Poimanje nostalgije

Jean Starobinski
(s engleskog prevela Valentina Lisak)

ri prouavanju povijesti emocija i duevnih sposobnosti odmah se

namee pitanje metode koja proizlazi iz uzajamnog djelovanja jezika
i emocija.

Emocije iju povijest elimo prouavati dostupne su nam tek od onog

trenutka u kojem su nale svoj izraz, verbalni ili neki drugi. Za kritiara i
povjesniara emocija postoji tek od onog trenutka u kojem je zadobila jezini
status. Niti jedna strana neke emocije ne moe se prouavati prije nego to je
imenovana, oznaena i izraena. Stoga, ono to se nalazi pred nama nije sama
emocija. Povjesniara moe zanimati samo onaj njezin dio koji je preao u dani
izraz.
Odreena emocija moe se pripojiti nekoj rijei (posebice rijei koja je u
modi), no takvo to ne prolazi bez prilino znaajnih posljedica. S jedne strane,
im neka emocija dobije svoje ime, ta rije kroz svoje djelovanje pomae ustaliti,
proiriti i popularizirati emociju koju oznaava. Emocija nije rije, ali samo se
kroz rijei moe rasprostraniti. U jednoj krajnosti, kad odreene rijei dosegnu
svoj vrhunac, one dolaze do toke kad u sebi ukljuuju elemente koji nemaju
gotovo nikakve veze s tom rijei. La Rochefoucauld sroio je to uvjerljivo
i jednostavno: Postoje ljudi koji nikad ne bi doivjeli ljubav da nikad nisu
uli prie o ljubavi. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Andr Gide uoio je da
je jezik novinara (koji nikad nisu bili na bojinici) proizvodio klieje koje bi
vojnici po povratku s bojinice koristili u opisima svojih osjeaja. Danas nam
jezik psihoanalize nudi model koji nam omoguava razumijevanje znaenja
vlastitih emocija i njihovo formiranje. Iako je samo primijenjena na unutarnje
iskustvo, ta forma ne ostaje od njega zadugo odvojena. Verbalizacija emocije
isprepletena je sa strukturom tog osjeaja. Povijest neke emocije tada ne moe
biti nita drugo do povijesti onih rijei koje tu emociju izraavaju. Tu je zadatak
povjesniara povezan s onim filologa. On mora biti sposoban prepoznati
razliite stadije jezika, stil i modalnost u kojima je doivljaj neke emocije
(individualni ili kolektivni) pronaao svoj izraz. To nas vodi u smjeru povijesne
semantike.
U ovom pregledu povijesti nostalgije nastojat u dopustiti tim zastarjelim
jezicima da govore sami za sebe te u se suzdrati od preispitivanja tih
dokumenata iz perspektive suvremene psihologije. U najgorem sluaju, init
u to samo povremeno, u krajnjoj nudi. Volio bih dozvoliti zastarjelom (ali
originalnom) glasu psihologije koja vie nije naa da se uje. Vidjeti emo da se
ta psihologija koristila sasvim suvislim jezikom koji (u kontekstu svojeg doba)

57

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:57

12/23/2009 11:52:44 PM

nije bio nita manje prihvatljiv nego to su danas sistematina objanjenja

moderne psihologije. Uzimajui k tome u obzir i relativnu nesavrenost te
znanosti lako se moe zakljuiti kako i njezinom jeziku prijeti zastarjelost.To
nam je jo jedan razlog zato joj ne bismo trebali prepustiti zadnju rije. Jer, u
suprotnom bi veoma brzo dolo do potrebe za revizijom.
Naravno, nita nas ne spreava da znanje koje nam danas stoji na
raspolaganju primijenimo na prouavanje prolosti, na analizu emocija ovjeka
iz nekog drugog doba. Moemo govoriti o Neronovom sadizmu jednako kao
to u pretpovijesnom klesanom kamenu moemo mjeriti radioaktivni ugljik.
No ne smijemo zaboraviti da rije sadizam, isto kao i Geigerov broja, ini
dio nae moderne intelektualne opreme. To je skup glasova koji tumau stoje
na raspolaganju, a ne injenica koja predstoji svojem imenovanju. Tu je i opet
nuno uzeti u obzir funkciju rijei kao sredstva.
Bez obzira na nau elju da doemo do istine o prolosti, uenje svog doba
moemo ustanoviti jedino kroz jezik vremena u kojem ivimo. No jedna je
stvar na vlastiti nain interpretirati emocije ljudi iz osamnaestog stoljea, a
druga pridati panju nainu na koji su oni sami interpretirali svoje emocije.
Povijesni razmak koji prolosti daje tu osobinu prolog mora biti potivan to je
vie mogue. U svojoj nesmotrenoj potrebi za projiciranjem vlastitih predodbi,
stapamo jezike koji bi trebali ostati odvojeni, stvaramo lanu sadanjost iz
prolosti i onemoguavamo potivanje jaza izmeu naeg interpretacijskog
sistema i onoga koji mu je podloan. Gubimo iz vida operativni i spekulirajui
karakter interpretacije, stapajui na taj nain interpretaciju i njezin objekt.
Mi neizbjeno govorimo jezikom vlastitog vremena. Meutim, mogue je
izbjei projiciranje duha naih sadanjih emocionalnih stanja na ljude koji
su ivjeli prolosti, izbjei mijeanje glasova koji nam se obraaju iz nekog
drugog vremena s glasom vlastite interpretacije. Ovime nikako ne treba
precijeniti neobjektivizirajui predmet nae potrage. Nikada neemo spoznati
subjektivna iskustva ovjeka iz osamnaestog stoljea onakvima kakva su
bila. Jedino to moemo je pokuati ne pripisati mu nesvjesno nae vlastite
probleme i komplekse. Moemo mu ljubazno pridati pozornost kakvu bi
pruili strancu, stanovniku daleke zemlje iji su obiaji i jezik drukiji te se
stoga moraju strpljivo uiti. Za sociologe nakon Montesquieua to su osnovna
naela. Isto, izgleda, ne vrijedi i za veinu psihologa koji su i previe skloni
da uvijek i svugdje pomno otkrivaju behavioristike obrasce koji su predmet
njihovih istraivanja. Povijest teorija o nostalgiji nee biti beskorisna ako nas u
neku ruku uspije dislocirati, ako nas navede na prouavanje daljina koje su do
sada bile slabo shvaene.
*
Kao prvo, moramo se baviti samim nastankom bolesti jer, povijesno, rije
nostalgija nastala je iskljuivo u svrhu prijevoda odreenog osjeaja (Heimweh,
aljenje, desiderium patriae) u medicinsku terminologiju.1 Za egzilante koji,
1

Fritz Ernst napisao je najpotpuniju povijest poimanja nostalgije (Vom Heimweh, Zrich, 1949); disertacija Fortuante Rammings-Thn (Das Heimweh, Zrich, 1958) sadri
neke vane dorade.

58

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:58

12/23/2009 11:52:44 PM

daleko od svoje domovine, malaksaju i kopne nije se prvi put ulo 1688. god.,
kad je Johannes Hofer od Mulhousea branio svoju disertaciju o nostalgiji.2
Novost je bila u panji koju joj je pridao, u trudu da taj emocionalni fenomen
pretvori u medicinski, podvrgnuvi ga time racionalnoj analizi. U to vrijeme,
kad su u medicini doktori zapoeli s popisivanjem i klasifikacijom bolesti te,
po uzoru na sistem u botanici, i s tabuliranjem vrsta bolesti (genera morborum),
bilo je potrebno obratiti pozornost na one vrste kojima bi se obogatio repertoar.
Medicinska tradicija bila je dobro upoznata s melankolinom ljubavi. Mogla je
u detalje opisati simptome i simptomatske lezije izazvane gubitkom ljubavnika/
ce. No ta ista tradicija nikada nije govorila o mogunosti da tekoe proizau i
iz privremene odvojenosti od uobiajene okoline. Snaga te tradicije bila je tolika
da je medicinska interpretacija desiderium patriae (udnje za domovinom) dola
prilino kasno, koliko god bliska bila ljubavnoj melankoliji. Zar nisu u oba
sluaja u pitanju jednostavno bili krajnji uinci potitenosti?
Prije nego to su prepoznate kao abnormalna stanja, odreene su bolesti
drane obinim poremeajima unutar normalnog toka ivota, poremeajima
koje nitko ne prepoznaje kao medicinski znaajne. Dok god pacijent ne trai
lijeniku pomo, dok god medicinska terminologija ne posjeduje naziv kojim
bi je oznaila, bolest ne postoji. Gotovo da i nije pretjerano izjaviti kako te
bolesti postaju bolesti samo kao rezultat panje koja im se pridaje.
Panja koju je Johannes Hofer pridao pojmu Heimweh (udnja za domom)
bila je presudna. Budui da je 1688. bolesti, prvotno oznaenoj opom imenicom,
bilo potrebno dati klasini zvuk, Hofer je drao prikladnim ovoj pojavi dati
grki naziv. Bio je sretne ruke: od rijei povratak () i tuga () sloio
je nostalgiju; rije koja je postigla toliki uspjeh da smo potpuno zaboravili na
njezino porijeklo. Rije nostalgija toliko nam je poznata da tek uz veliki trud
moemo pojmiti njezino jo prilino nedavno i znanstveno porijeklo. Ovaj
akademski neologizam toliko je dobro prihvaen da je napokon izgubio svoje
izvorno medicinsko znaenje i uklopio se u na svakodnevni govor. Kasno je
uao u Dictionnaire de lAcademie; 1835. Uspjeh mu je, naposljetku, oduzeo sav
formalni znaaj - postao je knjievni pojam, samim time neodreen. esta je
to sudbina naziva koritenih za oznaavanje mentalnih bolesti koje su trenutno
u modi. Ista je sudbina snala i rije melankoliju (koja je postala toliko istroena
da su se psihijatri devetnaestog stoljea prema njoj odnosili sa zadrkom), a tu
bi se uskoro mogla zatei i shizofrenija, jo jedan vicarski neologizam.
Teza Johannesa Hofera rezultirala je ulaskom pojma Heimweh u prihvaenu
nosologiju. Ta bolest provincijskog porijekla bila je na pragu dobivanja
univerzalnog priznanja: studenti su o njoj trebali drati izlaganja, braniti druge
teorije o njezinim uzrocima i posljedicama. Postalo je opravdano da nostalgina
individua eka miljenje prosvijeene Profesije umjesto da se oslanja na rizine
savjete prijatelja i arlatana. tovie, ova mentalna bolest koja je do tada bila
ograniena na obine ljude poput plaenika i stanovnika malih mjesta tek
doseljenih u grad bila je nadomak prihvaanja od strane Profesije, a naposljetku
2

Dissertatio medica de nostalgia, Basel, 1688. Engleski prijevod dostupan je u: Bulletin of

the History of Medicine, Baltimore, II (1934), str. 379.

59

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:59

12/23/2009 11:52:44 PM

i prodiranja u same visoke klase. Svjesni te opasnosti i elei je sprijeiti, ti

su ljudi sami doveli do njezinog ostvarenja prenijevi je na druge kroz svoje
vlastite strahove. Znamo da postoje bolesti mentalne i bolesti ivaca, neuroze
pa ak i psihoze koje se prenose jer ljudi o njima priaju.
Razgovor potie na razmiljanje te na taj nain postaje prijenosnik
bolesti. Postavi svjesni prijetnje koju predstavlja nostalgija, ljudi su se krajem
osamnaestog stoljea poeli bojati dulje odsutnosti od doma. Nakon to bi
proitali kako je ta bolest esto smrtonosna, ljudi su od nostalgije ak i umirali.3
Doktoru koji je u Parizu svjedoio smrti mladia iz Savoyarda dijagnoza je
bila oita. Bilo je to svakako neobino stoljee. elei izlijeiti svoj spleen,
Englezi su bjeali iz svojih rodnih mjesta u potrazi za umirujuim zrakom
Juga. Istovremeno, drugi su vjerovali da se ve samim naputanjem poznate
okoline dovode u smrtnu opasnost. Naravno, uz ove kontradiktorne teorije, u
obzir se treba uzeti i vanost okolnosti u kojima je osoba napustila svoj zaviaj.
Jedno je otii dobrovoljno, slobodno odabravi put i trajanje odsustva, a drugo
otii pod prisilom, imajui pred sobom ivot jednolinosti i podreenosti. Od
sedamnaestog stoljea nadalje bila je to sudbina vicarskih vojnika koji su sluili
u stranim zemljama.4 Bila je to takoer i sudbina prisilno unovaenih engleskih
mornara:5 tropska groznica, nautika verzija nostalgije, bila je uzrokovana
zajednikim djelovanjem tropskog sunca i udnje za domom.6 U svojoj
interpretaciji Johannes Hofer posluio se klasinim pojmom imaginatio laesa
(povrijeena imaginacija). Njegov opis nostalgije povezan je s psihosomatskom
granom medicine grko-rimske tradicije. Dok jedni pojmovi kojima se koristio
prizivaju utjecaj Thomasa Willisa, drugi podsjeaju na stare uitelje poput
Areteja iz Kapadocije, Galena, itd. Hofer izjavljuje:
Nostalgija je roena iz poremeaja imaginacije, iz ega slijedi da modana
tekuina u mozgu uvijek tee u istom smjeru te, kao posljedicu, uvijek
pobuuje istu misao, elju za povratkom u rodnu zemlju (...) Na nostalgiare
ne utjeu gotovo nikakvi vanjski faktori i nita ne nadilazi uinak koji kod
njih postie elja za povratkom. Dok se dua u normalnom stanju moe
podjednako zanimati za sve predmete, u nostalgiji je njena pozornost
3

Ovo je uvjerenje u devetnaestom stoljeu bilo vrsto uvrijeeno. Balzac je iz Milana

pisao Madame Hanska: Draga, patim od elje za domom dolazim i odlazim bez
imalo duha, nemoan da kaem to imam, i ako ovo stanje potraje dva tjedna umrijet u
(23. svibnja 1838). 1868. Madame Aupick ovako je govorila o okolnostima putovanja na
juna mora kojeg je poduzeo Charles Baudelaire 1841: Bojei se da bi ga mogla napasti
nemilosrdna bolest, nostalgija, ije su posljedice povremeno tako kobne, kapetan ga je
nagovarao da ga otprati do Saint-Denisa (Bourbon). W.T. Bandy i Claude Pichois,
Baudelaire devant ses contemporains, Monaco, 1957, str. 51.
4
Usp. Richard Feller, Alliances et service mercenaire, u: Histoire militaire de la Suisse,
Bern, 1916, Vol. II, dio III.
5
Usp. J. G. Zimmermann, Von der Erfahrung in der Arzneykunst, doraeno izdanje,
Zrich, 1787, str. 556.
6
U svom djelu Zoonomia, Erasmus Darwin koristi tropsku gorznicu (celenture) kao sinonim za nostalgiju. Ova emocija se pojavljuje meu bolestima volje, izmeu amor sui
i spes religiosa.

60

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:60

12/23/2009 11:52:44 PM

umanjena. Rado priznajem da ovdje odreenu ulogu igra melankolija, jer

ivotna energija, obuzeta samo jednom misli, postaje iscrpljena i uzrokuje
nepravilna zapaanja.

Johannes Hofer zapitao se zato mladi vicarci tako esto podlijeu nostalgiji
kada odlaze van domovine. Oito zato jer je mnogima to prvi put da naputaju
svoj dom i nikada se prije nisu trebali etablirati u stranoj sredini. Teko im je
zaboraviti brinu ljubav kojom su ih okruivale majke. Nedostaju im juhe koje
su dorukovali, gusto mlijeko iz njihove vlastite doline, a vjerojatno i sloboda
koju su uivali u svojoj domovini... Moderni psihijatri duguju zahvalnost
Johannesu Hoferu jer je odmah istaknuo ulogu takve deprivacije: gubitka
djetinjstva, oralnih zadovoljstava, majinih ugaanja.
No, kao to je Fritz Ernst istaknuo, ova teorija nije prola bez prigovora od
strane suvremenika i neposrednih Hoferovih nasljednika, osobito onih snane
domoljubne prirode. Zar pripisivanje nostalgije psiholokom uzroku takve
vrste ne podrazumijeva veliki kukaviluk vicarske mladei? Zar to ne potkapa
opravdanu slavu vitalne, zdrave, snane i hrabre nacije? Kako bi obranio
nacionalnu ast, Jean-Jacques Scheuchzer, iz Zricha, predloio je 1705. i 1719.
potpuno novo, mehaniko objanjenje nostalgije.7 U znanost nakon Borellija i
Hoffmanna u modu ulaze ijatromehanika i sistematska medicina: tumaenja
bolesti oslanjaju se vie na spekulaciju nego na iskustvo, a primjenjuju se zakoni
koji vrijede za neiva tijela fizikog svijeta. Tadanja znanost doputala je
objanjavanje psihikih poremeaja fizikim uzrocima. Ova se rasprava nastavila
kroz cijelo stoljee te su na kraju istovremeno prihvaene dvije hipoteze: o
utjecaju psiholokog na fiziko, te o utjecaju tijela na duu. Izmeu ostalog,
moemo to vidjeti u naslovima djela J. P. Marata i Cabanisa: O ovjeku: naela i
zakoni utjecaja due na tijelo i tijela na duu (On Man: the Principles and Laws of
the Influence of the Soul on the Body and of the Body on the Soul8) i Odnosi izmeu
fizikih i moralnih elemenata u ovjeku (Correspondences between the Physical and
the Moral Elements in Man.9)
Okretanje fizikom objanjenju pruilo je Scheuchzeru priliku da obrani
ast vicaraca. Prema njemu, nuno uzajamno djelovanje fizikih uzroka nije
ostavljalo mjesta kritici. Bio je uvjeren kako je nostalgija pitanje atmosferskog
tlaka. vicarci nastanjuju najvie planine u Europi. Diu, unose u sebe lagani,
fini, prorijeeni zrak. Po sputanju u nizinu, njihova tijela doivljavaju pritisak
poveanog tlaka ije je djelovanje vee time to zrak koji se nalazi u njima (koji
smo donijeli sa sobom) prua manji otpor. S druge strane, Nizozemac, roen i
odrastao u nizini, u sebi nosi teak zrak koji s lakoom odolijeva pritisku guste
magle koja ga okruuje. Na razini mora, jadne vicarce svladava atmosferski
tlak; krv s tekoom tee kroz njihove uske kone arterije. Mladima je gore jer
im se zbog svoje fleksibilnosti ile lake komprimiraju pa srce, primajui manje
7

J. J. Scheuchzer, Naturgeschichte des Schweizerlandes, 1705, i nekoliko puta ponovno

prireivano tijekom stoljea. Djelo Ernsta Fritza sadri neke ulomke.
8
J. P. Marat, De lhomme ou des principes et des lois de linfluence de lme sur le corps, et du
corps sur lme, Amsterdam, 1775.
9
P. J. G. Cabanis, Rapports du physique et du moral de lhomme, Paris, 1802.

61

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:61

12/23/2009 11:52:44 PM

krvi, pada u depresiju i tugu. Ljudi gube san i apetit te ih ubrzo obuzima hladna
ili vrua groznica koja je esto fatalna. Koje mogunosti lijeenja postoje?
Ako se bolesnu osobu ne moe poslati natrag doma, vojnika otpustiti ili mu
jednostavno usaditi nadu u povratak, najloginije je rjeenje smjestiti ga na brdo
ili u osmatranicu gdje e udisati rijei zrak. Lijekovi koji sadre komprimirani
zrak ili salitru djeluju jednako uspjeno. Ljekoviti su i pivo i mlado vino, oboje
laganog sastava.
Istovremno, Scheuchzerovo tumaenje nudi objanjenje za povoljni uinak
vicarske klime. Zar vicarska, naposljetku, nije asylum languentium (utoite
za umorne)? Zar ne hitaju ljudi iz cijele Europe, ispunjeni tekim zrakom, na
oporavak u nae planine? U Scheuchzerovom velianju lakog zraka naziru se
budui hotelski prospekti: jer samo u ovoj zemlji dolazi do irenja provodnih
kanala u tijelu te se cirkulacija poboljava, a svi tjelesni sokovi bivaju lagano
pokrenuti. Ne trebamo se smijati: ponudivi fiziko objanjenje, Scheuchzer je
na raspolaganju imao samo tadanji jezik barometrije i hidrostatike. Biofiziko
tumaenje nije bilo nita doli primjena modela i teorija dobivenih kroz fizikalno
eksperimentiranje na unutarnje funkcioniranje ivih bia. Neki kritiari, poput
Du Bosa10 i Alberta von Hallera11, nisu nalazili prigovora Scheuchzerovim
teorijama no stvari su se promijenile; ijatromehanika je izgubila svoj utjecaj.
Vitalizam Montpelliera i teorije Edinburke kole12 o ivanoj aktivnosti
udahnuli su novi ivot tumaenjima koja su krivnju svaljivala na ide fixe (fiksnu
ideju), na tugu. U jedinstvenoj cjelini koju mrea ivaca povezuje s mozgom
nema te fiksne ideje, nema te dugotrajne tuge koja naposljetku nee uzrokovati
organska oteenja.
*
Nostalgija je emocionalni prevrat povezan s djelovanjem sjeanja. Ne
iznenauje da su ti ljudi asocijativnu teoriju sjeanja primijenili na nostalgiju.
Posebno jer bi odreene injenice u vezi s okolnostima koje uzrokuju napadaj
nostalgije mogle proi kao posebno izraajni primjeri zakona asocijacijskog
povezivanja ideja.
1710. Theodor Zwinger13 iz Basela spomenuo je u svojoj latinskoj disertaciji
pojavu zanimljivog intenzivnog nostalginog stanja kad god bi vicarski vojnici
koji slue u Francuskoj i Belgiji uli neku rustinu baladu uz koju vicarci vode
stada na ispau u Alpe. Ova tzv. kravlja povorka (KheReyhen, ranzdes
vaches) posjedovala je mo oivljavanja sjetnih sjeanja na rodnu zemlju. To je
bilo posebno tetno za one ija je krv ve bila izmijenjena promjenom zraka i za
one koji prirodno naginju sjetnom raspoloenju. Zwinger tvrdi kako je upravo
10

J. B. Du Bos, Rflexions critiques sur la posie et la peinture, doraeno izdanje, Utrecht, 1732, str. 137-39.
11
A. von Haller, Relation dun voyage de Albert de Haller dans lOberland Bernois, ed. H.
Pettrier (1906). Citirano u Ernsta.
12
W. Cullen, First Lines of the Practice of Physic, London, 1791. Ovo djelo sadri opirnu
definiciju neuroze.
13
De Pothopatridalgia, u: Fasciculus dissertationum medicarum selectiorum, Basel, 1710.
Ulomak kod Ernsta.

62

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:62

12/23/2009 11:52:44 PM

to razlog zato su, suoeni s razarajuim posljedicama te glazbe, asnici drali

nunim zabraniti je i najstroe kanjavati one koji su je uporno pjevali, svirali,
pa ak i zvidukali. Groznice su predstavljale tek manje tekoe: najozbiljniji
problem predstavljalo je dezertiranje. Za zapovjednike koji su sami opremali
svoje ljude, ponekad uz veliki troak, dezertiranje je znailo gubitak dijela
uloenog kapitala. Postalo je nuno uiniti sve mogue kako bi se smanjila ta
fiksna ideja koja je osobu navodila ili na povratak kui ili na smrt. Legenda se
vrsto ukorijenila: ako se nostalgina osoba ne spasi dobivanjem dopusta, ili ne
uspije pobjei, poinit e samoubojstvo, trait e prvu priliku za smrt. 1700, u
poglavlju posveenom vojnoj medicini, Ramazzini14 je citirao sjajnu i uvjerljivu
maksimu: Qui patriam quaerit, mortem invenit (Tko za domovinom ali,
nailazi na smrt). Sve to kao posljedica popularne melodije, malene fraze koja
je posjedovala neobinu mo da izazove napadaj emocionalne hipermnezije:
nekakvog iluzornog prisustva prolosti, to vie proimajue zbog tuge izazvane
odlaskom. Tu nailazimo na neto to jasno potvruje i ilustrira Malebrancheovu
izjavu da su dojmovi utisnuti u mozgu toliko dobro meusobno povezani da
se nikada ne mogu probuditi bez buenja svih drugih koji su nastali u isto
vrijeme. Moemo se takoer okrenuti Lockeu15 i Hutchesonu16: oni su
pokazali kako asocijacijsko povezivanje ideja potie fobije i predrasude toliko
vrsto povezujui misao i sluajni dogaaj da svako ponavljanje tog dogaaja
nuno budi i misao koju veemo uz njega. Upravo ta deterministika posljedica
asocijacije ne doputa razumu da uspostavi stabilizirajuu kontrolu. Hartley je
predloio teoriju o skupu misli; potrebno je prizvati samo jedan element tog
kompleksa kako bi se reaktivirali oni koji su povezani s njime.
Kad su razliite ideje meusobno povezane, ona ideja koja je upeatljivija
i odreenija od drugih vri ulogu simbola svim ostalima, nagovijeta ih i
povezuje. Po tome pomalo podsjea na prvo slovo u rijei, ili prvu rije u
reenici koji se esto koriste da bi prizvali u sjeanje i sve ostalo.
Kad rijei zadobiju odreenu sposobnost izazivanja ugodnih ili bolnih
vibracija u ivanom sustavu tako to ih esto vezujemo uz stvari koje ine to
isto, one mogu dio tog zadovoljstva i boli prenijeti na neutralne stvari s kojima
te rijei povezujemo u nekim drugim trenucima. To je jedan od glavnih izvora
raznih patvorenih iskustava boli i uitaka tokom ljudskog ivota.17

Ova asocijacijski povezana sjeanja mogu postii intenzitet usporediv s

onime stvarnog uvstva. To vie nisu minijaturne vibracije do kojih dolazi
u naoj modanoj tvari. One postaju snane, jednake onima koje utisnuti
predmeti izazivaju na osjetilima. Kasnije je John Gregory ponudio objanjenje
fenomena afektivnog i nehotinog sjeanja. U djelu objavljenom 1765. izjavio
je:

14

B. Ramazzini, De morbis artificum diatriba, Mantua, 1700.

J. Locke, An Essay Concerning Human Understanding, 1690.
16
F. Hutcheson, An Essay on the Nature and Conduct of the Passions and Affections, London, 1728, IV. 93.
17
D. Hartley, Observations on Man, his Frame, his Duty and his Expectations,London,
1749, 1.11.12 (cor. 7), III.I.80 (cor. 5).
15

63

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:63

12/23/2009 11:52:44 PM

Razliiti se osjeaji prirodno izraavaju razliitim zvukovima; no taj izraz,

izgleda, posjeduje znatnu slobodu djelovanja (...) Kad se odreeni zvukovi
i neka melodija utisnu u mlade umove u stalnoj vezi s odreenim strastima
izraenim u pjesmi ovaj redoviti proces asocijacije nakon nekog vremena
pretvara te zvukove u neki oblik prirodnog izraajnog jezika tih strasti. Stoga
melodiju u odreenoj mjeri treba promatrati kao neto relativno, utemeljeno
na pojedinanim asocijacijama i navikama razliitih ljudi; neto to, poput
jezika, kroz ponavljanje postaje povezano s njihovim osjeajima i strastima.
Obino s uitkom sluamo glazbu na koju smo navikli u mladosti jer u nama
pobuuje sjeanja na nevine i sretne dane. Ponekad nas ak duboko ganu
pjesme koje naizgled ni nama samima ni drugima nemaju neko posebno
znaenje. Razlog tomu je taj to smo tu pjesmu prvi put uli u vrijeme kad su
nai umovi bili pod toliko dubokim utjecajem nekog snanog osjeaja da smo
na sve s ime smo se tada susretali prenosili traak tog osjeaja. I premda su
osjeaj i njegov uzrok ve odavno zaboravljeni, neki e nam predmet koji smo
uz njih vezali esto probuditi taj osjeaj, makar nam njegov prvotni uzrok ne
moe prizvati u sjeanje.
Sline asocijacije nastaju najee sluajnim pridavanjem znaenja pojedinim
muzikim instrumentima poput zvona, bubnjeva, truba i orgulja, te oni zbog
toga u nekim ljudima pobuuju misli i osjeaje koje u drugima ne mogu.18

U svom Glazbenom rjeniku Rousseau se koristio slinom teorijom kako bi

objasnio djelovanje ranz-des-vaches:
Uzalud emo u ovoj pjesmi traiti snane energine zvukove sposobne
proizvesti takav zapanjujui uinak. Takvi uinci ne postiu se u stranaca jer
dolaze iz samih obiaja, razmiljanja i tisuu drugih okolnosti. Oni koji uju
tu glazbu vraaju se u prolost, prisjeajui se svog zaviaja, prolih uitaka,
mladosti i svih ivotnih radosti, to zatim u njima izaziva gorki jad zbog
gubitka. U ovom sluaju, glazba ne djeluje kao glazba, ve kao memorativni
znak.19

Melodija, fragment prolosti, djeluje na naa ula, no takoer oivljava u

mati itav na proli ivot i sve slike s kojima je povezana asocijacijom. Ovaj
memorativni znak povezan je s djelominom prisutnou zbog koje osoba, s
uitkom i boli, istovremeno doivljava neizbjenost i nemogunost potpunog
povratka tog nepostojanog svijeta koji izvire iz zaborava. Duu potresenu u
susretu s memorativnim znakom, poinje progoniti slika prolosti koja je
istovremeno jasna i nedostina. Slika iz djetinjstva vraa se kroz melodiju
samo da bi ponovno umaknula pretvarajui nas u rtve te passion du souvenir
(strasti sjeanja) koju je Mme de Stal vidjela kao najpotresniju tugu koja
moe obuzeti duu. Za teoretiare tog vremena, klju ove asocijacijske arolije
nalazio se u osjetu sluha. Tu se ne radi samo o glazbi; brbukanje izvora i
uborenje potoka takoer posjeduju slinu mo. U lanku u kojem odbacuje
18

J. Gregory, A Comparative View of the State and Faculties of Man with those of the Animal World, London, 1777 (7th ed.), str. 164-66.
19
J.-J. Rousseau, Dictionary of Music, prijevod: W. Waring and J. French, London, n.d.
(c. 1778), str. 267.

64

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:64

12/23/2009 11:52:44 PM

svoje ranije mehanike teze, Albert von Haller20 spominje ulogu razliitih
tonova glasa. Prisustvo paramnezije i neispravnih auditivnih suodnosa prvi su
znakovi bolesti: Jedan od najranijih simptoma je prepoznavanje glasa voljene
osobe u glasu sugovornika, ili snovi o ponovnom susretu s obitelji.
ivot u tuini, alpska glazba, sjetna, njena prisjeanja, zlatne vizije
djetinjstva: Udruivanje ovih tema ne dovodi samo do akustine teorije o
nostalgiji, ve i do formiranja romantine teorije o glazbi pa ak i do definicije
romantizma. Neu ovdje predstaviti popis velike koliine poezije (velika
uglavnom koliinski) ije su stvaranje potaknule nostalgija i ranz-des-vaches.
Meutim trebali bismo se prisjetiti barem nekoliko stihova iz Uitaka sjeanja
(Pleasures of memory) (1792.) Samuela Rogersa:
The intrepid Swiss, who guards a foreign shore,
If chance he hears the song so sweet, so wild,
His heart would spring to hear it when a child,
Melts at the long-lost scenes that round him rise,
And sinks a martyr to repentant sighs21

Senancour je bio taj koji je osporio Rousseaua pobivi tvrdnju da je uinak

ranz-des-vachesa rezultat sluajne asocijacije: Drao je da ta glazba nikako nije
sama po sebi beznaajna. Naprotiv, po njemu ona predstavlja najbolji nain
izraavanja uzvienosti planina. Pastiri su u Alpama otkrili glas prirode.
Priroda je upravo u zvukove ulila najsnaniji izraz romantinog karaktera.
udesna mjesta i stvari postaju lagano, a opet snano, zamjetljiva upravo
kroz osjet sluha (...) Glas voljene osobe ljupkiji je od njezinog lika. Zvukovi
koji izviru iz uzvienog mjesta ostavljaju dublji i trajniji dojam od njegovog
izgleda. Nikada nisam vidio sliku Alpi koja bi ih uinila tako stvarnima kao
to to ini alpska melodija (...) Ranz-des-vaches ne priziva samo sjeanja, ona
oslikava (...) Ako joj je izraaj vie vjeran nego profinjen, ve prvi zvuci nose
nas u visoke doline, pokraj golih, crveno-sivih stijena, ispod hladnog neba i
gorueg sunca (...) U svojoj sporosti i velianstvenosti to mjesto na ovjeka
ostavlja duboki uinak.22

Odjeci ovih stranica mogu se pronai u Lisztovim djelima.

Za romantiare, nostalgija je predstavljala bolest koja se ne moe izlijeiti
niti ublaiti. U osamnaestom stoljeu, lijenici su tvrdili da se moe izlijeiti
povratkom u rodni kraj. To je bilo prejednostavno. Nostalgiar se nije prestajao
20

lanak o Nostalgiji u: Supplment pripadne Encyclopdie

S. Rogers, The Pleasures of Memory, 1792. Takoer, nekoliko stihova iz pjesme
Limagination (1788) Abb Delille (Chant IV, Limagination des lieux):
Ainsi les souvenirs, les regrets et lamour,
Et la mlancolique et douce rverie,
21

Reviennent vers les lieux chers lme attendrie,

22

O nous fmes enfans, amans, aims, heureux.

Senancour, Obermann, Pismo XXXVIII, trei fragment.

65

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:65

12/23/2009 11:52:44 PM

izjedati, a rana nije zacjeljivala. U svojoj Antropologiji, Kant je ponudio

otroumno objanjenje te iracionalne enje: osoba ne eli toliko vratiti mjesto
na kojem je provela djetinjstvo koliko samu mladost. Ne napree se prema
neemu do ega moe ponovno doi, ve prema vremenu koje zauvijek ostaje
izvan njezinog dohvata.23 Nakon povratka u rodnu zemlju, osoba je i dalje
nesretna jer ljudi i stvari vie nisu u skladu s njezinom predodbom prolosti.
Djetinjstvo joj nije vraeno. Prije nego to je Rimbaud rekao, Nitko ne odlazi,
Kant je upozorio da nema vie povratka.
Literatura o nostalgiji proizvela je gotove formule, grandiozne banalne izreke
koje su zaokupljale otuene lanove romantike srednje klase. Istovremeno se,
izmijeane s upravo spomenutim temama, ponovno javljaju platonske teme o
nebeskom domu i zemaljskom izgnanstvu. To bolno iskustvo koje se javlja kod
svijesti silom otrgnute iz njene poznate okoline postalo je metaforiki izraz
mnogo dubljeg raskida, odvajanja ovjeka od ideala. No ovdje moramo posluati
Goetheov primjer: lik Mignona, kojeg je prikazao u Wilhelmu Meisteru, najbolje
je zamiljeni, najmuzikalniji od svih prikaza nostalgije. Junak spoznaje svoje
moi zavoenja i destrukcije. U svom punom razvoju, on profitira iz bolnog
iskustva. Spoznaje vrijednost prirodne ljubavi i duboke privrenosti te ivi u
skladu s tim znanjem.
*
Do kraja osamnaestog stoljea, lijenici diljem Europe drali su nostalgiju
za esto smrtonosnu bolest kojoj su podloni svi, neovisno o narodnoj ili
klasnoj pripadnosti, od Laponaca u Grenlandu do crnaca u ropstvu. ak su se
i velike nacionalne vojske, koje su novaile ljude i iz najudaljenijih pokrajina,
esto sukobljavale s tom stranom boleu, enjom za domom. Jedan od
mnogih primjera (koji je zabiljeio povjesniar Marcel Reinhard) dovoljan je
kako bi prikazao koliko su ozbiljno ljudi shvaali nostalgiju i koliko su je se
bojali.
Osamnaestog studenog, 1793, pod alarmantnim politikim i vojnim
okolnostima, pobonik ministra obrane Jourdeuila proslijedio je zapovjedniku
sjeverne divizije odluke kojima se namjeravalo dodatno potaknuti vojnike i
odrati ih na maksimumu njihovih sposobnosti. Meu otre mjere ukljuena
je i obustava svih dopusta u svrhu oporavka s jednom zanimljivom iznimkom:
dopust se iznimno doputa osobama koje boluju od nostalgije ili enje za
domom. Ova je bolest morala biti smatrana ozbiljnom prijetnjom kada je u
toj situaciji opravdavala takvu iznimku.24

Vojni lijenik Boisseau ponudio je razlog: Svaki vojnik koji osjeti snano
djelovanje nostalgije mora dobiti otpust prije nego to mu bolest nepovratno
oteti organe. Poduzimanjem tih nunih koraka, spaava se graanin koji ne bi
bio dobar borac.25 Naravno, nisu svi lijenici bili toliko radikalni. Neki su drali
23
24

Kant, Anthropologie in pragmatischer Hinsicht, 1798, I. XXXII.

Marcel Reinhard, Nostalgie et service militaire pendant la Rvolution,

Annales historiques de la Rvolution franaise, 1958, No. I.

25
Encyclopdie Mthodique, lanak o Nostalgie (autori: Boisseau i Pinel).

66

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:66

12/23/2009 11:52:44 PM

da je dovoljno pacijentu uliti nadu u povratak kui kako bi ga se izlijeilo i na

taj nain izbjei nepotrebno izdavanje dopusta. Drugi su smatrali da se izvrsni
rezultati mogu postii poveanjem broja glazbenika, komiara, pripovjedaa,
profesionalnih zabavljaa. Tek je manjina predlagala hospitalizaciju i putanje
krvi (iako bi neistoa i rasulo u tadanjim bolnicama najee samo ubrzali
kobni ishod). Naposljetku, nekolicina je lijenika zastupala metode vrste ruke,
taktike koje su doktori prije Pinela koristili pri lijeenju mentalnih bolesti.
U svojoj knjizi pod naslovom Zdravlje Marsa, izdanoj 1790, dr. Jourdan Le
Cointe predlae drakonske mjere: nostalgija se suzbija potenciranjem boli ili
straha. Nostalginom vojniku potrebno je objasniti kako e ga usijano eljezo
prislonjeno uz trbuh smjesta izlijeiti. Upravo to uinio je jedan ruski general
godine 1733, kada se prilikom pohoda na Njemaku nostalgija uuljala u
njegove redove: najavio je da e prvi bolesnici biti ivi zakopani. Idui dan ta je
kazna izvrena nad dvojicom ili trojicom vojnika, a nakon toga u itavoj vojsci
vie nije bio zabiljeen niti jedan sluaj.
Veliki je problem bio kako razlikovati one uistinu nostalgine od onih koji se
samo pretvaraju. Pojedincu koji se ne bi uspjeno prilagodio vojnikom ivotu
i pripadajuim mu opasnostima vjerojatno je bilo teko odoljeti bolesti koja je
bila jedini legalni nain da se izvue iz nesnoljive situacije. U sluaju pravih
nostalgiara, potaknuta strahom i primjerom drugih, bolest je ve predstavljala
obrazac ponaanja, potragu za utoitem. Kako onda razlikovati namjerno
izazvanu nostalgiju od one koja to nije? Sa slinim su se problemom susretali
lijenici na kraju devetnaestog stoljea pokuavajui prepoznati sluajeve lane
paralize koja se esto javljala kao popratni simptom histerije patoloki oblik
ponaanja, oblik ekspresije koji ipak ne nastaje na voljnoj razini. Lijenici iz
Velike armije (La Grande Arme) imali su odreeni broj jasnih znakova prema
kojima su mogli prepoznati varalice jer kod njih nije dolazilo do promjene pulsa,
staklastog pogleda u oima, ili drastinog gubitka na teini, koji su bili meu
simptomima bolesti. Ovdje je potrebno dati grubi prikaz klinike nostalgije,
to jest, svih manifestacija bolesti koje su oko 1800. godine navodile doktore na
dijagnozu nostalgije. Posuujem opis od Phillippea Pinela:
Glavni se simptomi manifestiraju u tunom, melankolinom izgledu,
zamiljenom pogledu, povremeno upalim oima, ponekad beivotnom
dranju, opem gaenju i indiferentnosti prema svemu. Puls je spor i slab;
ponekad brz, ali jedva primjetljiv; posvemanja tromost; buncanje u snu
popraeno je jecajima i suzama; ustajanje iz kreveta gotovo je neizvedivo,
tvrdoglava tiina, odbijanje hrane i pia; marazam (opa iscrpljenost, nemo
i mravljenje op. pr.) i smrt. Iako bolest nije izravno smrtonosna u svim
sluajevina, ona to postaje indirektno. Rijetki smognu dovoljno snage da je
prebole, a ostalima bolest produljuje boravak u bolnici. No taj produljeni
boravak gotovo uvijek zavri smru, jer pacijent prije ili kasnije podlijee
bolestima koje su, na zastraujui nain, sastavni dio svake vojne bolnice,
poput dizenterije, groznica koje povremeno slabe i groznicama popraenima
gubitkom snage i ataksijom.26

26

Ibid.

67

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:67

12/23/2009 11:52:44 PM

Kao to se vidi, u svojem jednostavnom obliku, nostalgija je psihika bolest

koja sama po sebi moe uzrokovati smrt. U sloenom obliku, razne se bolesti
javljaju na mahove i ubrzavaju nesretni pacijentov svretak. Lijenici s kraja
devetnaestog stoljea pridavali su vanost psiholokim uzrocima bolesti barem
u jednakoj mjeri u kojoj ih uvaavaju nai najradikalniji psihosomatici. Prema
Pinelu, Baronu Larryju, Percyju i njihovim brojnim sljedbenicima, opsesija
uzrokuje cerebralnu nadraenost koja (na temelju solidistikih teorija prema
kojima je ivani sustav upravlja svih ivotnih funkcija) automatski uzrokuje
najraznolikije fizike ozljede. Za Percyja i Laurenta27, mozak i epigastrij
istovremeno su napadnuti. Mozak usredotouje svu svoju snagu na jedan
odreeni sklop ideja, jednu misao, dok epigastrij postaje poprite grevitog
stezanja. Ali, zakljuuje Bgin,28 ta ustrajna razdraenost mozga moe
djelovati ne samo na epigastrij, ve i na itavu utrobu. Prema tim medicinskim
teorijama lijenici tada jo nisu bili upoznati s faktorima zaraze svi sluajevi
upalnog stanja meningitisa, svih ozljeda uzrokovanih gastro-enteritisom i
pleuropneumonijom otkrivenih tijekom autopsije rtava nostalgije tumaeni su
kao nostalgija. Leopold Auenbrugger, izumitelj perkusije kao metode fizikalnog
pregleda, opisao je simptome nostalgije vrlo ozbiljnim pojmovima:
Tijelo propada, sve misli su usmjerene na beznaajne tenje, a pluno podruje
reagira na udarce isputajui tupi zvuk. Otvorio sam leeve mnogih pacijenata
koji su umrli od ove bolesti, i otkrio sam da su u svim sluajevima plua
slijepljena uz porebricu prsnog koa, a tkivo plunog krila kojem je odgovarao
tupi zvuk pokazivalo je, manje ili vie vidljivo, otvrdnulo zadebljanje i
zagnojenje.29

itajui ove retke stjeemo dojam da tadanji lijenici objanjavaju ove

pojave zamiljajui neku tajnu srodnu vezu izmeu tupog stanja uma, duevne
potitenosti pacijenta i slabog reagiranja plunog podruja na podraaje. Isto
zamraenje koje obuzima misli nostalgine osobe unitava i njihova plua;
propadanje plua fizika je manifestacija propadanja uma. Nama je jasno da
se ovdje radi o tuberkulozi; i namee nam se zakljuak kako su promjene u
raspoloenju i ponaanju zapravo posljedica tuberkuloze, a ne njezin uzrok.
U svakom sluaju, na taj su nain razmiljali lijenici u devetnaestom
stoljeu. S pojavljivanjem novih otkria na podrujima patoloke anatomije
i bakteriologije nostalgija postupno gubi status koji su joj dodijelili lijenici
iz razdoblja romantizma. Istovremeno je i vojni reim postajao manje strog,
uz bolji tretman mornara, stalnu plau, i puno rijeu primjenu tjelesne kazne,
statistike engleskih i francuskih vojnih bolnica poele su pokazivati progresivno
opadanje broja pacijenata oboljelih od nostalgije. Bilo je i iznimaka: vojnici
ekspedicijskog korpusa, prvi europski kolonizatori u Aliru...
Meutim, Akademija medicinskih znanosti 1873. godine dodijelila je
nagradu vojnom doktoru Augustu Haspelu30, za njegovu vrlo neobinu
27

lanak o Nostalgie, u: Dictionnaire des sciences mdicales, Paris, 1819,Vol. XXXVI.

lanak o Nostalgie, u: Dictionnaire de mdicine et de chirurgie pratique,1834, Vol. XII.
29
Leopold Auenbrugger, Inventum Novum, 1761. Citirano kod Ernsta.
30
Mmoires de lAcadmie de Mdecine, XXX, 1871-73.
28

68

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:68

12/23/2009 11:52:44 PM

disertaciju o nostalgiji. Taj je postupak s jedne strane shvatljiv kao manevar u

obranu stare kole i njezinog pristupa bolesti sa stajalita psihosomatike. S druge
strane, taj tekst na vie naina zapravo najavljuje neke postavke psihosomatske
kole dvadesetog stoljea. Haspel zahtijeva da promotrimo bolest u cijelosti;
poinje s razumijevanjem pacijentovog uma i etiologiju trai u emocijama, jer
mu ta etiologija prua nacrt za fizike posljedice:
Nostalgija je surova manifestacija poremeene egzistencije, koja je pod
utjecajem udara emotivnog i etikog dijela pojedinca, tj. njegova karaktera
(...) Ti poremeaji, te fizike promjene nisu nastale same od sebe, ne oituju
se same po sebi u stanju u kojem ih zapaamo. One imaju svoje ishodite.
Postoji, dakle, neto to im je prethodilo, a to neto je, bez sumnje, tuna
misao, nesretno stanje due koje je odredilo te fizike promjene koje
nisu same po sebi uzrok bolesti, ve tek jedan od njezinih tjelesnih izraza.
U nostalgiji nalazimo najraniji ishodini i esencijalni faktor, nazovimo ga
patolokom kraljenicom; to znai da mu nita ne prethodi i da od samog
poetka ini itavu bolest.

Meutim, u to vrijeme Haspel je vodio bitku koja je ve bila izgubljena.

Znanstvena otkria vodila su drugamo. Bakteriologija i patoloka anatomija
ve su bile uhodane, i Haspelove ideje, da su poluile rezultate, imale bi samo
nazadni efekt. Metode morcelizacije (koje Haspel otro kritizira) itavog
ljudskog tijela, analize i prouavanja izoliranih organa, predstavljale su
budunost medicine u 1873. ak i ako je Haspel bio u pravu dok je isticao
vanost prvotnog uzroka (primum movens) bolesti, bilo je bolje ne obazirati se
na to. U potjeri za bacilima manji je rizik od svoenja na puko teoretiziranje,
ak i ako se lake izgubi iz vida jedinstvo bolesnika, historiki, individualni
karakter bolesti (ime je moderna medicina vie zaokupljena).
U meuvremenu, zahvaljujui klinikim metodama danas lake
raspoznajemo raznolikost faktora: vanost sastavnih imbenika, prenoenje
psiholokih prevrata posredstvom neurovegetativnog ili hormonalnog sustava,
i uloga mikroba i toksinih imbenika.
*
Iako je iskljuena iz prirunika klinike medicine, nostalgija nije prestala
biti znanstveno zanimljiva. Dakako, oko 1900, teorija o njenim fizikim
posljedicama vie nije uzimana za ozbiljno, ali se koncept nostalgije zadrao
unutar jedne domene: psihijatrije. Ako mladog montagnarda (gortaka) u
Parizu ispije bolest, nije nuno traiti psiholoke uzroke njegovog stanja, ve se
preporua pregled njegovih plua i dijagnoza tuberkuloznog stanja. Meutim,
podmetne li poar u trgovini u kojoj radi, ili pokua samoubojstvo, objanjenje je
vjerojatno psiholoke naravi. vicarci i Njemci su poetkom dvadesetog stoljea
proveli niz istraivanja u kojima su analizirali adolescente ije su reakcije esto
na prvi pogled izgledale kao kratki spoj ili iznenadno stanje zanosa.
Pokuali su izdvojiti vanost razliitih faktora: teinu represije koju vri
okolina, psiholoke mane pacijenata (slaboumnost, epilepsija), posebna
obiljeja izvornog miljea iz kojega je pacijent izdvojen. Kao primjer takve

69

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:69

12/23/2009 11:52:45 PM

vrste istraivanja, spominjem tezu dr. Karla Jaspersa: Heimweh und Verbrechen
(Nostalgija i kriminalitet) iz 1909. Rije se sporadino ponovno pojavila u
psihijatrijskoj literaturi koja je nakon 1945. uglavnom posveena mentalnim
poremeajima kod zatvorenika u zatvorskim ili izbjeglikim kampovima, ali
danas se nostalgija kao tehniki termin iznimno rijetko koristi i zasigurno e
uskoro izumrijeti. U dananjoj upotrebi, rije usvaja poetiko znaenje i pomalo
zadobiva pejorativne konotacije: nostalgija implicira uzaludnu enju za
svijetom ili nainom ivota koji je nepovratno izgubljen.
*
U psihijatriji je nekoliko pojmova zamijenilo pojam nostalgije. S jedne
strane oni odgovaraju odlunom nastojanju da se analizira ponaanje
nostalginih ljudi, no s druge strane znaajno su preoblikovali samo poimanje
te bolesti. Promijenio se naglasak. Vie ne govorimo o bolesti ve o reakciji.
Vie ne naglaavamo udnju za povratkom nego upravo suprotno, neuspjeh
prilagodbe. Kada govorimo o depresivnim reakcijama zbog drutvene
neprilagodljivosti, naziv pridan pojavi vie ne oznaava neko mjesto i povijest
kao u sluaju nostalgije; vie ne prihvaamo tezu da e povratak u domovinu
uroditi izljeenjem. Radije istiemo nedostatak prilagodbe pojedinca novom
drutvu u kojem mora ivjeti. Teorija o nostalgiji naglasak je stavljala na
prvobitno okruenje (na Heim), dok teorija o neprilagodljivosti istie nunost
reintegracije u postojeu drutvenu sredinu. Ova transformacija pojma i
terminologije na mnogo naina ukazuje na promjene koje su se dogodile
zbog procesa urbanizacije. Teorija o nostalgiji razvila se u Europi u vrijeme
rasta velikih gradova kada su naprednija prijevozna sredstva znatno olakala
drutvene migracije. No istodobno su selo kao drutvena cjelina, lokalni obiaji
i narjeja nastavili vriti sav svoj utjecaj. Postojala je znaajna razlika izmeu
seoskog okruenja i ivotnih uvjeta koji su pojedinca ekali u gradu ili vojsci.
Kompleksno ustrojena seoska sredina imala je vrlo izraen utjecaj. udnja za
povratkom imala je doslovno znaenje: bila je usmjerena prema odreenom
geografskom podruju i usredotoena na odreenu lokaliziranu stvarnost.
Oigledno je da se slabljenje teorije o nostalgiji zbivalo usporedno s postupnim
smanjenjem privrenosti provinciji. Naime, lokalni obiaji i zastarjele drutvene
strukture gotovo su potpuno nestali u zapadnoj Europi. Sjeanje na dom vie
nije patnja, povratak vie nema nikakav blagotvoran uinak.
U mnogo je pogleda obiteljska zajednica, kao zatvorena i zatitnika
cjelina, preuzela obrazovnu i zbliavajuu ulogu koju su prije imale seoske
zajednice. Ve je u osamnaestom stoljeu nosolog Boissier de Sauvages31
primijetio pojavu nostalgije kod djece te da u sluaju ciganske djece bolest
nije uzrokovana odvojenou od odreenog mjesta nego od roditelja. Slina
su zapaanja nastala i u dvadesetom stoljeu. No, u radovima Rena Spitza i
Johna Bowlbyja, pojam nostalgia, koji je prije isticao ulogu zaviaja, zamijenjen
je novijom terminologijom: anaklitika depresija, hospitalizam, odvojenost od
majke i slino.32
31

F. Boissier de Sauvage, Nosologia methodica, Amsterdam, 1768, 2 Vols.

Pojmovi hospitalizam i anakliktika depresija mogu se pronai kod: Ren A.Spitz,
Hospitalism. An Inquiry into the Genesis of Phychiatric Conditions in Early Chil32

70

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:70

12/23/2009 11:52:45 PM

Kao to smo vidjeli, Kant je ranije utvrdio da nostalgiar ne udi toliko za

obnavljanjem slike rodnog mjesta koliko za prizivanjem osjeaja iz vlastitog
djetinjstva. in povratka bio je usmjeren na njegovu osobnu prolost. Razvijajui
teorije o fiksaciji i regresiji u strunu terminologiju, Freud je jednostavno
preuzeo Kantovo objanjenje i uinio ga jasnijim i preciznijim. Rije regresija
na svoj nain obuhvaa ideju povratka. No, za neurotiara povratak se odvija u
vlastitu prolost. Selo je pounutreno.
Ono to je isprva definirano u odnosu na mjesto roenja na ovaj je nain
redefinirano u odnosu na figure roditelja i rane faze razvoja linosti. Dok pojam
nostalgija upuuje na odreeno mjesto, neki konkretni krajolik, suvremene
teorije oznaavaju individue ili njihove slinosti i simbolike nadomjeske koji
dominiraju djetinjstvom. Danas se nalazimo pod utjecajem teorije socijalne
adaptacije, nostalgija vie ne oznaava gubitak vlastitog rodnog kraja, nego
povratak u razvojne faze u kojima udnja nije morala voditi rauna o vanjskim
zaprekama i nije bila osuena na odgaanje vlastite realizacije. U sluaju
civiliziranog ovjeka koji vie nije vrsto vezan uz odreeno mjesto, problem ne
predstavlja odvajanje od tog mjesta, ve sukob izmeu potrebe da se integrira
u svijet odraslih i iskuenja da sauva jedinstveni poloaj djeteta. Knjievnost
izgnanstva, bogatija no ikad, veim je dijelom zapravo knjievnost posveena
gubitku djetinjstva.

dhood, u: The Psychoanalytic Study of the Child, Vol. I, New York, 1945. Ren A. Spitz i
Katherine M. Wolf, Anaclitic Depression. An Inquiry into the Genesis of Psychiatric
Conditions in Early Childhood, Ibid., Vol. II,
1946. J. Bowlby, Soins maternels et sant mentale, Geneva, OMS, 1951.

71

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:71

12/23/2009 11:52:45 PM

BILJEKA O PREVODITELJICI:
Valentina Lisak roena je 06.02.1987. u Zagrebu. Zavrila jezinu gimnaziju
2005. Iste godine upisala studij anglistike i komparativne knjievnosti na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno na drugoj godini diplomskog
studija komparativne knjievnosti i amerikanistike (amerika knjievnost i
kultura) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ovo joj je prvi objavljeni prijevod.

Zona Onih koji trae ljubav

72

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd Sec2:72

12/23/2009 11:52:45 PM