Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet
Odsjek za komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo

KAKO JE KAFKA UBIO METAFORU?

Seminarski rad

Predmet: Opa povijest knjievnosti 5.1: Proza modernizma

Mentorica: Nina Alihodi Hadiali, prof.dr.

Studentica: Lamija Milii

Indeks br. 45080/2013.
Odsjek: Filozofija
Grupa: Filozofija i komparativna knjievnost

Sarajevo, novembar 2015.

AB S T R AC T
U ovom seminarskom radu se kroz analizu djela Preobraaj i Proces nastoji objasniti Kafkin metod
pisanja, koji se sastoji u doslovnosti, a nikako u metafori. S tim u vezi je Kafkin roman povezan sa
prirodom sna, koja uspostavlja jedini mogui odnos izmeu Kafkinog teksta i itaoca.

K LJ U N E R I J E I:
Metafora, tenor, vehicle, san, jezik, ivotinja, udovite, preobraaj, deteritorijalizacija, doslovnost.

UVOD
Na redovima koji slijede u nastojati odgovoriti na pitanje: Kako je Kafka ubio metaforu?
Stav da Kafka uope jeste ubio metaforu u dokazati na osnovu analize njegova dva djela:
Preobraaj i Proces. Na ovom principu je koncipiran i sam seminarski rad, dakle najprije u
govoriti o Preobraaju te se onda na osnovu dovedenih zakljuaka nadovezati na Proces.
Izabrala sam ba ova djela s obzirom na poveznicu Josefa K. i Gregora Samse koju iznose
G. Deleuze i F. Guattari u djelu Kafka. Pripovijetka (Preobraaj) je animalna u svojoj sutini, iako
se u njoj ne pojavljuju ivotinje. Na prvi pogled bi se reklo da je poprilino jasno kako se Gregor
Samsa budi jednog jutra kao kukac, no ni to nije posve tano. Kafka za Gregorevo stanje koristi
poseban termin u njemakom jeziku, kog je zapravo neprecizno prevesti kao kukac. O kojoj se
rijei radi i ta ona zapravo znai u detaljnije govoriti u Razradi. Za sada u jo rei kako se u
Kafkinoj pripovijetci ne radi o ivotinji, ve joj je glavna tema postajanje ivotinjom. S tim u vezi,
roman ne sadri nijednu ivotinju u postanku. Ako se i pojavljuje ivotinja u nekom od Kafkinih
romana, ona je u sporednoj ulozi. No, Deleuze i Guattari naglaavaju pojavu poraza romana, koja
nastaje ako ivotinja u postanku nastavi dominirati u romanu ili ako politiki sklopovi stvaraju
ivotinjski materijal u romanu. Upravo se u Procesu Kafka vraa na ivotinju u postanku Gregora.
S obzirom na ovakvu vezu izmeu Preobraaja i Procesa, nadam se da u uspjeti dati i neto
iru sliku Kafkinog naina pisanja, da u uspjeti predoiti ideju Kafke kao pisca koji pie u snu. Pri
tom u se voditi jednom reenicom koju sam proitala u djelu J. M. Coetzzea, Elizabet Kostelo,
Osam lekcija, a koja glasi: Kafka ostaje budan tokom onih praznina kad mi spavamo.1 Mislim da je
san vrlo pogodno okruenje za odsustvo metafore.
Jo preostaje da u uvodnom dijelu kaem kojom sam se literaturom koristila pri radu. Pored
Kafkinih djela Proces i Preobraaj, te spomenutih djela Kafka i Elizabet Kostelo, koristila sam se i:
djelom iva metafora P. Ricoeura, zavrnim diplomskim radom I. Katni Teorija metafore/metafora
teorije: Na osnovu studije Paula Ricoeura, djelom Prisms (Studies in contemporary German social
thought) autora Theodora W. Adorna i djelom Kafka's Die Vernandlung: Metamorphosis of the
Metaphor autora Stanleya Corngolda. Od pomoi je bio i Pojmovnik suvremene i kulturne knjievne
teorije V. Bitija.
1 Coetzee, J. M: Elizabet Kostelo, Osam lekcija, Paideia, Beograd, 2004. Str. 29.
3

R AZ R AD A
1.PREOBRAAJ
Za poetak razmotrimo uvenu prvu reenicu: Kada se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz
nemirnih snova ustanovio je da se u krevetu pretvorio u gorostasna kukca.2 Dakle, narator nam
govori kako je bie koje je nekada bilo ovjek sada zapravo kukac. Iz ovog objanjenja bi se
zdravorazumski moglo zakljuiti da se ovdje radi o metafori. Smatrajmo, za sad, da je to tako.
Rene Descartes je ivotinje smatrao podreenim ljudima zbog jedne kljune stvari: sposobnosti
stvaranja jezika. Nekoliko decenija kasnije, John Locke u svom Ogledu o ljudskom razumu
precizira ovaj stav, govorei kako ovjek ima sposobnost isputanja artikulisanih zvukova, iz kojih
se kasnije, kroz proces utrvrivanja referencije, formiraju rijei. Ako je kukac metafora , on bi
morao imati sposobnost isputanja artikulisanih zvukova. No, on tu sposobnost nema, te bismo
mogli rei da taj kukac nije poput ovjeka. Preobraaj u ivotinju je zapravo suprotnost metafore.
Ovaj argument moda nije pretjerano uvjerljiv. Kukac i ovjek bi mogli imati druge slinosti na
osnovu kojih bi se formirala metafora. No, razmotrimo sada i drugi argument koji iznosi S.
Corngold. On kree u svom izlaganju od stavova Andersa i Sokela. Anders je smatrao da je
Preobraaj sluaj metafore, dok je Sokel smatrao da se u Preobraaju radi o proirenoj metafori.
Ovaj Sokelov pojam objanjava se stavom da je kukac metafora, no da se i on (kukac) sam tretira
kao stvarna injenica. Gregor se ne naziva kukcem, ve se budi kao kukac. Dakle, on na sebe ne
referira kao na kukca (samo u imenu i jeziku), ve se budi kao kukac, to znai da je njegovo bie
kukac, on jeste kukac. Corngold kree od ova dva stava da bi izrazio svoj: Sama metafora je
preobraaj. On zapravo smatra da je Kafka bio svjestan ogranienja figurativnog jezika. Ovakvo
razmiljanje nalazimo u Kafkinim Dnevnicima, u zapisu od 6. 12. 1922. godine:
Metaphors are one among many things which make me despair of writing. Writing's lack of
independence of the world, it's dependence on the maid who tends the fire, on the cat warming
itself by the stove; it is even dependent on the poor old human being warming himself by the
stove. All these are independent activities ruled by their on laws; only writing is helpless,
cannot live in itself, is a joke and a despair.3
2 Kafka, Franz: Preobrazba, Sysprint, Zagreb, 1997. Str. 3.
3 Kafka, Franz: Diaries, 1910-1923, Knopf Doubleday Publishing Group. Kindle Edition
4

Kafka vidi metaforu kao poraz pisanja, kao oajno priznanje zavisnosti o svijetu. Da li je njegov
kukac metafora? Da bismo na to odgovorili, nastavimo sa argumentacijom. Corngold objanjava
tumaenje metafore I. A. Richardsa, koji dijeli metaforiki proces na dva momenta:

Tenor (rije koja se u metafori zamjenjuje drugom rjeju)

Vehicle (rije koja zamjenjuje tenor).

Da bi vehicle mogao da zamijeni tenor, potrebno je da, kada u tekstu naiemo na vehicle,
raspoznajemo na osnovu njega samo osobine tenora. No, Corngold objanjava, ako se metafora
izvadi iz svog konteksta, tj. ako se shvati doslovno, vehicle vie ne funkcionira kao zamjena za
tenor, ve kao ime. To ime nas upuuje na vehicle kao na apstrakciju ili na objekat u svijetu. Ono
to se se zapravo desi u sluaju da je metafora shvaena doslovno jeste da se vehicle vidi u punini
njegovih kvaliteta, a ne samo kroz kvalitete tenora. Corngold u Kafkinom sluaju predlae
prihvatanje koncepta shvatanje metafore doslovno. Ono to se desilo kada je vehicle prikazan kroz
sve njegove kvalitete jeste preobraaj tenora. Tako Corngold objanjava svoj stav sa poetka
izlaganja: sama metafora je preobraaj.
Ukoliko se sa preobraajem tenora ide do krajnjih granica, vehicle od tenora napravi
udovite. U pojmu udovita se sastoji trei argument koji u iznijeti, iako je on takoer dio
Corngoldove argumentacione linije. Ovaj argument sam ve spomenula u Uvodu: kukac nije
adekvatan prevod rijei koju Kafka u izvornom tekstu upotrebljava, a to je rije: Ungeziefer.
Ungeziefer znai neista ivotinja neprikladna za rtvovanje. Stoga, nismo ba sigurni pri
itanju kakvo je Gregor udovite metafora je u toku, ona je proces. To da je metafora proces
spominje i Katni u svom radu, kada kae da je metafora zapaanje slinosti, to joj daje glagolski
karakter. Iz toga sa zakljuuje da je metafora dinamiko zapaanje slinosti.
Jedino to jeste sigurno u Preobraaju je to da se udovite ne uklapa u porodicu. Odnosi u
porodici su simboliki izraeni kroz jedan predmet: novine. Ovu okolnost je primijetila Kimberly
Sparks. Onaj ko je u trenutnoj moi dri novine. Slika ene na Gregorevom zidu je izrezana iz
novina. The newspaper represents an order of efficient language from which Gregor is excluded.4
Corngold vrlo dobro bira rijei u ovoj reenici.
Iz kakvog je jezika iskljuen Gregor? Upravo iz efficient language, iz jezika komunikacije,
iz onog jezika koju uspostavlja vezu sa svijetom. Vratimo se na citat iz Kafkinih Dnevnika koji sam
4 Corngold, Steven: Kafka's Die Vernandlung: Metamorphosis of the Metaphor, University of Manitoba
Press, Winnipeg, 1970. Str. 80.
5

navela: metafora izraava ovisnost pisanja o svijetu. Gregor je iskljuen iz svijeta, iz jezika
komunikacije, iz metafore.
U Uvodu sam rekla da Deleuze i Guattari u Kafkinim pripovijetkama otkrivaju tematiku
postajanja ivotinjom, to znai da te prie zapravo nemaju ivotinje kao svoje likove. Ovaj stav se
moe braniti i Schubigerovim primjeivanjem Kafkinog opisa Gregora. Dakle, Gregor je opisan kao
kukac koji ima nepominu glavu, a kukci zapravo imaju vrlo fleksibilne glave, mnogo oiju na
njima i tako dalje, sve to im je potrebno za uspjenu orijentaciju. Takoer, postoji, ini mi se,
namjerna nedosljednost u Preobraaju: Gregor je najprije vrlo velik i teak, no kasnije se u prii bez
problema kree po zidovima sobe. Sve nas ovo upuuje na Richardsovu teoriju o tenoru i vehicleu.
Tenor u Preobraaju je udovite, no udovite koje je potpuno neodreeno, samim imenom
(Ungeziefer), ali i opisom koji nije dosljedan samom sebi i biu koje opisuje. Rekla sam da je, u
sluaju preobrazbe tenora, vehicle taj koji od tenora pravi udovite i da se upravo u tom sluaju ne
radi o metafori, ve o preobrazbi metafore (tj. vraam se opet na Corngoldov argument da je
metafora preobrazba).
U ta se preobraava metafora? U eseju Notes on Kafka, Adorno govori o Kafkinom
principu doslovnosti, te ga povezuje sa egzegezom Tore u jevrejskoj tradiciji. Vidjeli smo i da je
sam oblik njemakog jezika koji Kafka koristi, njemaki sa jidikim akcentom, vrlo znaajan za
analizu Preobraaja. Deleuze i Guattari govore o Kafki kao piscu manjinske knjievnosti upravo
zbog jezika koji Kafka koristi i posljedica koje taj jezik ima na znaenje Kafkinih djela. Ova
dvojica autora takoer uvode pojam deteritorijalizacije kao antimimetikog postupka, kako bi
objasnili Kafkino pisanje kao pisanje sa oskudnim vokabularom koji stvara beskonaan broj
interpretacija.

Deteritorijalizaciju

jezika

Kafka

nadoknauje

reteritorijalizacijom

smisla.

Reteoritorijalizacija predstavlja mimetiki proces ispunjavanja jezika ogromnom koliinom smisla.

Kafka naputa smisao i zadrava njegov kostur. Smisao se nalazi samo u konstrukciji linija bijega (a
ne slobode!) koju ivotinja osmiljava tokom prie.

2.PROCES
Priu o reteritorijalizaciji i deteritorijalizaciji sam zapoela u prethodnom poglavlju da bih
iznijela jo jedan argument o Kafkinom ubistvu metafore. Ovaj put se radi o argumentu kog iznose
Deleuze i Guattari, a koji se tie pojma impresije. Ono o emu Kafka pria u Procesu su ljudi, stvari
i dogaaji, no nikada ne pria o svojim impresijama njima: Grasp the world instead of extracting
impressions from it; work with objects, characters, events, in reality and not in impressions. Kill
metaphor.5 Naravno, da bi se omoguio metaforiki postupak, potrebno je imati impresiju o tenoru i
vehicleu. Kod Kafke vlada njihova doslovnost. Ni sam slikar Titorelli nije ekspresivan u svom
slikanju:
Bila mu je nejasna jedna velika figura koja je stajala iza visokog naslona stolice, i on se obrati
slikaru da mu je objasni. Treba je jo malo dotjerati, ree slikar, donese sa svog stolia
pastelnu olovku i izvue njome nekoliko poteza u obrisima figure, ali ona K-u i poslije toga
ostade nejasna. To je Pravda, ree najzad slikar. E, sad ve vidim, ree K., ovo je povez
preko oiju, a ovo vaga. Ali nisu li ovo na petama krila i nije li ona u trku? Jeste, odgovori
slikar. Zapovijeeno mi je da to tako naslikam, to su zapravo u istom licu Pravda i boginja
pobjede.6
Dakle, kod Kafke princip doslovnosti funkcionira na nain da Josef K. ue u Titorellijev atelje i
prosto ga opie: zidovi i tavanica su od drveta, pored zida se nalazi krevet prekriven posteljinom
raznih boja, nasred sobe je preko slike na nogarima prebaena koulja (pri tom tano opie u kom su
poloaju rukavi). I? ta smo dobili ovim opisom? To je doslovan opis, slui svrsi prostog opisivanja
doslovnosti koju ovjek koji je tek uao u neki prostor vidi. Nema metafore u tom prostoru za tog
ovjeka. Mislim da su ove podvuene rijei vrlo vane.
Sada u da objasnim zato sam tog miljenja. U Uvodu sam spomenula jednu reenicu iz
Coetzeeovog romana Elizabet Kostelo:

Kafka ostaje budan tokom onih praznina kad mi spavamo.

Da li je san metaforian dok sanjamo? Spava ne tumai san jer mu ne zna kraj, samim tim mu ne
zna smisao, a samim tim san jeste, on biva u svojoj aktuelnosti i tvori cjelovit svijet za spavaa. Ne
postoji spavaeva impresija o snu u trenutku dok sanja ona se moe javiti samo na javi. San se u

5 Deleuze i Guattari: Kafka: toward a minor literature, University of Minnesora Press, Minneapolis, 2003.
Str. 70.
6 Kafka, Franz: Proces, Biblioteka DANI, Sarajevo, 2004. Str. 134-135.
7

trenutku sanjanja ne moe usporediti sa drugim snovima, on ne lii u cjelini ni na to to je spava

do tad iskusio, on nije metaforian.
Opet podvlaim, san nije metaforian u trenutku dok se sanja. Takoer, specifian je poetak sna.
Niko se nikada ne sjea poetka, kao to se ni Josef K. ne sjea ta je skrivio u Procesu, kao to se
ni K. ne sjea kako se zove mjesto u koje je doao u Zamku. Prisjetimo se ta su rekli Deleuze i
Guattari: u Procesu su ostaci Gregora Samse, njega vue za sobom Josef K. Smjelo govorei (dakle,
to nije dokazivo), mogla bih rei da je Proces Gregorov san prije no to se probudio u tijelu
Ungeziefera.
Rekla sam u prethodnom paragrafu da san tvori cjelovit svijet za spavaa. Kada govorimo o
nekom snu (dakle, u refleksiji na neki san), taj cjeloviti svijet zovemo logikom sna i pokuavamo ga
metaforiki protumaiti. No, dok sanjamo, taj svijet se postavlja tako da ne znamo ta od njega
oekivati. U ovoj reenici sam napravila jednu greku: u snu ne oekujemo, stvari se u snu deavaju
kao u neuhvatljivoj sadanjosti, i jedini nain na koji moemo da ih prihvatimo je doslovno.
Zapravo, cjelovitog svijeta sna nismo svjesni dok sanjamo. Zato i sam Adorno govori kako se u
Kafkinim djelima treba obratiti panju na mutne detalje: vanija je ablja koica meu Leninim
prstima od samog Zakona. Mislim da detalji u snu jesu poveznice sa javom, oni ine prijespomenuti
kostur smisla.
Tek kasnije stvari tumaimo. Tumaiti znai metaforiki propitati, no pri tom se pojedinana
stvar u snu asocira sa nekom od ranije poznatom stvari i njihova se znaenja ustaljuju u datom
kontekstu. Vratimo se na citat iz Elizabet Kostelo: san je praznina koju popunjavamo smislom kog
nam nudi metafora, i to popunjavanje radimo na javi.
Adorno govori o Kafkinom djelu kao onom u kom je sve teko i udaljeno do najvee
mogue mjere. Adorno govori o principu doslovnosti:
Nowhere in Kafka does there glimmer the aura of the infinite idea; nowhere does the
horizon open. Each sentence is literal and each signifies. The two moments are not merged,
as the symbol would have it, but yawn apart and out of the abyss between them blinds the
glaring way of fascination.7

7 Adorno, Theodor W.: Prisms (Studies in contemporary German social thought), The MIT Press
Cambridge, Massachusets, 1983. Str. 246.
8

Kafka udi za alegorijom, a ne simbolizmom. Walter Benjamin opisuje njegovo djelo kao parabolu
koja se ne izraava kroz ekspresiju, ve kroz poricanje. Ovo poricanje Adorno tumai kao
nemogunost interpretacije: Each sentence says interpret me and none will permit it. 8 Zbog ovog
poricanja, italac se ne moe identificirati sa romanom i njegovim likom.
Kafka je, prema Adornu, vjeran iskljuivo pismu, a ne razumljivosti. Zbog toga je K. prazan skup
bez imena. Uvjetno reeno, o njemu znamo ipak neto vrlo intimno: njegov san.
Naravno, Kafkina djela se mogu protumaiti i kroz psihoanalizu. No, i sam Kafka je rekao kako bi
psihoanalitiko tumaenje izazvalo tumaenje tog tumaenja, i tako ad indefinitum.
Razmotrimo jo jedan Adornov stav:
Because everything that does not resemble a dream is excluded, the dream itself is excluded.
It is not the horrible which shocks, but its self-evidence (...) The attitude that Kafka assumes
towards dreams should be the reader's towards Kafka.9
Ja ovaj citat tumaim ovako: poto se u prii ne nalazi nita to ne pripada snu, Kafka nam naravno
nee rei da glavni lik sanja. Zato je sam san iskljuen iz prie. Sve grozote predstavljene u prii
okiraju zbog svoje oevidnosti upravo zato to Kafka izostavlja impresiju. Josef K. ne iskazuje
uas zbog npr. toga to svjedoi sceni kanjavanja uvara biem. Ne. On nam samo ispria ta je
vidio. Kao u snu nemogue je ne vidjeti oigledno, nemogue je skrenuti glavu, jer skretanje
glave mora biti uzrokovano impresijom o stvari koju vidimo,a te impresije u snu nema.
Opisala sam sve ovo da bih dokazala i da pria o vrataru i seljaku (iskljuivo govorim o prii!) u
Procesu, koja na prvi pogled ima funkciju tumaa, zapravo to uope nije. Prosto reeno, to je udna
pria nekog udnog sveenika. No, mislim da je bitno tumaenje samih sveenika i Josefa K. nakon
to sveenik ispria priu. Vratar u prii je vrlo logiki dosljedan:
Prvo mjesto glasi: da ga on sada ne moe pustiti da ue, a drugo: 'ovaj ulaz je bio odreen
samo za tebe'. Kada bi te dvije izjave protivurjeile jedna drugoj, ti bi bio u pravu, vratar bi
obmanuo ovjeka. Ali protivurjenosti izmeu njih nema.10

8 Ibid.
9 Ibid. Str. 248.
10 Kafka, Franz: Proces, Biblioteka DANI, Sarajevo, 2004. Str.198.
9

Ne mora se sve smatrati istinitim, ve samo nunim, govori sveenik Josefu K. ubrzo nakon ovog
citata. U pojavnom svijetu, na javi, ono to je nuno je istinito. Ono to je istinito ne mora biti
nuno. U snu, nije bitno ta je istinito. Sve je nuno.
Zato je ova pria dio Procesa i kako se to uklapa u moje ranije tumaenje da sve to Kafka napie
jeste san, a pri tom je dato izvjesno tumaenje ove prie u romanu? Poimo od toga da i u
tumaenju prie nije data impresija.
U snu se inae mogu pojaviti stvari o kojima je spava na javi razmiljao, ali se one uvijek
pojavljuju parcijalno ili u nekom dijelu iskrivljene (stoga sam ranije rekla da je to samo jedna udna
pria).
Zato K. govori sveeniku da ovaj zna priu od ranije pa ju zato tako vjeto tumai. Takoer, mislim
da ovdje imamo istu injeninu situaciju kakvu smo imali sa opisom Titorellijevog ateljea. ta Josef
K. radi nakon to je saznao za ovu priu i nakon to ju je nekako protumaio zajedno sa
sveenikom? Da li ova pria nudi neku motivaciju Josefu K., da li ona ima neki daljnji efekt na
radnju? Ne. Stoga je ona jo jedan dio sna.

10

Z A K LJ U A K

Moglo bi se postaviti pitanje: Uredu, Kafkini likovi sanjaju, ali zato ne moemo da
tumaimo te njihove snove? Zato tumaenje Kafke kroz metaforu nije adekvatno tumaenje, kako
znamo da je on ubio metaforu?
Prvi odgovor na ova pitanja se sastoji u onom to sam rekla u poglavlju Preobraaj.
Formalno gledajui, metafora se sastoji od tenora i vehiclea, a kod Kafke se deava preobrazba
tenora u udovite, te se znaenje tenora lomi pod vehicleom. Ukratko, nije rije o metafori.
Zapravo, kako je i Adorno rekao, Kafka tei alegoriji. Ovo spominje i Ricoeur u ivoj metafori: kod
metafore je pojedinana rije u reenici metaforina, a kod Kafke je cijela reenica metafora, tj. kod
Kafke imamo sluaj alegorije.
Drugi odgovor se tie prirode sna. Spomenula sam da se spava nikada ne sjea poetka sna.
tavie, spava ne zna poetak sna u trenutku kada sanja. Kafka to pokazuje u svojim romanima.
Dakle, ovo to sam rekla za san se odnosi na romane, a nisam sigurna koliko se odnosi na prie.
Kafka zapravo pokazuje kako je tumaenje svakog sna pogreno, jer mu ne znamo poetak. Smisao
sna mi odreujemo prema njegovom kraju. Smisao ivota odreujemo prema njegovom kraju, a ne
poetku. No, takvo tumaenje sna nikada nije dovreno. Kada bih i tumaila Proces metaforiki,
sveenikova pria bi bila poprilino zbunjujua i ne bih iz nje mogla izvui neko cjelovito
metaforiko znaenje. Primijetila bih da se ta pria i ne trudi da mi prui znaenje. To je ono
opiranje koje spominje Benjamin.

11

L I T E R AT U R A

Adorno, Theodor W.: Prisms (Studies in contemporary German social thought), The MIT

Press Cambridge, Massachusets, 1983.

Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije, Matica hrvatska, Zagreb,

2000.
Coetzee, J. M: Elizabet Kostelo, Osam lekcija, Paideia, Beograd, 2004.
Corngold, Steven: Kafka's Die Vernandlung: Metamorphosis of the Metaphor, University of

Manitoba Press, Winnipeg, 1970.

Deleuze, Gilles i Guattari, Felix: Kafka: toward a minor literature, University of Minnesora

Press, Minneapolis, 2003.

Kafka, Franz: Proces, Biblioteka DANI, Sarajevo, 2004.

Kafka, Franz: Diaries1910-1923, Knopf Doubleday Publishing Group. Kindle Edition

Kafka, Franz: Preobrazba, Sysprint, Zagreb, 1997.

Katni, Ines: Teorija metafore/metafora teorije: Na osnovu studije Paula Ricoeura,

Sarajevo, 2010.
Ricoeur, Paul: iva metafora, Grafiki zavod Hrvatske, OOUR Izdavaka djelatnost,
Zagreb, 1981.

12

S AD R AJ
UVOD

R AZ R AD A
1. Preobraaj

4
4

2. Proces 7
Z A K LJ U A K

11

L I T E R A T U R A 12

13