STRUNI LANAK

UDK: 57.08:343.982
Primljeno: kolovoz 2008.

ELIMIR RADMILOVI

Biometrijska identifikacija
Saetak
Biometrija je disciplina koja razvojem znanosti, a prije svega digitalno-informacijske tehnologije, dobiva sve znaajnije mjesto u razliitim podrujima
drutvenog ivota, ljudskog rada i interesa. Tako se dostignua biometrije
vrlo esto koriste u podrujima medicinske dijagnostike, privatne zatite,
nadzora kretanja na odreenim javnim prostorima (autentikacija), identikacije osoba za nekriminalistike potrebe, poput nadzora izbora, dokazivanja
oinstva i dr.
U radu se prikazuju mogunosti primjene biometrije u kriminalistikom
istraivanju. Istaknuto je da se moe raditi o tri aspekta aplikacije biometrijskih dostignua u kriminalistici. Prvo je podruje biometrijske identikacije
osoba, drugo je podruje traseoloke identikacije, a tree podruje je ono na
kojem se biometrijske karakteristike manje diferencijalne vrijednosti koriste
u otkrivako-spoznajnom dijelu kriminalistikog istraivanja.
Biometrija se koristi od davnih vremena i razvijala se sukladno razvoju ljudskog znanja, odnosno tehnologije i znanosti, iji vrtoglavi razvoj u zadnjim
desetljeima otvara nesluene mogunosti njihovog apliciranja u podrujima
identikacije. Klasine metode identikacije u novom okruenju dobivaju
novu, dodatnu kvalitetu, a ustanovljuju se i potpuno nove metode.
1. UVOD
Pitanje svih moguih aspekata razlikovanja, prepoznavanja i identikacije javlja se jo
u dalekoj povijesti. U plemenskom sustavu prvobitne zajednice, nepoudne lanove
plemena koji su se ogrijeili o plemenska pravila uz progon kao mjeru s vrlo izvjesnom
smrtnou (nije se moglo preivjeti sam, bez vatre, hrane i lovake opreme), odreivalo
se i oznaavanje istih sakaenjem, oiljcima ili igosanjem, kako bi svi znali da se radi
o prognaniku, pa ga obino, nakon to je prepoznat kao takav, nije prihvaalo niti drugo
*

elimir Radmilovi, univ. spec. crim., predava na Visokoj policijskoj koli MUP-a RH, Zagreb.

159

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

pleme. Poznati su slini naini oznaavanja ubojica, lopova i nemoralnih u srednjovjekovnoj Europi, ali i diljem svijeta.
Pojedine metode identikacije koristile su se i u humanije svrhe, pa je poznato da
su prije etiri tisuljea u pisanim dokumentima Asiraca i Babilonaca kao znak pisca i
dokaz autorstva na dokument otiskivani otisci papilarnih linija prsta (tzv. Supur), a jo
stari Kinezi daktiloskopirali su novoroenad kako bi izbjegli zamjenu djece.
U novom vijeku, a posebno razvojem humanistikih i prirodnih znanosti dolo
je do procvata brojnih metoda koje su trebale pridonijeti identikaciji, prepoznavanju i
razlikovanju odreenih osoba. Prije svega radi se o apliciranju medicinskih znanosti u
podruju kriminalistike identikacije osoba i o traseolokoj identikaciji.
Kriminalistika se denira kao disciplina koja sustavno istrauje i primjenjuje
znanstvene metode i pravila iskustva u otkrivanju i razjanjavanju pojava kaznenih djela i
utvrivanju njihovih poinitelja1. Kriminalistika koristi znanja, metode i sredstva razliitih
znanosti pri sprjeavanju i otkrivanju kriminaliteta, ali stvara i razvija vlastite, originalne
kriminalistike metode koje koristi u ostvarenju deklariranog cilja.
Suvremeni kriminalitet takoer je u znatnoj mjeri determiniran znanstvenotehnolokom suvremenou, jer poinitelji pri poinjenju kaznenih djela sve ee pribjegavaju sosticiranim metodama i tehnikama rada te pri tom primjenjuju najmodernija
sredstva i pomagala.
U ovoj eri, koju bismo mogli nazvati informatikom, kompjutorskom ili digitalnom, spomenute tehnologije otvaraju potpuno novu stranicu u klasinom poimanju nekih
pojmova vezanih uz predmete kaznenog djela (sredstva poinjenja, predmete na kojima je
poinjeno kazneno djelo, odnosno predmete nastale kaznenim djelom), materijalni dokaz,
modus operandi kao i razne druge aspekte vane za kriminalistiko istraivanje.
Jedno od podruja kriminalistikog istraivanja koje je sukladno tome doivjelo
ogromne promjene, podruje je kriminalistike identikacije, bilo da se radi o identikaciji
osoba ili predmeta, bilo o traseolokoj identikaciji.
Neke od klasinih identikacijskih metoda, koje su prema opim karakteristikama
biometrijske, dobivaju potpuno novo znaenje i kvalitetu i doivljavaju svoj remake u
informatiko-digitalnom okruenju. Naime, primjenom modernih tehnologija iz domene
elektrotehnike i raunalstva, kroz suvremene hardverske ureaje i softverske alate, neke
svojevremeno kroz povijest odbaene identikacijske metode, doivljavaju svoj procvat
i novu armaciju. To je posebno znakovito u podruju antropoloke identikacije koja
je zbog tehnolokih ogranienja tijekom 20. stoljea gotovo naputena, osim u zoni sudsko-medicinskih ekspertiza. Takoer, suvremena tehnoloka i znanstvena dostignua
omoguuju nastanak i razvitak potpuno novih metoda identikacije, koje se temelje na
tjelesnim i ponaajnim individualnim karakteristikama osoba koje prije nije bilo mogue
registrirati, izdvojiti i koristiti kao i na tehnolokim, prije svega elektronikim dostignuima za apliciranje istih.

Pavii, B., Modly, D., Vei, P., Kriminalistika 1, Golden marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2006.,
33.

160

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

Glede kriminalistikog istraivanja a posebno u podruju razjanjavanja kaznenih

djela (osobne i traseoloke identikacije), identikacije nepoznatih poinitelja kaznenih
djela ili utvrivanja identiteta drugih osoba, a u irem smislu i u podruju odravanja
povoljnog stanja sigurnosti i ograniavanja pristupa u tieni prostor za odreenu kategoriju osoba, izuzetno je velika mogunost aplikacije razliitih biometrijskih metoda i
postupaka.
2. IDENTITET I IDENTIFIKACIJA
Svaka osoba, ivotinja, predmet ili bolje kazano svaki objekt2 u prirodi razlikuje se od
svih drugih i svega drugoga. Ponekad su diferencijalna obiljeja notorna, oita, pa je
identitet objekta jednostavno utvrditi. No, esto su objekti iste vrste vrlo slini i ne mogu
se razlikovati bez primjene odreenih metoda, kojima e se detektirati i u postupku identikacije koristiti detalji po kojima se objekti ipak razlikuju.
Identitet predstavlja ukupnost nepromjenjivih obiljeja koja ine odreenu osobu ili
predmet, a prema kojima se ona/ono moe razlikovati od svih drugih. Taj skup obiljeja,
odnosno individualnih karakteristika predstavlja individualnost3.
Identikacija osoba je utvrivanje istovjetnosti nepoznatog s otprije poznatim, na
temelju odreenih identikacijskih obiljeja. To je postupak usporedbe odreenog broja
identikacijskih obiljeja, pri emu se ustanovljava podudarnost ili razliitost izmeu
objekata koji se usporeuju.
Pod pojmom provjeravanje identiteta osobe podrazumijevamo postupak koji se
provodi uvidom u javnu ispravu ili bazu podataka radi provjere podataka o identitetu
iz isprave ili baze, s podacima ili osobnim izgledom osobe. Ovaj postupak provodi se
kada identitet osobe nije sporan i potrebno je samo usporediti istinitost podataka. Pojam utvrivanja identiteta osobe predstavlja sloeniji postupak od provjere identiteta, a
podrazumijeva utvrivanje identiteta nepoznate osobe ili utvrivanje tonosti podataka
o identitetu kada se sumnja u tonost istoga, pomou posebnih metoda i tehnika identikacije kao to je daktiloskopija4.
2.1. Identifikacijska obiljeja
Svaki ovjek, ivotinja ili predmet (objekt) jedinstven je, neponovljiv, istovjetan
samo sam sa sobom, odnosno razlikuje se od svih drugih. Kriterij po kojem se razlikuje
od svih drugih su individualna obiljeja, a jedan dio tih obiljeja, koja se mogu koristiti
u postupku kriminalistike identikacije zovemo identikacijska obiljeja. Da bi se neko
obiljeje moglo koristiti u procesu identikacije treba zadovoljiti sljedee zahtjeve:
- univerzalnost (da ga posjeduje svaka osoba)
- individualnost ili originalnost (da je razliito kod svake osobe)
- trajnost i nepromjenjivost

Neki autori koriste pojam entitet.

Kolar-Gregori, T., Kriminalistika identikacija osoba, Krimarak 9, Zagreb: MUP RH, 2002., 3.-5.
4
Pavii, B., op. cit. 530.
3

161

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

- mogunost izdvajanja iz ukupnosti obiljeja (zbog mogunosti stvaranja baza i

komparacije)
- jednostavno prikupljanje i koritenje.
Kad je rije o postupku utvrivanja i provjere identiteta osobe koriste se ne samo
tjelesna obiljeja koja se nazivaju i stvarnim ili faktikim obiljejima, ve i pravna obiljeja.
Pod pravnim obiljejima podrazumijevaju se injenice koje svaki ovjek dobiva temeljem
odreenih pravnih propisa, poput imena, prezimena, dravljanstva, prebivalita i dr. Kad
je rije o predmetima za utvrivanje istovjetnosti odnosno za razlikovanje, takoer se
koriste pravna obiljeja (predmeti vie vrijednosti dobivaju niz podataka, od serijskog ili
tvornikog broja, modela, tipa, registarskih oznaka i sl.), ali i ziko-faktika obiljeja,
odnosno izgled predmeta.
Identikacijska obiljeja, prema diferencijalnoj ili individualnoj vrijednosti mogu
biti opa ili skupna, obiljeja koja se mogu koristiti za deniranje odreene grupe (npr.
Rasa, krvna grupa, oblik crtea papilarnih linija) ili za eliminaciju, i posebna ili individualna, koja determiniraju upravo tu, odreenu osobu (npr. graa molekule DNK,
crte papilarnih linija).
2.2. Traseoloka identifikacija
Radi se o specinom podruju kriminalistike identikacije, u traseologiji, koje
pretpostavlja identikaciju spornog traga ije podrijetlo je nepoznato, odnosno utvrivanje
njegovih karatkeristika, specinih obiljeja i drugih okolnosti vanih za kriminalistiko
istraivanje.
U postupku traseoloke identikacije treba razlikovati postupak tumaenja tragova
radi razjanjavanja okolnosti dogaaja, meusobnih interakcija, kontakata, dinamike i
tijeka dogaanja, od postupka kojim se utvruje podrijetlo traga, odnosno identiciraju
osobe i predmeti kojima trag pripada.
U svakodnevnoj praksi naglaava se znaaj i uglavnom se eksploatiraju tragovi koji
trebaju identicirati osobe, a zanemaruju se tragovi koji govore o okolnostima dogaaja,
mada oni esto mogu biti kriterij za odreivanje vrste kaznenog djela, stupnja kaznene
odgovornosti osoba i drugih okolnosti vanih za voenje kaznenog postupka (npr. kazneno
djelo poinjeno s namjerom, u nunoj obrani).
3. BIOMETRIJA
Pojam biometrija potjee od grkih rijei: bios=ivot i metron=mjera. Dakle, radi se o
mjerenju odreenih tjelesnih i ponaajnih karakteristika ivog bia, u ovom kontekstu
ovjeka. Glede biometrije i biometrijskih metoda identikacije postoje odreene dvojbe,
u kojima jedna skupina autora zastupa stajalite da su sve (klasine) metode identikacije u stvari biometrijske, te da se radi o klasinim metodama u novom, digitalnom
okruenju, dok druga skupina autora akceptira suvremene tehnoloke mogunosti koje
omoguuju jednostavnije apliciranje "klasinih" identikacijskih metoda, ali i razvoj novih
identikacijskih metoda temeljenih na identikacijskim obiljejima koja se nisu mogla
prepoznati i koristiti u ranijem, tehnoloki limitiranom razdoblju. Neovisno o razliitosti

162

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

stavova, nema spora da se radi o identikacijskoj metodi koja je primarno determinirana

informacijsko-digitalnim okruenjem.
Biometrija je znanost o automatiziranim postupcima za jedinstveno prepoznavanje ljudi na temelju jednog ili vie uroenih tjelesnih obiljeja, ili obiljeja ovjekovog
ponaanja5.
Biometrija se takoer moe denirati i kao matematiko statistika metoda za istraivanje ivih bia s obzirom na njihove odnose mjere i broja koji se utvruju koritenjem
automatiziranih tehnikih sustava mjerenja i registracije6.
Biometrijske metode temelje se na klasinim, standardnim identikacijskim metodama koje datiraju iz davne povijesti ovjeanstva. Kao to je spomenuto, prema nekim
podacima, u srednjovjekovnoj Kini uzimani su otisci stopala novoroene djece, da bi se
ouvao njihov identitet i onemoguila zamjena. Sustavno koritenje biometrije u policijskom podruju djelovanja ipak se vee za zapadnu kulturu, odnosno Europu. Krajem 19.
stoljea, tonije 1883. godine Alphonse Bertillon razvio je sustav identikacije (evidentiranja i prepoznavanja) poinitelja kaznenih djela koji se bazirao na mjerama pojedinih
dijelova tijela, koji je po njemu dobio naziv Bertillonage.
Preciznim mjerenjem dimenzija glave i dijelova tijela (Bertillon je konstruirao ureaje za precizno mjerenje parametara, identikacijskih obiljeja), kao i evidentiranjem
osobitih osobnih oznaka kao to su tjelesna oteenja, deformacije, tetovae ili oiljci,
razvijen je sustav evidentiranja poznatih poinitelja kaznenih djela s mogunou identikacije nepoznatih poinitelja. Bertillonov antropoloki sustav osobne identikacije
sastojao se od tri dijela: 1. mjerenja tjelesnih proporcija, preciznim ureajima uz detaljno
propisana pravila mjerenja, 2. morfolokog odreenja izgleda i oblika tijela i njegovih
dijelova i 3. opisa osobitih osobnih obiljeja poput deformacija, oiljaka, tetovaa i sl.7
Razlog tome, to je nakon poetne fascinacije Bertillonov sustav uskoro odbaen,
neki su njegovi nedostaci koji su primarno uvjetovani tehnolokom limitiranou i nemogunosti dovoljno preciznog mjerenja, kao i kompliciranou samog postupka. tovie,
dokazana je i znanstvena neutemeljenost nekih postavki, poput stava o nepromjenjivosti
veliine kostiju ljudskog tijela. Neovisno o tome, treba priznati da je bila rije o prvom,
u policijske svrhe primijenjenom biometrijskom sustavu.
U novije vrijeme biometrija je doivjela punu armaciju i procvat, a razlog tome
lei ponajvie u vrtoglavom razvoju tehnologije koja klasinim biometrijskim metodama
daje novu dimenziju, a posebno, kao to je kazano u uvodu, razvoju raunalne industrije
(hardverskih, tehnikih mogunosti, ali i softverskih alata) ime se mogunosti primjene
otvaraju do nesluenih granica, koje su u bliskoj prolosti bile nezamislive. Prisjetimo
se samo injenice, da je prije desetak godina rijetko tko imao mobilni telefon, a danas,
gotovo da ne postoji netko tko ga nema.
Suvremena biometrijska tehnologija omoguuje gotovo neograniena precizna
mjerenja i registriranja tjelesnih, ali i ponaajnih obiljeja.
5

http://www.statinfo.mefos.hr/0708/sminfo/defslgl.doc
Pavii, B., op. cit., 555.
7
http://www.forensic-evidence.com/site/ID/ID_bertillion.html
6

163

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

4. BIOMETRIJSKA IDENTIFIKACIJA
Suvremena biometrijska identikacija temelji se na ziolokim osobinama i osobitostima
ponaanja odreene osobe, dakle na prepoznavanju obrazaca ponaanja, odnosno prepoznavanju odreenih biometrijskih karakteristika, te usporedbi istih s uzorkom prije
pohranjenim u podatkovnom obliku unutar baze podataka odreenog sustava. Vano je
dodati da je osnovni uvjet za provedbu biometrijske identikacije mogunost da se tjelesne
i ponaajne karakteristike mogu koristiti u postupku automatske identikacije8.
Svaki biometrijski sustav sastoji se od etiri osnovna dijela: 1. ulazne jedinice: slui
za mjerenje i registriranje odreenog biometrijska obiljeja, 2. ekstraktora: jedinica za
izdvajanje odreenog obiljeja iz cjeline, 3. baze: evidencija identikacijskih obiljeja (npr.
DNK baza), 4. jedinice za verikaciju i komparaciju: provjerava kvantitetu i kvalitetu
spornih obiljeja, a potom ih usporeuje s ranije pohranjenim.
Metode tjelesne biometrije temelje se na individualnosti i nepromjenjivosti dimenzija pojedinih dijelova ljudskog tijela i njihovih meusobnih odnosa. Brojni sigurnosni
sustavi temelje se na identikaciji osoba biometrijskim metodama, da bi se utvrdilo je li
neka osoba ta za koju se predstavlja. Takva provjera mora biti jeftina, brza, pouzdana, te
ne smije zadirati u tjelesni integritet osobe.
U suvremenom svijetu, ivot je proet s jedne strane opasnostima terorizma, globalizma, s druge strane potrebom osobne i drutvene sigurnosti i zatite imovine, sigurnosti i privatnosti, kvalitetna zatita sigurnosti osoba, predmeta i sustava je imperativ.
Bez pouzdanog osiguranja dovode se u pitanje neke od svakodnevnih aktivnosti ije se
odravanje podrazumijeva i ne dovodi u pitanje, poput: a) zatite osobnih raunala, prijenosnih raunala, mobilnih telefona, internetskih radnji i slinih pomagala od uporabe
neovlatenih osoba, b) zatite motornih vozila, strojeva i drugih vrijednih predmeta od
neovlatene uporabe ili pristupa, c) sprjeavanja krae i krivotvorenja pri nancijskim
transakcijama, a posebno elektronskih radnji, ukljuujui plaanja s kreditnim karticama
i plaanja preko interneta, d) omoguavanja pristupa radnim mjestima, skladitima i podrujima poveane sigurnosti, kao i vojnim podrujima, iskljuivo ovlatenim osobama,
e) nadzora pristupa obavljanja usluga javnog prijevoza, posebno u zranom prometu, f)
provjere identiteta pojedinaca u osobnim dokumentima, primjerice vozake dozvole,
kartice zdravstvenog osiguranja, osobne iskaznice i slinim dokumentima.
Kroz povijest takve provjere u raznim sigurnosnim sustavima temeljile su se prije
svega na vizualnom prepoznavanju odreenih osoba od strane za to ovlatene osobe,
vratara ili sl. Nakon toga uvode se razliite tehnike metode osiguranja poput magnetskih
kartica, autorizacije kretanja ukucavanjem PIN kodova i sl.
S obzirom na porast sigurnosnih zahtjeva i pad pouzdanosti pobrojenih metoda
nadzora ulaska i izlaska iz tienog prostora, s vremenom su se kao najpouzdanije i
najprimjenljivije identikacijske metode iskristalizirale upravo biometrijske metode,
te daktiloskopija i metoda identikacije na temelju analize DNK koje takoer moemo
svrstati meu metode biometrijske identikacije.
8

www.biometricscatalog/org/nstcsubcommittee/Documents/Biometrics, mogunost automatske identikacije je jedan od presudnih kriterija koji deniraju biometrijsku identikaciju.

164

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

Biometrijski nain identikacije pojedinca podrazumijeva koritenje ovjekovih

individualnih tjelesnih obiljeja i obiljeja ponaanja, njihovo izdvajanje, evidentiranje i
pohranu izdvojenog uzorka ("ivi uzorak") u standardnom podatkovnom obliku koji omoguuje usporedbu sa spornim uzorkom u postupku identikacije. Usporedbom nespornog
i spornog uzorka potvruje se ili negira istovjetnost osobe (traga, predmeta i dr.).
Sustavi sigurnosti temeljeni na biometrijskim karakteristikama prepoznavanja
obino se koriste za kontrolu pristupa. Kroz taj se sustav osoba prvo identicira, a zatim
joj se omoguuje pristup i radnje u skladu s prije odreenim ovlastima i dunostima. Taj
vid primjene biometrijskih sustava spada u reim provjere (verikacije, autentikacije)
identiteta.
U ovom radu e biti rijei o mogunostima primjene biometrije u podruju kriminalistikog istraivanja radi utvrivanja identiteta nepoznate osobe, identiteta nepoznatog
poinitelja kaznenog djela, identiteta mrtvog tijela nepoznate osobe ili identikacije traga.
Taj postupak u mnogome se razlikuje od prije opisanih postupaka verikacije i autentikacije, koji se temelje na usporedbi jedan na jedan, odnosno ogranienog, unaprijed
deniranog kruga osoba, dok je u kriminalistikoj identikaciji potrebno izvriti usporedbu
s neogranienim brojem jedinki, esto ne samo onih koji su pohranjeni u kriminalistike
i druge zbirke. Pojednostavljeno, kod identikacije se trai odgovor na pitanje: Tko sam?,
a kod autentikacije: Jesam li onaj za koga se predstavljam?9
Reim utvrivanja identiteta posebice se primjenjuje za identikaciju osoba u kriminalistici, odnosno u podruju kriminalistike traseoloke identikacije koje se bavi
prouavanjem identikacijskih obiljeja tragova. Drugim rijeima, na temelju prouavanja
spornog traga pronaenog na mjestu dogaaja provodi se provjera i usporedba s drugim
nespornim tragovima ije nam je porijeklo poznato, kako bismo utvrdili identitet osobe
od koje sporni trag potjee.
Da bi neka biometrijska karakteristika bila pogodno sredstvo za identikaciju, mora
ispunjavati ranije spomenute uvjete: 1. univerzalnost mora biti prisutna kod svake osobe;
2. jedinstvenost ili individualnost kod svake osobe karakteristika mora biti razliita,
odnosno ne smije se dogoditi da kod dvije ili vie osoba bude identina; 3. trajnost i nepromjenjivost ne smije i ne moe se promijeniti protekom vremena; 4. jednostavnost
prikupljanja i usporedbe najvea prednost u odnosu na druge metode.
U osobnoj identikaciji usmjerava se na odreeni broj tjelesnih obiljeja koja imaju vrlo veliku diferencijalnu vrijednost, odnosno visoku identikacijsku kvalitetu, koja
odreuje nespornu pripadnost obiljeja odreenoj osobi. U ta obiljeja spadaju: glas, hod,
izgled lica, arenica i mrenica oka, otisci papilarnih linija, genotip, a prema najnovijim
saznanjima i neke druge tjelesne karakteristike poput grae i rasporeda krvnih ila,
mirisa itd. Karakteristike na kojima se temelje suvremene metode biometrije moemo
podijeliti u dvije skupine. Prva skupina predstavlja zioloke karakteristike, a temelji se na
karakteristikama izgleda i tjelesnih obiljeja osobe. Druga skupina predstavlja ponaajne,
odnosno bihevioralne karakteristike osobe, a temelji se kao to sam naziv govori na specinostima u ponaanju osobe. U skupinu ziolokih karakteristika spadaju specina
9

http://www.ip-rs.si/varstvo-osebnih-podatkov/informacijske-tehnologije-in-osebni-podatki/
biometrija.

165

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

tjelesna obiljeja: izgled otisaka papilarnih linija prstiju i dlanova, crte lica, geometrija
dlana, ruke i raspored krvnih ila, izgled arenice i mrenice oka, prokrvljenost i termika
slika lica i tijela, tjelesna razvijenost (antropoloke karakteristike), tjelesni mirisi, status
zubala te DNK osobe.
Ova zioloka, egzaktna obiljeja svake pojedine osobe, uglavnom u potpunosti
zadovoljavaju sve kriterije potrebne za neupitnu biometrijsku identikaciju osobe.
U skupinu ponaajnih ili behavioristikih karakteristika spadaju: osobine glasa, potpis, dinamika tipkanja i hod osobe. U irem smislu u ovu skupinu spadaju i mnoge druge
ponaajne karakteristike kao to su navike ili svakodnevni rituali osobe (osoba svaki dan
u isto vrijeme pije kavu s hladnim mlijekom i jednom vreicom smeeg eera, u istom
kau, sjedei pri tom na uvijek na istom mjestu, itajui Vjesnik) koji su karakteristini
za pojedinu osobu, no one nisu dovoljno specine da bi se koristile za identikaciju, ve
mogu posluiti kao odreeni indicij koji upuuje na neku osobu.
Na ovim obiljejima ne moe se temeljiti identikacija, ali svakako se radi o
karakteristikama koje mogu biti znaajne u postupku skupne identikacije, odnosno u
kriminalistikom istraivanju.
5. PREGLED BIOMETRIJSKIH METODA
Temeljem navedenih ziolokih i bihevioralnih karakteristika nastale su sljedee biometrijske metode identikacije osoba10: identikacija temeljem otisaka prstiju i dlanova AFIS,
geometrija lica, geometrija dlana, ruke i raspored vena, izgled arenice i mrenice oka,
termogram lica i tijela, 3D fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekonstrukcija,
tjelesni mirisi, odontologijska identikacija utvrivanje identiteta temeljem statusa
zubala, analiza DNK, analiza glasa i analiza rukopisa i potpisa.
5.1. Identifikacija temeljem otisaka prstiju
Identikacija otiscima papilarnih linija prstiju i dlanova temelji se na jedinstvenom
rasporedu udubljenja i ispupenja koe dermatoglifa.
Jedan od prvih sustava za kriminalistiku identikaciju s pomou otisaka prstiju,
1891. godine u Argentini, razvio je policijski slubenik hrvatskog podrijetla Ivan Vueti.
Vueti je prvi uveo deseteroprstno daktiloskopiranje i evidentiranje kriminalaca temeljeno na razvrstavanju otisaka prstiju desne i lijeve ruke te posebnim klasikacijskim
oznakama za svaki oblik crtea papilarnih linija. Ubrzo je ta metoda poznata pod nazivom
daktiloskopija, unato estokom suprotstavljanju Bertillona, postala vrijedno i neosporno
sredstvo identikacije osoba u radu policije i pravosua. U svijetu su razvijani raznovrsni
sustavi klasikacije, a jedan od njih je u Europi, u njemakom gradu Hamburgu, 1903.
godine, utemeljio ondanji ef policije Gustav Roscher. Taj sustav, uz manje modikacije
donedavna je primjenjivan u Hrvatskoj.

10

Pavii, B., op. cit., 557., ovdje dat prikaz metoda biometrijske identikacije djelomino je aktualiziran, mada nisu navedene sve postojee metode, akceptirajui vrtoglavi razvoj tehnologije i znanosti
i svakodnevno otkrivanje i razvoj novih metoda.

166

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

Klasina daktiloskopija u digitalnom okruenju dobiva novi oblik i iroko podruje

primjene. U podruju policijske djelatnosti implementiran je sustav za automatsku obradu
otisaka papilarnih linija, tzv. AFIS, a u podruju privatne zatite sustavi za autorizaciju
i autentikaciju, odnosno kontrolu ulaska i kretanja po tienom prostoru koji se takoer
baziraju na daktiloskopiji.
Naravno, naela daktiloskopije temeljena na klasinim sustavima klasikacije
poput Vuetievog ili Roscherovog, u automatiziranom postupku klasikacije vie se
ne primjenjuju.
5.1.1. Sustav automatizirane identifikacije otisaka prstiju AFIS
Suvremene metode identikacije na temelju otisaka prstiju koriste se automatiziranim sustavom klasikacije i identikacije, poznatim pod nazivom AFIS. AFIS je
skraenica engleskog naziva Automated fingerprint identification system to bi u prijevodu
znailo Sustav automatizirane identikacije otisaka prstiju.
AFIS je moderni raunalni sustav za automatiziranu obradu otisaka papilarnih
linija prstiju i dlanova, a u svojoj bazi podataka sadri otiske iz ope deseteroprstne DKT
zbirke, otiske dlanova i sporne tragove papilarnih linija, ukljuujui i fragmente otisaka.
Uporabom AFIS-a znatno se skrauje vrijeme potrebno za unos podataka, a dobivaju se
mnogo vee mogunosti za provjeru cijele baze podataka.
Sustav radi na naelu nekoliko provjera: 1. provjera deseteroprstnog s deseteroprstnim obrascima, dakle otiscima svih deset prstiju, a slui za sravnjivanje baze izbjegavanjem duplikata u bazi podataka, za utvrivanje lanih imena i zamjenjuje dosadanji
nain rune klasikacije i perlustracije (pretraivanja daktiloskopske baze podataka); 2.
provjera deseteroprstnog obrasca s bazom spornih tragova, odnosno usporeivanje svake
novoevidentirane osobe s bazom spornih otisaka, odnosno tragova koji pripadaju dotad
nepoznatim osobama, poiniteljima kaznenih djela; 3. provjera spornog traga s bazom
spornih tragova. Ovom provjerom mogue je povezivati poinitelja kaznenog djela sa
serijama kaznenih djela; 4. usporedba spornog traga s bazom deseteroprstnih obrazaca,
odnosno sa svim do tada daktiloskopiranim osobama; 5. mogunost razliitih obrada
(poveanje kontrasta, svjetlosti, izraajnosti i dr.) spornih tragova u svrhu poboljanja
kvalitete, to olakava ili omoguava identikaciju.
Nain rada AFIS-a je sljedei: otisci se digitaliziraju, odnosno unose u bazu podataka skeniranjem otisaka na mjestu dogaaja (od osoba ili mrtvih tijela ili tragova
otisaka papilarnih linija), skeniranjem traga-otiska s mjesta dogaaja izuzetog na foliju
ili fotograranog. Poradi kompatibilnosti i mogunosti koritenja otiska, fotograje se
trebaju izraivati u traenoj rezoluciji od 500 dpi, jer se ista koristi u itaima otisaka
prstiju, usporeivaima otisaka i algoritmima kompresije otisaka.
Nakon to je slika otiska papilarnih linija unijeta u bazu podataka, ona se analizira
i to na nain da se analiziraju mjesta spajanja i zavretaka zavijutaka papilarnih linija ili
se analizira cjelokupni pravac svake pojedine linije. Dakle za analiziranje otisaka papilarnih linija AFIS se ne koristi klasikacija temeljena na tri osnovna uzorka luka, zamke
ili kruga, kao to je to sluaj u daktiloskopskim zbirkama.

167

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

5.1.2. Komercijalna primjena identikacije otiscima prstiju

tehnologije itaa otisaka prstiju
Za evidentiranje otisaka prstiju i njihovu usporedbu postoje na tritu brojne tehnologije. Najpoznatije su: 1. optika, gdje se za oitavanje papilarnih linija prsta koriste
digitalne kamere. Prst se polae na staklenu plou, te se kroz nju papilarne linije snimaju
s CMOS ili CCD optikim ipom, odgovarajue rezolucije. Nedostatak te tehnike je zaostajanje otiska prsta na staklenoj ploi i moe ga se "pojaati" pracima i sl. te ponovno
uporabiti (zlorabiti). Isto tako, izuzetno je teko razlikovati prst ive osobe od dobro
izraene imitacije; 2. kapacitivna, temelji se na razlikama napona izmeu ispupenja dermatoglifa i zraka u udubinama, koje se zapisuju. Nedostatak ove metode je osjetljivost
na elektromagnetska i elektrostatska zraenja, te mogunost "varanja" imitacijama prstiju;
3. radijska, bazira se na radiovalovima niskog intenziteta, kojima se ozrai prst, a razlike
u udaljenosti izmeu grebena i dolina raspoznaju se kao mnotvo odgovarajue usmjerenih
tokastih antena. Prst mora biti u dodiru s odailjajuom povrinom senzora. Budui da
se taj nain temelji na ziolokim znaajkama koe, teko je radijski senzor prevariti s
umjetnim prstom. Slaba toka te tehnike je dodir izmeu prsta i prstena odailjaa koji
se moe neugodno zagrijati; 4. tehnologija tlaka, ita je mnotvo toki sastavljenih od
piezo-elektrinih elemenata, koji su osjetljivi na tlak i evidentiraju uzorak grebena, kad
na njega poloimo prst. Nedostaci su slaba osjetljivost, nemogunost razlikovanja izmeu
pravih i umjetnih prstiju i osjetljivost na prejak pritisak; 5. mikro-elektro-mehanika
metoda ostala je na stupnju izmeu istraivanja i razvoja, te u eksperimentalnoj uporabi
u razliitim aplikacijama. Bazira se na mnotvu mikro-mehanikih tipki koje raspoznaju grebene i doline otiska prsta. Kod ove metode takoer je nemogue razlikovanje
ivog prsta od imitacije; 6. toplotna, temelji se na tzv. piroelektrinim materijalima koji
mogu razliku u temperaturi pretvoriti u odreeni napon. Ovo je naelo na kojem poiva
termograja. Termiki ita otiska prsta, mjeri temperaturnu razliku izmeu toki koje
su u spoju (grebeni) i onih koje to nisu (doline). Ova metoda ima brojne prednosti poput
neosjetljivosti na statiki elektricitet i nepostojanja signala poslanog iz itaa na prst.
Termiki nain djeluje u ekstremnim kao i u normalnim temperaturnim uvjetima. Stoga
je praktiki nemogua zamjena ivog prsta i imitacije. Slaba strana termikog naina je
da slika brzo nestane. Kad prst poloimo na senzor, na poetku je razlika u temperaturi
velika, ali nakon kratkog vremena (manje od jedne sekunde) slika nestane jer se temperatura izjednai. Zato se koristi nain evidentiranja slike.
Veina ranije opisanih tehnika moe se koristiti na dva naina: 1. kao statina slika,
koja funkcionira tako da na povrinu prozora pritisnemo prst i zadrimo ga za vrijeme
koje je potrebno da se isti snimi. Ova tehnika je dobra jer se snima cijeli otisak; 2. skeniranjem, koje se odvija tako da se prstom proe okomito preko prozora, pa se slika snima
sekcijski, a onda se softverski rekonstruira u cijelosti.
Postoje brojni raunalni programi i aplikacije za prepoznavanje otisaka prstiju, ali
se sve baziraju na temeljnom postupku. Prvi korak u postupku je prikupljanje otisaka
prstiju osoba u zbirku. Ova registracija sastoji se od digitaliziranja i pohrane otisaka prsta odreene osobe. Uzet otisak prsta ili zbroj izvaenih podataka o otisku prsta naziva
se predloak osobe. U tijeku funkcioniranja sustava odnosno provedbe identikacije ili

168

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

autentikacije, snimaju se otisci prstiju osoba, a takvi podaci zovu se uzorci. U automatskom postupku usporeuju se predloak i uzorak (nesporni i sporni).
Za usporedbu predloka i uzorka koristi se usporedni algoritam koji provjerava i
usporeuje razliita usmjerenja slike i stupanj sukladnosti s minucijama, i izraava je u
brojanoj vrijednosti poklapanja. Podudarnost koja je iznad odreene razine potvruje
istovjetnost ili bliskost. Stupanj pouzdanosti, razine kvalitete sustava procjenjuje se temeljem dvije vrste moguih pogreki: 1. pogrena potvrda jer neodgovarajui uzorak i
predloak daju dovoljno visoku vrijednost da budu oznaeni kao sukladni. To je neovlatenoj osobi dostatno da ue u sustav. Vjerojatnost da se to dogodi odreuje stupanj FAR
(False Acceptance Rate omjer prihvaenih lanih uzorka i ukupnog broja obraenih
uzoraka) i 2. pogreno odbijanje jer odgovarajui uzorak i predloak ne daju dovoljno
visoku vrijednost pa se oznaavaju kao nesukladni. Odbijanje sprjeava ovlatenoj osobi
uporabu. Vjerojatnost da se to dogodi, odreuje stupanj FRR (False Rejection Rate omjer
odbaenih ispravnih uzoraka i ukupnog broja obraenih uzoraka). Presjek je toka gdje
se sijeku vrijednosti FAR i FRR, a cilj kvalitetnog sustava je postii to nie vrijednosti
ova dva koecijenta.
5.2. Raspored crta lica
U svakodnevnom ivotu ljude prepoznajemo prema izgledu lica, koje, uz ostale
tjelesne i ponaajne karakteristike denira ono to primarno doivljavamo izgledom neke
osobe. Otuda i inaica naziva osoba-lice. U klasinim postupcima identikacije, a prije
svega u postupku prepoznavanja, identikacija se bazira na izgledu lica.
Izgled lica uvjetovan je i graom kostura glave-lica, rasporedom muskulature,
kvalitetom koe, izgledom dijelova lica poput ela, oiju, nosa, usta i dr. Dakle, lice
svakog pojedinog ovjeka po svom izgledu i grai razlikuje od lica svih drugih osoba,
ono je individualno. Meutim, identikacija prepoznavanjem je zbog vida ovjeka koji
prepoznaje, psiholokih procesa vezanih uz percepciju, pamenje i dosjeanje11, vrlo
subjektivna, pa se u postupku prepoznavanja ili pribavljanja osobnog opisa mogu dobiti
nepouzdani podaci.
U klasinoj identikaciji poznata je identikacija osoba putom fotograje. Osoba iji je identitet potrebno utvrditi fotograra se u istom mjerilu u kojem je fotograja
osobe s kojom je elimo usporeivati, a zatim se metodama linearnih i kutnih mjerenja
usporeuju razmaci izmeu pojedinih dijelova lica, odnosno konstantnih toaka. U povijesti dosta se primjenjivala i metoda tzv. superpozicije, odnosno preklapanja spornog
i nespornog negativa lma ili dijapozitiva jednog preko drugog i provjerom poklapanja
odreenih toaka i detalja utvrivala se istovjetnost12.
Kad je rije o raunalnom, biometrijskom prepoznavanju lica, uglavnom se radi o
usporedbi na temelju fotograje ili videosnimke. Lice se dijeli na oko 80 karakteristika,
npr. razmak izmeu oiju, dimenzije nosa, poloaj i razmak izmeu jagodinih kostiju,
11

Glui, S., Klemeni, G., Ljubin, T., Novosel, D., Tripalo, D., Vermeulen, G., Zatita svjedoka kod
tekih kaznenih djela, Prirunik za obuku policije, dravnih odvjetnika i sudaca, Council of Europe
Publishing, Strasbourg, 2006. 184.-195.
12
Kolar-Gregori, T., op. cit., 15.

169

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

dimenzije i oblik brade itd., po obiljejima koja ispunjavaju uvjete traene za identifikacijska obiljeja13.
Da bi prepoznavanje bilo na razini identikacije potrebno je utvrditi traeni broj
podudarnosti (izmeu 15 i 20 obiljeja). Kako su odabrana obiljeja konstantna i relativno nepromjenjiva, osoba se moe prepoznati i nakon kirurkih korekcija izgleda lica,
promjene frizure i bojanja kose, noenja naoala i slino. S obzirom na to da fotograja
zauzima malo memorije, sustav moe usporeivati vie milijuna fotograja u minuti, to
je izuzetno vano, posebno ako se radi o velikom broju i velikoj frekvenciji ljudi koje je
potrebno provjeravati kroz bazu (npr. zrane luke).
5.3. Geometrija dlana i prstiju
Kad govorimo o identikaciji na temelju izgleda i geometrije dlana i prstiju ruke,
treba napomenuti da se radi o metodi ija provedba je gotovo podudarna s ranije opisanom
identikacijom na temelju izgleda i proporcija lica. Takoer se provodi snimanjem ruku,
te automatskom usporedbom obiljeja poput rasporeda, oblika i duljine kostiju. Postoji
oko 90 obiljeja koja se temelje na spomenutim diferencijalnim karakteristikama.
S obzirom na to da geometrija ruke nema zadovoljavajuu razinu jedinstvenosti kod
svake osobe, odnosno radi se o relativno nepouzdanoj metodi, ona se uglavnom moe
koristiti u postupcima provjere identiteta, odnosno autentikacije14. U postupku identikacije moe se koristiti u kombinaciji s drugim metodama kao indicijalna metoda.
Jedna od novijih metoda identikacije na temelju ruku, bazirane na suvremenim
tehnologijama je i metoda usporedbe rasporeda vena na aci, prilikom koje se trae mjesta spajanja krvnih ila, koja ine karakteristinu aru. Ova metoda poput prije opisane,
takoer spada u neinvazivne metode i vrlo je primjenjiva u sustavima gdje je potrebno u
kratko vrijeme usporediti veliki broj objekata, bez visokih zahtjeva pouzdanosti.
5.4. arenica i mrenica oka
Ljudsko oko sadri iznimno veliki broj individualnih karakteristika koje ga ine
izuzetno povoljnim za postupak identikacije osoba. Posebno pogodnim za identikaciju
pokazali su se arenica ili iris i mrenica ili retina oka.
arenica je obojeni dio oka koji okruuje zjenicu, a sastoji se od prstena, brazdi
i pjega u razliitim bojama, koji ine jedinstveni vremenski nepromjenjiv kompleks
boja i ara kod svakog pojedinca. Na arenici je denirano oko 200 karakteristika, koje
su pogodne za identikaciju. arenica ispunjava preteiti broj zahtjeva koji se trae za
identikacijska obiljeja. Univerzalna je (razumljivo, ima je svaki ovjek), trajna (svoj
izgled poprima u najranijem djetinjstvu i ne mijenja se tijekom vremena), nemogue ju
je mijenjati bez velikog rizika od gubitka vida.
Sustav za identikaciju na temelju arenice ne moe se prevariti leama, staklenim
ili pravim okom odstranjenim s mrtvog ovjeka. Naime, kad je rije o leama postoje

13
14

Vidi supra, 4.
Vidi supra, 10.

170

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

algoritmi koji registriraju lee, a kod staklenog oka ili oka mrtve osobe nema oekivane
kontrakcije ili irenja zjenice pri obasjavanju oka.
Ova tehnika identikacije vrlo je jednostavna i pouzdana, neinvazivna je jer nije
potreban ziki kontakt osobe sa skenerom. Moe se obaviti i snimanjem arenice oka s
obinom kamerom s udaljenosti i do pola metra. Za pregled baze potrebno je par sekundi.
Prepoznavanje osoba skeniranjem arenice (irisologija) jedna je od najpouzdanijih
biometrijskih metoda, ponajvie zbog prirodnih karakteristika arenice. Metoda je pogodna kako za provjeru tako i za utvrivanje identiteta.
Mrenica je tanki sloj stanica, splet krvnih ila koji se nalazi u stranjem dijelu oka.
Njena struktura je individualna, jedinstvena karakteristika svake osobe. Ovo je jedno od
najsigurnijih biometrijskih identikacijskih obiljeja, jer nije mogue promijeniti ili replicirati unutarnju strukturu oka, niti se ona mijenja tijekom itavog ivota, a mrenica mrtve
osobe toliko brzo propada da nisu neophodne dodatne mjere utvrivanja znakova smrti.
Za uspjeno skeniranje mrenice oka potrebno je skinuti naoale i oko pribliiti
skeneru, te fokusirati pogled na odreenu toku. Proces skeniranja traje izmeu 10 i 15
sekundi i oko se za vrijeme skeniranja osvjetljava blagim snopom svjetlosti, zbog ega
ova metoda spada u neugodnije i nametljive biometrijske metode.
Zbog visoke cijene, ali i visoke pouzdanosti ova metoda koristi se u podrujima i
objektima visokog stupnja sigurnosti gdje cijena opreme nije odluujui imbenik.
5.5. Termogram lica i tijela
Splet krvnih ila kojima je proeto ljudsko tijelo, a posebno njegov potkoni dio,
predstavlja jedinstveno obiljeje i individualan je kod svakog pojedinog ovjeka. Snimanjem infracrvenom kamerom (mjerenjem razlika u temperaturi na povrini ljudske koe)
omoguuje se registriranje toplinskog zraenja koje krvne ile emitiraju kroz kou.
Ovakvim postupkom dobiva se snimka, koja se naziva termogram, a isti je jedinstven za svaku osobu15.
Termogrami lica i tijela ispunjavaju gotovo sve uvjete traene za identikacijska
obiljeja, jer su univerzalni, individualni i konstantni, meutim, postoje i odreene limitiranosti. Pod utjecajem razliitih unutarnjih i vanjskih imbenika mogue je manipulirati
s promjenama u termogramu, npr. izjednaavanjem temperature okoline i tijela, pod
utjecajem opojnih sredstava i sl. Daljnji limit je izrazito visoka cijena opreme, prije svega
termovizijske infracrvene kamere. Nadalje, slike dobivene ovom metodom zauzimaju puno
memorijskog prostora, pa metoda nije pogodna za velike digitalne baze podataka.
Identikaciju je mogue obaviti pod raznim svjetlosnim uvjetima, kao i bez svjetla
(u potpunom mraku). Ova metoda omoguuje prepoznavanje i bez suradnje osobe, te
snimanje s vee udaljenosti, jer spada u grupu neinvazivnih metoda identikacije, gdje
osoba ne mora suraivati u postupku provedbe.
Jedna od jednostavnih metoda identikacije rasporedom krvnih ila moe biti i
prosvjetljavanje u potpunom mraku. S jedne strane objekta, npr. ake, postavlja se jak
15

Pavii, B., op. cit., 665., termogram je razliit ak i kod blizanaca.

171

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

izvor svjetlosti, a sa suprotne strane se snima, ime se moe dobiti slian rezultat kao i
pri snimaju infracrvenom kamerom.
5.6. 3D fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekonstrukcija
3D fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekonstrukcija su metode identikacije koje se temelje na geodetskim disciplinama fotogrametriji i stereofotogrametriji.
3D fotogrametrijska antropologija je metoda kojom se iz snimaka dobivenih videokamerama (npr. iz postojeeg sustava videonadzora) uz pomo odgovarajueg softvera
mogu izmjeriti pojedini dijelovi tijela osobe, te na osnovi tih mjera vrlo precizno razlikovati tu osobu od drugih.
Ova metoda doivljava punu primjenu pri kriminalistikom istraivanju u postupcima identikacije nepoznatih i maskiranih poinitelja razbojnitava ili drugih slinih
kaznenih djela, prilikom kojih su poinitelji snimljeni kamerama videonadzora ili drugim
sustavima tehnikog snimanja.
3D facijalna rekonstrukcija je metoda identikacije primjenom odgovarajueg softvera radi rekonstrukcije izgleda lica osobe na temelju izgleda kostura lica i glave.
U prvom stadiju obavlja se detaljno snimanje lubanje sinkroniziranim stereo videokamerama ili fotoaparatima. Fotogrametrijskim naelom obavljaju se izmjere odreenih
toaka na licu i lubanji16. Mjerenje se moe obaviti i laserskim skenerom kojim se takoer mogu obaviti vrlo precizna mjerenja, softverskim alatima izraunava se udaljenost
svake toke na lubanji i izrauje se digitalni model. CT snimka glave osobe koju elimo
usporediti stavlja se u superpozciju (preklapa se) s izraenim digitalnim modelom, radi
simuliranja konanog izgleda dodaje se meko tkivo na lubanju i dobiva temelj vanjskog
izgleda lica, da bi se zatim na temelju odreenih karakteristika i procjene odredila boja
koe, izgled oiju, kose i drugi detalji izgleda.
Iako se ovom metodom moe postii velika vizualna slinost digitalne slike lica
i glave sa stvarnim izgledom osobe, temelj metode je subjektivna procjena osobe koja
izrauje sliku lica nepoznate osobe i zbog toga metoda nije u potpunosti pouzdana.
Obje od ovih metoda vrlo su vane za identikaciju osoba, osobito u sluajevima
posjedovanja videosnimke s mjesta poinjenja kaznenog djela na kojoj su vidljivi nepoznati poinitelji kao i kod identikacije pronaenih nepoznatih mrtvih tijela na kojima
je uniteno meko tkivo.
5.7. Tjelesni mirisi
Vrlo znaajno i perspektivno podruje, posebno traseoloke identikacije u kriminalistikom istraivanju je podruje ljudskih, tjelesnih mirisa. Tjelesnim mirisima bavi
se posebna grana kriminalistike, odorologija (lat. odor: miris)17.
Miris je skup izluevina ljudskog tijela koji je individualan za svaku osobu. Zahvaljujui injenici da ljudsko tijelo u okolnu atmosferu isputa oko 300 razliitih mirisnih
16

Vidi supra, 18.

17

Pavii, B., op. cit., 561.

172

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

sastojaka, koje je razliitim metodama i sredstvima mogue registrirati i razlikovati,

otvaraju se iroke mogunosti apliciranja tragova mirisa u kriminalistici. Prepoznavanje
poinitelja kaznenog djela njuhom psa nije potpuno nepoznata (operativna) metoda identikacije. Kad je rije o egzaktnijim metodama, danas je uz pomo spektrometra masa
mogue identicirati oko 130 specinih sastojaka tjelesnog mirisa. Veina mirisa lui se iz
povrine tijela, koe i potkonog tkiva, ali znatan dio potjee iz plua i gastrointestinalnog
trakta. Mirisi tog podrijetla imaju vrlo veliku diferencijalnu vrijednost, nastalu specinom
prehranom, ivotnim stilom i brojnim dodatnim specinostima odreene osobe.
Prema dosadanjim istraivanjima nepobitno je utvrena individualnost i nepromjenljivost temeljnih karakteristika mirisa ovjeka. Ljudski miris predstavlja posebnu
vrstu mikrotraga, jer ovjek prilikom kretanja iza sebe u zraku ostavlja molekule mirisa
koje se sastoje od individualnog mirisa osobe i raznovrsnih mirisa sredine u kojima
boravi. Sloenost takvog traga pridonosi njegovoj individualnosti. Posebno su znaajni
tragovi mirisa koji se mogu pronai na uporabnim predmetima odreene osobe, odnosno
predmetima koji povezuju odreenu osobu i kazneno djelo (npr. sredstvo poinjenja,
kapa, cipele i sl.).
Velika je mogunost operativnog koritenja tragova mirisa, naglaeno uzimajui
u obzir moderne naine poinjenja kaznenih djela poput maskiranih razbojnitava, gdje
poinitelj ne ostavlja vidljive tragove, ve samo tragove svoje nazonosti poput mirisa,
ali u naoj svakodnevnoj praksi nema znaajnijih primjera njihovog koritenja u kriminalistikom istraivanju.
Sporni uzorci, odnosno tragovi mirisa mogu se prikupljati na mjestu dogaaja u
sterilne hermetike kontejnere, uz pomo specijalnih usisavaa. S obzirom na to da se radi
o kratkotrajnim ili promjenjivim tragovima18, izraena je potreba urnog postupanja.
Ekspertize kojima se mogu analizirati i identicirati tragovi mirisa su plinska
kromatograja i spektrometrija masa.
Danas se intenzivno radi na iznalaenju metoda prikladnih za prikupljanje i pohranu
nespornih uzoraka, kako bi se omoguilo stvaranje baza podataka mirisa.
5.8. Odontologija utvrivanje identiteta temeljem statusa zubala
Kad je rije o identikacijskoj odontologiji treba razmatrati dva aspekta, traseoloki i identikacijski. Prvi se odnosi na identikaciju osoba temeljem tragova zuba
(ugriza, odgriza i sl.) pronaenih na mjestu dogaaja, a drugi se odnosi na identikaciju
osoba i mrtvih tijela.
Usporedba statusa zubala pronaenog mrtvog tijela nepoznate osobe ini se sa
statusom zubala iz zubnih kartona, rendgenskih snimaka zubala, medicinske dokumentacije o preboljenim traumama ili bolestima i slino. Osim utvrivanja identiteta mrtve

18

O podijeli tragova vidi vie: Pavii, B., op. cit., 580. Jedan od osnovnih kriterija za hitne istrane
radnje je opasnost od odgode, koja je pak denirana i potrebom osiguranja okolnosti koje e protokom
vremena nestati ili se promijeniti. Jedna od tih okolnosti su i tzv. kratkotrajni li promjenjivi tragovi
poput tragova mirisa, topline, svjetlosti i sl.

173

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

osobe moe se raditi i o identikaciji poinitelja i/ili rtve koji je ostavio tragove zubi na
drugoj osobi ili predmetima.
U postupku klasine identikacije gleda se broj zubi, njihov poloaj i raspored, veliina, razmak, a zatim i osobitosti zuba i zubala. Mogu se koristiti i tragovi stomatolokih
zahvata poput popravaka, plombi, kruna, mostova, proteza i dr. Dakle vie se usporeuje
vizualno, dok se u podruju biometrijske identikacije najvie koristi dentalna radiologija,
odnosno rendgenske snimke.
5.9. Analiza glasa
Glas osobe takoer predstavlja individualno obiljeje, koje je ponekad vrlo lako
registrirati i razlikovati, odnosno utvrditi istovjetnost glasa ljudskim sluhom. Naravno da
ovakvo prepoznavanje moe dati odreeni rezultat, pa postati i izvor dokaza u postupku, ali
treba uvaavati injenicu da se radi o subjektivnom doivljaju baziranom na subjektivnim
karakteristikama sluatelja. Vjerodostojna i neupitna identikacija treba biti zasnovana
na egzaktnim, znanstveno utemeljenim parametrima. Kad je rije o identikaciji osobe
temeljem glasa, radi se o karakteristikama glasa poput boje glasa, modulacije, frekvencije,
specinostima izgovora odreenih glasova, govornim manama i drugo. Ovo podruje
identikacije zove se fonoskopska identikacija.
Kriminalistiko-tehnike biometrijske ekspertize mogu se poduzimati samo sa
snimljenim glasovima. U takvim sluajevima postupak identikacije slijedi na nain da
se glas osobe snimi (nesporni uzorak) i zajedno sa snimkom spornog glasa dostavi na
vjetaenje. Eksperti posebnim ureajem glas pretvaraju u elektrine signale i vizualiziraju kroz grakone ije se amplitude usporeuju. Temeljem poklapanja ili odstupanja
grakih prikaza zakljuuje se o podudarnosti ili nepodudarnosti glasa odreene osobe
sa spornim glasom. Oitovanje eksperta o stupnju podudarnosti ili nepodudarnosti glasa
moe biti formulirano kroz pet kategorija: 1. sigurno isti govornik, 2. sigurno nije isti
govornik, 3. vjerojatno isti govornik, 4. vjerojatno nije isti govornik i 5. nemogunost
identikacije zbog loe snimke.
Suvremena tehnologija omoguuje znatno podizanje razine pozitivne manipulacije
snimkama, odnosno restituciju loih i djelomino unitenih snimaka, izdvajanje stranih,
a naglaavanje spornog zvuka, lociranje mjesta na kojem je stajao govornik u vrijeme
snimanja i dr.
5.10. Rukopis i potpis
Od davnih vremena poznata je identikacijska vrijednost rukopisa i potpisa. injenica da svaka osoba ima jedinstven rukopis, a potpis je neka vrsta otiska prsta, otvara
mogunost koja se moe iskoristiti u identikaciji osoba.
U klasinoj identifikaciji rukopisa i potpisa provodi se grafoloka analiza
koja se uglavnom temelji na grafikim, ali i nekim psiholokim i bihevioristikim
premisama skriptora, odnosno osobe kojoj pripada rukopis ili potpis. Grafologija se
moe definirati kao disciplina namijenjena otkrivanju i definiranju irokog spektra
osobina i sposobnosti. Katkad se naziva i psihologija rukopisa. Grafologijom se u irem

174

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

smislu moe smatrati i analiza rukopisa kao vrsta ekspertize kojom se utvruje identitet
osobe19.
Kad je rije o biometrijskoj metodi analize potpisa i rukopisa, treba kazati da je
prihvatljiva iako postoji mogunost krivotvorenja (jo uvijek vlada miljenje da je za
mjerodavnu analizu potrebno tumaenje eksperta subjektivno miljenje temeljeno na
objektivnom nalazu). Ipak, odreena obiljeja rukopisa, odnosno potpisa mogu se graki
determinirati i klasicirati, jer ostaju nepromijenjena unato pokuajima namjernog iskrivljavanja naina pisanja, pa postoji prostor za automatsku klasikaciju i identikaciju.
Svaki rukopis ima svoja opa i posebna obiljeja. Opa obiljeja su opi izgled rukopisa, stupanj ispisanosti, raspored teksta, odnos prema liniji pisanja, veliina rukopisa,
razmaci, vezanost i nevezanost slova, rastavljanje rijei, brzina pisanja, pritisak na papir,
nagib rukopisa, ukraavanje i dr.
Posebna obiljeja se za razliku od opih ne mogu u potpunosti denirati, jer su individualna od osobe do osobe, ali se baziraju na mjerenju nagiba, brzine, jaine pritiska, duljine
poteza ruke. Upravo na ovim obiljejima temelji se biometrijska identikacija skriptora.
Ova identikacijska metoda koristi bihevioralne karakteristike osobe. Velika
prednost ovakvih identikacija je jednostavnost, koja ne zahtijeva sosticirani i skupi
instrumentarij. S druge strane, unato mogunostima automatske obrade, ipak se radi o
psiholoko-grakoj ekspertizi koja zahtijeva izuzetnu strunost i subjektivni angaman
eksperta-vjetaka.
5.11. Dinamika tipkanja
Tijekom Drugog svjetskog rata u nadigravanju obavjetajnih slubi i postupcima
deifriranja radiotelegrafskih poruka, ustanovljeno je da se po brzini, ritmu i dinamici
tipkanja moe razlikovati pojedine operatere, radiotelegraste. Identiciranje poiljatelja
poruke moglo je pridonijeti prepoznavanju koritenog koda i deifriranju poruke.
U dananjem kontekstu moe se govoriti o dinamici tipkanja na tipkovnici raunala,
odnosno vremenskom razmaku izmeu pritiskanja dvije tipke, dinamici otipkavanja PIN
koda na ureajima za autentikaciju i sl. Naime, svaki korisnik ima jedinstven nain
tipkanja deniran vremenom potrebnim da se napravi prijelaz izmeu kombinacije tipki
i duljine pritiska, a informacijski sustav moe pohraniti i analizirati dinamiku tipkanja.
Posebno je znaajno podruje identikacije korisnika raunala po dinamici tipkanja pri
tzv. On line tipkanju na tipkovnici raunala, zbog poznatih oblika kaznenih djela vezanih
uz internet.
Ukupno gledano radi se o perspektivnoj i znaajnoj metodi identikacije, koja spada
u skupinu neinvazivnih tehnika, a ije koritenje moe biti vrlo jednostavno i jeftino.
5.12. Hod
Hod je identikacijska karakteristika koja predstavlja sloenu tjelesno i prostorno-vremensku karakteristiku ponaanja. Njegova diferencijalna vrijednost limitirana

19

Pavii, B., op. cit. 67.

175

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

je nemogunou izdvajanja egzaktnih parametara i njihovom registracijom, pa nema

individualnu vrijednost, meutim moe biti znaajna za eliminaciju, tzv. operativnu
identikaciju.
Idui problem s hodom je to se on mijenja protokom vremena, odnosno uvjetovan
je brojnim tjelesnim i drugim karakteristikama.
Primjenom suvremene, prije svega videotehnologije, znaajke hoda (pojedina obiljeja) pokuavaju se detektirati i izdvojiti analizom videosnimke osobe u hodu 20.
Ova metoda slina je biometrijskoj metodi 3D fotogrametrijske antropologije po tome
to se takoer koristi analizom videozapisa, no razlika je u tome to se ne mjere precizne
dimenzije odreenih dijelova tijela, ve se ustanovljavaju ponaajne karakteristika hoda
kroz amplitude gibanja, meusobne pokrete, poloaj zglobova i ostalih dijelova tijela.
5.13. Analiza DNK
5.13.1. DNK deoksiribonukleinska kiselina
Razvojem prirodnih znanosti, a prije svega molekularne biologije, dolo se do
spoznaje o genetskoj uvjetovanosti brojnih ljudskih psiho-tjelesnih karakteristika, ali
i o individualnosti i neponovljivosti ljudske stanice. Ustanovljavanjem injenice da je
molekula deoksiribonukleinske kiseline DNK (deoxyribonucleic acid DNA) razliita
kod svakog ovjeka, poinje primjena ove metode u kriminalistici.
Paralelno s humanom genetikom razvija se animalna i botanika genetika, koja
takoer ima potencijalno iroku primjenu u kriminalistici21.
Britanski znanstvenik sir Alec Jeffreys prvi je 1984. godine primijenio injenicu
o jedinstvenosti grae molekule DNK na identikaciju nepoznatih poinitelja kaznenih
djela, pa je metodu nazvao DNA-fingerprinting po uzoru na do tada neprikosnovenu
daktiloskopsku metodu identikacije.
Ova metoda temelji se na injenici da je ljudski organizam sastavljen od oko 100
trilijuna ivih stanica. Svaka stanica graena je od jezgre kao sredinjeg dijela i citoplazme
koja okruuje jezgru, a koja je s vanjske strane obavijena membranom koja stanicu odvaja
od drugih stanica. U jezgri se nalaze kromosomi koji su nositelji osnovnog nasljednog
materijala. U kromosomima je smjetena jezgrina ili nuklearna DNK, dok se u citoplazmi
nalaze brojne stanine strukture meu kojima i mitohondriji, u kojima se nalazi mitohondrijska DNK. Cjelokupni genetiki organizma zove se genom.
DNK ili deoksiribonukleinska kiselina je molekula graena u obliku dvostruke
spiralne zavojnice koja je meusobno povezana parovima baza. Svaka molekula sadri
oko 3 000 000 000 takvih parova baza. DNK sadri genetike odrednice za specini
bioloki razvoj i jedinstvena je za svaku osobu s iznimkom jednojajanih blizanaca ija je
struktura DNK identina. Molekula DNK nalazi se u svakoj stanici ljudskog organizma
Medicinska 3D analiza hodanja provodi se na ureaju koji se zove tredmil. Mjere se i utvruju parametri hoda, a prije svega poloaj zglobova, duina koraka, irina koraanja, itd.
21
ivotinjskom DNK moe se utvrditi ne samo vrsta ivotinje, nego i njeno podrijetlo.isto tako
biljnom genetikom moe se utvrditi vrsta i dr. karakteristike biljke, ili npr. peluda, ali i geografsko
podrijetlo i dr.
20

176

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

i njena struktura predstavlja genetsku ifru kao osnovu nasljeivanja. Oko 99,5% DNK
molekule je zajedniko svim ljudima i to podruje DNK naziva se nekodirajue podruje,
dok preostalih 0,5% predstavlja kodirajua podruja koja su visoko varijabilna (polimorfna), te ine svaku osobu jedinstvenom. Na prouavanju kodirajuih podruja temelji se
kriminalistika identikacija osoba22.
Genetike odrednice nalaze se u 23 para kromosoma, odnosno u 46 kromosoma koji
se nalaze u jezgri svake tjelesne stanice. Unutar kromosoma na tono odreenim mjestima
nalazi se priblino 30 000 do 40 000 gena, koji odreuju sva svojstva jednog organizma.
Polovica od ukupno 46 kromosoma, odnosno 23 kromosoma nasljeuju se od majke, a
23 od oca. Jedan od tih parova ine spolni kromosomi (X, Y), koji odreuju spol osobe.
Preostala 22 kromosomska para, koji se nazivaju autosomi, prenose nasljedna svojstva.
To je osnova za odreivanje spola temeljem analize DNK.
5.13.2. Analiza DNK
Analiza DNK je zasigurno jedna od najznaajnijih i najpouzdanijih biometrijskih
metoda identikacije. Koristi se u mnogim podrujima istraivanja, a nama najzanimljivija
primjena je u podruju kriminalistike i sudske medicine gdje se analiza DNK koristi za
utvrivanje identiteta nepoznate osobe, dokazivanje roditeljstva, posmrtnu identikaciju
ostataka mrtvog tijela, odreivanje spola osoba, odnosno za traseoloku identikaciju,
te kriminalistika istraivanja kaznenih djela. Primjena analize DNK za traseoloku
identikaciju podrazumijeva identikaciju osoba koji su u svezi s kaznenim djelom analiziranjem tragova biolokog podrijetla pronaenih na mjestu dogaaja.
Kod analize DNK koriste se unaprijed odreeni lokusi, za koje je poznato da sadre
odreene parove baza koji se uzastopno ponavljaju, a istodobno pokrivaju veliku varijabilnost u ljudskoj populaciji, odnosno koji sadre VNTR.
VNTR ili varijabilni (polimorfni) ponavljajui sljedovi (engl. Variable number
tandem repeats) su visoko polimorfni sljedovi i odreeni su brojem ponavljajuih DNK
sekvenci. Veina DNK sljedova odnosno sekvenci ne sadri gene, ve slui iskljuivo
kao pomoni genetiki materijal. Kratke sekvence parova baza koji se uestalo ponavljaju, nazivaju se kratki ponavljajui sljedovi ili STR (short tandem repeats). Iako se ove
sekvence pojavljuju u DNK svake osobe, broj ponavljanja sekvenci jako se razlikuje od
osobe do osobe. Upravo se na utvrivanju broja i duine ponavljanja tih sekvenci temelji
identikacija osoba metodama analize DNK.
Sve do sada navedeno odnosi se na jezgrinu ili nuklearnu DNK koja se nalazi u
strukturi kromosoma u staninoj jezgri. No, nije uvijek lako i mogue pronai na mjestu
dogaaja kaznenog djela uzorke koji sadre dovoljne koliine jezgrine DNK. Tijekom
vremena je razvijena druga mogunost identikacije, analizom mitohondrijske DNK koja
je s mnogim drugim staninim strukturama sastavni dio citoplazme.
Iako je po strukturi slina jezgrinoj DNK, mitohondrijska DNK se od jezgrine
razlikuje po tome to je znatno manja i u svojoj strukturi ima oko 10.000 puta manje

22

Jurkovi, K. i dr., Vrednovanje DNA analize u predmetima vjetaenja prije DNA tehnologije. Policija i sigurnost br. 1-2/04., str. 22.

177

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

parova baza, ali zato ima vie stotina kopija od jezgrine. Takoer bitna razlika u odnosu
na jezgrinu DNK je u nainu nasljeivanja. Mitohondrijska DNK nasljeuje se iskljuivo
po majci tako da sva braa i sestre imaju slijed nukleotida mitohondrijske DNK identian
majinom. Razlog tome lei u injenici to jajna stanica ima nekoliko tisua mitohondrija
i stotine tisua kopija mitohondrijske DNK, a spermij svega nekoliko mitohondrija.
Budui da je nain nasljeivanja samo po majinoj liniji, prilikom identikacije
primjenom analize mitohondrijske DNK mogue je koristiti nesporne uzorke pribavljene
od srodnika koji su u obiteljskom stablu relativno daleko od sporne osobe, bilo vodoravno
ili okomito u nainu nasljeivanja.
Prednost mitohondrijske pred jezgrinom DNK je upravo u injenici da svaka stanica sadri vie stotina kopija mitohondrijske DNK, zbog ega je lako izdvojiti dovoljnu
koliinu DNK potrebnu za analizu, ak i u sluaju mikrotragova i problematinih i starih
tragova koji su djelomino kontaminirani ili degradirani.
Uzorak mitohondrijske DNK mogue je dobiti i iz stanica bez korijena, poto nije
uvijek lako na mjestu dogaaja pronai bioloki trag koji sadri dovoljnu koliinu jezgrine
DNK. Prije svega to se odnosi na tragove vlasi i dlaka koje se najee na mjestu dogaaja
pronau bez korijena23.
6. ZAKLJUAK
Primjena biometrije i biometrijskih metoda identikacije u svim podrujima ljudskog
ivota, pa i kriminalistikog istraivanja, ve danas je prisutna realnost. U radu su prikazane metode identikacije, kod veine ljudi bit e doivljene kao znanstvena fantastika,
no realnost je injenica da se na temelju mikro traga biolokog materijala (djelia ive
stanice) moe identicirati poinitelj kaznenog djela, da se temeljem snimki sigurnosnog
videosustava, antropoloko-geodetskim mjernim metodama moe identicirati snimljenog
poinitelja.
Veina poznatih biometrijskih metoda tek je u povojima, a mogunosti razvoja tih i
ustanovljavanje novih moe se iriti unedogled. Interes drutva, bilo da se radi o podruju
policijsko-kriminalistike ili podruju privatne sigurnosti, je da se istraivanje i razvitak
biometrijskih mogunosti u podruju identikacije nastavi.
Primjena metoda biometrijske identikacije sve znaajnije e doprinositi uspjenom
radu tijela koja se bave suzbijanjem kriminaliteta, pa e osim ve etabliranih metoda poput analize DNK, daktiloskopije (AFIS-a) i usporedbe rukopisa i potpisa i druge metode
biometrijske identikacije kao i moderna digitalna tehnologija pronai zaslueno mjesto
i primjenu u radu tih tijela. Nalazimo se u razdoblju postojanja brojnih prijepora vezanih
uz valorizaciju i optimalizaciju ponuenih biometrijskih metoda kako u komercijalnoj
tako i u policijskoj primjeni, koje su neizbjene pri pojavi svega novog i nepoznatog.
Stjee se dojam da se zbog trenutne fasciniranosti novim metodama zapostavljaju neke
klasine metode identikacije, koje u biometrijskom okruenju dobivaju na kvaliteti i
primjenjivosti. Tako se npr., daktiloskopija koja je prema svim pokazateljima vrlo pouz-

23

Primorac, D., op. cit., 12.-18.

178

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

dana, neupitno visoke identikacijske razine, s izrazito malom mogunou pogreke,

koja je i u kadrovskom i u materijalno-tehnikom aspektu vrlo prihvatljiva, jer za njenu
provedbu nije potreban sosticiran i skup instrumentarij, niti ekspertni kadrovski potencijali, nepravedno zapostavlja.
Treba vjerovati, da e nakon velikih amplituda od skeptinosti do fasciniranosti, protokom vremena, senzibiliziranjem mjerodavnih i usavravanjem pojedinih
biometrijskih metoda, slijediti osvjeivanje i primjena ponuenih mogunosti s pravom
mjerom.
LITERATURA
Knjige
1. Glui, S., Klemeni, G., Ljubin, T., Novosel, D., Tripalo, D., Vermeulen, G. (2006).
Zatita svjedoka kod tekih kaznenih djela, Prirunik za obuku policije, dravnih odvjetnika i sudaca, Council of Europe Publishing, Strasbourg.
2. Hong, C., Jain, K. A. (2004). Tooth Contour Extraction for Matching Dentar Radiographs.
Washington: IEE Computer Society.
3. Keller, C., Huelsmann, U. (2001). Der genetische Fingerabdruck. Stuttgart: Hinweise
fuer die polizeiliche Praxis.
4. Kolar-Gregori, T. (2002). Kriminalistika identikacija osoba. Krimarak 9. Zagreb:
MUP RH.
6. Pavii, B., Modly, D., Vei, P. (2006). Kriminalistika 1. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga.
7. Pavii, B. (2005). Komentar Zakona o kaznenom postupku. 5. izdanje. Rijeka: agar.
8. Pllat, R. (2004). Mjesto zloina. Vodi kroz forenzinu znanost. Zagreb: Naa djeca.
9. Primorac, D. (2001). Primjena DNA analize u sudskoj medicini i pravosuu. Zagreb:
Matica Hrvatska.
10. Woodward, D., J., Horn, C., Gatune, J., Thomas, A., Biometrics, A. (2003). Look at Facial
Recognition. RAND Public Safety and Justice for the Virginia State Crime Comision.
Pittsburgh: PA.
11. Lu, X., Colbry, D., Jain, A. K. (2004). Three-Dimensional Model Based Face Recognition. Proc. International Conference on Pattern Recognition (ICPR), vol. I, pp. 362-366,
Cambridge, UK.

lanci
1. Jurkovi, K. i dr. (2004). Vrednovanje DNA analize u predmetima vjetaenja prije DNA
tehnologije. Policija i sigurnost. 1-2/04. Zagreb: MUP RH.
2. Coleman, S. (2000). Biometrics-Solving Cases of Mistaken Identity and More. FBI Law
Enforcement Bulletin, 6.

Vrela s interneta
1. http://biochem.mefos.hr/biokemija, 12. travnja 2008.
2. http://ctl.ncsc.dni.us/biomet%20web/BMCompare.html, 15. svibnja 2008.
3. http://www.statinfo.mefos.hr/0708/sminfo/defs1g1.doc, 15. svibnja 2008.

179

elimir Radmilovi: Biometrijska identifikacija

Polic. sigur. (Zagreb), godina 17. (2008), broj 3-4, str. 159-180

4. http://www.forensic-evidence.com/site/ID/ID_bertillion.html, 12. travnja 2008.

5. http://en.wikipedia.org/wiki/Alphonse_Bertillon, 12. travnja 2008.
6. http://www.nlm.nih.gov/visibleproofs/galleries/biographies/bertillon.html,
22. svibnja 2008.
7. http://www.biometricscatalog/org/nstcsubcommittee/Documents/Biometrics,
12. travnja 2008.
8. http://www.ip-rs.si/varstvo-osebnih-podatkov/informacijske-tehnologije-in-osebni-podatki, 20. svibnja 2008.
9. http://www.fbi.gov/hq/cjisd/ias.htm, 15. svibnja 2008.
10. http://www.ekoms.hr/3.php, 20. svibnja 2008.
11. http://www.biometricscatalog/org/nstcsubcommittee/Documents/Biometrics, 12. travnja
2008.
12. http://cnx.org/content/m12495/latest/, 15. travnja 2008.
13. http://www. Argus-solutions.com/how_iris_recognition_works.htm, 15. travnja 2008.
14. http://statinfo.mefos.hr/0708/sminfo/defs2g7.doc, 15. travnja 2008.

Pravni akti
1. Zakon o kaznenom postupku - proieni tekst. NN 62/03.
2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku. NN 115/06.
3. Zakon o policiji. NN 129/00.
4. Pravilnik o nainu policijskog postupanja. NN 81/03.
5. Pravilnik o nainu izuzimanja uzoraka biolokog materijala za analizu deoksiribonukleinske kiseline. NN 107/99.
Summary
elimir Radmilovi
BIOMETRIC IDENTIFICATION
The eld of biometry is becoming very important in different areas of human life, work and interest
with the developments made in science and especially in digital information. The achievements
of biometry are used in the areas of medical diagnostics, private security, surveillance on various
public spaces (autentication) and identication of persons for non-investigative reasons such as
monitoring elections and the process of proving paternity.
This paper focuses on the possibilities of applying biometry in the course of investigation. There
are three aspects of biometrical achievements that can be applied in criminalistics. First, the area
of biometrical identication of persons; the second area is the so called identication by trace and
the third accounts for biometrical characteristics of lesser differential value used in the discovery
procedure in the course of a criminal investigation.
Biometry has been used for a long time and it has been developing along with human knowledge,
human technology and science. Signicant development in the latter areas made in the last decades
opens the door to applying biometry in the process of identication. Classical methods of identication in new surroundings are thereby improving in quality while new methods surface as well.

180