iz
loita (ispred cijevne zavjese - poetak konvektivnog kanala) temperature dimnih
plinova budu neto ispod temperatura sinteriranja pepela u ugljenu. Tada ne dolazi do
hvatanja pepela za cijevi koje u konvektivnom kanalu ispunjavaju prostor (za razliku
od loita u kojemu se one nalaze na obodu loita).
Kada je sastav pepela u ugljenu takav da bi pepeo na temperaturama izgaranja
omekavao i lijepio se za izmjenjivake povrine, moe se koristiti slabo hlaeno
predloite u kojemu je temperatura ekstremno visoka. Pepeo se tada u rastaljenom
stanju odstranjuje, a proieni dimni plinovi uvode u glavno loite.
Tablica 3.1 Klasifikacija loita
Loita
Izgaranje u sloju
U krutom sloju

Izgaranje u prostoru

U fluidiziranom

Jednostrujno ili vrtlono

sloju
Plinska i

Ugljena praina

tekua goriva
Kruti odvod
troske

Tekui odvod
troske

Loita moraju osigurati:

to potpunije izgaranje s minimalnim koeficijentom pretika zraka,

to manje zaljakivanje loita i izmjenjivakih povrina,
odgovarajuu proizvodnju pare za unesenu koliinu goriva,
veliku sigurnost u radu,

mogunost lakog i jednostavnog opsluivanja,

mogunost brzog reguliranja optereenja u irokim granicama.

Sl. 3.22 Vrtlono loenje

Sl.3.23 Jednostrujno loenje

Parametri na temelju kojih se moe procijeniti kvaliteta rada loita:

1.

osloboena koliina topline,

QL = B q L

2.
3.
4.
5.

koeficijent pretika zraka na izlazu iz loita

gubitak topline uslijed kemijskog nepotpunog izgaranja - q k , %,
gubitak topline uslijed mehanikog nepotpunog izgaranja - q m , %
volumno optereenje loita,
qV =

6.

za loita u sloju, gustoa toplinskog toka po jedinici povrine reetke,

qR =

7.

B qL
VL
B qL
AR

gustoa toplinskog toka po jedinici povrine poprenog presjeka,

qA =

B qL
AL

8. udio leteeg pepela,

9. tlak (potlak) u loitu,
10. temperatura zraka na ulazu u loite.

Pregrijai pare
Para se pregrijava prvenstveno zbog poveanja stupnja iskoristivosti krunog procesa.
Na sl. 3.24. pregrijano je podruje od stanja 1 do 2. Poveanje pregrijanja za 55 C
poveava stupanj iskoristivosti za oko 1 %. Pregrijana para ne sadri kapljice vode
zbog ega je manje erozivna i korozivna. Pregrijanje pare je imperativ za parne
turbine, a poeljno je i za parne strojeve. Izlazna para iz turbine mora sadravati manje
od 15 % vlage da ne doe do intenzivne erozije i korozije turbinskih lopatica.

Sl. 3.24. Izobarna promjena stanja vode u generatoru pare

Toplina se dimnih plinova moe predati pregrijaima: konvekcijom, zraenjem ili
kombiniranim djelovanjem jednog i drugog. Postizanje se najviih temperatura
pregrijanja moe osigurati samo kombiniranim djelovanjem.
Konvektivni se pregrijai postavljaju u struju dimnih plinova tako da su cijevnom
zavjesom ili paketima cijevi zaklonjeni od direktnog zraenja plamena iz loita.
Obino se izvode u dva stupnja (dva paketa) s ubrizgavanjem napojne vode u struju
pregrijane pare izmeu njih, radi regulacije temperature izlazne pare. Prijelaz topline
se kao kod svih konvektivnih povrina poboljava s poveanjem optereenja.
Ozraeni se pregrijai koriste u generatorima pare s najviim parametrima, jer drukije
nije mogue ostvariti pregrijanja pare od > 500 C. Smjetaju se na prednjem ekranu,
bonim ekranima, stropu ili u prestrujnom kanalu, tako da ipak nisu na direktnom
udaru plamena, zbog slabije sposobnosti hlaenja cijevi od strane pregrijane pare.
Osjetljivi su na stvaranje sloja na unutarnjoj strani cijevi zbog ega zahtijevaju visoke
standarde pripreme napojne vode. Dobre karakteristike ozraenih pregrijaa su:
dodatno hlaenje loita (zbog visokih tlakova toplina se isparavanja vode
smanjuje, a time i odvoenje topline u loitu),
u kombinaciji s konvektivnim pregrijaima daju temperaturnu karakteristiku slabo
ovisnu o optereenju,
jednostavne su konstrukcije
Na sl. 3.25 prikazane su temperaturne karakteristike ozraenog i konvektivnog
pregrijaa, te njihove kombinacije. Vidljivo je da se u kombinaciji ozraenog i
konvektivnog pregrijaa temperatura pregrijanja zadrava na konstantnoj vrijednosti u
podruju optereenja od 25-100 %.

430

Temperatura,

420
410
400
390

konvektivni

380

ozraeni
kombinacija

370
360
0

0.2 0.4 0.6 0.8

1.2

Optereenje

Sl. 3.25 Temperaturne karakteristike pregrijaa pare

Meupregrijai
Proces meupregrijavanja pare prikazan je na sl. 3.26. Svjea se para ekspandira u
visokotlanom dijelu turbine do tlaka meupregrijanja, vraa se u generator pare u
kojemu se meupregrijava obino do iste temperature kao i svjea para (od stanja 5 do
stanja 6), te ponovo ekspandira u niskotlanom dijelu turbine.

Sl. 3.26 Proces meupregrijanja pare

Sadanji trendovi u projektiranju meupregrijaa:

jedno meupregrijanje za podkritine tlakove,

dva meupregrijanja za nadkritine tlakove,
bolje je uvesti meupregrijanje nego imati previsoku temperaturu svjee pare,
uvoenje meupregrijanja poskupljuje turbinu (kompliciranija izvedba kuita te
dulji parovodi i sloenija regulacijska oprema), ali ne poskupljuje bitno generator
pare,
iznad 400 C spaava se 4,5-5 % topline, ali se gubi po 1 % za svakih 10 %
poveanja ukupnog pada tlaka.

Prednosti meupregrijanja pare:

poveava se stupanj iskoristivosti procesa,

smanjuje se vlanost u zadnjim stupnjevima turbine do 50 %,
smanjuje se snaga napojne pumpe za 15-18 %,
smanjuju se dimenzije kondenzatora za 7-8 %,
smanjuju se gorionici za oko 5 %,
smanjuje se generator pare za 15-18 %,
smanjuju se dimenzije predgrijaa napojne vode.

Nedostaci meupregrijanja pare:

poveava se cijena turbine,
ukupno uzevi investicijski troak raste
zbog dodatnih cjevovoda i ventila oteano rukovanje i kontrola.
Ekonomajzerske povrine
Ekonomajzerske povrine ine zagrijai napojne vode i zagrijai zraka. Ugrauju se u
izlaznom dijelu generatora pare ime snizuju izlaznu temperaturu dimnih plinova.
Time se ostvaruje poboljavanje stupnja iskoristivosti generatora pare (odatle naziv
ekonomajzerske povrine). Smanjenjem izlazne temperature dimnih plinova za 15-20
C, ostvaruje se poboljanje stupnja iskoristivosti generatora pare za oko 1 %. Kod
dananjih generatora pare izlazne temperature obino iznose na punom optereenju
130-150 C. Ukupno se na ovaj nain stupanj iskoristivosti generatora pare moe
poveati za oko 3-5 % te iznosi 92-94 %.
Utjecajni faktori o kojima ovise izlazne temperature dimnih plinova:
koliina topline koja se moe izmijeniti u generatoru pare,
ulazna temperatura napojne vode i zraka,
rosite dimnih plinova,
cijena ureaja.
Problemi koji se javljaju u vezi s ekonomajzerskim povrinama:
projektiranje niskog optereenja - da bi se smanjila niskotemperaturna korozija
potrebni su bypass na dimnim plinovima i recirkulacija na dovodu vode i zraka,
poveano oneienje,
potrebni su ventilatori,
potrebni su poveana panja i skuplje odravanje.
Postoji uvijek optimalna temperatura dimnih plinova na izlazu iz generatora pare kada
su trokovi proizvodnje pare minimalni. Meutim, postoje i situacije kada se
ekonomajzerske povrine ne upotrebljavaju (taj se prostor smanjuje kako se cijene
goriva podiu):
kada je gorivo jeftino,
kada se generator pare loi sezonski,
kada generator pare slui kao pomoni ureaj za proizvodnju pare.

Zagrijai napojne vode

Obino su smjeteni izmeu meupregrijaa pare i zagrijaa zraka. Ukoliko nema
zagrijaa zraka, tada su zagrijai vode zadnje izmjenjivake povrine generatora pare.
U pravilu se voda u njima zagrijava ispod temperature zasienja, kako se ne bi
pojavila para koja moe izazvati kavitaciju i oteenja. Ako su ipak predvieni za
zagrijavanje vode s ulaskom u zasieno podruje, tada su posebne konstrukcije i
nazivaju se predisparivai.
Prednosti zagrijaa vode:
koriste se i za male jedinice i nie tlakove,
potronja je dodatne snage mala,
bre putanje u pogon generatora pare,
zauzima relativno mali prostor,
smanjuje optereenje ogrjevnih povrina.
Po konstrukciji mogu biti:
1) integralni dio isparivakog kruga,
2) odvojeni paketi - obino su smjeteni u konvektivnom kanalu generatora pare,
izlazni im je kolektor spojen s bubnjem.
Po tehnolokom postupku izrade dijele se na:
1) eline sa ili bez rebara - osjetljivi na kisik u vodi i pH vrijednost vode, u pravilu
se koriste vee brzine strujanja vode,
2) lijevani - za nie tlakove, otporniji na kvalitetu vode i niskotemperaturnu
koroziju, skuplji u izradi.
Zagrijai zraka
Isplativi su u pravilu za generatore pare kapaciteta iznad 20-25 t/h. Smjeteni su
obino iza zagrijaa vode, na kraju generatora pare. Zagrijavanje zraka za 55 C
poveava stupanj iskoristivosti generatora pare za oko 2 %. Jednostavnije su i lake
konstrukcije od zagrijaa vode zbog niih tlakova. Zbog slabijeg koeficijenta prolaza
topline zahtijevaju velike povrine. Zrak se zagrijava zbog:
poveanja stupnja iskoristivosti generatora pare,
suenja goriva,
boljeg izgaranja - uslijed viih temperatura
Zagrijai se zraka mogu podijeliti na:
1) rekuperatore - zrak su i dimni plinovi odvojeni stijenkom
- cijevni
- ploasti
2) regeneratore - rotacioni (Ljungstrom), 70 % svih zagrijaa zraka su ovoga tipa (sl.
3.27), grijani se elementi sastoje od tankih elinih limova (sae) koji se
naizmjenino zagrijavaju dimnim plinovima i hlade zrakom, vrlo su efikasni ali se
javlja problem brtvljenja.

Sl. 3.27 Ljungstromov rotacioni zagrija zraka

59

4.1

MASENA BILANCA GENERATORA PARE

Mesena je bilanca u opem sluaju prikazana na sl. 1. S vanjske se strane cijevi nalaze
dimni plinovi, a s unutarnje strane protjeu voda i para Primjer prikazuje vodocijevni
generator pare s izgaranjem ugljene praine.
W
Pr1

Pr2

Ga4

L2

L1

Eko

L3

Dnv

L
B
Filter
Ga1

Ga2

Ga3

Sl. 1. Masena bilanca generatora pare

Masena bilanca na strani dimnih plinova
B
L

Li

G
Gai

U ulazni dio bilance izgaranja spadaju:

koliina goriva, kg/s,
koliina zraka za izgaranje,kg/s,
koliina zraka koji se usisava zbog nedovoljnog brtvljenja generatora pare, kg/s.
U izlazni dio masene bilance na strani dimnih plinova ulaze:
plinski produkti izgaranja, kg/s,
kruti mineralni ostatak pepeo, ljaka koji se odvode na razliitim mjestima uzdu
dimnog trakta: na dnu loita, na dnu konvektivnog kanala, u filteru krutih estica i na
dimnjaku.

60

B + L + Li = G + Gai
i

Pri pogonu s plinskim gorivom otpada lan koji obuhvaa mineralni ostatak, a pri
pogonu s pretlakom u loitu, otpada lan koji se odnosi na usisavanje zraka.
Masena bilanca na strani vodeno-parnog trakta
Kod postavljanja masene bilance za radni medij s unutarnje strane cijevi, treba
predvidjeti i vodu za odmuljivanje (ispiranje isparivaa radi odstranjivanja soli koje se unose u
vodeni trakt s napojnom vodom) te vodu koja se ubrizgava u pregijanu paru radi regulacije
temperature svjee pare.
U tom sluaju ulazni dio bilance ine:
Dnv protk napojne vode, kg/s,
W
protok vode koja se ubrizgava za regulaciju temperature svjee pare, kg/s.

D
Dmulj

Izlazni dio bilance:

protk svjee pare, kg/s,
koliina za odmuljivanje, kg/s.

Dnv + W = D + Dmulj

4.2

TOPLINSKA BILANCA GENERATORA PARE

U stacionarnim pogonskim uvjetima mora postojati ravnotea dovedene i odvedene
energije (topline) generatora pare. U toplinsku bilancu ulaze samo tokovi koji
presijecaju granice generatora pare (sistema) i zato granice moraju biti definirane.
Kako e biti definirane ovisi o tome to se analizom eli obuhvatiti. Ono to se dogaa
unutar granica generatora pare nije od interesa za raunanje toplinske bilance.
Qdovedena = Qodvedena

(3.1)

Dovedena toplina
Toplina se u generator pare moe dovesti razliitim nainima. Prvenstveno se dovodi
kao kemijska energija goriva, ali se moe dovesti i kao fizika (osjetna) toplina
otpadnih dimnih plinova koji su zagrijani u nekom tehnolokom procesu. Toplina se
jo moe dovesti zrakom i gorivom, ako su zagrijani na temperaturu koja je iznad
temperature okoline. Osim izgaranja toplina se moe razvijati u loitu i nekim drugim
egzotermnim procesima ili se moe troiti ukoliko su kemijski procesi koji se odvijaju
paralelno s izgaranjem endotermni. I konano toplina se moe dovoditi u obliku
elektrine energije, to je primjereno samo malim generatorima pare ili tople vode.

Qdovedena = Qin + Q f + Q p + (Qegz Qend )

Qin = H d

(3.2)

u pravilu se radi o donjoj toplinskoj moi goriva, no moe biti i

entalpija otpadnih dimnih plinova iz nekog tehnolokog procesa. Ako

61

su dimni plinovi na izlazu iz generatora pare ohlaeni na temperaturu

niu od 100 C, mora se raunati s gornjom toplisnkom moi goriva.
Ovo je najvea toplina koja se dovodi generatoru pare (ukoliko nije
elektrini bojler).
Q f = Q fB + Q fL

Q fB = c B (t B t 0 )

predstavlja fiziku toplinu goriva koja je umnoak specifine

topline i temperature. Ovaj je dio topline mali i treba ga uzeti u obzir

samo ako se gorivo prethodno zagrijava. Ugljen se zagrijava zbog
suenje. Tekua goriva (mazut) se zagrijavaju radi smanjenja
viskoziteta kako bi se mogla transportirati i bolje raspriti. Plinsko
gorivo se u pravilu ne zagrijava.
Q fL = V L c pL (t L t 0 ) predstavlja fiziku toplinu zraka, ako se zrak zagrijava prije
uvoenja u generator pare. Ako se zrak zagrijava unutar generatora
pare prije uvoenja u loite (to je est sluaj), to se u bilanci ne
uzima u obzir.
Q p = G p (h p 2600)

kJ/kg B toplina

za

parno

rasprivanje

mazuta,

bolje

rasprivanje poveava dodirnu povrinu izmeu mazuta i vruih

plinova u loitu to pospjeuje isparavanje, a time i izgaranje. Za
rasprivanje se mazuta troi 0,3-0,35 kgpare/kgmazuta.
Zadnja se dva pribrojnika u jednadbi za dovedenu toplinu (3.2) u pravilu ne pojavljuju
i moemo ih izostaviti. Samo kao ilustraciju za endotermni proces koji se javlja
paralelno s izgaranjem moemo spomenuti izgaranje uljnih kriljaca. Rekli smo da se
radi o organskoj gorivoj tvari slinoj nafti koja se nalazi u vapnenakoj strukturi od
koje je se ne isplati odvajati prije uvoenja u loite. Vapnenac se tako na visokim
temperaturama koje vladaju u loitu razlae, pri emu nastaje ugljini dioksid. Na
razlaganje se troi toplina to u proraunu treba uzeti u obzir.
Odvedena toplina

Jednadba odvedene topline iz generatora pare svedena na kilogram goriva dana je

sljedeim izrazom:

Qodvedena = Qkorisna + I out + Qk + Qm + Q0 + Qtroska

Qkorisna =

kJ / kg B

(3.3)

D
(h hv ) korisna toplina koja se od dimnih plinova predaje
B p
izmjenjivakim povrinama. D je proizvedena para, kg/s, B je gorivo,
kg/s, a u zagradi su entalpija svjee (pregrijane) pare i entalpija vode
na ulazu u generator pare.

62

Sl. 3.28 Toplinska bilanca generatora pare

I out = I G I G 0 izlazna toplina je razlika izmeu entalpije dimnih plinova na izlazu i

entalpije dimnih plinova na temperaturi okoline.
gubitak topline uslijed nepotpunog izgaranja zbog kemijskih razloga.
Qk
gubitak topline uslijed nepotpunog izgaranja zbog mehanikih razloga.
Qm
gubitak topline uslijed hlaenja vanjskih toplih povrina.
Q0
Qtroska
ostatak balastne materije nakon izgaranja naziva se troska. Troska
izlazi iz generatora pare s viom temperaturom od temperature
okoline. Ovo je gubitak uslijed fizike (osjetne) topline troske.

Sl. 3.29 Shematski prikaz toplinskih tokova

63

Toplinski gubici

Toplinski se gubici generatora pare izraavaju u postocima unesene topline.

Gubitak zbog fizike topline dimnih plinova
Dimni plinovi na izlazu iz generatora pare imaju viu temperaturu tG od okoline tG0.
To je najvei toplinski gubitak generatora pare i rauna se prema:
g out =

I G I G0
100
H d + V L ( hL hL 0 ) + hB hB 0

%.

(3.4)

U nazivniku je unesena toplina u generator pare iji je najvei dio ogrjevna mo

goriva. Fizike su topline zraka i goriva relativno male i uzimaju se u obzir samo ako
je temperatura zraka i goriva via od okoline. Gubici fizike topline dimnih plinova
iznose 5-12 % to ovisi o:
temperaturi,
volumenu,
sastavu dimnih plinova.
to je vei faktor pretika zraka , to e i izlazni gubitak dimnih plinova biti vei.
Gubitak zbog kemijskog nepotpunog izgaranja

gk, %

Ovaj se gubitak pojavljuje kada se u dimnim plinovima nalaze proizvodi nepotpunog

izgaranja (CO, H2, CH4, CmHn). Moe iznositi 0-2 %, a javlja se uslijed:
nedovoljne koliine zraka za izgaranje,
slabog mijeanja goriva i zraka,
malih dimenzija loita, tako da ne ostaje dovoljno vremena za izgaranje,
velikih dimenzija loita zbog ega su temperature izgaranja niske.

qV, MW/m

Sl. 3.30 Gubitak kemijskog nepotpunog izgaranja

64

Na sl. 3.30 kvalitativno je prikazan gubitak uslijed kemijskog nepotpunog izgaranja u

ovisnosti o toplinskom optereenju loita qV, pri emu je toplinsko optereenje loita
jednako unesenoj koliini topline po jedinici volumena loita.

BH d
Vlozista

MJ / m3

Gubici, %

qV =

nepotuno izg.
izlazni gubitak
suma

Faktor pretika zraka

Sl. 3.31 Optimalni faktor pretika zraka

Na sl. 3.31 prikazano je sumarno djelovanja izlaznog gubitka dimnih plinova i gubitka
uslijed kemijskog nepotpunog izgaranja. Optimalni faktor pretika zraka nije onaj kod
kojega nema gubitka nepotpunog izgaranja, ve onaj kod kojega je suma gubitaka
najmanja.
Gubitak zbog mehanikog nepotpunog izgaranja
Gubitak topline uslijed mehanikog nepotpunog izgaranja vezan je prvenstveno uz
kruto gorivo koje ne izgara u potpunosti zbog mehanikih razloga. Najvei se gubitak
pojavljuje kod loita s mehanikom reetkom. Jedan dio goriva propadne kroz raspore
na reetki, jedan se dio goriva prenosi dimnim plinovima iz loita u konvektivni
kanal,a na kraju ostaje jedan dio neizgorenog goriva zarobljen u ljaki.
g m = g m, propad + g m,let + g m,troska
33900 Gm rC
gm =
B H d + V L ( h L h L 0 ) + hB hB 0

Gm
rC

(3.5)

(3.6)

koliina goriva u propadu, letu i troski, kg/s

udio gorive materije (uglavnom ugljik) u Gm

Ovisnost gubitka mehanikog nepotpunog izgaranja o veliini loita kvalitativno je

vrlo slina s ovisnou gubitka kemijskog nepotpunog izgaranja (sl. 3.30).

65

3.32 Izgaranje na reetki

Gubitak zbog vanjskog hlaenja
Vanjske su povrine generatora pare vie temperature od temperature okoline zbog
ega dolazi do hlaenja zraenjem i konvekcijom. Kada bismo pokuali izraunati ovaj
gubitak primjenjujui metode prijelaza topline, proraun bi postao vrlo sloen i
zahtjevan. U svrhu pojednostavljenja prorauna koristimo se gotovim dijagramom
danim na sl. 3.33.

Sl. 3.33 Odreivanja gubitak topline zbog vanjskog hlaenja

66

Gubitak zbog fizike topline troske

Gubitak topline zbog fizike topline troske proizlazi iz toga to pri izgaranju krutog
goriva izlazna troska ima visoku temperaturu (600-700 C). Kod loita s tekuim
odvodom troske, ove temperature su jo osjetno vie. Ovaj gubitak obino iznosi 1-2 %
i moe se izraunati na sljedei nain:
g troska =

Gtroskam c p ,troska (t troska t 0 )

B H d + V L ( h L h L 0 ) + hB hB 0

pri emu je c p ,troska 1,256

(3.7)

kJ / kgK .

Stupanj iskoristivosti

Stupanj se iskoristivosti generatora pare moe odrediti na dva naina. Direktna se

metoda temelji na mjerenju tlaka i temperature pare i vode te ulaznih parametara i
protoka goriva i zraka.

GP =

D (h p hv )

B [H d + VL (hL hL 0 ) + hB hB 0 ]

100

(3.8)

Kao to se vidi iz jednadbe (3.3), toplina se unesena zrakom i gorivom uzima u obzir
samo u sluaju kada im je temperatura iznad temperature okoline. Najnesigurniji
parametar pri koritenju direktne metode jeste odreivanje masenog protoka goriva
kada se radi o ugljenu.
Indirektnom se metodom stupanj iskoristivosti odreuje tako da se odrede svi toplinski
gubici, koji se zatim oduzimaju od 100 %.

GP = 100 ( g out + g k + g m + g 0 + g troska )

(3.9)

Ukoliko se ne radi o krutom gorivu, od gubitaka praktiki ostaju samo izlazni gubitak
dimnih plinova (gout) i gubitak odavanja topline na okolinu (g0). Praksa je pokazala da
se indirektnom metodom dobivaju pouzdaniji rezultati.

5.

OSNOVE IZGARANJA

5.1

KLASIFIKACIJA OBLIKA ENERGIJE

Prema zakonu odranja energije, energija se ne moe niti proizvesti niti unititi, ve
samo transformirati iz jednog oblika u drugi. Zbog toga nije posve ispravno, za neko
(recimo fosilno) gorivo, upotrebljavati ustaljeni izraz "energetski izvor", budui da
energija u "energetskom izvoru" ve postoji, a ne nastaje. Ona je samo pohranjena u
obliku koji u pravilu nije podesan za neposredno iskoritavanje. U tom je sluaju
primjerenije govoriti o postojanju razliitih oblika energije i njihovoj transformaciji iz
jednoga oblika u drugi.
Ipak, kada razmiljamo o tome kako je energija dospjela na Zemlju, ustanovit emo da
se bez obzira na oblik energije u kojemu je ona pohranjena gotovo uvijek radi o istom
izvoru, a to je Sunce i njegovo zraenje. Suneva energija je pohranjena u ugljenu,
nafti, zemnom plinu, drvetu, hrani, ona je uzrok stvaranja vodotokova, morskih struja,
valova i vjetrova, a da se o direktnom zraenju topline ije blagodati svakodnevno
koristimo i ne govori. Sa stanovita ljudskog postojanja suneva je energija
beskonani izvor topline za Zemlju.
Meutim, postoje oblici energije na Zemlji ije se ishodite ne nalazi na Suncu. To je
npr. energija plime i oseke, koja je posljedica gravitacijskih sila prvenstveno izmeu
Zemlje i Mjeseca. Ni nuklearna energija, bez obzira o kojemu se moguem
nuklearnom gorivu radi, nije Suneva energija. Isto vrijedi za geotermiku energiju za
koju se pretpostavlja da energiju hlaenja preko vanjske povrine Zemlje nadoknauje
toplinom radioaktivnog raspada elemenata od kojih je graena.
U pokuaju klasifikacije oblika energije moe se govoriti o primarnim i
transformiranim oblicima energije. Primarni oblici su oni koji se nalaze ili pojavljuju u
prirodi. Zbog toga to se samo neki od primarnih oblika energije mogu direktno
upotrijebiti, vre se transformacije energije do oblika koje korisnici trebaju.
Osim podjele po uestalosti primjene, kada govorimo o konvencionalnim i nekonvencionalnim oblicima energije, primarni se oblici energije mogu podijeliti na
obnovljive i neobnovljive oblike energije. Obnovljivi su oblici oni koji se prirodno
obnavljaju u intervalima koji su sumjerljivi ljudskom poimanju vremena. To su npr.:
Suneva energija, energija vodnih snaga, energija vjetra, energija plime i oseke,
toplina mora. Drugu skupinu ine neobnovljivi oblici energije ije se rezerve uslijed
koritenja svakim danom smanjuju, a to su: energija fosilnih i nuklearnih goriva te
geotermika energija Zemljine unutranjosti. Obnovljive primarne oblike energije
karakterizira promjenljivost energetskog toka. Budui da uglavnom nije rijeeno
skladitenje energije barem ne sa stanovita energetike (izuzetak je npr. akumulacija
vode-potencijalne energije u akumulacijskom jezeru hidroelektrane), moe se dogoditi
da energije ne bude ba onda kada je najpotrebnija.
Obnovljive primarne oblike energije nije mogue transportirati u onom obliku u
kojemu se pojavljuje u prirodi, za razliku od fosilnih i nuklearnih goriva.

Konvencionalni oblici energije

Kao to je ve naglaeno energija je uvijek povezana s materijalnim nosiocem. Prema
nosiocima i uestalosti njihovog iskoritenja primarne oblike energije moe se
podijeliti na konvencionalne i nekonvencionalne. Konvencionalni oblici energije su
kemijska energija drveta, ugljena, nafte i zemnog plina. Zatim u konvencionalne
oblike spadaju potencijalna energija vodotokova, nuklearna energija zasnovana na
fisiji te toplinska energija vruih izvora.
Tablica 2.1 Konvencionalni oblici energije
drvo

ugljen

nafta

zemni plin

kemijska

nuklearna
goriva

nuklearna

hidro
energija
potencijalna

neobnovlji
vi oblici
obnovljivi
oblici

Nekonvencionalni oblici energije

Nekonvencionalni oblici energije su kinetika energija vjetra, potencijalna energija
plime i oseke, geotermika energija (toplinska energija Zemljine unutranjosti),
Suneva energija (direktno koritenje), toplinska energija mora i nuklearna energija
zasnovana na fuziji.
Tablica 2.2 Nekonvencionalni oblici energije
geotermika
toplina
mora
toplinska

fuzija
Suneva

vjetar

zraenje

kinetika

nuklearna

plima i
oseka
potencijalna

neobnovlji
vi oblici
obnovljivi
oblici

Goriva
Goriva su primarni oblici energije u kojima je energija pohranjena u kemijskom ili
nuklearnom obliku. Oslobaanjem energije goriva poveava se unutarnja energija
radne tvari koja se tada koristi za dobivanje rada ili toplinske energije. U sadanjem su
trenutku tehnolokog razvoja najvanija konvencionalna goriva fosilna: ugljen, nafta i
zemni plin, te od nuklearnih goriva uran.
Korisni oblici energije

5.2

Transformacije energije teku do onih energetskih oblika koje korisnici trebaju, a to su:
toplinska energija, mehanika energija, kemijska energija i energija svjetla. Od
naroitog znaaja su transformacije kojima se proizvodi elektrina energija. Zbog
svojih dobrih osobina da se lako transformira u druge oblike energije (naroito je
vana transformacija u mehaniki rad i obrnuto, mehaniki se rad s malim gubicima
transformira u elektrinu energiju) i da se lako transportira na vee udaljenosti,
elektrina energija je izuzetno znaajna za gospodarski razvoj svake zemlje.
Empirijski je utvreno da je potronja elektrine energije po glavi stanovnika jedan od
parametara koji ukazuju na razvijenost nacionalnog gospodarstva i ivotni standard
ljudi odreene zemlje.
GORIVA

Kruta goriva
Najvanije kruto gorivo je ugljen. Smatra se da je proces nastajanja ugljena zapoeo
prije mnogo milijuna godina u movarnim podrujima kada je organska materija
biljnog porijekla dospjela ispod povrine vode. U nedostatku zraka prvo se poinje
stvarati treset. Poveanjem tlaka i temperature (tektonske promjene, vulkanska
aktivnost) proces pougljivanja tokom vremena napreduje uz smanjenje udjela vlage i
lakoishlapljivih sastojaka. U zavisnosti od podruja nastanka i geoloke starosti
ugljeni se mogu podijeliti u etiri osnovne grupe: ligniti, smei ugljeni, kameni ugljeni
i antraciti. U tablici 3. dane su karakteristike prema kojima se mogu klasificirati
ugljeni.
Tablica 2.3 Klasifikacija ugljena

Lignit
Smei ugljen
Kameni ugljen
Antracit

Voda

Ogrjevna
vrijednost Hd

Ishlapivi
sastojci

Ukupni ugljik

kJ/kg

35-75
10-40
3-10
<3

6700-19250
18850-26800
23900-35400
<35400

53-62
45-53
10-50
<10

60-67
67-77
77-92
>91

Osim ugljena koriste se jo od krutih fosilnih goriva uljni kriljci iji je glavni sastojak
organska materija slina nafti. Organska je materija zarobljena u vapnenakoj strukturi
koja predstavlja balast, tako da je Ogrjevna vrijednost uljnih kriljaca znatno nia od
naftne.
Kao gorivo jo se moe koristiti otpadni materijal drvne industrije (piljevina, drvni
otpaci) ili biomasa iz poljoprivrede.
Tekua goriva
Osnova skoro svih tekuih goriva je sirova nafta. Vjeruje se da je sirova nafta nastala
raspadanjem organskih tvari prvenstveno ivotinjskog, ali i biljnog porijekla koje su se
istaloile na dnu pliih dijelova bivih mora i oceana. Sastoji se od razliitih
ugljikovodika s dodatkom neto spojeva kisika, duika i sumpora. U zavisnosti od
vrste ugljikovodikovih spojeva razlikuje se nafta metanske, naftenske i aromatske
osnove te njihove mjeavine. Inicijalna rafinacija nafte provodi se frakcionom
destilacijom pri emu se na razliitim temperaturama postepeno odvajaju prvo lake
pa zatim sve tee frakcije. Proizvod koji preostaje nakon procesa destilacije naziva se
mazut. Mazut nastao destilacijom nafte s naftenskom osnovom slui u proizvodnji
maziva, dok se ostali mazuti koriste uglavnom kao goriva u loitima generatora pare.
Mazuti imaju visoku donju ogrjevnu vrijednost koja se kree oko 40000 kJ/kg. Zbog
visoke vrijednosti koeficijenta viskoznosti mazuta, to se naroito odnosi na
parafinske mazute, za transport do i rasprivanje u plamenicima moraju se zagrijavati
na temperature od 60 do 130 C. Nafta se pojavljuje u sedimentnim stijenama koje
pripadaju mlaim geolokim razdobljima mezozoika i tercijara. Uz naftu se najee
nalaze i nalazita zemnog plina. Vie od

Plinska goriva
Zemni plin je najvanije plinsko gorivo. On je smjesa lakih ugljikovodika, vode i
drugih plinova. Sastav varira u zavisnosti od nalazita u irokim granicama. Najvei je
postotak metana (CH4) koji iznosi 50-100 %. Prema teim ugljikovodicima sastav
obino moe ii do heksana (C6H14). Pored plinovitih ugljikovodika u sastavu se
najee nalaze i ugljikovodici koji su pod okolinim uvjetima u tekuem stanju.
Takvi sastojci se obino jo u toku proizvodnje odvajaju kao plinski kondenzat.
Ogrjevna vrijednost zemnog plina iznosi u zavisnosti od sastava 33-38 MJ/m3.
U usporedbi s naftom koritenje zemnog plina je mlaeg datuma. Zbog lakoe
koritenja zemnog plina iz leita plina (direktno se iz buotine vodi na mjesto
upotrebe) njegova proizvodnja se stalno poveava. Kasniji poetak intenzivnijeg
koritenje zemnog plina posljedica je problema koji su se pojavljivali s transportom i
skladitenjem plina. Danas su meutim tehniki problemi velikim dijelom rijeeni.
Izgraeni su plinovodi koji spajaju zemlje i kontinente te omoguuju transport plina na
velike udaljenosti. S druge strane razvijena je tehnika ukapljivanja plina koja
omoguuje morski transport velikih volumena.
Osim zemnog plina esto se kao gorivo koriste otpadni plinovi iz industrijskih pogona
kao npr. koksni plin, i dr.
5.3

STATIKA IZGARANJA
U gorivima se izgaranjem s kisikom oslobaa unutarnja kemijska energija koja se
prenaa na molekule poveavajui njihovu kinetiku energiju. Time se poveava
unutarnja energija radne tvari, a zbog toga i temperatura. Kisik se gorivu u pravilu
dovodi sa zrakom u kojemu ga ima oko 21 % (volumni postotak). Izgaranje moe biti
potpuno i nepotpuno. Potpuno je izgaranje ono kod kojega svi gorivi sastojci u
potpunosti izgore. U sluaju nedostatka kisika za izgaranje ili slabog mijeanja goriva
i zraka, proizvodi izgaranja mogu sadravati jo uvijek gorive tvari ili plinove. To je
nepotpuno izgaranje koje je u pravilu nepoeljno jer predstavlja gubitak. Gorivo se
sastoji od: gorive tvari, vode i pepela. Izgaranjem goriva tvar prelazi u plinovitu, voda
u paru, a pepeo ostaje u krutom stanju.
Uz gorivo je i kisik za poetak procesa izgaranja potrebno osigurati i trei uvjet, a to je
temperatura zapaljenja. Zanimljivo je da se proces oksidacije (spajanje s kisikom)
javlja na svim temperaturama pri emu se oslobaa toplina, ali je kod niskih
temperatura proces oksidacije tako spor da se odvoenje topline lako ostvaruje. Kako
se temperatura povisuje proces se oksidacije, a time i oslobaanje topline intenzivira s
naroitim ubrzanjem na temperaturi zapaljenja.
Proces izgaranja prouava se kroz dvije osnovne grane:
Statika izgaranja
u obzir se uzimaju samo krajnji produkti nastali pri procesu
izgaranja
Dinamika izgaranja bavi se fizikim i kemijskim procesima koji se odvijaju tijekom
izgaranja
Mehanizam je izgaranja goriva vrlo sloen i teak za proraun kada se ele pratiti sve
faze procesa. Ako se zadovoljimo samo bilancom tvari i topline, to je za veliki dio
praktinih problema dovoljno, tada se proraun izgaranja bitno olakava. Iz
stehiometrijskih jednadbi moemo na lak nain izraunati koliine zraka potrebnog
za izgaranje kao i koliine dimnih plinova koje pri izgaranju nastaju.

Jednadbe izgaranja krutih i tekuih goriva

Za proraun je izgaranja potrebno poznavati sastav goriva koji se dobiva
elementarnom analizom. Za kruta se i tekua goriva sastav po jedinici mase goriva (1
kg) prikazuje

c + h + s + o + n + w + a = 1.

(2.1)

Simboli redom predstavljaju: ugljik, vodik, sumpor, kisik, duik, vlagu i pepeo. Gorivi
sastojci su: ugljik, vodik i sumpor.
Za potpuno izgaranje ugljika vrijedi

C + O2 = CO2
1kmol C + 1kmol O2 = 1kmol CO2

(2.2)

12 kg C + 22,4 m 3 O2 = 22,4 m 3 CO2

:12

1kg C + 1,867 m O2 = 1,867 m CO2

3

Za 1 kg ugljika da bi potpuno izgarao potrebno je dovesti 1,867 m3 kisika pri emu e

se dobiti 1,867 m3 ugljinog dioksida. Jedinice za volumen odgovaraju normalnom
stanju (1,013 bar i 0 C) kao to e to biti sluaj u cijelom poglavlju.
Zbog nedostatka kisika ugljik e barem djelomino izgarati u ugljini monoksid.
C + 0,5O2 = CO
1kmol C + 0,5kmol O2 = 1kmol CO
12 kg C + 11,2 m 3 O2 = 22,4 m 3 CO

(2.3)
:12

1kg C + 0,933m 3 O2 = 1,867 m 3 CO

Izgaranje vodika
H 2 + 0,5O2 = H 2 O
1kmol H 2 + 0,5kmol O2 = 1kmol H 2 O
2kg H 2 + 11,2m 3O2 = 22,4m 3 H 2 O

(2.4)

:2

1kg H2 + 5,6m 3 O2 = 11,2 m 3 H2 O

Izgaranje sumpora
S + O2 = SO2
1kmol S + 1kmol O2 = 1kmol SO2
32kg S + 22,4m 3O2 = 22,4m 3 SO2
1kg S + 0,7 m 3 O2 = 0,7 m 3 SO2

Isparavanje vlage iz goriva (nema izgaranja)

1kmol w 1kmol H 2 O
18kg w 22,4 m3 H 2 O
1kg w 1,24 m 3 H 2 O

:18

(2.5)
:32

Tablica 2.4 Stehiometrijske vrijednosti izgaranja (kruta i tekua goriva)

Izgaranje

Potrebni kisik

Proizvodi izgaranja

1 kg

m3

m3

1,867

1,867

CO2

0,933

1,867

CO

5,6

11,2

H2O

0,7

0,7

SO2

Jednadbe izgaranja plinskih goriva

Plinskim je gorivima sastav zadan u volumnim udjelima.

CO + H 2 + H 2 S + Cm H n + CO2 + N 2 + O2 = 1

(2.6)

Sagorljivi sastojci su: CO, H 2 , H 2 S i Cm H n .

Jednadba izgaranja CO:
CO + 0,5O2 = CO2

(2.7)

Budui da je 1kmol = 22,4 m 3 (kod normalnih uvjeta), to za 1m3 ugljinog monoksida

treba dovesti 0,5 m3 kisika i izgaranjem e nastati 1m3 ugljinog dioksida. Vrijednosti
za kisik i proizvode izgaranja razliitih gorivih plinova dane su u sljedeoj tablici.
Tablica 2.5 Stehiometrijske vrijednosti izgaranja (plinska goriva)
Izgaranje

Potreba kisika

1 m3

m3

m3

CO

0,5

CO2

H2

0,5

H2O

H2S

1,5

SO2

H2O

CH4

CO2

H2O

CmHn

m+

CO2

n
2

H2O

n
4

Proizvodi izgaranja
m3

Koliina zraka za izgaranje

Da bismo izraunali potrebni volumen zraka za izgaranje prvo je potrebno, prema

tablicama 2.4 i 2.5, a poznajui sastav odgovarajue vrste goriva, izraunati potrebni
teoretski volumen kisika. Teoretski volumen kisika je ujedno i minimalni, jer jo
manje dovoenje kisika znai nepotpuno izgaranje i nepotrebne gubitke. Tako je za
kruto i tekue gorivo minimalni volumen kisika za 1 kg goriva:
VO2 min = 1,867 c + 5,6 h + 0,7 s 0,7 o

m 3 / kg B

(2.8)

gdje indeks B oznaava gorivo. Za plinsko gorivo minimalni volumen kisika iznosi:

VO2 min = 0,5CO B + 0,5H 2B + 1,5H 2 S B + m + Cm H nB O2

m3 / m3 B

(2.9)

Budui da kisika u zraku ima oko 21 %, tada je minimalni volumen zraka

V L min =

VO2 min

(2.10)

0,21

U stvarnosti nije realno za oekivati da svaka estica goriva doe u kontakt s

odgovarajuom esticom kisika (mijeanje goriva i zraka nije idealno). Zbog toga je
potrebno u pravilu dovoditi veu koliinu zraka od teoretski potrebne. Omjer
dovedenog i teoretski potrebnog zraka naziva se koeficijent pretika (vika) zraka.

VL
V L min

(2.11)

Vrijednost koeficijenta pretika zraka ovisi o vrsti goriva, plameniku i loitu u

kojemu se vri izgaranje. Aproksimativne vrijednosti za razliita goriva iznose:

= 1,01 - 1,1

plinska goriva

= 1,03 - 1,2

tekua goriva

= 1,15 - 1,3

ugljena praina

= 1,3 - 1,5

ugljen na reetki

Koliina dimnih plinova

Ukupni volumen dimnih plinova VG ini suma volumena pojedinanih plinova.

VG = VCO2 + VSO2 + VCO + V H2 + VCm Hn + V N 2 + VO2 + VH2O

(2.12)

U izraz za volumen dimnih plinova ulaze koliine potpunog izgaranja (CO2, SO2,
H2O) i nepotpunog izgaranja (CO, H2, CmHn) kao i viak zraka (O2, N2). U pravilu e
koliine dimnih plinova koje nastaju zbog nepotpunog izgaranja biti zanemarivo male.
Nedijelei pretiak zraka na kisik i duik moemo pisati
VG = VRO2 + V N 2 min + VH2 O + ( 1)V L min

(2.13)

V RO2 = VCO2 + VSO2

(2.14)

esto se nastali dimni plinovi dijele na suhe i vlane, pa moemo pisati

VG = VGsuhi + VH2 O

(2.15)

Volumeni pojedinanih plinova u sluaju krutih i tekuih goriva u m 3 kg B :

V RO2 = 1,867c + 0,7 s

(2.16)

V N 2 min = 0,79V L min + 0,8n

(2.17)

V H2O = 11,2h + 1,24 w

(2.18)

Za plinsko gorivo se na slian nain mogu izraunati pojedinani proizvodi izgaranja u

m3 / m3 B :

V RO2 = CO B + mCm H nB

(2.19)

V N 2 min = 0,79V L min + N 2B

(2.20)

n
V H2 O = H 2B + H 2 S B + Cm H nB
2

(2.21)

Gornja i donja ogrjevna mo

Ogrjevna je mo goriva koliina topline koja se oslobaa izgaranjem jedinice mase

goriva. Goriva u pravilu sadre (pored ostaloga) vodik i vlagu, a vlaga se dovodi i
zrakom za izgaranje (cca 13 gr/m3). Vlagu iz zraka zbog jednostavnosti prorauna
nismo uzeli u obzir u jednadbama (2.18 i 2.21). Na taj se nain nakon izgaranja u
dimnim plinovima pojavljuje vodena para koja u sebi sadri latentnu toplinu
isparavanja. Ako dimne plinove ohladimo ispod temperature zasienje (100 C za
okolini tlak zraka), doi e do kondenzacije vlage koju sadre pri emu e se
osloboditi toplina isparavanja vode. Na taj e nain toplina osloboena izgaranjem biti
vea. To je gornja ogrjevna mo goriva Hg. U veini tehnikih postrojenja dimni
plinovi se ne hlade ispod temperature zasienja, tako da e toplina osloboena
izgaranjem 1 kg goriva odgovarati donjoj ogrjevnoj moi goriva Hd. Veza izmeu
jedne i druge ogrjevne moi dana je izrazom:
H g = H d + w r0

(2.22)

gdje je w koliina vodene pare u kg koja izgaranjem prelazi u dimne plinove, a r0 u

kJ/kg toplina isparavanja za 1 kg vode od 0 C.
Tablica 2.6. Ogrjevne moi tehnikih plinova
Plin

Molekularna masa

Ogrjevna mo

Hg

Hd

kg/kmol

kJ/m3

kJ/m3

Ugljini monoksid

CO

28,01

12.640

12.640

Vodik

H2

2,016

12.770

10.760

Metan

CH4

16,04

39.750

35.730

Acetilen

C2H2

26,04

58.030

56.020

Etilen

C2H4

28,05

63.000

58.980

Etan

C2H6

30,07

69.650

63.620

Propan

C3H8

44,09

99.130

91.090

Butan

C4H10

58,12

128.530

118.480

Glavni je sastojak svih goriva ugljik. Ogrjevna mo ugljika iznosi:

H g = H d = 33.910

kJ/kgB

Ogrjevna se mo goriva moe priblino izraunati pomou ogrjevnih moi njegovih

sastavnih dijelova:
n

H d = r1 H d 1 + r2 H d 2 +K+ rn H dn = (ri H di )
i =1

gdje ri oznaava udio pojedinog sastavnog dijela u gorivu. Ako se radi o plinskom
gorivu, ri oznaava volumne udjele pojedinih plinova u gorivu. Pomou tablice 2.6,
tada se moe izraunati ogrjevna mo plinskog goriva. Za kruta je i tekua goriva na
isti nain:
o

H d = 33.900c + 117.000 h + + 10.500s 2.500w

kJ/kgB

(2.23)

Teoretska temperatura izgaranja

Ako pretpostavimo da imamo adjabatsko loite u kojemu izgara gorivo sa zrakom,

dimni e plinovi koji nastaju preuzeti svu osloboenu toplinu izgaranja, odnosno
toplinu koja se dovodi u loite. Toplina se u loite moe dovesti kao kemijska
energija goriva, ali i kao osjetna toplina (unutarnja energija) goriva i zraka. Gorivo se
esto zagrijava zbog suenja (ugljen) ili zbog boljeg rasprivanja (mazut). Zrak se
zagrijava zbog ubrzanja procesa izgaranja i zbog poveanja stupnja iskoristivosti
generatora pare. U adijabatskom e loitu dimni plinovi dosegnuti teoretsku
temperaturu izgaranja. Kod realnih tehnikih loita istovremeno s procesom izgaranja
tee proces hlaenja dimnih plinova, jer je to upravo i svrha, da se toplina izgaranja
prenese na radni medij. Zbog toga je stvarna temperatura dimnih plinova osjetno nia
od teoretske temperature. Da bismo izraunali teoretsku temperaturu tGteor potrebno je
izraunati prvo teoretsku entalpiju dimnih plinova IGteor koja se izraava u kJ/kgB ili
kJ / m 3B , u zavisnosti od toga da li se radi o krutom i tekuem ili o plinskom gorivu
I Gteor = loz H d + V L h L + hB

kJ/kgB ( kJ / m 3B )

(2.24)

gdje je lo stupanj iskoristivosti loita, a hL i hB entalpije zraka i goriva. Za

prikazivanje procesa izgaranja u loitu naroito je pogodan It- dijagram, gdje je I
entalpija dimnih plinova u kJ/kgB ( kJ / m 3B ), a t je Celsiusova temperatura dimnih
plinova. U knjigama se i tablicama mogu nai vrijednosti za entalpije pojedinih
dimnih plinova h (kJ/m3), tako da je sumarna entalpija dimnih plinova:
I G = V RO2 hCO2 + V N 2 min h N 2 + VH2 O hH2 O + ( 1)V L min hL

kJ/kgB

(2.25)

Kada pomou izraza (2.25) za razliite temperature nacrtamo It-dijagram, lako je

uvrtavanjem vrijednosti IGteor oitati teoretsku temperaturu. Ili za neku drugu entalpiju
odgovarajuu temperaturu i obrnuto. It-dijagram je vrlo upotrebljivo sredstvo kod
prorauna povrina za izmjenu topline kod generatora pare.
Procesi izgaranja su izrazito nepovrativi procesi jer je proizvode izgaranja nemogue
vratiti u prvobitno stanje.

10

35000

entalpija, kJ/kgB

30000
25000
20000
15000
10000
5000
0
0

500

1000

1500

2000

temperatura, C

Sl. 2.1 It-dijagram za dimne plinove

Kontrola procesa izgaranja

Koeficijent pretika zraka u loitu treba odravati u optimalnim granicama. Kada je

premalo zraka, dolazi do nepotpunog izgaranja to izaziva nepotrebne toplinske
gubitke. Ako je zraka previe, poveava se masa dimnih plinova to s jedne strane
izaziva gubitak zbog snienja temperature izgaranja, a s druge strane izaziva toplinski
gubitak na izlazu upravo zbog poveane mase. Mjerenjem sastava dimnih plinova
mogue je odrediti gubitke nepotpunog izgaranja i vrijednost koeficijenta pretika
zraka.
Odreivanje mjerenjem CO2
rCO2 =

VCO2

(2.26)
VGsuhi
Volumni je udio CO2 jednak omjeru njegovog volumena i ukupnog volumena suhih
dimnih plinova. Ovdje se koriste suhi dimni plinovi zato to se prilikom mjerenja
vlaga iz plinova kondenzira, pa je mogue odrediti sastav samo suhih plinova.
Maksimalni se udio CO2 postie kod stehiometrijskog izgaranja ( = 1) zato to je tada
volumen suhih plinova minimalan.
rCO2 max =

VCO2

(2.27)

(VGsuhi ) min

Ako ove dvije jednadbe podijelimo, dobit emo

rCO2 VGsuhi = rCO2 max (VGsuhi ) =1

(2.28)

rCO2 (VGsuhi ) min + ( 1)V L min = rCO2 max (VGsuhi ) min

(2.29)

Sada moemo izraziti koeficijent pretika zraka

= 1+

(VGsuhi ) min
V L min

rCO2 max

1
rCO2

(2.30)

11

Uz pretpostavku da su minimalni volumeni suhih plinova i zraka priblino jednaki,

dobiva se
rCO max
= 2
(2.31)
rCO2
Odreivanje mjerenjem O2

VO2
VL
=
V L min VO2 VO2

(2.32)

gdje je VO2 volumen kisika u pretiku zraka.

VN2

U zraku:

VO2

U dimn. plinovima:

VN2
VO2

=
=

79
21

rN 2
rO2

V N 2 = VO2

79
21

VO2 = VO2 = V N 2

(2.33)

rO2
rN 2

(2.34)

Uvrtavanjem u jednadbu (2.32) za dobivamo

21
21 79

rO2

(2.35)

rN 2

Ako pretpostavimo da je priblian udio duika u dimnim plinovima kao i u zraku 79

%, tada je koeficijent pretika zraka

5.4

21
21 rO2

(2.36)

DINAMIKA IZGARANJA

Proces izgaranja je proces izmjene tvari i topline, kod kojega se izmjenjuju atomi u
pojedinim molekulama tako da nestaju poetne molekule pojedinih komponenata u procesu
izgaranja, stvaraju se nove, ali broj atoma u procesu ostaje nepromjenjen.
Nezavisno od naina izgaranja, ukupno se vrijeme izgaranja bilo kojeg goriva i sastoji
od vremena neophodnog za dovod kisika gorivu (stvaranje smjese) s, vremena potrebnog za
zagrijavanje komponenata izgaranja n i vremena potrebnog za odvijanje kemijske reakcije k.

i = s + n + k
Vrijeme u kojemu se odvija stvaranje smjese i zagrijavanje, naziva se fiziki stadij
procesa f = s + n , dok se vrijeme u kojemu se odvija reakcija izgaranja naziva kemijski
stadij, tako da moemo pisati:

i = f + k
Ako je k >> f, proces izgaranja se naziva kinetiki proces jer se ukupno vrijeme
izgaranja odreuje brzinom kemijskog procesa. Za kinetiki proces (kinetiko podruje)
vrijedi

12

i k
Pri f >> k tj. kada je vrijeme potrebno za transport kisika prema gorivu mnogo vee od
vremena u kojemu se odvija kemijska reakcija, kaemo da se proces odvija u difuzijskom
podruju, pri emu vrijedi:

i f
Ako je vrijeme potrebno za kemijsku reakciju priblino jednako vremenu koje je
potrebno za odvijanje fizikog stadija procesa, tada kaemo da se proces izgaranja nalazi u
meupodruju.

i f k
Pri izgaranju plinskog goriva fiziki stadij procesa f predstavlja vrijeme stvaranja
gorive smjese i njeno zagrijavanje do temperature samozapaljenja. Mijeanje zraka i plina
(stvaranje gorive smjese) je olakano injenicom to su obje komponente koje ine smjesu
plinovi. Intenzivno mijeanje dovodi do brzog zagrijavanja smjese do toke samozapaljenja.
Osim toga veoma se esto proces zagrijavanja odvija paralelno sa stvaranjem smjese i ne
zahtijeva posebno vrijeme. U zavisnosti od naina stvaranja gorive smjese, proces izgaranja
plinskog goriva se moe odvijati u kinetikom, difuzijskom ili meupodruju.
Pri izgaranju tekueg goriva fiziki stadij ine procesi prethodnog rasprivanja tekueg
goriva u sitne kapljice, njegovo zagrijavanje i isparavanje te stavaranje gorive smjese. Treba
naglasiti da gorivu smjesu ine kisik i pare tekueg goriva, jer kapljice dok ne ispare ne mogu
izgarati. Proces izgaranja tekueg goriva moe se odvijati u sva tri podruja: kinetikom,
difuzijskom ili meupodruju.
Proces izgaranja krutog goriva sastoji se od niza uzastopnih etapa. U prvoj etapi dolazi
do toplinske pripreme goriva koja obuhvaa suenje i izdvajanje lako hlapljivih komponenata
(volatila). Na ovaj se nain dobivaju plinovi i koksni ostatak koji izgaraju u prisutnosti kisika
stvarajui dimne plinove i kruti nesagorivi ostatak. Mjerenja pokazuju da je najdulji proces
izgaranja koksa (ugljika) koji predstavlja osnovnu sagorljivu tvar bilo kojeg krutog goriva.
Npr. u antracitu ugljik sudjeluje u sagorljivoj tvari s udjelom 93-95 %.
Pri ostarivanju procesa izgaranja u loitu nastoji se omoguiti maksimalni mogui
konatkt izmeu goriva i zraka da bi se ostvarilo to potpunije izgaranje. Na smjer i intenzitet
reakcije pri izgaranju znaajan utjecaj imaju fiziki faktori temperatura i tlak te
aerodinamiki brzina dovoenja kisika i brzina odvoenja proizvoda izgaranja od povrine
na kojoj se odvija reakcija.
Za razliku od izgaranja plinskog goriva (homogeni proces), izgaranje krutog goriva
predstavlja heterogeni proces gorivo i kisik se nalaze u razliitim agregatnim stanjima.
Brzina kemijske reakcije

Brzina kemijske reakcije openito zavisi od kemijske prirode goriva i koncentracije

reagirajue tvari te fizikih faktora temperature i tlaka. Veina procesa u loitu odvija se
pri atmosferskom tlaku (pretlak ili potlak koji ostvaruje ventilator za zrak i dimne plinove
mjeri se u milimetrima vodenog stupca pa je otklon od atmosferskog tlaka zanemariv), tako
da je od fizikih faktora najvanija temperatura.

13

Pri relativno niskim temperaturama, brzina reakcije je manja od brzine difuzije u blizini
meupovrine. To znai da kisika ima dovoljno, tako da nain njegovog dovoenja do
meupovrine nema znaenje. Gradijent kisika je u blizini meupovrine mali, a kocentracija
priblino jednaka onoj okolnoj. Pri ovakvim uvjetima brzina izgaranja je odreena kinetikom
kemijske reakcije.
kinetiko podruje

Brzina izgaranja

difuzijsko podruje

Temperatura

Slika Ovisnost brzine izgaranja o temperaturi

S poveanjem temperature, brzina izgaranja raste u eksponencijalnoj zavisnosti prema
zakonu Arrheniusa.
w = k c Bn cOm2

k = k0 e

E
RT

Pri emu su:

k
k0
cB
cO2
E
R
T

konstanta brzine reakcije koja predstavlja broj aktivnih sudara molekula, tj. sudara koji
dovode do reakcije ili spajanja u druge molekule u volumenu od 1 dm3 u jednoj sekundi
pri koncentraciji od 1kmol/m3
konstanta koja znai najvei mogui broj sudara molekula koje se nalaze u kemijskoj
reakciji u volumenu od 1 dm3 u jednoj sekundi pri 273 K.
koncentracija goriva
koncentracija kisika
energija aktivacije
plinska konstanta
temperatura

Poveanje brzine izgaranja raste s porastom temperature sve dotle dok brzina reakcije
ne postane priblino jednaka brzini dovoenja kisika do povrine reakcije. Pri daljem
poveanju temperature, brzina kemijske reakcije postaje tolika da proces izgaranja biva
ogranien brzinom dovoenja kisika. Sav dovedeni kisik odmah ulazi u kemijsku reakciju s
gorivom tako da je na povrini reakcije njegova koncentracija priblino jednaka nuli. U ovom
je sluaju brzina izgaranja ograniena uvjetima dovoenja kisika tj. hidrodinamskim

14

faktorima relativnom brzinom strujanja i veliinom estica. Proces izgaranja se nalazi u

difuznom podruju.
Kao to je pokazano, kinetiko i difuzijsko podruje izgaranja u istom obliku
pojavljuju se samo pri odreenim uvjetima. Izmeu njih se nalazi meupodruje u kojemu su
brzina kemijske reakcije i brzina dovoenja kisika meusobno usporedive. Za veinu
industrijskih loita proces izgaranja krutog goriva karakteriziraju uvjeti koji odgovaraju
meupodruju.
U sluaju heterogenog izgaranja koliina kisika koja reagira na povrini izgaranja
jednaka je difuzijskom toku u pravcu te povrine. Brzina izgaranja wi se moe izraziti preko
brzine kemijske reakcije i preko difuzijskog toka reagirajueg plina (kisika).

wi = k c p = dif (c c p )
cp
c

dif

koncentracija kisika na povrini reakcije,

koncentracija kisika daleko od povrine reakcije,
koeficijent prijenosa mase.

Analogno prijenosu topline, koeficijent prijenosa mase je vezan bezdimenzionalnim

odnosom
dif d
Nu dif =
D
Nudif Nusseltov broj za difuzijski tok,
d
veliina estice,
D
konstanta difuzije.
Koeficijent prijenosa mase mijenja se skoro proporcionalno s brzinom strujanja i
obrnuto proporcionalno (ali s manjim intenzitetom) s veliinom estice.
w
dif n
d
Iz jednadbi za brzinu izgaranja moe se izraziti ukupni koeficijent brzine izgaranja.

wi = k c p

wi = dif (c c p )
1
= cp
k
1
wi
= c cp

wi

dif

wi =

ku =

1
1
1
+
k dif
1
1
1
+
k dif

ukupni koeficijent brzine izgaranja (uzima u obzir kemijske i

fizike uvjete izgaranja)

15

1
1
i
predstavljaju, uslovno reeno, kemijski i fizikalni otpor procesu izgaranja.
k dif
1
1
proces izgaranja se odvija u kinetikom podruju k u = k .
Kada je
k dif
Veliine

Kada je

dif

1
proces izgaranja se odvija u difuzijskom podruju k u = dif .
k

6.

IZGARANJE KRUTOG GORIVA

Fizikalni uvjeti izgaranja:

Za vrijeme izgaranja u loitu generatora pare gorivo prolazi kroz pet faza:
1. zagrijavanje i suenje,
2. isplinjavanje lakih plinovitih sastojaka,
3. paljenje na temperaturi 300-550 C,
4. rasplinjavanje koksa,
5. izgaranje vrstog ugljika.
Kad gorivo sadri visoki postotak vlage, za suenje je potreban velik volumen loita.
Suenje se obavlja ili prije unoenja u loite (ugrijanim zrakom ili plinovima izgaranja iz
generatora pare) ili u generatoru pare zraenjem topline u loitu. Nakon suenja provodi se
isplinjavanje pri emu se djelovanjem topline lako hlapivi ugljikovodici prevode u plinovito
stanje (volatilizacija). Za isplinjavanje nije potreban kisik. Paljenje goriva se ostvaruje na to nioj
temperaturi to je vei sadraj isplinjenih sastojaka. U fazi rasplinjavanja se zbog lokalno
nedovoljne koncentracije kisika poveava udio gorivih plinova (prvenstveno CO i H2). Na kraju
slijedi izgaranje koksa, to je najsporiji dio procesa.
U loitu generatora pare vrsto gorivo moe izgarati na dva naina:
- u sloju na reetki,
- ili raspreno u prostoru (ugljena praina).
6.1

IZGARANJE KRUTOG GORIVA U SLOJU

Poetak upotrebe izgaranja u sloju javlja se s prvim generatorom pare kojega je 1769.god.
konstruirao engleski inenjer J.Wat (1736-1819). Od tada se kao gorivo najvie upotrebljavao
ugljen s runim loenjem na nepominoj reetki. Sve su to uglavnom bili generatori pare s
velikim sadrajem vode, a proizvodili su paru do 1,5 MPa tlaka i do 250C temperature. U
razdoblju 1900-1925. najvie se koristilo vrsto gorivo koje je izgaralo u sloju na mehaniki
pokretanoj reetki. Tada su generatori pare proizvodili paru tlaka do 4 MPa i temperature
pregrijanja do 450 C. Od 1925-1950. uvedeno je osim izgaranja vrstih goriva u sloju, i izgaranje
ugljene praine u prostoru, to je smanjilo volumensko optereenje loita i skoro u potpunosti
istisnulo izgaranje u sloju odnosno upotrebu reetke.

ws

zrak

Pri izgaranju u nepokretnom sloju gorivo slobodno lei na

reetki i propuhuje se zrakom. Brzina strujanja zraka i nastalih
dimnih plinova kroz sloj je takva da ne naruava strukturu sloja.
Za ispunjenje ovog uvjeta neophodno je da teina estica goriva
bude vea od sile dinamikog tlaka nastrujavanja zraka i dimnih
plinova na esticu. Aerodinamika karakteristika nepokretnog
sloja je dana sljedeom nejednadbom:
Gestica c f Aestica G

ws
2

cf

teina estice goriva,

koeficijent otpora estice,

Aestica

povrina presjeka estice,

gustoa plinske smjese,

brzina plinske smjese.

Gestica

ws

Radi smanjenja propada kroz reetku i smanjenja gubitaka u letu, neophodno je koristiti
veu granulaciju estica. S druge strane nastoji se smanjiti veliinu estica goriva zbog vee
povrine za odvijanje reakcije to rezultira poveanjem brzine izgaranja. U praksi se koriste
loita za izgaranje u nepokretnom sloju kod kojih je veliina estica 20-30 mm. Pri izgaranju u
sloju koliina goriva iznosi 700-1000 kg/m3. Zbog relativno velikih estica proces se izgaranja u
sloju odvija u difuznom podruju, u kojemu se ukupna brzina izgaranja odreuje brzinom
dovoenja oksidanta do povrine goriva.
Na slici 1. se nalaze rezultati ispitivanja izgaranja kamenog ugljena na ravnoj pominoj
reetki koje je proveo H.Werkmeister 1931.g.
Prema Werkmeister-ovim se ispitivanjima tok izgaranja moe podjeliti na pet
karakteristinih vremenskih intervala:

Prvi interval (1)

Drugi interval (2)
Trei interval (3)
etvrti interval (4)
Peti interval (5)

neposredno nakon paljenja goriva postoji pretiak zraka (kisika). Gorivo se

pali zraenjem topline od volumena plamena i dimnih plinova u loitu i od
ozia loita, ali povrina goriva nije potpuno obuhvaena plamenom.
nestaje pretiak zraka, gornji slojevi potpuno se isplinjuju, a zbog izgaranja
goriva smanjuje se otpor strujanja zraka kroz sloj goriva na reetki.
rasplinjuje se ostatak estica goriva, a udio ugljik-dioksida u dimnim
plinovima naglo se poveava.
ostatak goriva u krutim esticama potpuno se isplinio te izgara kao koks s
plaviastim plamenom, udio ugljik-dioksida u dimnim plinovima pada, a
poto je dovod zraka vei od potrebnog teoretskog, nastaje pretiak zraka
konano dogorijevanje goriva uz daljnje smanjenje ugljika i smanjenje
dovoda zraka.

Slika 1. Rezultati Werkmeisterovih ispitivanja kamenog ugljena

Hd = 27.2 MJ/kg, udio plinovitih sastojaka vpl,s= 0.20-0.30 kg/kg, udio pepela
a= 0.12 kg/kg, udio vode w = 0.6 kg/kg
U novije se vrijeme zbog velikog koritenja i primjene izgaranja goriva u prostoru malo
radi na istraivanju procesa izgaranja u sloju tako da se rezultati Werkmeister-ovih ispitivanja
jo i danas koriste kao osnovni podaci o uvjetima izgaranja u sloju. Uz odreene korekcije ovi
rezultati vrijede i za goriva drugaijih karakteristika na kosim ili stepenastim reetkama, s
razliitim toplinskim vrijednostima.
Tablica 1. Temperatura paljenja krutog goriva
Kruto gorivo

drvo
treset
lignit
smei ugljen
kameni ugljen s velikim postotkom
plinovitih sastojaka
kameni ugljen s malim postotkom
plinovitih sastojaka
antracit
koks

Temperatura paljenja, C
220 300
225 280
200 240
200 230
210 250
260 340
480
420 560

Proces izgaranja poinje kada se gorivu dovede toliko topline da se ono zapali.
Temperatura paljenja nije jednaka za sve vrste ugljena jer ni ugljen nije materija jednolika
sastava i jednakih svojstava (tablica 1.)
Ugljeni koji sadre vie od 20% vlage teko se pale na ravnim reetkama, jer toplina
zagrijavanja goriva koja se dovodi zraenjem loita na sloj goriva prodire kroz njega vrlo
polagano, odnosno troi se na isparavanje vlage u gorivu. Gorivo na stepenastim i kosim
reetkama prevre se i lake pali jer toplina bolje prodire do estica goriva.
Prema Marcardu pojedini udjeli isplinjena i rasplinjena goriva imaju sljedee temperature
paljenja:
tp=250 400 C visoko molekularni ugljikovodici
tp=580 750 C plinovi H2, CO, CH4, CxHy
Na paljenje i izgaranje goriva utjeu pravilna izvedba loita i njegovih svodova, a znatan
utjecaj na vrijeme paljenja i izgaranja ima veliina zrna goriva (ugljena), odnosno asortiman
goriva.
Prema ispitivanjima R.Schulzea, H.Janissena te drugih autora, izraen je pregled odnosa
veliine zrna, poetka paljenja ugljena, svretka paljenja i sadraja CO2 u dimnim plinovima. Iz
tog pregleda proizlazi da asortiman goriva 0-5 mm stvara vrlo loe uvjete izgaranja u sloju, dok
su kod veih asortimana goriva uvjeti bolji.

Gubici goriva kod izgaranja u sloju

a) propad kroz reetku g m, propad
Ti gubici nastaju uslijed propada estica goriva kroz raspore izmeu tapova reetke.
Taj je gubitak razliit za razliite vrste reetke. Znatan utjecaj na veliinu ovog gubitka
ima subjektivan imbenik loenja i to napose kod reetki s runim loenjem.
b) neizgoreno u trosci - g m,troska
Gubitak prouzroen time to se odreena koliina estica goriva zapee u trosci i
neizgorena, biva odvedena iz loita.
Gubitak je razmjeran s:
- toplinskim optereenjem reetke qR,
- sadrajem pepela,
- sitnoom zrna ugljena,
- sadrajem vlage u gorivu.
c) letei koks g m,let
Gubitak je leteeg koksa posljedica injenice da jedan dio gorive materije prijee iz
loita u podruje konvektivnih povrina gdje vie nema izgaranja te neizgoren izae iz
generatora pare.
Gubitak je razmjeran s:
- toplinskim optereenjem reetke,
- toplinskim optereenjem loinog prostora,
- koliinom praine u gorivu.
Ovaj gubitak ovisi o nainu loenja i o vrsti reetke.

Loita za izgaranje u krutom sloju

Generatori pare s loitem kod kojega gorivo izgara u sloju imaju maksimalni uinak
ogranien na 100 t/h, ali im je minimalni uinak praktiki neogranien odnosno mogu raditi i u
praznom hodu.
Zadatak loita za izgaranje u krutom sloju kao i ostalih loita je da omogue pretvaranje
kemijske energije goriva u toplinsku energiju produkata izgaranja.
Osnovni zadaci svakog kotlovskog loita su:
1 potpunost izgaranja goriva
2 to manji pretiak zraka
3 sigurnost u eksploataciji
4 prikladnost za posluivanje
5 optimalno hlaenje loita
Prema smjeru dovoenja goriva i zraka na reetku razlikuje se pet razliitih naina (shema):
a) suprotan - gorivo se dovodi s gornje strane, a zrak s donje strane
b) horizontalan ukrien - gorivo se dovodi sa strane, a zrak s donje strane
c) vertikalan ukrien - gorivo se dovodi s gornje strane, a zrak sa strane
d) paralelan - gorivo i zrak se dovode s donje strane
e) obrnuto paralelan - gorivo i zrak se dovode s gornje strane

Slika 2.Sheme dovoenja goriva i zraka na reetku

Izgaranjem goriva u sloju odnosno na reetki samo se dio kemijske energije goriva pretvara
u osjetnu toplinu dimnih plinova u samom sloju goriva, dok se drugi dio pretvara tek u prostoru
loita.
Na temelju toga izvedene su osnovne veliine za dimenzioniranje reetke,a to su :
- stvarno toplinsko optereenje reetke:

qR =

B Hd
R
R

[kW m ]
2

- stvarno toplinsko optereenje volumena loita (Vl)

qL =

B Hd
l
Vl

[kW m ]
3

R , l udjeli toplina osloboenih u sloju (na reetki) i u prostoru loita.

R + L = 1
Vrijednost R je 1, s time da gornja granica vrijednosti R=1 nastaje kada sav ugljik u
gorivu izgori u CO2 na samoj reetki, dok donja granina vrijednost nastaje kad sav ugljik izgori
na reetki samo u CO.
Toplinska optereenja volumena loita kod izgaranja u sloju (reetke) iznose:

qL= 116 420 kW/m3

Tablica 2. Toplinska optereenja reetke
Toplinsko optereenje, qR (kW/m2)

Vrsta reetke (goriva)

Kameni ugljen:
- pomine ravne reetke s prirodnim propuhom

907-1400

- pomine ravne reetke s umjetnim propuhom

1150-2090

Smei ugljen i lignit

- stepenasta i kosa reetka s prirodnim propuhom

470-1220

- stepenasta i kosa reetka s umjetnim propuhom

760-1860

LOITA ZA IZGARANJE U KRUTOM SLOJU

1. LOITA S NEPOMINOM REETKOM

- ravne reetke
- kose reetke

2. LOITA S POMINOM REETKOM

- ravne reetke
- kose-stepenaste reetke

1. Loita sa nepominom reetkom

1.1. Ravna nepomina reetka
Ravna nepomina reetka je najjednostavnija reetka, a sastoji se od nepominih ipki
(reetnica) izmeu kojih su ui ili iri razmaci za dovod zraka.Nabacivanje goriva na reetku se
obavlja runo.Ovakova loita danas imaju samo parni kotlovi malih uinaka (kotlovi centralnih
grijanja malih zgrada).

Slika 4. Ravna nepomina reetka

Karakteristine veliine nepominih reetki ograniene su mogunou runog nabacivanja
goriva, a za najvee reetke iznose:
- duina reetke L= 2000 3000 mm
- irina reetke
b= 1000 mm
Toplinsko optereenje nepominih reetki iznosi: qR= 470 990 kW/m2
Toplinsko optereenje volumena loita iznosi:
qL= 140 410 kW/m3
Brzina strujanja zraka za izgaranje goriva uzima se iskustveno i iznosi:
- za prirodni dovod zraka
wL= 1.0 1.8 m/s
wL= 3.0 6.0 m/s
- za prisilni dovod zraka
Gorivo se na ravnoj reetki uslijed djelovanja gravitacije i smanjenja volumena izgorjelog
sloja pomie prema dolje.

1,4
1,2
Visina, dm

svjee gorivo
koks

0,8
0,6
0,4
0,2

pepeo

0
0

500

1000

1500

2000

Tem peratura, oC

Slika 5. Shematski prikaz nepokretnog sloja

Na vrhu sloja nalazi se svjee nabaeni ugljen koji se sui i zagrijava (1). U zoni ispod
njega dolazi do izdvajanja volatila i paljenja sloja (2). U sljedeoj zoni (3) imamo izgaranje koksa
tj. goriva iz kojeg su se izdvojili volatili (isparljive i sagorljive materije). Izgaranjem koksa u
ovom sloju oslobaa se najvea koliina topline pa se zrak i produkti izgaranja zagrijavaju do

visokih temperatura. Ova je zona bogata pepelom pa moe doi do njenog zapaljenja i stvaranja
troske. Nastala troska moe znatno onemoguiti dovod zraka u sloj i odvijanje procesa izgaranja
u tom sloju. U etvrtoj zoni (4) nalazi se troska koja se hladi zrakom i titi elemente reetke od
velikih toplinskih optereenja. Tako zrak, koji se dovodi ispod reetke, ujedno i hladi samu
reetku.
Ako se promatra protok zraka kroz reetku u zavisnosti od vremena izmeu dva
nabacivanja svjeeg goriva dobiju se tri karakteristine linije.

Slika 6. Smanjenja goriva na reetki.

Linija (1) u dijagramu prikazuje protok zraka koji bi se

trebao dovoditi u sloj da bi se postiglo potpuno
izgaranje (idealni sluaj). Kod idealnog dovoenja, na
poetku procesa trebalo bi dovoditi vie zraka zbog
izgaranja volatila, dok bi na kraju perioda, pri izgaranju
koksa, dovod trebalo smanjiti. Stvarno dovoenje zraka
(linija 3) se meutim tijekom promatranog intervala
poveava to je posljedica smanjenog otpora sve tanjeg
sloja goriva. Koliina zraka koja se stvarno koristi za
izgaranje (linija 2) je na poetku neto manja od
teorijski potrebne i tijekom vremena se smanjuje zbog
smanjene mase goriva u sloju.

Prema tome na poetku intervala, izgaranje e biti nepotpuno pa e i gubici od 1 do 2

usljed kemijske nepotpunosti izgaranja biti vei od potrebnog. To e utjecati na poveanje
gubitaka u izlaznim plinovima to je izraenije kod dueg vremena izmeu dva nabacivanja
goriva.
Ovaj se nedostatak uklanja kontinuiranim dovoenjem goriva uz pomo razliith ubacivaa.
Kontinuirano nabacivanje goriva utjee i na samo odvijanje procesa izgaranja na reetki jer
estice ugljena ve u letu prolaze kroz prve faze izgaranja (vidi izgaranje - openito) pa se
trajanje procesa izgaranja u sloju skrauje. Smanjuje se i mogunost ljepljenja ugljena na reetku,
a ujedno se i toplinsko optereenje reetke moe poveati i do 10-15%.

Slika 7. Primjer pneumatskog ubacivaa goriva

1 - dodava ugljena
2 - kosa ravnina

1.2. Kosa nepomina reetka

Kose reetke koriste se za goriva koja imaju veliki postotak vlage ( i do 65%).One imaju
takav nagib da se gorivo moe pomicati zbog vlastite teine prema kraju reetke. Gorivo se pali i
izgara neprekinuto pomou uarenih estica jednog dijela goriva , koje ostaje na pojedinim
stepenicama reetke, te se na njima pale nove estice. Kose reetke slue i za izgaranje drvnih
otpadaka, treseta i slinih goriva.

Slika 8. Kosa nepomina reetka

Najvee reetke imaju dimenzije:
- duina reetke
L=4000 mm
- irina reetke
b=1200 2200 mm
Toplinsko optereenje kose reetke iznosi:
Toplinsko optereenje volumena loita iznosi:

qR= 470 990 kW/m2

qL= 140 410 kW/m3

2. Loita sa pominim-mehanikim reetkama

Mehaniki pomina reetka moe biti:

ravna
kosa-stepenasta

Dovoenje ugljena i zraka na pomine reetke odvija se po ukrienoj shemi (vidi sl. 2.).
Sloj goriva, izgarajui na reetki, polako putuje prema kraju reetke, a zrak za izgaranje
dovodi se kroz raspore izmeu ipki (reetnica). Uz reetku imamo poseban ureaj koji dozira,
ubacuje i regulira debljinu sloja goriva na reetki. Za razliku od ravne pomine reetke, gdje se
gorivo giba relativno prema reetki, na pominoj stepenastoj reetki gorivo se stalno prevre i
mijea, pa se tako pospjeuje izgaranje.

2.1 Pomina ravna reetka

Koristi se u generatorima pare malih i srednjih uina, gdje se koristi kameni i smei ugljen
toplinskih vrijednosti

10

kJ
kg
- vlage do 35% i veliine ugljena (asortimana) < 40mm

H d = 14300 28600

Postoje razliite konstrukcije mehanikih reetki, a najee se koristi lanana reetka koja
radi kao transportna traka. Lanana reetka se moe upotrijebiti gotovo za sva vrsta goriva.
Princip rada lanane reetke: Na poetku reetke pada ugljen iz posebnog lijevka, a zatim
putuje zajedno sa reetkom kroz loite. Na kraju ostaju pepeo i troska koji padaju s reetke u
lijevak za pepeo.

Slika 9. Pomina ravna reetka

Kod izgaranja u sloju odnosno na reetki postoji izravna ovisnost izmeu vremena
zadravanja goriva na reetki i u loitu, te toplinskog optereenja reetke i loita.
Plinoviti sastojci isplinjenih goriva izgaraju vrlo brzo, oko 1-5 sekundi, dok rasplinjavanje
ugljika (koksa) i dogorijevanje zahtjeva zadravanje ugljena na reetki u trajanju od 15-25 minuta
pri normalnim optereenjima generatora pare.
Protok goriva na reetki:
kg
B = b h wr
s

b [m]
- irina reetke
h [m]
- visina sloja goriva na reetki
wr [m s ] - brzina kretanja reetke
wr =2.4-18 m h manje i srednje reetke
wr =18- 30 m h reetke sa umjetnim propuhom

[kg m 3 ] - gustoa goriva u rasutom stanju

Vrijeme zadravanja goriva na reetki odnosno u loitu:

11

h
[s ]
Hd
qR
- donja ogrijevna mo goriva
H d [k J kg ]
[ ]
- koeficijent stvarne brzine kretanja goriva na reetki
stvarna brzine je neto manja od brzine kretanja reetke ( 1)
2
qR k W m
- toplinsko optereenje reetke (Tablica 2.)
Sloj goriva na pominoj reetki kree se brzinom wsl ,a temperatura u sloju se povisuje
brzinom wt idui od vrha sloja nanie. Polje jednakih temperatura u sloju (izoterma) je nagnut

pod kutem koji rezultantnu brzinu wR zatvara sa horizontalom.

wsl

wt

wR

Brzina povienja temeperature wt biti e vea ako u sloju izgaraju suhi ugljeni s veom
koliinom volatila.

Slika 10. Shema izgaranja goriva na pominoj reetki

AB
CD

poetak izdvajanja volatila.

zavretak isparavanja volatila. Izmeu ove dvije zone odvija se paljenje smjese koja se
sastoji od volatila i zraka, i to na izotermi kojoj odgovara temperatura samozapaljenja
smjese (E F).
Presjek ravnine koja predstavlja kraj izdvajanja volatila i gornje povrine sloja (C)
priblino odgovara teorijskom pretiku zraka (=1). Idui od donje povrine sloja do
toke (G), izoterme koja predstavlja poetak isparavanja volatila, nee postojati smjesa
zraka i volatila pa e koeficijent pretika zraka u plinovitoj smjesi biti beskonaan (=).
Od toke G do toke C poinje mjeanje volatila sa zrakom, tako da viak zraka u
plinovitoj smjesi naglo opada.Toka H predstavlja paljenje smjese, a koeficijent pretika
zraka biti e (1<<2).

Paljenje kod ukriene sheme kree se suprotno od smjera kretanja plinovite smjese i
poinje na samoj gornjoj povrini sloja. Dovoenje topline potrebne za stvaranje plinovite smjese
i njeno paljenje vri se zraenjem iz loita u sloj.

12

Temperatura zraka je, zbog osjetljivosti elementa reetke, ograniena na vrijednost do oko
150C.
Stabilizacija paljenja goriva, a samim time i proces izgaranja moe se omoguiti
dovoenjem topline u korijen sloja.
Na slikama su prikazane razliite koncepcije loita napravljene za to bolje dovoenje
topline u korijen sloja (slika 11.)
Starija koncepcija loita kod koje su se postavljali tzv.
svodovi za paljenje koji su trebali odbijati toplinske
zrake koje bi padale u korijen sloja. Stvarno
pogodovanje paljenju sloju je bilo to to su ti svodovi
sprijeavali intenzivno hlaanje sloja niskim grijanim
povrinama.
Kod nekih starijih konstrukcija, zadnji su se svodovi
izvodili tako da vrue produkte izgaranja vraaju k
prednjem dijelu reetke ime bi doprinijeli stabilizaciji
procesa izgaranja, odnosno dogorijevanju tekih
ugljikovodika izdvojenih u korijenu sloja.

Suvremena loita se rade visoko, a sloj produkata

izgaranja iznad reetke je debeo pa predstavlja neku
vrstu sivog tijela koje intenzivno zrai prema korijenu
sloja.
Slika 11. Koncepcije loita
Kod ukriene sheme dovoenja zraka i goriva na reetku, sastav produkata izgaranja nije
ravnomjeran (slika 12.).

Slika 12. Sastav produkata izgaranja

Na srednjem dijelu reetke najvei je sadraj gorivih plinova (CO, H2, CH4) koji prodiru u
loite pa se za njihovo izgaranje mora dovoditi tzv. sekundarni zrak (iznad sloja). U tom dijelu

13

loita, iznad reetke, intenzivnije su kemijske reakcije i odvijaju se u difuznoj oblasti izgaranja,
to zahtijeva zonsko dovoenje zraka ispod reetke.
Broj zona se kree od 3 do 8 i zavisi o duljini reetke i fiziko-kemijskim osobinama goriva.
Za generatore srednjih veliina dovoljne su 3-4 zone koje trebaju dobro brtviti.
Pri dovoenju sekundarnog zraka, vrlo vaan parametar za izgaranje je tlak pod kojim se
uvodi taj zrak u loite. Sljedei sluajevi ukazuju na vanost tlaka sekundarnog zraka.
Sluaj a)
Sluaj b)
Sluaj c)

Nema uvoenja sekundarnog zraka:

loite naputaju velike koliine nasagorijelih plinova.
Uvoenje sekundarnog zraka pod tlakom od 1750 Pa:
izgaranje zavrava pri kraju loita (na izlazu).
Uvoenje sekundarnog zraka pod tlakom od 4000 Pa:
izgaranje zavrava na polovini visine loita.

Na lananoj reetki uspjeno izgaraju smei i kameni ugljeni s umjerenim sadrajem pepela
(4-26 %) i vlage do 35 %, pri emu granulacija ugljena treba biti manja od 40 mm.
Da bi se povrina reetke zatitila od topline zraenja plamena i dimnih plinova, potrebno je
da ugljeni imaju najmanje 5% pepela i troske.
2.2 Pomina kosa i stepenasta reetka

Generator pare s ugraenom stepenastom mehanikom reetkom projektiran je za ugljen

manje ogrjevne moi i veeg postotka pepela i vlage (smei ugljen i lignit).
Izgaranje se i kod ovih reetaka odvija po ukrienoj shemi, ali se kretanje sloja razlikuje od
onog na ravnoj reetki.
Prve kose reetke su bile izraene s ravnom povrinom. Kod njih se stabilizacija procesa
izgaranja vrila zraenjem dimnih plinova iz loita, a imale su dugaak crni korijen u kojem
su se vrile pripreme faza izagaranja.

Slika 13. Kosa stepenasta pomina reetka

14

Uvoenjem stepenastih kosih reetki skratio se crni korijen. Na stepenicama reetke se

formiraju gnijezda uarenog koksa na principu suprotne sheme dovoenja goriva i zraka (vidi
sl.2). Produkti izgaranja goriva u gnijezdu se kreu navie kroz sloj goriva grijui ga, suei i
isplinjavajui sve do paljenja. Stabilizacija procesa izgaranja kod kose stepenaste reetke vri se
na dva naina:
a) zraenjem produkata izgaranja iz loita
b) djelovanjem vruih dimnih plinova iz uarenog gnijezda

Slika 14. Shema izgaranja goriva na kosoj stepenastoj reetki

Osnovne dimenzije stepenice reetke:
Visina izmeu reetnica:
h = (3 4 ) d [mm]
d [mm] - veliina ugljena (asortiman)
Minimalna irina reetnice:
tg + tg
[mm]
bmin = h
tg tg
o - kut prirodnog klizanja ugljena
o - nagib stepenaste reetke

[]
[]

Dovod zraka za izgaranje je i kod ovih

reetaka ostvaren preko zona. Debljina sloja
goriva na kosim stepenastim reetkama je
obino dosta velika i dosee vrijednosti i do
400 mm u zavisnosti od duine reetke. Kut
nagiba ovih reetki je manji nego kod kosih
nepominih i iznosi = 25 - 42.
Kod ovih reetki imamo izdvajanje
zone suenja i zagrijavanja goriva te obostrano
paljenje sloja goriva, pa se mogu koristiti za
izgaranje ugljena poveane vlanosti kao i
ostalih goriva (vlani drveni otpatci do 55%
vlage, treset, itd).

Kose stepenaste reetke se razlikuju po konstrukciji reetnica i kinematici njihovog kretanja.

Najstariji tip reetke ja Sejbotova reetka(15a).
Kod ove se reetke svaki drugi red reetnica kree
oscilatorno, dok su ostali redovi nepokretni. Zbog
male visine ovih reetnica, hlaenje je slabo pa su jako
toplinski optereene. Ovaj se tip reetki koristi za
ugljene slabije kvalitete. Za kvalitetnije ugljene koriste
se reetke od legiranog elika.

15

Sljedei tip reetke (15b), kod kojih se

oscilatorno naizmjenino kreu svi redovi reetnica,
konstruirane su s ciljem intenzivnijeg mjeanja goriva
u sloju.
Kaskadni tip reetke (15c) u principu nema
nagiba te je kod njega pomicanje sloja ostvareno
poveanjem hoda pojedinih redova reetnica.Ovaj tip
reetke pogodan je za ugljene sa velikim sadrajem
minerala i niskom temperaturom topljenja pepela.
Intenzivno mjeanje ugljena u sloju, to je
naroito poeljno kod sitnog ugljena s veim
sadrajem pepela, ostvaruje se na Martinovoj reetki
(15d). Kod ove se reetke reetnice, koje su sloene u
pravcu suprotnom od smjera kretanja goriva, kreu
oscilatorno, svaki drugi red naizmjenino.
Ovime je omogueno vraanje upaljenih komada
ugljena pod sloj goriva, a ujedno se osigurava
stabilnost procesa izgaranja i kod ugljena sa velikim
sadrajem minerala (do 60%) i vlage (do 50%) uz
veliko optereenje reetke.
Slika 15. Nain kretanja reetke
Spaljivanje gradskog otpada u sloju

Nagla urbanizacija utjecala je na poveanje koliine i energetske vrijednosti otpada tako da

je njegovo spaljivanje postalo jedan od najracionalnijih naina za unitavanje ove materije.
Posebno je vano zbog velikih zahtjeva da se sauva ovjekov okoli.
Budui da je otpad heterogena mjeavina
organskih i anorganskih materija s promjenjivim
fizikim osobinama, problem njegova spaljivanja je
dosta sloen.
Temeljem brojnih analiza otpada utvreno je
da se oko 80% uzoraka nalazi u podruju trkuta
trokomponenetnog dijagarama (slika 16.) i da se
ak 50% nalazi u uem trokutu (crtkano). Prema
tim podacima moe se utvrditi da je kvaliteta
otpada relativno ujednaena.
Slika 16. Trokomponentni dijagram
Mala postrojenje slue samo za unitavanje otpada, a proizvedena se toplina ne
upotrebljava, dok se u veim postrojenjima toplina izgaranja koristi za dobivanje vodene pare ili
tople vode. S obzirom na raznolike ogrjevne moi, razliite karakteristike i nehomogenost otpada,
potrebno je loite i parni kotao za izgaranje takva goriva pojedinano projektirati. Zbog toga

16

razlikujemo loita za izgaranje tehnoloko-industrijskih otpadaka (drvni, tekstilni, koni, itd) i

za izgaranje gradskog otpada.
Za izgaranje otpada najee se koriste kose stepenaste reetke kapaciteta 15 kg/s.
Zajednika karakteristika svih konstrukcija reetki je da se zrak za izgaranje dovodi po zonama, a
osim mogunosti kontinuirane promjene brzine sloja imaju i sigurnosne spojnice kojim se
spreavaju oteenja reetke.
Pojedine faze izagaranja
otpada, zbog heterogenog
sastava, se preklapaju tako da
temeperaturni tok du reetke
nije kao kod izgaranja ugljena
na istoj reetki. Zbog toga se
izgaranje otpada ne moe
usporediti sa izgaranjem
ugljena.
Svi tipovi reetke su nagnuti
u smjeru kretanja sloja i
podeeni za rotaciono ili
oscilatorno kretanje reetnica
(slika 17.).
Slika 17. Reetke za spaljivanje gradskog otpada
U novije se vrijeme za spaljivanje gradskog otpada upotrebljavaju loita s izgaranjem u
fluidiziranom sloju.

6.2

IZGARANJE GORIVA U FLUIDIZIRANO SLOJU

200
180
160
140

120
100
80
60
40

wkr

20
0
0

Pri poveanju brzine strujanja zraka dinamiki tlak u sloju moe postii vrijednost koja je
jednaka teini estica, tako da dolazi do naruavanja stabilnosti sloja. Brzina koja odgovara ovim
uvjetima naziva se kritinom brzinom. S daljnjim poveanjem brzine zraka poinje tzv.

17

fluidiziranje sloja koje se sastoji u tome da se osnovna masa gorivih estica podie s reetke i
poinje naizmjenino vrtlono kretanje gore-dolje, koje podsjea na kljuanje uzavrele vode. Pri
ovome dolazi do intenzivnog mijeanja goriva sa zrakom.
U fluidiziranom sloju brzina strujanja mora biti vea od one koja odgovara kritinoj brzini,
jer se eli naruiti stabilnost sloja, ali istovremeno mora biti manja od srednje brzine strujanja
koja dovodi do odnoenja osnovne mase gorivih estica.
U odnosu na poetnu visinu mirujueg sloja, fluidizirajui je sloj 1,5-2 puta vii, a u 1 m3
fluidiziranog sloja nalazi se 400-600 kg goriva.
Aerodinamika karakteristika fluidiziranog sloja moe se izraziti:
c f Aestica G

ws
w
Gestica c f Aestica G G ,
2
2

gdje su brzine ws i wG , prikazane na shemi loiita.

ws
wG
ws

zrak

wG

brzina smjese zraka i dimnih plinova u fluidiziranom

sloju
brzina smjese zraka i dimnih plinova iznad fluidiziranog
sloja

Pri tome je ws wG zato to je u sloju manji presjek za

strujanje dimnih plinova u odnosu na presjek iznad sloja. Presjek
je manji ne samo zbog goriva koje se nalazi u njemu, ve i zbog
kvarcnog pijeska koji se dodaje da bi zapunio prostor izmeu
estica goriva i tako osigurao homogenu fluidizaciju.

U praksi se fluidizirani sloj ostvaruje sa to ravnomjernijim sastavom veliine gorivih

estica. Loita se koriste za male i srednje snage. Relativno su skupa zbog kompliciranog
sustava za pripremu i dovod goriva. Meutim, sofosticirani sustav za dovod goriva omoguuje
istovremeno dodavanje Ca u formi CaCO3 (vapnenac) koji vee sumpor i na taj nain smanjuje
zagaenje okolia. Dok se klasinim kotlovima mora dograivati sustav za odsumporavanje, to
ih bitno poskupljuje.
Druga velika prednost fluidiziranog loenja proizlazi iz injenice da je mogue osigurati
izgaranje na relativno niskim temperaturama 850-900 C. To osigurava:
smanjenu proizvodnju tetnih duinih oksida (NOx),
upotrebu ugljena sa snienom temperaturom sinteriranja i omekavanja pepela, te na taj
nain smanjeno zaljakivanje.

18

6.3

IZGARANJE UGLJENA U PROSTORU

Pri izgaranju goriva u prostoru gorivo se prethodno samelje (usitni) na odreenu finou
zrna ili estica koja ovisi o osnovnim svojstvima i vrstama ugljena i tako samljeveno dovodi se u
loite posredno ili neposredno strujom prethodno zagrijanog zraka u zagrijau zraka. Mjeavina
samljevena (pulveriziranog) goriva i zraka koja ulazi u loite s temperaturom priblino 80200C pali se u loitu zraenjem volumena dimnih plinova. esto se kod ugljena s malom
toplinskom vrijednosti provodi i recirkulacija dimnih plinova, tj. iz loita se jedan dio dimnih
plinova vraa u mlinove (usisnim djelovanjem rotora mlinova). Na taj se nain ugljen sui u
mlinovima i postie potrebna temperatura smjese ugljene praine, zraka i vodene pare nastale
suenjem goriva. Gorivo se dodaje (ubacuje) u loite pomou plamenika.
Prednosti izgaranja goriva u prostoru u odnosu na izgaranje u sloju jesu:
1. mogu se graditi loita velikih kapaciteta. Za kapacitete iznad 80-100 t/h grade se iskljuivo
generatori pare sa izgaranjem u prostoru;
2. moe izgarati gorivo irokog raspona toplinske vrijednosti i sastava, kao i razliitih
karakteristika pepela i troske;
3. visoki stupanj iskoristivosti loita, zbog toga to se moe ostvariti manji koeficijent pretika
zraka;
4. zrak se moe zagrijati na temperaturu 300-500C. Granica zagrijavanja zraka ovisi o kvaliteti
materijala zagrijaa zraka i kanala, a djelomino i o temperaturi paljenja goriva. Ako
temperatura mjeavine goriva i zraka u dovodnim kanalima prema plamenicima dostigne
temperaturu paljenja goriva, mjeavina e se zapaliti. Zato treba, ovisno o koliini vlage u
gorivu, podesiti temperaturu zagrijavanja zraka kako bi temperatura mjeavine bila dovoljno
ispod temperature zapaljenja goriva.
Nedostaci izgaranja goriva u prostoru:
1. veliki potroak energije za mljevenje (usitnjavanje) goriva i energije za rad vetilatora koji
dovodi svjei zrak i koji recirkuliraju dimne plinove. Dovedeni zrak mora imati dovoljno
visoki tlak da bi se savladali otpori strujanja u zagrijau, u kanalima zraka, u mlinovima i
plamenicima;
2. veliko troenje okretnih dijelova mlinova, kuita mlinova, udarnih tijela i drugih dijelova za
mljevenje (usitnjavanja). Troenje iznosi prema iskustvenim vrijednosti ovisno o finoi
meljave:
- za mlinove s udarnim tijelima (rotorom) - od 30-150 grama materijala od kojeg su graeni
mlinovi po toni samljevenog goriva;
- za mlinove s kuglama - od 20-120 grama na tonu samljevena goriva;
3. ugradnja filtera dimnih plinova za ukanjanje estica pepela i balansnih materija iz dimnih
plinova postaje neminovno potrebna;
4. mogunosti rada generatora pare s manjim ili malim optereenjem su ograniene. Najee se
ne moe raditi s manjim optereenjem od 30-50% nominalnog uina. Generatora pare s
izgaranjem u sloju moe raditi i s manje od 10% nominalnog optereenja;
5. mogunost samozapaljenja ugljene praine.

19

Postrojenja za pripremu goriva pri izgaranju u prostoru

Osnovni dijelovi postrojenja za pripremu krutog goriva pri izgaranju u prostoru jesu:
mlinovi s pogonskim elementima,
kanali i vodovi zagrijanog zraka,
vodovi recirkuliranih dimnih plinova iz loita do mlinova,
dodavai goriva,
vodovi i kanali mjeavine ugljene praine i zraka ili nosivog plina,
plamenici.

Izvedbe postrojenja za pripremu goriva dijele se prema vrsti na:

1. postrojenja s mlinskim ureajima i meuskladitenjem ugljene praine izmeu mlinova i
loita - postrojenja s posrednim dodavanjem goriva u loite;
2. postrojenja s mlinskim ureajima s izravnim ubacivanjem ugljene praine iz mlinova u loite
- postrojenja s neposrednim dodavanjem goriva u loite.
Kod postrojenja s meuskladitenjem ugljene praine izmeu mlinova i loita, mlinovi
rade neovisno o trenutanom optereenju generatora pare, odnosno o trenutnoj potrebi goriva, a
upotrebljavaju se sporohodni mlinovi. U tom sluaju mlinovi melju ugljenu prainu koja se
skladiti u zatvorenom skladitu (bunkeru). Takvi ureaji upotrebljavaju se za vrste ugljena s
relativno malim udjelom vlage.

Gorivo se skladiti u bunkeru za ugljen (1), iz kojega se pomou dodavaa ugljena (2)
dovodi u mlinove (3), u koje se dovodi i topli zrak iz zagrijaa zraka (9). Mjeavina samljevenog
goriva i ugrijanog zraka izlazi iz mlina (3) i vodi se u separator (4) iz kojega se manji dio goriva
koji je prekrupno samljeven vraa natrag u mlin, a vei se dio odvodi i skladiti u
meuspremniku (5). Iz meuspremnika se koliina ugljene praine dozira dodavaima ugljene
praine te odvodi prema plamenicima (6).
Kod postrojenja s meuskladitenja ugljene praine pogon je mlinskog ureaja potpuno
odvojen od pogona generatora pare, tako da mlinovi i ostali dijelovi mogu raditi u vremenskim
razdobljima kada je elektrino optereenje minimalno.

20

Sl. 2. Shema postrojenja za izravno dodavanje goriva u loite

Postrojenja s mlinskim ureajima za izravno dodavanje ugljene praine iz mlinova u
loite, upotrebljavaju se za mljevenje smeih ugljena i lignita. Obino koriste brzohodne
mlinove s ventilacijskim djelovanjem, s udarnim batovima ili udarnim kolima (udarni rotori), koji
mogu istodobno s mljevenjem goriva dodavati zagrijani zrak za suenje ugljena.
Kod postrojenja za izravno dodavanje goriva u loite generatora pare mjeavina
samljevena goriva i zraka vodi se izravno iz separatora u plamenike loita. Koliina goriva
regulira se u ovom sluaju preko dodavaa ugljena prije samog mlina. Naravno, da regulacija ne
bi bila suvie troma, moraju mlinovi biti takve izvedbe da ne sadre velike koliine samljevena
ugljena (npr. mlinovi u obliku bubnja).
Za vrelo loe vrste ugljena, koje obino sadre vee koliine vlage, u mlin se dovodi
gorivo, ugrijani zrak i recirkulirani dimni plinovi (Slika 3.) radi suenja ugljena i postizanja vie
temperature izgaranja, ime se ubrzava (pospjeuje) proces izgaranje.

Sl. 3. Shema postrojenja za izravno dodavanje goriva u loite

s recirkulacijom dimnih plinova

21

Na slici 4. prikazana je shema pripreme goriva za generator pare kapaciteta 1000 t/h s
mlinskim ureajima za izravno dodavanje ugljene praine u plamenike. Iz est dodavaa dodaje
se gorivo u est mlinova po 60 t goriva/h svaki, u koje se dovode ugrijani zrak iz zagrijaa zraka i
recirkulirani dimni plinovi. Goriva smjesa se iz mlinova vodi u dvanaest plamenika smjetenih u
dva reda po est. Svaki plamenik ima otvore za dovoenje smjese i odvojeno dovoenje zraka,
kako je prikazano na slici 5.

Plamenik na slici 5. ima tri sapnice za

sekundarni zrak i dvije za dovod smjese goriva,
primarnog zraka i recikliranih plinova. U
donjoj sapnici za sekundarni zrak ugraen je
uljni plamenik za poetni rad. Brzina strujanja
primarnog zraka (struja koja dovodi gorivo u
loite) treba biti takva da fronta plamena bude
stabilna, tj. da ne dolazi do povratnog paljenja
u dovodu smjese, ali isto tako da se plamen ne
gasi. Brzine strujanja sekundarnog zraka
odabiru se nekoliko puta veim od brzina
primarnog zraka da bi se ostvarilo vrtloenje i
dobro mijeanje goriva sa zrakom potrebnim za
potpuno izgaranje.

22

Plamenici slue openito za dovod smjese ugljene praine i zraka (u odreenim sluajevima
i recirkuliranih dimnih plinova) u loite generatora pare. Plamenici moraju ispuniti sljedee
uvijete:
da budu tako izvedeni da njihovo djelovanje osigurava dobro mijeanje zraka i ugljene
praine u loitu;
da osiguraju regulaciju koliine zraka pri svakom optereenju generatora pare, da bi se
koeficijent pretika zraka mogao drati to manjim;
da ostvare takav oblik plamena koji e to potpunije ispuniti volumen loita.
Smjetaj plamenika u velikoj mjeri ovisi o veliini generatora pare, o konstruktivnim
rjeenjima i o karakteristikama goriva. Plamenici mogu biti smjeteni na prednjoj ili na stranjoj
strani loita, u kutovima i na stropu loita.
U tablici 1. dane su vrijednosti brzina strujanja primarnog i sekundarnog zraka.
Plamenici

Primarni zrak
(m/s)

Sekundarni zrak
(m/s)

Smjeteni u
kutovima

20-30

30-50

Smjeteni na elu
ili na strani loita

10-15

40-60
i vie

Postoje tri osnovna naina ubacivanja ugljene praine u loite:

1. Horizontalni frontalni ili nasuprotni
2. Stropni
3. Kutni dijagonalni ili tangencijalni

23

frontalni

nasuprotni

tangencijalni

Prvi primjer konvencionalnog ugljenog plamenika je Foster Wheeler (slika 12.). U ovom
tipu plamenika spraeno gorivo se transportira primarnim zrakom koji se upuhuje u centralnu
cijev i ulazi u plamenicu. Sekundarni zrak dodaje se sistemu za izgaranje preko radijalnih ulaznih
rasprivakih krilaca. Recirkulacija stvorena rasprivanjem i oblogom dovoljna je da stabilizira
plamen. U ovom plameniku oko 80% zraka za izgaranje prolazi preko sekundarnih zranih
krilaca, a 20% kao primarni zrak dovodi se zajedno s ugljenom prainom.
Babcockov kruni plamenik (slika 13.) je sline konstrukcije i radi na slian nain, ali
ugljena praina i primarni zrak ulaze preko koljena od 90 i ploe za rasprivanje, kao suprotnost
tangencijalnom ulasku kod Foster Wheelerovog plamenika.
Stropni nain ubacivanja ugljene praine (slika 14.) je prihvaen tamo gdje se koristi
antracit kao glavno gorivo. Antracit zahtijeva dugo vrijeme za zavretak izgaranja i to rezultira
U-tipom plamena.. U ovom se plameniku oko 40% zraka za izgaranje dovodi primarnom strujom
i upuhuje prema dolje, dok se ostalih 60% ubacuje u plamen kroz otvore na bonim zidovima
loita.

24

Sl. 12. Foster Wheeler plamenik za ugljenu prainu

Slika 13. Babcock plamenik za ugljenu prainu

25

Slika 14. Foster Weleer stropni plamenik

Plamenik za tangencijalno ubacivanje ugljene praine je jednostavne konstrukcije (sl. 5.) i
ima vie ulaza za gorivu smjesu i sekundarni zrak, da bi se ostvario stabilan plamen i
minimizirala proizvodnja NOx. Tangencijalnim spiralnim kretanjem kroz loite produljuje se
rezidencijalno vrijeme ugljene praine i omoguuje dobro mijeanje sa sekundarnim zrakom i
potpuno izgaranje. Plamenik moe biti nagnut pod kutom od 30 prema horizontali da bi se
ostvarila regulacija temperature pare ili postigla redukcija emisija NOx. Zbog problema u
primjeni nagibnog mehanizma, javljaju se rjeenja s fiksnim nagibom.
Vrste i izvedbe mlinova
Sporohodni mlinovi u obliku bubnja

Ugljen se melje kuglama razliitih veliina u bubnju koji rotira oko vodoravne osi s18-30
o/min. Ako ugljen ima vie od 8-10 % vlage, mora se prije mljevenja suiti. Iza mlina su ugraeni
separatori kojima se regulira finoa separiranja. Njima se odvajaju krupne estice ugljena od
sitnih i vraaju u mlin.

26

Karakteristike ovih mlinova (slika 15.) jesu:

velika pogonska sigurnost
primjena prije svega za ugljene s malim udijelom vlage i visokim toplinskim vrijednostima,
tj. za kamene ugljene,
primjena za ugljene koji imaju balastne materije takvog sastava (pirit, SiO2 i sl.) da djeluju na
veliko troenje (habanje) dijelova mlina,
vrlo fino usitnjavanje ugljena

Slika 15.
Sporohodni mlin u obliku bubnja

27

Sl. 16. Mlin s valjcima

Mlinovi s kuglama ili valjcima

Ugljen se melje kuglama ili valjcima u tanjurastoj posudi kuju pokree motor, slika 16.
Kugle ili valjci potiskivani su vlastitom teinom ili oprugama i gibaju se oko svoje osi.
Reduktorom se smanjuje broj okreta pa se posuda okree 50-120 o/min.
Kugle ili valjci i segmenti posude izrauju se od elika legiranih manganom ili od
elektroljeva s dodacima kroma i nikla.
Mljeveni ugljen odnosi se strujom zraka iz mlina preko separatora u loite. Ugljen se
dodaje u loite izravno ili posredno. U ovim mlinovima se melje kameni ugljen i neke vrste
smeeg ugljena.
Mlinovi specijalnih izvedbi

Za mljevenje (usitnjavanje) svih vrsta smeih ugljena i lignita izvode se mlinovi specijalnih
konstrukcija:
mlinovi sa udarnim batovima,
mlinovi sa udarnim kolima,
mlinovi sa udarnim ventilatorskim kolima.
Obodna brzina udarnih batova ili udarnih kola iznosi 50-90 m/s, a broj okretaja kola
mlinova iznosi 750 ili 1500 o/min - brzohodni mlinovi. Ugrijani zrak (ili smjesa zraka i
recirkulirajuih dimnih plinova) ulaz tangencijalno u mlin. Samljeveno gorivo vodi se kroz
separator prema plamenicima. Krupnije estice vode se od separatora natrag u mlin. Kod svih
vrsta brzohodnih mlinova gorivo se melje sudarom s udarnim tijelima.
Mlin s udarnim batovima

28

Sl. 17. Brzohodni mlin s udarnim batovima

Ovi mlinovi imaju rotor na koji su gibljivo vezani (usaeni) batovi. Kuite mlinova je
iznutra obloeno ploama otpornim na habanje (lijevani elici legirani s Mn, Cr) prema slici 17.
Okretanjem rotora s batovima stvara se odreeni potlak koji savladava otpor strujanja zagrijanog
zraka u mlinu i otpor strujanja dimnih (recirkuliranih) plininova iz loita u mlin. Kod ovih se
mlinova ugrauju gravitacijski odvajai estica (separatori), tj. separatori koji djeluju na osnovi
razlike teina veih i manjih estica samljevena ugljena koje zagrijani zrak nosi iz mlina u
loite.
Mlinovi s udarnim kolima
Ova vrsta mlinova ima izveden jedan dio rotora s udarnim batovima, a jedan dio s udarnim
kolima. Izvedba ima znatno vee ventilacijsko djelovanje, nego mlinovi s udarnim batovima.
Gorivo i smjesa ugrijanog zraka i povratnih (recirkuliranih) dimnih plinova ulazi tangencijalno u
mlin slika 18. i rasporeuje se ravnomjerno uzdu oba udarna kola. Gorivo se melje na udarnim
kolima, a nakon toga na udarnim batovima (sredinji dio mlina). Mlin ima odvaja krupnijih
estica (separator).
Mlinovi s udarnim ventilaciskim kolima
Gorivo sa smjesom zraka i povratnih dimnih plinova ulazi uzduno u mlin. Neke izvedbe
tih mlinova imaju ispred udarnog ventilacijskog kola nekoliko redova udarnih batova (slika 19.).

29

Sl. 18.

Sl. 19.

30

Slika 20. prikazuje postrojenje pripreme i tok promjene u procesu mljevenja i suenja
goriva. Dimni plinovi (stanje 1) odvode iz loita i mijeaju s gorivom (stanje 2) i s ugrijanim
zrakom iz zagrijaa (stanje 3). U dijelu mlina s udarnim batovima gorivo se melje i prethodno
sui (stanje 4). Pokazatelj procesa predsuenja, jeste pad temperature smjese zraka i dimnih
plinova zbog oduzmanja topline za suenje goriva. Temperatura smjese zraka i plinova snizi se na
priblino 300C. Nakon toga se gorivo sui i melje u vetilatorskom kolu, a temperatura snizi na
80-200C. Kanalom (5) ulazi smjesa goriva i zraka u plamenik (6).

Sl. 20. Proces pripreme ugljene praine

7.

IZGARANJE PLINSKOG GORIVA

7.1

IZGARANJE PLINSKOG GORIVA

Dananji generatori pare esto kao pogonsko gorivo koriste plinska goriva. Prednosti
plinskih goriva u odnosu na kruta i tekua su to se vrlo lako mijeaju sa zrakom. Nije im
potrebna posebna priprema kao to je kod tekuih goriva zagrijavanje i isparavanje ili kod
krutih goriva mljevenje. Osim toga izgaraju s vrlo malim pretikom zraka to utjee na
smanjenje koliine dimnih plinova koji odlaze u okoli s relativno visokom temperaturom. Na
taj nain se smanjuju gubici generatora pare.
Plinska goriva osim toga izgaraju gotovo potpuno, bez tetnih ostataka kao to su aa,
ugljik-monoksid, sumpor-dioksid i pepeo, tako da praktiki ne zagauju okoli.
Iznos investicijskih ulaganja za izgradnju razvodnih ureaja nekoliko su puta manji
nego iznosi ulaganja u ostale razvodne sisteme za druge vrste goriva, preraunato na jednaku
koliinu transportirane energije.
Trokovi razvoda plinskog goriva, gubici te odravanje plinskih razvoda su najmanji u
usporedbi s razvodnim sistemima za ostala goriva.
Snabdjevanje plinskim gorivom gotovo je neovisno o vremenskim, prometnim i ostalim
uvijetima.
Nije potreban prostor za skladitenje, to predstavlja utedu radne snage i prostora, ali
istovremeno to moe biti i nedostatak kada se isporuke plina baziraju na ugovorima "puno za
prazno".
Uz prednosti koritenja plinskog goriva kao pogonskog goriva za generatora pare,
postoje i nedostaci koji su jako bitni, a odnose se na nain koritenja i mjere opreza. Naime, u
odreenim omjerima mjeavina plina i zraka, odnosno plina i kisika je eksplozivna. Tako se
prije svakog putanja u pogon loite generatora pare mora prozraiti da bi se izbjegla
eksplozija zbog eventualno zaostalog plina.

Podjela plinskih goriva

1.
2.

Plinska goriva koja se rabe u parnim kotlovima dijele se po nainu dobivanja na:
zemni (prirodni) plin
umjetni plinovi
plin visokih pei,
koksni plin,
generatorski plin,
plin iz podzemne gasifikacije,
plin od pirolize.

Zemni plin je osnovno plinsko gorivo koje izgara u parnim kotlovima. Glavni sastojak
mu je metan iji volumni udio ide i do 98%. Donja ogrijevna vrijednost kree mu se u
granicama od 33000 do 37000 kJ/m3. Ostali sastojci su vii ugljikovodici (C2H6, C3H8, C4H10,
C5H10) i negorivi plinovi (N2 i CO2).
Plin visokih pei ima malu toplinsku vrijednost koja je obino izmeu 4000 i 8000
3
kJ/m to je posljedica velikog udjela negorivih plinova (N2 = 51 58%, CO2 = 10 12%).
Osnovni gorivi sastojci su mu ugljik-monoksid (CO = 27 28%), vodik (H2 = 2 8%) i
metan (CH4 = 0.3 1.6%). Karakteristika plina visokih pei je da ima vrlo malu teoretsku
koliinu zraka za potpuno izgaranje.

Koksni plin se dobiva za vrijeme proizvodnje koksa i donja ogrijevna vrijednost mu je u

granicama 16300 17600 kJ/m3. Osnovni gorivi sastojci su mu vodik (oko 57%), metan (oko
22%) i ugljik-monoksid (oko 7%). Negorivi sastojci su duik, ugljik-dioksid i kisik (sve
zajedno oko 11% volumnog udjela). Koksni plin se obino mora prije uporabe oistiti od
smola, benzola, naftalina i amonijaka. U neoiinom plinu ima oko 27 32 g/m3 benzola i
tragova smola, naftalina i amonijaka.Nakon ienja sadri tragove smola i praine te do 4 g/
m3 benzola.
Generatorski plin se proizvodi u generatorima plina i rjee se koristi za generatore pare,
ima malu toplinsku vrijednost (Hd = 5000 6300 kJ/m3). Gorive komponente su mu ugljikmonoksid (CO = 24 30%), vodik (H2 = 13 15%), metan (CH4 = 0.5 3%) i sumporovodik
(H2S = 0.1 1%), a negorive duik (N2 = 45 52%) i ugljik-dioksid (CO2 = 5 8.5%).
3. Svojstva plina
3.1. Temperatura paljenja
Temperaturom paljenja naziva se ona najnia temperatura na kojoj se neki plin u
teoretskoj mjeavini sa zrakom ili kisikom sam zapali, bez prisustva inicijatora paljenja..
Reakcijska brzina spajanja kisika i gorivih sastojaka plina je na toj temperaturi dovoljno
velika da je toplina osloboena izgaranjem upravo jednaka toplini koja se predaje okolini i
time se osigurava nastavak procesa izgaranja. Kada bi se temperatura pri zadanim uvjetima
smanjila, proces izgaranja bi se prekinuo. Vano je napomenuti da temperatura
samozapaljenja nije konstantna veliina nego je meu ostalim funkcija brzine odvoenja
topline. to je brzina odvoenja topline vea, potrebna je via temperatura samozapaljenja, jer
se na vioj temperaturi izgaranja oslobaa i vei toplinski tok koji mora biti jednak
odvedenom da bi se izgaranje nastavilo, odnosno da bi temperatura izgaranja bila konstantna.
Temperatura zapaljenja osim toga ovisi o vrsti plina, njegovom sastavu, koncentraciji i tlaku
plina u mjeavini sa zrakom ili kisikom.
Tablica 1. Temperature samozapaljenja nekih plinova
Vrsta plina

Prirodni plin
Vodik
Ugljik-monoksid
Metan
Etan
Propan
Butan

Temperatura samozapaljenja u oC
sa zrakom

s kisikom

650
510
610
645
530
510
480

450
590
645
490
-

3.2. Granice paljenja plina

Da bi se smjesa plina i zraka pri odgovarajuoj temperaturi mogla zapaliti, potrebna je
minimalna koncentracija plina u smjesi. Ta minimalna koncentracija plina u smjesi naziva se
donjom granicom paljenja ili eksplozivnosti. Takoer postoji i gornja granica zapaljenja ili
eksplozivnosti. To je maksimalna koncentracija plina u smjesi pri kojoj je mogue tu smjesu
zapaliti pri odreenoj temperaturi. Ako se prekorai gornju granicu zapaljenja smjesa je
prebogata i ne moe se zapaliti.
Tablica 2. Donje i gornje granice zapaljivosti

Plin

Formula

Koncentracije plina u postocima

po zapremnini
Zrak
Donja

Vodik
Ugkjik-monoksid
Metan
Etan
Propan
Butan
Eten
Propen
Buten
Etin
Sumporovodik

H2
CO
CH4
C2H6
C3H8
C4H10
C2H4
C3H6
C4H8
C2H2
H 2S

4.1
12.5
5
3
2.1
1.5
3
2.2
1.7
2.3
4.3

Kisik

Gornja
75
75
15
14
9.5
8.5
33.3
9.7
9.0
82
45.5

Donja
4.5
13
5
3.9
3
3
2.8
14.8

Gornja
95
96
60
50.5
80
53
93
79

3.3. Brzina irenja plamena

Brzina irenja plamena, ili kako se jo naziva brzina izgaranja, mjeavine plina i zraka je
najmanja brzina kojom fronta izgaranja napreduje u smjesi plina i zraka.
To napredovanje fronte izgaranja moe se objasniti time da mjeavina plina i zraka, koja
izgara, grije i zapaljuje susjednu nesagorjelu zonu i to putem provoenja, zraenjem ili
konvekcijom topline.
Brzina izgaranja ovisi o temperaturi izgaranja, temperaturi zapaljenja, specifinom
toplinskom kapacitetu i toplinskoj vodljivosti plina.
Bitan utjecaj na brzinu irenja plamena imaju koncentracija plina u smjesi, temperatura
predgrijavanja, sastav plina i tlak plina na sapnici. Koliina zraka u plinskoj smjesi djeluje na
brzinu irenja plamena, i to tako, da brzina postie svoj maksimum kad se u smjesi plina i
zraka nalazi neto manje od teoretski potrebne koliine kisika za izgaranje.

Tablica 3. Brzine irenja plamena

Vrsta plina

Brzina irenja
plamena u m/s

Vodik
Metan
Ugljik-monoksid
Propan
Butan
Prirodni plin

2.65
0.40
0.35
0.32
0.38
0.32

4. Ureaji za izgaranje plinskih goriva

Za razliku od izgaranja krutog i tekueg goriva, proces izgaranja plinskih goriva je
homogen i odvija se u zapaljivoj smjesi plina i oksidanta, najee zraka, zahvaljujui irenju
plamena u njoj. Izgaranje plinskog goriva moe se odvijati na dva naina: difuzijski i s
predmijeanjem.
Pored toga prema mehanizmu mijeanja plina sa zrakom, izgaranje moe biti laminarno
i turbulentno.

Slika 1. Shematski prikaz difuzijskog izgaranja

U praksi se preteno ostvaruje turbulentno difuzijsko izgaranje tako to se plin i zrak
dovode u loite kroz plamenik velikim brzinama.
Na slici 1. je prikazana idealizirana struktura turbulentnog difuzijskog plamena pod
pretpostavkom da se plinsko gorivo uvodi u struju zraka koja se kree u istom smjeru. U jezgri
plinske struje (1) ija duljina ovisi o promjeru ua plamenika (d0) nalazi se plin koji u zoni
(2) stupa u kemijsku reakciju, zbog ega se od osi plamenika prema periferiji plamena
smanjuje koncentracija plina. Zona (3) u kojoj se nalaze plin i produkti izgaranja definira
duljinu plamena (Lpl). Maksimalna koncentracija produkata izgaranja nalazi se blizu kraja ove
zone. Oko nje se nalazi posljednja zona (4) koja sadri smjesu produkata izgaranja i zraka.

Duljina zone paljenja plina Lp zavisi prije svega od koncentracije kisika, brzine izlaenja
plina iz plamenika, koeficijenta molekularne difuzije i gustoe plina i okoline, odnosno zraka.
Duljina plamena je razmjerna promjeru plamenika i Froudovom broju
n

2
Lpl = k d0 w0 ,
gd0

gdje je:
k
d0
w0
n

- koeficijent koji ovisi o kvaliteti goriva, pretiku zraka, koeficijentu difuzije i

kinematikoj viskoznosti plina
- promjer plamenika
- brzina istjecanja plina iz plamenika
- eksponent koji ovisi o vrsti goriva

Da bi se proces izgaranja plinskog goriva ubrzao potrebno je osigurati umjetnu

stabilizaciju plamena, tako da paljenje gorive smjese bude to blie uu plamenika. Tu se
javlja problem, zbog toga to je brzina istjecanja plina iz plamenika (w0 = 30 - 50 m/s) znatno
vea od brzine rasprostiranja plamena (wn = 1 - 15 m/s). Zbog toga treba ostvariti recirkulaciju
gorive smjese u korjenu plamena. Ako se recirkulacija ne ostvari, pri odreenoj brzini, koja se
naziva kritinom, doi e do odvajanja plamena, a time i do prekida procesa izgaranja.
Kritina brzina najvie ovisi o normalnoj brzini rasprostiranja plamena i iznosi

wkr = k wna ds ,
2

gdje je:
k
wn
ds
a

- koeficijent kojim se obuhvaaju termodinamiki uvjeti strujanja,

- normalna brzina rasprostiranja plamena,
- promjer stabilizatora,
- koeficijent temperaturne vodljivosti.

Osnovni uvjeti za ubrzavanje procesa izgaranja plinskog goriva su:

- zagrijavanje zraka za izgaranje (kod plinova s malom ogrijevnom vrijednosti potrebno
je zagrijavati i sam plin),
- dovoenje zraka u korjen plamena da bi se postiglo to bolje mijeanje i brzo paljenje
gorljive smjese,
- osiguravanje stabilnog procesa izgaranja pri to veim brzinama istjecanja gorive
smjese iz plamenika,
- omoguavanje paljenja smjese po cijelom opsegu plamenika i
- ostvarivanje velike turbulencije u jezgri izgaranja i zoni dogorjevanja, pri emu se
mora osigurati ubrzano paljenje u perifernim slojevima korjena plamena.
Plamenici za plinsko gorivo se po duljini plamena mogu podjeliti na dugoplamene i
kratkoplamene, po svjetlosti plamena na svjetlee i slabosvjetlee, po donjoj toplinskoj
vrijednosti na niskokalorine i visokokalorine, po tlaku na visokotlane i niskotlane.
Najea podjela je prema nainu formiranja smjese. Prema ovoj podjeli postoje:
- plamenici bez prethodnog mjeanja plina sa zrakom (sl. 2a),
- plamenici s prethodnim mijeanjem plina i zraka (sl.2b) i
- plamenici s djelominim mijeanjem plina i zraka (sl 2c).

Slika 2.
U praksi se preteno koriste plamenici bez prethodnog mijeanja, kod kojih se moe
postii svjetao plamen ako plin sadri vee koliine ugljikovodika. Regulacijsko podruje
ovih plamenika je veliko i kod njih ne postoji mogunost da se plamen uvue u plamenik, to
se moe dogoditi kod druge dvije grupe.
Cjevasti plamenik (sl. 2.a) koristi se samo za niskokalorine plinove. Za visokokalorine
plinove se koriste plamenici kod kojih se plin dovodi periferno ili centralno (sl. 3.).

Slika 3.
a. Periferno dovoenje plina
b. Centralno dovoenje plina
Plamenici sa perifernim dovoenjem plina su veoma pogodni za kombiniranje s drugom
vrstom goriva, koje se dovodi u os plamenika. Da bi se postiglo zadovoljavajue mijeanje sa
zrakom, plin iz mlaznica mora istjecati velikom brzinom, pa je zbog toga za ovu vrstu
plamenika mjerodavan odnos masenih protoka zraka i plina
n=

z wz
p wp

gdje je:
- z-gustoa zraka,
- wz-brzina zraka,
- p-gustoa plina,
- wp-brzina plina.
Stabilnost plamena

zrak
zrak
=0

produkti izgaranja + zrak

plin
difuzijska fronta

zrak
1
produkti izgaranja + zrak

plin
gorivo + zrak

kinetika fronta

zrak
<1

produkti izgaranja + zrak

plin
difuzijska fronta
kinetika fronta

Utjecaj veliine n na kvalitetu procesa izgaranja prikazan je na slici 4 (krivulja 2).

Koeficijent aeracije

Vrlo je slian koeficijentu pretika zraka, samo se odnosi na smjesu plinskog goriva i
zraka unutar plamenika (prije izlaska u loini prostor).

V Lsmjesa
V L min

volumen zraka u smjesi

teoretski volumen zraka

Brzina smjese
plina i zraka

Zona otkidanja plamena

Zona stabilnog
plamena

Zona uvlaenja plamena

u plamenik

=1

Slika 4.
1 - Centralno dovoenje plina
2 - Periferno dovoenje plina
Optimalni reim pri perifernom dovoenju plina postie se pri maloj vrijednosti n, to
jest, pri velikoj brzini plina.
Intenzivno mijeanje plina i zraka, a time i stabilno, mirno i kvalitetno izgaranje moe se
postii razliitim promjerima mlaznica, to jest, razliitim prodorom mlaza plina u struju zraka.
Centralni dovod plina se koristi kada se ne predvia loenje drugim gorivom. U tom
sluaju n mora biti to vei da bi se smanjio gubitak uslijed kemijske nepotpunosti izgaranja
(sl. 4, krivulja 1).
Kombinirani plamenici u kojima alternativno izgaraju plinsko i tekue ili vrsto gorivo
koriste se esto, zbog smanjenja raspoloivosti pojedinih goriva. Treba napomenuti da u ovim
plamenicima razliita goriva ne smiju izgarati istovremeno, jer se znatno poveava gubitak
zbog kemijske nepotpunosti izgaranja.

5. Loita za izgaranje plinskih goriva

U sluaju kada se projektiraju za alternativno izgaranje tekueg i plinskog goriva, treba

voditi rauna da e biti razliita izmjena topline u loitu. Prirodni plin, naime, u veini
sluajeva izgara polusvijetleim plamenom, to bitno utjee na stupanj crnoe plamena, a time
i na izmjenu topline u loitu (slika 5.).

Slika 5.
- 1. Svjetlei plamen
- 2. Polusvjetlei plamen
- 3. Nesvjetlei plamen
Taj utjecaj e biti to vei to je manji toplinski kapacitet loita. Na ovu injenicu treba
obratiti pozornost naroito u sluajevima kada parni kotao ima pregrija pare isto
konvektivnog tipa. U takvim sluajevima se pri izgaranju prirodnog plina obino postiu vee
temperature pregrijane pare. To se nee dogoditi ako se naprave plamenici u kojima prirodni
plin izgara svjetlijim plamenom, to se obino postie mijeanjem plina i zraka dublje u
loitu. Utom sluaju dolazi do raspadanja odreenih ugljikovodika i do izgaranja ugljena u
obliku ae, to ini plamen svjetlim.
Oblik loita pri izgaranju plinskih goriva ovisi, prije svega, od broja i toplinskog
kapaciteta plamenika i njihovog rasporeda na zidovima loita.

10

Slika 6.
- a. - eoni plamenici
- b. - Podni plamenici
- c. - Stropni plamenici
- d. - Nasuprotni plamenici
Plamenici se postavljaju na prednjem zidu (sl. 6.a), dnu (b) i stropu (c) loita. Ako su
toplinski kapaciteti veliki, mogu se postaviti na nasuprotnim zidovima loita u takozvanom
bokser poloaju (d).
Varijante sa slike 6. b i c su veoma pogodne, jer se kod njih sa jednim plamenikom
veeg toplinskog kapaciteta moe projektirati loite sa velikim faktorom oblika i velikim
koeficijentom ispunjenosti loita plamenom. Ovakva koncepcija je jeftina, ali se moe
primijeniti samo ako se raspolae plamenikom sa irokim radnim podrujem.
Za varijantu na sl. 6.a je potrebno vie plamenika, to je skuplje i sloenije sa stanovita
regulacije i zahtjeva veu dubinu loita koje e biti toplinski manje efikasno. Bokser poloaj
se koristi rijetko i to samo u sluaju kada se radi o vrlo velikim toplinskim snagama loita.
Pri projektiranju loita se najprije odabere broj i snaga plamenika odreenog tipa, zatim
se odreuju osnovne dimenzije loita, koje ovise o duini i promjeru plamena. Dimenzije
plamena pri izgaranju tekueg goriva ovise o tipu plamenika i njegovog toplinskog kapaciteta
l pl = k l B
d pl = k d B

gdje je B maseni protok goriva, dok se kl i kd mogu odrediti iz slike 7.

11

Slika 7.
Pri izgaranju prirodnog plina vrijednosti lpl i dpl mogu se smanjiti za oko 20%.
Proizvoai plamenika obino preporuuju vrijednosti koje se mogu usvojiti za dimenzije
plamena.
Pri projektiranju loita treba voditi rauna o tome da plamen ni u kojem sluaju ne
dodiruje zidove loita i da ne dolazi do sudaranja dva susjedna plamena.

8.
1.

IZGARANJE TEKUEG GORIVA

Uvod

Temperatura isparavanja tekueg goriva je znatno nia od temperature paljenja. Pri

ubacivanju u loite tekue se gorivo zagrijava dovoenjem topline i isparava. U prvom
trenutku isparavaju lake ishlapljive komponente. Intenzitet isparavanja se poveava s
poveanjem povrine i intenziteta dovoenja topline.
U prisustvu oksidanta i postignuu temperature samopaljenja, dolazi do izgaranja
smjese zraka i para tekueg goriva. Proizvedena toplina slui za daljnje zagrijavanje goriva i
smjese. Brzina izgaranja tekueg goriva odreena je brzinom isparavanja povrine kapljice
goriva, zato to je to najsporija faza u procesu izgaranja. Dodirna povrina izmeu goriva i
vruih dimnih plinova se moe viestruko poveati rasprivanjem goriva u sitne kapljice, to
se postie mlaznicama ili brizgaljkama. Npr. od kapi promjera 1 mm, moe se dobiti 106 kapi
promjera 10 m, pri emu se povrina isparavanja poveava 600 puta. Faze izgaranja tekueg
goriva:
1. rasprivanje,
2. stvaranje gorive smjese,
3. paljenje smjese,
4. izgaranje smjese.
U vrijeme poveane izgradnje termoelektrana na mazut, krajem pedesetih i poetkom
ezdesetih godina, izbio je u prvi plan problem niskotemperaturne korozije. Uz pojavu
korozije uobiajeno se pojavljivao i problem izbacivanja kiselih nakupina u okolinu.
Uzrok problema je bila proizvodnja SO3 tijekom izgaranja mazuta s poveanim sadrajem
sumpora. Od tada su poduzeta mnogobrojna istraivanja da bi se utvrdio utjecaj razliitih
faktora na proizvodnju SO3. Ubrzo je utvreno da djelotvornu mjeru za smanjenje proizvodnje
SO3 predstavlja izgaranje s niskim pretikom zraka. Upravo iz injenice da postoji jaka
zavisnost proizvodnje SO3 o pretiku zraka, zakljueno je da se proizvodnja SO3 odvija
prvenstveno u plamenu, a da je u znatno manjoj mjeri posljedica katalitikog djelovanja.
1.1. Teorijske pretpostavke za niskotemperaturnu koroziju generatora pare loenih
tekuim gorivom
1.1.1. Nastajanje SO3 u loitu
Teko loivo ulje u pravilu sadrava od 1,5 do 3 % sumpora koji skoro u potpunosti
izgara u loitu u sumporni dioksid.
S + O2 = SO2

1kgS + 0,7 m O2 = 0,7 m SO2

3

(1)
(2)

Izgaranjem 1 kg sumpora dobiva se 0,7 m3 sumpornog dioksida (kod normalnih uvjeta).

Odatle proizlazi da, ako u gorivu ima 3 % sumpora i ako se stvara priblino 12 m3/kgB dimnih
plinova, u dimnim plinovima ima 1750 ppmvol sumpornog dioksida.
Tek mali dio nastalog sumpornog dioksida vee se s kisikom u sumporni trioksid prema
formuli:
1
SO2 + O2 = SO3
(3)
2

Koliina nastalog sumpornog trioksida ovisi o razliitim termikim i katalitikim

utjecajima. Najznaajnija su tri utjecajna faktora:
temperatura izgaranja,
koeficijent pretika zraka,
sadraj sumpora u gorivu.
Utjecaj temperature izgaranja

Proizvodnja SO3 %

Temperatura izgaranja ovisi o izvedbi loita i karakteristikama plamenika (nainu

paljenja i nainu mijeanja smjese goriva i zraka za izgaranje). Na sl. 1. prikazana je zavisnost
pretvorbe SO2 u SO3 o temperaturi izgaranja i koeficijentu pretika zraka.

Temperatura izgaranja C

Sl. 1. Pretvorbe SO2 u SO3 u zavisnosti od temperature izgaranja i koeficijenta pretika zraka

Sadraj SO3 10-3 %

Relativno vrijeme

Temperatura izgaranja C

Sl. 2. Proizvodnja SO3 kao funkcija vremena koje stoji na raspolaganju za reakciju

Temperatura roenja C

Temperatura izgaranja

Sadraj SO3 10-3 %

Iz sl. 1. je vidljivo da proizvodnja SO3 pada s povienjem temperature izgaranja. Kod

visokih temperatura izgaranja naime, dolazi do ubrzanja kinetike procesa izgaranja to
skrauje vrijeme koje stoji na raspolaganju za SO3 reakciju. Utjecaj vremena reakcije na
koliinu proizvedenoga SO3 moe se vidjeti na sl. 2.
Na sl. 3. prikazani su odnosi sadraja SO3, relativnog vremena reakcije, temperature
izgaranja i temperature roenja H2SO4. Budui da u generatoru pare nema daljnjeg izgaranja
osim u loitu, proizvodnja SO3 vezana uz izgaranje zavrava u loitu.

Relativno vrijeme

Sl. 3. Proizvodnja SO3 u zavisnosti od vremena reakcije i temperature izgaranja

Utjecaj pretika zraka
Dugo se vremena smatralo da je za plamenike i loita s izgaranjem tekog loivog ulja
preporuljiva vrijednost koeficijenta pretika zraka =1,08-1,1. Time je s jedne strane bilo
osigurano potpuno izgaranje goriva, a s druge je strane vea koliina zraka u dimnim
plinovima smanjivala parcijalni tlak (udio) para H2SO4, to je opet smanjivalo temperaturu
roenja. Meutim, ve smo vidjeli na sl. 1. da poveanjem koeficijenta pretika zraka bitno
raste proizvodnja SO3. Danas je dokazano da upravo raspoloivost slobodnog kisika u
plamenu tekueg goriva stvara povoljnu atmosferu za nastajanje SO3. Na sl. 4. prikazani su
rezultati mjerenja temperature roenja H2SO4 u zavisnosti od koeficijenta pretika zraka na
dvama razliitim kotlovima s loenjem tekog ulja.

Temperatura roenja

Sadraj O2 u dimnim plinovima %

Sl. 4. Zavisnost temperature roenja H2SO4 o pretiku zraka

Na sl. 5. prikazan je postotak pretvorbe SO2 u SO3 u zavisnosti od sadraja kisika u
dimnim plinovima. Oznaeno je podruje povoljnog rada, od 0,2 do 0,6 % sadraja O2, to
odgovara koeficijentima pretika zraka od 1,01 do 1,03. Tada pretvorba SO2 u SO3 iznosi od
0,4 do 1,7 %.
5

Pretvorba SO2 u SO3, %

Radno podruje

0
0

0.5

1.5

2.5

3.5

Sadraj O2 u dimnim plinovima, %

Sl. 5. Pretvorba SO2 u SO3 u zavisnosti od sadraja kisika u dimnim plinovima

Sadraj sumpora
Na sl. 6. prikazana je funkcionalna zavisnost temperature roenja H2SO4 o sadraju
sumpora u gorivu za razliite koeficijente pretika zraka.

Temperatura roenja

Sadraj sumpora %

Sl. 6. Zavisnost temperature roenja H2SO4 o sadraju sumpora u gorivu

i koeficijentu pretika zraka
Vidljivo je da, za sadraj sumpora vei od 1,2 %, temperatura roenja lei u podruju
izmeu 90 i 150 C. Isto se tako pokazuje da je utjecaj kisika u dimnim plinovima vei od
utjecaja sadraja sumpora u gorivu.
1.1.2. Toka roenja

Toka roenja se definira kao najvia temperatura pri kojoj je smjesa dimnih plinova, u
kojoj ima para vlanih plinova, u zasienom stanju. Ukoliko se temperatura dimnih plinova
spusti ispod temperature roenja (bez promjene tlaka plinova) dolazi do kondenzacije.
Toka roenja H2O
Toka roenja (ili toka zasienja) H2O ovisna je o parcijalnom tlaku H2O, odnosno o
volumnom udjelu H2O u dimnim plinovima. Vodena para se pojavljuje u dimnim plinovima
prilikom izgaranja vodika iz goriva, nastaje iz eventualne vlage u gorivu koja u procesu
izgaranja isparava te iz zraka za izgaranje koji uvijek sadri vlagu u veoj ili manjoj mjeri. U
sluaju potpunog izgaranja tlak se vodene pare moe izraunati iz Daltonovog zakona
p H 2O = p G

V H 2O
VG

gdje se indeksi H2O i G odnose na vodenu paru i dimne plinove. Na sl. 7. prikazana je zavisnost
tlaka zasienja vodene pare o temperaturi zasienja. Temperatura se zasiene vodene pare kod
izgaranja mazuta obino nalazi izmeu 45 i 55 C. Na sl. 8. dana je zavisnost temperature

Parcijalni tlak vodene pare kg/cm2

zasienja vodene pare o koeficijentu pretika zraka. Kako udio vodene pare (tako i parcijalni
tlak) u dimnim plinovima pada zbog vee dobave zraka, tako pada i temperatura zasienja.

Temperatura roenja vode C

Temperatura roenja vode C

Sl. 7. Zavisnost tlaka zasienja vodene pare o temperaturi zasienja

Pretiak zraka

Sl. 8. Zavisnost temperature zasienja vodene pare o koeficijentu pretika zraka

Toka roenja H2SO4
U sluaju kada dimni plinovi sadre SO3 ili pare sumporne kiseline te vodenu paru,
proces kondezacije se moe pratiti na dijagramu na sl. 9. Dijagram je nacrtan za parcijalni tlak
od 0,1 bar, to odgovara uobiajenom udjelu vodene pare i sumporne kiseline u dimnim
plinovima pri izgaranju mazuta.
Budui da je koncentracija SO3 i para sumporne kiseline u smjesi jako mala, vidljivo je da
se temperature roenja nalaze u podruju do 160 C.

Linija roenja
Para

Smjesa
Temperatura

pare i kondenzata

Linija isparavanja
Kondenzat

Maseni udio % H2SO4

Sl. 9. Roenje smjese sumporne kiseline i vode pri parcijalnom tlaku 0,1 bar
Slika 10. prikazuje zavisnost temperature roenja H2SO4 o volumnoj koncentraciji SO3 u
dimnim plinovima. Smatra se da se ovim dijagramom moe procijeniti temperatura roenja
unutar 5 C tonosti.

Koncentracija SO3, ppm vol

1000

100

10

1
110

120

130

140

150

160

170

Temperatura roenja, o C

Sl. 10. Temperature roenja H2SO4 u zavisnosti o volumnoj koncentraciji SO3

Nastajanje kondenzirajueg sloja
Temperatura roenja H2SO4 pokazuje temperaturu od koje poinje djelovati proces
korozije, ali je za intenzitet korozije mnogo primjerenije upotrijebiti brzinu nastajanja
kondenzirajueg sloja. Debljina kondenzirajueg sloja i koncentracija H2SO4 u njemu ovise o
temperaturi izmjenjivake povrine.

Intenzitet korozije

Toka korozije

Toka
roenja vode
Toka
roenja H2SO4
Temperatura povrine C

Sl. 11. Proces korozije pri kondenzaciji para H2SO4

H2SO4 u
dimnim

Debljina filma mg/h

plinovima

Temperatura povrine C

Sl. 12. Intenzitet korozije u zavisnosti od koncentracije para H2SO4 u dimnim plinovima
Na poetku kondenzacije (na temperaturi roenja) intenzitet procesa korozije je mali,
zbog toga to je izkondenzirala mala koliina kiseline koja ima visoku koncentraciju (vidi sl.
9.). Pri temperaturama ispod temperature roenja debljina kondenzirajueg sloja raste i dosee
svoj maksimum kojih 30-50 C ispod temperature roenja (vidi sl. 12.). Pri tome dolazi do
pada koncentracije H2SO4 i izrazite korozije izmjenjivake povrine. Daljnjim smanjenjem
temperature pada intenzitet korozije. U blizini temperature zasienja vode intenzitet korozije
ponovo naglo raste, to se pripisuje djelovanju sumporaste kiseline (H2SO3) koja je nekoliko
puta agresivnija od H2SO4.
Opisani se proces kondenzacije ne mora uvijek na taj nain odvijati. Kod drukijih se
uvjeta moe susresti skoro linearna zavisnost korozije o temperaturi izmjenjivake povrine.

1.2. Mjere za spreavanje pojave niskotemperaturne korozije

Iz dosadanjih razmatranja mogu se definirati mjere i postupci koji spreavaju ili

ublaavaju pojavu niskotemperaturne korozije. To su:
1. kontrola i odravanje pogona,
2. koritenje goriva s niskim postotkom sumpora,
3. koritenje aditiva,
4. koritenje materijala otpornih na koroziju.
1.2.1 Kontrola i odravanje pogona

Kao to je ve reeno koeficijent pretika zraka potrebno je odravati na minimalnim

vrijednostima (=1,01-1,03), ime se bitno utjee na smanjenje nastanka SO3 u dimnim
plinovima, a time i na pojavu niskotemperaturne korozije. Ovo je najdjelotvornija mjera koja
e se detaljno analizirati kroz svjetska iskustva i praksu u poglavlju 1.3.
Ako se postrojenjem moe upravljati tako da temperatura dimnih plinova ne padne ispod
temperature rosita sve dok dimni plinovi ne prou najosjetljivija mjesta (zagrijai zraka i
zagrijai vode), tada se moe znaajno smanjiti korozija. Alternativna je mjera poveanje
temperature izlaznog kraja, ali je ovo skupa opcija zbog smanjenja stupnja iskoristivosti
postrojenja.
Dobro odravanje postrojenja takoer pomae u borbi protiv niskotemperaturne korozije.
Izolaciju na dimnim kanalima treba odravati u ispravnom stanju da ne doe do stvaranja
hladnih mjesta koja pospjeuju kondenzaciju. Kanali za dimne plinove moraju biti u
besprijekornom stanju da se onemogui prodor hladnijeg zraka iz okoline koji takoer snizuje
temperaturu dimnih plinova.
Dijelovi postrojenja osjetljivi na koroziju mogu se povremeno ispirati vodom da se
sprijei taloenje kiseline. Zagrijai zraka i vode uobiajeno se iste izvan pogona. Voda za
ispiranje mora biti ravnomjerno rasporeena i s velikim mlazom kako bi se kiselina odstranila
brzo i potpuno u to kraem vremenu.
1.2.2. Niskosumporna goriva

Koritenje niskosumpornog goriva teko je izvedivo. Gorivo se kupuje tako da se

optimira cijena proizvedene energije, a jeftinija teka ulja obino imaju sadraj sumpora od
oko 3 %. Zbog toga ova mjera, osim u izuzetnim sluajevima, ne predstavlja realnu
mogunost.
1.2.3. Koritenje aditiva

Aditivi se dodaju s namjerom neutralizacije kiseline dok se ona nalazi jo u parnoj fazi, te
tako spreavaju nastajanje kiselinskog taloga na kanalima i na zagrijaima zraka. Obino se
ubacuju u dimne plinova na ulazu u zagrija zraka ili se dodaju direktno u gorivo.
Tijekom godina intenzivno su testirani magnezijev karbonat, magnezijev oksid i
hidroksid, dolomit (magnezijev vapnenac), cinkov praak, tercijarni amini, piridin i amonijak.
Iskustva su pokazala da su magnezijev oksid i hidriksid najuinkovitiji.
Zadatak neutralizacije sumporne kiseline u parnoj fazi zahtijeva fino samljeveni magnezij
kako bi se poveala reakcijska povrina. Da bi se postigla djelotvorna neutralizacija kiseline
srednji promjer magnezijevih estica mora biti oko 5 m, a molarni omjer Mg:SO3 treba biti
dva.

10

Oprema za ubacivanje magnezijevog praka u zagrija zraka sastoji se od lijevka s

mjealicom spojenog s punim transporterom za dovod praka u venturijevu cijev. Praak se
mijea s mlazom zraka i potiskuje u dimne plinove. Ovaj nain ubrizgavanja moe kontrolirati
kiselost u kotlovima do 660 MW, za to je potrebno 180 kg/h magnezijevog praka.
Navedeni nain moe sprijeiti koroziju postrojenja koje je isto na poetku pogona.
Postrojenju koje ve ima naslage kiseline nee odgovarati magnezijeve estice veliine 5 m
koje se teko taloe na povrinama kanala. Veliina estica od 5 m prvenstveno je odabrana
za neutralizaciju kiseline u dimnim plinovima. Ako je zbog neutralizacije kiseline potrebno
taloenje magnezija na povrinama, koriste se vee estice (50 m).
I na kraju komentar o ubrizgavanju amonijaka. U nekim je sluajevima amonijak
djelovao neutralizirajue, dok je u drugima pospjeivao koroziju. Problem lei u injenici da
ne smije doi do formiranja aminijevog-bisulfata koji je korozivan i potie daljnju koroziju,
ako se nataloi na hladnim povrinama. U uspjenim su pokuajima preporuene doze
amonijaka bile 0,06-0,08 % masenog udjela po kilogramu izgorenog goriva, ovisno o sadraju
sumpora u gorivu.
1.2.4. Koritanje materijala otpornih na koroziju

U rotacionim zagrijaima zraka isprobani su razliiti materijali otporni na koroziju. Ovaj

je element postrojenja sklon koroziji jer se temperatura rotirajueg elementa mijenja 1-2 puta
u minuti. Naroito je vana konstrukcija elementa. Sa stanovita prijelaza topline bolja je
savinuta forma limova, ali to moe dovesti do formiranja taloga. Konstrukcije koje su
predviene za esto pranje radi otklanjanja kiselih taloga, vjerojatno su ekonomski isplativije
(od onih s ugraenim skupljim materijalima), to ipak ovisi o nainu rada postrojenja i
kvaliteti goriva.
Iskustvo je pokazalo da su niskolegirani elici najbolji izbor materijala za konstrukciju.
Oni daju dobar odnos izmeu vijeka trajanja i relativno niske cijene. Koriste se elici s 3% Cr
sa ili bez 0,5 % Mo, ali je najbolji materijal Corten (0,12 % C max, 0,25-0,75 % Si , 0,2-0,5
% Mn, 0,07-0,15 % P, 0,05 % S max, 0,3-1,25 % Cr, 0,65 % Ni max, 0,25-0,55 % Cu) koji je
niskolegirani, zavarljivi elik visoke vrstoe ija je otpornost na koroziju tri puta vea od
nelegiranog elika.
1.3. Svjetska praksa i iskustva

Iz dosadanjih je razmatranja mogue zakljuiti da je poboljanje procesa izgaranja

najbolji nain za smanjenje niskotemperaturne korozije. To znai da je potrebno osigurati
brzo zapaljenje rasprenog goriva, dobro mijeanje goriva i zraka za izgaranje te potpuno
izgaranje goriva uz minimalni koeficijent pretika zraka. Time e se postii smanjenje
zaprljanja dimne strane generatora pare te smanjenje korozije to omoguuje produljenje
vremena pogona izmeu dva remonta i uz sve to postie se bolji stupanj toplinske
iskoristivosti generatora pare.
Ove zahtjeve nije uvijek lako ispuniti jer ovise o konstrukciji plamenika, rasporedu
plamenika na zidovima loita, nainu dovoenja i raspodjeli goriva i zraka te nainu
regulacije parametara izgaranja.
1.3.1. Tijek procesa izgaranja

Dobro mijeanje goriva i zraka smanjuje vrijeme izgaranja uz postizanje visokih

temperatura u loitu. Time se izgaranje mazuta po svojim karakteristikama pribliava
procesu izgaranja plinskog goriva. Ukoliko je mijeanje nedovoljno dobro, pojavljuje se

11

pojaano koksiranje kapljica mazuta te se zbog produljenja vremena reakcije ovakvo

izgaranje pribliava izgaranju ugljene praine. Vrijeme izgaranja tada ovisi o koliini
stvorenog koksa, vremenu provedenom na visokim temperaturama i koeficijentu pretika
zraka (vidi sl. 13.).
[s]

Teko loivo ulje

Koeficijent pretika zraka

Sl. 13. Vrijeme izgaranja koksiranih kapljica mazuta s poetnim promjerom od 100 m u
zavisnosti od koeficijenta pretika zraka
Zbog navedenoga se treba teiti to boljem mijeanju goriva i zraka to se opet postie
visokom turbulencijom privedenog zraka, velikom relativnom brzinom zraka u odnosu na
gorivo, dobrim rasprenjem kapljica goriva te pravilnim izborom kuta rasprenja. Nepotrebno
je rei da dimenzije loita moraju biti takve da ne ograniavaju plamen niti po duljini niti po
irini.
1.3.2. Konstrukcija plamenika

Mlaznica za gorivo

Ulje
Para

Sl. 14. Y- mlaznica

12

Mlaznice za tekue gorivo imaju veliki utjecaj na dimenzije rasprenih kapljica i njihovu
raspodjelu u izlaznom presjeku plamenika. U praksi su se izuzetno povoljnima pokazale
mlaznice za tekue gorivo u Y-obliku s parnim rasprenjem mazuta, kao to je prikazano na
sl. 14.
Navedeni je oblik mlaznice, za razliku od drugih naina rasprenja goriva (tlano,
zrakom, rotirajue), izuzetno prilagodljiv to omoguuje ispunjavanja zahtjeva dobrog
izgaranja. Ta se prilagodba u prvom redu odnosi na broj otvora za izlaz goriva i kut rasprenja
koji se moe po volji odabrati. Na sl. 15. i 16. prikazani su plamenici za mazut ugraeni na
generatorima pare s proizvodnjom pare od 32 t/h (3 plamenika, svaki ima kapacitet 800 kg/h),
odnosno 400 t/h (18 plamenika, svaki ima kapacitet 1750 kg/h).

Kut rasprenja

Sl. 15. Plamenik s kapacitetom 800 kg/h, Y-mlaznica s 5 otvora

Kut rasprenja

Sl. 16. Plamenik s kapacitetom 1750 kg/h, Y-mlaznica s 10 otvora

Rezultati mjerenja provedeni na navedenim generatorima pare prikazani su na sl. 17. i 18.

13

Temperatura roenja C
Temperatura roenja
CO2
Bacharachov
broj

Bacharachov
broj

Sadraj O2 u dimnim plinovima %

Sl. 17. Rezultati mjerenja na kotlu 32 t/h

Temperatura
roenja C

Temperatura roenja
Bacharachov
broj

Bacharachov broj

Sadraj O2 u dimnim plinovima %

Sl. 18. Rezultati mjerenja na kotlu 400 t/h

Na sl. 19., 20. i 21. prikazana je zavisnost toke roenja i intenziteta nastanka korozije od
kuta rasprenja goriva. Mjerenja su izvrena na generatoru pare od 400 t/h. Openito se moe
rei da manji kut rasprenja goriva ima za posljedicu dui plamen i smanjenu stabilnost
zapaljenja goriva.

14

Temperatura roenja C

Bacharachov broj

Temperatura roenja

Bacharachov broj
Kut
rasprenja

Sadraj O2 u dimnim plinovima %

Sl. 19. Parametri izgaranja u zavisnosti od kuta rasprenja mazuta

Intenzitet korozije A/min

Temperatura povrine C

Sl. 20. Intenzitet korozije u zavisnosti od temperature povrine

(kut rasprenja mazuta 70 )

15

Intenzitet korozije A/min

Temperatura povrine C

Sl. 21. Intenzitet korozije u zavisnosti od temperature povrine

(kut rasprenja mazuta 85 )
Postizanje optimalnog rasprenja mazuta, to je preduvjet pogona s izrazito niskim
koeficijentom pretika zraka, bitno ovisi o viskozitetu mazuta na mlaznici plamenika. Za Ymlaznice najpovoljnije vrijednosti viskoziteta mazuta iznose 2-3 E. U sluaju pogona s
=1,15 (to je vrlo esto uobiajena vrijednost), viskozitet moe iznositi 6 E. Za viskozitet od
2-3 E i uobiajenu kvalitetu mazuta potrebne su temperature zagrijavanja mazuta od 120 C.
Na sl. 22. jasno je pokazano da smanjenje temperature od 120 C na 95 C (izaziva poveanje
viskoziteta), bitno pogorava rasprenje mazuta i uvjete izgaranja, ime se poveava intenzitet
korozije. Zbog toga je potrebno regulirati temperaturu mazuta u vrlo uskim granicama na
zadanu vrijednost.

Intenzitet korozije A/min

Temperatura mazuta = 95C

Temperatura mazuta = 120C

Temperatura povrine C

Sl. 22. Intenzitet korozije u zavisnosti od temperature mazuta

16

Dovod zraka
Na odvijanje procesa izgaranja naroiti utjecaj ima polje strujanja zraka na izlazu iz
plamenika. Ono utjee na stvaranje smjese goriva i zraka te uvjete zapaljenja smjese. Brzina
strujanja zraka ne smije biti niti premala, jer e rasprenje goriva biti slabo, niti prevelika da
ne doe do otpuhivanja plamena to moe stvarati potekoe kod zapaljenja svjee smjese. Za
stabilizaciju plamena i postizanje povoljnog zapaljenja ugrauje se tzv. impeler u struju zraka.
Time se smanjuje aksijalna, a poveava tangencijalna komponenta strujanja zraka, to
osigurava mirno i sigurno zapaljenje smjese. Impeler je uz mlaznice za rasprenje goriva,
ureaje za dovoenja zraka i realizaciju optimalne brzine strujanja zraka, jedan od najvanijih
elemenata plamenika. Na sl. 23. prikazan je impeler za stabilizaciju plamena.

Sl. 23. Impeler za stabilizaciju plamena

mm v.s.

Mjerenja i detaljni prorauni pokazuju da iza impelera u smjeru strujanja zraka nastaje
zona smanjenog tlaka koja dovodi do natranog strujanja smjese. Polje strujanja iza impelera
prikazana je na sl. 24.

Sl. 24. Polje strujanja iza impelera

17

Promjer impelera i udio zraka koji prolazi kroz impeler (primarni zrak) imaju veliki
utjecaj na zapaljenje smjese i izgaranje. Optimalne se dimenzije impelera odreuju
eksperimentalno iako se danas ve upotrebljavaju i kompjutorski prorauni u tu svrhu.
Ostatak zraka (sekundarni zrak) koji se dovodi oko impelera ima veliku vanost za formiranje
kvalitetne smjese goriva i zraka. U dananjim se plamenicima veih snaga primarni i
sekundarni zrak u pravilu dovode odvojeno kako bi se brzina i nain dovoenja mogli
neovisno regulirati. Bolje mijeanje zraka i goriva znai skraivanje plamena.
Za pouzdano zapaljenje smjese naroiti znaaj ima duljina cilindrinog izlaznog otvora
plamenika. Plamenik na sl. 25. radi u podruju =1,2-1,3, dok je na sl. 26. prikazan plamenik
s cilindrinim otvorom za koji vrijedi <1,05. U tok sekundarnog zraka umeu se lopatice za
postizanje vrtloenja ime se utjee na duljinu plamena, tok procesa izgaranja i stabilnost
plamena.

Sl. 25. Starija izvedba plamenika za uljno loenje

Sl. 26. Moderna izvedba plamenika za uljno loenje

1.3.3. Odnos goriva i zraka

Kao to je do sada reeno, treba se teiti k tome da koeficijent pretika zraka ne bude vei
od 1,05, to odgovara udjelu kisika u dimnim plinovima do 1 %. Koliine goriva i zraka
morale bi se moi lako podesiti. Svaki bi plamenik morao imati vlastito brojilo protoka
goriva, a po mogunosti i koliina bi se zraka trebala moi mjeriti na svakom plameniku.
Idealno bi bilo kada bi svaki plamenik imao vlastiti dovod zraka.
Kako je osjetljivo loenje u pogonu s malim koeficijentom pretika zraka pokazuje sl. 27.
Poveanje udjela kisika za 0,4 % izaziva smanjenje udjela CO u dimnim plinovima od 0,07 %
na nulu. To znai da se bez egzaktnog i kontroliranog podeenja odnosa goriva i zraka ne
moe odravati pogon u podruju malih pretiaka zraka.

Minuta

18

CO u dimnim plinovima %

O2 u dimnim plinovima %

Sl. 27. Ovisnost sadraja CO o pretiku zraka

Osim navedenoga, uvjet pogona s malim pretikom zraka je brzo i precizno reagirajua
regulacija i obueni personal. Naime, kod srednjih i velikih generatora pare potreban je i
veliki broj plamenika, na kojima se ne moe runim nainom regulirati raspodjela koliine
goriva. Na sl. 28. prikazan je pogonski ispis glavnih parametara na ve spomenutom
generatoru pare od 32 t/h koji ima kompletnu automatsku regulaciju. Treba uoiti da je
usprkos velikim kolebanjima optereenja od 8-10 t/h, rada s malim pretikom zraka od svega
0,5 % udjela O2, pogon vrlo stabilan s kvalitetnim izgaranjem.

Sati

C Temp.dim.plinova

C Temperatura pare

Sadraj O2

atm Tlak pare

Sadraj CO

t/h Koliina pare

% Sadraj O2
% Sadraj CO
C Temp.pare
atm Tlak pare
C Temp.dimnih plinova
t/h Koliina pare

Sl. 28. Pogonski parametri generatora pare (32 t/h) s automatskom regulacijom izgaranja

19

Na sl. 29. prikazan je tijek toke roenja za isti generator pare u zavisnosti od
optereenja. Gorivo je mazut sa sadrajem sumpora 2,5-3 %.
Temperatura roenja C

Temperatura roenja

Koliina pare t/h

Sl. 29. Toka roenja, sadraj CO2 i O2 u zavisnosti od optereenja

generatoru pare od 32 t/h
1.3.4. Pretiak zraka

Ve je u nekoliko navrata reeno da je formiranje to idealnije smjese goriva i zraka prva

pretpostavka za pogon loita s malim (blizu teoretskog) pretika zraka, a da pri tome ne doe
do nedozvoljene proizvodnje ae i ugljinog monoksida.
Prva su loita s mazutnim loenjem uobiajeno koristila pretiak zraka od 10 do 20 %.
Pogon s manjim pretikom zraka izazivao je aenje i pojavu CO, uz produljenje procesa
izgaranja i produljenje plamena. Osnovni nedostatak ovakvog loenja bila je loa konstrukcija
plamenika kojom se nije uspijevalo postii dovoljno dobro mijeanje goriva i zraka. S jedne
strane je kut rasprivanja goriva bio premali. S druge je strane dovodni kanal za zrak imao
proirenje na ustima plamenika (sl. 25.), to je uvodilo zrak u proces izgaranja sa
zakanjenjem ili je dio zraka bio izgubljen za izgaranje.
Rezultati mjerenja radnih parametara loita s ovakvom izvedbom plamenika prikazani
su na sl. 30. Uoljiv je nagli porast temperature roenja s porastom udjela kisika u dimnim
plinovima, kao i visoke vrijednosti aenja (po Bacharachu) za male vrijednosti kisika.

20

Temperatura roenja C

Temperatura roenja

Bacharachov
broj
CO2 na kraju loita

Bacharachov broj

Sadraj O2 u dimnim plinovima %

Sl. 30. Parametri izgaranja s plamenikom starije izvedbe

Za razliku od navedenoga, moderni plamenici za uljno loenje s cilindrinim kanalom za
privod zraka izgledaju poput prikaza na sl. 26.
Rezultati mjerenja radnih parametara loita s modernom izvedbom plamenika prikazani
su na sl. 31. U stvari se ovdje radi o rekonstrukciji izgaranja zbog prvotno jako izraene
niskotemperaturne korozije na zagrijau zraka (ulazne su temperature zraka bile 50-70 C).
Ve je nakon jednogodinjeg rada vei dio cijevi za zrak trebao biti zamijenjen zbog
nagrienosti korozijom. Mjerenja prikazana na sl. 31. izvrena su godinu i pol dana (cca
10000 pogonskih sati) nakon rekonstrukcije, bez da su do tada primijeeni ikakvi znakovi
niskotemperaturne korozije.

21

Temperatura roenja C

Bacharachov
broj

Temperatura roenja

Bacharachov broj

Sadraj O2 u dimnim plinovima %

Sl. 31. Parametri izgaranja s plamenikom moderne izvedbe

I u podruju niskih optereenja potrebno je odravati optimalne parametre izgaranja, ako
se eli izbjei niskotemperaturna korozija. Odravanje niskog koeficijenta pretika zraka
znatno je oteano u podruju niskih optereenja. To se manje odnosi na mogunost
rasprivanja goriva, zbog toga to se promjenom dimenzija mlaznice i promjenom tlaka
goriva (ili tlaka pare za rasprivanje) mogu dobiti zadovoljavajui rezultati. Nasuprot gorivu,
kod niih je optereenja znatno tee ostvariti potrebne brzine zraka za stvaranje kvalitetne
gorive smjese. Na primjer, brzina zraka od 40 m/s na punom optereenju pada na vrijednost
od 10 m/s na optereenju od 25 %. Pri takvim je brzinama nemogue odrati nisku vrijednost
pretika zraka. Mali generatori pare, koji u pravilu imaju samo jedan plamenik, rade obino s
relativno visokim izlaznim temperaturama dimnih plinova. U tom sluaju nema problema s
niskotemperaturnom korozijom ni kod neto viih koeficijenata pretika zraka.
Kod velikih generatora pare loite je opremljeno s veim brojem plamenika. Kada
optereenje generatora pare padne ispod 50 %, pojedini se plamenici mogu ugasiti
osiguravajui na taj nain vee brzine strujanja zraka na preostalim plamenicima.
Na sl. 32. prikazani su rezultati mjerenja parametara izgaranja u loitu s tri plamenika.
Preko cijelog podruja optereenja (od 33 do 13 t/h pare) uspijeva se odrati konstantan
koeficijent pretika zraka (to je vidljivo iz konstantne vrijednosti udjela CO2).

22

Temperatura roenja C

Bacharachov
broj
Temperatura roenja

Bacharachov broj

Proizvodnja pare t/h

Sl. 32. Pogon generatora pare s konstantnim pretikom zraka

Intenzitet korozije A/min

Kao to je vidljivo iz sl. 32. postoji funkcionalna zavisnost izmeu temperature roenja
H2SO4 i optereenja generatora pare. S padom optereenja pada i temperatura roenja, to je
posljedica smanjenja vremena potrebnog za izgaranje. Pri smanjenju optereenja se naravno
ne smije izgubiti na kvaliteti gorive smjese.
Na slikama 33., 34. i 35. prikazan je intenzitet korozije u zavisnosti od temperature
izmjenjivake povrine i koeficijenta pretika zraka za optereenja 50, 75 i 100 %.

Temperatura povrine C

Sl. 33. Intenzitet korozije za 50 % optereenje

Intenzitet korozije A/min

23

T e m p e ra tu ra p o v r in e C

Sl. 34. Intenzitet korozije za 75 % optereenje

Intenzitet korozije A/min

Temperatura povrine C

Sl. 35. Intenzitet korozije za 100 % optereenje

Iz zadnjih je dijagrama vidljivo da intenzitet korozije i temperatura roenja H2SO4 rastu s
optereenjem generatora pare i ono to je ve do sada u nekoliko navrata pokazano, intenzitet
korozije raste s poveanjem koeficijenta pretika zraka. Takoer je vidljivo da toka korozije
(lokalni maksimum na krivulji intenziteta) lei kojih 30 C ispod toke roenja. Ovisnost
toke korozije o toki roenja prikazana je na sl. 36.

24

Primjer:

t C

Temperatura roenja = 100C

Temperatura korozije = 75C

Temperatura roenja C

Sl. 36. Temperaturna razlika izmeu toke roenja i toke korozije

1.3.5. Primjeri iz domaih elektrana

U tablici 1. prikazani su rezultati prorauna i rezultati mjerenja [5] temperature roenja

H2SO4 na generatoru pare TE Rijeka. Proraun koliine SO2 izvren je prema formuli (2), a
proraun temperature roenja prema dijagramima na slikama 5. i 10.
Na slikama 37. i 38. usporedba je dana dijagramski. Vidljivo je dobro slaganje
izraunatih i izmjerenih vrijednosti. Treba uoiti da su izmjerene vrijednosti temperature
roenja neto vie od izraunatih, tako da iz sigurnosnih razloga u pogonu treba ii s
temperaturama dimnih plinova za oko 10 C iznad temperatura roenja.
Tablica 1. Usporedba izraunatih i izmjerenih vrijednosti temperature roenja na TE Rijeka
Nel

160,8 MW

203,1 MW

1,09

1,38

3,15

0,88

1,15

1,2

3,1

1,055

1,070

1,105

1,176

1,044

1,058

1,061

1,173

SO2 u SO3, %

2,37

2,62

3,05

3,55

2,13

2,43

2,47

3,55

SO2, ppmvol

1044

1044

1044

1044

1312

1312

1312

1312

SO3, ppmvol

24,72

27,36

31,84

37,01

27,97

31,83

32,43

46,59

Troenja-raun, C

139,18

139,97

141,16

142,35

140,14

141,16

141,30

144,18

Troenja-mjereno, C

139,4

142,4

142,0

146,3

139,6

140,0

146,5

145,0

Temperatura roenja H 2SO4, oC

O2 , %

150
145
140
mjereno

135

Poly. (raun)

130
125
120
0

Sadraj O2, %

Sl. 37. Usporedba prorauna i mjerenja temperature roenja H2SO4

u TE Rijeka, na snazi bloka 160,8 MW

Temperatura roenja H 2SO4, oC

25

150
145
140
mjereno

135

Poly. (raun)

130
125
120
0

Sadraj O2, %

Sl. 38. Usporedba prorauna i mjerenja temperature roenja H2SO4

u TE Rijeka, na snazi bloka 203,1 MW
Na sl. 39. prikazane su temperature roenja H2SO4 u generatorima pare TE Sisak.
Pretpostavljeno je loenje mazutom koji sadri 1,8 % sumpora uz koeficijent pretika zraka
=1,05, to odgovara sadraju kisika u dimnim plinovima od oko 1 %. Na 70 % optereenju
poveava se sadraj kisika u dimnim plinovima na 2 %, a na 30 % optereenju na 3 %.
Prema literaturi [4] s padom optereenja dolazi do snienja temperature roenja. Snienje
nastaje zbog skraenja vremena izgaranja na niim optereenjima te ovisi o nainu loenja i
konstrukciji plamenika. Zbog nesigurnosti utvrivanja tone temperature roenja u ovisnosti o
optereenju, na sl. 39. prikazane su dvije granine linije. Konzervativna linija ne predvia
snienje temperature s padom optereenja, dok je crtkana krivulja izvedena prema podacima
iz [4]. Na slici je jo ucrtana temperatura dimnih plinova na izlazu iz generatora pare prema
projektnoj dokumentaciji (osim one na najniem optereenju). Moe se vidjeti da izmjerene
temperatura dimnih plinova na izlazu iz generatora pare lee u podruju temperatura roenja.
160

120

Temperatura, C

140

konzervativno

100

prema [4]

80

proizvoa

60

mjereno [6]

40
20
0
0

0.25

0.5

0.75

1.25

Optereenje

Sl. 39. Promjena temperature roenja u generatorima pare TE Sisak

u ovisnosti o optereenju

26

1.3.6. Proizvodnja SO3 uslijed katalitikog djelovanja

Godine 1972. u elektrani je Irsching puten u pogon 300 MW EVT generator pare s
loenjem mazuta. Generator pare je projektiran uz uvaavanje mjera za spreavanje
niskotemperaturne korozije, kao to su pogon s niskim pretikom zraka i pojedinana
regulacijom plamenika.
Primopredajna su isputivanja izvrena nakon 8000 pogonskih sati sa sljedeim
parametrima izgaranja:
0,6
%
sadraj O2
1
Bacharachov broj
20
mg/m3
sadraj krutih estica u dimnim plinovima
0,001
%
sadraj CO
100
mg/m3suhih
sadraj SO3
140
C
toka roenja H2SO4
Poveanjem broja pogonskih sati, na izlazu iz dimnjaka postajala je sve uoljivija bijela
perjanica, prikazana na sl. 40.

Sl. 40. Perjanica na dimnjaku (snaga 240 MW, temperatura dimn.plinova 145 C)
Dosta je vremena trebalo dok se konano nije posumnjalo na pojavu katalitikog SO3.
Nakon 29000 pogonskih sati mjerenja su pokazala da je uz 0,6 % O2 u dimnim plinovima,
sadraj SO3 na kraju loita iznosio 80 mg/m3, a ispred RZZ 360 mg/m3. To znai da je
pretvorba SO2 u SO3 iznosila uslijed izgaranja oko 2 %, a uslijed katalitikog djelovanja oko 7
%. Toka roenja H2SO4 za sadraj SO3 od 360 mg/m3 iznosila je 160 C.
S ciljem smanjenja niskotemperaturne korozije i smanjenja izbacivanja kiselih nakupina
izvreno je pranje vodom. Rezultat je bio odmah uoljiv, to je vidljivo na sl. 41.

27

.
Sl. 41. Slika dimnjaka nakon pranja izmjenjivakih povrina

Pretvorba SO2 u SO3

Ovisnost proizvodnje katalitikog SO3 o temperaturi prikazana je na sl. 42. Na slici je

prikazana i ravnotena krivulja reakcije SO2 u SO3. U stvarnosti ova reakcija s molekularnim
kisikom tee ak i kod visokih temperatura toliko sporo da se nikada ne dosegne ravnotena
koncentracija. Upotrebom katalizatora koncentracija se SO3 moe poveati i do 90 %. Kao
katalizatori naroiti znaaj imaju V2O5 i Fe2O3. Iz slike je vidljivo da ispod temperatura od
400 C nema proizvodnje katalitikog SO3 zbog malih brzina reakcije.

Temperatura povrine
a) ravnotena krivulja
c) katalizator Fe2O3
b) katalizator V2O5

d) katalizator kvarc

Sl. 42. Proizvodnja katalitikog SO3 u ovisnosti o temperaturi

Nakon viegodinjeg iskustva u eksploataciji i razliitim pokuajima utjecanja na
smanjenje proizvodnje katalitikog SO3 dolo se do sljedeih zakljuaka:
1. Relativno vee koliine SO3 u dimnim plinovima dovode na dimnjaku nakon
kondenzacije do stvaranja bijele perjanice. Ova se pojava zapaa pri koncentracijama SO3
u dimnim plinovima iznad 150 mg/m3.
2. Pogon s niskim pretikom zraka u loitima s uljnim loenjem nije dovoljna garancija za
odranje niske stope pretvorbe SO2 u SO3 kada postoji katalitiko djelovanje taloga pepela
na izmjenjivakim povrinama i kada su temperature na razini od 600 C.

28

3. Proizvodnja katalitikog SO3 moe biti viestruko puta vea od koliine SO3 proizvedene
u plamenu.
4. Za sada nisu pronaene zadovoljavajue mjere za sanaciju ove pojave. Privremeno
rjeenje ostaje pranje izmjenjivakih povrina vodom.
5. Dosadanja istraivanja s aditivima nisu dala bitna poboljanja.
1.4. Usporedba koritenja ugljena i tekueg goriva za izgaranje

Koritenje kapljevitog goriva donosi odreene prednosti u odnosu na ugljen:

- vrijeme izgaranje kapljice kapljevitog goriva je otprilike dvostruko krae od vremena
izgaranja estice ugljena
- kod izgaranja ugljena, za razliku od kapljevitog goriva, postoji mali postotak
prevelikih estica koje moraju due obitavati u loitu nego prosjene estice
- prijelaz topline na zid loita ovisi o koliini pepela prionulog uza zid, a budui kod
izgaranja ugljena postoji puno vie pepela nego kod ulja, postoji i vei otpor prijelazu
topline kod kotlova na ugljen
Posljedica svega toga jesu puno vee dimenzije loita na ugljen od onog na kapljevito
gorivo da bi se poboljao proces izgaranja (slika 6). Kod ugljena, mora se obratiti posebna
panja na skupljanje pepela na dnu loita, o emu ovisi i oblik loita, to nije sluaj kod
kapljevitog goriva (loite na ugljen na dnu mora imati stranice pod kutem od oko 60, dok
kod loita na kapljevito gorivo moe biti horizontalno, odnosno blago zakoeno).
Usporedne vrijednosti
visina

irina

dubina

Ugljen

1,2

1,14

Ulje

9.

PRIJELAZA TOPLINE U GENERATORIMA PARE

U generatorima se pare toplina dimnih plinova, nastalih izgaranjem, prenosi na vodu i

paru. Ako postoji zagrija zraka, tada se dio topline dimnih plinova prenosi u njemu na ulazni
zrak. Pri tome su zastupljena sva tri naina prijelaza topline: zraenje, konvekcija i
provoenje.
9.1

Prijelaz topline zraenjem

Zraenje dviju paralelnih ploa

Toplinsko zraenje dviju paralelnih ploa prikazano je na sljedeoj slici.

r1r22E1

r2E1

E1

a2r1r2E1

a2E1

T2

r12r22E1

r1r2E1

T1

a1r1r22E1

a1r2E1

Slika 1. Zraenje paralelnih ploa

Zraenje ploe 1 na plou dva jednako je:

q12 = (1 a1r2 a1r1r22 a1r12 r23 ...) E1

)]

= 1 a1r2 1 + r1r2 + r12 r22 + ... E1

Suma lanova geometrijskog reda u zagradi je jednaka:
qn 1
1
gdje je a1 prvi lan reda, q kvocijent uzastopnih lanova, a
= a1
=
q 1 1 r1r2
n broj lanova reda. Refleksivnost ploa oznaena je s r1 i
r2.

ar
q12 = 1 1 2 E1
1 r1r2
Budui da je a + r = 1 ,

a1r2 = a1 (1 a 2 ) = a1 a1a 2

1 r1r2 = 1 (1 a1 )(1 a 2 ) = 1 (a1 a 2 + a1a 2 ) = a1 + a 2 a1a 2

zraenje s ploe 1 na plou 2 iznosi:

q12 =

a2
E1 .
a1 + a 2 a1a 2

Na slian nain se moe dobiti iznos toplinskog zraenja s ploe 2 na plou 1

a1
q 21 =
E2
a1 + a 2 a1a 2
Gustoa rezultirajueg toka toplinskog zraenja je:
q R = q12 q 21 =

a 2 E1 a1 E 2
a1 + a 2 a1a 2

Budui da je a = ,
qR =

2 E1 1 E 2
1 + 2 1 2

Imajui u vidu da je:

T
E1 = 1c0 1
100
qR =

T
E 2 = 2 c0 2
100

T 4 T 4
c0
1 2
1
1
100 100
+
1

Ako je c12 =

c0
konstanta zraenja tih dviju ploa, onda je ukupni tok
1
1
+
1

toplinskog zraenja jednak:

T 4 T 4
Q R = q R A = c12 A 1 2
100 100
Ako se umjesto o dvjema ploama radi o tijelima u obliku kugle ili cilindra, onda je
konstanta zraenja jednaka:
c12 =

c0

1 A1 1
1
+
1 A2 2

A2
A1

Slika 2. Obuhvaeno tijelo u obliku kugle ili cilindra

Proraun prijelaza topline u loitu

Jednadba prijelaza topline u loitu moe se u opem obliku napisati kao
T 4 T 4
Q L = L c0 sr Az
z
100
100

(1)

c0

toplinski tok zraenja, MW

stupanj crnoe loita
koeficijent zraenja crnog tijela

sr

koeficijent ekranizacije ili toplinske efikasnosti povrine

Az
T
Tz

povrina zidova (ekrana), m2

temperatura dimnih plinova referentna za toplinsko zraenje, K
srednja temperatura povrine zidova, K
faktor zaprljanja povrina

QL

Zbog toplinskog zraenja dimnih plinova u iznosu QL, oni e se ohladiti na temperaturu

TL

Q L = 0 B (I a I L ) = 0 B VG c pG (Ta TL )
B

0
Ia
IL
VG
c pG

(2)

koliina goriva, kg/s

iskoristivost zbog gubitka zraenja
adijabatska entalpija dimnih plinova, MJ/kgB
entalpija dimnih plinova na izlazu iz loita, MJ/kgB
volumen dimnih plinova, m3/kgB
specifina toplina dimnih plinova, MJ/m3K

(VG c pG ) = TI a TI L
a

Izjednaavanjem jednadbi (1) i (2), dobije se:

0 B (VG c pG ) Ta 1

TL
Ta

T 4

= L c0 sr Az T 4 10 8 1 z
T

T
,
Uvoenjem izraza =
Ta

T
L = L
Ta

T
= 1 z
T

0 B (VG c pG ) Ta (1 L ) = L c0 sr Az Ta4 4 10 8
uz pretpostavku da se funkcionalni odnos izmeu bezdimenzionalnih temperature moe
izraziti s

= 4 M nL ,
gdje je M parametar koji odreuje poloaj maksimalne temperature u loitu
M = a b X
h
X = 1
h2

Kao prvu aproksimaciju se moe

uzeti da je mjesto najvie temperature u
loitu odreeno visinom plamenika.
za plinsko gorivo M = 0,52 0,3 X
za mazut
M = 0,52 0,3 X
za izgaranje u sloju M = 0,52 0,3 X

h2

h1

Slika 3. Poloaj maksimalne temperature u loitu

0 B (VG c pG ) Ta (1 L ) = L c0 sr Az Ta4 M 4Ln 10 8

0 B (VG c pG )
c0 sr Az

Ta3

(1 L ) = L M 4Ln 10 8

uvoenjem Bolzmanove znaajke

Bo =

0 B (VG c pG )

c0 sr Az Ta3

dobiva se

Bo Bo L = L M 4Ln 10 8
4Ln +

Bo
Bo
L
=0
8
L M 10
L M 10 8

(3)

Temeljem eksperimentalnih podataka za realna loita Gurvi je pokazao da je rjeenje

jednadbe (3) jednako

L =

Bo 0,6
,
M L0,6 + Bo 0,6

to vrijedi za Bo < 10 L ili

TL
< 0,9 .
Ta

Proraunom loita se dobiva temperatura dimnih plinova na izlazu iz loita (za

pretpostavljene dimenzije i povrinu loita) ili povrina loita (za pretpostavljenu izlaznu
temperaturu dimnih plinova.

Ta

tL =

5,672 10 8 L sr Az Ta3

B
V
c
G
pG
0

Az =

B QL
5,672 10 8 L sr M TL Ta3

273

0, 6

(4)

+1

1
M2

a 1
TL

(5)

Stupanj crnoe loita za izgaranje u sloju kod potpuno ekraniziranih loita

L =

pl + (1 pl ) '
1 (1 ' )(1 ')(1 pl )

pl
=
'=

stupanj crnoe plamena

AR
Aef

odnos povrine reetke i povrine loita (uz koje su cijevi)

Aef
Aef AR

Za sluaj = 0

L =

pl

pl
+ (1 pl ) sr

Efektivni koeficijent emisivnosti plamena pri izgaranju krutih goriva odreuje se po formuli:
pl = 1 e k ps

k
p
s

koeficijent slabljenja zraenja

tlak u loitu
srednja efektivna debljina sloja koji zrai

Koeficijent slabljenja zraenja

k = k G rG + k a a + k koks sl1 sl 2
koeficijent slabljenja zraenja troatomnih plinova, pepela i koksa,
k G , k a , k koks

parcijalni tlak troatomnih plinova,

koncentracija pepela u dimnim plinovima,

s l1 , s l 2

koeficijenti koji uzimaju u obzir koncentraciju koksa i nain izgaranja.

rG

9.2

Prijelaz topline konvekcijom

Turbulentno strujanje fluida moe se zamisliti kao kretanje estica mase fluida koji
imaju razliite brzine i temperature. Slika 4. prikazuje fenomenoloki strujanje estica fluida u
blizini zamiljene povrine a-a.

u2, t2

2
a

2
a

G
1

u1, t1

Slika 4. Izmjena mase i energije u turbulentnom toku

Zbog turbulencije se estica fluida mase G (izraena kao gustoa masenog toka, kg/s m2)
iz ravnine 1-1, koja se kree brzinom u1 i ima temperaturu t1, premjeta u ravninu 2-2. Tada
estica mase G dobiva brzinu u2 i temperaturu t2.
Pri prijelazu iz ravnine 1-1 u ravninu 2-2 estica fluida prima toplinu G c p (t 2 t1 ) ,
tako da je koliina topline (izraena kao gustoa toplinskog toka, W/m2) koja se prenese kroz
ravninu a-a jednaka

q = G c p (t 2 t1 )
Fluid u ravnini 1-1 ima brzinu u1, a u ravnini 2-2 brzinu u2. Razlika koliine gibanja pri
prijelazu estice G kroz ravninu a-a moe se izraziti kao

= G (u 2 u1 ) .
Iz ovoga slijedi da je

= cp

t 2 t1
dt
cp
du
u 2 u1

Pri postojanju slinosti izmeu temperaturnog i brzinskog polja mogue je nai izraz za
koeficijent prijelaza topline bez integriranja energetske jednadbe, a poznavajui izraz za
tangencijalno naprezanje.
Ako se pretpostavi da se gustoa toplinskog toka i tangencijalno naprezanje u
turbulentnom toku mogu izraziti analogno kao u laminarnom toku, tada se moe pisati za
gustou toplinskog toka i tangencijalno naprezanje

q = ( + t )

t
y

= ( + t )

u
.
y

Dijeljenjem gornjih jednadbi dobiva se

+ t t

+ t u

(9.2.1)

gdje su t i t koeficijenti toplinske vodljivosti i dinamikog viskoziteta u turbulentnom

podruju.
tz

u0

r
t0

Slika 5. Profili brzina i temperatura u kanalu

Ako definiramo bezdimenzionalne varijable

t t0
t z t0

U=

u
u0

y
r

tada se jednadba () moe napisati kao

+ t t z t 0

+ t
u 0 U

U sluaju da je

t >>
t >>
t c p
1
Prt =
t

profili bezdimenzionalnih temperatura i brzina postaju slini, pa se moe pisati

= cp

t z t0
u0

Uvoenjem jednadbi za q i u gornji izraz

q = (t z t 0 )

z = cf

(t z t 0 )
cf

2
0

u
2

u 02
, gdje je cf koeficijent trenja na zidu kanala
2

= cp

= cp c f

t z t0
u0

u 02 1 d
/
2 u0

u2 d 1
d cp
=
cf 0

2
u0

d cf u d cp
=

2
Nu =

cf
2

Re Pr

Budui da je mjerenjem ustanovljena zavisnost

c f = konst. Re 0, 2

Nu = konst. Re 0,8 Pr
Dittus-Blterova jednadba za strujanju jednofaznog fluida u kanalu ima oblik

Nu = 0,023 Re 0,8 Pr 0,4

Odreivanje koeficijenta prolaza topline

Na sl. 6. prikazana je vrsta stjenka cijevi ili kanala koja odjeljuje grijui od grijanog
medija. Kada su uvjeti prijelaza topline stacionarni, gustoa toplinskog toka kroz vanjski
granini sloj mora biti jednaka gustoi toplinskog toka kroz stjenku i kroz unutarnji granini
sloj.
q = 1 (t1 t z1 )

t1

(t t )
z1 z 2
q = 2 (t z 2 t 2 )
q=

unutarnji granini sloj

tz1
tz2

vanjski granini sloj

t2

Slika 6. Prolaz topline kroz stjenku

Zbrajanjem triju izraza za gustou toplinskog toka, dobije se
1
1
= t1 t 2
q + +
1 2
q = k (t1 t 2 )

Ovdje je k koeficijent prolaza topline

k=

1
1

+
2

= (t1 t z1 )

q = t z1 t z 2

= t z2 t2

10

Srednja logaritamska temperaturna razlika

Formula za toplinski tok se u integralnoj formi moe pisati

Q = k t dA
A

U mnogim je sluajevima mogue smatrati koeficijent prolaza topline konstantnim

uzdu cijele izmjenjivake povrine, tako da je toplinski tok izraen preko srednje
temperaturne razlike jednak

Q = k A t
Odatle se srednja temperaturna razlika moe izraziti kao

t =

1
t dA
A A

Toplinska bilanca grijueg i grijanog fluida

Q = c p1 G1 (t1u t1i )
Q = c p 2 G 2 (t 2i t 2u )
gdje
cp
G
u
i

specifina toplina kod p = konst.

gustoa masenog toka,
ulazni presjek
izlazni presjek
Za infinitezimalno malu povrinu vrijedi

dQ = k (t1 t 2 ) dA

(1)

dQ = c p1 G1 dt1

dt1 =

dQ = c p 2 G2 dt 2

dt 2 =

1
dQ
c p1 G1

1
dQ
c p 2 G2

(2)
(3)

Predznak minus u jednadbi (2) pokazuje da se temperatura smanjuje. Razlika

diferencijala temperature daje
1
1
d (t1 t 2 ) =
+
c p1 G1 c p 2 G2

dQ

(4)

Uvrtavanjem jednadbe (1) u (4)

1
1
d (t1 t 2 ) =
+
c p1 G1 c p 2 G2

k (t1 t 2 ) x dA

(5)

11

1
1
+
Ako se uvede oznaka z, z = k
c p1 G1 c p 2 G2

d (t1 t 2 ) d (t )
=
= z dA
t x
(t1 t 2 ) x
Integracijom uz z = konst., dobiva se
x

, dobije se

d ( t )
t x = z dA
0
0
t x
= z Ax
t1
zA
x
t = t1 e
x

ln

1
gdje je t = (t1 t 2 ) x =0 . Ako se izraz za t uvrsti u formulu za t = t x dA ,
1
x
AA
dobiva se
A
t1 z Ax
t
(6)
t =
e
dA = 1 e z A 1

zA
A 0

Budui da je integracija provedena po cijeloj povrini, onda je

t = t e z A = t
1

t 2
t1
Uvrtavanjem ovih izraza u jednadbu (6), dobiva se
t e z A t1
t 2
t1
t = 1
+
=

t
t
zA
zA
ln 2 ln 2
t1
t1
t t1
to se naziva srednjom logaritamskom temperaturnom
t = t m = 2
t 2
ln
t1
razlikom.
Ova jednadba vrijedi neovisno o tome da li je toplinski izmjenjiva protusmjernog ili
istosmjernog tipa, niti na kojem smo kraju izmjenjivaa temperaturnu razliku dvaju fluida
oznaili s t1 , odnosno t 2 .
t
Ako je odnos vee i manje temperaturne razlike V 1,7 , tada vrijedi
t M
t + t M
t = V
2
z A = ln

12

protusmjerni

istosmjerni

t1u

t1u

t1

t1i

t1i

t1

t2

t2

t2i

t2i

t2u
t2u
0

Slika 7. Temperaturni profili u protusmjernom i istosmjernom izmjenjivau topline

Izrazi za proraun prijelaza topline u konvektivnom kanalu

Treba razlikovati prijelaz topline s dimnih plinova na stjenku i prijelaz topline sa stjenke
na vodu ili paru. U prvome je sluaju koeficijent prijelaza topline za red veliine slabiji od
onoga za drugi sluaj. Prijelaz topline konvekcijom nastaje zbog strujanja dimnih plinova kroz
cijevne pakete ili zbog strujanja vode i pare kroz cijevi. Reim strujanja je redovno
turbulentni. Konvektivne izmjenjivake povrine su: cijevna zavjesa, pregrija, meupregrija,
zagrija vode i zagrija zraka. U njima je glavni nain prijelaza topline konvekcija, ali se ne
smije zanemariti ni zraenje.
Prijelaz topline s dimnih plinova na cijevi
1. Koeficijent prijelaza topline konvekcijom:

k = 0,2 c z c s

dv

Re 0,65 Pr 0,33 paralelni raspored cijevi

gdje je:
cz

korekcija zbog broja redova cijevi z < 10,

za z < 10
cz = 0,91+0,0125(z-2)
za z 10
cz = 1
cs korekcija ovisna o konstrukciji cijevnog paketa
3
sp

su
c s = 1 + 2
3 1

2 d
d

()

13

k = c z cs
Re 0,6 Pr 0,33
d

ahovski raspored cijevi

()

gdje je:
cz

cs

korekcija zbog broja redova cijevi z < 10,

za z < 10 i sp/d < 3 cz = 3,12 z0,05-2,5
za z < 10 i sp 3
cz = 4 z0,02-3,2
za z 10
cz = 1
korekcija ovisna o konstrukciji cijevnog paketa

u =

1 sp

4 d

sp

su
+

s = d
u 1

sp
d

za 0,1 < s 1,7

c s = 0,34 s0,1

za 1,7 < s 4,5 i sp/d < 3

c s = 0,275 s0,5

za sp/d 3

c s = 0,34 s0,1

popreni korak cijevi,

vanjski promjer cijevi

2. Koeficijent prijelaza topline zraenjem:

P

T
1 s
T
+1
TG3 G
z = c0 s
2
T
1 s
TG
gdje je:
c0 koeficijent zraenja crnog tijela c0 = 5,672 10 8 W/m2K,

TG
Ts

stupanj crnoe stjenke (koeficijent emisivnosti),

stupanj crnoe plinova,
srednja temperatura dimnih plinova, K
srednja temperatura stjenke, K.

Openito vrijedi
= 1 e k ps
k
koeficijent slabljenja zraenja,
p
tlak u cijevnom paketu,
s
srednja efektivna debljina sloja koji zrai.

()

14

Prijelaz topline sa stjenke na vodu i paru

3. Koeficijent prijelaza topline u isparivau i zagrijau vode

w = 10.000 20.000

W/m K
Zbog velike se vrijednosti koeficijent prijelaza topline ne rauna.
4. Koeficijent prijelaza topline u pregrijau pare

p = 0,023

du

Re 0,8 Pr 0, 4

()

Izmijenjena toplina

Qk = k A t m
k=

()

d du
1
1
+ v
+
p
( k + z )
2

()

Izmijenjena toplina mora biti jednaka toplini za koju su se dimni plinovi ohladili,
odnosno toplini za koju se voda ili para ugrijala.

Qk = r B ( I Gu I Gi )

()

Qk = D (h pi h pu )

()

Iz ovih triju jednadbi, uz pretpostavljenu geometriju, mogu se izraunati nepoznanice:

toplinski tok, temperatura dimnih plinova na izlazu i temperatura pare (vode) na ulazu. U
sluaju da je poznata i druga temperatura pare/vode, alternativno se moe odrediti veliina
povrine za prijelaz topline.

10.

DVOFAZNI TOK

10.1

KARAKTERISTIKE DVOFAZNOG STRUJANJA

Strujanje tekuine i pare u isparivakim cijevima predstavlja poseban fenomen ije

razumijevanje zahtjeva poznavanje strukture i naina meusobnog djelovanja faza.
Kompleksnost meusobnog djelovanja ne moe se u potpunosti obuhvatiti dosadanjim
znanjima i iskustvom steenim prouavanjem jednofaznog podruja. U pokuaju da se
matematikim alatom opiu pojave u dvofaznom toku, neophodno je bilo primijeniti
pojednostavljene fizikalne modele strujanja,
a)

Homogeni model
Ovaj model predstavlja najjednostavniji pristup analizi dvofaznog strujanja. Polazi se
od pretpostavke da se dvofazni tok ponaa kao jednofazni ija se svojstva mogu
izraunati interpolacijom svojstava tekue i parne faze. Najkarakteristiniju posljedicu
ovakvog pristupa predstavlja uniformna brzina vode i pare.

b)

Model odvojenih tokova

Model se zasniva na pretpostavci o odvojenim tokovima parne i tekue faze. Na taj se
nain mogu pisati jednadbe odranja mase, koliine gibanja i energije odvojeno za
svaku fazu. Ovaj pristup zahtjeva, dodatno u odnosu na homogeni model, poznavanje
protonog presjeka svake faze kao i poznavanje interakcija izmeu faza.

c)

Model temeljen na oblicima strujanja

Ovaj se model zasniva na definiranju nekoliko osnovnih reima strujanja i izgradnji
dvofaznog modela na temelju idealiziranih pretpostavki prilagoenih svakom reimu
strujanja. Osnovne se jednadbe rjeavaju u granicama pojedinih oblika strujanja zbog
ega je potrebno poznavati kriterije po kojima se oblici strujanja razlikuju jedan od
drugoga.

Oblici strujanja
Pri strujanju dvofazne smjese u vertikalnim isparivakim cijevima generatora pare,
mogue je razlikovati cijeli spektar razliitih reima, od kojih se u literaturi najee opisuju:
a)

Mjehuriasti tok
Pri ovom obliku strujanja parna je faza diskretno rasporeena unutar kontinuirane
tekue faze u formi mjehuria, ija je veliina bitno manja od promjera cijevi.

b)

epasti (klipoliki) tok

Kada mjehuri pare postignu veliinu promjera cijevi, ostvaruje se epasti tok. Prednji
dio mjehura ima sferni oblik, dok je zadnji dio nepravilnog oblika. Neposrednu uz
stjenku cijevi nalazi se film tekuine. Izmeu parnih epova nalaze epovi tekuine koji
mogu sadravati i male parne mjehurie.

c)

Bukasti tok
Ovaj oblik dvofaznog toka nastaje razbijanjem pravilnih parnih epova, Parna faza
poprima kaotino kretanje, dok tekua faza odrava neposredan kontakt sa stjenkom
cijevi. Tok je nestabilan i ima oscilirajui karakter.

d)

Prstenasti tok

Prstenasti tok tekuine koji se formira na stjenci cijevi predstavlja osnovnu

karakteristiku ove vrste strujanja dvofaznog toka. U jezgri kanala struji parna faza.
Interakcija parne struje u centru cijevi s tekuim filmom na stjenci dovodi do formiranja
valova na meufaznoj povrini koji se povremeno uveavaju do dimenzija koje dovode
do otkidanja pojedinih dijelova tekueg filma i na taj nain predstavljaju izvor
dispergiranih kapljica tekuine koje nosi kontinuirana parna faza.
e)

Disperzni tok
Disperzni tok je na neki nain negativ slike mjehuriastog toka. to su u tamo parni
mjehurii, to su ovdje vodene kapljice. Mjehuriasti i disperzni tok su jedini reimi koji
se mogu relativno dobro predstaviti homogenim modelom strujanja dvofaznog toka. Za
ostale reime strujanja obavezno treba koristiti druge modele dvofaznog toka.

mjehuriasti

epasti

bukasti

prstenasti

disperzni

Slika 1. Reimi dvofaznog strujanja

Pojavu dvofaznog toka s proizvodnjom pare esto susreemo u vertikalnim ili kosim
grijanim cijevima isparivaa. Ovo se naroito odnosi na protone generatore pare u kojima se
zbiva kontinuirana promjena masenog sadraja pare od 0-1. Toplinski tok na stjenci cijevi
dovodi do promjene oblika strujanja od jednofazne tekuine na ulazu do pregijane pare na
izlazu.
Na slici 2. je shematski prikazan razvoj dvofaznog toka u isparivakoj cijevi. U cijev
ulazi jednofazna tekuina koja se zagrijava do temperature zasienja. U ovom dijelu cijevi
formira se tanki granini sloj s radijalnom raspodjelom temperatura u tekuini. Kada
temperatura stjenke dosegne temperaturu zasienja tekuine, na stjenci se pojavljuju centri
nukleacije na kojima se stvaraju parni mjehuri tvorei mjehuriasti tok. Hladnija struja
glavnog toka odnosi mjehure sa stjenke i oni kolabiraju grijui glavninu toka. Kada se po
presjeku cijevi postigne prosjena temperatura zasienja (x = 0), vie ne dolazi do kolapsa
mjehura. Ovo se podruje naziva pothlaenim vrenjem ("subcooled boiling"). Maseni sadraj
pare je u ovome podruju negativan zato to je matematiki definiran kao

x=

h h'
h' ' h'

Daljnjim zagrijavanjem mjehurii rastu i koaguliraju, postepeno prerastajui u epasti

tok. Spajanjem epova formira se prstenasti tok kojega karakterizira film tekuine uz stjenku.
Kako raste brzina pare, ona strujei uz film tekuine, odnosi kapljice prema sredini toka. Kada
presui film tekuine uz stjenku, strujanje ulazi u fazu disperznog toka. Nakon isparenja
posljednjih kapljica, strujanje prelazi u jednofazno podruje pare. No, prije toga su se ostvarili
prosjeni uvjeti za koje je x = 1, to je opet posljedica postojanja radijalnog gradijenta
temperature. To znai da u ovom posljednjem dijelu dvofaznog toka postoji smjesa pregrijane
pare i kapljica tekuine.
jednofazna para
disperzni tok

h = h''
x=1

prstenasti tok

epasti tok

mjehuriasti tok
h = h'
x=0
jednofazna tekuina

Slika 2. Razvoj dvofaznog toka u isparivau

Razlikovanje reima dvofaznog strujanja mogue je upotrebom mape, kao to je
prikazano na slici 3. Dijagram prikazuje mapu dvofaznog toka dobivenu eksperimentalnim
putem. Na koordinatnim osima su koliine gibanja tekue i parne faze, definirane na sljedei
nain:

' j '

2
[
G (1 x)]
=

'

(G x) 2
' ' j ' ' =
''
gdje su j' i j'' fiktivne brzine parne i tekue faze.
2

m'
' A
m' '
j' ' =
' ' A
j' =

' ' j ' ' 2

104
103

prstenasti tok

prstenasto-kapljiasti tok

102
101

bukasti tok

100

mjehuriasti tok

epasti tok

10-1

101

102

103

104

105

106

' j ' 2

Slika 3. Mapa dvofaznog toka

Parametri dvofaznog toka

Promotrimo istosmjerni dvofazni tok u cijevi. Zbog relativno malog promjera cijevi,
moemo prihvatiti jednodimenzionalni model strujanja, to znai da nema promjene svojstava
toka u ravnini okomitoj na smjer strujanja. Povrina presjeka cijevi oznaen je s A, dok su
povrine presjeka tekue i parne faze oznaene s A' i A''. Odnos povrine strujanja parne faze
prema ukupnoj povrini cijevi naziva se volumni sadraj pare, engleski "void fraction".
Parna faza

Tekua faza

A' '
A

1 =

A'
A

volumni sadraj

x=

m' '
m'+ m' '

1 x =

m'
m'+ m' '

maseni sadraj

m' ' = G A x

m' = G A (1 x )

maseni protok

u' ' =

m' '
' ' A' '

u' =

m'
' A'

stvarna brzina

j' ' =

m' '
Gx
= u ' ' =
' ' A
''

j' =

m'
G (1 x )
= u '(1 ) =
' A
'

fiktivna brzina

Odnos masenih protoka parne i tekue faze dan je izrazom koji povezuje maseni i
volumni sadraj pare.
m' ' A' ' ' ' u ' '
=

m'
A' ' u '

xm
A
' ' u' '

=
(1 x ) m (1 ) A ' u '
Ako se odnos stvarnih brzina parne i tekue faze oznai sa S, dobiva se izraz za volumni
sadraj pare:
1
1 x ''

S +1
x
'
S se naziva faktor skliza (engl. ''slip factor'') te se izraava kao empirijska funkcija
specifinih volumena parne i tekue faze.

v' '
S = 0,93
v'

0 ,11

v' '
+ 0,07
v'

0 , 561

korelacija prema Thomu

Gustoa dvofaznog toka se rauna pomou izraza:

= ' '+(1 ) '

a specifini volumen je
v=

U sluaju kada su brzine parne i tekue faze jednake (homogeni model strujanja),
specifini volumen se moe izraunati kao
v = x v' '+(1 x ) v'

10.2

PAD TLAKA U DVOFAZNOM TOKU

Ukupni se pad tlaka jednako kao i kod jednofaznog toka moe podijeliti na tri komponente:
pad tlaka uslijed trenja,
pad tlaka zbog akceleracijskog efekta,
pad tlaka zbog gravitacijskog utjecaja.

p = ptr + pak + p gr
Pad tlaka uslijed trenja

Ne postoji opeprihvaena metoda za proraun pada tlaka uslijed trenja u dvofaznom

toku. Vjerojatno je najjednostavniji teoretski pristup onaj koji koristi homogeni model
strujanja. On se zasniva na pretpostavci da se dvofazni tok moe promatrati kao jednofazni, s
time da se usrednjavaju svojstva tekue i parne faze. Iz ovoga pristupa proizlazi da su jednake
brzine parne i tekue faze (to u stvarnosti nije uvijek sluaj).
Srednju vrijednost tangencijalne sile na unutarnjoj strani cijevi u diferencijalnom obliku
moe se izraziti sljedeim izrazom:
dF = w O dz

gdje je O opseg cijevi, z dimenzija u smjeru strujanja, a w = f 2 f

c2
. Gradijent tlaka u
2

smjeru z je tada
1 dF w O
O c2
dp
=
=
= f2 f
A
A 2
dz tr A dz
Budui da je za cijev okruglog presjeka
O
d
4
= 2
= , tada vrijedi
A d d
4
1
dp
= 2 f2 f v G2
d
dz tr
gdje je gustoa masenog toka jednaka
m
c
= G = c = .
A
v
Budui da su u homogenom modelu brzine parne i tekue faze jednake, onda je faktor skliza
c
S = = 1 , pa vrijedi
c

v
v = v + x (v v) = v 1 + x 1 ,
v

tako da moemo gradijent tlaka uslijed trenja prikazati kao

2 f2 f

dp
v
=
G 2 v 1 + x 1
d
dz tr
v

Pad tlaka zbog akceleracijskog efekta

Pad tlaka zbog akceleracijskog efekta pojavljuje se kao posljedica smanjenja energije
fluida uslijed njegovog ubrzanja. Naravno da vrijedi i obratno, to znai da moe doi do
prirasta tlaka, ako se fluid usporava. Akceleracijski je pad tlaka to izraeniji to je
zagrijavanje fluida vee, a moe poprimiti naroito velike vrijednosti u zagrijavanom
dvofaznom toku u kojemu dolazi do promjene tekue u parnu fazu. Brzina je parne faze
znatno vea od brzine tekue faze zbog njenog viekratno veeg specifinog volumena.
Gradijent tlaka zbog akceleracijskog efekta moemo izraziti kao

dp

dz ak

d c

dc
dv
=G =G
= G2
dz
dz
dz

Imajui u vidu da je specifini volumen dvofazne smjese u homogenom modelu jednak

dv
v = v + (v v) x , za
moemo napisati
dz
dv dp dv dp
dv dv dp
dx
=

+ (v v) + x

dz dp dz
dz
dp dz dp dz
Zanemarujui kompresibilnost vode (tekue faze), gornja jednadba prelazi u sljedei izraz.

dv
dx
dv dp
= (v v) + x

dz
dz
dp dz
Gradijent tlaka zbog akceleracijskog efekta je tada jednak

dx
dv dp
dp
= G 2 (v v) + x

dz
dp dz
dz ak

Pad tlaka zbog gravitacijskog utjecaja

Gradijent tlaka zbog gravitacijskog utjecaja moe se napisati u sljedeem obliku:

g
g
dp
= g = =
v

dz gr
v
v 1 + x 1
v

Koritenjem dobivenih izraza za gradijent tlaka uslijed trenja u cijevi te uslijed

akceleracijskog i gravitacijskog efekta, moe se napisati izraz za ukupni gradijent tlaka u
dvofaznom toku.
2 f 2 f G 2 v
dx
v
1 + x 1 + G 2 (v v) +
d
dz
v

dp
=
dz

1+ G2 x

dv
dp

v
v 1 + x 1
v

Koeficijent dvofaznog trenja

U literaturi se mogu pronai razliite eksperimentalne korelacije kojima se izraava

koeficijent trenja u jednofaznom toku. Tako za turbulentni reim strujanja (Re>4000) u
relativno glatkim cijevima vrijedi
f1 f = 0,046 Re 0, 2
Po analogiji se moe napisati za dvofazni tok:
f 2 f = 0,046 Re

0, 2

d G

= 0,046
2 f

0, 2

Koeficijent dinamikog viskoziteta u dvofaznom toku rauna se usrednjavanjem

koeficijenata dinamikog viskoziteta parne u tekue faze.
1

2 f

x 1 x x + (1 x ) 1
+
=
= 1 + x 1




0 , 2

1 + x 1

f2 f

d G

= 0,046

f2 f

= f 1 f 1 + x 1

0, 2

0 , 2

Simbol 1f oznaava ne samo to da se radi o jednofaznom toku, ve i da je on upravo na

granici zasienja tekuine.
Mnoitelj dvofaznog trenja

Ako jednadbu () uvrstimo u izraz (), dobiva se sljedei izraz:

2 f1 f 2

v
dp

=
G v 1 + x 1 1 + x 1
d
v
dz tr , 2 f

v
dp
dp

=
1 + x 1 1 + x 1
v
dz tr , 2 f
dz tr ,1 f

0, 2

0, 2

Izraz
0, 2

v
= 1 + x 1 1 + x 1
v

nazivamo dvofazni mnoitelj trenja. On predstavlja odnos gradijenta tlaka (ili pada tlaka) u
dvofaznom toku i gradijenta tlaka jednofaznog toka tekue faze ije se toplinsko stanje nalazi
upravo na granici zasienja.
2

dp

dz tr , 2 f ptr , 2 f
=
2 =
ptr ,1 f
dp

dz tr ,1 f
Proraun pada tlaka uslijed trenja po Lochard-Martinelli metodi

Prvi zabiljeeni pokuaji raunanja pada tlaka u viefaznim i viekomponentnim

sistemima uinjeni su od strane Martinellija tijekom 40-tih godina 20. stoljea na naftnim
buotinama u Teksasu. Uz pomo Locharda razvio je metodu koja se i danas smatra vrlo
uspjenom za adijabatske sisteme. Kasnije je Nelson metodu proirio i na neadijabatske
sisteme. Metoda se temelji na eksperimentalnoj korelaciji koja pokazuje zavisnost dvofaznog
mnoitelja trenja o bezdimenzionalnom parametru X.
C
1
+ 2

2
= 1 + C + 2
pri emu je
dp

dz 2 f
2
=
dp

dz 1 f

2 = 1 +

dp

dz 2 f
2
=
dp

dz 1 f

Bezdimenzionalni parametar X je jednak:

dp

dz 1 f
2 =
dp

dz 1 f
Zavisnost dvovaznog mnoitelja trenja o bezdimenzionalnom faktoru X dana je na sl. .

100

''tt

'tt
10

'll

''ll

1
0,01

0,1

10

100

Sl. 4. Zavisnost dvofaznog mnoitelja trenja o bezdimenzionalnom faktoru X

Postoje etiri izraena reima za koja konstanta C poprima razliite vrijednosti.
Tekuina

Plin

Skraenica

turbulentni

turbulentni

20

tt

laminarni

turbulentni

12

lt

turbulentni

laminarni

10

tl

laminarni

laminarni

ll

Prvo se izraunaju vrijednosti pada tlaka (ili gradijenta tlaka) samo tekue odnosno
parne (plinske) faze, pri emu se koristi ukupni protok za svaku fazu. Nakon toga se iz
jednadbe () odredi parametar X, te izraunaju mnoitelji dvofaznog trenja (dovoljno je
izraunati samo jedan), a pomou njih ukupni pad tlaka u dvofaznom toku. Kao to je ve
reeno Nelson je metodu prilagodio dijabatskom toku, pa ona ima neto sloeniji oblik, u
prvom redu raunanje konstante C.
Proraun pada tlaka po Thomovoj metodi

10

Thomova metoda je razvijena na temelju rezultata mjerenja dvofaznog toka vode u grijanim
cijevima. Daje relativno pouzdane rezultate u podruju tlakova od 1 do 220 bar i za
vrijednosti gustoa masenog toka iznad 5,8 kg/sm2. Ona predstavlja napredak u odnosu na
homogeni model u toliko to uzima u obzir mogunost da brzine parne i tekue faze budu
razliite kao i utjecaj masenog sadraja pare na svaku od komponenata pada tlaka. Ovi
utjecaji su slino kao i u Lochard-Martinellijevoj metodi obuhvaeni preko mnoitelja
dvofaznog pada tlaka.
Za akceleracijsku komponentu pada tlaka mnoitelj je oznaen s r2
2

pak

m
=
v r2
A n

gdje su rezultati mjerenja za r2 = r2 (p,xi) korelirani na sljedei nain:

r2 = [1 + xi ( 1)] 1 + xi

predstavlja odnos specifinih volumena parne i tekue faze, dok je bezdimenzionalni

faktor skliza.

v
v

Vrijednosti i se mogu nai u sljedeoj tablici.

Tlak, bar

17

41

86

145

207

221

1610

99,1

38,3

15,33

6,65

2,48

246

40

20

9,8

4,95

2,15

Pad tlaka uslijed trenja na stijeci i lokalnih otpora rauna se kao onaj koji bi imala jednofazna
tekuina jednakog protoka s toplinskim stanjem na granici zasienja, pomnoen mnoiteljem
dvofaznog trenja r3.
2

l
v m

ptr = 4 f +
r3
d
2 A n

I u ovom je sluaju r3 funkcija tlaka i masenog sadraja pare na izlazu. Meutim, zbog
karaktera izmjerenih vrijednosti, nije bilo mogue na aproksimirati na prikladan nain r3
algebarskim izrazom, tako da je dan tablini prikaz.
xi
0

Tlak, bar
17

41

86

1,00

1,00

1,00

145

207

11
0,01

1,49

1,11

1,03

0,015

1,76

1,25

1,05

0,02

2,05

1,38

1,08

1,02

0,03

2,63

1,62

1,15

1,05

0,04

3,19

1,86

1,23

1,07

0,05

3,71

2,09

1,31

1,10

0,06

4,21

2,3

1,40

1,12

0,07

4,72

2,5

1,48

1,14

0,08

5,25

2,7

1,56

1,16

1,04

0,09

5,78

2,9

1,64

1,19

1,05

0,10

6,30

3,11

1,71

1,21

1,06

0,15

9,00

4,11

2,10

1,33

1,09

0,2

11,4

5,08

2,47

1,46

1,12

0,3

16,2

7,00

3,20

1,72

1,18

0,4

21,0

8,80

3,89

2,01

1,26

0,5

25,9

10,6

4,55

2,32

1,33

0,6

30,5

12,4

5,25

2,62

1,41

0,7

35,2

14,2

6,00

2,93

1,50

0,8

40,1

16,0

6,75

3,23

1,58

0,9

45,0

17,8

7,5

3,53

1,66

1,0

49,93

19,65

8,165

3,832

1,740

Gravitacijski utjecaj na pad tlaka je uzet u obzir na slian nain preko mnoitelja r4.
p gr =

g h
r4
v

pri emu je r4 jednak

1
ln[1 + xi ( 1)]
r4 =
+
xi
1 ( 1)2
Thomovom metodom se moe proraunati pad tlaka dvofaznog medija od mjesta gdje je
upravo postignuto stanje x = 0 do nekog izlaznog masenog sadraja pare xi. Ukoliko je na
ulazu u sistem ve postignuto stanje xu > 0, tada se moraju proraunavati srednje vrijednosti
mnoitelja dvofaznog pada tlaka.

r=

ri xi ru xu
xi ru

10.3 HIDRAULIKI PRORAUN PRIRODNE CIRKULACIJE

Prirodna cirkulacija je kod generatora pare s bubnjem posljedica razlike gustoa u

silaznim i uzlaznim cijevima isparivaa te visinske razlike izmeu bubnja i kolektora. Zbog
toga se stvara uzgonska sila koja dovodi do protoka vode i pare. Broj silaznih cijevi je
relativno mali 4-10, s tipinim promjerom 200-250 mm. One su smjetene s vanjske strane
loita i nisu grijane. Uzlazne cijevi ine ekrani loita, iji broj varira ovisno o veliini
generatora pare i moe iznositi nekoliko stotina s tipinim promjerom 40-60 mm.

12

Sl. 5. Shematski prikaz isparivakog kruga

Zadatak prorauna prirodne cirkulacije jeste odreivanje brzine protoka u isparivakom
krugu. Naime, dok postoji protok, isparivake su cijevi hlaene i nee doi do njihovog
pregaranja.
U isparivakom su krugu cijevi postavljene paralelno. Zajednike toke u kojima se spajaju
sve cijevi s gornje je strane bubanj, a s donje strane kolektor. Pad tlaka kroz silazne cijevi,
oznaene s indeksom 1 iznosi:

p1 = p K p B = p1tr + p1ak + p1gr

p1tr

v m
l
= 4 f1 1 + 1 1 1
d1

2 A1 n1

U silaznim cijevima struji samo voda koja se ne grije i zbog toga ne mijenja specifini
volumen. U izrazu () niti jedan od lanova ne ovisi o protoku m1 (kod manjih protoka moe
postojati donekle utjecaj protoka na f1). Zato moemo pisati

p1tr = k1 m12
gdje je

l
v1
k1 = 4 f1 1 + 1
2
d1
2 ( A1 n1 )

Budui da u silaznim cijevima nema promjene specifinog volumena, onda nema ni

promjene brzine, tako da je pad tlaka uslijed akceleracije mogue zanemariti. Pad tlaka uslijed
gravitacije je zbog konstantnog specifinog volumena takoer konstantan.
p1 gr = 1 g h

13

1 =

1
v1

U ovom sluaju pad tlaka uslijed gravitacije raste u smjeru strujanja, dok pad tlaka
uslijed trenja u smjeru strujanja pada. Time dobivamo ukupni pad tlaka u silaznim cijevima:
p1 gr = 1 g h k1 m1

Pad tlaka u uzlaznim cijevima jednak je padu tlaka u silaznim cijevima i ime sve tri
komponente pada tlaka
p2 = p K p B = p 2tr + p 2 ak + p2 gr

Budui da je voda u donjem kolektoru pothlaena, to e proraun zahtijevati podjelu

isparivakih (uzlaznih) cijevi na dva dijela. Prvi dio do granice zasienja, u kojemu e se
raunati pad tlaka jednofaznog medija (oznaen indeksom e) i drugi dio od granice zasienja
do bubanja (oznaen indeksom i), u kojemu e se raunati pad tlaka dvofaznog medija. Svaka
od komponenata pada tlaka izrazito je ovisna o protoku, jer protok mijenja vrijednost
masenog sadraja pare na kraju cijevi. O masenom sadraju pare ovise i gustoa i mnoitelji
dvofaznog pada tlaka.
p2 tr

m2
v

v
l
l

= 4 f 2 2e + 2e 2e + 4 f 2 2i + 2i 2 r3
d2
d2
2
2

A2 n2

p2 ak

m2
[(v ve ) + v r2 ]
=
A
n

2 2

p2 gr = ( 2e h2e + h2i r4 ) g

Dijagramski prikaz ovih padova tlaka dan je na Sl. 6.

160000

Pad tlaka

p2
p
80000

p1

0
0

100

Protok

Sl. 6. Pad tlaka u zavisnosti od protoka

200

14

Presjecite dviju krivulja daje traeno rjeenje. U toj je toki pad tlaka u silaznim
cijevima jednak padu tlaka u uzlaznim cijevima, kao to je i protok silaznih cijevi jednak
protoku uzlaznih cijevi.
U realnim e generatorima pare u pravilu biti vie grupa uzlaznih cijevi koje e se
meusobno razlikovati po toplinskom optereenju i hidraulikim otporima. Npr. prednji ekran
moe initi jednu grupu, stranji i boni ekran drugu odnosno treu grupu, a eventualno
konvektivni ispariva neku sljedeu grupu cijevi. Na primjeru jedne silazne i dviju uzlaznih
cijevi naelno e se prikazati algoritam prorauna. I u ovom sluaju vrijedi da je pad tlaka u
svakoj cijevi jednak te da je protok u silaznoj cijevi jednak zbroju protoka u uzlaznim
cijevma.
p1 = p2 = p3
m1 = m2 + m3

Sl. 7. Isparivaki krug s dvije grupe uzlaznih cijevi

160000

Pad tlaka

p2

p3

pR

80000

p1
0
0

m2

m3

100

m1

200

Protok

Sl. 8. Prikaz padova tlaka za sluaj jedne silazne i dviju uzlaznih cijevi
Rezultantna krivulja pada tlaka uzlaznih cijevi (pR) izraunava se temeljem jednadbi
() i () i to tako da se na proizvoljno odabrani pad tlaka (paralelna linija s osi apscisa) nanese
zbroj odgovarajuih protoka m2 i m3. Toka u kojoj rezultantna krivulja pada tlaka uzlaznih
cijevi sijee krivulju pada tlaka silaznih cijevi predstavlja rjeenje. Njoj odgovaraju protok m1

15

i pad tlaka p1=pK-pB. Budui da su padovi tlaka u svim cijevima jednaki, onda se za taj pad
tlaka na krivuljama uzlaznih cijevi mogu nai odgovarajui protoci m2 i m3.
Ekonomajzerski i isparivaki dijelovi cirkulacijskog kruga

Voda u bubanj dolazi iz zagrijaa napojne vode. U pravilu je njena temperatura 30-50
C ispod temperature zasienja. U bubnju se mijea s vodom koja dolazi iz uzlaznih cijevi i
ije je toplinsko stanje upravo na granici zasienja. Kako je optok u cirkualcijskom krugu
znatno vei od dotoka svjee vode, to e entalpija vode koja naputa bubanj i ulazi u
cirkulacijski krug biti veoma blizu granice zasienja.
D

h
hi

DNV
hu

hB

poetak isparavanja

le

Q = D (h hu ) = m (hi hB )

He

Sl. 9. Isparivaki krug

Odnos ukupnog protoka u cirkulacijskom krugu prema proizvedenoj pari naziva se optoni
broj.
m
Obr =
D
Budui da silazne cijevi nisu grijane, voda e ui pothlaena u isparivake (uzlazne) cijevi,
zbog ega e trebati duljina le isparivakih cijevi da se ona zagrije na granicu zasienja h.
Toplinska bilanca ekonomajzerskog dijela isparivake cijevi daje
Qh = m (h hB ) = D (h hu )
h hu
hB = h hB =
Obr

pothlaenje vode u ekonomajzerskom dijelu (h je na

tlaku bubnja)

16

400

hB

h'

h"
hi

hu

200

0
0

10

Sl. 10. T-s dijagram procesa u isparivakoj cijevi

Formiranje pare poinje u nekoj toki isparivake cijevi u kojoj je tlak ppi vei od tlaka
u bubnju, pB, zbog ega treba dovesti dodatnu koliinu topline u ekonomajzerskom dijelu.
Qp = m

dh
ppi pB
dp

Razlika izmeu tlaka u toki poetka isparavanja i tlaka u bubnju jednaka je

ppi pB = (H H e ) g p tr,sil ptr,e

gdje su ptr,sil , ptr,e padovi tlaka uslijed trenja (i lokalnih otpora) u silaznoj cijevi i
ekonomajzerskom dijelu isparivake (uzlazne) cijevi.
Tako da je dodatna toplina zbog razlike tlaka
dh
Qp = m
[(H H e ) g p tr,sil p tr,e ] .
dp
Ukupna koliina toplina koja se mora dovesti u ekonomajzerskom dijelu isparivake cijevi
iznosi
Qe = Qh + Qp

m hpi hB = m (h hB ) + m
hpi hB = hB +

dh
[(H H e ) g p tr,sil p tr,e ] : m
dp

dh
[(H H e ) g p tr,sil p tr,e ]
dp

Ako se pretpostavi da je dovoenje topline po visini cijevi ravnomjerno, onda je

entalpija na mjestu poetka isparavanja

17

de2
G hpi hB
= qe l e d e
4
4 qe l e
hpi hB =
G de

gdje je G gustoa masenog toka

Zbog jednostavnosti moemo zanemarimo otpor trenja u ekonomajzerskom dijelu cijevi

(zbog njene relativne kratkoe) i uzeti da je njena duljina priblino jednaka visini.

le = H e

p tr,e = 0

Uz navedena pojednostavljenja i izjednaavanje desnih strana gornjih dviju jednadbi, dobije

se
4 qe H e
dh
= hB +
(H H e ) g p tr,sil
G de
dp

Odavde slijedi
p tr,sil
dh

4 qe
dh
= hB +

H e
g +
g H
G de
dp
g

dp

hB +
He =

p tr,sil

dh

g H
g
dp

4 qe
dh
g +
dp
G de

10.4 HIDRAULIKA KARAKTERISTIKA PROTONIH GENERATORA PARE

U isparivakom sustavu protonih generatora pare voda prolazi sve faze pretvorbe u
paru. U pravilu u ispariva ulazi pothlaena, tako da se prvo zagrijava do granice zasienja, a
zatim se maseni sadraj pare poveava od 0-1. Na izlazu iz isparivaa se moe pojaviti
pregrijana para. Isparivai protonih generatora pare su u pravilu podijeljeni u dva dijela. Prvi
je dio ozraen i nalazi se u loitu. Prije nego to se postignu uvjeti za pojavu ''dry out'',
dvofazna smjesa se odvodi u drugi dio isparivaa koji se naziva prijelazna zona i smjeten je u
konvektivnom dijelu generatora pare. Tamo je zbog manje gustoe toplinskog toka skok
temperature stjenke na mjestu isuenja manji, to smanjuje rizik od pregaranja cijevi.
Sluei se homogenim modelom strujanja dvofaznog toka izvest e se zavisnost pada
tlaka uslijed trenja o gustoi masenog toka. Voda u ispariva ulazi pothlaena, a izlazi s
masenim sadrajem xi. Iz jednadbe toplinske bilance za ekonomajzerski dio isparivake
cijevi proizlazi
d 2
d le q =
G h pot
4
gdje je h pot = h'hulaz . Odavde slijedi
le =

d G h pot

h pot

4q
4 le q
=
d G

18

Na slian se nain dobiva iz jednadbe toplinske bilance za isparivaki dio

d 2
d li q =
G xi r
4
gdje je r = h' ' h' .
4 l i q 4 (l l e ) q
=
xi =
r d G
r d G
4 l q 4 le q
4 l q h pot

xi =
r d G r d G r d G
r
xi

Ako se pretpostavi linearni prirast masenog

sadraja pare uzdz cijevi, moe se pisati za
srednju vrijednost masenog sadraja pare

x
x = 0,5 xi

x=

li

2 l q h pot

r d G
2r

Pad tlaka uslijed trenja iznosi

le G 2
l le G 2
'

2
ptr = f
+ f

1 + x
1
d 2 '
d 2 '
' '
Uvrtavanjem izraza za le i x u gornju jednadbu, dobiva se
d G h pot
d G h pot
l
2
2 l q h pot
G
G2
4q
4q
2
ptr = f

+ f

1 +

2 '
2 ' r d G 2 r
d
d
h pot
h pot
l G2
l G2
G3 + 2 f
2 f
ptr = f
G3 + 2 f

8 q '
8 q '
d 2 '
d 2 '
h pot
2 l q h pot
2 l q h pot '

G 3
1 2 f

8 q '
r d G 2r
r d G 2 r ''
Iz ovoga slijedi
h pot
h pot '

ptr = f
1 2 + 2

1G 3 +
8 q '
2 r ' '

1 h pot '
l
+ 2 f
1

1 G 2 +
d 2 '
r
' '

'

1
''

l2
q '

1 G
2
d r ' ''
Sasvim se openito gornja jednadba moe napisati u obliku kubne parabole
+ 2 f

ptr = AG 3 + B G 2 + C G

'

1
' '

19

ptr

1
2

G1

G2

G3

Slika 10. Ovisnost pada tlaka uslijed trenja o gustoi masenog toka
Za priblini se proraun moe uzeti da je 2 = 1 , pa je
f h 2

'

1
16 q 'r ' '

f l h pot '
1

1
B=
2 'd
r ' '

f l 2 q '
C= 2

1
d r ' ''
A=

pot

Kubna parabola moe imati jedno do tri realna rjeenja. U prvom sluaju svakom padu
tlaka odgovara samo jedna gustoa masenog toka. U drugom sluaju jednom padu tlaka mogu
odgovarati tri razliite gustoe masenog toka.
Karakteristika 1 je stabilna, dok je karakteristika 2 nestabilna jer zbog nagle promjene
protoka dovesti do znaajnijih toplinskih neravnomjernosti. Nestabilna karakteristika ima dva
ekstrema iji se poloaj moe odrediti izjednaavanjem derivacije s nulom,
dptr
= 3 AG2 + 2 B G + C = 0
dG
G1, 2 =

B B2 3 AC
3 A

Ako gornja jednadba nema realne korijene, znai da krivulja nema ekstremne
vrijednosti pa je hidraulika karakteristika stabilna (svakom padu tlaka odgovara sam o jedan
protok). Prema tome diskriminanta mora biti manja od nule, B 2 3 A C , pa se
uvrtavanjem koeficijenata u ovaj uvjet dobiva
f l

2 'd

h pot
1
2r

2
f h 2
'
f l 2 q '

'

pot

1 2

1

1 3
16 q 'r ' ' d r ' ' '
' '

20
2

'
pot

1 3
4r2
''
8r
4r2
2

h pot +
= h pot
0
2
'

'
1

1
''
''
r
4r
2
h pot
2 3
1, 2 =
'
'
1
1
''
''

2
2 h pot '
h pot
1

1 + 2
r
r
''

Rjeenje je gornje nejednadbe

'

1
''

0,54 r
7,46 r
h pot
'
'
1
1
''
''

hpot1

hpot2

Tablica 2. Utjecaj tlaka na podruje stabilnosti hidraulike karakteristike

p
bar

r
kJ/kg

''/'
kg/m3

hmin
kJ/kg

hmax
kJ/kg

h'
kJ/kg

tzas
o
C

tmin

tmax

60

1,570.40

24.60

35.94

496.45

1,214.61

275.55

7.15

106.74

160

932.05

5.44

113.45

1,567.26

1,652.26

347.33

14.42

329.86

Iz tablice 2. slijedi da je dozvoljeno poveavati hpot ako se ide na vie tlakove budui
da se nazivnik bre smanjuje od brojnika. Slijedi zakljuak da se smanjenjem tlaka poveava
vjerojatnost pojave hidraulike nestabilnosti.
Utjecaj gustoe toplinskog toka na hidrauliku stabilnost

U realnim se uvjetima esto susreemo s izraenim neravnomjernostima u raspodjelik

toplinskog optereenja po duljini cijevi. Radi razjanjenja u kojoj mjeri ova neravnomjernost
moe utjecati na hidrodinamiku karakteristiku isparivake cijevi, razmotrimo
pojednostavljeni model u kojemu je gustoa toplinskog toka u ekonomajzerskom dijelu
jednaka n q , a u isparivakom q . Duljina ekonomajzerskog dijela je
d h pot G
le =
4nq
4 le n q
h pot =
d G
a srednja vrijednost masenog sadraja pare u isparivakom dijelu
x=

h pot
2q l

r d G 2nr

Koeficijenti A, B i C su jednaki

21

h pot '

1
1 2 + 2
8 n q '
2 n r ' '

1 h pot '
l
1

1
B =2 f
d 2 '
n r ' '
2

l
q '

1
C =2 f 2
d r ' ''
Odgovarajui priblini uvjet za postizanje stabilne karakteristike ima oblik
A= f

h pot

0,54 r n
7,46 r n
h pot
'
'
1
1
''
''
Iz gornje jednadbe slijedi da ako se ekonomajzerski dio grije intenzivnije od
isparivakog dijela (n>1), tada moemo dozvoliti vee pothlaenje na ulazu u cijev bez
naruavanja stabilnosti. U sluaju kada je n<1 dozvoljeno pothlaenje je manje.
Utjecaj promjera cijevi na hidrauliku stabilnost

Razliiti promjeri cijevi ekonomajzerskog i isparivakog dijela mogu imati utjecaj na

hidrauliku karakteristiku. Ako oznaimo d e = m d , tada je
m d h pot G
le =
4q
4 le q
h pot =
md G
Koeficijenti A, B i C tada poprimaju oblik
m h pot
m h pot '
1 2 + 2
A= f

1
8 q '
2r
' '

1 m h pot '
l
1

1
B =2 f
d 2 '
r
' '

l2
q '
C =2 f 2

1
d r ' ''
a uvjet za ostvarenje stabilne hidraulike karakteristike ima oblik
0,54 r
7,46 r
h pot
'
'

1
1
m
m
''
''
Smanjenje promjera cijevi ekonomajzerskog dijela (m<1) doprinosi stabilizaciji
hidrodinamike karakteristike, a njegovo poveanje (m>1) smanjuje dozvoljeno pothaenje na
ulazu u isaprivaku cijev pa time destabilizira karakteristiku.
Utjecaj lokalnih otpora na hidrauliku stabilnost

22

Na slian nain utjee na hidrodinamiku karakteristiku postojanje lokalnih otpora.

Lokalni otpori u ekonomajzerskom dijelu su ekvivalentni smanjenju promjera
ekonomajzerskog dijela cijevi tj. doprinose stabilnosti karakteristike, dok postojanje lokalnih
otpora na isparivakom dijelu smanjuje stabilnost karakteristike.
Lokalni otpori na ulazu u cijev dovode do pada tlaka koji moe biti prikazan u formi
G2
p L,ul =
2 '
Pad tlaka uslijed lokalnog otpora na izlazu iz cijevi ima oblik
G2
p L,iz =
2 iz
U dvofaznom toku je openito gustoa jednaka
iz = '+ ( ' ' ') ,
meutim ako su brzine parne i tekue faze jednake tada vrijedi
x
1 xiz
1
, to se moe napisati
= iz +
iz ' '
'

1 '

xiz + 1 xiz
iz ' ' ' '

Tada je pad tlaka uslijed lokalnog otpora na izlazu jednak

G2 '
p L ,iz =

xiz + 1 xiz
2 ' ''

Uvrtavanjem izraza za xiz

4 q l h pot

, dobiva se
xiz =
r d G
r
4 q l h pot
G 2 4 q l h pot '

1
p L,iz =

2 ' r d G
r ' '
r d G
r

h pot ' 2
2 q l '
p L,iz =

1 G +
1

1 G
r 'd ' '
2 '
r
' '
1

Iz ove jednadbe slijedi da e koeficijent uz G2 postati negativan pri uvjetu

r
h pot >
'
1
''
Tada e pad tlaka na izlaznom presjeku imati maksimalnu vrijednost pri gustoi
masenog toka
d (p L,iz )
dG

G=

2q l
r 'd

2q l
r d

h pot
r

''
' ' '

'
h pot

1 +
1
r
'' '

'

1 G = 0
' '

23

ptr

ptr
pL,ul

pL,ul

Sl. 11. Utjecaj lokalnog otpora na ulazu

Sl. 12. Utjecaj lokalnog otpora na izlazu

Kao to se vidi iz slika, postojanje lokalnih otpora u blizini ulaza u isparivaku cijev
poveava stabilnost hidrodinamike karakteristike, dok postojanje lokalnih otpora na izlazu
moe znaajno utjecati na smanjenje stabilnosti strujanja u dvofaznom toku.

1
11.

GENERATORI PARE U NUKLEARNIM POSTROJENJIMA

Uvod
Najrasprostranjeniji tip nuklearnih energetskih postrojenja koristi lakovodni reaktor s
vodom pod visokim tlakom tipa PWR (Pressurized Water Reactor), Sl. 1.

Slika 1. Nuklearna elektrana PWR tipa

Generatori pare koji se koriste u nuklearnim energetskim postrojenjima sa sekundarnim
krugom predstavljaju izmjenjivae topline tipa "shell and tube". Generator pare u tom sluaju
predstavlja toplinsku vezu izmeu primarnog i sekundarnog kruga elektrane. Medij u
primarnom krugu zagrijava se u reaktoru do temperature koja je uvijek ispod temperature
zasienja, toplom granom struji do generatora pare gdje odaje toplinu na sekundarnu stranu te
se cirkulacionom pumpom koja se nalazi u hladnoj grani vraa u reaktor. Na sekundarnoj
strani voda se u generatoru pare zagrijava do temperature zasienja, isparava u suhozasienu
ili blago pregrijanu paru te odlazi u turbinu. Sekundarni se krug, osim generatora pare, ne
razlikuje bitno od odgovarajueg dijela konvencionalnog postrojenja na fosilna goriva.
Odvojeni krugovi omoguuju siguran rad turbine s medijem koji nije kontaminiran, dok se
djelomino kontaminirane komponente smjetaju u betonsku zatitnu posudu.
Nuklearna energetska postrojenja koja koriste lakovodni reaktor s kljuajuom vodom
tipa BWR (Boiling Water Reactor) ne posjeduju sekundarni krug jer se proizvodnja pare
ostvaruje u samom reaktoru. Time reaktor postaje ujedno i generator pare. Budui da je
reaktor daleko sloenija komponenta postrojenja od generatora pare, njime se u ovom prikazu
neemo baviti.
Tipovi generatora pare

Generatori pare za PWR postrojenja

Za lakovodene reaktore s vodom pod visokim tlakom PWR (Pressurized Water Reactor)
na zapadu se koriste dva tipa vertikalnih generatora pare: tip s U-cijevima i prirodnom
cirkulacijom vode te protoni tip s prinudnom cirkulacijom. U zemljama biveg SSSR koristi
se horizontalni generator pare tipa VVER.
U-cijevni generator pare s prirodnom cirkulacijom vode koriste u nuklearnim
elektranama proizvodnje Westinghouse i Combustion Engineering. Nuklearna elektrana
Krko (proizvodnja Westinghouse) takoer koristi dva generatora pare ovoga tipa. Generator
pare je shematski prikazan na slici 2.
Primarni medij je obina voda pod visokim tlakom od oko 150 bar koja struji s
unutarnje strane U-cijevnog snopa, ulazei prvo u polusfernu komoru na dnu generatora pare
koja je pregradnom stijenkom od inconela (legura Ni,Cr, Fe), podijeljena na ulazni i izlazni
dio. Polusferna komora je lijevane izvedbe, s unutranje strane presvuena austenitnim
elikom. Polusferna je komora cijevnom ploom odijeljena od zagrijake sekcije. Cijevna je
ploa elini otkivak debljine 535 mm koja je na primarnoj strani presvuena inconelom. U
nju je uvaljano 9156 cijevi od ega zbog U-izvedbe u jednom prolazu ima samo polovica
ovoga broja. Cijevi su vanjskog/unutranjeg promjera cca 19/17 mm, izraene od inconel
legure, pri emu je duljina ravnog dijela 7180 mm. Cijevni snop je ukruen poprenim
limovima koji na sebi imaju perforacije za cijevi te otvore za protok dvofazne smjese vode i
pare. Ima osam poprenih limova za ukruenje iji je razmak od 1073 mm osiguran
odstojnicima i uvrsnim ipkama. Na toploj strani generatora pare primarna voda struji prema
gore do U-koljena, koja su posebnim draima osigurana od vibracija. Nakon zaokreta od 180
C po hladnoj se strani sputa, prolazi kroz zagrija napojne vode i kroz izlazni dio
polusferine komore naputa generator pare.
Napojna voda sekundarnog kruga uvodi se napojnim pumpama u zagrija napojne vode
koji je integralni dio generatora pare. Zagrija vode se nalazi na hladnoj strani na visini od
435 mm iznad cijevne ploe. Funkcija mu je da se pothlaena napojna voda prolaskom kroz
zagrija zagrije na temperaturu zasienja i tek onda pomijea s recirkulirajuom vodom iz
ostalog dijela generatora pare. Time se smanjuju temperaturne razlike izmeu medija koji se
mijeaju i time poboljava stupanj toplinske iskoristivosti. U zagrijau vode napojna voda
popreno nastrujava na cijevni snop to je osigurano s pet odbojnih limova.
Vanjski plat generatora pare ima unutranji promjer 3687 mm i visinu do proirenja
9042 mm. Nakon proirenja promjer se poveava na 4280 mm, a visina proirenog dijela
iznosi 10965 mm.
Unutranjost generatora pare podijeljena je cilindrinim platem promjera 3162 mm na
zagrijaku sekciju u kojoj se nalazi cijevni snop i na silazni kanal prstenastog oblika.
Cilindrini plat ima visinu ravnog dijela 9090 mm nakon ega se iri konusno do visine 9640
mm pri emu ima promjer 3442. Recirkulirajua voda u silaznom kanalu koji ima presjek
0,533 m2, djelomino se mijea s napojnom vodom i struji prema dolje. Kroz otvor izmeu
cijevne ploe i cilindrinog plata ija je cisina 127 mm ulazi u izmjenjivaku sekciju strujei
popreno na cijevni snop. Cijevni snop ima 98 redova cijevi sa 114 kolona. Strujei kroz
prostor izmeu cijevi, recirkulirajua se voda prvo zagrijava do granice zasienja. Ulazei u
zasieno podruje stvara se smjesa vode i pare koja struji u vertikalnom smjeru prema gore.
Strujanjem uz cijevni snop smjesa se dalje zagrijava pri emu se poveava udio pare u njoj.
Na vrhu zagrijake sekcije zasiena para ulazi u sustav od 12 paralelnih vrtlonih separatora u
kojima se vri grubo odvajanje vlage.

Slika 2. Nuklearni generator pare s U-cijevima

Tablica 1. Karakteristini parametri generatora pare na punoj snazi

Parametar
Toplinska snaga
Primarna strana:
- medij
- protok
- temperatura medija na ulazu
- temperatura medija na izlazu
- tlak na ulazu
- pad tlak kroz generator pare
Sekundarna strana:
- protok
- temperatura napojne vode
- temperatura pare
- tlak pare

Dimenzija
MWt

U-cijevni
941

Protoni
1278

VVER-440
229,2

HTGR
342

LMFBR
325

kg/s
C
C
bar
bar

voda
4479
324,4
287,4
155,1
2,26

voda
8260
320
291,7
156
2,16

voda
1345
301
268
123
-

helij
430
775
394
47,5
0,25

natrij
1608
502
344
>1
-

kg/s
C
C
bar

515
221,1
279,5
63,4

738
235
307,7
64,2

125,5
226
258,9
46

290
206
540
173

140
232
482
101

5
Nakon vrtlonih separatora para ulazi u parni prostor smjeten u gornjem dijelu
generatora pare. U ovome je dijelu smjeten sklop finih separatora visoke efikasnosti, tako da
je u normalnim radnim uvjetima vlanost pare na izlasku iz generatora pare manja od 0,25 %.
Separacijom odvojena voda ulazi u silazni kanal kroz koji se ostvaruje recirkulacija. Do
recirkulacije dolazi uslijed stvaranja uzgonske sile zbog razlike hidrostatskih tlakova na dnu
silaznog kanala i na dnu zagrijake sekcije. Razlika hidrostatskih tlakova je funkcija razlika
gustoa vode u silaznom kanalu i smjese u zagrijakoj sekciji te visine vode u silaznom
kanalu. Zbog toga je potrebno odravati razinu vode u silaznom kanalu u odreenim
granicama, to se postie zahvatom regulatora razine na protok napojne vode.
Promjena toplinskog optereenja generatora pare postie se djelovanjem na ulaznu
temperaturu primarne vode, zatim promjenom izlaznog tlaka pare te promjenom protoka
napojne vode. Toplinski tok predan od primarne na sekundarnu stranu, proporcionalan je
temperaturnoj razlici dvaju medija. Pri punom optereenju toplinski tok iznosi 941 MW.
Kako je na sekundarnoj strani temperatura zasienja ovisna samo o tlaku, tako je i izmijenjena
toplina ovisna o promjenama sekundarnog tlaka. Poveanjem optereenja turbo agregata,
dolazi do smanjenja tlaka u parovodu ime se smanjuje temperatura sekundarne vode.
Toplinski tok se poveava poveavajui proizvodnju pare. Ovim samoregulirajuim efektom
pokriva se u prvom trenutku dio poveanja optereenja. Meutim, zbog poveanja hlaenja
primarnog kruga dolo bi do smanjenja temperature primarne vode i ovaj bi se efekt vrlo brzo
izgubio, kada ga ne bi slijedilo poveanje proizvodnje toplinske snage u reaktoru, ime bi se
poveala temperatura primarne vode na ulazu u generator pare i na taj nain izjednaila
proizvedena i iskoritena toplina.
Protoni generatori pare s prinudnom cirkulacijom vode koriste se u neklearnim
elektranama proizvodnje Babcock and Wilcox (B&W). Prikaz konstrukcije dan je na slici 3.
Generator pare je vertikalno poloen i predstavlja protusmjerni izmjenjiva topline
"shell and tube" izvedbe. Cijevi u zagrijakoj sekciji su ravne i povezuju ulaznu polusfernu
komoru sa slinom komorom na izlazu. Vanjski i unutarnji promjer cijevi iznose 15,9 mm
odnosno 14,1 mm. Cijevne stijene debljine 549 mm dijele polusferne komore od zagrijake
sekcije. U cijevne stijene je uvaljano cca 16000 cijevi kroz iju unutranjost struji primarna
voda prema dolje i predaje toplinu na sekundarnu stranu generatora pare na kojoj se proizvodi
para. Duljina izloenog dijela cijevi iznosi 15,9 m. Sekundarna strana je ograniena vanjskom
stijenkom cijevi, vanjskim platem generatora pare te cijevnim stijenama. Vanjski promjer
plata generatora pare iznosi 3743 mm.
Cijevni snop je obuhvaen cilindrinim omotaem koji sekundarnu stranu dijeli na
zagrijaku sekciju smjetenu u unutranjosti te gornji prstenasti kanal za paru i donji prtenasti
kanal u kojemu se napojna voda zagrijava strujei prema dolje. Napojna voda se dovodi preko
prstenastog napojnog razdjelnika koji vodu distribuira mlaznicama u vrh donjeg prstenastog
kanala. Otvori u visini mlaznica na cijevnom omotau omoguuju ejektorsko mijeanje
napojne vode s vodom iz zagrijake sekcije ime se napojna voda dodatno zagrijava. Na taj
nain napojna voda dosee temperaturu zasienja prije ulaska u zagrijaku sekciju.
Prijelaz topline na primarnoj strani generatora pare karakterizira prisilna konvekcija u
podruju vode uzdu cijele duljine cijevi. Prijelaz topline u zagrijakoj sekciji sekundarne
strane moe biti podijeljen na tri reima: protono isparavanje, filmsko isparavanje i prijelaz
topline u pregrijanom podruju.
Protono isparavanje nastupa u podruju od ulaska vode u zagrijaku sekciju do pojave
kritinog toplinskog toka kada dolazi do isuenja stijenke cijevi. Isuenje stijenke cijevi
dogaa se otprilike u visini otvora na cijevnom omotau. Maseni sadraj pare mijenja se od
nule do skoro jedinice. Dominantni reimi prijelaza topline su mjehuriasto vrenje i
isparavanje u uvjetima prinudne konvekcije. Koeficijenti prijelaza toline u podruju vrenja su

6
vrlo visoki, znatno iznad koeficijenata prijelaza topline u podruju vode a pogotovo
pregrijane pare.

Slika 3. Protoni nuklearni generator pare

Filmsko isparavanje se uspostavlja od toke pojave kritinog toplinskog toka. Budui
da se kritini toplinski tok u normalnim uvjetima rada dogaa kod visokih vrijednosti

7
masenog sadraja pare, podruje filmskog isparavanja je relativno kratko. U toki pojave
kritinog toplinskog toka dolazi do naglog smanjenja prijelaza topline zbog stvaranja parnog
jastuka uz stijenku. Prijelaz topline se sada odvija prinudnom konvekcijom kroz parni sloj i
kapljicama tekuine kojih jo uvijek ima u sredini cijevi.
Kada maseni sadraj pare dosegne jedinicu nastupa pregrijano podruje. Ono nije tako
otro odijeljeno od zasienog podruja zbog postojanja radijalne distribucije entalpije. Naime,
kada je srednja vrijednost entalpije jednaka graninoj entalpiji, uz stijenku se para ve poinje
pregrijavati, a u sredini cijevi jo postoje kapljice vlage.
Zbog znatno boljeg prijelaza topline u podruju vrenja od prijelaza toline u podruju
pregrijanja, odnos duljina cijevi na kojima se uspostavljaju ovi reimi koristi se kao jedan od
kontrolnih parametara prilikom manevra promjene optereenja. Naime, zbog sigurnosnih se
razloga protok rashladne vode u primarnom krugu PWR sistema pa tako i generatora pare
odrava konstantnim i ne moe sluiti u svrhu promjene optereenja. Ostali parametri kojima
se utjee na promjenu optereenja su ulazna temperatura primarne vode i protok napojne
vode. Kada se pojavi signal za poveanjem optereenja bloka, ova tri parametra se
poveavaju proizvodei dovoljno pare za podmirenje zahtjeva. Zbog smanjenja povrine
cijevi na kojoj dolazi do pregrijanja pare, smanjit e se temperatura pregrijanja.
Novije B&W konstrukcije protonih generatora pare koriste integralni zagrija napojne
vode umjesto donjeg silaznog kanala u kojemu se napojna voda zgrijava strujei uz cijevni
omota te djelominim mijeanjem s parom. U zagrijau vode se napojna voda vrlo brzo
dovodi do toke zasienja, a ostali reimi prijelaza topline su veoma slini opisanima.
Generatori pare za VVER postrojenja (Vodo Vodnoj Energetieskij Reaktor) koriste se
u zemljama biveg SSSR. Postoje dvije izvedbe iste konstrukcije generatora pare za
postrojenja VVER-440 i VVER-1000. U prikazu e biti dane karakteristike generatora pare za
postrojenje VVER-440.
Generator pare je horizontalan, tipa "shell and tube". Osnovne termohidraulike i
konstrukcijske karakteristike prikazane su na Sl. 4. U sklopu reaktora VVER-440 u
primarnom dijelu postoji est cirkulacijskih krugova u svakom od kojih je po jedan generator
pare. Ukupna proizvodnja zasiene pare bloka iznosi 2711 t/h, a snaga 440 MW. Proizvodnja
i separacija pare odvija se u jednom korpusu koji se sastoji od centralnog i dvaju bonih
cilindrinih plateva te dvaju eliptinih danca. Sve je izraeno od materijala 22K. Unutarnji
promjer plata generatora pare iznosi 3210 mm, debljina stijenke plata 130 mm, a duljina
plata 11,5 m.

Sl. 4. Prikaz generatora pare za VVER-440 postrojenje

8
Za centralni cilindrini plat privareni su ulazni i izlazni kolektor primarne vode koji su
izvedeni iz austenitnog elika 12X18H10T. Austenitni elik je izabran s ciljem smanjenja
unoenja proizvoda korozije u primarni krug. Kolektori su smjeteni simetrino u odnosu na
vertikalnu os generatora pare na rastojanju 750 mm od nje u uzdunom i poprenom smjeru.
Primarni cjevovod je zavaren za ulazni i izlazni kolektor. Na gornjem kraju kolektora nalaze
se poklopci koji omoguuju pristup izmjenjivakim cijevima generatora pare za sluaj
pregleda i remonta.
Generator pare ima 5536 cijevi koje su smjetene u paralelnom rasporedu. Vanjski
promjer cijevi iznosi 16 mm, a debljina stijenke 1,4 mm. Cijevi su uvaljane u stijenku
kolektora po cijeloj debljini stijenke i zavarene za nju argonskim postupkom. Materijal cijevi
je austenitni elik 12X18H10T. S unutarnje strane cijevi su elektropolirane, a s vanjske strane
lifovane. Takva obrada smanjuje mogunost defekta i poveava otpornost na koroziju.
Cijevni snop sastoji se od horizontalnih U-cijevi s maksimalnom duljinom cijevi od 12 m, to
omoguuje primjenu cijevi bez zavarenih spojeva. Cijevni snop je u vertikalnom i
horizontalnom smjeru podijeljen na pakete cijevi. Vertikalni prolazi izmeu paketa
omoguuju prirodnu cirkulaciju sekundarne vode, a horizontalni prolazi olakavaju montau i
slue za prolaz cijevi napojne vode.
Cijevni snop zauzima donji i srednji dio volumena generatora pare. Dovodna cijev
napojne vode zavarena je za razdjelnik napojne vode koji je smjeten u sredini cijevnog
snopa. Duljina razdjelnika iznosi 5720 mm, a promjer 150 mm. Za razdjelnik je privareno 355
cijevi promjera 20 mm kojima se voda distribuira u meucijevni prostor u smjeru ulaznog
kolektora primarne vode. Usmjeravanje napojne vode prema ulaznom (toplijem) kolektoru
odreeno je s namjerom ravnomjernije raspodjele proizvodnje pare po cijelom obujmu
generatora pare.
Generatori pare za plinom hlaene reaktore
Ovi generatori pare takoer su tipa "shell and tube", ali se za razliku od generatora pare
za PWR postrojenja para proizvodi u cijevima. U ovu grupu ulaze generatori pare za
postrojenja GCR (Gas Cooled Reactor), AGR (Advanced Gas Reactor) i HTGR (High
Temperature Gas Reactor).

Slika 5. Prikaz generatora pare za HTGR postrojenje

Primjer GCR postrojenja jeste elektrana Hinkley Point koja ima est generatora pare
svaki promjera 6,5 m i visine 28 m. Generatori pare imaju zagrijae napojne vode, isparivae
i pregrijae. Cijevi generatora pare su orebrene sa svrhom poveanja izmjenjivake povrine
na strani plina.
U HTGR postrojenjima generatori pare su smjeteni po obodu jezgre u prostorima
unutar predoptereene betonske posude. Svaki generator pare sadri spiralno svinute cijevne
namotaje u kojima se voda zagrijava, isparava i pregrijava. Postoji posebni spiralni cijevni
namotaj za meupregrijanje pare. Tlana posuda je projektirana za tlak od 49 bar.
Shematski prikaz takvog generatora pare dan je na Sl.5. Helijum s temperaturom od 760
C naputa reaktorsku jezgru i ulazi u generator pare iznad meupregrijake sekcije. Kroz
cijevne snopove meupregrijaa struji prema dolje prenosei dio topline na sekundarnu
stranu. Ispod meupregrijaa dobro brtvljena podna ploa uvjetuje zaokret helija prema gore
te strujanje kroz sredinju cijev do vrha generatora pare. Tu se helij s temperaturom od oko
690 C zaokree prema dolje i struji kroz cijevne snopove pregrijaa, isparivaa i zagrijaa
vode. S temperaturom od oko 340 C helij naputa generator pare.
Napojna voda ulazi u generator pare na dnu s temperaturom od 190 C te se prolaskom
kroz zagrija vode, ispariva i pregrija pare pregrijava na 513 C. Izlazna temperatura i tlak
od 174 bar odravaju se konstantnim u podruju optereenja od 25 do 100%.
Meupregrijana para uvodi se u generator pare na njegovom dnu. Meupregrija se
sastoji od protusmjernog i istosmjernog dijela. Para naputa meupregrija s temperaturom od
538 C na tlaku od 42 bar.
Generatori pare za LMFBR
Oplodni reaktori s tekuim metalom (Liquid Metal Fast Breeder Reactor) najee kao
hladilac reaktora koriste tekui natrij. Glavni projektantski problem koji se time pojavljuje u
vezi generatora pare jeste sprijeavanje curenja cijevi kako ne bi dolo do kemijske reakcije
izmeu natrija i vode. To je jedan od glavnih razloga zbog kojega postoji jo jedan
izmjenjiva topline natrij-natrij izmeu reaktora i generatora pare. Time se sekundarni krug u
kojemu je voda potpuno odjeljuje od reaktora. Drugi je razlog taj to se time sprijeava dodir
kontaminiranog natrija koji struji kroz jezgru s generatorom pare i sekundarnim krugom koji
se nalazi izvan zatitne posude.
Generatori pare u Westinghouseovoj elektrani Clinch River (CRBRP- Clinch River
Breeder Reactor Plant) sastoje se od identinih isparivakih i pregrijakih modula povezanih
kolektorima i parnim bubnjem. U isparivaki modul ulazi napojna voda iz bubnja tjerana
cirkulacionom pumpom, a proizvodi se para s izlaznim masenim sadrajem pare od 50 %.
Zasiena para se vodi u kolektor koji se nalazi iznad bubnja i gdje se vri odvajanje vode koja
se slijeva u bubanj. Para se iz kolektora vodi u pregrijaki modul, a odatle u turbunu.
Moduli generatora pare su protusmjerni izmjenjivai topline s ravnim cijevima tipa
"shell and tube", kao to je prikazano na Sl. 6. Tekui natrij kao primarni hladilac struji kroz
meucijevni prostor prema dolje. Sekundarni medij je voda koja struji kroz cijevni snop od
757 cijevi prema gore. Kako cijevi tako i meucijevni prostor se nastavljaju iznad zagrijake
sekcije u obliku "hokejskog tapa". Ovaskva kontura omoguuje odvoenje vodika koji
nastaje u sluaju curenja vode na stranu natrija.

10

Sl. 6. Nuklearna elektrana s LMFBR

Proraun generatora pare
Ukratko e se prikazati termodinamiki i hidrauliki prorauni U-cijevnog generatora
pare.
Termodinamiki proraun
Za potrebe prorauna, zagrijaka sekcija generatora pare moe se podijeliti na tri
volumena: zagrija napojne vode, isparivaki dio 1 te isparivaki dio 2. Isparivaki dio 1
nalazi se na toploj strani i zauzima polovicu poprenog presjeka te see do razine zagrijaa
napojne vode. Iznad te razine nalazi se isparivaki dio 2 koji zauzima cijeli popreni presjek.
Za svaki od volumena postavljaju se jednadbe bilance i prijenosa topline.

Q p = m p (i pu i pi )

(1)

Qs = m s (i si i su )
Qi = k A t m

(2)
(3)

Toplinski tok Qp, Qs i Qi, koji odaje primarni medij, koji prima sekundarni medij te
toplinski tok koji se izmijeni izmeu dvaju medija zbog postojanja temperaturne razlike, u
stacionarnim uvjetima pogona meusobno su jednaki. Na taj se nain dobija sustav od devet
jednadbi pomou kojega se moe izraunati devet nepoznanica. Da bi se sustav matematiki
zatvorio jo je potrebno poznavati izraze za keoficijente prijelaza topline i rubne uvjete. Ako
je A vanjska povrina cijevi, koeficijent prolaza topline odreuje se prema izrazu (4):

11

k=

1
d
d
dv
+ v ln v +
s 2
du p du
1

(4)

Koeficijent prijelaza topline na primarnoj strani moe se izraunati pomou DittusBlterove formule za prisilno strujanje jednofazne tekuine u cijevi:

p = 0,023

du

Re 0,8 Pr 0.3

(5)

Prijelaz topline na sekundarnoj strani odvija se u reimu prisilne konvekcije jednofazne

tekuine u zagrijau napojne vode i u reimu mjehuriastog vrenja u ostalim dijelovima
zagrijake sekcije. Koeficijent prijelaza topline kod poprenog nastrujavanja jednofazne
tekuine na cijevni snop moe se raunati prema izrazu (6), a u sluaju mjehuriastog vrenja
prema izrazu (7).

s = 0,29

dv

Re 0,6 Pr 0,33

s = 2,2 ( p 0,14 + 1,83 10 4 p 2 ) 3,33 (Tst Ts ) 2,33

(6)
(7)

Rubni uvjeti na primarnoj strani:

- protok primarne vode, mp,
- temperatura i tlak vode na ulazu u generator pare,
- temperatura i tlak vode na izlazu iz generatora pare,
Rubni uvjeti na sekundarnoj strani:
- protok napojne vode,
- temperatura i tlak napojne vode,
- tlak pare,
Uz predpostavljenu vrijednost optonog broja koji je definiran kao reciprona
vrijednost masenog sadraja pare na izlazu iz zagrijake sekcije te na punoj snazi iznosi oko
tri, moe se izraunati protok sekundarne vode kroz zagrijaku sekciju. Time gornji sustav
jednadbi postaje rjeiv. Zbog toga to su jednadbe nelinearne, rjeenje se mora traiti
iterativnim putem. Pretpostavljenu vrijednost optonog broja potrebno je potvrditi
hidraulikim proraunom prirodne cirkulacije.
Hidrauliki proraun

Hidrauliki proraun slui da bi se njime odredio optoni broj generatora pare, odnosno
protok sekundarne vode kroz zagrijaku sekciju. Uvjet za provedbu hidraulikog prorauna
jeste poznavanje izmijenjenih toplinskih tokova u zagrijakoj sekciji generatora pare. U svrhu
prorauna posebno se promatra pad tlaka uslijed strujanja vode kroz silazni kanal, a posebno
pad tlaka uslijed strujanja smjese vode i pare kroz zagrijaku sekciju. Openito se pad tlaka
sastoji od triju komponenata: utjecaja gravitacije, trenja i akceleracije.
p = p gr + ptr + p ak

(8)

U silaznom kanalu se nalazi samo voda koja se minimalno zagrijava preko unutarnjeg
cilindra, pa se utjecaj akceleracije moe zanemariti.

12
p sk = ' gh (

l
1 m sk 2
+ )
(
)
dh
2 ' Ask

(9)

U zagrijakoj sekciji treba opet razlikovati pad tlaka u isparivakom dijelu 1 i

isparivakom dijelu 2, budui da su razliiti protoci i razliita geometrija. Pad tlaka u
dvofaznom toku moe se odrediti prema Thomu, gdje su s oznaeni mnoitelji dvofaznog
pada tlaka.
l
1 m
1 m zs 2
(10)
p zs = { ' gh zs gr + (
+ )
(
) tr + ( zs ) 2 ak }
2
dh
' Azs
2 ' Azs
= ( p, x )
(11)

Varirajui protoke kroz silazni kanal i zagrijaku sekciju mogue je izraunati njihove
hidraulike karakteristike. Sjecite karakteristika je ujedno i traeno rjeenje ptotoka vode
kroz silazni kanal i zagrijaku sekciju.
p
psk = pzs

msk = mzs

Slika 7. Hidraulike karakteristike silaznog kanala i zagrijake sekcije

Problemi u ekploataciji PWR generatora pare

Osvrt je ogranien na iskustvo u vezi s ekploatacijom generatora pare u PWR

postrojenjima koje je sistematizirano u SAD. Veina jedinica doivjela je u ekploatacij
probleme nastale kao posljedica korozionih procesa i mehanikih optereenja.
Korozioni problemi preteno su vezani uz djelovanje na leguru inconel 600 iz koje se
izrauju zagrijake cijevi, a ukljuuju:
- stanjenje stijenke zagrijakih cijevi koje se uoilo na toploj strani zagrijake sekcije
generatora pare s U-cijevima kod kojih se priprema vode temeljila na upotrebi natrijevog
fosfata i to u podruju vanjske povrine nakupina otpadnog materijala,
- "denting" koji predstavlja smanjenje promjera zagrijake cijevi zbog pritiska nakupina
korozionih produkata na cijevnim potpornim limovima,
- stvaranje pukotina na unutarnjoj strani stijenke cijevi uslijed korozije koja je posljedica
naprezanja ("stress corrosion cracking"),
- interkristalnu koroziju na vanjskoj povrini cijevi,
- "pitting" koji se pojavljuje prvenstveno na hladnoj strani zagrijake sekcije izmeu cijevne
stijene i prvog cijevnog potpornog lima u podruju gdje je dolo do stvaranja nakupina

13

otpadnog materijala a posljedica je djelovanja klorida i oksidanta poput kisika uz nisku pH

vrijednost,
zamor materijala uslijed korozije koji je zabiljeen u gornjim dijelovima zagrijake sekcije
protonih generatora pare a smatra se da je posljedica difuzije neistoe i vibracija cijevi.
Mehaniki problemi ukljuuju:
kavitaciju koja nastaje uslijed naglog kolapsa parnih mjehura u kontaktu s pothlaenom
napojnom vodom,
termiku stratifikaciju u napojnim vodovima,
istroenost i "fretting" cijevi zbog prekomjernih vibracija te erozije i korozije.

Ovi problemi izazivaju neplanirane zastoje u radu i skupe popravke. U teim

sluajevima generatori pare se moraju zamijeniti ve nakon 8 do 12 godina pogona umjesto
planiranog ivotnog vijeka od 40 godina. Tablica 2. daje pregled kvarova na generatorima
pare do kraja 1985. u SAD. Radi se o uzorku od 124 jedinice od kojih je 85 jedinica u radu
dulje od 5 godina, a 39 jedinica jo nije bilo u pogonu dulje od 5 godina.
Tablica 2. Statistiki podaci o kvarovima generatora pare u SAD
Problem
Broj oteenih jedinica
"denting" uz potporne limove
31
"denting" uz cijevnu plou
12
istanjenje stijenke
36
"pitting"
16
interkristalna korozija na vanjskoj strani
35
"stress corrosion craking" na unutarnjoj strani
54
"fretting"
41
zamor materijala
5
erozija
2
kavitacija
10
odnos vlage
6
bez problema
16
bez problema (za 85 jedinica starijih od 5 godina)
4

59

12

UTJECAJ NA OKOLI
U veini je drava, a naroito u onim najrazvijenijima, ekolokim propisima
ogranieno zagaenje okoline emisijom tetnih tvari iz termoenergetskih i drugih
industrijskih postrojenja. U sluaju termoenergetskih postrojenja to se u prvom redu
odnosi na ogranienje emisije SO2, NOx i krutih estica. Tehniko je rjeenje ovoga
problema snano uvjetovano sljedeim zahtjevima:
generatorima se pare mora dograditi oprema koja e smanjiti emisiju tetnih
sastojaka na propisanu granicu,
potrebni razvojni radovi moraju biti dovreni u definiranom roku, kako bi se
rezultati mogli to prije primijeniti.
Iz navedenoga se moe zakljuiti, da se barem u pogledu ekonominosti, optimalna
rjeenja jo nisu postigla. To je zadaa koju treba ostvariti.

Odsumporavanje
Na Sl. 3.35. prikazani su postupci odsumporavanja koji se danas upotrebljavaju kako
kod novih tako i kod starih termoenergetskih postrojenja. Kod suhog se postupaka za
odsumporavanje koristi vapno, a izlazni se materijal deponira ili prerauje. Stupanj
odsumporavanja dosee 90 %.

Sl. 3.35 Postupci za odsumporavanje

60

Kod mokrog se postupka u pravilu koristi vapnenac kao ulazni materijal, a kao
nusprodukt se dobiva gips koji se moe dalje koristiti. Stupanj odsumporavanja dosee
i do 95 %.
Kod regenerativnog mokrog postupka na bazi natrijevih spojeva proizvodi se plin
bogat sa SO2, koji se moe po potrebi dalje preraditi do elementarnog sumpora. Stupanj
odsumporavanja moe dosei vrijednost preko 95 %.
Najprimjenjeniji je mokri postupak s proizvodnjom gipsa, iji udio na njemakom
tritu iznosi 90 %. Postupci odsumporavanja samog ugljena ili bitna redukcija SO2 u
loitu generatora pare uobiajene izvedbe ili su neekonomini ili tehniki neizvedivi.
Prema tome dananji stupanj razvoja opreme za odsumporavanje pretpostavlja njeno
prikljuivanje u nastavku generatora pare.

Hrvatska
Jugoslavija
V. Britanija
vicarska
vedska
Portugal
Njemaka
Norveka
Nizozemska
Italija
Francuska
Finska
Danska
Austrija

500

1000

1500

2000

2500

3000

Emisija SO2, 1000 t/god.

Sl. 3.36. Emisija SO2 iz termoelektrana nekih evropskih zemalja

Redukcija NOx
Drukija je situacija s redukcijom emisije duinih oksida. Ovdje postoje mogunosti
da se upotrebom tzv. primarnih mjera znatno smanji proizvodnja NOx. Kao to je
pokazano na sl. 3.37 ove mjere se poduzimaju prilikom konstrukciji plamenika te pri
utvrivanju rasporeda mlaznica za zrak i gorivo.
Osnovna ideja polazi od potrebe smanjenja maksimalnih temperatura naroito u jezgri
plamena, kao i smanjenja broja molekula kisika u zoni izgaranja. Tako konstruirani
plamenici u kombinaciji sa stupnjevitim izgaranjem mogu smanjiti koliinu
proizvedenog NOx na vrijednost manju od 300 mg/m3. Pri tome moraju biti ispunjeni
sljedei uvjeti:

61

plamenici moraju i u podruju niskih tereta besprijekorno funkcionirati,

udio neizgorenoga ne smije prei vrijednost od 5 %,
ekranski zidovi ne smiju ni u dugotrajnom pogonu korodirati.

Sl. 3.37 Primarne mjere za smanjenje emisije NOx

Sekundarne mjere za smanjenje emisije NOx prikazane su na sl. 3.38. Kod selektivne
nekatalitike redukcije (SNCR) uvodi se u generator pare amonijak na mjestu gdje
vladaju temperature dimnih plinova od 850 do 900 C. Time se postie redukcija od
kojih 40 %. Uvoenjem katalizatora (SCR) koji je na prikazanoj shemi ugraen ispred
rotacionog zagrijaa zraka mogu se ostvariti propisane granine vrijednosti emisije, a u
vezi s ovim postupkom skupljeno je do sada najvee iskustvo.

62

Sl. 3.38 Sekundarni postupci za smanjenje emisije NOx

Tablica 3.2 Dozvoljene emisije Evropske zajednice za velike termoelektrane
Snaga, MWt
Termoelektrana
Termoelektrana

Emisija SO2,
mg/m3
2000-400
<400

<500
>500

Emisija
NOx, mg/m3
<650
<650

Emisija estica,
mg/m3
<100
<50

Hrvatska
Jugoslavija
V. Britanija
vicarska
vedska
Portugal
Njemaka
Norveka
Nizozemska
Italija
Francuska
Finska
Danska
Austrija

200

400

600

800

1000

Emisija NOx, 1000 t/god.

Sl. 3.39 Emisija NOx iz termoelektrana nekih evropskih zemalja

Ispitna pitanja iz predmeta:

Generatori pare

1.
2.
3.
4.
5.

Podjela generatora pare

Vodocijevni generatori pare (shema blok-kotla)
Vertikalni generatori pare s bubnjem (shema)
Generatori pare s prisilnom cirkulacijom (shema)
Generatori pare u nuklearnim energetskim postrojenjima

6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.

Klasifikacija loita
Pregrijai i meupregrijai pare
Ekonomajzerske povrine
Masena bilanca generatora pare
Toplinska bilanca generatora pare
Toplinski gubici generatora pare
Direktni nain odreivanja stupnja iskoristivosti generatora pare
Indirektni nain odreivanja stupnja iskoristivosti generatora pare

14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.

Openito o gorivu, raspodjela, sastav i svojstva goriva

Stehiometrijski odnosi izgaranja
Potrebna koliina kisika (zraka za izgaranje)
Proizvodi procesa izgaranja - dimni plinovi
Pretiak zraka
Odreivanje pretika zraka na temelju mjerenja sadraja CO2 u dimnim plinovima
Odreivanje pretikazraka na temelju mjerenja sadraja kisika u dimnim plinovima
Entalpija proizvoda izgaranja (I-t dijagram)

22.
23.
24.
25.
26.
27.

Dinamika procesa izgaranja

Izgaranje krutog goriva u sloju
Izgaranje u fluidiziranom sloju
Izgaranje ugljene praine
Principi izgaranja plinskog goriva
Izgaranje tekueg goriva

28.
29.
30.
31.
32.
33.

Zraenje dviju paralelnih ploa

Proraun prijelaza topline u loitu
Prijenos topline konvekcijom
Odreivanje koeficijenta prolaza topline
Srednja logaritamska temperaturna razlika
Proraun prijelaza topline na konvektivnoj povrini

34. Oblici strujanja i modeli dvofaznog toka

35. Parametri koji definiraju dvofazni tok

36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.

Odreivanje gradijenata tlaka u dvofaznom toku

Koeficijent dvofaznog trenja
Mnoitelj dvofaznog trenja
Proraun pada tlaka po metodi Lochard-Martinelli
Proraun pada tlaka po Tomovoj metodi
Hidrodinamiki proraun prirodne cirkulacija
Hidrodinamika karakteristika protonih generatora pare
Utjecaj neravnomjernosti raspodjele toplinskog toka na hidro-dinamiku karakteristiku
generatora pare
44. Utjecaj promjera cijevi u ekonomajzerskom i isparivakom dijelu na hidrodinamiku
karakteristiku generatora pare
45. Cirkulacioni sustavi u generatorima pare
46. Odreivanje optonog broja u generatorima pare za nuklearno-energetska postrojenja.