Nikolaj Berdjajev

SUDBINA OVJEKAU SUVREMENOMSVIJETU

Za razumijevanje nae epoh
Poglavlje I.
SUD NAD POVIJEU - RAT
5
Postalo je banalno govoriti da ivimo u epohipovijesne krize, da svrava cijela epoha i
poinjenova, koja jo nema imena. Jedne to plai, drugeraduje, ali nitko ne sumnja da se
nalazimo u vrtlo-gu prekretnice vremena. U stvari, to to se dogaadublje je - dogaa se
sud nad povijeu, a ne samonad jednom epohom povijesti. I u tom smislu mi i-vimo u
apokaliptikoj epohi. Ali apokalipsa ne zna-i kraj svijeta nego prodor vjenosti u
vrijeme; onane znai samo objavu o smaku svijeta nego i objavu
6
o dogaajima koji potresaju svijet unutar povijesti.Postoji unutarpovijesna apokalipsa,
sud nad povi-jeu koji se sada dogaa.
Hegel je uio o lukavosti razuma u povijesti. Lu-kavi razum zavarava ovjeka da bi ga
upotrijebioza ostvarenje svojih ciljeva. Kao da bi trebalo reikako subjekt povijesti nije
ovjek, pa ak ni ovje-anstvo, ve neljudski razum, neljudski duh, koji sekod Marxa
preobrazio u neljudsku ekonomiju.
2
Po-vijest je uvijek radila za ope i univerzalno, a ne za po-sebno i individualno.
Moglo bi se, paradoksalno, reida je ovjek, suglasivi se s povijesti, pokazao ve-liku
nesebinost. A moda je on ipak bio sebian
2
Vidi moju novu knjigu:
Ja i svijet objekata. Ogled filozofije osamlje-nosti i zajednice.
(Hrv. pr. Zagreb, 1984., op. red.)
SUDBINA OVJEKA U SUVREMENOM SVIJETU7
stupivi na put povijesti, ali ga je povijest prevari-la, preobrativi njegovo koristoljublje i
sebinost usredstvo za ostvarenje svojih neljudskih ciljeva. Lu-kavost razuma, protiv koje
ustaje iva ljudska oso-ba!ovjeka je u svim vremenima povijest gazi-la. Povijest je bila
ovjekova sudbina, ali ovjeko-va sudbina nikad nije zanimala povijest. Nepomir-ljivost
izmeu povijesti i ljudske osobne sudbine ijest tragedija povijesti, tragedija bezizlazna u
grani-cama same povijesti, koja trai njezin
kraj.
Nikad senadosobno nije ostvarivalo u povijesti kao punoaivota osobe. ak i onda kad
je povijest sebi posta-vila ljudske, osobno-ljudske ciljeve, ostvarivala ihje guei ljudsku
osobu.

Hegel je bio poput nekog utjelovljenja duha po-vijesti u misli. I njegova filozofija bila je
potpunoantipersonalistina. Protiv Hegela, protiv hegelov-skoga univerzalnog duha, koji
sebe izraava u po-vijesti, ustali su ljudi kao Kierkegaard i Dostojev-ski. Objektivacija
duha u povijesti, koja je toliko za-nosila Hegela, odmak je od unutarnje tajne
ljudskeegzistencije i prijelaz u prirodno-socijalni svijet. Uprirodno-socijalnom svijetu
dani su objekti, ali nisudani "ja" i "ti", tj. svijet ljudske egzistencije.
3
3
Vidi moju novu knjigu:
Ja
i svijet objekata. Ogled filozofije osamljeno-sti i zajednice.
(Hrv. pr. Zagreb, 1984., op. red.)