SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Caravaggio i Rembrandt svjetlo i sjena

Seminarski rad

Mentor: Dr.sc.Ljiljana Rajkovi, doc.

Studentica: Marija Mandi

Mostar, travanj 2015.

Sadraj

Uvod........................................................................................................................ 3
1.Michelangelo Merisi da Caravaggio............................................................................... 4
1.1.Mladi kojega je ugrizao guter............................................................................... 5
1.2.Sv.Jeronim meditacija........................................................................................... 6
1.3.Judita i Holoferno................................................................................................ 7
1.4.Nevjerni Toma.................................................................................................... 8
2.Rembrandt van Rijin.................................................................................................. 9
2.1.Autoportret...................................................................................................... 10
2.2. Abrakam rtvuje Izaka........................................................................................ 11
2.3. Prikazanje Isusa u hramu..................................................................................... 12
2.4. Povratak bludnog sina........................................................................................ 13
Zakljuak................................................................................................................ 14
Literatura................................................................................................................. 15

Uvod

Umjetniko djelo nastaje postavljanjem likovnih elemenata u meusobne odnose tako da oni
tvore skladnu cjelinu. Jo od samih poetaka umjetnikog izraavanja ovjek je traio nain
kako prikazati odreeni prikaz plastino, odnosno trodimenzionalno. Nije jednostavno na
dvodimenzionalnoj plohi prikazati predmet s punim volumenom. eljeli su doarati dubinu
prostora i na taj nain i promatraa uiniti dijelom slike. Ta tenja za prikazivanjem
trodimenzionalnosti javljala se jo u piljskom slikarstvu, zatim u zreloj fazi grkog
slikarstva, kasnije u pompejskom slikarstvu i tako redom.
Promatrajui predmete i nain na koji svjetlost pada na njih i oblikuje ih umjetnici su pokuali
naslikati te efekte. To im je i polo za rukom. Oslikavajui efekte koje svjetlost ostavlja na
svakom predmetu predmeti i figure na slikama su postaju zaobljeni te ih vie ne moemo
smatrati plonima nego plastinima.
Potrebno je shvatiti da svaki umjetnik ima svoj specifian nain rada. Na taj nain iako
umjetnici pripadaju istoj stilskoj epohi koritenjem stilskih efekata mogu potpuno razliito
prikazati odreenu tematiku. Svjetlosnim efektima umjetnik nastoji uputiti promatraa to
treba promatrati, kako sagledati temu da bi se dolo do to tonijeg tumaenja. Svjetlost vodi
promatraeva osjetila da potpuno shvati smisao, emociju i poruku odreenog djela. Svjetlom
umjetnik moe izgraivati ali i razraivati predmete koje prikazuje.
U ovom radu, na primjeru dvaju velikana barokne umjetnosti Caravaggia i Rembrandta,
pokuati emo shvatiti znaenje svjetlosnih efekata. Takoer, vidjeti emo kako se primjena
svjetlosnih efekata razvijala i mijenjala od jednog umjetnika do drugog te koliko je
Caravaggio utjecao na Rembrandta.
Pri interpretaciji likovnih djela koristila sam se metodom Radovana Ivanevia, koja se koristi
ralambom, rekomponiranjem likovnih elemenata te svjetlosnim naelima.1

1.Michelangelo Merisi da Caravaggio

1 Vidi: IVANEVI Radovan, Likovni govor Uvod u svijet likovnih umjetnosti, Profil,
Zagreb, 2007., str. 53-95
3

Ovaj temperamentni umjetnik talijanskog sjevera uvelike je utjecao umjetnike baroka svojim
inovativnim svjetlosnim rjeenjima. Caravaggio se kolovao u Milanu u radionici slikara
Peterzana nakon ega dolazi u Rim. Ono to je vano za razvoj Caravaggia kao slikara, jeste
injenica da je papa Siksto V upravo u vrijeme njegovog dolaska u Rim pokretao graditeljsku
obnovu Rima to mu je omoguilo brojne narudbe. Caravaggio se u Rimu istie kao smion
umjetnik. Ispoetka je radio slike manjeg formata, sa samostalnim ljudskim figurama koje su
dominirale kompozicijom, eksperimentirajui snanim svjetlosnim efektima. S vremenom je
Caravaggio postavljao sve sloenije kompozicije s veim brojem likova, esto dijagonalno
ime je naglaavao dubinu prostora. Ono to je bitno je svjetlost kojom je Caravaggio
pojaavao dramatski naboj i dodatno naglaavala radnju. Karakteristino za Caravaggia je to
da kompoziciju smjeta u polumrane podrumske prostore koje zatim osvjetljava direktnim
prodorom svjetla. Koristi tople i zagasite boje, najee u istim tonovima ime naglaava
monumentalnost kompozicije. Odmak od manirizma Caravaggio je napravio tako to kao
modele za svoje kompozicije koristi ljude s ulice, s dna drutvene ljestvice, socijalno
ugroene.2 Ono to su mnogi zamjerali Caravaggiu i to je ostavilo traga na njegovo
djelovanje bio je njegov estoki temperament. To je vjerojatno bio razlog zato Caravaggio
nije imao slikarsku radionicu te na taj nain svoje znanje prenio na mlae generacije
umjetnika. Unato traginom ivotnom putu i prognanstvu iz Rima Caravaggio je zasigurno
svojim djelovanjem usmjerio daljnji razvoj umjetnosti.3 Kada se govori o umjetnicima na koje
je Caravaggio utjecao treba spomenuti Gentileshia i De la Toura ali moda najvanije ime na
koje je utjecao je poznati nizozemski slikar Rembrandt.
Dramatski naboj, kolorit, dijagonalna kompozicija, meuodnos likova na specifian nain
vidjeti emo na brojnim njegovim djelima. Neka od njih emo detaljnije analizirati s
posebnom panjom na svjetlosne efekte koje umjetnik koristi.

2 JANSON H.W., JANSON Anthony, Povijest umjetnosti, dopunjeno izdanje,

Varadin, Stanek, 2005. str.549.
3 Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
1966. Knjiga I, str.576.
4

1.1.Mladi kojega je ugrizao guter

slika 1.Mladi kojega je ugrizao guter,

1595.-1600., ulje na platnu, Nacionalna galerija London4

Na ovoj kompoziciji svjetlosni kontrasti nisu toliko snano naglaeni. Vidimo mladia iji lik
zauzima vei dio kompozicije, dakle on je u glavnom planu. Ispred njega nalazi se stol s
vazom i cvijeem te mrtvom prirodom i guterom koji je ugrizao mladia. Pozadina je smea,
ne potpuno tamna. Svjetlost pada na mladia i u ovom sluaju one ne izgrauje nego tako to
razgrauje lik dodatno naglaava situaciju. Osvijetljeno je rame i lijeva strana lica. Usne su
poluotvorene, a obrve u udu nakrivljene. Na licu moemo oitati grimasu koja je dodatno
naglaena upravo svjetlou koja ralanjuje te tako lice ini jo nepravilnijim. Time umjetnik
naglaava bizarnost trenutka i iznenaenost lika. Svjetlost i tama su u ravnotei, ne prevladava
ni jedno ni drugo. A kada govorimo o tipu svjetlosti u ovom sluaju ona je meka, a ne
4 http://www.nationalgallery.org.uk/paintings/michelangelo-merisi-da-caravaggioboy-bitten-by-a-lizard (30.04.2015.)
5

kontrastna. Dakle, prijelazi s tame na svijetlo su postepeni. Umjetnik zanimljivo koristi vazu s
vodom da bi razigrao cijelu kompoziciju i naglasio svjetlosne efekte.

1.2.Sv.Jeronim meditacija

slika 2. Sv.Jeronim meditacija, 1606., ulje

na platnu, Montserrat5

Ispred tamne pozadine smjetena je figura sv.Jeronima u sjedeem poloaju. Svetac je prignut,
rukama oslonjen na stol koji je ispred njega. Sv.Jeronim je do pasa obavijen crvenom i
bijelom draperijom koja takoer prekriva i stol. Na stolu, u lijevom kraju slike nalazi se
lubanja kao simbol prolaznosti. Tama je na ovom prikazu zastupljenija, osvjetljen je lik s
lijeve strane, no njegovo lice ostaje u tami. Svjetlost je kontrastna i razgraujua. Upravo

5 http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)
6

snanim kontrastom tame i svjetla umjetnik eli naglasiti mistinost trenutka te na neki nain
ostavlja sv.Jeronima u samoi njegovih misli.

1.3.Judita i Holoferno

slika

3.

Judita

Holoferno, 1598., ulje na platnu, Nacionalna galerija antike umjetnosti Rim6

Na ovom prizoru vidimo tri figure, Holoferna, Juditu i slukinju, postavljene jedne do drugog.
Holoferno lei, Judite je njemu s desna jednom rukom pridrava njegovu kosu dok u drugoj
dri ma kojim mu sjee glavu. Pokraj nje stoji slukinja potpuno desno, na pola se nalazi u
kadru. Iznad Holoferna nalazi se crvena nabrana draperija. Pozadina je sasvim tamna, a
svjetlost s lijeva pada na figure. Uspostavljena je ravnotea izmeu tamnih i svijetlih ploha, a
svjetlost je kontrastna. Unato stranom prizoru otkidanja glave, svjetlost usmjerava pogled
promatraa na Juditu. Bjelina njene koulje kao da eli naglasiti njenu nevinost i dobre
namjere unato krvavom inu koji se odvija. Svjetlost koja pada na lice slukinje i ruke
kojima dri tkaninu u koju e staviti odsjeenu glavu naglaavaju hladnou njenog pogleda. Iz
njenog pogleda moemo oitati kako ona osjea da to to se dogaa je upravo ono to je
Holoferno zasluio.

6 http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)
7

1.4.Nevjerni Toma

slika 4. Nevjerni
Toma, 1601.-1602., ulje na platnu, Postdam

Ispred tamne smee pozadine postavljene su etiri figure koje dominiraju kompozicijom. S
lijeve strane nalazi se Isus u bijelom, pognute glave kao da se koncentrira na ono to se
dogaa. Ispred njega s desna nalazi se u sreditu prizora sv. Toma koji stavlja prst pod Isusovo
rebro. Sv.Toma takoer ne gleda u promatraa ali ne gleda ni u Isusa nego pogled prua u
daljinu, zamiljeno kao slijepac koji pokuava vidjeti prstima. Iza njih nalaze se jo dva
uenika koji znatieljno promatraju prizor. Uspostavljena je ravnotea osvijetljenih i tamnih
dijelova. Svjetlost je meka. Isus je taj koji je najvie osvijetljen, a zatim i sv. Toma. Na tom
dogaaju je bit cijele kompozicije. Priguenim svjetlom se naglaava intima i vanost prizora.

2.Rembrandt van Rijin

7 http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)
8

Rembrandt van Rijin bio je barokni slikar za kojeg se esto kae da je koristio svjetlosne
efekte kao nitko prije njega. Iza sebe je ostavio veliki opus svojih radova, slika, grafika te
crtea i skica koje puno govore o kvaliteti ovog umjetnika.
Preko utrechtske kole8 do Rembrandta dolaze utjecaji Caravaggia. U ranoj fazi svog
djelovanja Rembrandt ba poput Caravaggia radi slike malih formata sa snanim kontrastima
svijetla i tame te prisutnim realizmom. Zanimljivo je da Rembrandt, ba kao to je Caravaggio
nastojao prikazivati teme iz Novog zavjeta, nastoji prikazati teme iz Starog zavjeta
prikazujui izraz Bojeg postupanja s ljudima.9
U neto kasnijim djelima osjetiti e se kako umjetnik koristi svjetlost kao sredstvo
naglaavanja i iskazivanja emocija. Njegovim djelima e zavladati lirska istananost, nova
dubina osjeaja do tada ne viena. Dosta e se zaokupiti prikazivanjem idova, te ljudi iz
geta.
Rembrandt uvijek koristi tople tonove, smee s zlatnim nitima te specifinu svjetlost za koju
W.Bode kae slijedee:
Njegova je svjetlost sasvim naroita; ona odjednom i u svoj punoi upada u tamu i opet izbija iz nje jednakom
toplinom; ona izaziva svojim zrakama i refleksima bogatu igru svijetlosti i sjena, aroliko palucanje boja; ona se
as priguuje, a as divno bljeti i sjaji u najbogatijim tonovimaTa je svjetlost sve drugo nego naturalistika;
ona nije ni svjetlost sunca ni svijetlost svijee, ona je Rembrandtova vlastita svjetlost. Njegov se clair-obscur
moe prema tome obiljeiti kao umjetnost koja ini atmosferu vidljivom. 10

Rembrandt je ostavio velik trag u umjetnosti svojim brojnim djelima. Bio je podjednako
dobar slikar, grafiar i crta. On je bio taj koji je otkrio najsuptilnije nijanse i prijelaze izmeu
svijetla i tame do tada neviene na platnima.

8 Glavni slikarski centar u Nizozemskoj prema Enciklopediji likovnih umjetnosti,

Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1966. Knjiga IV, str.480.
9 Usp.Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod,
Zagreb 1966. Knjiga IV, str.70.
10 Isto, str.72.
9

2.1.Autoportret

slika 5. Autoportret 1629., ulje na platnu,

Pinakoteka, Mnchen11

Umjetnik prikazuje mladia u poluprofilu, na smeoj neprepoznatljivoj pozadini. Lik zauzima

vei dio kompozicije. To je mladi, kovrave kose koja pada na njegovo lice. Kolorit je topao,
sme s tragovima ruiaste na obrazu i bijele na ovratniku. Svjetlost pada na obraz mladia.
Podjednaka koliina svjetlosti i tame se nalazi na djelu, svjetlost je kontrastna i razgrauje lik.
Da odvojimo svjetle djelove nebi mogli prepoznati da se radi o ljudskom licu. Mladi ima
poluotvorene usne, oi irom otvorene. Dobivamo dojam da se mladi u trenutnom pokretu
naao na putu svjetlosti.12 Svjetlost koju ovdje koristi Rembrant razlikuje se od Caravaggiove
svjetlosti. Ona je podjednako smjela, direktna i prodorna no meka, vie poetska.

11 http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)
12 BOCKEMUHL Michael, Rembrandt, Taschen, str.7.
10

2.2. Abraham rtvuje Izaka

slika 6. Abraham rtvuje Izaka 1635., ulje na platnu,

Hermitage, St.Petersburg.

13

Ova kompozicija prikazuje tri ljudske figure. U prvom planu, na dnu kompozicije Izak lei na
drvima. U drugom planu je Abraham koji klei pokraj Izaka, jednom rukom dri na Izakovom
licu, a iz druge koju zaustavlja aneo ispada no. Iznad Abrahama u gornjem lijevom kutu
kompozicije nalazi se figura s krilima koja se obraa Abrahamu pogledom i kretnjom ruke.
Figure se nalaze u pejzau koji je u sjeni pa nije prepoznatljiv. Svjetlost istie figuru Izaka
koji lei kao dominantu, on je bit cijele prie. Zatim osvijetljeno je lice Abrahama i aneo.
Upravo je svijetlost ta koja uspostavlja komunikaciju izmeu anela i Abrahama. U ovom
sluaju svijetlost dominira kompozicijom, meka je i izgrauje. Ono to je bitno naglasiti je
13 http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)
11

no koji ispada iz ruke Abrahama i to je trenutak koji ovu kompoziciju ini dinaminom. 14
Svjetlost naglaava napetost i iekivanje to e se dogoditi.

2.3. Prikazanje Isusa u hramu

slika 7. Prikazanje Isusa u hramu 1631., ulje

na platnu, Haag

15

Prizor je smjeten u interijeru jednog hrama. U sreditu kompozicije, u donjoj polovini,

smjetena je centralna skupina figura. Marija, Josip, Isus, imun i proroica Ana. Iza njih s
desne strane nalazi se stubite u tami, na kojem se nalazi vie skupina ljudi. Iza centralne
skupine vei dio kompozicije zauzima graevina no ona je u mraku tako da je panja
promatraa svjetlou usmjerena prema centralnoj skupini. Svjetlost je kontrastna, ona je
koncentrirana na centralnu skupinu i upravo taj snani kontrast dodatno pridaje panju
vanosti i mistinosti tog prizora. To je ona duhovnost koji Rembrandt naglaava svjetlou.
Ovdje svjetlost koristi da naglasi vanost rijei koje izgovara imun:Sad moe, Gospodine,
14 Usp.BOCKEMUHL Michael,nav.dj.str.16.
15 http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)
12

otpustiti slugu svojega da, prema rijei tvojoj, ide u miru, jer mi oi vidjee spasenje
tvoje...(Luka 2, 22-38)16

2.4. Povratak bludnog sina

slika 8. Povratak bludnog sina 1669.,

17

ulje na platnu, Hermitage, St.Petersburg

Na ovom djelu prikazano je est figura u prostoru. Smjetene su tako da su u prvom planu
figura koja klei okrenuta leima, razmetni sin, i otac koji grli sina. Oni se nalaze u treini
kompozicije s lijeve strane. Svijetlost pada na njih i izgrauje njihove figure. Svjetlost je
meka, ona naglaava sveanost prizora, poniznost sina koji dolazi pred oca kajui se. Topli
16 Usp.BOCKEMUHL Michael,nav.dj.str.32.
17 http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)
13

kolorit, magliasta svjetlost pojaavaju mistiku prizora. Ostale figure su sporedne, samo su
djelomino osvjetljene. One su usmjerile svoj pogled na sredinji prizor, susret oca i sina.

Zakljuak
Nemogue je govoriti o tome koliko je koji umjetnik uspjenije koristio svjetlosne efekte da
bi izgradio formu i uinio je trodimenzionalnom. ak ne moemo ni govoriti o tome kako su
Caravaggio i Rembrandt koristili svjetlosne efekte samo zato da formu uine
trodimenzionalnom. Kod njih se radi o neem puno kompleksnijem. Oni su smjelo koristili
svjetlosne efekte u svrhu premjetanja promatraa u neke sfere duhom blie dogaaju koji su
prikazivali.
Unato tome to je Caravaggio svojim eksperimentima sa svijetlom i tamom uvelike utjecao
na umjetnike nizozemske slikarske kole, posebno na Rembrandta, moemo uoiti da izmeu
ovih umjetnika postoje i bitne razlike. Razlike su vidljive u nanosu boje, potezima kistom, a
moda i najjasnije vidljive u intenzitetu boje. Dok Caravaggio koristi puno ie, sirovije
boje, Rembrandt cijelo platno kao da obavija nekim magliastim sjajem. Njegove boje su
priguene, bogati zemljani tonovi stvaraju dojam kao da je cijela slika pozlaena. Caravaggio
stvara kontrast, dramatiku, i jasno vidimo gdje je koncentracija svijetla, Rembrandt ini
suprotno. Prijelazi sa tame na svijetlo i obrnuto su meki. Moda dojam koji Rembrandt
stvara moemo najbolje usporediti s zaguenom atmosferom koju nalazimo u mranim
podrumima s malim prozorom kroz koji svjetlost dopire do svih kutaka pranjave prostorije.
To je ono po emu najjasnije vidimo razliku izmeu ova dva umjetnika i upravo po tome su
oni i prepoznatljivi.
Caravaggio je u svojim djelima koristio jae kontraste, jasnije su tendencije da se naglasi
dramatski naboj dok je Rembrandt koristio meke i moda toplije tonove, kojima je uspio
postii spiritualne svjetlosne efekte da bi pribliio promatrau novu dozu duhovnosti.
Rembrandtov cilj je bio da promatra osjeti duh zbivanja na njegovim djelima.
Zasigurno na ovim djelima smo vidjeli kako je Caravaggio neizravno utjecao na Rembrandta,
nainom postavljanja kompozicije pa moda ak i eksperimentiranjem. Ti utjecaji do
Rembrandta ne dolaze izravno no ipak je jasno kako je Rembrandt prepoznao vanost

14

svjetlosnih efekata koje je revolucionarno koristio Caravaggio te nastavio istraivati na tom

tragu. Upravo to je ono to ovu dvojicu umjetnika ini jednim od najznaajnijih umjetnika u
povijesti umjetnosti.

Literatura
JANSON H.W., JANSON Anthony F., Povijest umjetnosti dopunjeno izdanje, Stanek,
Varadin 2005.
Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1966.
BOCKEMUHL Michael, Rembrandt, Taschen
IVANEVI Radovan, Likovni govor - Uvod u svijet likovnih umjetnosti, Profil, Zagreb
2007.

Internetski izvori
http://www.wga.hu/index.html (06.05.2015.)

15