UVOD U KRIMINALISTIKU

POJAM KRIMINALISTIKE

Kriminalistika je nauka o taktici, tehnici i metodici poduzimanja kriminalističkih, istražnih i

dokaznih radnji u otkrivanju,istraživanju i dokazivanju krivičnih djela.

Jedan od najvažnijih pojmova unutar kriminalistike je pojam otkrivanje krivičnog djela i učinitelja.
To je stvaralački heuristički proces izrazito dinamičke prirode koji prolazi kroz više razina, dakle,
dinamička djelatnost koja se sastoji u pronalaženju latentnih i potencijalnih informacija o
krivičnom djelu i njegovom učinitelju i svim okolnostima djela i njihovom dekodiranju.

Istražitelj je službena osoba koja pronalazi, prikuplja, dokumentira i evaluira elevantne činjenice u
vezi s krivičnim djelom. Među najvažnijim vještinama javlja se sposobnost dobre komunikacije s
različitim ljudima. Daljnje vještine obuhvačaju: prepoznavanje, prikupljanje,
obilježavanje(markiranje) i osiguranje dokaza, pisanje zapisnika i izvještaja i sl. Obilježje
kompetentnog isražitelja je bistrina kojom on uočava odnos između onog što je spoznato i šta u
vezi s tim mora činiti. Uspješan istražitelj prije svega mora trajno posjedovati visok stupanj
samodiscipline koja nije uvjetovana prisutnošću drugih, već se mora raditi o unutarnjoj kontroli.
Uspješan istražitelj prilazi svakom slučaju spremno, s profinjenom pažnjom u odnosu na detalje,
ne prepuštajući ništa slučaju.

Hans Gros profesor krivičnog prava i istražnih studija se smatra utemeljiteljem kriminalistike
1893. godine.

PODJELA KRIMINALISTIKE

Podjela kriminalistike:

1) Kriminalistička taktika – bavi se pojavnim oblicima KD, načinom njihovog izvršenja/motivima i

ciljevima zbog kojih nastaju, stručnim zanimanjima, vješinama, kriminalističkim sklonostima, načinu
života i psihologijom izvršioca KD),

2) Kriminalistička tehnika -bavi se iznalaženjem, prilagođavanjem, usavršavanjem i primjenom

najpogodnijih metoda i sredstava iz oblasti prirodnih i tehničkih nauka

3) Kriminalistička metodika -posebna taktika - ima za cilj primjenu metoda i sredstava kriminalističke
taktike i tehnike na određenu vrstu KD.
Također postoje:

1. Heuristička kriminalistika- “otkrivačka kriminalistika” ona je usmjerena na metode otkrivanja krivičnih

djela postavljanjem hipoteze o načinu njegovog izvršenja kao stvarnog događaja.

2. Silogistička kriminalistika- “dokazna kriminalistika” o njoj se može govoriti kao o kriminalistici

krivičnog postupka. Ova kriminalistika pristupa krivičnom djelu kao dogañaju u realnosti društvenih
zbivanja te kao predmetu krivičnog postupka.

KRIMINALISTIČKO TAKTIČKA NAČELA

1) NAČELO ZAKONITOSTI

Ovo načelo znači da se nadležna tijela represije u svom radu na suzbijanju kriminaliteta moraju
strogo i dosljedno pridržavati slova i duha pozitivnih zakonskih odredbi. Povredom ovog načela
mogu biti ugrožena najznačajnija ljudska prava i slobode predviđene ustavom.

2) NAČELO ISTINE

Prilikom otkrivanja i dokazivanja postojanja krivičnih djela i njihovih učinitelja nadležna tijela
represije dužna su istinito i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje, kako bi se u postupku
mogla donijeti što objektivnija odluka.

3) NAČELO OBJEKTIVNOSTI

Ovo načelo je usko vezano za sa načelom zakonitosti i istine. Objektivnost je uvjet za utvrđivanje
istine i ona mora biti prisutna od momenta preduzimanja slučaja do same presude. Kriminalista
ne bi smio da unosi u sopstveni rad ništa subjektivno i lično. Ovdje važi staro pravilo: istinu može
saznati samo onaj koji ju i sam poštuje.

4) NAČELO PLANIRANJA I METODIČNOSTI POSTUPANJA

Bez planiranja i sistematičnog postupanja kriminalistima prijeti opasnost od brojnih grešaka.

Metodičnost u radu i planiranje operativno-taktičkih mjera i radnji uslov je za sistematsko
postupanje svakog kriminaliste. Već prva saznanja i indicije o izvršenom KD, njihovo
provjeravanje i stvaranjne verzija o djelu i učiniocu mora se odvijati na osnovu logički sačinjenog
i razrađenog plana. Obično se ne zna koje činjenice treba eliminisati, koje zadržati, koje su
beznačajne a koje ključne. Izlaz iz ovakve situacije moguće je naći samo u planiranju operativnog
rada, a kostur svakog planiranja čine zlatna pitanja kriminalistike.
 5) NAČELO OPERATIVNOSTI I BRZINE

Operativnost podrazumijeva poznavanje stanja, prilika, kriminalnih žarišta, pojavnih oblika

vršenja krivičnih djela na određenom području itd. Brzim (pravovremenim) poduzimanjem mjera
i radnji (neformalnih i formalnih) omogućava se i olakšava utvrđivanje postojanja KD, njegovih
modaliteta , učinitelja itd. Kriminalisti moraju imati brz, siguran i dobar refleks, sposobnost brzog
odlučivanja i ostvarivanja odluka, ,koja mora biti smišljena. Treba imati u vidu da brzina nije isto
što i brzopletost. Koji put ovisno o taktičkoj situaciji treba znati i strpljivo čekati. Brza i pravilna
odluka, dinamičnost i operativnost u radu daju najviše garancija za siguran uspjeh. U okviru ovog
načela imamo podnačelo iznenađenja. Iznenaditi nekog znači poduzeti takve mjere i radnje koje
on nije očekivao i u vrijeme kad se nije nadao, odnosno na mjestu koje nije mogao predvidjeti,
na način da ga takva djelatnost u potpunosti zbuni, ,šokira i onemogući za daljni otpor, borbu ili
bilo kakav oblik suprotstavljanja u datoj situaciji.

6) NAČELO SRAZMJERNOSTI

Ovo načelo zahtijeva od kriminaliste da svaku mjeru i radnju poduzimaju u zakonom određenim
okvirima uz vođenje računa o neophodnosti i srazmjernosti primijenjene mjere ili radnje. Drugim
riječima, djelatnost tijela postupka mora biti srazmjerna željenom cilju.

7) NAČELO ČUVANJA TAJNE ILI DISKRECIJE

Ovo načelo se primarno odnosi na čuvanje službene tajne. Operativno-taktičke mjere i radnje
policije mogu biti javne i tajne. Međutim preuranjeno objavljivanjje podataka može otežati ili
paralizirati rad tijela postupka i bitno oteežati prikupljanje, osiguranje, izvođenje i provjeru
dokaza. Diskrecija onemogućava poduzimanjje osvetničkog čina u bilo kojem smislu. Čuvanje
tajne je profesionalna obaveza normirana pravnim propisima, ali i etičkim standardima tijela
postupka, te ovo načelo treba biti prepreka tzv „curenju “ informacija iz tijela postupka. Svakako
ovo načelo podrazumijeva i to da o službenim stvarima ne treba razgovarati sa ukućanima i
prijateljima, kako ni sa kolegama koje ne rade na konkretnom slučaju.

8) NAČELO JEDINSTVENOG RUKOVOĐENJA

Ovo načelo zahtijeva da rad na istraživanju teških i složenih KD koji zahtijeva angažiranje većeg
broja djelatnika i sredstava bude organiziran iz jednog centra tako da njime rukovodi štab. Važan
je kolektivan rad uz nužnu podjelu rada.
 9) NAČELO KOORDINACIJE I SARADNJE

Ovo načelo vodi računa o tome da kriminalitet nije ograničen samo na jedno mjesto ili područje,
i zove se još jedinstvena akcija svih kriminalističkih snaga. Ovdje se radi o saradnji među tijelima
krivične represije koja omogućava koordinirano djelovanje u situacijama kada je to potrebno, a
manifestira se kroz razmjenu informacija. Ova saradnja osobito dolazi do izražaja u okviru
preventivne djelatnosti. U okviru ovog načela postoji i podnačelo međunarodne saradnje u borbi
protiv kriminaliteta (Interpol, Europol..)

10) NAČELO KRITIKE I SAMOKRITIKE

Svaki kriminalistički rad počinje sa sumnjanjem. Sumnjati znači više i drugačije pretpostavljati
nego što to pokazuje vanjski prividni izgled neke situacije. Kriminalisti moraju svaki dan vježbati
sposobnost kritičkog i samokritičkog načina razmišljanja. Kritički odnos prema samom sebi,
drugim sudionicima u postupku, prema dokazima, i sl. čini rad kriminalista plodnim. Olako
prihvatanje pojedinih verzija bez njihove temeljnje i kritičke analize i ocjene vodi zabludama koje
mogu imati vrlo štetne posljedice.

11) NAČELO LOJALNOG PRIKUPLJANJA DOKAZA

Prikupljanje dokaza na način koji je u skladu sa izvjesnim etičkim postulatima i standardima koji
se odnose na osumnjičenika ili okrivljenikova prava u postupku.

12) NAČELO TEMELJITOSTI I UPORNOSTI

Znači da treba otkrivati i osiguravati sve dokazne informacije i poduzimati mjere i radnje
temeljito, strpljivo i uporno, ali ne tvrdoglavo. Predstavlja planiranje radnji mjera čije izvršenje
treba dovesti do kraja. Spriječava javljanje „tamne brojke“ kriminaliteta.

13) NAČELO HUMANOSTI

Temelji se na činjenici da i u okviru operativnih i krivično procesnih odnosa treba do krajnjih

mogućnosti poštovati ljudska prava i slobode. Niti jedan prijestupnik ulaskom u kažnjivu zonu ne
gubi šravo na čovječan odnos. Treba voditi osjećaj za pravdu i istinu, pravnu sigurnost, što traži
od službenih lica hladnokrvnost, strpljivost i poštovanje svakog čovjeka.

14) NAČELO STRUČNOSTI I SPECIJALNOSTI

Da bi se savremeni kriminalisti mogli uspješno suprotstaviti savremenim pojavnim oblicima

kriminaliteta, moraju se stalno stručno usavršavati. Metode i sredstva koja se koriste u borbi
protiv savremenog kriminaliteta moraju se stalno prilagođavati najraznovrsnijim oblicima
kriminaliteta, odnosno kriminalcima koji u svom radu koriste savremena i sofisticirana sredstva i
mjere.
 15) NAČELO EKONOMIČNOSTI

Osnovni elementi načela ekonomičnosti: brzo provođenje postupka, zabrana primjene svega što
se u postupku ne javlja kao potrebno, nanošenje što manje štete, kod manje značajnih slučajeva
težiti kao pojednostavljenju postupka, odbacivanje dokazne informacije (ukoliko nije povezana sa
sa slučajem, ako nije neophodna, ako se ne može pribaviti, ako je sporna i ako nema ozbiljnu
dokaznu vrijednost), što jeftinije i kraće provođenje postupka.

16.) NAČELO TAKTIČKO TEHNIČKE SLOBODE

Pri odabiru neformalne mjere i radnje ili formalne procesne radnje, ulogu igra i ponašanje
učinitelja prije, u toku i nakon učinjenja KD. Kriminalista mora odabrati ona prinudna i dokazna
sredstva koja dovode do uspjeha, a dozirat će prinudna sredstva i pronaći sve radnje dokaznog
karaktera koji onemogućavaju prikrivanje istine i predstavlja u konkretnoj situaciji najmanje
moguće zadiranje u osobna prava subjekta postupka. Ovo načelo u osnovi znači da operativno
taktičke i tehničke mjere i radnje kao i istražne radnje trebaju biti planirane u stvarnoj srazmjeri
sa značenjem izvršenog KD, taktičkim ciljem i ocjenom situacije.

ZLATNA PITANJA KRIMINALISTIKE – su onа pitаnjа nа kojа, nаkon preduzetih kriminаlistickih

rаdnji i mjerа po osnovu postаvljenih verzijа, trebа dаti tocne odgovore koji se potvrdjuju
prikupljenim dokаzimа, cime se smаtrа dа je odredjeno krivicno djelo rаsvjetljeno i dokаzаno.

Postoji devet zlаtnih pitаnjа kriminаlistike:

1. STA se desilo?(dogаdjаj – dа li postoji KD)?

2. GDJE se desilo (mjesto izvrsenjа)?

3. KADA se desilo (vrijeme izvrsenjа – dаn, noc, sаt...)?

4. KAKO se desilo (nаcin izvrsenjа – MOS - modus operandi sistem)?

5. CIME je izvrseno (sredstvа izvrsenjа)?

6. S KIM je izvrseno (sаucesnici – sаizvrsioci)?

7. ZASTO se desilo?

8. NAD KIM je izvrseno (objekаt nаpаdа, zrtvа, osteceni izvrsenjem KD)?

9. KO JE IZVRSILAC?

STA - Ovim pitаnjem utvrdjuje se kriminаlisticko - tаktickа dijаgnozа. Trebа utvrditi: dа li se rаdi
o krivicnom djelu, prekrsаju, prestupu, ili je u pitаnju sаmo nesretаn slucаj, ili dа li je djelo
fingirаno – lаzno prijаvljeno (npr. lаzno silovаnje (*), lаznа provаlnа krаdjа, lаznа krаdjа)

GDJE - Posebno je bitno sа аspektа vrsenjа uvidjаjа, kаo jedne od nаjznаcаjnijih istrаznih rаdnji
koje provodi policijа. Ovo pitаnje dаje odgovor nа mjesto nа kojem je izvrseno KD, koje
obuhvаćа uzi i siri pojаm.
Pod uzim pojmom podrаzumijevаmo mjesto gdje se dogаdjаj dogodio. Pod sirim pojmom
podrаzumijevаmo mjesto nа kome se mogu nаci trаgovi i predmeti krivicnog djelа, sto trebа
imаti u vidu prilikom vrsenjа uvidjаjа.

KADA - Ovo pitаnje dаje odgovor nа vrijeme izvrsenjа krivicnog djelа, gdje trebа nаstojаti dа se
ono sto preciznije utvrdi. Vrijeme izvrsenjа (dаn, sаt, minut) je povezаno sа mjestom izvrsenjа KD.
Odgovor nа ovo pitаnje je od znаcаjа zа utvrdjivаnje аlibijа zа osumnjicenа licа, vidljivosti u
vrijeme izvrsenjа KD (dаn, noc, mаglа i dr.), vremenske prilike (kisа, snijeg, mrаz, inje, suncаno
vrijeme), cime se moze utvrditi stа su ocevidci mogli dа zаpаze licа - ocevidci kojа bi s obzirom
nа vrijeme, moglа uociti – zаpаziti neke pojedinosti vezаne zа dogаdjаj, аspekti vezаni zа
odredbe KZ (kаdа je ucinilаc rаdio ili bio duzаn dа rаdi vrijeme nаstupаnjа posljedice

KAKO - Ovo pitаnje dаje odgovor nа nаcin izvrsenjа KD, sto je veomа bitno iz sljedecih rаzlogа:
Izvrsioci se rаzlikuju po nаcinu izvrsenjа KD, sto je registrovаno u policijskim dаtotekаmа; sto
moze posluziti kаo znаcаjnа indicijаlnа osnovа. Npr: Izvrsenje provаlne krаdje upotrebom
“cesljа”, “topа”, kаlаuzа, pаjserа i dr. Vrsenje dzepnih krаdjа u sredstvimа jаvnog prevozа
koristeci u guzvi blokаdu vrаtа, ili vjesto izvlаcenje novcаnikа iz zаdnjeg dzepа; - dаnаs hаkeri.
Krаdjа vesа sа strikа uz pomoc mаcke. U prаksi su evidentirаni rаzni metodi koji sluze zа
postаvljаnje verzijа, а te podаtke mozemo nаci u bаnci podаtаkа

CIME - Dаje odgovor nа sredstvа izvrsenjа KD. Ucinioci koriste rаznа sredstvа izvrsenjа. Sredstvo
izvrsenjа moze dа ukаze nа odredjenu specijаlnost izvrsiocа u vrsenju KD. Moze dа ukаze nа
zаnimаnje ili hobi uciniocа. Nа sredstvu izvrsenjа se mogu nаlаziti trаgovi KD (krv, dlаke i dr.) nа
osnovu kojih izvrsilаc moze biti identifikovаn. Sredstvа izvrsenjа su u uskoj vezi sа nаcinom
izvrsenjа KD.

S KIM - Dаje odgovor nа pitаnje: dа li je u izvrsenju KD ucestvovаlo jedno ili vise licа, sto se
utvrdjuje nа osnovu pronаdjenih i аnаlizirаnih trаgovа i predmetа krivicnog djelа, kаo i nаcinа
izvrsenjа djelа, pа se nа osnovu nаdjenog stаnjа postаvljаju odgovаrаjuce verzije.

ZASTO - upucuje nа motiv izvrsenjа KD. Motiv je posebno vаzаn kod postаvljаnjа verzijа, jer se
nа osnovu motivа suzаvа krug mogucih izvrsilаcа. Motiv moze biti koristoljublje kod imovinskih
KD, osvetа kod krvnih delikаtа, ljubomorа kod krvnih i seksuаlnih delikаtа, politicko ubjedjenje
kod politickih delikаtа i td. Motivi se mogu fingirаti, dа bi se odvrаtilа sumnjа, o cemu je
potrebno voditi rаcunа kod postаvljаnjа verzijа.

NAD KIM - Odgovor nа ovo pitаnje ukаzuje nа objekаt nаpаdа, zrtvu KD, lice ili drugogsubjektа
koji je nа bilo koji nаcin ostecen izvrsenjem KD. Odgovor nа ovo pitаnje je u neposrednoj vezi sа
motivom izvrsenjа. Prethodno trebа sаgledаti: medjusobne odnose zrtve sа drugim licimа, Dа li
je zrtvа i nа koji nаcin moglа doprinijeti izvrsenju KD i dr., sto nаs upucuje nа postаvljаnje
odgovаrаjucih verzijа, koje vode otkrivаnju izvrsiocа.

KO - Ovo je osnovno i nаjvаznije pitаnje, i svа ostаlа pitаnjа su u funkciji ovog zlаtnog pitаnjа
kriminаlistike. Ovo je posebno bitno kod krivicnih djelа ciji je izvrsilаc u momentu sаznаnjа zа KD
nepoznаt (NN), sto, nаjcesce, zаhtijevа ogromne nаpore dа se odgovori nа ovo nаjznаcаjnije
zlаtno pitаnje kriminаlistike.
Legitimiranje je opca kriminalna radnja koja se poduzima prije utvrđivanja identiteta na
temelju javnih osobnih isprava (osobna karta,putovnica,vozacka,indeks).

Prilikom legitimiranja ovlastene sluzbene osobe (policija) trebaju evidentirati 5

elemenata :
1.) Kratki osobni podaci (ime, prezime, ime jednog roditelja, datum rođenja, mjesto
stanovanja)
2.) Mjesto legitimiranja 
3.) Vrijeme legitimiranja
4.) Da li je osoba bila sama ili u drustvu s nekim?!
5.) Trenutni izgled osobe 

OPĆA KRIMINALISTIČKO TAKTIČKA RADNJA - poduzima se uvijek kada se posumnja u

identitet određene fizičke osobe.
Detaljno utvrđivanje identiteta podrazumijeva tri grupe svojstava :
1.) Pravna svojstva ( osobno ime, prezime, ime oca i ime majke, drzavljanstvo, bračno stanje,
prebivaliste). Treba imati na umu da su ova svojstva promijenjiva tijekom zivota.
2.) Fakticka svojstva (dan,mjesec i godina rođenja,mjesto rođenja,JMBG). Ova svojstva su
nepromijenjiva. 
3.) Fizicka svojstva (spol,osobni opis,otisci prstiju,određena tjelesna svojstva). 

Dobivanje identiteta je obavezno u sljedecim slučajevima :

1.) Kad se osoba hapsi tj. lisava slobode.
2.) Za osobu protiv koje se podnosi kaznena prijava.
3.) Za naše drzavljanje kad ih strane policije deportiraju 
4.) Za strane državljane koji učine kazneno djelo pa budu protjerani iz nase zemlje.
5.) Za osobu koja uskraćuje davanje osobnih podataka ili očigledno daje lažne podatke.
6.) Kada postoji sumnja da je osobna isprava falsificirana 
7.) U odnosu na osobu koja zbog svojih psihofiz.nedostataka nije u stanju pruziti svoj
identitet a ne posjeduje osobne dokumente kod sebe.
8.) Kada se radi o lešu ciji identitet nije poznat.
Napomene za utvrđivanje identiteta

1.) Analiza odnosno vjestačenje krvi nije dovoljna da se utvrdi nečiji identitet. Kao sto je
poznato na temelju 4 krve grupe moguće je utvrditi samo krvnu grupu neke osobe i na taj
način je uvrstiti u krug osumnjičenika ili je isključiti iz kruga osumnjičenih.
2.) Otisci papilarnih linija,primarno na prstima ruku. Pouzdani su kriterij prostog razloga sto
ne postoje 2 osobe s istim papilarnim linijama tj otiscima ruku.
3.) Identitet nepoznatog počinitelja kaznenog djela moguce je utvrditi podstavljanjem
daktiloskopske klopke

INDICIJE su činjenice koje ukazuju na postojanje kaznenog djela, na bližu ili dalju vezu tog
djela i neke osobe na osnovu kojih se može sa manjom ili većom vjerovatnošću zaključiti
kakva je veza između djela i te osobe kao i druge korisne okolnosti.

Postoji nekoliko podjela indicija, ali za ovu podjelu isitčemo najvažnije, a to su:
1.) One koje nastaju prije učinjenja kaznenih djela
2.) One koje nastaju u vrijeme učinjenja kaznenog djela
3.) One koje nastaju nakon poč. kaznenog djela (nenadano bogatstvo)