Francesco Maria Appendini

Ratovanje oko Dubrovnika godine 1806.

Francesco Maria (Franjo Marija) Appendini roen je 1768. u mjestu Poirino, u
Pijemontu. kolovao se u Torinu i Rimu, gdje je 1787. stupio u red pijarista. Meu
profesorima bio mu je i Dubrovanin Marko Faustin Galjuf koji ga je 1791. nagovorio da
ode u Dubrovnik. U gradu u kojem e ostati preko etrdeset godina, Appendini se 1792.
zaredio za sveenika. Dugi niz godina radio je kao profesor retorike u pijaristikom
Collegiumu Ragusinumu (gdje od 1795. predaje i njegov brat Urban), a 1808. postaje
upraviteljem novoosnovanog Liceumconvictuma. Licej je nakon dolaska austrijskih vlasti
pretvoren u gimnaziju, a Appendini postaje njenim perfektom te profesorom geografije i
povijesti. U Dubrovniku je razvio svestranu kulturnu aktivnost; organizirao je kolske
literarne akademije, sudjelovao je u radu Prosvjetiteljskog drutva, pisao je prigodne
pjesme na talijanskome i latinskome jeziku, odravao bliske odnose s kulturnim
djelatnicima i znanstvenicima u Gradu i inozemstvu, a bio je poznat i kao vrstan pedagog i
govornik. Nauivi hrvatski jezik, bavio se i jezikoslovljem, iako su neki njegovi radovi s
tog podruja, primjerice Dell analogia della lingua antichi popoli..., puni neznanstvenih i
proizvoljnih tumaenja (najvrjednije jezikoslovno djelo mu je Grammatica della lingua
Illirica, izdana 1808.). Za ivota mu je objavljeno vie pjesama, ivotopisa, govora i
nekrologa te biobibliografskih i historiografskih prinosa (primjerice, rasprave o ubikaciji
Epidaurusa te o podrijetlu Sv. Jeronima), a najvanije djelo su mu dvotomne Notizie
istoricocritiche sulla antichit storia e letteratura de Ragusei (Dubrovnik 1802.1803.),
iscrpan pregled politike i kulturne povijesti Dubrovnika. Godine 1835. F. M. Appendini
seli u Zadar te postaje upravitelj tamonjeg liceja i generalni ravnatelj dalmatinskih
gimnazija, preuzevi tako dunosti koje je od 1824., do smrti, 1834., imao njegov brat
Urban. Obnaao ih je, meutim, samo nepune dvije godine; umro je 30. sijenja 1837.
Dnevnik dogaaja vezanih uz ruskocrnogorsku opsadu Dubrovnika, to ga je
tijekom 1806. vodio Francesco Maria Appendini, jedan je od najdramatinijih i
najrealistinijih opisa svega to se zbivalo tih, za Dubrovnik sudbonosnih dana. O
okolnostima u kojima je nastajao nekoliko zanimljivih informacija donosi latinska
elegija Ad S. Blasium (Biljeka uz stihove 6. elegije), njegovog brata Urbana, koju takoer

objavljujemo u ovome broju Kola. Do ire javnosti Appendinijev dnevnik dospio je tek
1906. kada su ga s hrvatskim naslovom (Ratovanje oko Dubrovnika godine 1806. Doslije
nepoznati spis Fr. M. Appendinia), ali u talijanskome izvorniku, objavili Petar Kolendi i
Josp Nagy. Njegovi dijelovi su od tada prevoeni, prepriavani i interpretirani u brojnim
ogledima o ukinuu Dubrovake Republike te o dogaajima koji su mu prethodili,
primjerice u Padu Dubrovnika, Luja Vojnovia (pievo izdanje, Zagreb, 1908.), gdje se
opisuje kao dokumenat prvoga reda koji zbog svoje iskrenosti, tanosti informacija,
bespristrasnosti i mnoine opservacija, obasjava sasvijem novom svjetlosti istoriju opsade,
bombardovanja i poznijih dogagjaja u Dubrovniku i van njega. Unato vanosti
izuzetnoga povijesnog dokumenta, Appendinijev dnevnik, meutim, nikada do sada nije
integralno objavljen u prijevodu na hrvatski jezik.
(...)
Stigoe 27. svibnja.
29. uveer krenue za Cavtat utvrdivi se s pet topova; jedan je iznad (...), drugi iznad
utvrdice iza palaca, trei na glavnoj cesti iznad Sv. Nikole na Prijekom, etvrti na brijegu
pokraj Oboda, peti na breuljku Sv. Roko.
U petak, to jest 30., stotinjak Francuza uputi se prema Zvekovici. Zaustavie se oko
Tarcikovca naavi ovdje tristotinjak Crnogoraca, odnosno pravoslavnih Bokelja, to jest
Risnjana. Neki zaratie pojedinano, a drugi se ratrkae u skupinama od troje, petero ili
petnaestero ljudi; bitka je trajala pet ili est sati. Poela je u 14, zavrila u 20 sati... Mrtvi i
ranjeni: Crnogorci su ranili jednog asnika, neki je Crnogorac odrubio glavu jednom
podnaredniku ovoga je, kad se vraao kui, ubio jedan Konavljanin, uzeo
podnarednikovu glavu i odnio je u Dubrovnik generalu, koji ga je dobro nagradio. Mnoge
su Crnogorce i Risnjane na povratku kuama ubili Konavljani, i zato su ih Crnogorci, koji
su bili obeali Konavljanima da e ih potivati ako se ne suprotstave njihovu prolazu, uzeli
na nian u (...)
Dana 3. lipnja.
Na dan Sv. Kria Francuzi su paradirali prolazei Rijekom dubrovakom i Lozicom,
gdje se iz fregate bilo iskrcalo sto ezdeset Rusa koji su se zaustavili pokraj jedne crkve iza
koje su se bili sakrili Francuzi i sve ih poubijali. Vrlo jaka topovska paljba bila je odaslana i

s fregate i iz francuskih baterija, od kojih je jedna smjetena na Kantafigu, a druga blizu Sv.
Martina u Lapadu.
Napustivi Cavtat, u noi izmeu 3. i 4. lipnja, Francuzi su zauzeli tri znaajne
postaje izmeu Mlina u upi dubrovakoj i Oboda. Crnogorci i Rusi koji su bili u Cavtatu
pristali su uz obalu Ljute. Oko etiri sata ujutro u upi pokraj Mlina pojavila su se dva
velika jedrenjaka s naoruanjem koja su iskrcala ljude ne znam je li na Pelegrinu ili
negdje drugdje izmeu Ljute i Pelegrina. Iznad Ljute pojavilo se (pria se) tristotinjak
Turaka da bi sprijeili prolaz Crnogorcima i Rusima. Francuzima koji su napredovali nosei
dva topa prikljuili su se upljani i Brgaani. Okraj bijae uasan. Dva su jedrenjaka
neprestano ispaljivala granate, a na kopnu bitka se vodila bajunetama i sabljama. upljani i
Brgaani bijahu izvrsni. Skoro svi koji su se iskrcali bili bi zarobljeni da ih dva broda nisu
ponovno ukrcala. Fregata se usidrila u Prosalivcu, a brik i dva jedrenjaka krstarili su
neprestano u upskom zaljevu. Prema naredbi francuskoga generala u 15 sati tog dana svi
su Konavljani morali pristupiti vojsci u upi dubrovakoj. Svi pravoslavci iz Grada, koji su
bili besposliari, morali su predati oruje, to jest puke i jatagane. Okraj nije imao veih
posljedica. Jedan je upljanin ubio i raskomadao nekog Konavljanina koji je Crnogorcima
nosio zastavu. Crnogorac koji ju je spasio bio je ubijen. Tek ju je trei uspio zadrati. U
noi 5. lipnja Konavljani su dezertirali: povlaei se gore prema Turcima, pljakali su kue
u upi, Brgatu i Rijeci (govori se da su odveli puno volova samih Konavljana, koji su ih
spasili na Brgatu te da su neki Konavljani zarobili etiri mazge natovarene namirnicama za
vojnike; kako bijahu izgladnjeli, Konavljani su u upi ak prodavali Brgaanima njihovo
oruje).
Tog 3. lipnja ujutro u Gruu se mogao uti pokoji nekoristan pucanj. U Cavtatu se
pojavio veliki jedrenjak i dvije gusarske barke; cijelog dana ostali su usidreni ne sudjelujui
u borbi ni na jednoj ni na drugoj strani. Zapaljeno je selo Obod; govori se da su Crnogorci
prenijeli plijen u Crnu Goru. U Gruu je fregata postavila topove na otoi Daksu, a
Francuzi su smjestili baterije u Osmine i Gru.
Sutradan, osmi dan nakon dvodnevnog primirja, Crnogorci su, proavi iznad Strave
u tri kolone sastavljene od est tisua ljudi, sili s brda u dolinu upe; Rusi su se s osam
barki topovnjaa u 17 sati iskrcali u blizini Pelegrina. Francuzi (...)

Bitka je zapoela u dvanaest sati. Crnogorci su sili iznad Postranja i stigli do Donjeg
Brgata. Odbie ih Francuzi prema Kuparima i Pelegrinu, gdje su se bili iskrcali Rusi; na
Trapitu slijedila je borba prsa o prsa; grenadiri su doli pod udar bajuneta. Bilo je nekoliko
mrtvih i ovdje i tamo. Crnogorci su se povukli prema Dubokoj Ljutoj; Cavtat se titio
topovima s mora. Drugog dana dolo je do pljake cijele upe i do paljenja nekoliko kua.
Francuzi su se vratili u svoje utvrde na Dubac, ispod Orsule i na Brgat. Dva dana kasnije
u upi se pojavi est velikih ratnih brodova s Krfa i iz Kotora s trupama za iskrcaj. Od Rusa
odmarahu se u nedjelju, ponedjeljak i utorak do malo prije 17 sati. Pet brodova s barkama
topovnjaama rasporedilo se ispred Osmina pucajui na Osmine, predjel Dubca i Orsule.
Francuski gusarski brod isplovio je iz luke prema Sv. Jakovu te tukao topovima po jednoj
ili dvije topovnjae, ali uzalud... pa se na kraju vratio u luku. Fregatu je pogodila jedna
topovska kugla malog kalibra ispaljena iz Osmina. Bez posljedica. U meuvremenu Rusi
skupa s Crnogorcima napadoe baterije na Brgatu i cijelu liniju Orsule. Francuzi se
oduprijee; ali morahu se povui. Jedan dio povukao se na dio brda izmeu Orsule i Sra,
gdje bijae jedan mali francuski odred; borei se neprekidno praeni velikom kolonom
Rusa i Crnogoraca, sili su s brda spasivi se u Pilama. Drugi dio spasio se idui putem to
su ga drali Vlasi iznad Ploa. Trei dio, rasporeen izmeu Orsule i Ploa, spasio se
gaajui Crnogorce i Ruse koji su pucali, bacali stijene s brda i urlali. S baterijama na
Brgatu dogodilo se ovako: Rusi i Crnogorci pribliavahu se baterijama u velikom broju,
Francuzi im istovremeno dolaahu ususret; meutim, dok se izmeu baterija zametala
arka, velik broj Rusa iznenada se pojavi u njihovoj blizini sa svih strana. Francuzi se
zatekoe potpuno okrueni. Pojedine su se ete mogle povui; ali veina je ostala
opkoljena. Meu Francuzima mrtvih i ranjenih, govori se, tu je ostalo tisuu. Spasiti i
odnijeti u bolnicu mogli su samo etrdesetoricu ranjenih. U blizini utvrda ubijen je general
N. N.1 Njemu je ranjenomu bila odrubljena glava, zatim nataknuta na koplje. Noahu je na
elu kolone sa zastavama od dijela iznad Orsule do Sv. Sra. Slijedei svoj ritual, tri su puta
kruili oko crkve u ast Sv. Trojstvu (time su otimali posjed). Nakon toga ulo se ope
klicanje s vikanjem i pucnjevima sve do 22.30. Francuzi su pak napustili utvrde na
Kantafigu, postaje u Zatonu, Lozici, Lapadu (u Sv. Martinu). Tako su se RusiCrnogorci,
kad se spustila no, probili preko Roata do izvora i prekinuli vodu u Rijeci dubrovakoj

koja od 6 sati vie nije tekla. Razmiljee se po Rijeci i Gruu. Najjadniji je bio okraj po
utvrdama. Poneki se sam ubio, poneki je pao dolje s litice, netko je...; a netko...
18. nou topovska paljba s tvrava bijae uzaludna. A i ona s fregata i topovnjaa
pokraj Osmina nije prouzroila nikakvu tetu. Pale su trietiri kugle u Grad bez
posljedica. U smiraj dana petnaest velikih barki punih Rusa iskrca se blizu Osmina.
Dospjee do francuskih utvrda. Francuzi odbie Ruse. Poginula je polovica od tristotinjak
ukrcanih. Mnogi su ranjeni i pri ukrcaju Francuzima je bila dola u pomo jedna eta iz
Grada. Dana 18. pravi Crnogorci, koji se prikazivahu Konavljanima, opljakae mnoge
kue u akvatoriju. Spalie kuu Ghetaldi, kuu Kobovia, kuu Gromovi. Oko 17. ure
spalie kue Natali i mnoge druge. Dok su gorjele, vrh brda od Sv. Sra do iznad Sv.
Jakova bijae naikan RusimaCrnogorcima, koji su razvili dvadesetak zastava. Na njih su
pucali s Tvrave. Uzalud. U 21 sat dana 17. zatvorie se Vrata od Grada. Cijelo predgrae
trenutno opusti. U nastojanju da uu u Grad ostadoe zaguene ene, djeca. Neki su pali s
mosta koji se dizao i osakatili se. Slian bolni prizor mogao se vidjeti nekoliko dana prije
kad su RusiCrnogorci preko Konavoskog polja uli u Cavtat i upu dubrovaku. Vie
od etiri tisue osoba nalo se iznenada u Gradu bez iega svoga. Nareeno je da se vrate
kuama. Mnogi Konavljani, upljani i Brgaani, proglasom Francuza, bili su ukljueni u
francusku vojsku..., ali bijahu vie na smetnji nego od koristi. Dok su bjeali, nastala je
prava strka. Drugi su se vratili svojim domovima preko Turske.2 Uostalom, Vladika3 je,
govori se, uputio apel pozvavi Konavljane da se vrate kuama, tvrdei da e biti
osloboeni od sluenja vlasteli i da e im dati zemlju na deset godina bez (...). Istog dana,
18., kapetan fregate u Gruu uzeo je pod zatitu Rijeane i Gruane obeavi im pomo i
zatitu u kojem poloaju Vitaljani i Stravani bijahu od samog poetka i nisu stradali.
Fregata se uputila s Dakse da bi se usidrila ispred Kantafiga. (Ima u Dubrovniku jedna
poslovica o Crnogorcima: Niti jedna ivotinja ne moe dostii njihovu lukavost.)
Crnogorci poletjee, mogu tako rei, po stijenama i sustigoe Francuze premda ovi bijahu
bjeali. Osim toga, velik broj Francuza strada u zbjegu spotaknuvi se i stropotavi se
meu stijenama. Tako su se uvjerili da su ova mjesta zaista drukija od Tirola, vicarske i
Alpa. Rat se pretvorio u ubijanje nalik onomu kad se puca na prepelice. Pria se da se dvije
ete Francuza nisu ni borile nego da su se odmah predale. Crnogorci su imali odjeu boje

stijena. Ispruili bi se po zemlji potrbuke ili polegnuli, stavili puku izmeu palca na ruci i
nonih prsta... pucajui u tom poloaju pogodili bi svaki put.
19. nou nije se dogodilo nita novo, osim to su Crnogorci nastavili pljakati u
predgraima. Dana 18. Vladika je iz Cavtata poao na Bosanku, a s Bosanke na vidikovac
prema Dubrovniku: smjeten na slamnjai i pod suncobranom. Pri njegovu dolasku bilo je
veselja u njegovu logoru; uli su se povici: Gubavci Francuzi! U Gradu bijahu oglaeni
razni apeli: 1. da se prijavi sva hrana koju posjeduje pojedina obitelj; 2. da se nakon 24 sata
svi povuku u kue; 3. da oni koji ele mogu napustiti oblinje ljetnikovce, ali da se onda ne
mogu ponovno vratiti u Grad; da iziu oni koji se nemaju ime uzdravati. Da bi se
pronala voda, tu i tamo kopahu se rupe. I naoe je, ali izmeu (...). Cijeloga dana 19. nita
se nije dogodilo. Fregata u Gruu zaposjela je gruke brodove; Rusi koji bijahu u upi
utvrdie se na vrhu brda Sv. Jakov kako bi tukli Osmine, gdje su Francuzi postavili znatna
pojaanja. (Francuzi su doli s malim snagama, samo s idejom da ukrase tvrave i grad
Dubrovnik, vjerujui da e samo francusko ime Ruse i Crnogorce drati podalje od
Dubrovake Republike. Ali sve je bilo obratno: nemajui velikih snaga, odnosno korpus
trupa kojim bi se mogli utvrditi u Konavlima i Cavtatu, Francuzi morahu popustiti. Bijahu
blokirani.) U Carinarnici (Sponzi) naoe petnaest tisua kugla razliitog kalibra, nekoliko
tisua lijepih bombi, stotinu trideset i tri bronana topa raznih kalibara, tj. od 8, 12, 18, 24,
36 i jednog od 60 u tvravi Mineta, koji je izazvao uas i u samih topnika. Prozvae ga
jepotica. Nali su i puno eljeznih topova, a u Stonu puno lijepih bronanih. Ovi su
topovi izljeveni u Dubrovniku, na lokaciji zvanoj Brsalje, gdje jo uvijek postoje kalupi
pokriveni zemljom. Konstruirali su ih vrsni inenjeri iz Italije, posebno iz Riminija, u 16.
stoljeu. Pronaeno je vie od 500 krinja s kuglama; svaka je krinja teila 18 libara olova,
to znai da je bilo ukupno 40.000 libara olova. Neke od ovih kugli bijahu previe velike, a
neke premale za francuske puke. Pronaen je i jedan brodski teret prepun potpaljivaa i
stijenja, odnosno uzica za potpaljivae. Najvei dio ove ratne opreme Dubrovanima je dao
Karlo I., kralj panjolski, za borbu protiv vezira KaraMustafe. Pronaena je i velika
koliina salitre te sumpora.
Dana 20. bijae potpuni mir... osim to je neki Gruanin u obrani ubio jednoga Rusa.
Rusi se razbjesnie i ubie neke Gruane. U Gruu su zapaljene mnoge kue. Uveer i neke
u Uvali. Poslije objeda svi Rusi i Crnogorci sjedinie se na brdu iznad Ploa. Odatle su iz

topa izbacivali zapaljive bombe..., ali nije bilo teta. Neke su pale po Gradu, neke iznad
kue Antuna Sorga, gdje je stanovao general. Samo je jedna ena ranjena. Ovaj su rat
pravoslavci najavili kao vjerski rat; zato su pristigli Vlasi iz Hercegovine i Bosne i, govori
se, ak sve do iz Zagreba. Svatko je na konju nosio opremu i namirnice prisiljen brinuti
se za vlastitu egzistenciju. Sutradan nakon posljednje bitke general je poslao tri glasnika u
Dalmaciju po pomo. Rusi predavahu vojarne i bijahu zarobljavani, ali ne i Crnogorci. Dok
su pljakali po Pilama, trojicu Crnogoraca uhvatili su Francuzi. Svezae ih skupa i bacie u
opkop ispod zidina; otkinuta im je glava; pritisnuti kamenjem baeni su u more. Francuzi
su na rusku fregatu u upi uputili poruke: 1. ako Rusi ne predaju Francuzima ovo podruje,
s osamnaest tisua Rusa koje su Francuzi zarobili u bitki pokraj Austerlitza postupit e se
na isti nain; 2. neka Rusi prisile Crnogorce da napuste to podruje te da ne pale i ne
unitavaju Dubrovaku Republiku. Dva dana kasnije, nakon dolaska admirala Senjavina,
doe u Grad ruski poslanik; doveden kod generala izjavi da se Rusi bore prema ratnim
zakonima, da Rusi ne mogu nita u odnosu na Crnogorce, jer je snaga na strani Crne Gore.
Petnaest minuta nakon poetka konferencije Rus prilino grubo bijae optuen
Crnogorac se, ree, kao saveznik Rusa, ipak mora boriti prema ljudskim zakonima. Prvoga
dana okupacije Francuzi su u predgrau Pile, u vrtu Ragnina, ubili tri, a u masliniku Altesti,
trinaest Crnogoraca. Dan nakon okupacije etiri stotine Francuza stiglo je na Osojnik: ali
povukoe se u Ston jer je Rijeka dubrovaka, kojom morahu prijei, ve bila u rukama
Rusa i Crnogoraca. Dubrovaki deputati moljahu generala da kapitulira; odgovori im da mu
ast to ne doputa. Dan poslije Dubrovani su traili da poalje jednu dubrovaku
deputaciju u kapetana gruke fregate kako bi se sprijeilo paljenje grukih kua. Ree im da
e odgovor dati dana 20. Ali nije ga dao.
U noi 21. bijae povremene topovske kanonade: ujutro je palo nekoliko kugla; jedan
Konavljanin bjee ranjen. Dana 21. emin ili turski sudac poe sa zelenom, to jest turskom
zastavom Senjavinu, kako bi prikazao da su Dubrovnik i Dubrovaka Republika saveznici
koji plaaju danak Turcima te da su Turci prijatelji Rusa..., da zbog toga zaustavi pale; ako
mu kae da Ploe, gdje on boravi, i na koje ve padaju zapaljive bombe, vie nisu sigurne,
on e otputovati i obavijestiti svoju vladu. (Govori se da su jednu tursku karavanu, koja je
dolazila u Dubrovnik dana 20., Crnogorci zarobili, opljakali i ak i konje ubili. Ispituje se
je li to istina.) Odgovori Senjavin da on zapovijeda samo morem, a Vladika kopnom, da on

ne ratuje ni s Turcima, svojim prijateljima, ni s neutralnim Dubrovanima, nego s

Francuzima, gdje god se nalazili; ako bi Francuzi otili, da bi se sve sredilo s
Dubrovanima. Kad Francuzi bijahu doli, emin je odmah protestirao zbog njihova ulaska
tvrdei da su Dubrovnik i njegova drava isto to i Carigrad i turska drava. Lauriston se
branio izbjegavajui odgovor. Istoga emina pozove general rekavi mu da ne dopusti prolaz
Francuzima, jer su Francuzi u dobrim odnosima s Turcima, po cijenu vlastite glave. Emin
odgovori da e pokuati to napraviti. Ali, ako se Grci pravoslavci koji nastanjuju granice
Dubrovnika pokrenu, moi e potvrditi gdje je doao (vino koje se pilo u upi i na Bosanki
uinilo je da po zlu prou dvije bitke). (General koji umirae na Brgatu napustio je granice
bez potrebe i nije navrijeme naredio povratak. Smrtno ranjen i skoro na umoru svejedno je
govorio... Hrabro, sinovi moji. Neki se Rus popne na top i ubije topnika; istovremeno
Crnogorci ubie generala.) Dana 21. Lauriston sazove ratni savjet. Zakljueno je da se
produi opsada pod izlikom pojaanja koje bi dolo iz Sinja i Knina preko turske drave,
najkasnije dana 26., Dubrovanima koji su traili razgovor s admiralom i zapovjednikom
gruke fregate kako bi se spasile kue od palea, odgovoreno je negativno. Jer: 1. ako bi
ili, vidjelo bi se da nisu skupa s Francuzima time bi ugrozili nagodbu; 2. pokazali bi da
nisu jaki, ponizili bi Francuze, a u sluaju pregovora uvjeti bi bili oteani; 3. ako se Grad ne
bude mogao odrati i ako se bude moralo kapitulirati, prve toke pregovora, uvjeravahu ih,
bile bi za spas Dubrovana.
(Nou 22., malo prije jutra, Rusi s brda Sr ispalie mnotvo kugli na Grad. Neke su,
govori se, pale na Sv. Mariju, na Sjemenite, na kue na Poljani, na kuu Bosdari itd.
Brodovi su dana 21. prenijeli s fregate tri haubice i tu ih postavili. teta od kugli nije bila
bogzna kakva. Ujutro 22. austrijski konzul s dva francuska asnika poe na brod u
Senjavina, a emin u Vladike na Bosanku. Austrijanac je poao samo zbog doputenja za
isplovljavanje nekih carskih trabakula, ali uspio je samo to da ih puste isploviti iz luke uz
pratnju fregata6. O eminu se jo nita ne zna. Dana 22. bijae poslije objeda uasna
topovska paljba sa Sv. Sra. Do 4 sata poslijepodne na Grad je palo vie od 50 kugli;
dospjele su svugdje, po raznim mjestima u Gradu otetivi vie krovova i ranivi mnoge
osobe. Ostatak noi do 1 sat bijae miran. Uinjena je rekvizija gradskog puka: nalo se oko
petnaest tisua Dubrovana, tisuu i dvjesto Francuza razmjetenih po utvrdama i oko
petsto u Osminama. Kruha, to jest penice, govori se, dostaje za etiri mjeseca; vina, octa i

drva za puk za etiri do pet dana, a za garnizon za dvanaest do petnaest dana. Rekvirirane
su svinje u Gradu: nalo ih se jedanaest od toga su etiri njihovi vlasnici odmah ubili...
Eto u kakvu se gradu nalazimo blokirani. Nakon to se vidjelo da kugle mogu zapaliti
krovove, izdan je proglas da se oisti puani prah, slama itd. ispod krovova i kuhinja ispod
kupa. Izvjea o reguliranju vode nisu pokazala dobre izglede. Zapeatie se skoro sve
privatne cisterne, konzervirahu javne; voda se dijelila samo tu i tamo u kablovima uz
uasnu guvu. to se tie javne fontane, makar za pie moglo se osigurati barem dvadeset
barela dnevno; a privatne zapeaene cisterne, za koje se govorilo da su nepresune, mogle
su se uiniti dostupnim svakome. U bitki na Brgatu Francuzi su pokraj utvrde zauzeli jednu
uzvisinu, ili brdo, i otamo su se od samoga poetka izvrsno branili. Mjesto zauzee Rusi te
Francuzi bijahu potjerani u utvrde. Iznova su ga zauzeli Francuzi, koji ga napustie da bi
gonili neprijatelja. Petsto Rusa ponovno ga osvoji odatle napavi Francuze, imali su
veliku prednost. U sveopoj guvi general Testa spasi se doavi u jednu crkvicu iza
tvrave Mineta. Ovaj je general u Zadru za objedom ubio vrapca koji bijae uao u
dvoranu rekavi da je to prvi neprijatelj to ga je ubio, aludirajui na one svoje borce koji
nisu imali niti jednog zarobljenika... premda se govori da je za vrijeme bitke drugog dana
zauzeo dvije zastave koje se nisu vidjele. Treeg dana opsade dana je plaa vojnicima koji
ne bijahu previe zauzeti, zaokupljeni uspjehom. Posljednjeg dana bitke Lauriston ne bijae
ovdje. Ipak mu bijae pripremljen konj. Prema zakonima Grada, otkad postoji Republika, u
vie podruja i ureda glavni bijahu Dubrovani i dubrovaki svijet, koji upravljahu
itnicom Rupe, vojnom bolnicom, nadgledahu ivotinje za transport i slino, nastambe i
drugu rekviziciju i sve se odvijalo s takvom tonou, potenjem i pravdom da su sami
Francuzi ostali zadivljeni. Ratni povjerenik, koji je ispraznio kantinu i vinske boce te
sauvao za sebe najbolji krevet, prijee stanovati u kuu Ragnina..., kao to je i general
Lauriston, koji je stanovao blizu, preao u kuu Antuna Sorga. Njihove kue uzmu na nian
oni koji bombardirahu Grad. Na njih padnu mnoge kugle. Prvu koja bijae pala na kuu
mu, pokazahu povjereniku komesara. Vidjevi je rekne da je to prvi i jedini dar to ga je
primio od Dubrovana. I Lauristonu su pokazane mnoge. to se tie smjetaja, prvi
(najbolji) je apartman za gosta Francuza. Domaini su morali prijei gore. Razlog je jasan.
Dana 23. od 13 do 16 sati s vremena na vrijeme pucalo se s brda, uvijek kuglom.
Pokoja je padala po Gradu (21. nou tristo ljudi u tri sata izie iz Grada; bez koristi i ne

znajui zato, poslije kratkog vremena vratie se. I drugih su noi izlazili. Govori se zato da
bi vidjeli vatru signale oekivane pomoi). Dana 23. poslije 18 sati tvrava Mineta
naniani i ispali tri kugle, tako dobro da dva topa bijahu naputena i da su se svi bacili na
zemlju. Govori se da su zbog kugli i zbog zdrobljenog kamenja poletjeli u zrak. I da je
ostalo ubijeno trideset osoba. Tono je da cijeli dan vie nisu pucali. Dana 23. petsto Rusa
iskrca se ujutro iznad Sv. Jakova. Oko 18 sati mnogi Crnogorci odvae se napredovati do
Ploa, gdje bijae okraj. Pukaralo se i pucalo s Revelina. Mnogi Crnogorci ostali su
mrtvi. Uhvaene su neke ene, govori se Konavoke, koje su krale. (Takoer dana 23.
nastavila se pljaka akvatorija. Vidjeli su se brojni Crnogorci s natovarenim mazgama.
Blizu Sv. Sra smjestie leajeve i sjedoe. Mnogi, rugajui se, obukoe se na ensku
u svilena odijela i odjeu slukinja, kako nalau dubrovaki obiaji i odatle se
pokazivahu Gradu; drugi su ukradenim zrcalima odbijali sunce prema Gradu. Vikali su
govorei da dubrovake ene nakon njihova dolaska nee ii tako izvrsno obuene.)
Dan uoi i na dan Sv. Ivana, to jest 23. i 24., pucalo se neprekidno kuglama od
trideset libara (jedna bijae od ezdeset). Baterija iznad Sv. Sra upotrijebi ak est topova.
Topnik koji je ispalio tri kugle s Minete na ruske baterije unaprijeen je u podnarednika i
dan mu je kri (za zasluge). Ali istog dana Rusi ispalie tri kugle na Minetu pa poginu dva
vojnika. Itd.
Dana 25. u 8 ujutro otpone strahovito bombardiranje.
Dana 26. i dalje trajae topnika paljba kuglama od ezdeset i ak ezdeset i etiri
libre, koje su prouzroile veliku tetu u mnogim dijelovima Grada.
Dana 27., nakon velikog i uasnog topnikog napada ujutro, od strane Rusa s brda,
oko 15. sati jedan ruski pukovnik u parlamentarnoj barci doe u Grad, kod generala.
Sastanak je trajao oko petnaest minuta. Govori se da je onaj izaslanik bio otputen zbog
dolaska jednoga austrijskog brika veer prije koji je donio vijesti da Rusi Austrijancima,
koji su ve bili u Visu s generalom Bellegardeom,7 preputaju Boku kotorsku. S ruskim
izaslanikom krenuo je na brod u Senjavina komornik Thiard. Na odranome sastanku bio je
tretiran na granici predaje. Odnosno, govori se da je ruski admiral rekao da je spreman
predati Boku ako Francuzi napuste dravu i grad Dubrovnik; da istovremeno zbog ovoga
novog incidenta, koji jo nije poznat caru, pozicija oko poslova koji se tiu Rusije potpuno
mijenja oblik te, da je to znao, moda bi bio povukao nalog o predaji; da zbog toga najprije

treba zavriti posao s Dubrovnikom. Tvrdi se da je Thiard odgovorio da bi ga bili

evakuirali, ali da je stavljena austrijska zatita na Dubrovnik do generalnog mira, tako da
ova drava ne bi bila drava ni jednih ni drugih. Odgovori Rus da je htio ui sa svojim
trupama: budui da je Dubrovnik okruen vrstim obruem s mora i kopna, a sad i
bombardiran, vrlo brzo bi se morao predati. General je po drugi put, govori se prijateljski,
poslao svog autanta Rusu (koliko se manje ima snaga, to jest to se manje moe izgubiti,
toliko se vie i previe govori i prijeti) da se mora odmah odluiti. Meutim, topovska
paljba prestala je u 15 sati i nije je bilo do 22, jer je admiral s mora dao znak onima na
brdu. (Thiard mu je rekao da ovo vrijeme bijae prekratko za pregovore, i ako se daje tako
malo vremena, moe se ponovno otpoeti..., to ne bi nita tetilo Francuzima, ve gradskim
kuama. Vrijeme primirja produilo se do 24.30.) Sav svijet koji se danima ne mogae
vidjeti napusti podrume gdje je bio zatvoren da bi se sauvao od kugli: izgledalo je kao da
je dan uskrsnua. Sve do veeri Francuzi su na mostu ekali odgovor. Kad se oko 24 sata
vratio autant, oko ponoi tvrava prva otpone s pet pucnjeva. Zatim su Rusi uasno
pucali iz topova sve do 5 sati.
Dana 28. novo uasno gruhanje topova do 13, a zatim od 20 do 24, ali ponosno su ovi
iz Grada gaali topovima vie nego obino.
etvrtog dana opsade Senat uputu jednu poniznu, umilnu delegaciju Lauristonu da
ga navedu na dogovor s Rusima, kako ne bi unitio cijeli Grad i kako bi se spasili ivoti.
Razlozi bijahu itd., itd. i itd. Odgovori im da su se bez razloga prestraili jer je tete bilo na
malo krovova: neka narod bude miran..., oni su ga svojim strahom prestraili; ako bi on
kapitulirao, neka ne oekuju bolje uvjete od Rusa; ako bi se povukao, za mjesec dana doao
bi s monom vojskom i uinio Gradu sve to su uinili Rusi; pomo im je blizu. I otpusti ih.
(Osamdeset francuskih vojnika koji uvahu izvor u Roatu vie se nije moglo pridruiti
drugim Francuzima ni sa strane Brgata ni sa strane Rijeke. Govori se da su pobjegli preko
Turske ili da su se kao dezerteri predali Rusima. Isto se govori za jednu etu grenadira o
kojoj ni sami Francuzi nisu znali to se dogodilo.)
Cijelog 29. uasna kanonada, posebno ujutro, kuglama od ezdeset i mnogim
haubicama ili zapaljivim granatama koje su napravile znatnu tetu i koje su smrtno ranile
dva grenadira na Vratima od Ploa. Poslije objeda manje, a ponovno otpoe nou u 24.

Nou dana 26. od pet brodova, koji su bili pod grebenom Osmina u upi, ostao je
samo admiralski brod. Od ostalih jedan je poao na Mljet te su ih tamo prepoznali tamonji
otoani. Jedan drugi u Koba u Stonskome kanalu, a jedan u Slano. Uslijedio je iskrcaj
etiri stotine Rusa, ne znam gdje. U Slanome pak dana 29. bijahu Crnogorci koji su ga
opljakali poslavi pokradeno u Gru s trinaest velikih gajeta; 27. druge barke, koje pratie
dva brika, odnesoe opljakano iz Grua i predjela Pile. Govori se da se kraj Stona dogodila
neka akcija prije 29., ali nita nije precizno.
Dana 29. predveer zbi se bolni prizor. Ili zato to su traili ili po naredbi generala
skoro tisuu konavoskih ena i djece skupi se kraj Vrata od Pila kako bi izili iz Grada i
otili u Konavle. Nevjerojatno bolna scena. Samo po jedan mukarac pratio je obitelj..., ako
ga je bilo; ako ga nije imala, dodijeljen joj je. Tako se meu tri ili pet ili sedam osoba, to
jest izmeu jedne ene i dvoje, troje ili etvero djeice vidio mukarac koji ih je vodio. Vie
majki noae dijete u naruju, drugo u trbuhu, jedno za ruku... to ga voae drugi brat ili
jo manja sestra; tko je mogao nositi, imao je na leima vreicu ili paketi tako su i
same majke nosile na leima neki teret. Mali brat koji je vodio drugoga manjeg za ruku ili
ga nosio na rukama u isto je vrijeme vodio magaria ili mazgu jedino preostalo blago
spaeno meu svojim izgubljenim seoskim bogatstvom. Sve to, zatim misao na to hoe li
ovi ljudi moi imati slobodan prolaz u svoja mjesta, hoe li biti vraeni natrag da Grad jo
bre izgladni, motiv zbog kojeg su bili osloboeni ili hoe li njihovi ivoti posluiti kakvoj
kunji i biti na kunji..., unosili su oaj u srce promatraa. Govori se da su bili slobodni
izii iz Grada ili ne izii; da ih mnogi gospodari nisu pustili otii, premda im je nedostajala
hrana. Ali, openito, svi su ovi nesretnici bili spremni otii. Tako da je za njih bila slatka
misao o rodnoj grudi; i tako bijae uasna njihova situacija u vrijeme opsade te su, ne
izmjerivi i ne procijenivi opasnost izili, svejedno s osjeajem i znakovima zadovoljstva.
(Govori se da posljednji ruski izaslanik bijae doao da bi traio predaju Grada i ustupanje
Boke kotorske itd., itd., i da je sve ovo to se dogaa zapravo samo protest. Zbilja se pucalo
topovima vie nego obino.) Tisuu i petsto Konavljana zaista izaoe kroz Vrata od Pila i
dooe do Ploa dalje ne napredujui; dok im (govori se) Vladika obeavae prolaz, Rusi
ga odbie.
Nou od 29. na 30. uasna kanonada zapaljivim granatama, od kojih je manji broj
eksplodirao. Na kraju su ponovno izbacivali jednostavne, obine kugle od trideset,

ezdeset, pa ujutro dana 30. prouzroie uasnu tetu. Tisuu i petsto Konavljana stiglo je
do Sv. Jakova. Tu ostadoe izgubljeni i iscrpljeni od gladi. Pratila ih je jedna turska eskorta.
Ali to im nije nita koristilo.
(Kad su Vladika i Rusi stigli u Cavtat, sami Konavljani obavijestie ih koji od
njihovih bijahu ubili ili ranili Crnogorce koji su bjeali s glavom onoga francuskog
podnarednika. Klai iz Popovia prokae etiri obitelji koje na Zvekovici bijahu ubile
nekog Crnogorca i meu sobom podijelie plijen. Naredbom Vladike i Rusa njihovi
naoruani ljudi odmah krenue u Konavle u kue ubojica; ako ne bi bili nali krivca,
zgrabili bi prvog lana te obitelji na kojeg bijahu naili. Odveli bi ga na mjesto ubijenog i
zakopanog Crnogorca i prisiljavali ga da kopa dok ne pronae zakopani le; zatim bi ga
pitali s koliko je udaraca sabljom ili pukom ubio mrtvaca. Konavljanin, zaprepaten, uti.
Ali CrnogorciRusi govorahu mu: toliko i toliko. Tad bi drugi navalili na njega. Mrtva bi ga
zakopali iznad Crnogorca. Isto su napravili sa svim Konavljanima iz drugih mjesta koji
bijahu ubili nekog Crnogorca; tako su proirili teror. (Na kui Klai podignuta je ruska
zastava u znak zahvalnosti.) Kad su Konavljani, koji bijahu izali iz Grada, doli u Sv.
Jakov, s brda na njih pucahu mitraljezom bez posljedica; razvili su osam zastava. Ali se
odustalo kad se saznalo da je to svijet koji je izaao iz Grada. Neki im Crnogorci krenue
ususret kako bi saznali to se dogaa. Tada tri Konavljanina pooe na Bosanku razgovarati
s Vladikom. Ali im ne dopustie. Govorili su, dodue, s njegovim bratom, ili neakom, koji
im je traio tri stotine cekina; i kako mu jadni nisu mogli dati ni taj iznos ni koju stotinu
dukata kojima bi bili zadovoljni, tri Konavljanina vratie se i pridruie svjetini koja ih je
dolje ekala: dooe na Ploe da bi uli savjet ovih iz Grada. Policijski komesar vrati ih sve
u Grad. U guvi je zdrobljen jedan djeak. Jedan drugi umro je iscrpljen.
Dana 30. nije se pucalo poslije objeda sve do 24 sata. Tri kugle pale su s brda na
tvravu blizu Sv. Marije. Govori se da je istina da se u onome austrijskome briku nalazio
carski povjerenik, konte Pin, kako bi primio Bokelje. Zasad nije potpuno sigurno jesu li
austrijske trupe zaista stigle na Vis. Komornik na konferenciji bijae dva sata: dopustili su
mu da sjedne, ali ga niim ne ponudie premda je izmuen od mora i ustajanja rano
ujutro u Gradu ba trebao okrjepu. Na pregovorima Rus je traio Dubrovnik apsolutno za
sebe; zarobljeni Francuzi traili su da ih se iskrca u Italiji (ne vie u Dalmaciji) i zatim da se
napravi zamjena sa zarobljenim Rusima u Parizu. Na Senjavinovu brodu bijae Vladika,

crnogorski zapovjednik u ruskome odijelu, i etiri serdara. Lauriston posla svog autanta
Gentila s pismom to ga je (Lauriston) napisao austrijskomu povjereniku: da on preuzme
dogovor. Pismo je predano Senjavinu, koji ga proita prevodei ga na hrvatski, tako da
Gentil nita nije razumio. Primljen je s nogu i zatim otputen. I ovo je bio znak kanonade i
novoga loma.
Oko 3 sata nou dana 1. srpnja oko stotinu i pedeset Francuza izaoe iz Grada.
Vodile su ih tri dubrovake eskorte. Krenuvi preko Grua okrenue prema Kobau; idui
po planini iznad ljetnikovca Toma Basseglija naoe prvu rusku strau s kojom se uhvatie
ukotac; napredujui skoro do crkve Francuze zamalo bjehu opkolili RusiCrnogorci.
Pucalo se, ali Francuzi pobjegoe izmeu neprijateljskih pucnjeva dolje s brda Sr. Jedan
oficir, dva kaplara i nekoliko drugih vojnika bjehu ubijeni. Spasilo se osam ranjenika.
Gubitak je bio etrdeset osoba, jer su vieni da nose etrdeset puaka. Uz urlanje i pucnjeve
Crnogoraca stigoe u Grad oko 7. Jedna druga eta od sto Francuza koja je bila na Konalu
ispod brda nije se pokrenula (govori se) jer je njezin kapetan bio debeo. Uinak ovoga
nepotrebnog i opasnog izlaska bijae ovaj: RusiCrnogorci otvorili su vatru na najbolje
kue u jednom dijelu akvatorija, Pila i Grua. Oblak dima i vatrena bujica stisnue srce
promatraa cijelog dana 1. srpnja, kad su kue jo gorjele. Govori se da je izgorjelo
etrdeset ili ezdeset kua. Oni kojima su kue u blizini Grada jo bile netaknute
dogovorie se meusobno i predloie da se digne dvjesto Dubrovana (kojima bi
gospodari platili peu na dan i hranu) te da se suprotstave palikuama. Ve naoruanima i
spremnima bjee im zabranjeno to uiniti: neki govore zato to dubrovaka drava nije
htjela da njezini na bilo koji nain uzmu oruje protiv Rusa i Crnogoraca, a neki zato to
general nije imao povjerenja u ove naoruane ljude. (U Gruu jedan Vlah, kojeg je izudarao
proto Vilenik sa sto udaraca, istog mu dana, prvog, zapali ve potpuno izgraen brod koji je
vrijedio 70.000 pijastara, poruujui mu zato ga je spalio.) Istog dana, prvog, od polovice
jutra do veeri prestalo se pucati.
Nou sa 1. na 2. srpnja velike bombe stizale su itei i svijetlei: neke od njih
eksplodirale su u zraku, neke padahu kao mrtve da bi nakon nekoliko minuta jako
eksplodirale. Dana 1. srpnja mnoge od ovih palih bombi rasprsnue se dok su mnogi jadnici
trali da bi ih pokupili. U kolegiju tako osta smrtno ranjen jedan podnarednik; a na Placi je
samo jedna ubila jednog upljanina i ranila etiri osobe koje su bile u blizini. Jedna je pala

na mjesto gdje se davala voda i ubila etiri, a ranila devet osoba. Jedna je izazvala poar u
katedrali, a ostale na drugim kuama. Ali na vrijeme je ugaen.
Nou 1. srpnja i dalje velika grmljavina topova, a dana 2. od 20 sati do noi. Gradske
tvrave ispalie zaista velike pogotke. Dana 1. srpnja onima koji nisu imali kruha dadoe
tiskani biljet, kako bi svakodnevno mogli dobiti pola vjedra, a i malu mjericu vode.
Nou sa 2. na 3. srpnja pucalo se vrlo malo jer je nakon prvih veernjih sati bilo
veliko nevrijeme, kia i vjetar, to trajahu do kasno ujutro dana 3. srpnja. Prije objeda opet
malo pucanja. Ali, ovaj je dan zavrio, moe se rei, kao pakleni dan. Oko 20 sati neke
crnogorske horde sioe s brda s raznih strana; zaustavie se kako bi zapalile kue preostale
od uasnog poara dana 1. srpnja. Od samog poetka na malome breuljku Sv. Jurja, ispod
tvrave Lovrjenac, prislonjeni uz gradske zidine, bijae ostalo oko stotinu Pilara
opskrbljenih municijom. Nakon 1. srpnja jo neke bijahu tajno uputili gospodari kua. Po
dvadeset, trideset i pedeset njih nou drahu strau, a danju bdijahu u obrani. Vidjevi kako
izgara prva zapaljena kua (po predgrau akvatorija mnoge su uliice i puteljci zbog
toga je nemogue sprijeiti ulazak onoga koji skriveki dolazi), neki od ovih Pilara pooe
na Dane boriti se protiv jedne horde koja je dolazila s te strane; povlaei se krenue
prema Ilijinoj glavici, gdje drugi Pilari stajahu zatvoreni u nekim kuama... Odatle su kroz
prozore i sa zidova pucali Crnogorcima koji odgovarahu. Puanih pucnjeva bilo je puno i
pucalo se stalno, i s jedne i s druge strane. U meuvremenu se u vie od trideset najljepih
kua u blizini Grada pojavila vatra. Vatra je pokrivala lice neba, maestral ju je nosio do
iznad Grada. Vatra se pojavljivala u plamenovima izmeu dijelova kua izgledalo je da
mnoge uarene pei alju plamen u visinu. Pucalo se neprekidno. Vrh brda Sr bijae
naikan stotinama RusaCrnogoraca, koji uz povike veselja i radosti, s puno razvijenih
zastava, promatrahu barbarski prizor gurajui dolje ogromne stijene. Uglavnom, nakon 23
sata dvije ete Francuza, jedna grenadir i jedna obinih vojnika, izale su iz Grada
jedna kroz Vrata od Pila, a druga Plo..., kruei oko Grada kako bi poli u pomo
Pilarima. Kad su ih vidjeli s uzvienja, RusiCrnogorci odmah se s etiri zastave rastrae
po brdu iz crkve Sv. Sra, a izvan domaaja topovskih hitaca, kako bi pomogli svojima, a
protiv francuskih eta to izlaahu. etrdeset i pet minuta kasnije, to jest oko 24 sata zaula
se grozna puana paljba koja trajae skoro petnaest minuta; i nakon ponoi ula se
raznovrsna pucnjava oko jedan sat. Poslije pola noi vidjelo se da gori pet ili est kua u

blizini Grada pokraj kanala za vodu. Rekli su mi da jedna eta grenadira nije htjela izai.
Ovako dugotrajno pucali su RusiCrnogorci koji su se iznad Svetog Jakova proirili sve do
izvora vode, tono pokraj kue Kobovi... pa su svi skupa pucali prema Gradu kako bi
slomili Francuze, odnosno ohrabrili svoje koji su se borili. Govori se da je ubijeno oko
dvadeset i pet Crnogoraca, to ih Francuzi i Dubrovani bijahu utjerali u nekakav
kamenolom pokraj spomenute crkve. Zna se da je ranjeno sedam Francuza. Govori se da se
Alibeg, turski zapovjednik u Popovom polju i napola oporbenjak velikom gospodaru,
ovjek vrlo bogat, u koga radi ogroman broj seljaka, a kojemu su, ne znam zato,
Dubrovani spasili ivot, kad su ga ovi zamolili, stavio na elo tisuu svojih ljudi katolika i
dvjesto i vie dubrovakih Primoraca, pa su svi zabranili prolaz Crnogorcima prema Stonu
od Slanoga. Predveer dana 4. poee pucati s brda izmeu kugli od trideset libara, od
ezdeset i etiri i bombi razliitog kalibra ispaljivahu razliite bombe, od kojih je jedna koja
nije eksplodirala bila teka pedeset oka. Padahu na kue i prodirahu do treeg kata;
rasprsnua tolikih bombi pratie paljba dva ili tri topa. Do dana 2. srpnja bilo je s brda
iznad Dubrovnika lansirano to kugli, to bombi, oko 2.900. Nou izmeu dana 4. i 5.
velika pucnjava, koja se nastavila dana 5. izmeu 11 i 14 sati. (Govori se da su muar za
bombe donijeli Francuzi u Cavtat i da su ga zatim uzeli RusiCrnogorci; ali to nije istina,
jer je donesen iz Kotora.)
Dana 5. velika pucnjava i (...) bombi koje su se lansirale iz blizine crkve Sv. Sra.
Dvije padoe na dvije crkve i razruie ih. Cijeli je Dubrovnik bio u pokretu ne bi li spasio
ivot. Neki su traili sklonite ispod volata, kojih je bilo samo u nekim kuama sagraenim
prije potresa i nekim javnim i crkvenim zdanjima. Zatim ogroman uas... ne naavi (u
najveem broju) mjesto pod voltom, mnoge se obitelji sklonie u Carinarnicu, Franjevaki
samostan, Dominikanski samostan, ali tamo nisu bile najsigurnije i ne smjestie se
najbolje... jer u tim prostorima osim njih bijahu francuske trupe. Uasno ih je, sve skupa,
bilo vidjeti kako mijenjaju mjesta i zatvaraju se u magazin i podrume za ulje i vino; uas
vidjeti jadnu eljad kako stoji izloena ne predviajui opasnost... ili predvidjevi je, a ne
mogavi nai mjesto gdje bi je se izbjeglo. U subotu dana 5. padoe dvije koje uinie
veliku tetu naene su neeksplodirane, a teile su vie od dvjesto libara. Nou 2.
ispaljene su neke koje se ili rasprsnue u zraku ne napravivi tetu ili koje bijahu pale u
more ili nisu eksplodirale u Gradu. Ujutro 6. velike kugle svakojakog kalibra, a od 11 do 15

sati i velike bombe ali etrnaest ih jedna za drugom padne u more, druge eksplodirahu u
zraku, neke nisu eksplodirale, a neke su eksplodirale na mjestima na kojima nisu uinile
tetu. Samo dvije ili tri raskrie pokoju kuu ili otetie koji kat. Bijahu prestali izmeu 16 i
18 sati. Odmah zatim poee s kuglama i bombama, ali ne puno, do 21.30. Oko 22 sata
otkrilo se da s utvrda bijahu dignuta i povuena dva topa, da su utvrde naputene, da su
naputene i druge dvije na Sru, gdje nema vie od etveropetero ljudi. U meuvremenu
se odjednom proirila vijest o dolasku pomoi, to je potjeralo neprijatelja iz utvrda. Svatko
je utio i gledao i eznuo da se potvrdi istinitost te vijesti, razapet izmeu tajanstvene nade i
bola. Bijae neki Pijemontez, koji se pojavio u Dubrovniku s (...) Austrijancem, nekoliko
dana prije ulaska Francuza, za kojeg se govorilo da je trgovac, da je poslao robu morem u
Carigrad i da je poslije poao kopnom u Tursku. Ve kad su Francuzi bili u Dubrovniku bilo
je poznato da je on francuski namjetenik koji izvrsno poznaje putove dubrovake drave.
(Govori se da je najprije bio u slubi austrijskog cara skupa s tri genijalna asnika, koji su,
izraujui zemljopisnu i topografsku kartu Dalmacije, prema carevoj zapovijedi izradili i
dubrovaku. Bio je, govori se, utoliko sposobniji jer je dobro poznavao ilirski i ruski.)
Bijae se govorilo da se vratio (i to je bila istina, i bila je namijenjena smrtna kazna onomu
tko bi rekao da ga je vidio). Ali, evo zbilja, odjednom se na Brgatu i na vidikovcu u blizini
Grada pojavi dvadeset troje Francuza. Dok to nije bilo sigurno, u Gradu se drhtalo; ali
zatim, kad su na Placi, to su svi potvrivali, vieni Pijemontez, oficiri i general, i kad su s
brda stigli jo neki novi, pronijevi vijest, doe do nevjerojatnog oduevljenja i radosti,
kojima se prepustila ne samo manja francuska eta, to je skoro oajavala traei pomo,
nego i svi Dubrovani... trei amotamo, izlazei ispod krovova, prozora itd.... jer im ivot
bijae spaen od bombardiranja. uli su se povici: ivio sveti Vlaho!, ivjela tri
kotorska sveca! I s razlogom: jer je ovaj spas bio apsolutno udo. U subotu, to jest dan
prije, bijae sveanost prenoenja moi Svetog Vlaha, kojemu su bile upuene mnoge
molitve i u kojega su Dubrovani polagali veliku nadu. Dana 6. bijae dan uoi Svetog
Petra, Lovrjenca i Andrije, koje su ubili stari stanovnici Crne Gore, izmatici.
(Ispripovijedana je pria o ovim svecima.) Ovi su sveci nakon 1100. spasili Dubrovnik od
opsade pravoslavca Nemanje, a sada od drugih pravoslavaca.
U nedjelju uveer, dana 6., nova eta zaustavila se na Bosanki; iz Grada joj je poslano
sve to je bilo potrebno, to jest voda, vino, hrana itd. Cijeli dan 7. na Bosanki nije bilo

borbi. Govori se da su se Francuzi spustili u upu do Mlina. Tog dana gore je poslana
gradska pukovnija, a u Grad se dola odmoriti 79. pukovnija. Istu veer, dana 6., razliite
satnije pole su u Gru u generala Teste. Govori se da je svoje ete bio prije poslao u Lapad
kako bi mogle opkoliti 500 Rusa, to su se iskrcali u blizini Svetog Martina u Lapadu.
O pojaanju generala M.10
Doao je iz Stona preko Dubrovakog primorja. uo sam da se borio u Slanome, a
zatim na Osojniku iznad Rijeke dubrovake, gdje se Crnogorci poee skrivati iznad
stijena; general zapovjedi svojima da ih trae. Zato su pobjegli. Govori se da je u ovim
sukobima djelovalo samo dvjesto ljudi iz prethodnice. Iznad Rijeke na turskoj granici
Francuzi su vidjeli tursku zastavu. Molitor je Turcima dao do znanja da nee biti sigurni
ako ne podignu parlamentarnu zastavu. Podignuta je bijela zastava; tristotinjak Francuza
prelo je u tursku dravu prema tvravi Carina. Molitor je rekao Turcima da od njih nema
nikakve koristi i da mogu otii, ali da bi im bili potrebni njihovi volovi; poslali su ih i on ih
je kupio. Kad je doao na Brgat, borio se neto malo s RusimaCrnogorcima (govori se),
kojih je vjerojatno bilo vrlo malo jer su ove nedjelje (dana 6.) slavili sveanost Svetog
Ivana u Svetome Ivanu u Platu u upi i u Cavtatu; svi ruski oficiri bijahu na Obodu...,
poveli su tristo Rusa te samo malo Crnogoraca ostade u utvrdama i na Bosanki; neki su
poli u Gru, neki su se u upi uurbano ukrcali prepustivi utvrde i zalihe
neprijateljskoj ruci; ostavie, dakle, pet topova, muar s bombama i drugi muar s
bombama od petsto libara, pronaen ve izvuen na pola puta to vodi od upe do
Bosanke. Dva dana kasnije bili bismo, znai, svi uniteni jer je bilo potrebno baciti samo
jednu ili dvije od ovih bombi i razruio bi se cijeli Grad. Ve su dvije od ovih bombi i
dvadeset i vie veih bile pripremljene i ve se ureivala utvrda iznad Svetog Jakova s
dvadeset topova, to bi unitilo Osmine i Grad. Na Bosanki se nalo vie tisua obroka
ruskoga crnog kruha i puno bekota; ali ni jedno ni drugo nije bilo namijenjeno vojsci.
Trebalo je za ivotinje. Uveer dana 6. deset ruskih topnika bijae pobjeglo i sakrilo se u
jednoj kui blizu Ploa. Sutradan su otkriveni i zarobljeni. Takoer i jedan ruski oficir i
Bokelj, ili Crnogorac, kojemu su djeaci iupali dlake s brade.
O paljenju Grua

U danima okupacije malo je kua (etiri ili pet) u Gruu bilo zapaljeno; ali 6. uveer,
za vrijeme dolaska pojaanja, bio je sveopi pale palili su ne samo kue nego i brodove
koji su bili na kveru, zapalili su ak i karkaine. U ovoj se luci nije vidio niti komad drva,
ak ni najmanji komadi. Kue i karkaine poar je prodirao jo i dana 7. One Gruane
koji nisu mogli nai spas u Gradu uzeli su Rusi na brod i iskrcali ih, govori se, na otoke.
Rijeane i Rijeke Rusi su pustili njihovim kuama, ali jo se ne zna tono kako su s njima
postupali. Ovo reklakazala treba openito poimati na dva naina: 1. stradalnici i protivnici
Rusa zbog vlastita interesa plagiraju i pretjeruju o onome to govore; 2. kradljivci
Dubrovake Republike, tj. Konavljani, upljani i Rijeani, da bi opravdali svoje lupetine i
da ne bi dali povoda za sumnju, Ruse i Crnogorce proglauju lopovima. I Turci graninici,
koji su se ovom prilikom loe ponijeli prema Dubrovanima, jer su onemoguili seljacima
da se spase u raznim mjestima na turskoj granici (u prvoj kui iznad upe zarobljeno je
dvadeset upljana), takoer su puno krali. Rusi su se ipak okrutno i barbarski ponijeli: 1.
jer su bili povezani s lupeima kakvi su Crnogorci, a da od njih nisu zahtijevali ponaanje u
skladu s vojnikim zakonima; 2. jer su oni sami krali, unitavali, palili i odnosili te napadali
ene.
O spaljenim kuama
Kue su najprije bile opljakane. Svakovrsno rublje, kuhinjska oprema, komadi
namjetaja koji su bili dobri i lijepi, sve je odneseno. Vrata, prozori i sav preostali namjetaj
koji je u sebi imao kakav komad eljeza, sve razbijeno i baeno po svim katovima, sobama
i kutovima soba. Pri pranjenju slamnjaa slama je razdijeljena po raznim mjestima i
stavljena meu komade razbijenog namjetaja. Kako je sve bilo pripremljeno za paljenje,
bilo je potrebno samo zapaliti vatru na jednom mjestu da bi sve ostalo izgorjelo, to se i
dogodilo. Od zapaljenih kua ostala su samo etiri glavna zida.
O kuama koje nisu spaljene nego opljakane
Opljakane kue ine jo vei uas nego spaljene, jer spaljene pokazuju samo etiri
zida ispunjena ruevinama, a opljakane imaju onoliko vrata koliko su imale prozora:
trebalo je skinuti dovratnike da bi se iupalo eljezo na koje su bila privrena drvena
vrata, okviri i kure. Nita nije bilo netaknuto, sve je bilo preneseno ovdje ili ondje,

pomijeano sa slamom i sijenom za poar. U svim gustijernama nalazile su

se skalice sputene zato da bi se pronalo blago. Svaki kamen, svaki komad drva
u ardinima prekopani su da bi se pronalo blago; gdje je god u ardinima bila prekopana
svjea zemlja, mislili su da se skriva blago. Srueni oltari; i vrhovi skala gdje su bile
naslonjene zidne grede bijahu izdubljeni da bi se nalo eljezo. U crkvama otvarali su
grobove, iskopavali leeve, odnosili eljezo. Raskivali su raspela da bi uzeli tri avla.
Molitorova ratna varka
Pribliivi se Stonu ovaj general uputi Lauristonu pismo u kojem trai da doe pruiti
pomo Gruu s petnaest tisua ljudi..., mislei da ga Rusi imaju u rukama. Zapravo su ga i
imali; htjelo se da su zatim pobjegli u urbi. Da su Francuzi iz Grada bili uli u Gru, bilo
bi im odsjeeno povlaenje. Govori se da je Senjavin drao Vladiku nekoliko dana jer mu
nije vjerovao. Govori se da su Rusi bili zavidni Crnogorcima jer su Crnogorci pljakali i
najbolje zadravali za sebe.

Ponovno zauzimanje Cavtata

Tvrdi se da je u Cavtat, koji su napustili Moskovljani to nou 7. otplovie na sedam
brodova i fregata, kao i Crnogorci to krenue Konavoskim poljem, ulo petsto Francuza.
Mogli su ga braniti, a bijae i zanimljivo mjesto. Dana 7. Rusi su u Zatonu, Trstenome i
Oracu zapalili kue, stranje itd.
Dana 9. ujutro isplovi dvadeset i est velikih jedara, to jest laa, jedrenjaka i fregata, i
etrnaest dubrovakih brodova otetih u Portu. Nadomak Kotoru oteto je deset dubrovakih
laa; s drugim ruskim brodovima otplove tog dana. U Gruu je ostala fregata i dvije
topovnjae.
Plijen
Opljakano se uveer odnosilo na fregatu, tu su se svaali oko podjele. Na kraju sve
su uzimali Rusi, osim onoga to su Crnogorci odnijeli u svojim tobolcima. Kad su
Crnogorci i Rusi pobjegli, na Bosanki se nalo dosta obroka crnogorskog kruha, koji bi
jedva konji jeli, puno ruskih kabanica i drugo, to je ve gore navedeno.

Molitorova ratna varka

Kad su doli na Brgat, Francuzi su vidjeli dvije tisue Rusa i est tisua Crnogoraca
postrojenih izmeu Srebrenoga i Bosanke. Prestraeni, sazvali su ratni savjet; govori se da
je jedan oficir, koji je kasnije postao pukovnik, predloio da ih se zaskoi tako da im se
pokae da imaju najvei mogui broj vojnika. Dakle, dok ih je dvjesto upueno u bitku,
istovremeno na jednom malom brdu drugi silaahu i uzlaahu po vie puta, tako da se ne
primijeti da su bili isti. Odjedanput, istovremeno zazveae bubnjevi i trube. Panini strah
zahvati Crnogorce i Ruse, koji poee bjeati, dok su Francuzi strepili da im se oni ne bi
zaista suprotstavili. Da su im se Rusi suprotstavili, Francuzi bi proli puno gore. Kad su
Rusi kasnije doznali da Francuzi nisu imali vie od dvije tisue ljudi, otili su oajni, alei
to admiral nije prihvatio uvjete koje su mu Francuzi na svoju tetu predloili kad bijae
pregovaraki dan.
Dana 8. oko tisuu Konavljana vrati se svojim kuama; u Konavlima naioe na vie
neprijatelja.
Dana 9. Francuzi na mjestu gdje su bile utvrde poee graditi uporita, odnosno
tvravu na brdu Svetog Sra. Uporita na Brgatu bila su glupa jer je linija izmeu Orsule i
Brgata bila preduga i nije se mogla braniti s tako malo ljudi. Morali su odmah umjesto
rovovskih utvrda graditi neku vrstu katela na platou Bosanke, koji bi dominirao cijelim
brdom i sprjeavao prodor to je na Vijeu netko zahtijevao, a nije trebalo dopustiti da
nadvlada miljenje artiljerijskog pukovnika. Vidjevi utvrde dan prije, jedan je asnik rekao
neka se donesu kljuevi kako bi se zakljuali topovi.
O Rusima
U Rijeci dubrovakoj poinie barbarstva nad enama da bi dali oduka razvratu i da
dobiju neprijatelje. Svijet iz Grua ukrcali su govorei im da ih tako brane od prvog bijesa
Crnogoraca; zapravo, nisu im dopustili obraniti kue i spasiti stvari. Nisu li upravo oni
zaposjeli kuu Sorgo u kojoj je stanovao zapovjednik broda Gru i odakle su odnijeli ak
mramorne ploe s poda? Ukrcanim osobama nisu natetili: svakom tko se iskrcao na
Koloepu dali su malo kruha, malo orza za menestru i pola vra vode. Na odlasku iskrcali
su ih u Gruu. Koliko su Rusi, pak, pojeli Republici? U ime svoje korte Iveli je dvije
godine prije traio tri tisue pea tkanine, ne vrativi ih. Sankovski je u posljednjim
pregovorima dobio pet tisua cekina.

Dana 18. lipnja neprijatelj je bio preao Rijeku naavi vie od trideset barki koje
bijahu namijenjene prijevozu Francuza. Rusi su branili otoke od kradljivaca Bokelja
podignuvi rusku zastavu.
O bijegu neprijatelja
Ispod Carine vodila se kratkotrajna bitka izmeu Francuza, kojima je na elu bio
Molitor, i petsto Crnogoraca, koji prvo pucahu, da bi se zatim svi skupa bacali na zemlju
kako bi napunili oruje i da ne bi postali meta. Molitor naredi potragu; prvi od njih koji je
pao prouzroio je bijeg svih ostalih. Rusi, u ljutnji, nisu ukrcali najvei dio Rusa to bijahu
pobjegli u Dubrovnik; zato su se oni povlaili po brdima kako bi se udruili s onima iz
Cavtata koji su bjeali na Debeli brijeg. U Gruu se ukrcae mnogi Bokelji. Da je general
Testa umjesto to se zaustavio u tikovici nakon izlaska zaplovio nie Grude sa samo sto
ljudi, bio bi zaprijeio prolaz ovim Rusima, koji su se ukrcali u Lapadu i Rusima
Bokeljima, koji su se navratnanos ukrcali u Gruu.
Od dana 12. Cavtat nije bio niiji jer su ga napustili RusiCrnogorci, a nisu ga zauzeli
Francuzi koji su se, prema Molitorovu savjetu, svi skupa zaustavili da bi obranili i utvrdili
brdo i Bosanku s tvravom, gdje bijahu rovovi i etiri druga uporita.
Dana 10. u sedam sati Molitor krene prema Stonu (kako bi pomogao svojima koji su
bili blokirani) s osamsto ljudi nazvanih nesposobnima, sviraima, krojaima itd., s onima
koji su kukaviki pobjegli dana 7. Dana 11. znalo se da su u Stonu u Malome moru bile
dvije topovnjae i jedna ruska fregata, da je na Debelome brijegu neprijatelj, da se u Herceg
Novom Rusi zastraujue utvruju.
O danu 6. srpnja
Zaista su najistinitija etiri oruana sukoba Molitorova, koji imae uza se etiri
stotine Dalmatinaca sa zapovjednikom Nonkoviem, sveenikom i popom. Ali, vidjevi
posljednju bitku, ovi Dalmatinci najveim dijelom pobjegoe; ostale Molitor otpusti. Ipak
bijahu korisni jer su u prva dva sukoba ovi Dalmatinci, skupa s dubrovakim Primorcima i
Brgaanima, govorili ilirski, pa RusiCrnogorci ne mogahu razumjeti tko je neprijatelj.
Prve vijesti u ruskome logoru na Bosanki bijahu da je rije o ljudima koji govore ilirski
jezik, pa su ih drali ljudima Alibegovim (koji je zbilja pomagao u opskrbi kruhom,
puanim prahom itd. potajno, da ne bi pokazao da kri neutralnost dubrovakih
Primoraca koji su u Slanome sprijeili predaju Crnogorcima), koji bijae na elu turske

vojske, vojske Turaka iz Bosne, i koje je Karaore izdao zbog francuskih pothvata. Na taj
nain bivajui unaprijed upozoreni, a ne znajui za pismo Molitorova izaslanika, koje bijae
palo u njihove ruke, i manevre samog Molitora, kojima je tisuu esto svojih ljudi uspio
prikazati kao deset tisua, nastane takav uas da svi pobjegoe; ak se na brodovima dan
kasnije vjerovalo da je dolo sto tisua ljudi. Vladika je ve oko 20 sati pobjegao prema
Gruu s dvije tisue Rusa. Da bi mogao to bre pobjei s ovih vrleti pjeice, Vladika je
ostavio konja blizu Crkve od Nuncijate. Dio ovih Rusa ukrcao se u Gruu, a dio u Lapadu.
U Gruu se ukrcalo ne vie od sto Bokelja i Crnogoraca. Mnogi drugi koji su doli krenue
preko brda prema Brgatu i upi, jer ih Rusi ne htjedoe ukrcati.
Oko 20 sati Rusi zapalie Gru; a to nije sve izgorjelo bijae zbog urbe.
Odveli su oko osamnaest brodova, dvije trabakule i oko petsto barki zaplijenjenih u
Rijeci, grukoj luci i gosparskim kuama.
Uzee sve drvo za gradnju, eljezne okove, tiskarske strojeve, pa zapalie sve to je
preostalo.
U Gruu uzee dva izvrsna topa u utvrdama na Kantafigu; jedan manji i puno drugih
manjih digoe s brodova i ispred ljetnikovca Bona. Komornik upita Senjavina je li general
Delgorgue zarobljen ili ubijen. Reeno mu je da je ubijen i da su mu priredili velianstven
sprovod. Bijae on s Bonaparteom u Egiptu; radio je kao inenjer iako to jo nije bio
(Deluas).
Do prole godine Vladika, uz pomo Frana Dolcija, mutikae, bijae na francuskoj
strani. U prijatelja Sankovskog pronaena su pisma koja Vladiki pisae Dolci. Dolci je
ubijen; Vladika je postao Rus.
Svojim podanicima Vladika dodijeli mnoga prokletstva u onoj mjeri u kojoj
dubrovaki podanici tragahu za otimainom (ovo se odnosi na Osojnik). Na Bosanki bijae
neka Ciganka koju je Vladika pitao za savjet. Dao joj je maku i kuju i pitao je koliko e
imati potomaka i hoe li biti muki ili enski. Od Ciganke se trailo da izgata broj i spol.
Zatim ju je pitao hoe li on za Svetoga Ivana zauzeti Dubrovnik i slaviti u njemu. Ciganka
je odgovorila da nee. Naredi da je ubiju.
(...) 12. srpnja znalo se da u Konavlima na Snjenici ima na stotine Crnogoraca, isto
kao na Debelome brijegu; da je Vladika naredio da dva Konavljanina iz svake kue pou

pojaavati utvrde; da je etvoricu imenovao kontima; da su iz Malog Stona isplovili ruski

brodovi; da su u Stonu i na otocima buknuli poari.
Izmeu 6. i 12. Francuzi se nisu pomaknuli s brda, a u Cavtatu ne bijae nikoga.
O ljubavi prema pljaki u slavenskih naroda
Ako se izuzme vjerska konica, nazonost kaznenih zakona, odnosno ako se kao
izlika uzme izgovor ratom, to jest ono to su Kotorani i Crnogorci bili prisiljeni uiniti zbog
Rusa ili Vladike, ovi ljudi zaista pokazuju da su potomci naroda kojima je vladala kraljica
Teuta i sardinski kralj, za vrijeme kojih harae najbezobraznije gusarstvo. Strast za kraom
tee im u krvi. Susjedni Turci, Konavljani, Rijeani itd. ili dubrovaki podanici na granici
drave pokazali su se upravo kao Crnogorci. U nekim su mjestima preduhitrili neprijatelje
u pljakanju kua svojih gospodara. Republika ima velik broj izjava to ih dadoe njezini
podanici jedni protiv drugih. Ipak je istina da su samo krali, a nisu unitavali. Voe im
bijahu Konavljani udrueni s Crnogorcima; gdjekoji su u Konavoskome polju i upi sami
podmetnuli vatru u kue svojih gospodara i zapalili ih. Kuu koju su Crnogorci na brzinu
pregledali kasnije su opljakali dubrovaki podanici, posebno Konavljani, od kojih neki za
vrijeme opsade bijahu poruili svojim gospodarima da e im zapaliti kuu i da nee vie
imati obvezu doi raditi na izgradnji. Konavljani prema eljezu imaju istu ljubav kao i
Crnogorci, koji ga prodaju Ciganima da bi ga Cigani ugrubo obraivali za razliite potrebe.
Istinska razmiljanja
Svaki stanovnik Dubrovnika i okolice od Konavala do Slanoga pria svoju priu o
nesreama koje mame suze. Ne moe se ne pomisliti na smrtnu opasnost u kojoj se tijekom
devetnaest dana naao svaki graanin stijenjen u Gradu pod udarom tri ili vie tisua to
kugli od trideset, ezdeset, ezdeset i pet, to haubica, to bombi od sto, od dvjesto, od kojih
je petnaest palo u Grad nanijevi tetu. Ne moe se ne pomisliti na stotinjak osoba koje su u
invaziji nalik na gotsku izgubile ivot ili zato to se, budui stare, nisu mogle kretati,
odnosno pobjei, ili zato to nisu znale zato padaju kao rtve barbarstva. Izazivali su (...)
suze mnogi stanovnici Brgata, Rijeke, Osojnika, Slanoga, koje su nakon bijega u Tursku
primili Turci, a posebno Vlasi da bi ih opljakali i postupali s njima kao s psima; drugi,
koje su odbili, bili su prisiljeni skrivati se po hercegovakim gudurama i vrletima i ivjeti
dvadeset dana zaboravljeni, vaui travu ili voe, ako bi ga nekom sretnom sluajnou

zemlja ponegdje pruila. (Pri dolasku pokazivahu kou modru od udaraca.) Ne govorim o
nasilju koje su nad njima poinili da bi ih prisilili dati skriveni novac. Nije bilo od koristi
govoriti istinu, to jest rei da zbilja nema novaca, odnosno da je ve dan drugim bijesnim
hordama koje bijahu pohodile to mjesto. (Budui da se vojska od est tisua ljudi
podijeljenih u tolike odrede i naoruanih sjekirama i drugim oruem pogodnim za
lomljenje vrata, prozora, ak i kamenja, kretala bez reda po predgrau Ploe, Pilama,
Rijeci, do Slanoga, tako je istu kuu ista horda pretraila vie puta... a i deset razliitih istog
dana. Prvi i drugi koji su dolazili prolazili su dobro; ostali ne nalaahu nita, pa zato vraje
bjesnie ne vjerujui bolnim dokazima pljake te muenjima zahtijevahu kakvu stvar od
jadnika, koji se nije mogao obraniti od njihove pomame. Vladika, koji je bjeei stigao u
Gru, nije se mogao ukrcati jer ga Rusi prozvae izdajicom i htjedoe ga zarobiti. Molio je i
preklinjao; napokon ga je neki Korulanin, koji je tu bio sa svojim kaiem, ukrcao i odveo
na palubu jednoga dubrovakog broda koji, upravljan Rusima, s flotilom grabie prema
Boki. Episkop se jo uvijek, kako i drugi uinie, moda mogao spasiti prolazei kroz
tursku dravu. Gospodin je episkop vrlo dobro poznavao ove putove, a bijae i dosta vjet u
pjeaenju. Uostalom, general Testa bio je izaao i sakrio se u neki maslinik; nita mu se
nije dogodilo kad je stigao ispred litica kotorskog zaljeva; tamo je oko 2 sata istog dana (od
14 do oko 23 sata vodila se bitka, Francuzi bijahu nadomak Gradu) ukorio svoje, izopio i
blagoslovio one to se htjedoe vratiti na granicu, garantirajui da im, zahvaljujui njegovu
blagoslovu, neprijateljske kugle nee nakoditi. Nekolicina se fanatika pokori; veina
ostalih potri kuama kako bi podijelili ivotinje ukradene u Konavlima. Drugi bijahu ostali
zahtijevajui dio opljakanog, ali im Rusi odgovorie da su im dovoljne ivotinje;
Bokeljima rekoe da se od ove pljake kojom, to jest robom svake vrste i iz svih mjesta,
zrcalima, komodama, pisaim priborom, itd., svim krasnim stvarima, bijahu natovarene
dubrovake barke i brodovi, Rusiji morahu isplatiti dva lijepa topa vrijedna tisuu luja
svaki, veliki udesan muar vrijedan takoer tisuu luja, dva druga manja muara i dva
druga topa. (Za srca mnogih Dubrovana najbolniji prizor bijae kad su, naavi se u udu,
u Kotoru vidjeli ovaj kanal prepun velikih i malih dubrovakih brodova, placu
i spjae pune kuhinjskog namjetaja, burala, stolica, zrcala, mramornih tavolina.) Tako ovi
Bokelji, koji su toliko vremena mrzili Dubrovane jer je Dubrovnik u Dalmaciji znao
sauvati svoju dravu i u ovih petnaest godina nereda na kontinentu svojom pomorskom

industrijom puno zaraditi na moru; ovi Bokelji pravoslavci koji su nakon dolaska Fontona u
Dubrovnik uasno spletkarili oko Dubrovnika zbog grke crkve i (...) Rusa, to jest Ivelia,
eznuvi razruiti ga; ovi Bokelji pravoslavci koji su odavno imali svoje pijune u Gradu,
Gabrilama itd., itd., podjelom nisu nita dobili. Da su Francuzi tu veer nastavili svoje
putovanje prema Boki, bili bi je zauzeli, tako je velik bio strah Crnogoraca koji su bjeali.
Stvar je bila pomalo udna, ako se moe povjerovati da je Vladika, nakon to je na
Senjavinovu brodu od komornika Tiarda, kojemu je, kad je doao na brod, bilo predano
oruje francuskih zarobljenika, uo da bi Rusi napokon morali napustiti Boku jer je ve
ruska Korta izdala dekret i ve je, kako je razumio, dolaskom kontea Pina na Korulu
stigao Bellegarde. Govorim kako je vjerovati da je Vladika, kao ovjek otre i lukave
inteligencije, a videi da su ga admiral i ruska vlast napustili i da e ipak poslije ovog
kongresa, o kojem mu je Tiard ve govorio, prije ili kasnije morati biti blizak s Francuzima,
pa mislei zato na sama sebe, usporio svoju aktivnost na brdu Sr, i da mu se ovaj bijeg i
povlaenje njegovih vojnika ne mora ne sviati..., s obzirom na to to je uvidio da bi
napokon sam platio to vie to je zbog pljake svaku veer na Sru bila prepirka i to je
jedan visoki ruski asnik videi okrutnost i poinjen pale abdicirao, rekavi da se takve
nepravde ne mogu opravdati u njihova vladara. (Vladika je reportirao Tiardu da nee
predati podruje, a o paleu je rekao da je to obiaj njegove trupe, koja osim to je ratovala
s albanskim paom, kojemu je odsjekla glavu, nikad nije uinila neki drugi pothvat.
(uveni ratni brod sluio je kasnije generalu kao ribarska barka.) General je na dolasku
morao biti siguran da e Rusi napustiti Kotor, ili e ga Francuska silom preuzeti; morao je
objaviti manifest Kotoranima i traiti da se interesi razdvoje, to jest da Rusi na kraju
moraju popustiti; ipak Vladika bijae prevaren; ipak jadni Bokelji, koje je vodio Vojnovi,
bijahu prevareni itd., itd. U suprotnom bi on bio izbjegao rat lukavom politikom. Ne bi
morao biti prisiljen da ga mora oslobaati Molitor; iako je to bilo korisno za francuske
namjere, ipak bjee poniavajue za generala, za kojega bi bila asnija bilo koja
kapitulacija za koju se govori da bi uslijedila dan nakon osloboenja snagom bombi.
Poslije dana 6. Lauriston je uputio jedan proglas Dubrovanima, a drugi Bokeljima, o
itd., itd. Od dana 6. do 19. Francuzi nikada nisu napustili brdo. (Nakon opsade bijahu velike
bolesti i smrtnost, pogotovo u (...) i dojenadi koja je za opsade sisala mlijeko prestraenih
majki. Ovomu treba dodati lou prehranu tih dana i spavanje pod vlanim svodovima. Vino

se uglavnom, ak i nakon opsade, prodavalo dvadeset groa vr, jedan limun osam groa,
jaja pet itd.)
Vladika se upetljao dosta kasno. Od Mljeta do Slanoga pljaka je trajala dvadeset i
dva dana. Zbilja je etiristo ljudi koje je dao Alibeg, skupa s dvjesto dubrovakih
Primoraca, sprijeilo prolaz tisuu Crnogoraca i Bokelja. Rusi su provodili teror u Rijeci.
Muenja su bila, na primjer, skidanja mukaraca i ena do gola i postavljanja izmeu dvije
vatre, kako bi ih prisilili da priznaju gdje su sakrili novac; druge, gole, prisiljavali su
kleknuti zadajui im udarce sabljom ako nisu priznali. Drugima su oduzimali djecu i drali
je iznad vatre u nazonosti majke i oca itd. Druge su vezane za pojas (...) podizali na stablo
i zatim prekidali konopac. Neke su tukli, nekima su pravili rupu na licu, stavljali im prst
unutra i tako ih vodili da pokau dinare. Na nesreu, svugdje su nalazili zakopan novac
ili zato to im je netko od ukuana to otkrio ili zato to su znali traiti bolje od lovakog
psa, na kraju su ga nali. U vrtovima su uz pomo eljeznih ipki traili izmeu graha i
trave, u kuama i piljama, i nijedan im kut nije promaknuo.
Dana 23. srpnja povjerenik poslova, gospodin imenom Raymond, prijavio se Malom
vijeu nakon petnaest dana boravka u Gradu da im se dodvori, u drutvu Marka Bruera i
jednog pisara, a zatim odmah sam, kako bi podnio izvjee. A bit je bila da on od tog dana
postaje predsjednik Uprave te: 1. da mora odmah imati podatke o svim javnim blagajnama i
stanju financija Republike; 2. da moe prisustvovati sastancima svih triju Vijea kad bude
htio; 3. da se niti jedan dekret koji se tie bilo koje stvari ne moe donijeti bez njegove
privole; 4. da svako javno pismo on mora vidjeti. Itd., itd.
O Vladiki
Imao je ovaj Vladika ujaka koji je prije njega bio crnogorski vladika i koji je tamo bio
i roen. Nakon njegove smrti naslijedio ga je ovaj, koji bijae posveen u Maarskoj.
Putovao je po Maarskoj, Poljskoj i Rusiji u pratnji don Frana Dolcija. Stekao je mnoga
poznanstva, posebno u Beu i Petrogradu, laskajui objema kortama, koje su ga obasipale
poklonima tad i kasnije i koje su ga blagoslovile, i to zato to je kao episkop, crnogorski
princ, mogao donekle utjecati na turske provincije, to jest na Albaniju, Srbiju i Bosnu.
Zatim su Josip II. i carica Katarina sve vie stremili prema Turskoj u zadnjem ratu i zato su

ga tako mazili. Nadao se Josip II. u posljednjem ratu da za sebe moe iskoristiti smrt
albanskog pae. Ipak mu poalje kao izaslanika N. N. Ali itd., itd.
Narav paina, koji bijae skoro oporbenjak Porti, nemirna i samosvojna, uznemirivala
je Crnu Goru trebalo ga je pokoriti. Zbog raznih neprilika, zapletenih poslova, Vladika
je bio odsutan; Crnom Gorom upravljao je guverner to su ga imenovali Crnogorci s
privolom samog Vladike i njegove rodbine, u ijem imutku bijae bit svega. Prisiljen od
svojih, Vladika napusti Be i uputi se u Crnu Goru kako bi udaljio lana koji je, ak u
dogovoru s Portom, jer Crnogorci bijahu i jesu buntovnici, izazvao pau. Vladika stavi sve
svoje pod oruje, a on sam bijae na elu. U ponovljenim napadima Vladika nikad ne
napusti svoje poloaje u vlastitoj dravi; dapae, odmah je nastojao privui pau s
njegovom soldateskom u Crnu Goru. Paa, koji nije primijetio postavljenu mu zasjedu,
napokon krene najgorim putovima, (...) zatekavi ih naputene i prazne od crnogorske
strane. Vladika je svojima bio naredio da ga prate s vrhova brda i da opkole pau kad ue sa
svojima; ali vojska koju vodi Monsignore mogla bi se nakon toga frontalno suprotstaviti.
Upravo se tako dogodilo. Opkoljeni Albanci krenue natrag, neprijatelju iza lea, i otvore
put. Iako je puno Albanaca poginulo, najvei se broj spasio; u jednome trenutku paa se
mogao spasiti da se bjeei nije upustio u glupu bitku..., to ga je stajalo ivota. Neki
mladi Crnogorac, koji bijae meu mnogima, pucao je u njega, ali ga nije ranio. Paa potri
za njim u potjeru, stigne ga i ve ga uhvati za kosu; upravo u trenutku kad ga je trebao
ubiti, ustar Crnogorac pogodi ga pitoljem u grudi, baci ga na zemlju i izvadivi jatagan
odrubi mu glavu na zaprepatenje paine strae, koja pobjee. Svi Albanci pobjegoe, a
glava u zanosu i uz klicanje cijele Crne Gore bje donesena Vladiki, kojeg su otad u ovoj
dravi opet uznosili. Ali episkop se pravio sad da je Rus, sad da je Francuz. Kad su
Austrijanci stigli u Kotor, dolo je do prave prepiske. Primao je darove od austrijske, a na
kraju i od ruske korte; a kad su njegovi Crnogorci bilo u Kotoru, bilo pokraj Kotora
pretjerivali,

neobuzdane

je

smirivao

ili

zatvorom

ili

ispaljujui

topove

na

prvi kaluerski samostan.

Kako je dolo do nemira u ovim mjestima
Ve vie godina ruski su ministri davali Korti do znanja da gaje velike nade prema
Crnoj Gori. Upletali su se i susjedni konzuli. Proli (...) je bio presudan. On nije olakavao

pothvat, ali se ne moe rei da se nije u to mijeao; zato su onoga tko je planirao ili govorio
da se hoe uplesti pitali ima li instrukcije od Korte ako bi rekao da nema, zaprijetila bi
mu smrt. Tako su se stvari stiale, iako su elje pravoslavaca da se proire vie zbog religije
nego zbog vladavine bile velike i premda je srea generala N. N. mnogima zastajala u grlu.
Novi nasljednik, ovjek pouzdan i talentiran, imajui prvog ministra na svojoj strani,
probudio je uspavanu vatru. Budui da ga je sam N. N. vie puta podrao i da je bio
generalni konzul cijele Dalmacije, pokrenuo je sve Grke od Trsta do Kotora u nadi da e
pravoslavna vjera biti slobodna u Dubrovniku. Sredio je stvar pri Korti i u Republiku unio
veliki nemir. Meutim, pravoslavci su htjeli javno obavljati vjerski obred, Vlada im je to
zabranila, i zbog toga su nastale velike nesuglasice itd., itd. Ali u odreeno vrijeme doe
general N. N. i sve sredi; i dogodi se da konzul, koji namjeravae posao privesti kraju, bude
odbaen zbog neshvatljivih stvari to ih je uinio Nijemcima u Kotoru. Zapravo, bude mu
oduzeta jurisdikcija nad Kotorom; poslali su drugog konzula, a general N. N. i Sankovski
nastavie obavljati poduzete poslove. U Dubrovniku se pravoslavna vjera irila neto malo
vie nego prije. Bijahu postavljena tri zvona; prije je bilo samo jedno morala su se
postaviti jo dva; Korta crkvi bijae poklonila prelijep pribor; grki episkop iz Hercegovine
i crkveni dostojanstvenici iz Bosne dooe neko vrijeme stanovati u Dubrovniku.
Uostalom, sve bjee isto kao i prije ako se izuzme zvuk zvona. Kao to je istina da Grk
mrzi Latina i postaje pijan i vrijea svaki put kad iskazuje religijsku prevlast nad
katolicima, koje oni zovu nevjernicima, isto je tako nevjerojatno s koliko je umiljenosti i
vrijeanja Grk doekao opsadu Dubrovnika, i to vie zbog vjere nego zbog neega drugog.
Dogaaji nakon opsade
Nekim udom Grad bijae osloboen (u ruskocrnogorskome logoru pojavi se jedan
Turin na konju koji im rekne da dolazi bezbrojna francuska vojska i neka se spaavaju; to
je znailo jako puno; ili je to moda bila Molitorova ratna varka, kao pismo itd.) i svi su
odahnuli. Senat Molitoru uputi izaslanike Molitor im ree da je zahvaljujui
Lauristonovoj obrani postignut eljeni uspjeh, zbog ega mu bijahu doli estitati; on je
dosta zadovoljan s Dubrovanima, koji su mu pruili pomo pri prvom dolasku u
Dubrovaku Republiku (sprovela su ga dvadeset i etvorica Brgaana koji bjehu pobjegli u
Ston da itd., itd.).

Sutradan uveer putem preko Brgata Molitor nou poe prema Stonu sa esto ljudi za
koje se govorilo da su rulja, invalidi i divlji vojnici koji bjehu pobjegli. Njemu je to bilo
potrebno jer je Ston ostavio skoro bez hrane. I fregate i ruski brodovi uputili su se u Stonski
kanal i u Mali Ston s topovnjaama. U neretvanskome moru bijae poneka mala bitka: Rusi
su napokon mogli otii i osloboditi prolaz. Molitorov dolazak u Dalmaciju primljen je
gromoglasnim aplauzima, s oduevljenjem se slavilo osloboenje Dubrovnika. Jedna od
prvih Molitorovih misli bijae da ljude poalje Lauristonu, koji se ograniio jedino na to da
brani brdo Sr od Brgata do Rijeke i Grua. Brodovi su se povukli do ispod Herceg Novog;
jedna je fregata svejedno ostala u kanalu pokraj Koloepa, a druga je krstarila morem
nadomak Gruu. U meuvremenu je svakodnevno kopnom u malom broju stizala trupa iz
Stona. Crnogorci u povlaenju nisu dosaivali Francuzima, na brodovima nisu poduzimali
iskrcavanje, a otoke su, ako su se tamo iskrcali, tretirali kao prijateljske i neutralne. Vladika
je pak, uz posredovanje samih Konavljana, nastavio zapovijedati cijelim Konavlima.
etvoricu Konavljana koji su imali zaduenje cijele Konavle drati u vjernosti Vladiki, ne
dopustiti da se bilo koja stvar odnese u Dubrovnik ili daju prihodi s posjeda vlastitim
gospodarima proglasio je knezovima. Vladika obea Konavljanima da e oni za deset
godina posjedovati zemlje svojih gospodara te da e nakon toga neto plaati samom
Vladiki. U meuvremenu su se Bokelji Crnogorci utvrivali na Debelome brijegu. Svaka je
konavoska kua morala poslati ovjeka i platiti zlatni cekin. Cavtat zapravo bijae naputen
i od jednih i od drugih. Svejedno su se vlasnici iz Cavtata vratili kuama, a vojska Bokelja
na Debelome brijegu (njih oko tristo) nije se pokretala. U meuvremenu stigla je nova
trupa. Meu regimentima zasluuju da ih se spomene ona lovaca iz Brescie i ona kraljevske
strae podkralja Italije, petsto ljudi odjevenih u bijela odijela i petsto u tirkiznozelena ili
zelenotirkizna, koji stanovahu u posebnim kuama na veliki teret Dubrovana. U ovo
vrijeme pak, krajem srpnja, stigne general Marmont u pratnji svoga glavnog taba i s dosta
autanata. Trebalo ga je doekati uz poasti; ali nije se znao toan sat dolaska, on stigne
iznenada. Lauriston odmah pouri, kako bi se s njim susreo u kui u kojoj stanovae.
Uglavnom, pucalo mu se sa svih tvrava kao jednom od francuskih velikodostojanstvenika.
Prvih je dana Lauriston nastavio raditi kao prije; ali Marmont kasnije, ne objasnivi
razloge, uzme sve u svoje ruke. Postane glavni, i 15. kolovoza priredi diplomatski objed u
ast Napoleonova roendana u svojoj kui. Nadalje je Malomu vijeu predstavio suca

Dumdlora umjesto Raymonda, koji bijae otputovao zbog bolesti da im zatrai dinare.
Gospari ga se oslobodie rekavi da su blagajne ve u njegovim rukama. Ali general napie
dva pisma, jedno u kojem trai 16.000 pijastara; a u drugome, napisanom nekoliko sati
kasnije, 36.000 i prijetnju ako se dogodi suprotno. Tako mu Malo vijee preda 14.000
pijastara od glavnice rezervirane za tekue poslove Republike. U meuvremenu stigne
vijest o miru izmeu Rusa i Francuza sklopljenom poetkom kolovoza, koju donese neki
francuski asnik kojeg je bio zaustavio jedan ruski brod i doveo u Kotor u Senjavina i koji
osloboen doe u Dubrovnik s tom sretnom vijesti. Malo zatim pucale su tvrave. Rusi,
meutim, nekoliko dana nastavie zaustavljati brodove koji su dolazili iz Stona; izmeu
ostalih zaustave i jedan na kojem je bio neki francuski general kojega su dan kasnije
oslobodili. Nakon toga mir se potovao. Iz Stona morem stignu dvije regimente s puno
vojne pomoi i opskrbljene hranom. Kad je dubrovaka vlada vidjela da vie ne moe
podnositi trokove za francuske bolnice, osigurati opskrbu itd., itd., od 1. rujna (...)
Dubrovani prestanu s obvezama, a Francuzi nastave po starom. U to vrijeme Dubrovani
prime pismo od podkralja Italije napisano u Napoleonovo ime kojim se htjelo saznati koje
su tete nastale zbog crnogorske invazije. U sadraju bijae obeanje naknade. Dubrovani
otposlae odgovor da tetu procjenjuju strunjaci, da uzmu u obzir kako treba priekati s
tonim iznosom. teta se procjenjuje na oko (...) itd.
U meuvremenu Lauriston (komornik Tiard ve bijae prvi u jednoj topovnjai)
otputuje u Kotor kako bi sa Senjavinom utvrdio tekst dokumenta o predaji Boke. Proveo je
cijeli dan i no i jo polovicu sljedeeg pokraj admiralskog broda. Dooe na dogovor. Ne
zna se to su zakljuili. Ipak se zna da je Rusima jo prije nego to je na sklapanje mira
dola njihova Korta, znai ve prije ratifikacije, bilo reeno da mogu uglaviti takvu predaju.
Lauriston otie ne bez opasnosti da ga na povratku ne zarobi neka bokeljska barka. U
meuvremenu je Marmont, kojemu je bio objanjen karakter generalova posjeta Boki,
pustio da od Cavtata do luke Molunat prou mnoge trabakule i brodice natovarene ratnom
opremom. Polovicom kolovoza otpone odlaenje trupa u Konavle; u Cavtat su otposlani
mnogi dijelovi topnitva razliitog kalibra i mnogi lijepi muari za bombe. Prvih dana rujna
u Konavle prijee i Marmont sa sedamnaest generala, meu kojima bijae i Molitor, koji je
iznenada doao iz Dalmacije. Za nekoliko su se dana trupe, govorilo se da broje 14.000
vojnika, ali bilo ih je jedva 10.000, razmjestile tuitamo po konavoskim kuama. Onda

pukovnik Triche, ali ne po Marmontovu nalogu, podigne jednu stranu bateriju s puno
topova u Moluntu, Punti Otro, na Prevlaci, za to bjee utroeno mjesec dana rada; u
Molunat su bile upuene etiri topovnjae i jedan brik tamo je ve bilo stiglo
sedamnaest trabakula i brodica natovarenih ratnom municijom i riom, bekotom, branom,
vinom, to se nije (...) dati vojnicima itd., itd. Govorilo se da je to oprema za Boku kotorsku
kad ona bude ustupljena. Kad je vidio bateriju na Ponti Otro, s koje se mogao nadgledati
ulazak i izlazak brodova iz kotorskog zaljeva, Senjavin je protestirao; general Marmont
odgovori mu da su ga poslali na teren koji nije ruski, i to za obranu od Engleza. Senjavin je
francuskomu generalu dao do znanja da e napustiti Dubrovaku Republiku za osamnaest
dana ako u roku od dvadeset i etiri sata ne bude maknuta ova baterija. Poslije je bilo
arkanja izmeu baterija i ponekog broda koji bi ulazio i izlazio. Rusi su, meutim, odmah
uhvatili na nian francuski konvoj u Moluntu; Marmont poalje Tiarda u Senjavina kako bi
omoguio da konvoj isplovi i slobodno doe u Dubrovnik. Senjavin nije htio dati nita
napismeno, kako se trailo, ali rekao je da moe. etiri topovnjae i brik sreom su ve
izbjegli ruskoj budnosti slobodno isplovivi, ali su se jo gluplje zatvorili u Cavtatu, u
kojem su sad. Nakon Tiardova razgovora dva su broda pokuala izii, ali je fregata koja je
blokirala Molunat poela na njih pucati. Francuzi su pitali ruskog zapovjednika zato to
radi kad oni imaju Senjavinovo doputenje. Odgovorio je da nije imao takvu zapovijed. Tad
Marmont, koji se uzalud po brdu Kobila pokuavao pribliiti Herceg Novom i kome su ve
Crnogorci u zasjedi ubili tristo vojnika iz regimente N. N. i ranili sedamdeset i tri oficira
(koji su doli u Grad), koji je na svim vanijim mjestima vidio ubijene strae, vidjevi da se
ne moe odrati na toj poziciji, jer su ve dvije fregate dole blizu baterije i pucanjem s
boka oborile je na zemlju s petsto pogodaka, vidjevi da bi na kraju konvoj s baterijama pao
u ruke neprijatelja... iznenada u 3 sata nou izda naredbu da se odmah, bez milosti, potopi
cijeli konvoj skoro ne dopustivi da se spase oni koji su bili na brodu da se topovi,
koji se mogu, bace u more, a oni koji ne mogu da se zakljuaju i bace na grebene i
stave pod zemlju, da se prtljaga i torbe vojnika i oficira, ako se ne mogu brzo odnijeti,
takoer bace u more; poslije takve zapovijedi, koja je bila munjevito izvrena, otputuje.
Prije dva dana Marmont bjee primio dva glasnika, jednog od njih iz Milana. Ima ih koji
misle da je prema naredbi koju bijae prenio ovaj posljednji napustio i potopio baterije i
konvoj. Ali milijuni se ne gube tek tako; injenica je da je sutra vratio svoje trupe u brzom

maru prema Cavtatu. U susret mu, ujedinjeni s Bokeljima i Rusima, dooe Crnogorci i
razmile se po cijelome polju, a posebno po brdskome dijelu s ove i one strane, kradui
ponovno po Konavlima ono malo preostalih ivotinja i urod vina i penice. Ispod Pridvorja
i drugdje dogodio bi se poneki manji oruani sukob, bez posljedica, pa se 1.500 Francuza
koji su ili prema Cavtatu putem s donje strane nije brinulo oko toga da bi trebali rastjerati
neke manje trupe Crnogoraca koje su se vidjele na uzvisinama sa svojom zastavom;
okupiran u Pridvorju i ostavi u Ljutoj do Svetog Mihajla, Vladika se ipak borio na
Debelome brijegu. Doavi blizu Cavtata, vojska postavi veliki logor od Cavtata dodonje
strane, a s druge strane do Uskoplja; Marmont je od brda iznad Oboda i Strave do Brgata
postavio kordon i carinu, a na Brgatu ostavio 9. i 21. regimentu, koje su se nesretno borile i
pobjegle na pogled Crnogoraca, a njihov general postao guvernatorarrondissementa.
(General Molitor otputuje za Dalmaciju s pratnjom od 500 ljudi; netko govori zato to se
razbolio, netko po nalogu, a netko jer se nije slagao s vrhovnim generalom.) Nakon dolaska
ovih trupa doe do velikog i iznenadnog bijega Rijeana, Roaana, Zatonjana itd. sve do
Slanoga, koji tri dana predstavljahu jezovit prizor prenosei u Grad sve to su imali,
namjetaj itd., jer se meu njima bio pronio glas da e razne crnogorske horde stii u
Rijeku i Gru te pljakati i krasti. Grad se takoer uzbunio vidjevi toliko svijeta koji se
iz Grua, Rijeke itd. naglo sa svojom imovinom povlaio u Grad. Generali Ledden i Testa
pisali su o tome Marmontu, koji je zbog toga ostavio na Brgatu 1.300 ljudi; moda je to
potaknulo povratak u Cavtat. injenica je da su Crnogorci, tako se govori, prijetili
Dubrovanima na granici; jedne je noi silo njih stotinjak iznad Roata blizu Omble, ali
odbile su ih neke francuske ete koje su, obavijetene o tome, dole iz Grada tu veer. U
isto su doba u Cavtatu Francuze s morske puine blokirala dva ruska broda i jedan brik te
su im s Oboda, iz Plata i Mlina sprjeavali put u Grad. Budui da je u Cavtatu bilo puno
bolesnih Francuza, traili su od Rusa da ih upute u jednoj barci, to je i dogovoreno. Ali
kad se barka otisnula, francuske su topovnjae pokuale pobjei iz luke. Rusi poee tui i
zarobe bolesne s nekim cavtatskim obiteljima, koje bijahu vraene natrag. Nastane velika
topovska paljba, ali bez posljedica. Zarobljeni su upueni u Cavtat istu veer. Dana 28.
nou oko 4 sata dva velika ruska jedrenjaka usidrila su se u luci, moda da bi napali
francuske topovnjae. Pucalo se. Pucajui od samog poetka gdje su god vidjeli svjetlo,
Francuzi iz baterije na Svetome Roku sluajno kuglom pogode jedrenjak; fregata ga je

topovskim hicem bila pozvala da se uputi natrag, ali, krenuvi, potopi se i od osamnaest
ljudi moda se samo jedan spasio... plivajui prema obali bude zarobljen. U Cavtatu je ovu
veer bila uzbuna jer se vjerovalo da su se Rusi iskrcali na spjai prema Konavlima i
pokraj Grada. Talijanski vojnici pooe to provjeriti, ali bila je to glasina.
Dana 29. u 4 sata nou vrhovni general zametne hrabar pothvat pokazujui, tako se
ini, lanu strategiju povlaenja. S cijelom svojom vojskom (s hranom za samo etiri dana)
uputi se prema Herceg Novom, ostavivi samo 300 vojnika za obranu Cavtata. Ujutro iznad
Grude bje jaka akcija usmjerena prema ruskobokeljskoj vojsci skupljenoj sa svih strana,
koja se vodila sve do Debelog brijega, gdje bijae borba; ipak su se Crnogorci morali
povui sve do prolaza pokraj Sutorine. Tamo se neprijateljska vojska podijelila; jedni su ili
pravo, a drugi se razmilili svugdje popevi se na dvije padine brda, koje ine prolaz kraj
Sutorine. Kamenujui naprave pokolj i rane velik broj Francuza; takoer je od tog mjesta
pa sve do grada Novoga po umskoj stazi iznad brda kamenje stalno pratilo Francuze
nanosei im tetu.
Kad Francuzi stignu nadomak, odnosno u predgrae, sve stave pod paljbu i vatru
govorei da im to alju Dubrovani. Pokrali su ovnove, brave itd. te drugi plijen. To i ostalo
to su opljakali Rusi, Bokelji i Crnogorci poalju u Cavtat. To se dogodilo posljednjeg
dana rujna. U meuvremenu jedno pismo generala Vignola napisano generalu Testi u
Dubrovniku potvruje dobitak donesenog. Objavljuje da je zarobljeno 200 Rusa kojima su
bili prikljueni neki Bokelji i Crnogorci to su jedva izbjegli pravi bijesfrancuskih vojnika
jer ne dobie posjed; kako je neprijatelj s reenim dobitkom stavljen izvan mogunosti da
vie napada francusku vojsku i nanosi tetu Dubrovniku; da je plan pod generalovim
vodstvom izvren i njegove zapovijedi ispunjene. Onaj tko razmisli o ovome pothvatu, koji
nije podrazumijevao ni opsadu ni blokadu Herceg Novog, odmah moe shvatiti da se plan
na elu s generalom sastojao samo od toga da se napravi upad do ispod Novog i da je nakon
to su potroena tri kruha ostalo trebalo posluiti za povratak; tako se zapravo i dogodilo.
Dana 3. rujna francuske ete opet se pojave s ove strane pokraj Debelog brijega nakon to
su izdrale opasan i poguban napad neprijatelja, koji se spustio sa susjednih hercegnovskih
brda i zatim ih progonio i slijedio na putu do Cavtata.
Dana 4. otpone jadna eljad iz Konavala bjeati i povlaiti se prema Vratima od
Grada. Nisu ih primili unutra. (Bijae to tuan prizor vien i prije.) (Vladiku su u Pridvorju

Francuzi mogli iznenaditi da su imali pijune i da su od Uskoplja krenuli u Ljutu.

Vladika je obukao zeleno svileno odijelo s crvenim pojasom i dugim arapama po
istonjaku, sa svim odlikovanjima i velikim episkopskim kriem. On sam bio je rekao da
njegova vojska nije kao druge, ve naviknuta na grabe i lupetinu, i da on zato saalijeva
pravedan i nesretan konavoski narod pritisnut od njegovih ljudi nevoljom. Imao je dvije
dvorkinje, jednu iz Cavtata, a jednu iz Crne Gore. Da su ga Francuzi iskuali sa 30.000,
ordenom asti itd., Boka kotorska moda bi bila njihova. Molitor je bio tog miljenja. Ali
stvar je moda bila opasna i nekorisna jer bi moda uzeo dinare, a nita ne bi ispunio.
Nevjerojatno je kako su Francuzi bili prisutni u bokeljskim duama. Reeno im je da za
sluati misu, ispovijedati se, oeniti se, krstiti se, postati sveenik itd. treba platiti
francuskoj upravi. Svaka je ena takoer bila o tome obavijetena. Jo ih je vie o ovome
izvijestio Vladikin govor koji je bio u tom smislu itd.)
Dana 6. 23. regimenta i kraljevske strae s generalom Marmontom, Lauristonom,
Vignolom i Delsonsom stignu u Dubrovnik ostavivi ostatak vojske u Cavtatu i Konavlima
sve (govori se) do Grude.
Bitka na Debelome brijegu i pod Herceg Novim bijae uasna. Bilo je 4.000 Rusa; to
se, osim nekih grenadira, bila iskrcala mornarika trupa. Ovi su Rusi skupa s nekim
Bokeljima (dio obuen po ruski) izdrali juri. Drugi su Bokelji i Crnogorci pobjegli ili
su se borili kamenjem u uskim prolazima te ranili velik broj Francuza koji su tri dana i tri
noi, neki pjeice a neki noeni, napredovali malopomalo. Onima od njih koji su, budui
zaostali, bili ranjeni u noge, Crnogorci odrube glave. Ispod Herceg Novog svijet pobjegne u
dvadeset i osam dubrovakih brodova koji bijahu u Porte Rosu i kojima su se, nakon
dolaska Francuza, bili spasili s najvrjednijom imovinom. Francuzi su ipak nali bogat
plijen; spasili su sve kue u predgrau Herceg Novog i neke magazine s penicom, rakijom
itd., sve to je bilo iskrcano na obali. Druga se ruska trupa sa stanovnicima povukla u Grad
i tvravu, neki su se ukrcali (...) poneki se jedrenjak potopio. Dogodilo se da je 400 Rusa
ostalo na bojnome polju. Mnogi su Crnogorci poginuli bjeei, a meu 200 zarobljenika
bijae samo jedan. Istovremeno s bitkom i ienjem Francuza pokraj Herceg Novog
Riljani se, skupa s drugim Vlasima i Turcima, priblie prvom hercegnovskom selu, u
kojem bijahu dvadeset i tri kue bogatih kapetana, i poine uasnu pljaku; za sebe, a ne za
Francuze, kako se bilo proulo.

Dana 7. rujna ujutro puhao je lijep burin koji je snano udarao upskim zaljevom.
Ruski brodovi bili su na puini u visini Dubrovnika i u upi, a ispod Cavtata bijae samo
jedna usidrena fregata. Iznenada iz Cavtata isplovi mala francuska flotila sastavljena od
jednog brika, tri topovnjae i tri trabakule (dvije nakrcane itom). Svi su se ovi brodovi
zbog ruske gluposti spasili neki u Portu, neki ispod Osmina, zatieni od topovske
paljbe. Fregata koja bi mogla smekati ili odsjei brodsko ue i neke, ako ne sve, zarobiti,
uzalud je pucala ne pokreui se. Jedan francuski lijenik kojega su zarobili potvrdio je da
se zapovjednik nije htio pomaknuti na dobru poziciju jer je u (...) obavijeten. Moe se
pretpostaviti (...) o koncepciji.
Istog je dana, 7. rujna, isplovila jedna regimenta i zatim sukcesivno ostale regimente,
tako da je ostalo 4.000 ljudi. Nakon povratka vojske iz Cavtata Dubrovani su puno
propatili jer su morali smjestiti u vlastite kue kraljevske garde, ali i druge. Sve su prazne
kue u Gradu, na Pilama, u Rijeci i upi bile pune; vlasnici su oteeni u drvu, hrani itd. U
isto je vrijeme Marmont poduzeo izgradnju na brdima, jednu na Sv. Sru, nazvanu tvrava
Imperijal, drugu nazvanu Jurjeva tvrava, jo jednu itd.
Takoer su jednu tvravu izgradili na Koloepu, drugu na Daksi, zatim na Lopudu;
od ipanske do kalamotske luke proao je general Bellegrade sa svojih tri tisue ljudi
uredivi slina utvrenja. Marmont otputuje za Split, a u Gruu ostane Lauriston, koji
rukom pogosti senatore, po petest odjedanput, i mnoge dostojanstvenike, uglavivi
posao od 13,000.000 franaka, to je cijena tet to su ih poinili Crnogorci, a koju na
poetku nije htio potpisati; sistematizirao je vojarne i napravio druge potrebne odredbe.
Uglavnom, od 6. rujna brodovi se vie nisu zaustavljali blizu Grua..., samo bi se
poneki vidio na puini. Ali u 8 dana 10. rujna mogla se vidjeti flota od osam velikih
brodova, dva brika i dva druga ruska broda. Nastane strah da moda ne idu u Osmine, koje
su ve bile branjene dvostrukom (s)trinerom i kamo su odmah, kao i na brda, bili otposlani
novi vojnici; poslana je obavijest otocima i Stonu tamo je odmah otputovao general
Testa sa 200 ljudi. Ali dok su oni doli na ipan, Rusi su ve bili gospodari Korule. Dana
9. i 10. vodila se bitka. Dogodilo se da su se Korulani povukli u Blato u koje se iskrcalo
petnaest ruskih jedrenjaka; koliko Korulani znaju, ukupno 4.000 ljudi. Francuskomu
garnizonu, koji se sastojao od 400 ljudi, bijae nareena predaja, i dana 12. listopada
napokon se predae, jo se ne zna pod kojim uvjetima, s mrtvima i ranjenima na obje

strane. Rusi su na ipanu odmah zaplijenili sve male barke, kako ne bi bile dostupne
Francuzima, obeavi da e ih vratiti, to su i uinili. U meuvremenu, im je izala flota,
stotinjak Crnogoraca i Bokelja zaprijeti Konavljanima na konavoskoj granici. Neki
Otardovi iz Vitaljine, za kojeg se govorilo da je Crnogorcima odnio zastavu za vrijeme
opsade, poinivi i druga nedjela, doe u Konavle poslan od Vladike, traei kudu po kui
i prijetei da e onoga koji ne bude platio Crnogorci isjei i zapaliti mu kuu. Konavljani ga
pozovu da sie s kata, zatim ga zarobe i veu, pa odvedu u zatvor u Dubrovnik, u kojem je
kasnije bio ubijen kao bezbonik i pobunjenik.
Prvih dana travnja 1807. doao je iz Dalmacije glavni general s autantima i
generalima u pratnji. Lauriston ga je s mnogima iz svoga glavnog taba otiao doekati u
Ston. Nije uao u Grad oko 24 sata da ne bi susreo paradu koja ga je ekala postrojena do 2
sata u noi. Uao je oko 3 sata. Kad je doao u Ston, pregledao je utvrde na grebenima.
Sutradan bez paradne sveanosti bijae posjet deputata od kojih zatrai 1.000 ljudi koji
bi izgradili put od Stona do Grua i ito koje je imala drava. S obzirom na put reeno mu
je da je Senat nesposoban dati mu ljude jer seljaka ima malo i rade nekoliko dana, a onda
odlaze, kako se dogodilo prilikom utvrivanja brda Sv. Sr. Sve skupa, odbili su taj posao,
a izaslanik Ivo Gozze, zaduen za to, otputovao je s Marmontom. Dali su mu 1.020 stara
ita. Posjetio je Osmine, s kojima bijae zadovoljan, zatim Jurjevu tvravu i tvravu
Imperijal koje, govori se, nije sasvim prihvatio. Nakon pet dana otputuje s generalom
Delsonsom. Odred Breana i orijentalaca otputuje za Ston poslije nekoliko dana. Bijae
ukupno oko 700 ljudi. Vojnicima i asnicima bilo je ao otputovati. Dezertirali su mnogi
Breani koji su uvali Grad kad se ratovalo u Konavlima. Neki Rusidezerteri pridrue se
orijentalcima koji drahu Lokrum.
Lauriston na kraju odobri popis teta koje su se popele na 13,000.000 franaka. Konte
Sorgo, koji se kao putnik naao u Parizu, postao je poslanik Republike da bi vladaru predao
ovu notu.
Kad se u Carigradu ulo za tragediju Dubrovnika, ganuli su se sultan i Divan i
Dubrovanima poklonili 60.000 kubinih metara penice. Ali kako je bilo opasno poslati je
morem, naredili su bosanskom pai da je dopremi iz susjednih provincija; Republika je u
Travnik poslala pai ambasadora, gospara Saraku. Jo se ne zna rezultat.

Posljednjih dana oujka Austrijanci su dobili zapovijed da otputuju, potroivi oko

deset mjeseci, najprije kraj Korule, zatim Koloepa i napokon ipana. Otputovali su oko
10. travnja. Bio je tu jedan mali civilni (...) s Francuzima za odreene brodove.
Prvih dana oujka otputovali su neki francuski topnici za Janjinu morem i stigli u
Albaniju, gdje je od studenoga kao francuski konzul u Skadru boravio Marko Bruer. Drugi
su tamo otputovali kopnom, a neki artiljerijski pukovnik i jedan asnik krenu za Carigrad.
Alibeg je uz pomo Francuza, koji bijahu zamolili sultana, proirio svoju vlast od
Hutova, pa skoro do Trebinja, koji je grad bio kao pobunjeniki u odnosu na velikog
Gospodara i suglasan s Crnogorcima. Pisao je Alibeg da je drao na uzdi Crnogorce u ijim
je kuama naao dubrovake dragocjenosti i da ih je kaznio. Ovo je prouzroilo strah u
drugih koji su za kratko vrijeme prodali robu ukradenu Konavljanima da u kuama ne bi
imali corpus delicti.
Dana 20. travnja, iznenada, to jest nakon to su ga obavijestila dva glasnika,
Lauriston uputi 1.000 prema Trebinju da (govorilo se) pomogne Trebinjcima koje su napali
Vlasi to su se bili vratili. Francuzi su stigli do umice na obali rijeke pola sata udaljene od
Grada, odnosno ve u predgrau. Neki su trebinjski glavari zahvalili Francuzima i rekli im
da su neprijatelji na susjednim brdima i da ih pou napasti. General odgovori da Francuzi
nisu lovci, nego vojnici. Poslije su mu skupo prodali tri mrava vola i jedan (...) vina i
rakije, takoer skupo, to jest 25 groa vr. Otputovali su u ponedjeljak, a vratili se u srijedu
poslije ruka. Da su ih Turci zvali, bili bi dobro s njima postupili, jer Turcima to ne
nedostaje.
Uglavnom, dana 29., poslije tri sata, nakon glasnika koje su poslali Trebinjci nou u
velikoj urbi i konfuziji otputovae po drugi put skoro s cijelom policijom. (...)
S talijanskoga prevela Fani Muhoberac