Karl May - LLANO ESTACADO

BLOODY FOX
Dva su ovjeka dojahali na vodu, bijelac i crnac. Bijelac je bio sasvim
udnovato odjeven, nosio je indijanske cipele i konate hlae, na sebi je jo
imao nekada tamno modar, a sada izblijedjeli frak s peevima, ramena su mu
bila ukraena naramenicama, a na svemu tome su se isticala sjajna i dobro
oiena dugmad od mjedi. Dugaki skutovi visjeli su mu poput krila desno i
lijevo s konja. Na glavi mu je sjedio golemi crni amazonski eir koji je bio
okien uto obojenim, vjetakim nojevim perom. Ovaj omaleni i suhonjavi
ovjek nosio je dvocijevku koja mu je nehajno bila prebaena preko lea, uza se
je jo imao no i dva revolvera zadjevene za pojas. O pojasu su mu jo visjele
osim toga mnoge kesice, zacijelo je tu drao municiju i one mnoge malenkosti
koje su ovjeku potrebne. Sada se, meutim, inilo kao da su prazne.
Crnac je bio velik i irokih lea. Nosio je takoer mokasine i indijanske
hlae od svijetla kalika. Njegova gornja odjea nije bila u skladu s donjom, jer
se sastojala od mundira nekog francuskog konjanikog oficira. Tu je odjeu
zacijelo ostavio neki Francuz, kad su te trupe prodrle u Meksiko, pa se tako
nepoznatim putovima nala na tijelu ovog crnca. Kaput je ovom orijau bio
premalen. Nije ga mogao zakopati, pa su se tako vidjela njegova iroka i gola
prsa; jaha nije imao koulje, jer na Divljem zapadu nema tko da pere rublje.
Umjesto toga oko vrata je svezao neku golemu crvenu kockastu maramu. Vezao
ju je sprijeda u ogroman vor. Na glavi nije nosio eira kako bi se svi mogli
uditi brezbrojnim sitnim masno-sjajnim kovrama koje je sam sebi pravio. I
ovaj je ovjek takoer imao dvocijevku, a osim nje i no, bio je to neki bajonet;
za pojasom je imao konjaniku pitolju koja je izgledala kao da potjee iz
pretpotopnih vremena.
Obojica su imali dobre konje. Na konjima se vidjelo da dolaze izdaleka,
ali su usprkos tome snano i veselo koraali kao da svoje gospodare nose tek
nekoliko sati.
Obale potoka bile su obrasle zelenilom koje se nije protezalo daleko.
Nakon tog zelenog pojasa naili su na suhu juku, mesnatu agavu i bivolju travu
koje su duljinom peteljke i liem mogle odolijevati sui.
Lo predio! ree bijelac. Na sjeveru je bilo bolje. Je li tako, Bobe?
Jest, potvrdi upitani. Massa Frank imati pravo. Ovdje ne sviati masser
Bobu. Kad bi samo to prije doli u Helmersov dom, je masser Bob biti gladan
kao kit koji progutati kuu.
Kit ne moe progutati kuu, razjasni Frank crncu. U njega je sasvim
malo drijelo.
Neka otvori drijelo kao to to masser Bob initi kada jede! Koliko jo
ima do Helmersova doma?

Tano to ne znam. Po opisu, koji smo danas ujutro dobili, morali bismo
uskoro biti na cilju. Pogledaj, ne dolazi li ondje neki jaha? Frank je pokazao
na desno preko vode. Bob je zaustavio konja, zaslonio rukom oi da se zakloni
od sunca, po svome je obiaju otvorio usta kako bi to bolje vidio i nakon
izvjesne stanke rekao: Jest, ini se kao da je jaha, neki mali ovjek na
velikom konju. On dolazi ovamo k masser Bobu i massa Franku.
Jaha, o kome su govorili, nailazio je u otrome kasu, ali nije poao pravo
na njih, ve se inilo kao da kani presjei njihov put. inilo se kao da ih i ne
vidi. udnovat je to momak! mrmljao je Frank. Ovdje na Divljem zapadu je
ovjek radostan ako sretne nekoga. Ovome ovdje kao da uope nije stalo da nas
sretne. Ili je neprijatelj ljudi, ili je u njega neista savjest.
Hoe li masser Bob viknuti?
Jest, zovni ga! Tvoju slonovsku trublju zacijelo e prije uti negoli moje
arlijanje zefira.
Bob je obje ruke stavio na usta i iz sve snage povikao: Halo, halo! Stani,
ekati! Zato bjeati pred masser Bob?
U crnca je bila takva glasina da bi bila kadra probuditi i mrtvog ovjeka.
Jaha je zaustavio svoga konja. Obojica su se pourili k njemu. Kad su mu se
pribliili, shvatili su da to nije ovjek malena rasta, ve je to mladi, zapravo
djeak. Poput kalifornijskih cowboya na sebi je imao konato odijelo koje je
bilo saiveno tako da iz avova vire rese. Na glavi je imao sombrero irokog
oboda. Oko pasa nosio je traku od crvene vune umjesto pojasa; visjela mu je s
lijeve strane. U toj traci nalazio se bowie no i dva revolvera okovana srebrom.
Na koljenima je drao teku dvocijevnu Kentucky puku, a sa obje prednje
strane sedla imao je titove od koe koji su mu po meksikanskom obiaju
zaklanjali noge branei ih od strijela i udaraca kopljem.
Lice mu je bilo tamno od sunca i usprkos njegovoj mladosti izbrazdano
vjetrom i nevremenom. Na lijevoj strani ela, spram desnoga oka, sputao se
kao krv rumen, dva prsta irok oiljak. To mu je davalo snaan ratniki izgled.
Uope, nije odavao da je mlad i neiskusan.
Drei teku puku lako u ruci kao da je od pera, gledao je otvorena oka
obojicu; poput iskusnog jahaa sjedio je u sedlu.
Good day, my boy! pozdravio je Frank. Poznajete li ovaj predio?
Poneto, odgovori jaha, a pritom se ironino nasmijao zacijelo zbog
toga jer ga je Frank nazvao djeakom.
Poznajete li Helmersov dom?
Poznam.
Koliko jo ima do tog mjesta?
to polaganije, to due.
Do vraga! krti ste na rijeima, moj mladiu.
Ja nisam mormonski upnik.
Dakle, tako! Oprostite mi! Zacijelo se ljutite to sam vas nazvao
djeakom.

Na um mi ne pada! Kad me nagovara svatko moe initi to hoe. Ali

mora dopustiti i meni da i ja odgovorim kako hou.
Lijepo! Slaemo se, dakle. Sviate mi se. Eto moje ruke, ali odgovarajte
mi sada kako to ljudima dolikuje. Ja sam ovdje stranac i moram do Helmersova
doma. Nadam se da mi neete pokazati krivi put.
Frank je mladiu pruio ruku. Mladi mu je ovjek odvratio stiskom,
preletio je veselim pogledom njegov frak i amazonski eir odgovarajui:
Nitkov je tko ljude zavodi! I ja sam poao u Helmersov dom. Ako elite poite
sa mnom.
Govorei to ponovo je potjerao konja, a Frank i Bob su poli za njim
obilazei potok tako da je sada njihov put okrenuo prema jugu. Htjeli smo poi
kraj vode, primijeti Frank.
Potok bi vas takoer doveo do Helmersa, razjasni djeak, ali biste
izgubili mnogo vremena. Umjesto tri etvrt sata proteklo bi i dva sta prije no to
biste ga nali.
Prava je srea da smo vas sreli. Poznajete li vlasnika?
Veoma dobro.
Kakav je on ovjek?
Oba su jahaa stavili mladia meu se. Upitno ih je pogledao in objasnio:
Helmers ima dobro oko za nitkovluk i veoma pazi da mu je kua uvijek ista.
To mi se svia. Mi se, dakle, nemamo ega bojati.
Ako ste dobri ljudi, u pravu ste. On e vam svakako biti na pomoi.
uo sam da takoer ima i radnju.
Tako je, ali mu nije do zarade, dri je samo da bi pomagao
zapadnjacima koji naiu. U njegovoj radnji ima svega to je lovcu potrebno, a
sve to prodaje za jeftinu cijenu. Onaj, meutim, koji mu se ne svia, platit e
dobru cijenu eli li neto dobiti od njega.
Prema tome on je u neku ruku udak.
Ne, ali u svakoj se prilici trudi da sve ono to Zapad ini nesigurnim dri
daleko od sebe. Uostalom, upoznat ete ga. Jo u vam samo napomenuti da je
Nijemac.
Frank se odupro o uzengije i povikao: to? On je Nijemac? Radujem se
kraljevski to u na rubu Llana estacada naii na sunarodnjaka. Lice vodievo
bilo je veoma ozbiljno. ak i smijeak je odavao kao da se ne zna pravo veseliti.
Sad je, meutim ljubazno pogledao Franka i upitao ga: Kako? Zar ste i vi
Nijemac?
Naravno! Zar to niste odmah vidjeli?
Ne! Govorite egleski bez naglaska, a uinili ste mi se kao pravi Yankee
kojega su neaci izbacili kroz prozor.
Grom i pakao! to vam na um pada! Ja sam ono to sam rekao, a tko mi
ne vjeruje prosvirat u mu kurum kroz tijelo.
Za to je i no dovoljan. Ali ako je tome tako stari e se Helmers
radovati.

I ja tako mislim. ovjek takva podrijetla ne zaboravlja svoju domovinu.

Dvostruko se radujem to u naii u Helmersov dom. Zapravo sam mogao i
pomisliti da je Evropljanin. Yankee bi svoju radnju nazvao ranch ili nekako
tome slino. Ali Helmersov dom! Tako to kau samo stranci u ovoj zemlji.
Stanujete li i vi u njegovoj blizini?
Ne. Ja nemam ni rancha ni doma. Ja sam poput ptice u zraku ili ivotinje
u umi.
Zar tako mlad? Gdje su vam roditelji?
Nikoga ja nemam!
Hm! Kako se zovete?
Zovu me Bloody Fox.
Bloody Fox? To govori o nekom krvavom dogaaju.
Jest, ubili su mi roditelje i itavu porodicu prije u Llanu estacadu. Ostao
sam samo ja. Nali su me razbijene lubanje. Bilo mi je tada oko osam godina.
Svi vrazi! Tada ste odista siromah ovjek! Napali su vas da vas orobe?
Jest.
Preostao vam je samo ivot, ime i strana uspomena.
ak i to ne. Helmers me naao u pijesku, uzeo me na konja i donio
svojoj kui. itave sam mjesece proveo u bunilu, a kad sam se probudio, nita
nisam znao. Zaboravio sam ak i kako se zovem i jo se danas ne mogu toga
sjetiti. Samo sam upamtio trenutak prepada. Bio bih sretniji da se i toga ne
sjeam, tada me ne bi vrua elja za osvetom uvijek ponovo tjerala u tu stranu
pustinju.
Zato su vas nazvali Bloody Fox?
Bio sam sav oblit krvlju, a u vruici sam stalno spominjao rije lisica.
Zakljuili su po tome da mi je to ime.
Vai su roditelji bili takoer iz staroga kraja?
Zacijelo. Jer kad sam se osvijestio govorio sam engleski i njemaki ali
njemaki sam bolje govorio. Helmers je postao moj drugi otac. Ali me nita nije
moglo zadrati. Morao sam napolje u divljinu poput sokola kome su leinari
razderali roditelje, pa tako mora kruiti oko krvavih mjesta sve dok ne naie na
ubojice. Fox je krgutao zubima i svoga je konja tako otro podbo da se
propeo.
Oiljak na elu potjee jo iz onih dana?
Jest, potvrdi mladi mrano. Ali, nemojmo vie govoriti o tome. To
me uzrujava, pa bi se moglo dogoditi da odem od vas i ostavim vas da sami
poete do Helmersa.
Tako je, razgovarajmo radije o vlasniku tog doma. to je on bio u staroj
domovini?
umarski inovnik.
Kako? povikao je Frank. I ja sam to takoer bio.
Bloody Fox ga je pogledao zaueno, a zatim ga je upitao: I vi takoer?
To je odista radostan sastanak.

Jest. Ali budui da je bio namjetenik u tako lijepom zvanju, zato je

otiao?
O jada! Bio je nadumar. Odreena uma bila je privatno vlasnitvo, a
vlasnik, je bio ponosit, bezobziran i prijek ovjek. Otro su se sukobili, a
Helmers je zbog toga dobio lou svjedodbu i nikako vie nije mogao nai
namjetenje. Tako je dospio ovamo. Vidite li ondje prijeko crvenu i crnu
hrastovu umu?
Vidim, potvrdi Frank gledajui u pokazanom pravcu.
Ondje emo ponovo naii na potok, a iza ume poinju Helmersova
polja. Dosad ste vi mene ispitivali, a sad mi kaite neto o sebi. Ne zove li se
ovaj dobri crnac Sliding-Bob?
Sada Bob poskoi u svome sedlu kao da eli sjahati.
Ah! Oh! Zato psovati massa Bloody Fox dobri masser Bob?
Ne kanim te psovati ni uvrijediti, opravdavao se mladi. Drim da
sam ti prijatelj.
Zato nazivati masser Bob tako kako su ga nazvali Indijanci, jer masser
Bob ne zna tada dobro jahati? Sada masser Bob jahati kao avao. Da to dokae
podbo je konja i odjahao upropanj ka pokazanoj umi. Franka je takoer
zaudilo to pitanje.
Vi poznajete Boba? nastavio je. To je gotovo nemogue.
Nije ba tako! Ja i vas poznam.
Vidi, vidi! A kako se ja zovem?
Hobble Frank.
Grom i pakao! Tako je! Ali, mome, tko vam je o meni pripovijedao?
Ja jo nikada nisam bio u ovome kraju.
Ah! smijao se mladi. ovjek mora znati za tako slavnog
zapadnjaka.
Frank se naduo toliko da mu je frak bio premalen govorei: Ja? Slavan?
Ve i to znate? Tko vam je to rekao?
Neki moj poznanik, Jakob Pfefferkorn, kojega obino zovu Debeli
Jimmy.
Svi vrazi! Moj dobar prijatelj! Gdje ste razgovarali s njime?
Prije nekoliko dana govorio sam s njime gore na Washita riveru.
Pripovijedao mi je kako ste se dogovorili da ete se nai ovdje u Helmersovu
domu.
Tako je. Hoe li doi?
Hoe. Ranije sam poao od njega i dolazim upravo odande. On e
uskoro doi za mnom.
To je divno, to je krasno! Dakle, on je vama govorio o meni?
Pripovijedao mi je o vaem pohodu na Yellowstone. Kad ste mi ono
prije rekli da ste bili umar, odmah sam znao tko stoji preda mnom.
Dakle, sad mi vjerujete da sam poten ovjek?

Vjerujem vam, vjerujem i to da ste veoma dobra srca, smijao se

mladi.
Dakle me debeljko nije ocrnio?
Kako da to uini! Zar da klevee dobrog Franka?
Jest, ali valja da znate da smo se mi katkada znali i porjekati oko nekih
gimnazijalnih pitanja. Na svoju sreu je uvidio da smo jedan drugome nadmoni
i sada na itavu svijetu nema boljih prijatelja od nas. Ali eto Boba, a eto i ume.
Kamo da krenemo?
Prijei emo potok pa poi kroza umu. To je najkrai put. Jahai poput
Boba ne trebaju utabana puta.
Tako je! sloi se crnac ponosito. Massa Bloody Fox vidjeti kako
masser Bob jahati. On jahati poput Indijanca. Masser Bob je kadar sve proi.
Preli su vodu i jahali kroza umu i nita ih nije smetalo; prolazili su kroz
polja kukuruza, zobi i krumpira. Ovdje je na mjestima bilo plodne crne zemlje
kao i u Teksasu koja da je dobar urod. Potok je tekao sasvim kraj Helmersova
doma, a iza te kue nalazile su se brojne staje i gospodarske zgrade. Kua je bila
sagraena od kamena, bila je dugaka, duboka i bez gornjeg kata, ali su usprkos
tome zabati imali dvije male izbe u potkrovlju. Pred vratima su se nalazili
golemi hrastovi, bilo ih je etiri, a meu njima vie jednostavnih stolova i klupa.
Odmah se vidjelo da se desno od ulaza nalazi prostorija za stanovanje, a lijevo
radnja o kojoj je govorio Bloody Fox.
Za jednim je stolom sjedio postariji ovjek, puio je lulu i ispitivaki
promatrao doljake. Bio je visok i snaan, a lice mu je bilo preplanulo od sunca;
nosio je gustu bradu i odavao je pravog zapadnjaka koji mnogo radi, a to se
vidjelo po njegovim rukama. Kad je prepoznao vou ove skupine, ustao je i
izdaleka povikao:
Welcome, Bloody Fox! Napokon te ponovno vidim. Imam novosti za
te.
Odakle? pitao je mladi.
Odande. ovjek je pokazao rukom na jug.
Kakve su vijesti? Dobre?
Naalost nisu. Zacijelo su ponovo iskrsnuli leinari. Ima ih ponovo u
plainsu.
Llano estacado Amerikanci naime nazivaju staked plain. Oba naziva
imaju isto znaenje: stupovima oznaena ravnica. Vijest kao da je elektrizirala
Bloody Foxa. Skoio je iz sedla, brzo pristupio ovjeku i rekao:
Odmah mi to mora poblie rei.
Ne znam mnogo, i lako u ti kazati. Ali e prije toga ipak biti toliko
pristojan i saopiti ovoj dvojici gentlemana tko sam.
Ve sam im to rekao. Ti si Helmers, vlasnik ove farme, a ova gospoda
su Hobble Frank i masser Sliding Bob koji su doli k tebi da neto kupe.
Helmers je promatrao obojicu i rekao: elim ih ponajprije upoznati prije
no to s njima stupim u trgovinu. Jo ih nikada nisam vidio.

Mirno ih moe zadrati. Moji su prijatelji.

Ako je tome tako, dobro su mi doli. Helmers je Franku i Bobu pruio
ruku pozvavi ih neka sjednu.
eljeli bismo prije svega spremiti nae konje, sir, ree Frank. Vi
zacijelo znate to je prva dunost zapadnjaka.
Tako je! Po tome kako se brinete za vae ivotinje vidim da ste dobri
ljudi. Kada kanite otii?
Moda emo biti prisiljeni da budemo kod vas nekoliko dana, jer
oekujemo dobre prijatelje.
Odvedite konje iza kue i zovnite Herkulesa, crnca! On e vam u svemu
biti na usluzi.
Obojica su uradili kako im je bilo reeno. Helmers ih je promatrao
maui glavom; obratio se Bloody Foxu: udnovate si mi ljude doveo! Nekog
francuskog konjanikog kapetana crne koe i gentlemana od prije pedeset
godina koji nosi nojevo pero za eirom. To je i za Divlji zapad suvie.
Nemoj se varati, starino! Rei u ti samo jedno ime, pa e im odmah
povjerovati. Oni su Old Shatterhandovi dobri znanci i upravo njega ekaju
ovdje.
to kae? povikao je Helmers. Old Shatterhand e doi u Helmersov
dom? Tko ti je to rekao? Zar ovi ljudi?
Ne, to mi je rekao debeli Jimmy.
Zar si i njega susreo? Dvaput sam ga sreo i rado bih ga jo jednom
vidio.
Za to e imati uskoro priliku. On i dugaki Davy nalaze se u drutvu
koje ova dvojica oekuju.
Helmers je nekoliko puta snano povukao dim iz svoje lule, jer mu se
upravo htjela ugasiti. Tada je povikao, a pritom mu se itavo lice ozarilo
radou. Kakve li vesele vijesti! Moram potrati do moje stare Barbare da je
obavijestim . . .
Stani! prekine ga Bloody Fox drei ga vrsto za ruku. Prije svega
elim uti to se zbiva u Llanu.
Naravno, o zloinu je rije, odgovori Helmers okrenuvi se Bloody
Foxu. Kako te dugo nije bilo ovdje?
Gotovo dva tjedna.
Nisi, dakle, vidio u mene etiri porodice koje su htjele prijei kroz
Llano. Ima tome tjedan dana kako su otili, ali se nisu probili kroz Llano.
Wallace, vodi, vratio se odande. Oni bi ga morali sresti.
Jesu li kolci bili u redu?
U tome i jeste stvar. Da pustinju ne pozna ve dvadeset godina i on bi
bio izgubljen.
Kamo je otiao?
Lei gore u maloj sobi da se smiri. Po svom dolasku bio je napola mrtav
od iznemoglosti, ali usprkos tome nije nita uzeo kako bi se mogao odmoriti.

Moram do njega i moram ga usprkos njegovoj iscrpljenosti probuditi.

Neka mi sve ispripovjedi.
Mladi je uzbueno otrao i nestao u kui. Farmer je ponovo sjeo puei
svoju lulu. udei se urbi mladievoj mahao je glavom. Tada mu se lice
razvedrilo, poeo je na glas mrmljati za se: Debeli Jimmy! Hm! Pa ak i Old
Shatterhand! Hm! A takvi ljudi dovode samo ispravne momke! Hm! Doi e
itavo drutvo! Hm! Ali zar nisam poao da o tome obvijestim svoju Barbaru . .
.
Helmers je ustao da to saopi svojoj eni, ali je stao jer se upravo iza ugla
pokazao Frank. No, sir, jeste li nali crnca? upitao ga je Helmers.
Jesam, odgovori Frank. Bob je ostao s njime, pa sam im mogao
povjeriti konje. Prije svega sam se urio do vas da vam kaem koliko se
radujem to sam naiao na kolegu.
Govorio je engleski, jer sve to se dosad govorilo govoreno je engleskim
jezikom.
Rekoste kolegu? pitao je farmer. Gdje je taj kolega?
Ovdje! Vas mislim! Bloody Fox mi je pripovjeda da ste bili
nadumar.
Tako je.
Mi smo, dakle, kolege jer i ja sam bio u mladosti poklonik umarske
znanosti.
Zar tako? A gdje je to bilo? U Njemakoj.
to? U Njemakoj? Vi ste, dakle, Nijemac, zato govorite engleski?
Posluite se svojim materinjim jezikom.
To je ve Helmers progovorio njemakim jezikom, a Hobble Frank mu
odmah upadne u rije: inim to s najveim zadovoljstvom, gospodine
nadumaru. Kada je rije o mome materinjem jeziku, tada sam odmah na biljei.
Ponosno vam kaem: bio sam umarski pomonik u Moritzburgu kod
Dresdena, znate li gdje se nalazi zamak sa uvenim ribnjacima punim arana.
Helmers je ponajprije bio poneto iznenaen ovim govorom. Ipak je
meutim 'gospodinu kolegi' prijateljski pruio ruku i pozvao ga neka sjedne,
elei da tako dobije vremena, pa da izmogne skoiti u kuu da donese neto za
pie. Kad se vratio, nosio je u ruci dvije boce i dvije pivske ae?
Svi vrazi, kako je to dobro! povie Frank. Pivo! Jest, to mi se svia!
Pri tom plemenitom piu otvaraju se sve brane u govoru. Zar se i ovdje u
Teksasu pravi pivo?
Veoma ga mnogo prave. Valja da znate kako u Teksasu ima mnogo
naih ljudi, a gdje je njih ondje je i piva.
Tako je, hmelj i slad, neka ih bog poivi! Zar sami pravite pivo?
Ne! Dobavljam ga, ve prema prilici, iz Coleman Cityja. Ali u vae
zdravlje, gospodine Frank.

Helmers je napunio ae i kucnuo se s Frankom. Ovaj zausti: Molim

vas, gospodine nadumaru, nemojte se skanjivati i niega se ne bojte! Ja sam
sasvim obian ovjek.
Nemojte me zbog toga nazivati gospodine Frank. Recite mi naprosto
gospodine kolega! To e za obojicu biti najbolje.
U pravu ste! sloi se Helmers nasmijano. Vi ste ovjek koji mi se
osobito svia.
Naravno! Ali gdje se djeo zapravo na dobri Bloody Fox.
Otiao je da vidi jednog naeg gosta i da od njega neto sazna. Gdje ste
ga sreli?
Napolju, na potoku, sat odavde.
Mislio sam da ste dulje vrijeme bili zajedno.
Nije to bilo potrebno. Ja sam toliko privlano simpatian da se odmah
sprijateljim sa itavim svijetom. Mladi mi je pritom ispriao itav svoj ivot.
ak mi se i sasvim povjerio. Ne znate li nita poblie o njemu?
Ako vam je ve on sve ispripovjedio, ja drugo nita ne znam.
Od ega ivi Fox zapravo?
Hm! Povremeno mi donosi zlato. Iz toga zakljuujem da je negdje
naiao na nalazite.
To mu od srca elim: ini se da je i on podrijetlom iz naega kraja. Mora
da je to strano ne znati na kojem kraju ekvatora se ovjek rodio. U tom se
trenutku pojavio Bloody Fox; prilazio im je. Bio je jo ozbilniji negoli prije i
odmah se obratio Helmersu: To je strano to sam upravo uo od Wallacea! Ni
na to drugo ne mogu misliti ve na te jadne ljude koje su ubili u Llanu
estacadu.
Zar su ubili ljude? pitao je dobroudni Hobble Frank, pun suuti. U
Llanu? Kad se to dogodilo?
To nitko ne zna. Prije osam dana otili su odavde, ali nisu stigli na drugu
stranu pustinje. Iz toga valja zakljuiti da su nastradali.
A moda i nije tako. Moda su odjahali u drugome pravcu no to su bili
rekli.
To ba i jest ono, ega se bojim. Odatle je samo jednim pravcem
mogue prijei Llano. Taj pravac je upravo toliko opasan kao da prelazite
Saharu ili pustinju Gobi. U Llanu estacadu nema bunara, nema oaza a takoer
nema deva koje su kadre izdrati dugo vremena bez vode. To ini taj put veoma
opasnim iako je krai od onog afrikanskog ili azijskog. Ne postoji vrsti put.
Zbog toga su pravac kojim je jedino mogue prijei Llano obiljeili koljem.
Zbog toga se tako zove ta pustinja. Tko se ne dri u pijesak zabijenih kolaca, taj
je izgubljen. Umrijet e od iscrpljenosti i ei. Vruina i e e ga ubiti. Takav
ovjek gubi sposobnost miljenja i tako dugo jai u krugu dok mu konj ne
padne, a ovjek vie ne moe dalje. Malo je ljudi koji Llano tako tano poznaju
pa se mogu snalaziti i bez tih oznaka. Ali ta je onda ako ubice krivo postave
kolje?

Bila bi to avolska stvar! izusti Frank prestraeno.

Tako je, ree Helmers, a o tome je rije. Ima razbojnikih skupina koje
povade kolje iz zemlje i stavljaju ga u krivom pravcu. Tko tako slijedi te
znakove, taj je izgubljen.
Znakovi se iznenada gube, a jaha se nae u nevolji i vie se ne moe
spasiti.
Zato se ne vrati po istim znakovima?
Za to je prekasno, jer on se ve nalazi duboko u Llanu estacadu i vie
nije kadar dokuiti plodno tlo. Razbojnici ga i ne trebaju ubiti. Oni naprosto
ekaju dok ga savlada e i poslije toga orobe njegov le. Tako se ve mnogo
puta dogodilo.
Zar je nemogue unititi te momke? Kad je Helmers upravo kanio
odgovoriti na to pitanje, ugledao je nekog ovjeka koji je upravo nailazio
pojavivi se iza ugla. Bio je odjeven sasvim u crno, a u ruci je nosio mali
zaveljaj. Njegova visoka pojava bila je sasvim uska, a njegovo lice mravo i
iljato. Visoki cilindar, koji je zabacio na iju, odavao je duhovno lice. Uza sve
to nosio je i naoari. Pribliavao se udnovato hodajui i dotaknuvi lako obod
eira pozdravio je: Good day, gospodo! Jesam li moda stigao blagorodnom
gospodinu Helmersu?
Helmers ga je promatrao pogledom koji je pokazivao da mu ba taj
ovjek nije dobro doao, ali je ipak odgovorio: Zovem se Helmers, jest, ali
rije blagorodni mogli biste lako izostaviti. Ja nisam mirovni sudac i ne volim
da me stranci tako nazivaju. Jer to su, napokon, obine trule jabuke i gentleman
ne voli da ga obasipuju time. Budui da znate moje ime, mogli biste mi rei
svoje.
Zato ne, sir! Zovem se Tobias Preissegott Burton i misionar sam
svetaca posljednjeg suda.
Stranac je to izgovorio pun samoljublja i istunstva, ali sve se to nije
dojmilo farmera, jer mu je Helmers odgovorio slijeui ramenima: Vi ste
Mormon? Nije to nikakva preporuka za vas. Nazivate se svecima posljednjeg
suda. To je nadmeno i preuveliano, a budui da sam ja obino ljudsko bie i
nemam za te vae stvari smisla, bit e najbolje da odmah zajedno sa svojim
misionarskim izmama odete odavde. Ne trpim prodavaa dua u svome
domu.
Bilo je to izreeno veoma jasno, ak i uvredljivo. Burton je, meutim, i
dalje bio ljubazan, nekoliko je puta taknuo obod eira snishodljivo govorei:
Varate se, sir, kad mislite da sam namislio obratiti stanovnike ove plemenite
farme. Svratio sam k vama samo da se odmorim i da utaim glad i e.
Dakle, tako! No ako samo to elite dobit ete sve to vam treba
pretpostavivi, naravno, da ste kadri i platiti. Nadajmo se da uza se imate
novaca.
Helmers je ponovo razgledao lik stranev, uinio je to otrim i
ispitivakim pogledom, a tada mu se namrti lice kao da nije ugledao neto to

mu se svia. Mormon je pogledao u nebo, nakaljao se i poeo objanjavati:

Dodue nisam osobito obdaren blagom ovog grenog svijeta, ali jelo, pie i
krevet jo mogu platiti. Nisam se ba spremio na takav izdatak, jer su mi rekli
da je ova kua osobito gostoljubiva.
Ah! Tko vam je to rekao?
uo sam to u Taylorsvillu odakle dolazim.
Rekli su vam istinu. Ali ini se kao da su zaboravili pridodati da sam
ljubazan samo s onim ljudima koji su mi dobrodoli.
Zar ja nisam taj?
Niste, da pravo kaem niste.
Ali ja vam nisam nita uinio.
Moda. Ali usprkos tome, kad vas tano gledam, ini mi se kao da biste
mi mogli uiniti neto naao. Nemojte mi to uzeti za zlo, sir! Ja sam otvoren
ovjek i obiavam otvoreno kazivati svakome to o njemu mislim. Vae mi se
lice ne svia.
I sada se inilo kao da Mormon nije povrijeen. I trei put je dotakao
obod svog eira, govorei umiljato: U tome ivotu sudbina je pravednika da
ga tek upoznaju. to se tie moga lica ja tu nita ne mogu promijeniti. Ako vam
se ne svia nije to moja krivica.
Vi doputate da vam se to kae. Mora da je u vas veoma debela koa
kad to mirno primate. Uostalom moram vam priznati da zapravo nita nemam
protiv vaeg lica. Nain kako tim licem prolazite svijetom, to mi se ne svia. A
takoer mi se i ini kako to zapravo i nije vae pravo lice. ini mi se kao da
vam je izraz sasvim drugaiji kad ste sami. A zatim ima i jo neto to mi se ne
svia.
Smijem li vas zamoliti da mi to kaete? Rei u vam a da me ne
morate moliti. Mnogo me smeta, naime, to dolazite iz Taylorsvilla.
Zato? Imate li ondje neprijatelja?
Nijednog. Ali razjasnite mi kamo ste naumili poi.
Kanim gore u Fort Elliot.
Hm! Zar najblii put onamo vodi kraj moje kue?
Ne, ali uo sam toliko dobra o vama da sam vas od srca elio upoznati.
Nemojte to eljeti, mister Burton, jer to moda ne bi bilo dobro za vas!
Ali da nastavimo! Gdje vam je konj?
Moj konj? Nemam konja. Doao sam pjeke.
Oho! Samo mi nemojte tako neto pripovijedati! Konja ste negdje sakrili
i ja mislim kako ba nisu isti razlozi koji su vas naveli na to. Ovdje svatko ima
konja, svaka ena i svako dijete. Bez konja je ovjek ovdje, u tom predjelu
izgubljen. Stranac, koji sakriva konja i to zatim nijee ne misli dobro. Mormon
je sklopio ruke i povikao: Ali mister Helmers, kunem vam se da odista nemam
konja! Hodam pjeke zemljom; jo nikada nisam sjedio u sedlu.
Helmers je ustao s klupe, pristupio strancu, poloio mu svoju teku ruku
na rame i nastavio: ovjee, to vi meni govorite, meni koji tako dugo ivim

ovdje na granici? Zar mislite da sam slijep? Ja vidim kako su vam hlae na
unutarnjoj strani izlizane od jahanja. Vidim rupe ostruga na vaim izmama . .
.
To nije dokaz, sir! prekine ga Mormon u govoru, kupio sam stare
izme. Rupe su ve postojale.
Tako, dakle! Koliko ih ve nosite?
Ima tome dva mjeseca.
Rupe bi ve davno bile ispunjene prainom i blatom. Ili ih moda iz
vlastitog zadovoljstva svakog dana pravite? Prole noi je kiilo. Toliko
pjeaenje bi vae izme ve davno ispunilo blatom. To, to su toliko iste,
siguran je dokaz da ste jahali. Nadalje vonjate po konju, a ovdje, pogledajte
samo! Kada budete jo jednom ostruge stavljali u naprtnjau, pobrinite se da ne
vire napolje! Pokazivao je pritom mjedenu ostrugu koja je virila iz straneve
naprtnjae.
Te sam ostruge sino naao, branio se Mormon.
Trebalo je da ih ostavite, jer ih ionako ne trebate. Uostalom, to me se ne
tie da li jaete ili ne. to se mene tie mogli biste prolaziti svijetom na
klizaljkama. Ako moete platiti, dat u vam jesti i piti. A zatim neka vas voda
nosi! Preko noi vas ne kanim zadrati. Primam ljudi koji u meni ne bude
sumnju.
Helmers je pristupio prozoru, rekao nekoliko poluglasnih rijei, vratio se
zatim na svoje mjesto i prividno se vie nije brinuo za stranca. Mormon je sjeo
za oblinji stol, i pobono priklonio glavu mirno ekajui to e mu donijeti.
Odavao je ovjeka koji je nekriv bio osumnjien. Hobble Frank je paljivo
sluao ovaj razgovor. Sada, kad je sve bilo gotovo, nije se vie brinuo za
Mormona. Sasvim drugaije se meutim ponaao Bloody Fox.
Mladi je odmah po stranevu dolasku irom otvorio svoje oi i nije ga
vie isputao iz vida. Nije sjeo i naumio je da napusti farmu. Njegov je konj jo
bio kraj njega. Sad se uhvatio za elo kao da se uzalud trudi kako bi se neemu
dosjetio. Spustio je potom ruku i polako sjeo kraj farmera, ali tako da moe
tano promatrati Mormona. Trudio se da to nitko ne primijeti, ali nije mogao
sakriti unutranju uzbuenost. Uto se pokazala postarija, punana ena. Donijela
je kruha i pogolem komad peena mesa.
To je moja ena, razjasni Helmers Hobble Franku njemakim jezikom,
s Mormonom je razgovarao engleski. Ona govori njemaki toliko dobro kao i
ja.
To me veoma veseli, ree Frank pruajui joj ruku. Davno je tome
kako sam poslednji puta s jednom lady razgovarao tim jezikom. Od srca vas
pozdravljam, draga moja gospoo Helmers! Dobra ena nije znala to bi
zapravo razgovarala s ovim momkom. Upitno je pogledala svojega mua, a
Helmers joj je pripomogao govorei: Gospodin je moj kolega, on je umar,
koji bi zacijelo u naem kraju daleko dotjerao.

Tako je! prekine ga Frank brzo. umarstvo je pravi put kojim bih se
rukama i nogama uspinjao navie samo da me nije sudbina zgrabila i povukla u
Ameriku. Nadam se da emo se brzo i dobro upoznati, draga gospoo
Helmers.
Osvjedoena sam da e to biti tako! odgovori mu ona.
Ali sada mi je stalo samo do piva. Mogu li dobiti jo jednu au?
Uzela je njegovu au u ruku da je jo jednom napuni. Usput je donijela
Mormonu kruha, sira, vode i malu aicu rakije. Ovaj je zapoeo jesti ne brinui
se to nije dobio meso.
Sad se pojavio Bob. Masser Bob biti gotov, javio je. Masser Bob
takoer jesti i piti.
U tom trenutku ugledao je Mormona. Zastao je, promatrao je ovjeka
nekoliko trenutaka i tada povikao: to vidjeti masser Bob! Tko ovdje sjediti!
To biti massa Weller, kradljivac, on pokrasti massa Baumann mnogo novac.
Mormon je skoio na noge buljei prestraeno u crnca.
to si to rekao? pitao je Frank poskoivi takoer na noge. Taj ovjek
da je onaj Weller?
Jest, on biti! Masser Bob ga tano poznavati! Masser Bob ga tano tada
vidjeti!
Grom i pakao! Bio bi to prekrasan susret. to vi kaete na to, mister
Tobias Preissegott Burton?
Mormon je savladao trenutan strah. Prezirno je odmahnuo rukom prema
crncu i odgovorio: Taj crnac nije pri zdravoj pameti. Ne razumijem ga. Ne
znam to hoe.
Njegove su rijei bile sasvim jasne. Nazvao vas je imenom Weller
govorei da ste njegova gospodara, nekog izvjesnog Baumana, pokrali.
Moje ime nije Weller.
Moda ste se jednom tako zvali.
Oduvijek se zovem Burton. Nigger ini se kao da me zamijenio s
nekim.
Tada mu pristupi Bob prijetei i povie: to biti masser Bob? Masser
Bob biti crnac, nikakav nigger. Masser Bob biti obojeni gentleman, ako massa
Weller jo jedno Bobu rei nigger, masser Bob njega oboriti akom kao massa
Old Shatterhand.
Helmers je odmah skoio meu njih govorei: Bobe, samo nikakva
nasilja! Ti optuuje ovog ovjeka za krau. Moe li to dokazati?
Jest, Bob imati dokaze. Massa Frank takoer znati kako massa Baumann
biti okraden. On biti svjedok.
Je li to istina, mister Frank?
Jest, potvrdi upitani. Ja to mogu potvrditi.
Kako se to zbilo?
Moj prijatelj Baumann, kojega oni to ga poznaju nazivaju ukratko
Lovac na medvjede, imao je prijeko u blizini South Fork od Cheyenne rivera

radnju, a ja sam mu bio drug u poslu. Ispoetka je posao iao veoma dobro, jer
su ga mnogo posjeivali kopai zlata koji su se u to vrijeme sakupljali na Black
Hillsu. Zaradili smo mnogo novaca i u nas je esto bilo mnogo novanica i
zlatnih zrnaca. Jednoga sam dana morao otii na put da obiem kopae zlata
kako bih utjerao dugove. Kad sam se nakon tri dana vratio, zauo sam da je
Baumann za to vrijeme bio pokraden. Bio je sam u kui s Bobom i zadrao je
nekog stranca imenom Weller preko noi u kui. Idueg jutra nestalo je
Wellera, a takoer i novca: gonjenje nije posreilo jer je nevrijeme izbrisalo
tragove. Sada Bob tvrdi da u tom svecu prepoznaje kradljivca i ja ne mogu
pretpostaviti da se prevario. U Boba su otvorene oi, a i dobro pamti ljude. To je
ve jednom dokazao. To je mister Helmers, sve to vam mogu rei.
Vi, dakle, niste tada susreli kradljivca?
Nisam.
Prema tome niste kadri potvrditi da mi pred sobom imamo kradljivca.
Bob je usamljen u svojoj tvrdnji. to nam je initi znate i sami.
Masser Bob tano znati to mu je initi! povie crnac. Masser Bob e
momka izlupati na mrtvo ime. Masser Bob se ne varati.
Naumio je Helmersa maknuti u stranu kako bi se ponovo pribliio
Mormonu. Farmer ga je meutim zadrao govorei: Stani! Bilo bi to nasilje, a
ja to ne doputam u mojoj kui.
Dobro. Masser Bob ekati dok momak ne napustiti vae tlo. Tada e ga
zgrabiti i objesiti na prvo drvo. Masser Bob ovdje sjediti i dobro paziti kada
lopov otii.
Bob je sjeo, sjeo je tako da Mormona stalno ima na oku. Vidjelo se da je
prijetnju ozbiljno namislio ostvariti. Burton je pun straha promatrao orijaku
pojavu crnevu; obratio se Helmersu: Sir, ja sam odista nevin. Ovaj crnac me s
nekim zamijenio, nadam se da se mogu pouzdati u vau zatitu.
Nemojte se suvie pouzdavati u mene! glasio je odgovor. Nema
dokaza, a ta me se stvar, uostalom, i ne tie, jer ja nisam nikakva vlast. Dok
budete ovdje, moete biti mirni. Ja sam vam, meutim, ve jednom rekao da
odete to je mogue prije. to e se tada dogoditi meni je svejedno. Ne mogu
Bobu zabraniti da svoju stvar s vama rijei u etiri oka. Da vas umirim mogu
vam rado obeati da neu pasti u nesvijest ako vas sutra ugledam objeena o
najjau granu.
Time je stvar zapravo bila zavrena. Mormon je ponovo zapoeo jesti, ali
jeo je sasvim polako pravei velike stanke kako bi to dulje bio u sigurnosti.
Bob ga nije putao iz oiju, a Bloody Fox, koji je bio napadno miran, promatrao
ga je jednako pozorno kao i prije.

HITAC U ELO
Sad je svatko bio zabavljen jelom i vlastitim mislima i razgovor je zastao.
Kad je kasnije Frank zapoeo ponovo razgovor o Llanu estacadu, prekinula ga
je u tome pojava jednog novog gosta. ini se da vau kuu mnogi posjeuju,
mister Helmers, ree Frank. Ondje ponovo netko nailazi, namislio je pravo k
nama.
Gostioniar se okrenuo spram doljaka, prepoznao ga je i rekao ivo: To
je netko tko mi je uvijek dobrodoao, te je dobar momak na kojega se ovjek u
svakoj prilici moe osloniti.
Zacijelo je to neki vodi, kako se ini, koji se eli snabdjeti kod vas.
Zar mislite da je tome tako budui da vidite na obje strane sedla goleme
bisage?
Jest.
Varate se. On nije trgovac, on je jedan od naih najboljih izviaa,
ovjek, kojega morate upoznati.
Moda ga znam po imenu.
Kako se zapravo zove ne znam. Svi ga zovu Juggle Fred, a to znai
neto poput maioniara; on umije da ini stotinu majstorija, a svaka e vas
naprosto zadiviti. Stvari koje su mu zato potrebne dri u bisagama.
uo sam ve neto o njemu. On je putujui maioniar, a katkada je i
vodi i traga, nije li tako?
Upravo obrnuto: on je izvanredan traga koji svoje drutvo povremeno
zabavlja majstorijama. ini se da je mnogo bio u drutvu sa slavnim
cirkusantima, a takoer zna i njemaki jezik. Zato je doao na zapad i zbog
ega je ovdje ostao dok bi negdje drugdje svojom spretnou postao bogat
ovjek, to ne znam niti me se to tie, ali sam osvjedoen da e vam se svidjeti.
Jaha o kome su govorili sada se pribliio. Zaustavio je konja neto
ispred kue i povikao: Halo, stari krmaru, ima li jo mjesta za siromano
potucalo koje nije kadro da plati ono to pojede?
Za tebe u svako doba ima mjesta, odgovori Helmers. Samo doi!
Sjai sa svoje koze i raskomoti se! Naii e na ugodno drutvo.
Nekadanji opsjenar je preletio prisutne upitnim pogledom i rekao: Tome
se i nadam! Naeg Bloody Foxa poznam, o crncu ne brinem. Onaj drugi omaleni
gentleman u fraku i enskom eiru ne ini mi se loim momkom. A onaj trei
koji jede sir kao da brsti jeevu kou, no, hm, njega jo elim upoznati. Bilo je
udnovato kako je taj ovjek odmah bio oprezan s Mormonom. Pribliio se i
sjahao. Dok je Helmersa pozdravio poput starog prijatelja srdano rairivi ruke,
Frank ga je pozorno promatrao. Taj Juggle-Fred bio je ak i ovdje na Divljem
zapadu naroita pojava. Prvo to je ovjek primijetio na njemu bila je prilino
velika grba koja je nagrivala njegov inae sasvim lijep stas. Bio je srednje

visine, veoma snaan; u njega nisu bile duge ruke a nije imao ni uske grudi ni
kratak trup kao to je est sluaj u svih grbavaca. Okruglo, puno, glatko i
izbrijano lice njegovo bilo je veoma tamno, ali s lijeve strane na obrazu se vidio
veliki oiljak kao da je neka strana rana bila nevjeto saivena. Najneobinije
je bilo to to su mu oi bile sasvim jasno razliite boje; lijevo oko je bilo lijepe
modre boje neba, a desno sasvim crno. Nosio je visoke izme od bivolje koe s
golemim meksikanskim mamuzama i crne hlae od koe, jednako takav kaput i
prsluk u obliku koulje koji je bio od jake, modre oje; opasan je bio irokim
konim pojasom u kojem je bilo, pored metaka, noa i jednog revolvera velikog
kalibra, mnogo sitnica koje su potrebne svakom zapadnjaku. Novu kapu od
dabrovine navukao je duboko preko ela, tako da mu se uope nije vidjelo, a na
zatiljak mu se sputao dabrov rep. Helmers je njegova konja nazvao u ali
kozom, a to ba i nije bilo bez osnova. ivotinja je bila neobino krakato i
vjerojatno veoma izmoreno stvorenje. Batrljak repa bio je go i bio se sasvim
ovjesio; na njemu je jo bilo nekoliko kratkih dlaka koje mora da su bile
izvanredno privrene mjestu odakle su prije mnogo godina nikle. Da li je to
kljuse neko bilo vranac, ili rian, ili lisac to se sada vie nije moglo utvrditi jer
je tom kljusetu na mnogim mjestima poispadala dlaka, pa se koa sivjela toliko
neodreeno kao da je to staro kljuse jo u doba seobe naroda jahao neki Suev ili
Gepid. Repu nije bilo ni traga. Neobino velika glava visjela je ivotinji tako da
je gubica gotovo dodirivala zemlju, a inilo se kao da jedva nosi dugake debele
i potpuno gole magaree ui. Pritom je ivotinja imala zatvorene oi kao da
spava i tako kako je ovdje stajala bila je prava slika gluposti i bespomonosti.
Poto je vlasnik toga konja Helmersu stisnuo ruku, zapitao je: Za mene
dakle ima mjesta? A ima li jela?
Naravno! Sjedni! Ovdje je dosta mjesta i za tebe.
Hvala. Sino sam pokvario eludac. Govedina mi je danas preteka.
Radije bih pojeo mladu koko. Ima li jednu?
Zato ne? Pogledaj! Ondje ima pohanaca itavo mnotvo. Pokazao je
pritom dva jata mladih pilia koji su se motali pod okriljem stare koke u blizini
stola kako bi ugrabili pokoju mrvicu.
Lijepo! sloi se Fred. Molim jedno. Neka mi ga tvoja gospodarica
priredi. Oerupat u ga sam. Govorei to podigao je svoju dvocijevku,
nanianio na jedno pile i opalio. Kad je hitac prsnuo, njegov se konj nije
pomaknuo, a ni otvorio oi nije. inilo se kao da je ukoen i kao da ga se ne tie
to je u njegovoj blizini prasnuo hitac.
Pile je ostalo na mjestu mrtvo. ovjek ga digne i pokae. Na sveope
zauenje na piletu nije bilo nijednog pera, tako da ga se odmah moglo pei.
Svi vrazi! smijao se Helmers. Mogao sam se odmah domisliti da u
biti svjedok nekoj tvojoj novoj majstoriji. Ali kako si to uinio?
Dalekozorom.
Nesmisao! Pucao si iz puke.

Naravno. Ali prije toga sam izdaleka promatrao sve vas iz daljine svojim
teleskopom, a takoer i pile. Zbog toga sam odmah priredio sve kako bih se
prikazao tvojim gostima kao maioniar.
Da li bi ovjek mogao upoznati tvoje pripreme?
Zato ne? To je prava igrarija. Puku valja napuniti grubom eljeznom
pilovinom, umjesto kugle ili same, i valja ciljati tako da zahvati pticu straga,
pa e tako perje, ako nije suvie jako, biti ptici gotovo obrijano. Eto, nije
ovjeku potrebno da studira crnu ili bijelu magiju pa da bude takozvani
maioniar. Ali, zapovjedi neka mi ispeku ptiicu! Nadam se da je dozvoljeno
da i ja sjednem ovamo.
Naravno! Oba ova gentlemana prijatelji su moji i Old Shatterhandovi
kojega ovdje oekuju.
Old Shatterhand? nastavi Juggle-Fred. Je li to istina?
Jest. Doi e takoer i debeli Jimmy.
Kakva li veselja! To je vijest da naprosto bolje nema. Ve sam odavno
elio vidjeti tog Old Shatterhanda. Raduje me to sam upravo u pravi as doao
ovamo.
Radovat e te kad dozna i to da je ovaj ovdje gentleman iz naega
kraja. Zove se Frank i kolega je...
Frank? prekine ga maioniar. Da to nije moda Hobble Frank?
Grom i pakao! povie malian. Vi znate moje ime? Kako je to
mogue?
Juggle-Fred mu odgovori: Ne morate se tome uditi. Prije su bila druga
vremena. Dogodila su se dobra i zla djela, a bilo ih je itavo mnotvo ovdje na
dalekom Zapadu i zbog loih veza vijest, bilo kakva, polako se irila. Ali ako se
sada neto znaajno dogodi, u tren oka se proiri tamo od vode sve do Meksika i
od starog Frisca sve do New Yorka. Va hrabri pohod u Yellowstone ve je
poznat, a takoer i vaa imena. U svakoj tvravi, u svakom okrugu i pri svakoj
logorskoj vatri pria se o vaem pohodu i ne smijete se uditi to znam vae
ime. Neki stupiar, koji je gore na Spotted Tail vodi razgovarao s Moh-Awom,
sinom Oihtka-Petava, i sada doao prijeko u Fort Arbuckle pripovijedao je
svima koga god bi sreo, a takoer i meni, itavu priu; pripovijedao je to tako
iscrpno kako ju je upravo on sam bio uo.
No, ree Hobble Frank, tko zna to su sve izmislili od Spotted Tail
vode pa sve do Fort Arbucklea. Od mia postaje sjeverni medvjed, a od gliste
golema zmija; obini lovac na dabrove postaje slavni Hobble Frank. Ja
doputam da smo bili pravi Herkulesi i Minosauri, ali vie od onoga to je prava
istina ne doputam da se govori. Junaka resi krepost povuene skromnosti.
Vaa skromnost puna je prednosti i ja sam veoma zadovoljan to sam
vas ovdje upoznao. Molim vas, pruite mi vau ruku.
Juggle-Fred prui Franku desnicu. Malian mu je vrsto stisne govorei:
Rado to inim, jer sam doznao od gospodina Helmersa da ste iskusan i dobar
ovjek. Htio bih zapravo znati kakav vam je bio ivot.

Lako je to ispripovjediti! Ponajprije sam polazio gimnaziju gdje sam...

O, jao! To nije ba osobita preporuka.
Zato ne?
Prema svemu to je nekad bilo u gimnaziji ja osjeam odbojnost. Ti
ljudi sebe precjenjuju. Ti ljudi ne mogu shvatiti da je i umar takoer mogao da
postane uenjak. Ve sam to nekoliko puta iskusio. A za me je bila djetinjarija
da te ljude osvjedoim kako sam ja ovjek koji bih ih mogao staviti u mali dep
od prsluka. Dakle i takav mali studij ste i vi proli.
Jesam. Poslije gimnazije posvetio sam se, po savjetu mojih
dobroinitelja, slikarstvu, pa sam polazio akademiju. Bio sam darovit
poprilino, ali naalost nisam izdrao. Ubrzo sam se umorio i od prave
umjetnosti spustio sam se do takozvanog ljubitelja umjetnosti. Bio sam spretan
momak, ali u meni nije bilo snage i unutranje postojanosti. Jednom rijei bio
sam lakouman. Tisuu sam ve puta to poalio. to bi od mene danas bilo da
sam bio vri.
No, daroviti ste jo i danas, odista. Ponite jo jednom.
Sada? Kad se izgubio mladenaki ar? Dragi moj Hobble Frank, nestalo
je tih snova. Trudim se da ivim u svome zvanju vodia poteno pa da budem
mojim suputnicima od koristi. Ali nemojte me slati u kolu, mene tako stara
momka . . . Blago onome koji ne mora potkraj ivota kuati ono to je propustio
da uini u mladosti! Ali, molim vas, priajmo radije o neemu drugome.
Jest, preimo na neto drugo! odvrati dobroduni Hobble Frank ivo.
Priajmo o mojim prijateljima koje u uskoro sresti, priajmo o Old
Shatterhandu, o dugakom Davyju, o debelom Jimmyju, o Winnetouu, koji. . .
Winnetou? prekine ga Fred. Zar mislite onog slavnog poglavicu
Apaa? Gdje ete ga sresti?
On se dogovorio samo s Old Shatterhandom. Nadam se da e biti s onu
stranu Llana estacada.
Hm! Tada se i ja mogu nadati da u ga vidjeti. Naumio sam, naime,
prijei preko Llana. Unajmili su me neki ljudi koje u prevesti preko pustinje i
otii s njima jo do El Pasa. Oni su Yankeei, naumili su prijeko u Arizoni praviti
dobre poslove.
Moda trguju dijamantima?
Jest, upravo tu robu kane kupovati. ini se da uza se nose goleme svote
novca kako bi na licu mjesta kupovali drago kamenje.
Helmers je mahao glavom i upao u njihov razgovor: Zar ti vjeruje u
takvo nalazite? to se mene tie itavu tu priu smatram izmiljotinom.
Bio je u pravu. U to vrijeme pojavile su se nenadano vijesti, da su u
Arizoni otkrivena nalazita dijamanata. ak su i bila poznata imena ljudi koji su
u malo dana postali bogatai naavi dijamante. Pokazivali su ak kamenje, a
bio je dobar broj i velikih koji su navodno ondje naeni. Vijest se proirila
itavom zemljom za malo tjedana, gotovo za malo dana. Kopai iz Kalifornije i
iz svih sjevernih krajeva naputali su svoja dosadanja nalazita i urili u

Arizonu. Ali ve je i pekulacija naila na plodno tlo. Navrat-nanos iskrsnula su

drutva kojima su bili milijuni na raspolaganju. Nalazita dijamanata bit e
kupljena kako bi se mogla eksploatirati. Nitko nije mogao dobiti claim. Agenti
su naprosto letjeli amo tamo nosei u depovima pokusne primjerke kamenja
to su ih bili tek povrnim kopanjem izvukli na pojedinim mjestima.
Preuveliavali su itavu stvar i za kratko vrijeme je dijamantna groznica
prerasla onu zlatnu od nekad.
Oprezni su ljudi, meutim, pazili na svoje depove, a razoaranje, koje su
predskazivali, uskoro je nastupilo. itava velika prijevara bila je izmiljena od
nekolicine spretnih Yankeeja. Bili su se pojavili a da ih nitko nije poznavao;
ponovo su nestali a da ih nitko nije upoznao. Zajedno s njima nestali su takoer
i milijuni. Dioniari su uzaludno psovali. Veina ih je sada nijekala da u njih
ima dionica, nisu doputali da im se jo i smiju. Dijamantna nalazita, koja su se
bila tako brzo proula, ponovo su opustjela, a razoarani kopai zlata vratili su
se svojim nalazitima da ondje spoznaju kako su im drugi zaposjeli njihova
mjesta, drugi koji su bili pametniji od njih. Time je stvar bila zavrena i nitko
vie nije govorio o tome.
Bilo je to nedugo poslije poetka groznice kad su se dosad opisani
dogaaji odvijali ispred Helmersovih vrata.
Farmer je bio jedan od onih koji nisu vjerovali u tu vijest. Juggle-Fred je
naprotiv govorio: Zasada, ne sumnjam u istinitost svega toga. Ako su
dijamante nali negdje drugdje, zato da ih ne bude i u Arizoni. Mene se sve to
ne tie. Ja imam drugog posla. to vi mislite o tome, mister Frank? Sud ovjeka
u kojega je tako bistar um, vae iskustvo i znanje ne treba odbaciti.
Hobble Frank je primijetio laku, ali dobrodunu crtu ruganja, ali je
usprkos tome odgovorio: Raduje me to ste mi se obratili s toliko vjere, jer ste
se obratili na pravog ovjeka. Ja, naime, mislim da su dijamanti sasvim lijepa
stvar; ali osim svega toga ima i drugih stvari koje su takoer lijepe. U trenutku
velike gladi obina drinska kobasica milija mi je od najveeg dijamanta, a ako
sam edan, e ne mogu utaiti nikakvim brilijantom. A zar ovjek i moe
uiniti neto vie nego da se do sita najede i u potpunosti ugasi e? Ja sam
sobom i svojom sudbinom potpuno zadovoljan i ne trebam dragulja. Ili da njima
okitim svoj amazonski eir? Umjesto dragog kamenja ja nosim svoje pero i to
mi dostaje.
Kad bih znao da u prijeko u Arizoni nai dragulj velik poput
hajdelberke bave ili u najmanju ruku kao dobro izraslu tikvu od tri stotine
kila, ja bih poao onamo i donio taj dragi kamen. Manjega, meutim, ne elim.
Bilo bi mi inae suvie bijedno. Ali ako ovjek nikako ne zna hoe li uope
neto nai ili je te sree da iskopa kameni poput makova zrna, ne, nema toga
ovjeka koji e me dovui na dijamantno polje. Mi smo Evropljani i nama nisu
potrebni dijamanti, jer svaki od nas u srcu nosi dragulj.
Lijepo ste to rekli! povie Helmers, pruajui Hobble Franku ruku. U
pravu ste govorei o dragulju u srcu. Ne trebamo se mi brinuti za dijamante koji

navodno rastu u Arizoni. Tvoji ljudi, Frede, koje valja da provede kroz
pustinju, nee praviti ba osobite poslove. Bilo bi bolje u svakom sluaju kad bi
ti ljudi sa svojim novcem ostali kod kue. Mogu ga se rijeiti a da i ne vide
nijedno dijamantno zrno. ini se kao da ba nisu mudri momci, jer su dopustili
da se zna kako nose mnogo novaca uza se. To ne bih nikome svjetovao, a
ponajmanje ovdje.
Sutra poslije podneva sastat u se ovdje s njima. Trebalo je da kupe jo
dva tovarna konja, a za to im treba pola dana. Zbog toga sam pojahao naprijed
kako bih vrijeme do sutra proveo s tobom.
Dobro si uradio, stari prijatelju. Koliko ih je?
estorica su, a nekolicina od njih ponaaju se kao pravi zelembai, ali
meni je to svejedno. ini se kao da dolaze iz St. Luisa i vjeruju kako e se
vratiti onamo s milijunima.
Hoe li nai put do moje farme?
Zacijelo hoe, jer sam im ga tano opisao i nemogue je da skrenu. Ali
stani, crne, to ti je?
To je pitanje bilo upueno Bobu.
Dan se naime u meuvremenu gasio i nastupao je suton koji je u tom
predjelu osobito kratak. Bilo se ve toliko zamrailo da je vidik bio dosta slab.
Bob i Bloody Fox su usprkos tome budno pazili na Mormona. Burton se trudio
da se tako postavi kao da uope ne pridaje vanosti razgovoru kako bi ostale
zavarao da on kao Mormon, kojem je itavo bie nalikovalo pravom Yankeeju,
ne razumije njemaki jezik ma kako oni glasno govorili i ma kako je bilo
nemogue da ne uje svaku rije.
Kad je Juggle-Fred govorio o onoj estorici koje e provesti kroz Llano
estacado, Burtonove crte lica odavale su najveu napetost. Pri spomenu kako ta
estorica nose uza se mnogo novaca inilo se kao da je smijeak ozario njegove
tanke usne, a to nitko nije mogao primijetiti zbog slabe vidljivosti.
Od vremena do vremena podizao bi glavu kao da slua, a pogled je
nestrpljivo upravljao onamo odakle je bio doao. Znao je da je zapravo
zarobljenik, jer ga oi erneve nisu isputale iz vida. Bivalo mu je iz minute u
minutu sve neugodnije. Morao je razmiljati o Bobovoj prijetnji, a crncu nije
vjerovao.
Sada, kad se ve gotovo sasvim smrailo, inilo se da e Burtonu biti
mogue da brzo ustane i pobjegne odatle, to bi mu kasnije zacijelo tee polo
za rukom. Zbog toga je posegnuo za naprtnjaom to ju je bio donio; poeo ju je
malo pomalo povlaiti k sebi. Naumio je tada nenadano skoiti na noge i brzim
koracima zaviri za ugao kue. Kad bude jednom ondje i kad bude nestao u
grmlju, nije trebalo da se boji svojih progonitelja.
Ali se prevario u Bobu. Ovaj je bio kao i svi crnci tvrdoglav u provoenju
onoga to je naumio. Crnac je primijetio kako Mormon posee za svojim
stvarima, pa je ustao upravo u trenutku kad je ovaj htio skoiti; uinio je to tako
brzo da je gotovo oborio Helmersa. Zbog toga je Juggle-Fred upitao Boba to se

to zbiva ovdje. Ovaj je odgovorio: Masser Bob vidjeti kako lopov htjeti otii.
Ve posegnuti za svoje stvari. Htjeti brzo pobjei. Masser Bob e ga na drugom
tlu sastaviti sa zemljom zbog toga poi s njim i ne pustiti ga iz oiju.
Pribliavao se krajnjoj taki klupe, tako da se, usprkos tome to je Mormon
sjedio kraj drugog stola, nalazio u njegovoj blizini.
Pusti ga neka ode! ree Helmers. Taj ovjek moda i nije vrijedan da
toliko pazi na njega.
Massa Helmers imati pravo. On nije vrijedan, ali je vrijedan novac koji
on ukrasti. On ne otii bez pratnje masser Boba.
Tko je zapravo taj ovjek? pitao je Juggle-Fred tiho. Odmah mi se
nije svidio. Izgleda kao neki vuk koji se preruio u ovcu. Kad sam ga ugledao,
bilo mi je kao da sam ve tu otru, iljatu njuku negdje vidio i to u okolnostima
koje ne govore o njemu nita dobra. Helmers mu je u po glasa razjasnio zato
ga Bob toliko promatra, nastavio je: Bloody Fox takoer, ini se, pazi na tog
ovjeka vie no to doputa da to primijetimo. Nije li tako?
Well! potvrdi mladi. Taj ovjek je meni neto uinio, a to nije bilo
neto dobro.
Zar tako? to ti je uinio? Zato ga ne pita? propitivao se Helmers.
Ja ne znam to je to bilo. Lupam glavu kako bih se dosjetio, ali uzalud.
ini mi se kao da sam neto sanjao i pojedinosti sna ponovo zaboravio. A na
temelju ovakvih nejasnih i maglovitih slutnja ne mogu navaliti na ovjeka.
To ne razumijem. Ono to znam, to naprosto znam. O nekim maglovitim
slutnjama u mene nema ni govora. Ali postalo je tamno. Hoemo li prijei u
sobu?
Ne, u kuu taj momak ne smije, a ja ga moram promatrati. Ja ostajem
ovdje. Moda u se ipak dosjetiti kakav raun imam s njime.
Tada u se potruditi da donesem svjetlo kako se ne bi mogao oduljati
odavde.
Helmers je poao u kuu i uskoro se vratio s dvije svjetiljke. Bile su to
jednostavne limene petrolejske posude, a iz jednog otvora virio je jaki stijenj.
Staklenog cilindra i zaklona nije bilo. Usprkos tome svjetiljke su obasjavale
prostor sve do vrata.
Upravo u trenutku kad je Helmers objesio svjetiljke, zauli su se koraci
koji su dolazili odande gdje su se nalazila kukuruzna polja. Moje se ruke
vraaju kui! ree on.
Amerikanac naime smatra rukama svaku muku ili ensku osobu koja se
nalazi u njegovoj slubi. Ali Helmers se prevario. Kad se ovjek naao u krugu
svjetla, vidjeli su da je to neki stranac. Bio je to neki dugaki, snani, ovjek s
bujnom bradom, odjeven na meksikansku, ali bez ostruga to je upadalo u oi.
Za pojasom mu je virio drak noa i dva revolvera, a u ruci je nosio teku puku
okienu srebrnim prstenovima. Dok su njegove tamne oi otro i prodorno
promatrale prisutne, oni su imali utisak da pred njima stoji grub ovjek od
kojega ne valja oekivati nikakve blagosti. Ugledavi Mormonovo lice nekako

je osebujno zatreptao oima. Osim Mormona nitko to nije primijetio. Bio je neki
znak.
Buenas tardes senores! pozdravio je. Veer osvijetljena bengalskom
vatrom. Vlasnik ove farme, ini se, kao da je neka poetska dua. Dozvolite mi
da etvrt sata sjednem kraj vas i dajte mi gutljaj ako uope ima neto ovdje!
Govorio je nekom mjeavinom panjolsko-engleskog jezika kojim se
ljudi esto slue na meksikanskoj granici.
Sjednite, senor! ponudio ga je Helmers. to elite popiti? Pivo ili
rakiju?
Ostavite me na miru s pivom! Ne elim uti za tu njemaku tekuinu.
Dajte mi dobru au rakije, ali neka ne bude malena! Jeste li me razumjeli?
Njegovo dranje i nain kako je govorio odavalo je ovjeka koji nije
navikao na alu. Nastupio je kao da on ovdje zapovijeda. Helmers je ustao da
donese to je stranac elio, a pritom je pokazao klupu gdje je uinio strancu
mjesta. Ovaj je meutim mahnuo glavom govorei: Hvala vam, senor! Ovdje
su ve etvorica. Radije u sjesti kraj onog caballera koji je osamljen. Navikao
sam na iroku savanu i nije mi drago da se tiskam.
Prislonio je puku na stablo i sjeo kraj Mormona kojega je lakim
pokretom ruke dotiui svoj sombrero pozdravio. Mormon je odvratio pozdrav
jednako kao to je bio pozdravljen. Priinjali su se kao da jedan drugoga ne
poznaju.
Helmers je nestao u kui. Ostali zbog pristojnosti nisu napadno
promatrali stranca. To mu je dalo dobru priliku da priapne Mormonu:
Zato ne dolazite? Znate da su nam potrebne obavijesti. Sada je
govorio istim amerikim jezikom.
Ne putaju me, aptao je upitani.
Tko vas ne puta?
Taj prokleti nigger ovdje.
Zar taj to vas ne puta iz oiju? to eli?
Tvrdi da sam pokrao novac njegovu gospodaru i kani me linovati.
to se tie prvog dijela njegove tvrdnje on je u pravu; onaj drugi dio
neka sebi izbije iz glave ako ne eli da mu nai korbai do krvi iibaju njegovu
crnu kou. Ima li ovdje neto novo?
Ima. estorica momaka koji se bave dijamantima ele s golemom
sumom novca poi u Llano.
Grom i pakao! Dobro doli! Zavirit emo im u depove. Ono poslednje
drutvo nije ba bilo bogato. Ali tiho! Dolazi Helmers.
Ovaj se vraao s golemom aom punom rakije. Stavio ju je pred stranca i
rekao: Eto, senor! Zacijelo ste mnogo jahali danas.
Jahao? odgovori ovjek. Pri tom je pola ae istrusio. Zar u vas nema
oiju ili bolje reeno zar ih imate suvie, pa vidite ono ega uope i nema? Tko
jae, taj mora da ima i konja.
Tako je.

A gdje je meni konj?

Zacijelo ondje gdje ste ga ostavili.
Boe moj! Svoga konja zacijelo ne bih ostavio trideset milja daleko
samo da u vas popijem au rakije, a koja zapravo ne vrijedi ni pet para.
Ostavite je u ai ako vam ne prija. Uostalom, ja se ne sjeam da sam
govorio o trideset milja. Tako, kako vi ovdje sjedite preda mnom, vi ste ovjek
koji u svakom sluaju posjeduje konja. Gdje je, to se mene ne tie.
I ja tako mislim. Uope, nemojte se brinuti o meni. Jeste li me
razumjeli?
Zar mi osporavate pravo da se brinem o onim ljudima koji svraaju na
moju osamljenu farmu?
Zar me se moda bojite?
Nesmisao! Htio bih vidjeti ovjeka kojega bi se Helmers bojao.
To mi je drago, jer sam vas upravo htio zapitati da li bih mogao
prespavati ovu. no kod vas.
Govorei to lukavo je gledao Helmersa. Ovaj je odgovorio: Za vas nema
mjesta u mojoj kui.
Dovraga! Zato ne?
Sami ste rekli neka se ne brinem za vas.
Ali ja jo ove noi ne mogu trati k vaem najbliem susjedu. Prispio
bih ondje tek sutra ujutro.
Spavajte na otvorenom. Veeri su blage, zemlja je mekana, nebo je
najlepi pokriva to postoji.
Vi me dakle, odbijate.
Tako je senor! Tko eli biti moj gost, mora se potruditi da bude
pristojniji no to ste to vi bili.
Da bih smio spavati u nekom kutku vaeg dvorca, zar da vam pjevam uz
gitaru ili mandolinu? Ali kako vam drago! Vae mi gostoprimstvo ba nije ni
potrebno; nai u svagdje mjesto gdje u, prije no to budem zaspao, razmiljati
o tome kako da razgovaram s vama ako se jo negdje jednom sretnemo.
Nemojte u toj prilici zaboraviti razmiljati i o tome to u vam ja
odgovoriti na to.
Zar je to moda neka pretnja, senor? Stranac je ustao i ispravio se u
svoj svojoj veliini i irini suprotstavivi svoje tijelo Helmersovu.
O, ne, nikako! smijao se Helmers bez bojazni. Tako dugo dok nisam
prisiljen da se neemu oduprem, ja sam veoma miroljubiv ovjek.
To bih vam takoer i svjetovao. Stanujete gotovo na rubu pustinje smrti.
Preporua se oprez, preporua vam se da sa strancima budete u dobrim
odnosima. Inae bi vas Sablast Llana estacada mogla nai.
Znate li vi tu Sablast?
Nisam je jo vidio. Zna se da se Sablast najradije pojavljuje preuzetnim
ljudima kako bi ih otpremila u vjenost.

Ne elim vam protusloviti. Moda su svi oni ljudi, to ih je Sablast

hicem u elo otpravila na drugi svijet i koji su naeni u Llanu, neko bili
preuzetni ljudi. Ali je zanimljivo da su ti momci gotovo uvijek u prosjeku bili
razbojnici i ubojice.
Zar doista? pitao je doljak podrugljivo. Moete li to dokazati?
Zapravo i mogu. U tih mrtvih ljudi uvijek je bilo stvari koje su prije
pripadale ljudima koji su naeni ubijeni i opljakani u Llanu. Zar to nije
dovoljan dokaz?
Ako je tome tako, elim vas prijateljski opomenuti: nemojte nijednog
ovjeka ohladiti na vaoj farmi, inae bi i vas mogli nai s kuglom u elu.
Senor! podigne Helmers glas. Kaite jo samo jednu takvu rije
sastavit u vas sa zemljom! Ja sam poten ovjek. Sumnjiv mi je meutim svaki
ovjek koji krije svoga konja da ga ne bi smatrali bravom ve siromanim i
bezopasnim lutalicom.
Zar se to mene tie? prosiktao je stranac.
Ako mislite da je tome tako ja se ne protivim. Danas ste ve drugi koji
mi lae kako nema konja. Prvi je bio ovaj svetac ovdje. Moda su vai konji
privezani jedan kraj drugoga. A moda se u vaem drutvu nalaze i ostali jahai
koji ekaju da se vratite. Kaem vam otvoreno, ove u noi dobro uvati svoju
kuu, a pri prvoj danjoj svjetlosti oistit u okolicu. Tada e se zacijelo pokazati
kako su u vas veoma dobri konji. Stranac je stisnuo obje pesnice, podigao
desnicu na udarac i pristupio korak do Helmersa viui:
ovjee, zar odista tvrdi da sam ja bravo? Reci to otvoreno ako se
usuuje! Tada u te udariti. . . Netko ga je prekinuo u govoru.
Bloody Fox je pozorno promatrao stranevu puku. Kad se stranac
podigao i drvetu, kraj kojega je bila puka prislonjena, okrenuo lea, ustao je
mladi, pristupio stablu kako bi mogao tano razgledati puku. Oi su mu sjale,
a crta neke eljezne nemilosrdne odlunosti poivala je na njegovim ustima.
Obratio se strancu i stavio mu ruku na rame.
to eli, mladiu? pitao je ovjek grubo.
elim vam odgovoriti umjesto Helmersa, odgovori Bloody Fox mirno.
Jest, vi ste bravo, razbojnik ste, ubojica! uvajte se Sablasti Llana estacada, jer
obiava svako umorstvo kazniti kuglom u elo. Orija je stupio nekoliko
koraka unazad, mjerio je mladia zauenim i prezirnim pogledom, a tada se
nasmijao podrugljivo:
Djeae, mome, mladiu, zar si poludio? Samljet u te jednim jedinim
stiskom u kau.
Neete to uiniti! Bloody Foxa ba nije tako lako samljeti. Vjerovali ste
kako moete biti bezobrazni s ovim muevima. A eto doao je mladi da vam
dokae koliko vas se bojimo. Ubojica iz Llana estacada bit e kanjen. Kaznu e
izvriti Sablast Llana estacada. Vi ste ubojica i ja u zamijeniti Sablast.
Pomolite se! Uskoro ete se nai pred vjenim sucem.

Te rijei mladieve, koji je jo bio napola djeak, osobito su se dojmile

svih prisutnih ljudi. Uinio im se sasvim drugaiji. Kako je ovdje stajao
ponosno uspravljen, ruku prijetei ispruenih, oiju sjajnih i odlunih crta lica,
bio je pravi glasnik pravde, izvrilac pravedne kazne. Stranac je problijedio iako
je mladia gotovo za glavu nadvisivao rastom. Ipak se ubrzo sabrao, glasno se
nasmijao i povikao:
Odista, taj je mladi poludio! Buha eli objesiti lava! Tako neto jo
nitko nije uo! ovjee, razmisli jo jedno kakav sam ja ubojica.
Ne rugajte se! to sam rekao, to e se desiti, na to se moete osloniti!
ija je ono puka to je prislonjena na ono stablo?
Naravno, moja.
Otkada je ta puka vae vlasnitvo?
Imam je ve vie od dvadeset godina. Usprkos njegovu ruganju i
njegovim rijeima djeakovo dranje toliko se dojmilo ovog golemog stranca da
se uope nije dosjetio da uskrati odgovor.
Moete li to dokazati? pitao je Bloody Fox.
Mome, kako da to dokaem? Moe li ti dokazati neto suprotno?
Jest. Ta je puka bila vlasnitvo senora Rodrigueza Pinta s Estanzie del
Meriso prijeko kraj Cedar Grovea. Prije dvije godine posjetio je sa svojom
enom, svojom kerkom i tri vacherosa Caddo na Washita riveru. Oprostio se,
ali se nikada nije vratio kui. Kratko vrijeme poslije svega toga nali su est
leeva u Llanu estacadu, a tragovi su odavali da su kolci bili krivo postavljeni.
Ta puka je bila njegovo vlasnitvo. Da ste tvrdili kako ste je pred malo
vremena kupili bilo gdje, stvar bi valjalo ispitati. Ali budui da tvrdite kako je
vaa ve dvadeset godina, niste je mogli kupiti ve ste sami ubojica i potpadate
prema tome pod zakon Llana estacada.
Pseto! krgutao je zubima stranac. Zar da te smlavim? Ta puka je
moje vlasnitvo. Dokai da je pripadala onom estanzieru.
Odmah u to uiniti! Mladi je uzeo puku u ruke i pritisnuo neki mali
komad srebrne ploice koji je bio na donjem dijelu kundaka. U tren oka se
ploica pomaknula, a pod njom se ukazalo ime koje je prije bio spomenuo.
Pogledajte! ree mladi pokazujui puku ostalima. Evo nepobitnog
dokaza da je ta puka bila vlasnitvo estanziera. Bio je moj prijatelj i ja je tano
poznam. Smatram tog ovjeka ovdje ubojicom i to mi dostaje. Trenuci njegova
ivota su izbrojeni.
Tvoji takoer! povikao je stranac poskoivi na tuitelja kako bi mu
oduzeo puku.
Bloody Fox je meutim poput munje poskoio nekoliko koraka unazad,
uperio puku na njega i zapovjedio:
Stani, inae pucam! Znam kako valja razgovarati s takvim ljudima.
Hobble Frank, Juggle-Fred, uzmite ga na nian i ako se pomakne sastavite ga sa
zemljom.
Obojica su u tren oka podigli svoje puke i upravili ih na Meksikanca.

Bila je rije o zakonu prerije koji ima jedan jedini ali veoma opirni
paragraf. Ispravan zapadnjak u takvu sluaju ne krzma. Stranac je uvidio da je
stvar ozbiljna. Rije je bila o ivotu, zbog toga je stajao ne miui se.
Bloody Fox je sada spustio svoju puku, jer su ostale dvije bile upravljene
na stranca, zaustio je:
Ja sam izrekao osudu koja e odmah biti izvrena.
Kojim pravom? pitao je Meksikanac, a glas mu se tresao od ljutnje. Ja
sam nevin i ne doputam da me se linuje.
Neu vas ubiti kao to krvnik ubija osuenika. Stat ete mi okom u oko,
suelice, svaki e u ruci imati puku. Vai meci e me takoer moi pogoditi
kao i moji vas. Nee to biti ubistvo ve potena borba. Stavit emo ivot protiv
ivota iako bih vas mogao ubiti na licu mjesta, jer vi ste ubojica.
Mladi je stajao uspravno i samouvjereno pred strancem. Govorio je
ozbiljno i odreeno, a ipak odluno. Bravo je meutim odgovorio podrugljivo se
smijui:
Otkako ovdje na granici nejaki djeaci vode glavnu rije. Kad ne bi bilo
tih ljudi, koji su u mene uperili svoje puke, ve bih te ja udesio. Zakrenuo bih ti
vratom kao to se okree vratom vrapcu. Zar si odista tako lud i eli se sa
mnom mjeriti? Ako je tome tako ja se ne protivim. Moji meci e ti pokazati put
kojim se ide u pakao. Ali opominjem te da se i svi ostali dre svega onoga to su
izrekla tvoja preuzetna usta. Traim potenu borbu, a za pobjednika otvoreno
polje.
Oho! povikao je Helmers. Tako se nismo pogodili. Kad biste ak i
imali sreu u borbi, ima ovdje ljudi koji bi eljeli porazgovoriti nekoliko rijei s
vama. Njima ete morati da ostanete na biljei.
Ne, tako ne! prekine ga Bloody Fox. Ovaj ovjek pripada meni. Nitko
nema prava na njega. Ja sam taj koji ga je izazvao i ja sam mu dao rije da e
borba biti potena. To obeanje morate drati u sluaju da poginem.
Ali, mome, razmisli...
Nita tu nema da se razmilja! Ovaj nitkov je zacijelo pripadnik
Leinara Llana estacada i morao bi biti kanjen bez velikih ceremonija. Ali
takvo mi se krvnitvo ne svia, ja elim borbu, a vi ete mi sada obeati da e se
ovaj ovjek nesmetano smjeti da udalji ako ja poginem.
Ako je to doista tvoja elja, mi je moramo provesti. Ali e ostaviti ovu
zemlju pun prijekora, jer si se pobrinuo svojim neopravdanim milosrem da
nitkov i dalje nastavi svojim zanatom.
No, to se toga tie, ja sam miran. Vidjet emo da li moje kugle samo
zato poivaju u leitu kako bi pravile rupe u zraku. Reci, dakle, mome, kakva
ti udaljenost odgovara.
Pedeset koraka, izjasni se stranac, jer je njemu bilo upravljeno to
pitanje.
Pedeset! smijao se Bloody Fox. Nije to ba suvie blizu. ini se kao
da vam je mnogo stalo do vae koe. Ali nee vam to mnogo pomoi.

Prijateljski u vam neto saopiti, naime da u i ja ciljati kao i Sablast Llana

estacada, u elo. uvaj, dakle, elo!
Samo ti pretjeraj, djeae! krgutao je zubima njegov protivnik.
Dobio sam ono to sam elio, obeanje da u se moi udaljiti. Skratimo, dakle,
stvar! Daj mi moju puku.
Kad budu zavrene sve pripreme, dobit ete je, prije ne. Vama ne valja
vjerovati. Neka Helmers izmjeri razdaljinu, pedeset koraka. Kad budemo
zauzeli poloaj, Bob e jednom svjetiljkom osvijetliti vas, a Hobble Frank
mene, kako bismo tano vidjeli jedan drugoga i kako bismo bili siguran cilj.
Tada e vam Juggle-Fred dati vau puku, a Helmers meni moju. Helmers
e dati znak, a od tog trenutka mi emo slobodno pucati, svaki dva metka; nae
su puke dvocijevke.
Tko napusti svoje mesto prije no to su ispaljeni meci, bit e ubijen od
onog ovjeka koji ga osvetljava. U tu svrhu e Bob i Frank imati u ruci
revolver.
Lijepo! To biti veoma lijepo! povie Bob. Masser Bob odmah dati
lopovu kuglu ako on htjeti trati! On izvue oruje iz pojasa i pokaza ga
strancu cerei se.
I ostali su pristali na uvjete Bloody Foxa; pripreme su odmah otpoele.
Svi su bili toliko zauzeti time da nikome nije na um palo da obrati panju na
pobonog Tobiju Preissegotta Burtona. Mormonu se, ini se, ta svaa veoma
svidjela. Pomakao se polako sa svoga mjesta prema uglu klupe i izvukao noge
ispod stola, tako da je u pogodnom trenutku mogao odmah potrati.
Sad su oba protivnika zauzeli svoja mjesta, udaljeni pedeset koraka jedan
od drugoga. Pokraj stranca stajao je crnac drei u lijevoj ruci svjetiljku, a u
desnici napeti pitolj. Pokraj Bloody Foxa stajao je Hobble Frank sa svojom
svjetiljkom, a u drugoj je ruci drao pitolj tek prividno, jer je bio uvjeren da ga
nee morati upotrijebiti protiv potenog mladia.
Helmers i Juggle-Fred drali su obojica napete puke u pripremi. I za te
na borbu navikle ljude bio je to trenutak najvee napetosti. Dva plamena to su
na vjetru podrhtavala obasjavala su aavocrvenim, drhtavim sjajem obje
skupine. Protivnici su stajali mirno, ali na nemirnom svjetlu inilo se kao da se i
oni stalno pomiu. Pod tim je uvjetima bilo vrlo teko tano nianiti, pogotovu
jer je osvjetljenje bilo tako oskudno da se nije moglo raspoznati uicu ni prednji
nian.
Bloody Fox je bio bezbrian i hladnokrvan. Njegov se protivnik nalazio u
sasvim drugaijem raspoloenju. Juggle-Fred, koji mu je trebao predati puku i
stoga stajao sasvim blizu njega, vidio je kako mu oi gore mrnjom, a ruke
nestrpljivo podrhtavaju.
Jeste li spremni? upita napokon Helmers.
Da, potvrdie obojica pri em je stranac odmah ispruio ruku prema
puci. On je zasigurno namjeravao da pretekne Bloody Foxa bar za polovinu
sekunde.

Ima li koji od vas neku elju u sluaju da pogine? raspitivao se

Helmers.
Neka avo nosi tvoju znatielju! povie stranac uzrujano.
Ne, odgovori mladi tim smirenije. Ja vidim na tom ovjeku da on ne
moe ciljati. On sav drhti. Ako me ipak sluajno pogodi, nai e u mojoj torbi
na sedlu ta je potrebno da zna. A sada daj znak da zavrimo time!
No, dakle, ovamo s pukama! Dajte vatru!
Helmers prui Bloody Foxu puku. Mladi je ravnoduno prihvati,
odvagne je u desnoj ruci kao da eli vidjeti koliko tei. Nije se inilo kao da mu
ivot ovisi o jednom sasvim kratkom trenutku.
Drugi je svoju puku naprosto oteo Juggle-Fredu. Okrenuo se tako da mu
se vidjela samo lijeva strana tako da prui to je mogue manji cilj, i naniani.
Njegov je hitac prasnuo.
Halo! Dum! zagrmi crnac. Massa Bloody Fox nije pogoen! O, jao! O
pleasure! O, happiness! Skakao je s obje noge odjednom u zrak i pleui se
vrtio oko sebe, ponaao se kao da je podivljao od sree.
Hoe li se primiriti, ovjee! zagrmi Helmers. Tko da tu tano niani
kad ovako vitla svjetiljkom.
Bob je u asu shvatio da je njegovo ponaanje samo na tetu onoga kome
eli pobjedu. U asu se uspravio poput svijee i povie: Masser Bob se umiriti!
Masser Bob ne micati! Massa Bloody Fox brzo pucati! Ali stranac nije spustio
puku s obraza. On ponovno opali i taj hitac promai, iako je Bloody Fox stajao
mirno kao i prije izlaui protivniku svu irinu tijela i vaui svoju puku u ruci.
Prokletstvo! prokune bravo.
Bio je osupnut. Tada protisne jo jednu kletvu, koju ne moemo ponoviti,
i poskoi ustranu u namjeri da pobjegne.
Stoj! povie crnac. Ja pucati! On opali. Ali nije samo njegov pucanj
odjeknuo.
U tom kratkom trenutku, dok je njegov protivnik okamenjen od straha
stajao nepomino, iskoristio je Bloody Fox da podigne svoju puku. Tako je
brzo odapeo kao da i ne treba ciljati, okrene se tada na peti i po obiaju ponovo
napuni puku. Tada ree mirno:
Dobio je svoje! Otiite tamo, Frank! Vidjet ete posred njegova ela
rupu! Frank i Helmers poure k mjestu gdje je pao stranac. Bloody Fox ih je
polako slijedio poto je ponovo napunio puku.
Tako je odjekivao slavodobitno glas crnca: O, courage! O, bravery! O,
valor! Masser Bob poubijati sve lopue! Ovdje leati ovjek i ne micati se s
mjesta. Gledati massa Helmers i massa Frank! Masser Bob pogoditi njega u
elo? Biti rupa jedna sprijeda, a druga straga! Oh, masser Bob jedan hrabri
zapadnjak! On s lakoom svladati tisuu neprijatelja.
Da, ti si izvrstan strijelac! potvrdi Helmers koji je kleknuo do mrtvaca i
pretraivao ga. Kuda si zapravo ciljao?

Masser Bob ciljati tano u elo i njega tamo pogoditi. O masser Bob biti
a giant, a hero; masser Bob biti invincible, masser Bob cant'be beaten, that's
all!
uti, crni! Ti niti nisi junak, niti veliina, a niti nepobjediv! Ti si pucao u
bjegunca, a to nije nikakvo junatvo. Osim toga nije ti na um palo da svojim
starim topom cilja u elo ovog ovjeka. Evo, pogledaj njegove hlae! ta vidi
ovdje?
Bob osvijetli dolje i promotri mjesto koje je pokazivao Helmers.
To biti jeda rupa, jedan zarez, odgovori on.
Da, zarez koji je uinila tvoja kugla. Ti si pucao kroz noge, a kae da si
ciljao u elo. Stidi se! A uz to je razmak bilo manji od est koraka!
Oh, oh! Masser Bob se ne morati stidjeti. I Masser Bob pogoditi u elo.
Ali massa Bloody Fox takoer pucati i on pogoditi hlae. Masser Bob izvrsno
pucati! Mnogo bolje nego massa Bloody Fox!
Da, to nam je poznato. Ali kakav pogodak, Bloody Fox! Teko e to
netko iza tebe ponoviti. Nisam ni vidio da gaa.
Ja poznajem svoju puku, ree mladi skromno, i znao sam da e se
sve upravo ovako zavriti, jer je momak bio previe uzbuen. On je drhtao. To
je uvijek glupost, pogotovu kad ovjeku ivot ovisi o dva metka.
ovjek je bio mrtav. Okrugla, otro omeena rupa koila se posred ela.
Kugla je straga izala napolje.
Upravo tako kao to navodno puca Sablast Llana estacada, ree
Juggle-Fred zadivljen. Uistinu, to je majstorski pogodak. Momak je primio
svoju plau. ta da uradimo s njegovim leom?
Moji e ga ljudi sahraniti, odlui Helmers. Da nam mrtvac stoji stalno
pred oima nije ba radostan pogled, a i najgori zloinac je ipak ovjek. Ali
pravde mora biti, i tamo kamo sudska mo ne stie moramo sami stvar uzeti u
svoje ruke. A ovdje, osim toga, nema ni govora o zakonu lina, jer mu je
Bloody Fox postavio ravnopravne uvjete. Bog neka se smiluje dui pokojnika!
A sada emo ta se desilo? Bob je glasno zavikao. On je sada bio jedini ije
oi nisu bile upravljene na mrtvaca.
Heigh-ho! odgovori crnac. Massa Helmers neka pogleda onamo!
On pokae rukom u pravcu gdje su stajali stolovi i klupe. Tamo je sada
bilo tamno poto su se oba nosaa svjetiljki sada nalazila kraj skupine.
Zato? ta je tamo?
Nita, ba nita biti tamo! Ako massa Helmers i svi drugi masse tamo
pogledati nita nee vidjeti, jer Weller otii.
Egad! Mormon je pobjegao! povie Helmers poto je skoio od lesa.
Brzo ga slijedite! Moda ga jo uhvatimo!
Skupina se u asu razila. Svak je pojurio u smjeru kuda ga je slutnja
tjerala. Samo je jedan ostao - Bloody Fox. Stajajo je nepomino i oslukivao u
tamu noi. Tako je ekao sve dok su se ljudi vratili da jave, kako je i
pretpostavljao, da nisu naili ni na kakav trag bjegunca.

Well, i mislio sam! ree on. Bili smo glupi. Mogue je da je taj
navodni Mormon jo mnogo opasniji ovjek od ovog mrtvaca ovdje. Pobrinut
u se da ga ponovo vidim i to doskora! Good evening, gospodo! Podigao je
puku koja je ispala iz ruku mrtvog i zakoraio prema svom konju.
Odlazi li? upita Helmers.
Yes. Ja sam ve odavno htio otii, ali sam s ovim strancem izgubio
mnogo dragocjena vremena. Puku u uzeti sa sobom da je jednom predam
zakonitim nasljednicima.
Kada u te ponovo vidjeti?
Kad to bude potrebno. Ni prije ni kasnije. Mladi uzjae i odjuri, a da
nikom ni ruku pruio nije.
udnovat mladi, miljae Juggle-Fred tresui glavom.
Ostavimo ga! branio ga je Helmers. On uvijek zna ta radi. Da, on je
mlad, ali moe se usporediti s mnogim starcem i ja sam uvjeren da e uskoro
epati toga Tobiju Preissegotta Burtona!

PUSTINJSKI LEINARI
Otprilike dva sata prije no to su Hobble Frank i Bob susreli Bloody Foxa
jahala su dva druga ovjeka iz pravca Coleman Cityja. Ali vjerojatno nisu
svratili u to mjesto, jer njihov je izgled odavao da due vrijeme ve nisu bili u
blizini nastanjenih predjela. Jedan je od njih bio duga i mrava rasta, a jahao je
jednu nisku, naoko slabu mazgu. Nosio je konate hlae koje su vjerojatno bile
skrojene za neku niu ali deblju osobu. Na bosim je nogama imao kone cipele
koje su toliko puta ve bile krpane da su se i sastojale od samih zakrpa. Tijelo
tog ovjeka pokrivala je koulja od bivolje koe, ali prsa su mu bila gola jer nije
imao ni dugmadi ni kukica ni vezica. Rukavi su mu sezali jedva do lakata. Oko
dugakog vrata ovio je pamunu maramu ija se prvobitna boja vie nije mogla
raspoznati. Na iljatoj mu je glavi bila neka stvar koja je pred mnogo godina
bila vjerojatno sivi cilindar, ali danas se sastojao od neopisivo svinutog i
izguvanog tuljka i komadika oboda koji je dugonji sluio kao zaklon od
sunca, a i pri snimanju tog udnog pokrivala s glave. Umjesto pojasa imao je
debelo ue za to je zataknuo dva revolvera i bowie no. Osim toga bilo je na to
ue privreno mnotvo kesica s potrebnim malenkostima. Na leima mu se
nalazio gumeni kaput. Ali kakav! To se remekdjelo stisnulo i skorilo ve kod
prve kie i sad ga je mogao nositi samo prebaena preko lea kao husarski
kaputi. Poprijeko, preko dugakih nogu, imao je sretni vlasnik prekrasnog
gumenog kaputa jednu od onih puaka kojom izueni lovac skoro nikada ne
moe promaiti cilja.
Drugi je jaha sjedio na jednom izvanredno visokom i jakom kljusetu.
Bio je debeo i okrugao, ali tako malen da su njegove prirodno kratke noge
mogle tek napola obuhvatiti strane konja. Iako je bilo toplo razdoblje, nosio je
krzneni kaput koji je bolovao od pomanjkanja dlaka. Kad bi sakupili sve dlake,
bilo bi ih jedva dovoljno da se pokrije koa jednog mia. Glavu mu je pokrivao
prevelik panama eir, a ispod krzna virile su dvije divovske izme s
preklopima. Poto su rukavi krznenog kaputa bili predugaki, moglo se od
itavog tog ovjeka vidjeti samo dobro uhranjeno, crveno i dobroduno lukavo
lice. I on je drao ispred sebe dugaku puku. Sve ostalo oruje pokrivalo mu je
krzno. Ova dvojica bili su Davi Kroners i Jakov Pfefferkorn, posvuda poznati
kao dugaki Davy i debeli Jimmy. Obojica su bili nerazdruivi i ivjeli su ve
godinama zajedno na Divljem zapadu. Jimmy je bio Nijemac, a Davy Yankee,
ali Davy je tokom vremena nauio od Jimmyja toliko njemaki da se mogao
sluiti i tim jezikom.
Predio u kome su se nalazili bio je kamenit i neplodan. Na tlu je raslo
kvrgavo dbunje izmijeano ponekad jukama i kaktusima. Izgleda da u blizini
nije bilo vode. Povremeno se debeljko uspravljao u sedlu kako bi zadobio bolji
pregled nad okolicom i uvijek bi se razoarano sputao natrag u sedlo.

avolski tuan predio! mrmljao je. Tko zna hoemo li jo danas nai
gutljaj svjee vode.
Hm! gunao je drugi. Mi se upravo pribliavamo podruju Llana
estacada. Tu ne moemo nita bolje ni oekivati. Ili misli li, debeli, da u
pustinji ima izvora, puna s jajima ili masnoga mlijeka?
uti, dugonjo, i ne priaj kako mi sline ne bi dolazile na usta. Bojim se
da emo biti prisiljeni uzeti sok od kaktusa protiv ei.
To bogme ne! Jo se ne nalazimo u plainsu. Helmersov dom, u koji
emo tek sutra doi, lei na nekoj vodi. Znai da plodna zemlja jo nije iza nas.
Nadam se da se na dananji cilj, Old Silver nalazi usred nekog otoka drvea ili
grmlja na koji se esto naie i u pustim predjelima. A ti zna da me moje slutnje
rijetko varaju, uvijek se nekako ovijaju oko stvarnosti.
Ne bi li radije utio o tome? Tvoje nas slutnje dosad nisu niemu dovele.
Stalno smo samo mislili na to da to bre napredujemo i nismo se pobrinuli da
se ogledamo za nekom peenkom. Ne zahtijevam ba da to bude puran, ali
prerijsku kokoku bih vrlo rado susreo. Moda bi mi dozvolila da joj mojom
pukom zaelim dobar dan!
Ti ima suvie zamamljive misli, Jimmy! Ja bih bio zadovoljan kad bi
jedan obini zec doao na pomisao da nam se pokae. Tada bismo have care!
Evo jednoga!
Jednim je pokretom zaustavio mazgu. ivotinja je stala nepomino.
Upravo je ispred njih dvojice iskoio iz usamljenih uperaka trave jedan zec.
Davy je u trenu naciljao i odapeo. Zec se prevrnuo i ostao leati. Kugla mu je
probila glavu majstorski pogodak kraj tako brzog gaanja.
Teksaki zec velik je kao i na evropski, nije rijetka divlja i ima vrlo
ukusno meso. Ima veoma dugake ui, poput mazge, pa ga i zovu mazgasti zec.
Davy odjae do mjesta gdje je leao zec, podigne ga i, jaui pri tom
dalje, ree:
Peenka je ovdje, a ja se nadam da e se i vodica nai. Vidi li da moje
slutnje nisu uzaludne? Ali, sluaj! Nije li to bio pucanj?
Da bio je. I moj ga je konj uo.
Kljuse je nozdrvama njuilo zrak i striglo ivahno dugim uima. Oba su
se lovca uspravila i gledala u pravcu odakle se uo pucanj. uo se iz vee
daljine no to je sezao njihov pogled; nalazili su se u jednoj maloj uvali. Ali
Davy pokae gore u zrak gdje je polagano kruila jedna velika ptica grabljivica.
Jastreb kokoar, miljae on. Zar ne, Jimmy?
Ne. To je kraljevski orao, vidi se po arenom perju. Sigurno je bio kraj
neke strvine, jer se tako prejeo da jedva leti. Netko ga je pucnjem uznemirio i
mi moramo vidjeti tko su bili ti ljudi. Svakako se ovdje isplati da zna koga
ima pred sobom. U blizini Llana estacada nije ba sasvim sigurno. Tko to
ispusti iz vida moe lako postati hrana orlovima, a to ne smatram da je
najugodniji osjeaj. Dakle, naprijed, stari Davy! Podboli su konje. Ali poznato
je da su mazge vrlo svojeglava stvorenja. Takvo se stvorenje ponajee, tada

kad nam je potrebna najvea brzina, nee da pokrene s mjesta. A tada

odjednom, da to nadoknadi, pone ta ivotinja galopirati upravo u trenutku kad
je elimo zaustaviti. Davyjeva mazga nije bila nikakva asna iznimka. Tek to
je osjetila ostruge stala je i ukoila sve etiri noge poput jarca za pilenje drva.
On ju je jo jae podbo ali rezultat je bio da je stavila glavu meu prednje noge,
a stranje je podigla u zrak, kako bi zbacila jahaa. Ali Davy je poznavao svog
dugogodinjeg prijatelja tako dobro da se nije dao zbaciti iz sedla.
ta ti pada na pamet, Old Joker? smijao se on. Odmah u ti istjerati
muice iz glave. Pomakao se prema natrag, uhvatio rep ivotinje i jednim ga
zamahom povukao prema naprijed. Mazga je smjesta poskoila sa sve etiri
noge u zrak i tada zagrabila upropanj tako da ju je Jimmy jedva slijedio. To
povlaenje za rep bilo je tajno sredstvo kojim se u trenu lomila tvrdoglavost
ovog ljubaznog stvorenja.
Kad su oba jahaa napustili udolinu, spazie na svoje iznenaenje u
udaljenosti od otprilike est milja neku udnovato rastoenu uzvisinu koju nisu
oekivali ovdje u blizini plainsa. U isto vrijeme spazie skupinu jahaa koja se
zaustavila kraj nekog predmeta to je leao na zemlji i to tako blizu da su ova
dvojica trebala samo jednu minutu da stignu do njih. Odmah su zaustavili konje.
Trebalo je ponajprije doznati da li e se ti jahai, njih estorica na broju,
neprijateljski odnositi. Spazili su doljake. Krug, koji su tvorila ova estorica,
otvorio se, ali nisu primijetili nikakve neprijateljske namjere.
ta misli? pitao je Jimmy. Da poemo onamo?
Mislim da poemo. Ve su nas vidjeli, pa ako su razbojnici, u svakom
nam sluaju ne gine borba s njima. Ali moramo biti oprezni kako im ne bi
uspjelo da nas okrue. Bit emo spremni da pucamo.
Ne vjerujem da su razbojnici. Vie mi lie na ljude koji su radi
zadovoljstva poli na izlet. Njihova su odijela zasigurno jo prije tjedan dana
visjela u trgovini. Oruja nose dosta sa sobom, ali to se tako svijetli i blijeti da
nije mogue da su ga upotrijebili. Konjima se vidi da su svjei i hranjeni
mljevenim kukuruzom, tako da mi se ini kako smo susreli neke bezopasne
izletnike. Uvijek mi je drai susret s takvim utokljuncima negoli s ljudima
kojima je jedini zadatak da vlasnitvo tuih ljudi pretresu u svoje depove.
Priimo im, dakle! Obojici nije ionako nita drugo preostalo, jer su ova
estorica podboli konje i pojurili im ususret.
Doite blie! povikali su Jimmyju i Davyju. Vidjet ete neto!
ta to? upita debeljko.
Doite samo! Pourite!
Sad su se sreli. Lica ove estorice, to su dosad bila ozbiljna i zabrinuta,
odjednom su sasvim promijenila izraz. Dvanaest oiju upravilo se iznenaeno u
oba lovca. Tada im je zapoelo neto trzati oko usnica i na kraju prasnue svi u
zvonki estoglasni smijeh.

Egad! povie jedan. Koga to vidimo? Dvojicu udnovatih svetaca!

Really wonderful fellows! Look at those chaps! smijali su se i vikali svi od
reda.
Molim vas, gospodo, dozvolite nam da vas pomno razgledamo! ree
kolovoa. Neto takva nismo jo nikada vidjeli.
Lovci se dosad nisu ni pomakli. Ali kad se ovaj ovjek pribliio
dugakom Davyju, potjera lovac svoju mazgu nekoliko koraka unatrag i upita:
Hoete li mi ponajprije rei svoje ime, sir?
Zato ne? Zovem se Leader.
Hvala! Dakle, mister Leader, ja vrlo rado inim svakome usluge.
Zadovoljit u i vas, ali moram vas upozoriti da moja puka lako opali. To je
zvualo tako ozbiljno da je smijeh zaas prestao. Leader odgovori:
Imate li moda namjeru da se otarete o nas?
Ni u kom sluaju! Tarite se sami ako ste prljavi i uzmite k tome dosta
sapuna i vode!
Tada Leader posegne za svojim revolverom i zaprijeti:
Umirite se, sir! Moje kugle nisu uglavljene tako vrsto kao to to vi
mislite.
Pah! nasmija se Davy. Ne budite smijeni. Vaa je prijetnja
djetinjasta!
Tako, dakle! Budite dobri i recite nam svoja imena kako bismo znali s
kakvim slavnim junacima imamo posla.
Ja se zovem Kroners, a moj saputnik Pfefferkorn.
Na ta imena ne trebate sebi nita umiljati, jer ovako se moe zvati samo
jedan Nijemac, a ljudi takvog podrijetla ne vrijede ovdje nita.
To je stanovite koje vam ne elim oduzeti. Ja nisam lijenik za luake.
Doi, Jimmy!
Dugonja je pognao svoju mazgu, a debeljko ga je slijedio. Obojica nisu ni
pogledali mjesto na kojem su stajali ovi ljudi; odjahali su onamo gdje su se
stranci bili prije zaustavili.
Tamo ih je doekao jeziv prizor. Na zemlji su se vidjeli mnogi tragovi
ljudi i konja kao da se ovdje odvijala neka borba. Uginuli konj leao je ovdje
bez sedla. Leina toga konja bila je rastvorena i komadi ponutrice nalazili su se
naokolo,bilo je to ogavno djelo leinara to su ih Davy i Jimmy promatrali kako
lete naokolo.
Ali nije to bilo ono ega su se obojica prestraili. U blizini uginula konja
nalazio se le bijelca koji je bio skalpiran. Lice mu je bilo unakaeno rezovima
bodea i tako potpuno nepoznato. Istroeno odijelo odavalo je da je taj ovjek
morao biti zapadnjak. Metak, to ga je pogodio pravo u srce, prouzrokovao je
njegovu smrt.
Dobri boe! to se to moralo ovdje dogoditi? povikao je Jimmy
silazei s konja i prilazei leu.
I Davy je takoer sjahao i kleknuo kraj lea.

Ima nekoliko sati to je mrtav, utvrdio je poto je rukom opipao

mrtvom ovjeku prsa. Hladan je, a i krv vie ne tee.
Pretrai ga! Moda emo neto nai, neki predmet, koji e odati tko je
taj mrtvi ovjek.
Davy ga je posluao a uinio je to upravo u trenutku kad su estorica
jahaa polako nailazili.
Stanite! povikao je Leader. Pretraga depova mrtvacu strogo je
zabranjena. Ne doputam da se le opljaka. Zajedno sa svojim pratiocima
sjahao je i pristupio leu.
Zgrabio je dugajliju za ruku i visoko mu je podigao, a Davy je to sasvim
mirno dopustio. Oba trapera izmijenili su poglede, a tada Jimmy upita:
Kako ste uope doli na tako mudru misao da elimo opljakati ovog
mrtvaca?
Zar moda niste posegnuli u mrtvaeve depove?
Zar to ne bi moda moglo imati i drugu svrhu?
to se vas tie, zacijelo ne. Odmah je jasno kad vas ovjek pogleda
kakva ste vi eljad.
U vas je odista veoma otar um, mister Leader.
Budete li drski, bit emo veoma kratki s vama! Uhvatili smo vas na
djelu! Va drug je imao ruku u depu ubijenog ovjeka. To je dosta. Povlaite
se oko mjesta zlodjela. To je sumnjivo. Tko su ubojice? uvajte se, inae biste
mogli visjeti.
Davy je podrugljivo slegnuo ramenima, a Jimmy je nastavio:
Svi vrazi, vi ste odista strog ovjek. Ponaate se upravo tako da u vama
valja potovati najvieg inovnika u Dravama.
Ja sam pravnik, odgovori Leader ponosito i kratko.
Pravnik, dakle! Vi, znai, spadate u visoko uene ljude kojima je zadaa
da se probijaju kroz paragrafe. Ja vam se divim, sir! Davy je ironinom
kretnjom skinuo eir.
Ne budite ludi! prijetio je Leader. Ja sam odista neto kao notar, a
znam sebi pribaviti potovanje. Ova asna gospoda odabrala su me da budem
voa. Dakle, to e vrijediti i za vas.
Lijepo, lijepo! slagao se Jimmy. Mi se tome zapravo i ne protivimo.
Budui da ste pravnik, vama e biti najlake da ovo kriminalno djelo
razjasnite.
Tako je. Prije svega stojim na tome da se vi ne smijete udaljiti prije no
to ja budem sve tano razjasnio i istraio i prije no to izdam odgovarajuu
odluku. Sluaj bi vam mogao biti veoma neugodan.
Oh, to nas ne brine, jer smo osvjedoeni da e vaoj mudrosti uspjeti da
sve razjasni.
Leader je pretpostavljao da je bolje uskratiti odgovor ovoj novoj zlobnoj
primjedbi. Umjesto toga zapovjedio je svojim pratiocima:

Drite njihove konje kako se osumnjieni ne bi dosjetili da pokuaju

pobjei. Oba trapera su i to mirno dopustili. Osobito su se zabavljali da
promatraju kako e se ovi neiskusni ljudi ponaati. Pronai skalpiran le samo
po sebi je ve ozbiljna stvar iako su prerijski lovci i na takve stvari naviknuli.
Ali prizor kao to je bio ovaj to je bilo neto strano. A k tome valja pribrojiti
i bojazan koju su osjeali Davy i Jimmy za same sebe. Bilo im je jasno da je to
djelo uinio Indijanac, da je Indijanac bio taj koji je ubio i skalpirao mrtva
ovjeka i budui da je valjalo pretpostaviti kako taj Indijanac nije sam, trebalo
je oekivati itavu skupinu Indijanaca kako se kreu okolicom. Valjalo je,
dakle, biti veoma oprezan.
Pravnik je sada poeo da pretrauje depove mrtvom ovjeku. Nije nita
naao, a takoer ni za pojasom.
On je ve opljakan, objasnio je. Mi se, dakle, nalazimo pred
sluajem grabenog umorstva i dunost nam je da pronaemo ubojicu. Tragovi
pokazuju da to djelo nije uinio pojedinac. Bilo ih je vie i ako se sjetimo toga
da loa savjest razbojnika uvijek dovodi na mjesto svog nedjela, pretpostavljam
da ne moramo ii daleko kako bismo nali ubojicu. Gospodo, vi ste moji
zarobljenici i pratit ete nas do prvog naselja. A to je Helmersov dom. Ondje
emo itav sluaj podvri najstrooj istrazi.
Leader se, govorei to, obratio dvojici zapadnjaka.
Predajte nam vae oruje! nastavio je zapovjednim tonom.
Rado to inimo, odgovori Jimmy. Eto vam moje puke. Uzmite je.
Pritom je podigao puku i nanianio na Leadera. Povukao je kokote na
puci. Leader je poskoio prestraeno ustranu i po vikao:
Nitkove! Zar se kanite odupirati?
O, ne! smijao se Jimmy. O obrani nema ni govora. Samo vas elim
zamoliti da mi puku veoma paljivo uzmete iz ruku. Mogla bi opaliti, a tada bi
va pravniki poziv prestao. Uzmite je, dakle, ali veoma oprezno.
Vi se jo i rugate? ovjee, zapovjedit u da vas veu, vezat emo vas
tako da ete se svijati od boli.
Bit e mi to veoma ugodno, jer biti dobro vezan prava je radost.
Ne budete li me sluali, zapovjedit u da se puca.
Oho! Toga ete se maniti! Kaem vam da e svaki koji nam se priblii
na tri koraka odmah dobiti kuglu u glavu. to ste vi ovdje na rubu Llana
estacada, to je vas desetorica advokata protiv jednog jedinog iskusnog
zapadnjaka! Vae pukice nita su spram naeg umijea; a to valja da vjerujete.
Ne trebamo mi pravnika s Istoka. Prouili smo mi prerijske paragrafe i znamo
se njima sluiti. Osim toga mi smo poteni ljudi, a vi ste se u nama prevarili. Ali
ne bismo vas htjeli razoarati, jer vae nas je otroumlje veoma dobro
zabavljalo. Naalost, vi ne znate to u takvom sluaju znae netaknuti tragovi.
Svojim ste konjima izgazili sve tragove. Sad je gotovo nemogue proitati
tragove na mjestu zloina. Mi emo usprkos tome pokuati da vidimo to se tu
moe uiniti. Razgledajmo naokolo. Davy, ti poi desno, a ja u lijevo. Prijeko

emo se sastati. Ovaj govor nije promaio svoju svrhu. Nitko se nije
suprotstavio, ak je i Leader utio. Stranci su jo uvijek bili smrknutih lica, ali
kad su se zapadnjaci sada udaljili svaki na svoju stranu, nitko se nije usudio da
ih u tome sprijei.
Svaki od ove dvojice, pomno tragajui po tlu, poao je svojim putem
odvajajui se od mjesta gdje se nalazio le. Kad su se prijeko sastali saopili su
jedan drugome svoja otkria i potom se vratili na mjesto zloina. Ovdje su
pretraili konja mrtvaeva, a zatim su pomno razmotrili izgaeno tlo. Panja,
kako su promatrali svaki ma i najmanji kameni inila se gotovo smijena
ostalima. Napokon su ponovo porazgovarali jedan s drugim dok se nisu u
neemu saglasili. Tada se Jimmy obrati advokatu:
Mister Leader sad smo vam kadri dosta toga razjasniti. injenica, to je
ovaj ovjek skalpiran mora da vas je nagonila na to da pomislite kako je
poginuo od Indijaneve kugle. Mi smo to takoer pomislili, a sada to moemo i
potvrditi. Uostalom, ini se da je to i zasluio. Ispoetka smo ga alili, ali ipak
bez razloga kao to se sada pokazalo. Bio je to zao momak, bio je sauesnik
razbojnike bande koja ovdje hara. Njih vam se valja uvati.
Njegov je govor zaudio sve prisutne.
Kako? pitao je Leader. Zar ste sve to proitali iz tragova?
Proitali smo mi jo i vie.
To je nemogue.
Tako govorite vi, jer ste u takvim stvarima novajlija. Trag je mogue
tako tano proitati kao slova na stranici knjige. Naravno, za to je potrebno da
ovjek bude dobar niz godina na Divljem zapadu. ovjek prije svega nije ubijen
na mjestu na kome se sada nalazi. Jeste li primijetili da je metak preao kroz
itavo tijelo izaavi na leima?
Jesam.
Doite asak ovamo.
Svi su poli za Jimmyjem, a on se nakon nekoliko koraka zaustavio
pokazujui na tlo koje je bilo od vrsta kamena. Ovdje su naili na veliku lokvu
sasuene krvi.
to ovdje vidite? upitao je.
To je krv, utvrdi Leader.
Zar vam nita drugo na um ne pada?
Ne.
Tada u vas ba nisu osobite oi. Pogledajte trenutak tu malu stvar ovdje!
to je to?
Jimmy je pritom podigao oznaeni predmet iz lokve. Stvar je bila
omalena, inila se kao da je kovani novac, a usprkos krvi na toj stvari,
posjedovala je metalni sjaj. Svi su promatrali predmet, a Leader napokon ree:
To je olovni metak, samo je spljoten.
Tako je, uostalom to je metak koji je usmrtio onog ovjeka. Pogodio ga
je pravo u srce. U tren oka donio je smrt. Nemogue je da se takav dovukao do

onog mjesta gdje se sada nalazi, zacijelo ga je netko drugi onamo dovukao.
Priznajete li da je tako?
Ovako kako vi to objanjavate, zvui sasvim uvjerljivo.
Pogledajte sada ovo suho mjesto puno suhe trave koje se nalazi ovdje
kraj ovog stjenovitog i krvavog mjesta. to pak tu primjeujete?
Trava je izgaena. Tko je to uinio? Tko da to zna?
Mi to znamo. Ovdje je leao ovjek i kako je nemogue otkriti ma i
najmanji trag krvi, valja pretpostaviti da nije bio ranjen. Sasvim kraj tog mjesta
primjeujemo crtu u mekanom pijesku. Ta crta je gore iroka, a nadolje se
suzuje. ime je ta crta nainjena?
Moda petom izme.
Nije tako! Odmah u vam i dokazati da je ovjek, koji je ovdje leao,
nosio mokasine, a ne izme. Ta crta bi sasvim drugaije izgledala kad bi bila
uinjena petom od izme. Bila bi krupnija. A nama se ini vie kao da je ugao
kundaka. Budui da nije jednake debljine ve neto dublje poinje, a na drugom
kraju izlazi u obliku kuke, sigurno je da nije uinjena polako, mirnom kretnjom
ve veoma urno. Napokon, pogledajte utisnue ovdje, na donjem dijelu traga.
Kakvoj okolnosti valja zahvaliti nastajanje tog utisnua?
Tek poto je Leader ovo mjesto tano promotrio, zaustio je:
ini se gotovo kao da se netko ovdje okrenuo na peti.
Ovoga ste puta u pravu. Trag je osim toga dovoljno jasan. Ako tano
ispitate mjesto, morat ete priznati da ovdje nema govora o peti izme, ve je to
cipela bez pete, dakle mokasin. Ovdje je otisak samo jedne noge, ali ne i druge,
iako je tlo podosta meko. to slijedi iz toga?
To ja ne znam.
Brzina kretnje koju sam ve bio spomenuo. Ovaj se ovjek ovdje u
najveoj urbi bacio na tlo, tako da mu je druga noga ostala u zraku i nije mogla
ostaviti traga u pijesku. Da je taj ovjek imao vremena, pa da se u miru ispruio
po tlu, morali bismo svakako nai tragove obiju nogu. Valja, dakle, sa
sigurnou pretpostaviti da je bilo razloga zbog ega se nenadano bacio na tlo.
A kakav je to mogao biti razlog? Advokat se zamiljeno pogrebao iza uha.
Sir, ree on, moram priznati da nismo kadri slijediti vae misli i
raune tako brzo kao to mislite.
To upravo dokazuje da ste zelembai. U takvim prilikama ovisi ivot o
trenutku. ovjek nema vremena da razmisli to e uiniti, rije je o tome da mu
pogled bude bistar, brz i siguran. Razjasnit u vam ta se ovdje dogodilo.
Ogledajte se oko sebe, i recite mi da li primjeujete neto napadno ovdje u
blizini?
estorica se ljudi poeli ogledavati, ali su ubrzo odmahnuli glavama.
Dakle, nastavi Jimmy, promotrite ovu juku. Kad je gledate, vi zacijelo
neto i opaate.
Spomenuta biljka bila je vrsta juke gloriosa; nekako je zaostala u tom
pjeskovitom tlu i nije se ba osobito razvila. Cvala je jo i imala bijelo-purpuran

i prozraan cvijet. Mnogo njenih krutnih, uzanih, oduljih i modrozelenih listova

lealo je na zemlji. Nisu bili sami popadali. Netko ih je pokidao.
Netko je bio ovdje i poigrao se s ovom jukom, utvrdi Leader vana
lica.
Zar tako? A tko bi to mogao biti?
To ja ne mogu znati.
Mogue je to doznati, jest, ak i moramo to doznati. ovjek taj nije
dotakao biljku ali joj je izdaleka poslao kuglu koja joj je rasula lie i uinila tu
rupu kroz peteljku. Zar to ne vidite ? Stranci su tek sada to primjetili. Jimmy je
nastavio: Nitko ba nee iz dosade nianiti u neku biljku. Kugla je bila
namijenjena onome tko se iza ove biljke bacio na tlo. Ako zamislimo liniju od
ove juke od mjesta gdje se nalazio ovjek koji je pucao i ako tu pravu liniju
produimo, tano emo znati odakle je pucano. Budui da je udarila o donji dio
peteljke, cijev puke nalazila se poprilino visoko iznad razine zemlje, a vi biste
mi sada mogli rei to valja zakljuiti iz te injenice? Svi su gledali Jimmyja
zbunjeno, ali nita nisu odgovarali. On je ponovo nastavio: Onaj, koji je pucao,
zacijelo nije stajao na zemlji, ve je bio u sedlu. Iz svega to smo ovdje nali
valja zakljuiti slijedee: Jedan naoruani Indijanac stajao je ondje gdje smo mi
naili na trag. Neki jaha, koji je dolazio otprilike sa sjeveroistoka, pucao je s
konja na njega; Indijanac se pritom, a da ga kugla nije pogodila, u tren oka
bacio na zemlju i to tako da je licem bio okrenut spram neba. Zato je to uinio?
Za to ima samo jedno razjanjenje, naime: htio je dovabiti napadaa; htio ga je
tim poloajem uvjeriti kako je mrtav. Jaha se odista pribliio ...
Kako to znate? pitao je Leader zauen.
Pokazat u vam to. Vratimo se na mjesto gdje lei mrtvac! Jimmy je
poveo Leadera do lea i kraj njega k mjestu gdje se nalazila oskudna umica
niskog drvea i poneto malih izdvojenih pjeskovitih povrina. Tu se moglo
vidjeti povei otisak u pijesku i Jimmy upita kako je taj otisak mogao nastati.
ini se kao da je i ovdje netko leao, ree Leader.
U pravu ste to tako mislite. Ali tko je to bio?
Zacijelo onaj ubijeni, prije no to je umro.
Nije tako, jer ovjek je tako dobro pogoen u srce da se vie nije mogao
micati. Bilo bi mu nemogue da se dovue dovde. Uostalom, morali bismo nai
i krvi kad bi tome bilo tako.
Tada je to bio Indijanac koji se ve i ovdje bacio na zemlju.
I to nije tano. Nije bilo razloga da ponovi svoje lukavstvo. Mi smo
nadalje ve utvrdili da nije bio ranjen, dok je ovjek koji je leao ovdje bio
zacijelo teko ranjen. Mi zacijelo imamo posla s treom osobom.
Ali, ree Leader veoma zauen, taj pijesak je vama naprosto
otvorena knjiga! Ja u toj knjizi ne mogu da proitam ni rijei. I svi ostali su
takoer bili veoma zaueni. Sada Davy zausti:
Da se sve to proita nije potrebno ovjeku da otvori ni usta, a ni oi,
gospodo. Svi znameniti lovci sa Zapada zahvaljuju svoje uspjehe, uz hrabrost,

lukavstvo i izdrljivost, takoer i okolnosti to je svaka stopa u zemlji jasno

ispisano pismo koje odreen ovjek, a da to i ne sluti, ostavlja. Tko nema
razumijevanja za takva pisma, taj e dobiti metak ili dobar ubod noem i takav
e ovjek na nekom mjestu istrunuti gdje nee biti mogue da mu se podigne
spomenik. Moj drug je rekao kako ovdje nema lokve krvi; on je u pravu. Velike
lokve zacijelo nema, ali poneto krvi lako je zamijeniti. Ova mala tamna mjesta
u pijesku potjeu od krvi. ovjek, koji je ovdje leao, bio je dakle ranjen, bio je
veoma teko ranjen, jer to je vidljivo iz traga kao da se od boli savijao na tlu.
Pogledajte ovo grmlje pozornije, a pogledajte, takoer, i pijesak ispod grmlja.
Jadni ovjek polomio je grane od muke, a takoer je i prste zabo u zemlju.
Moete li mi moda rei u koji je dio tijela bio ranjen?
Da to ovjek kae morao bi zacijelo biti sveznajui.
Nije tako! Rana u glavi ili gornjem dijelu tijela jako krvari, a ovdje se to
nije dogodilo. Taj ovjek je bio ranjen u donji dio tijela, a to se moe zakljuiti
kad ovjek sagleda njegove boli. Pogledajte jo neto. Kako je grmlje ovdje
ugaeno i kako su grane polomljene sve donde gdje se nalazio neranjeni
Indijanac. A pogledajte, zatim, ovaj gotovo nevidljivi predmet, to se nalazi
ovdje na tlu, a koji vi uope niste primijetili. to je to?
Davy digne komadi koe s tla. Ta koa je prije bila svijetla, ali je od
vremena potamnila, a bila je osim toga sva izbrazdana urezima i crtama koje su
bile sasvim tanke. estorica je ljudi promatrala taj komadi koe, a pritom su
mahali glavama.
Taj komad koe, nastavio je Davy, otrgnut je komad s indijanskih
hlaa. Ranjenik, koji je ovdje leao, bio je dakle takoer Indijanac. Imao je na
sebi indijanske hlae koje su bile utavljene jelenjim mozgom. Od boli je zabo
prste u svoje hlae i pritom otrgnuo komadi ove koe. Hitac u donji dio tijela,
kao to je poznato, veoma je bolan. Ako vam metak lei u utrobi, savijat ete se
kao gujavica. Bio bih zauen kad se taj Indijanac ve ne bi nalazio u vjenim
lovitima. Da nastavi jahanjem to je naprosto nemogue, a pritom bi morao da
jo s jednim ovjekom sjedi na konju.
Zar je odjahao? pitao je Leader. I to s nekim drugim na jednome
konju?
Tako je, sir, upravo je tako. Poite komad puta odatle i poite u pravcu
odakle su doli ovi ljudi.
Davy je napustio mjesto i poao u pravcu sjeveroistoka. Ostali su ga
slijedili radoznali to e im jo pokazati. Otiao je do onog luka koji je ve bio
opisao. Ondje je zastao govorei:
Gospodo, vi zapravo prisustvujete predavanju kako se itaju tragovi. Ali
pritom se moramo uriti, jer pred sobom imamo opasnu razbojniku bandu i
valja nam spasiti jednog ili ak dvojicu Indijanaca koje ova banda slijedi. Ja u
zbog toga biti kratak. Ovdje, gdje se mi sada nalazimo, prolazili su Indijanci o
kojima smo govorili; onaj ranjeni i onaj neranjeni Indijanac. Onaj prvi Indijanac
nije zadobio ranu na onome mjestu gdje je leao, on je ve bio ranjen ovdje. To

zakljuujem iz toga, jer su njihovi konji stajali privezani glavom o glavu, a to

zakljuujem iz tragova. Jahali su jedan kraj drugoga, a onaj neranjeni Indijanac
vodio je drugog konja za uzdu. Drugome su ruke bile potrebne da ih stavi na
ranu ili da se dri u sedlu, jer je bio potpuno iscrpljen. Vraajui se nekoliko
koraka unazad i pokazujui tada na tlo Davy je nastavio:
Da su to odista Indijanci pokazuju tragovi konja. Oba su konja
nepotkovana. Ovdje moete vidjeti da je onaj konj, koji je nosio ranjenika,
poskoio. Ovdje na tome mjestu pogodio ga je metak straga u slabine i prodro
mu u prsa toliko duboko da je konj jo mogao poi mali komad puta; pao je
ondje gdje jo i sada lei. Pritom je ranjeni Indijanac bio izbaen iz sedla, pa se
dovukao do grmlja. Davy je poao u desno i pokazao jo jednom na tlo, pritom
je nastavio:
Ovdje vidimo trag jednog jahaa, onoga koji je pucao na konja, a
takoer i na ranjenog Indijanca. Konj je bio potkovan; bio je, dakle, bijelac.
Pucao je na idijanskog konja prije no to je doao dovde, a to bih vam mogao
dokazati kad bismo imali vremena. Tano s mjesta, na kojem mi sada stojimo,
pucao je takoer i na zdravog Indijanca ...
To ba ne moete rei sa sigurnou. To je rekao Leader.
Pshaw, mogu se zakleti da je tako bilo! Pogledajte naprijed, pa ete
vidjeti da nae sadanje stajalite lei u pravoj liniji s mjestom na kojem se
Indijanac bacio na zemlju iza one juke. Tu nema nikakve sumnje. Poimo dalje!
Tek osam ili deset koraka odatle vidimo jo jedan trag. Ovuda su proli petorica
bijelaca da se zaustave na mjestu koje je tako izgaeno. A sad vas molim da jo
jedno poete sa mnom, da se poneto vratimo. Uskoro emo biti gotovi.
Nije ostale poveo na spomenuto mjesto, ve je poao komad puta dalje
gdje ih je upozorio na tri traga od kojih se jedan odvojio u stranu. Za taj trag je
Davy rekao:
Taj trag potjee od jednog jedinog konja, a pripadao je bijelcu. Potkove
su se duboko utisnule u tlo; ivotinja je bila tjerana u propanj. Konj, koji je
udaljen dvadeset koraka od take na kojoj se nalazio i ve tri u propanj,
zacijelo je prinuen da to ini. Prestraio se i pobjegao. Kad bismo ga slijedili,
zacijelo bismo ga nali kako nosi prazno sedlo i kako pase. Ovdje, lijevo odatle,
vidimo drugi trag. Miran je, a konj nije potkovan. Budui da je usprkos laganu
hodu trag dublji no to je onaj trag indijanskih konja, ta je ivotinja morala
zacijelo nositi tei teret no to je to bilo prije. Zdrav je Indijanac sjedio u sedlu,
a svog ranjenog druga poloio je preda se. A sada tano pogledajte kraj ovog
traga tragove petorice bijelaca. Oni slijede Indijanev trag, ne idu tano za njim
da ga ne bi izbrisali. Tako, sad sam gotov. A sada sve izbrojite, sve to ste uli, i
recite mi kako se odvijala ova tragedija ovdje.
Oh, bit e najbolje da to prepustimo vama, sir! ree Leader, a to ba
nije bilo glupo.
Dakle, nastavi Davy, ja sam, ini mi se , bio dosta jasan. Nae
istraivanje nas je dovelo do toga: estorica bijelaca susrela su se

sjevernoistono odatle s dvojicom Indijanaca i zapodjeli s njima borbu; jedan je

Indijanac pritom bio ranjen. Indijanci su pobjegli, a bijelci su se dali za njima u
potjeru. Konji Indijanaca bijahu pritom nadmoni konjima bijelaca i dobrano su
im odmaknuli. Pogledajte onog konja koji ondje lei! Taj konj je najfinije
meksikanske pasmine i potjee zacijelo od andaluzijske rase. Totem, a to znai
znak njegova vlasnika, urezan mu je na lijevoj strani vrata u kou. Ranjeni
Indijanac nije bio obian ratnik, jer samo poglavice i istaknuti muevi iz ratnog
savjeta smiju posjedovati totem. Samo jedna ivotinja bijelaca bila je kadra da
ostane Indijancima za petama. Taj ih je bijelac bijesno gonio. Usudio se da
napusti svoje drugare, jer Indijanci nisu mogli nita poduzeti, a zdravi je
Indijanac morao tititi ranjenoga. Dva su jadnika vidjeli svoj spas samo u
bijegu. Kad bih se ja naao u poloaju zdravog Indijanca ja bih skoio sa sedla i
tako bih doekao bijelca da ga ubijem. Budui da to Indijanac nije uinio, mora
da je bilo za to razloga; taj ja razlog ne mogu dokuiti; ili je taj Indijanac bio
mlad i neiskusan. Briga za drugog Indijanca zacijelo ga je zbunila. Ali lukav i
pametan bio je ipak kao to e se odmah pokazati. Bijelac je uza se imao
dvocijevku. Pribliio se Indijancima toliko da je, kao to sam ve rekao, jednom
kuglom usmrtio konja, a to se dogodilo na mjestu gdje smo se mi, nema tome
dugo, nalazili. Konj je od bola skoio, trao je jo neko vrijeme i tada pao
bacivi ranjenog jahaa u grmlje; ondje je ranjenik i ostao. Drugi Indijanac je u
tom trenutku potjerao svoga konja da zatiti druga. Bijelac je i na njega pucao.
Budui da se njegov konj nalazio u punom trku, nesigurno je ciljao i njegova je
kugla pogodila juku umjesto Indijanca. Sada je Indijanac mogao upraviti puku
na neprijatelja. Ali bio je uzrujan: drhtao je od jada, brige i napora. Njegov ivot
je ovisio o tome kako e opaliti taj hitac. Upravo zbog toga nije pucao, ve se
priinjao kao da je pogoen; bacio se na zemlju, ali je puku vrsto drao u
rukama. Pritom je kundakom zaderao u pijesak, a to smo ve vidjeli. ekao je
sada bijelca kako bi ga pogodio usred srca iz najblie blizine. Bijelac je sjahao i
pourio ponajprije ranjenom Indijancu koji se priinjao da je mrtav. Odatle je
krenuo drugom Indijancu. Zdravi Indijanac je poput munje skoio, oborio
neprijatelja na zemlju i pogodio ga u srce. Pritom je njegova cijev bila tako
prislonjena o prsa bijeleva da je oja odjee prodrla zajedno s metkom u tijelo,
a metak je, izaavi iz tijela, ostao spljoten u kamenu. Prestraen tim hicem
bijelev konj je pobjegao. Bjeei okrenuo je nadesno, a to smo vidjeli itajui
tragove. Indijanac je, meutim, odvukao le bijelev k svom ranjenom drugaru
da i ovaj sudjeluje u osveti. Skalpirao je mrtvaca. U tom je trenutku primijetio
kako se pribliuju i ostali protivnici. Nije se smio dulje zadravati na ovome
mjestu. Zbog toga je brzo ranjenika podigao na zdrava konja, i sam je zatim
uzjahao i otiao. Kad su petorica progonitelja naili, i ugledali svog mrtvog
drugara, zastali su da se savjetuju. Ti su ljudi zacijelo Leinari s Llana i on je
bio pripadnik te razbojnike druine. Moda u blizini naiemo, a to bi moglo
biti na Helmersovoj farmi, na ljude koji e prepoznati ovaj le. Kad bi ga nali i
prepoznali to bi moglo otkriti i njihovo prisustvo, a to su htjeli sprijeiti. Zbog

toga su odluili da noem iznakaze njegov obraz. Vidjeli ste i sami kako su to
strahovito uradili, gospodo. Prije toga su mu oduzeli sve to je imao uza se. I
konjsku su leinu takoer rasedlali, jer je oprema, budui da je pripadala
istaknutom crvenom ratniku, veoma skupocjena. Otili su s ovog mjesta da
slijede tragove Indijanaca drei se u njihovoj blizini. Valja oekivati da e ih
dostii iako su im konji slabiji od indijanskog konja, jer ovaj nosi dvostruk teret.
Kad ste vi ovamo doli, mister Leader, ve je jedna ptica napala konjsku leinu.
Potjerali ste je hicem iz puke. Taj smo hitac mi uli. To nas je dovelo ovamo.
Meni se ini, ree Leader, da se ta stvar odista tako zbila kao to ste je
vi nama prikazali. Vidim da je u vas dobro oko, a da ste takoer i otroumni.
to se moga otroumlja tie ja sam time zadovoljan i ne bih se htio ni sa
kime mijenjati. Sad bih vas, meutim, htio zapitati to ste namislili uraditi u
ovome trenutku?
Ba nita. Sve nas se to ne tie. Ovdje je rije o Indijancima.
Zar samo o Indijancima? upadne mu Jimmy u rije. Samo o tome?
Zar Indijanci nisu ljudi?
To ne mislim poricati. Ipak su toliko ispod nas da bi nas to vrijealo kad
bismo se izjednaivali s njima.
Jimmy mu je odgovorio suspreui bijes:
Ako je tome tako, sir, tada mi odista neemo biti u prilici da vas
uvrijedimo, jer nam na um ne pada da vas usporeujemo s njima. Ta su se
dvojica Indijanaca ponijeli kao junaci, u najmanju ruku jedan od njih, kojega
smatramo mladim. Sasvim je nemogue tako neiskusne ljude kao to ste vi
uporeivati s njima. Ali za volju boju ne smatrajte se boljim ljudima od njih.
Bijelci su uli u ovu zemlju da iz nje isteraju prave vlasnike te zemlje, naime
Indijance. itave rijeke krvi i rakije protekle su, a zajedno s time ovdje se odvija
pravo masovno umorstvo. Nasilje, prijevara, podlost, krenje rijei - svega je
toga ovdje bilo i sve to unitava plemena koja nastavaju preriju. Indijance
tjeraju od mjesta do mjesta, s jednog podruja na drugo. im im se dodijeli
novo podruje gdje bi mogli ivjeti u miru i spokoju, odmah se pronalazi bilo
kakav razlog da ih se potjera. Prodaju im prainu umjesto brana, tucani ugljen
umjesto baruta, prodaju im i djeje puke uvjeravajui ih da su puke koje
ubijaju medvjede. Ako to Indijanci ne doputaju, nazivaju ih buntovnicima i
masovno ih ubijaju. Ako se predaju svojoj sudbini, nazivaju ih glupanima i
zaostalim ljudima. Ako brane svoju kou, nazivaju ih razbojnicima i ubojicama
koje valja bez milosti i nemilosrdno iskorijeniti. Ovdje se zbiva neto kao s
divljim zvijerima: jedna unitava drugu, a onaj jai govori: 'Ja sam u pravu!' A
ja vam, gospodo, kaem da sam naiao meu tim prezrenim i gonjenim
muevima i na takve, koji vie vrijede, koji deset puta vie vrijede negoli vas
estorica i itave stotine vama slinih.
Debeljko se malo pomalo bio zagrijao, Leader mu je, meutim, ipak
odgovorio tvrdoglavo:

Mi vas nismo pitali za vae miljenje, mi smo slobodni, samostalni ljudi,

koji i sami znaju to im je initi.
Ne ini mi se da je ba tako. Vi, na primjer, govorite, kako vas se ne tie
sve ovo to se ovdje dogodilo. Budete li tako mislili, mogli biste uskoro zagristi
u ovu suhu travu gdje biste i poginuli.
Oho! Moda mislite da bismo se neega morali bojati? Doli smo dovde
ak iz St. Louisa, a nadam se da emo dospjeti i dalje.
Doji ste iz St. Louisa? smijao se Jimmy. Zar je to neto odista
vrijedno? A ja vam kaem da opasnost tek ovdje poinje. Nalazimo se na
granici gdje svatko ivi po svome efu i svatko se mnogo zanima za tuu
imovinu i malo ga se tie ivot blinjega. S onu stranu Llana estacada prostire
se podruje koje nastavaju Komani i Apai. Tko lakoumno upadne izmeu ta
dva mlinska kamena lako bi mogao biti samljeven. Ovdje na tom mjestu sastali
su se bijeli razbojnici i crveni ratnici. Ako izuzmemo bijelce, mi se moramo
zapitati to su ovdje htjeli Indijanci. Ako se dva Indijanca potucaju sami
podrujem, u deset sluajeva valja oekivati da su uhode koji pretrauju okolicu
i pripremaju neki ratni pohod. Meni se ta stvar ne ini toliko nevina kao to vi to
mislite. Ja ne znam cilj i razlog vaem pohodu. Mi smo nakanili prijei Llano
estacado, a ovdje valja dobro otvoriti oi, inae bi se nekome lako dogodilo da
navee legne iv, a ujutro polazi kui kao alostan le.
Ako nas pitate o naem putu, i mi kanimo prijei Llano estacado; poli
smo u Arizonu.
Zar jo nikada niste bili prijeko?
Nismo.
ujte me, ne uzmite mi to za zlo, to je besprimjerna neopreznost! Vama
se Llano estacado ini zacijelo kao lijepa i miroljubiva okolica, kojom ovjek
valja samo da projae.
No, tako glupi zacijelo nismo. Upoznati smo s opasnostima o tome smo
mnogo sluali, a takoer i itali.
Tako, dakle! Hm, hm! uli ste i itali o tome! To mi se ini upravo tako
kao da ste sluali i itali o tome kako je arsen, na primjer, otrovan, a ipak mislite
da biste ga mogli itavu funtu progutati i ostati iv. Zar se niste dosjetili bar
tome da najmite nekog vodia koji je upoznat s putovima i opasnostima.
Jimmy je dobro mislio strancima. Leader je, meutim, ljutite povikao:
Molim vas da nam ne propovijedate! Mi smo muevi, razumijete li?
Uostalom, mi imamo vodia.
Zar tako? Gdje je taj ovjek?
Pojahao je ispred nas.
udnovat je to nain voenja. Gdje vas eka taj ovjek?
U Helmersovu domu.
Dakle, tako! Ako je tome tako onda je stvar u redu, Helmersov ete dom
lako nai. Ako elite mogli biste se nama pridruiti, jer i mi kanimo poi k
Helmersu. Da li bismo mogli doznati tko je va vodi?

To je poznati zapadnjak kao to su nam rekli. On je Llano estacado ve

nekoliko puta proao. Njegovo pravo ime zapravo i ne znamo. Uvijek ga
nazivaju Juggle-Fred.
Grom i pakao, Juggle-Fred! povie Jimmy. To je dobar momak i
njega vam od svega srca preporuam. Radujem se to u ga ponovo vidjeti. U
svakom sluaju poi emo zajedno, jer i nas dvojica kanimo prijei u Arizonu.
Zar i vi? Zato? Zar moda zbog dijamanata koji su naeni ondje?
Moda, ree Jimmy suzdrljivo.
Mi, prema tome, ne moemo putovati zajedno, jer i nas zanimaju
dijamanti. Vi ste, znai, nai suparnici.
Leader je to rekao sasvim odreeno i pritom promatrao zapadnjake
gotovo neprijateljskim pogledom. Jimmy se glasno nasmijao govorei:
Stvar je naprosto vesela! Vi nas smatrate svojim suparnicima! To je
ponovo dokaz kakvi ste zelembai. Zar vi mislite da dijamanti u Arizoni lee
naprosto na zemlji i da ovjek ne treba da nita drugo radi ve samo da ih
sagibajui se pobire? Kopai zlata se moraju uvijek udruivati ele li neto nai,
a traioci dijamanata jednako tako. Pojedinac propada.
Nas smo ve estorica i uza se imamo dovoljno novaca da ne
propadnemo.
ujte me, tu stvar nemojte nikome rei. Mi smo poteni ljudi kojih se ne
morate bojati. Drugi bi se zacijelo potrudili da ne morate svoj novac dugo nositi
uza se. To to ne elite nau pratnju nama je svejedno. Ali vam predlaemo da
budete s nama u drutvu bar do Helmersova doma. To mjesto ne moete danas
dokuiti i morali biste prenoiti ovdje. U tom sluaju je dobro da imate uza se
ljude koji su na Divljem zapadu kod kue.
Kada vi polazite odatle?
Naravno, odmah! A vi radite to vas je volja. Jimmy je polagano poao
ka svom kljusetu i uzjahao. Davy je slijedio njegov primjer. Polako su poli za
tragom koji je vodio na zapad. Ostali su trenutak zastali da bi se svjetovali, tada
su poli za obojicom lovaca. Kad su ih stigli, okrenuo se Davy pitajui:
No, to ste zakljuili? Poi emo s vama do Helmersova doma, ali
samo do tog mjesta.
To je veoma dobrohotno od vas. Davy se ponovo okrenuo i od tog
trenutka ponaali su se zapadnjaci kao da nitko nije kraj njih. Pognali su svoje
ivotinje bre i sjedili u sedlu kao svi pravi zapadnjaci, pognuti spram naprijed,
prividno pospani i tromi kao da zapravo ne znaju jahati. Ostali jahai trudili su
se da se dre u sedlu to ispravnije.
Pogledajte ove momke! ree Leader svojim pratiocima. Ne znaju
jahati. To se jasno vidi. A htjeli bi biti zapadnjaci! Ja to naprosto ne mogu
vjerovati.
Ja takoer u to ne vjerujem, ree jedan. Tko tako sjedi u sedlu kao to
to oni ine, taj neka mi se ne pravi da poznaje Zapad. Pripovijest o itanju

tragova, koju su nam malo prije odglumili, bila je, obina prijevara. Sve je na
njima loe i vonja po probisvijetu. I njima da ovjek povjeruje.
O tome nema ni govora. I njih da uzmemo u Arizonu? Ta nismo budale!
Momak se naprosto preobrazio kad je uo da uza se imamo novaca. Prikazivao
se potenjakom, ali samo zbog toga, jer smo mi estorica, a njih su samo
dvojica. Kad budemo legli, valja pripaziti da ne pobjegnu s naim novcem, a mi
da ne ostanemo leevi. itavo njihovo ponaanje dozvoljava da ovjek
povjeruje kako ne prezaju ni pred ime.
Tlo se poelo uspinjati. Nailazili su na kamenje, a Jimmy i Davy su se sve
nie saginjali, jer vie nije bilo lako razaznavati tragove. Uto debeljko iznenada
zaustavi svoga konja, pokae rukom naprijed i ree:
Pogledaj onamo, starino! Kakva su ono bia ondje? Davy je otro
promatrao oznaenu taku neko vrijeme i tada rekao:
Dvije su to sasvim poznate vrste bia, naime pet konja i jedan ovjek,
pri emu su konji mnogo vie vrijedni od ovjeka.
Hm, pet konja! S njima su zacijelo i pet jahaa, a budui da vidimo
samo jednoga, zanima me gdje se kriju ostala etvorica.
ini mi se da nisu daleko. Ako se pribliimo komad puta, mogli bismo
ih moda otkriti. Razdaljina je jo prilino velika. Poimo jo komad puta!
Dok je Davy ponovo pognao svoju ivotinju, govorio je i dalje:
Pred nama se nalaze bijelci, jedan je od njih onaj ubijeni. A ini mi se
kao da prijeko vidim na tlu neto nalik na ljudsku spodobu. Razgledaj dobro one
take ondje.
To to je nazvao takama bila su etvorica ljudi koji su sainjavali pravu
liniju i bili udaljeni jedan od drugoga u gotovo tanom razmaku; polako su se
pribliavali napredujui u istom pravcu.
To su ona etvorica kojima pripadaju konji, ree Jimmy. Nalaze se na
kamenitom tlu i trae tragove Indijanaca koje su izgubili. Sudei po prednosti
koju su imali mora da se ve dulje vremena bave tim poslom. To je siguran znak
da ba nisu dobri itai tragova. Primijetili su nas. Vidi li kako se ure k svojim
konjima.
Kako emo se mi ponaati?
Hm! To su nitkovi; o tome nema sumnje. Zbog vlastite sigurnosti morat
emo ih pripaziti na prste. Ipak mi se ne ini razboritim da se brinemo suvie za
njihove poslove. Bit e bolje da ne primijete to mi mislimo o njima. Ako nam
se ne suprotstave, mi bismo im mogli pokazati da smo miroljubivi. Poimo,
dakle, naprijed! ekaju nas.
Sestorica trailaca dijamanata su takoer sada ugledali jahae, te su se
sasvim priljubili zapadnjacima. Osjeali su se, dakle, ipak u njihovu drutvu
sigurniji negoli da su sami.
Petorica stranaca stajali su kraj svojih konja puaka spremnih za pucanje.
Stoj, inae pucamo!

Davy i Jimmy su usprkos tome nastavili jahanjem. Leader i njegovi ljudi

posluno su zastali.
Stanite, kaem vam! ponovio je jedan od razbojnika. Jo jedan korak i
mi emo pucati.
Nesmisao! smijao se Jimmy. Valjda se ne bojite dvojice miroljubivih
ljudi! uvajte metke! I u nas ima poneto metaka. Razbojnici nisu zapucali.
Moda zbog toga to i nisu bili zabrinuti, jer su svoju prijetnju samo olako
izgovorili, a moda i zato to ih se dojmio miran i siguran nastup obojice
zapadnjaka. Dopustili su obojici da im se priblie, ali su jo uvijek bili spremni
da zapucaju. Onaj meu njima koji je govorio bio je veoma snana rasta. Gusta,
crna i puna brada pokrivala je donji dio njegova lica, tako da mu nisu mogli
vidjeti usne. Ali po njegovu izgovoru moglo se predmnijevati da mu je usna
rasjeena. Kad su se zapadnjaci zaustavili pred njime, rekao je ljutite:
Zar ne znate kako se valja ponaati na Zapadu? Tko biva zaustavljen,
mora da stane. Jeste li me razumjeli? Va ivot zahvaljujete samo naoj
dobrohotnosti.
Ne budite toliko otri, ovjee, odvrati mu Jimmy. A kome vi
zahvaljujete to jo ivite? I u nas su puke.
Grom i pakao, vi nam prijetite? Mi smo kadri pogoditi muhu na stotinu
koraka; to valja da zapamtite! to vas goni da se kreete ovim krajem?
Tome se moete i sami domisliti. Htjeli bismo pogledati pomrinu sunca
koja je ovdje najvidljivija.
ovjek s bradom nije znao kako da shvati ovaj ozbiljan odgovor. Zaudio
se i zapitao:
Kada e biti pomrina?
Noas, u pono i pet minuta i jedanaest sekunda. Kaem vam, takva
pomrina sunca u ponoi neto je sasvim velianstvenog.
ovjee, elite li nas vui za nos? prasnuo je bradati ovjek. uvajte
se!
Mi to zacijelo inimo, smijao se debeljko. Dugaki Davy i debeli
Jimmy su poznati kao oprezni zapadnjaci.
Dovraga! povie crnobradi. uli smo ve za vas. Davy i Jimmy su par
smijenih momaka i uvijek sam elio da ih vidim. Nadamo se da ete nam
dopustiti da vidimo vau smijenu predstavu. Dobro emo vam platiti. Pet centi
vrijedi ovjek, a jedan cent konj.
To ovjek rado uje! Takav prijem jedva da bismo mogli doekati u tom
cirkusu. Ali mi uvijek nastupamo samo kad je pomrina sunca. Morat ete,
dakle, priekati do ponoi. Ali ako ste nestrpljivi, u meuvremenu biste mogli i
sami upriliiti predstavu. Da li ovjek moda moe doznati vaa asna imena?
Te rijei izgovorio je tako ljubazno da je crnobradi mirno odgovorio:
Zovem se Stewart, imena mojih drugara nije potrebno da spominjem.
Odakle dolazite?
Iz kraja koji se nalazi iza nas.

A kamo kanite?
U predio koji se nalazi ispred nas.
Tako! To je veoma mudro reeno. Kako se ini naumili ste u Helmersov
dom.
Budui da ta kua nee k nama, moramo mi pojahati k njoj. Hoete li s
nama?
Hvala lijepo! Imamo mi drugog posla. Jeste li vidjeli tragove koji su
vam bili pred nosom?
to nas se tiu tragovi! Potjeu zacijelo od onih ljudi koji takoer idu u
Helmersov dom. To emo mjesto i bez tragova nai.
Jeste li naili na le?
Jesmo.
to mislite o tome?
Netko je mrtav. A kad je netko mrtav, taj nas vie nee ugristi. Stewart
je obojicu zapadnjaka pogledao dugim ispitivakim pogledom. Nije vjerovao toj
hladnokrvnosti. Ali kad u njihovom otvorenom i potenom pogledu nije
primijetio ni traga nepovjerenju, nastavio je:
I mi smo vidjeli mrtvog ovjeka i mrtva konja. Bila je teta da ostavimo
sedlo i ormu da istrune. Zbog toga smo oboje uzeli.
Da smo mi naili na sve to prije vas, mi bismo takoer to isto uinili.
U pravu ste. Slijedili smo poslije toga trag iako on nije vodio u naem
pravcu. Tu smo ga izgubili i uzalud se trudimo da ga ponovo naemo. Uskoro
e no, pa smo odluili da prestanemo s traganjem, poi emo ponovo svojim
ranijim putem.
Kamo kanite?
Prijei emo Llano estacado, idemo u El Paso, a poslije toga dalje u
Arizonu.
Poli ste u potragu za dijamantima?
Nismo. Ta nas groznica nije zahvatila. Mi smo poteni i mirni farmeri, a
prijeko nas ekaju roaci koji se trude da nam osiguraju dobru zemlju.
Obraivat emo je. Drago kamenje neka trai netko drugi. Farma donosi
polaganije, ali mnogo sigurnije prihode.
Svatko neka ini to ga je volja! Budui da ste farmeri, ne udi me to
niste kadri pronai tragove. Sposoban vodi bi ih odmah naao.
No, vi ste poznati kao dobri vodii. Naite ih vi. Radoznao sam hoete li
uspjeti.
Crnobradi je to rekao podrugljivo. Ali Jimmy odgovori mirno:
Lako to moemo uiniti, iako nas se ta stvar ne tie. Vi ete vidjeti da
emo nai ono to traimo.
Oba zapadnjaka su poeli obilaziti mjesto u dalekim krugovima. Tihi
zviduk dozvao je njihove konje i slijedili su gospodare kao psi. Njihovi pratioci
su takoer u meuvremenu doli do mjesta sastanka, a za vrijeme razgovora su
utjeli sluajui. Sada, poto su oba zapadnjaka otili, upitao je Stewart:

Doli ste zajedno s ova dva pokuarca, ali mi se ini kao da niste lanovi
njihova drutva. Recite nam neto o tome.
Rado emo to uiniti, odgovori Leader. Susreli smo se s njima kraj
lea, ali njihovo ponaanje nas nije obavezalo da s njima sklopimo
prijateljstvo.
Dobro ste uradili. Ta dvojica ba nisu na osobitu glasu. Naravno, to im
nisam rekao u lice. Nas su ve davno upozorili na to. Oni su neka vrst
dobavljaa razbojnikim bandama koje napadaju putnike u Llanu estacadu.
Nedavno su ovdje u blizini opljakane i ubijene etiri porodice. To, to se ova
dva momka ovuda skiu, pokazuje da su i oni bili sudionici tog nedjela i da
trae nove rtve. Nas, meutim, nee oni uhvatiti.
To sam odmah pomislio. Pri prvom susretu ja im nisam vjerovao.
Nagovarali su nas neka poemo s njima.
Kamo su vas zvali?
Pozivali su nas da poemo do Helmersova doma, a tada kroz Llano
estacado u Arizonu.
Ostavite se toga, sir! Nikad ne biste stigli u Arizonu. Polazite li onamo
da traite dijamante?
Mi emo dijamante kupovati, a ne traiti.
Stewart je brzo pogledao jednog od svojih ljudi i potom je nastavio to je
mogue ravnodunije:
Neete praviti velike poslove, sir. Onaj tko kupuje dijamante mora imati
novaca uza se, mnogo novaca.
Mi ga imamo.
Ali veza izmeu Arizone i San Franciska veoma je nepouzdana.
Naravno, pretpostavljam da vam novac dolazi iz San Franciska. Nee vam biti
lako ako vam bude potreban.
I mi moramo isplatiti velike svote za zemlju. Umjesto da nam dolazi
novac iz San Franciska, mi smo ga radije ponijeli. To je sigurnije.
Niste vi jedini koji tako mislite. I mi nosimo svoj novac uza se.
Pametno ste uradili. Valja ga meutim dobro sakriti, jer ovjek nikad ne
zna to se moe dogoditi. Mi smo ga, na primjer, uili u nau odjeu. Neka ga
nae lopov iz Llana estacada! Kao to sam ve rekao, ja ovoj dvojici skitnica ne
vjerujem. Oni znaju kamo mi kanimo, pa e se pouriti da to dojave svojoj
druini. Zbog toga emo biti toliko mudri, pa emo poi sasvim drugim
pravcem. Savjetujem vam da i vi tako neto uinite i da sebi naete dobrog i
spretnog vodia.
Ve smo to uradili. On nas eka u Helmersovu domu.
Tko je va vodi?
Zovu ga Juggle-Fred.
Juggle-Fred? povie Stewart dobro hinjenim strahom.
Jeste li poludjeli, sir?
Zato to mislite?

Taj ovjek je poznati lopov. Ve vam i njegovo ime govori da je tome

tako! On se slui svakojakim umijeima, a nadaleko i iroko je poznat kao
varalica. Kunem se ak da je i on sauesnik ove dvojice skitnica. Nalazi se u
Helmersovu domu, a i oni kane onamo. Tada e poi s vama, a u Llanu estacadu
e vas ubiti. To se nas ne tie, ali dunost mi je da vas upozorim.
Stewart je to rekao tako povjerljivo i zabrinuto da se Leader prevario i
zamiljeno poniknuo glavom:
Stvar je svakako neugodna. Zahvalni smo vam to ste nas upozorili i
vjerujemo da ste u pravu. Ali sad smo bez vodia.
Ja nikako ne vjerujem da biste morali poi u Helmersov dom. Koji bi
ovjek sagradio farmu tako blizu opasnome Llanu estacadu! To, to je uinio taj
Helmers, mora vas uvjeriti da je i on u saveznitvu s razbojnicima koji
uznemiruju Llano estacado. On posjeduje trgovinu i zacijelo kupuje njihov
plijen i daje im sve to je pak njima potrebno. To je sasvim jasno. Nitko mene
ne bi doveo u tu kuu koja se tako zavodljivo i nevino zove Helmersov dom. Iza
te lijepe maske krije se itava stvar te razbojnike druine.
Grom i pakao, sir, s te strane mi tu stvar uope nismo razmatrali. Ne
preostaje nam drugo ve da se vratimo i da potraimo sebi drugog vodica. O
tom Juggle-Fredu ne elimo sada vie ni uti. Recite mi, imate li vi vodia?
Nama on nije potreban, jer se dva moja drugara sasvim dobro snalaze u
Llanu estacadu. Na njih se moemo osloniti.
Well! Zar ne bismo i mi mogli pojahati s vama?
Mogli biste, ali vas upozoravam da je i to nesmotrenost koju inite. Vi
nas ne poznate.
Oh, ovjek odmah vidi da poteno mislite; dvojica skitnica, s kojima
smo dojahali, nastojali su nas uvjeriti kako ste upravo vi razbojnici.
Zar su to rekli?
Jesu. Mjesto, na kojem smo naili na le, tano su pretraili. Rekli su
nam da slijedite dvojicu Indijanaca. Jedan od njih je ranjen, a drugi je ubio
vaeg drugara; vi ste, rekli su, tom leu unakazili lice.
Dovraga! Zar su to rekli? pitao je Stewart zaueno. A nama su
govorili kako ih se le uope ne tie. Eto vam dokaza kako tim laovima ne
treba vjerovati. Tako se tajnovito i podmuklo ne ponaa poten ovjek. Sasvim
smo sluajno doli do tog mjesta. To to smo uzeli sedlo i uzdu ne moe nam
nitko predbaciti; to je pravo u preriji. Vidjeli ste nas kako pretraujemo tragove.
To smo radili samo radi sigurnosti.
Ne morate se braniti pred nama. Mi znamo da ste poteni ljudi i potpuno
vam vjerujemo. Recite nam hoete li dozvoliti da poemo s vama?
Hm! mrmljao je Stewart zamiljeno slijegajui ramenima. Bit u
otvoren. Mi poznamo vas jednako tako kao i vi nas. Nikada nije uputno ovdje
na Zapadu sklapati brza i neprovjerena poznanstva. Raduje nas to nam
vjerujete, ali je ipak bolje da mi poemo sami, a da vi takoer uinite tako. Ipak
u vam neto dobro svjetovati. Namjerili smo se, nema tome dugo, na neko

brojno drutvo izbjeglica koji su naumili prijei Llano estacado da neto ondje
kupe. Veinom su to Nijemci. Sino su se odvojili od nas i zacijelo veeras ne
logoruju daleko od nas, jer e sutra ujutro dobiti vodia. On je najslavniji i
najpovjerljiviji poznavalac Llana estacada; to je skroman i miran ovjek, a zove
se Tobias Preissegott Burton. Prikljuite se tome drutvu i bit ete sigurni.
Mnogo je naoruanih ljudi u njih i nitko se nee usuditi da ih napadne.
Mislite li? Hm! Neka bude tako! Ali kako da naemo te ljude?
Sasvim lako. Budete li odatle poli stalno na jug i budete li vae konje
poneto potjerali, nakon pola sata ete ugledati osamljenu uzviicu pred sobom
odakle istjee potoi koji se gubi dolje u malenoj pjeanoj ravnici. Kraj te
vode logoruju izbjeglice. Naie li u meuvremenu no, neete ih mimoii, jer
ete izdaleka vidjeti njihovu logorsku vatru.
Zahvaljujemo vam, sir. Izbavili ste nas iz velike nevolje. Odmah emo
poi kako bismo se prikljuili ovim ljudima.
A to u rei dvojici skitnica budu li me pitali kamo ste otili?
Recite im to vas je volja, recite im ono to vam padne na um.
Dobro! elim vas, meutim, ipak upozoriti da ih morate zavarati. Ne
uinite li to oni e vas slijediti i ponovo ete im pasti u ake. Poite, dakle,
prividno ponovo istim putem dok nam ne izmaknete iz vida. Tada okrenite na
jug. Budu li me pitali zato ste se vratili, ja u se ve neemu dosjetiti.

GVOZDENO SRCE
Tako se ta stvar zavrila. Obje strane su se tako srdano oprostile kao da
su dugi niz godina dobri poznanici. Kupci dijamanata su odjahali vraajui se
vlastitim tragom, a da nisu obojici zapadnjaka uputili ni jedan pogled i nijednu
rije. Kad su se toliko udaljili da vie nisu mogli uti Stewartove rijei,
crnobradi se obratio podrugljivo i smijui se svojim drugovima:
Dobro sam ih svjetovao. Kupuju dijamante! Imaju uza se zacijelo
najmanje pedeset tisua dolara. Dobra je to svotica budemo li je imali u svojim
depovima! A to kaete o dvojici zapadnjaka?
Lopovi! ree jedan.
Tako je. Kako su se samo pretvarali! Ponaali su se kao da ne znaju
nabrojiti do tri, a ipak su sve saznali itajui nae tragove. Znaju ak i to da
gonimo dvojicu Indijanaca, a znaju i to da smo unakazili naeg ovjeka.
Njihovo otroumlje moglo bi nam biti opasno. Moramo ih odstraniti.
Ali kako, kada i gdje? Nemamo vremena. Mi moramo odatle da
premjestimo kolce kako bismo zavarali izbjeglice.
Hm, jest, mnogo vremena nemamo. Ali dopustimo li da nam ova dvojica
pobjegnu, prepustit emo najljepu priliku. U Helmersovu domu srest e se s
Juggle-Fredom, a taj je ovjek na najei neprijatelj koji je kadar da nam
peenku otme s tave.
Ubijmo ih jednostavno.
To bi bilo najbolje. Ali pogledaj onamo, pa ih pokuaj ustrijeliti!
Radoznao sam kako e to uiniti.
Pokazao je lovce koji su jo uvijek neprestance traili tragove pravei se
kao da ne primjeuju ni Stewarta ni njegovu druinu. Odlazak kupaca
dijamanata inilo se kao da takoer nisu primijetili.
K vragu! psovao je jedan ovjek. U pravu si. Tek sad ih pozorno
promatram i vidim kako se lopovi pametno vladaju da ih ne moemo pogoditi.
Jest, ivotinje idu kraj njih, a nalaze se izmeu nas i njih i mi bismo
pogodili njihove konje. Upravo tako nas obilaze. A ne vidi li da im je desnica
stalno na puci dok ljevicom pretrauju grmlje. Neka samo jedan od nas
naniani na njih zazvidale bi u tren oka i njihove kugle. Prokleto su to lukavi
momci. A njihove ivotinje takoer. ini se kao da konji znaju da moraju
pokrivati svoje gospodare. Idu ukorak s njima i ni sekunde nas ne putaju iz
oiju.
Odista je bilo tako. Stewart i druina nisu mogli zapucati. Kad su sada
Davy i Jimmy zavrili svojom ophodnjom, svoje su puke jo uvijek imali
spremne u ruci i u tren oka su mogli i oni zapucati. ivotinje su ih ponovo
slijedile poput pasa.

to ja to vidim? Momci su otili! povie Jimmy zauen kao da je tek

sada primijetio odlazak onih ljudi.
Davno su ve otili, potvrdi Stewart. Eno ondje se jo vide kako
odilaze.
Ali zato se vraaju? Htjeli su s nama poi do Helmersova doma! Zato
se vraaju?
Jer su glupani. Takvu neopreznost ovjek naprosto ne moe da shvati.
Izgubili su novce koje su imali uza se.
Ah! Zar su imali novaca uza se?
Tako je! Jedan je od njih stavio svoju lisnicu u bisagu. Dok smo vas
ekali, primijetio je da se raila i da su mu ispali novci. Naravno, silno su se
prestraili. U tren oka su se okrenuli, a da s njima pravo nismo ni rije
prozborili. Odlazei povikali su nam da vam kaemo kako ete se sastati sutra
naveer ili najkasnije prekosutra oko podneva u Helmersovu domu, pa e potom
odmah poi s Juggle-Fredom u Llano estacado.
Dobro! O pravom razlogu njihova nestanka ne elim mnogo
razmiljati.
Mislite li, moda, da su nam lagali?
Nisu oni vama lagali, ali vi laete nama. Nemamo volje da vjerujemo u
priu o izgubljenoj lisnici. Osvjedoen sam da e poi sasvim drugim pravcem
im ih budemo izgubili iz vida.
Sir, ponovo me vrijeate.
Ba i ne! Kaem vam samo ono to mislim. Uostalom, neto bih vam
savjetovao, mister Stewart. Budete li jo jednom nekoga upuivali, a o em
drugi ne treba da znaju, nemojte mlatarati pritom rukama po zraku, jer u danim
okolnostima su kretnje jednako tako razgovijetne kao i rijei.
Kako? Kako vi to mislite?
Lijevom ste rukom pokazali sprem juga, a desnom ste uinili kretnju kao
da elite prikazati obrise nekog breuljka. Tada ste ponovo lijevu ruku ispruili
ravno od sebe, to naravno znai dolinu. Kasnije ste pokazali spram istoka, a
zatim ste ih uputili na jug. Sve je to, dakle, bilo toliko jasno da bih vam mogao
o tom ispriati itavu priu.
Uinite to.
Veoma rado! Momci su se vratili na istok i sad e zaokrenuti, kad ih ne
budemo mogli vidjeti, na jug. Ondje se, nadesno, nalazi breuljak, odakle se
slijeva prostire dolina kamo momci moraju odjahati. Budui da su stranci ovdje,
a budui da ste ih vi uputili usprkos nadolazeem mraku, ta dolina mora da nije
daleko. Veoma bismo rado ove noi i mi ondje logorovali.
Jimmy je govorei to otro promatrao Stewarta. ovjek se nije mogao
savladati. Vidjelo se koliko se prestraio.
inite to vas je volja, sir, ali nam nemojte priati nikakve romane!
povie on grubo. Recite nam radije jeste li pronali tragove.

Naravno da jesmo. Poite s nama! Jo je dosta vidljivo da ih i vi

primijetite.
Povedite nas.
Uinit u to. Ali Davy, moj drug, ii e posljednji.
Zato?
Da pripazi kako vae puke ne bi pokuale da uine glupost. Pripazite,
dakle, na vae pucaljke! Ako se jednoj puki svidi da okine, Davyjev metak e
odmah pogoditi vlasnika te puke.
Sir, odista ste neugodni!
Ipak nisam! Ja vam elim dobro kad vas upozoravam. Poimo, dakle!
Jimmy je poao prvi upravo u onom pravcu odakle su njih dvojica bili doli.
Drugi su slijedili, a na koncu je iao Davy, puke spremne, promatrajui otrim
okom svaku kretnju petorice razbojnika. Nakon malo vremena Jimmy se
zaustavio, pokazao je zemlju i upitao:
Mister Stewart, to vi vidite ovdje?
Imenovani se sagnuo promatrajui oznaeno mjesto; odgovorio je:
Ovdje se nalazio kameni na vrstu tlu koji je konjsko kopito smrvilo.
Zar bi takav kameni bio smrvljen kopitom koje je potkovano?
Ne. Taj konj je bio nepotkovan.
Bio je to, dakle, indijanski konj. Poite za mnom! Takvih su kamenia
jo nali nekoliko.
Eto traga, ree Jimmy. Prava linija izmeu kamenia pokazuje
zapadni pravac. Onamo je, dakle, odjahao Indijanac.
Indijanac? Kako moete tako odreeno tvrditi da je to bio Indijanac?
pitao je Stewart.
Pshaw! odgovori Jimmy. Oni ljudi malo prije zacijelo su vam ve
rekli da smo vas prozreli. Ne treba, dakle, da i dalje igramo tu igru. Vi ste
Leinari s Llana, a mi smo poteni lovci kojima vi ne moete nita uiniti. Kako
ste uspjeli one momke prevariti, neu vas pitati. U svakom ste ih sluaju
dobrano nalagali. Mi neemo poi na jug da ih na vrijeme upozorimo. Da budu
namamljeni u Llano i da budu ondje ustrijeljeni ini se da je za njih pravi uitak,
a nama na um ne pada da im taj uitak oduzmemo. Nau smo dunost uinili i
valja nam se brinuti o sebi. Ovdje na tome mjestu nai se putevi razilaze. Ali vi
ete prije poi negoli mi, i to odmah! Poite za vaim Indijancem! Ali uvajte se
da podignete puku na nas! Mi se razumijemo s ljudima vaega kova. Cijevi
naih puaka su podignute. Jo samo jedna vaa rije, ili kakav sumnjiv pokret,
mi emo pucati! Okrenite se od nas, okaite vae puke za sedla i uzjaite!
Zbogom, uvajte se da se ponovo ne sretnemo! Stao je kraj Davyja, a obojica
su podigli svoje puke.
Mister Jimmy! povikao je Stewart Ijutito. Valjda nas neete ubiti? Mi
smo ...
Nitkovi ste vi! prekinuo ga je Davy glasno. U nas su etiri metka, a
vas ste petorica; posljednjeg emo udesiti naim kundacima. Sad vam i ja

govorim: onome, koji e kazati samo jednu rije, prosvirat u metkom glavu!
Dakle, poite! Ako vas jo samo minutu vidimo pred sobom, dogodit e se ono
to smo rekli.
Reeno je to bilo tonom kojem nije bilo pogovora. Sva su petorica
posluali, okrenuli su se, puke objesili o sedla, uzjahali i utei se udaljili.
Jedan je iza sebe imao privren jahai pribor uginula konja. Poto su
ispoetka dobrano potjerali konje, sad su ih pognali korakom, a potom se i
okrenuli. Ugledali su dvojicu zapadnjaka gdje stoje na istome mjestu, ali sa
sputenim pukama.
Prokletstvo! krgutao je zubima Stevvart. Tako mi se neto jo nikada
u ivotu nije dogodilo. Petorica ljudi koji se ne boje ni samog avla, pa da bjee
ispred takva dva majmuna! Kad bismo samo znali to e sada zapoeti.
Lako je to dokuiti, ree jedan. Pojahat e za onim ljudima, pokuat
e ih ponovo opomenuti.
Sumnjam u to, jer jednom su ih ve opomenuli, a ovi ih nisu posluali.
Mi se, prije svega, moramo pripremiti. Okrenut emo na jug. im ugledamo
logorsku vatru onih iseljenika, zaustavit emo se i postaviti strau koja e
propustiti samo naeg Burtona kada bude dolazio s Helmersova doma.
Izbjeglice ne smiju primijetiti nae prisustvo. Dou li ova dva zapadnjaka, a ja u
to sumnjam, morat emo ih naprosto ustrijeliti. Indijance valja, naravno, pustiti
da pobjegnu, iako bih svakako htio imati njihova konja. Medu braom vrijedi tri
stotine dolara, a moda i vie.
Zapravo je to bila ludost napasti Indijance zbog konja, Jedan je sada
ubijen, a drugi je pobjegao. Samo zbog toga smo navukli na svoj trag te
zapadnjake. Logorovat e u naoj blizini i sutra ujutro, im se zadani, poi
naim tragom. Naii e tako na izbjeglice i itav na posao e propasti.
Ne, nee to oni uiniti. Oni momci su ih uvrijedili i oni se vie nee za
njih brinuti. U svakom e sluaju ponajprije otii do Helmersova doma gdje e
ispripovjediti susret s nama. to e biti ondje tada zakljueno ne moemo znati.
Ne preostaje nam nita drugo ve da zapovjedimo Burtonu neka poe rano
ujutro i neka odvali danju dobar komad puta kako bi se izbjeglice to vie
udaljili od ovog mjesta. Mi emo nestati jo mnogo prije.
Razbojnici su pojahali jo komad puta na zapad, a tada okrenuli na jug.
Jimmy i Davy nisu isputali puke iz ruku sve dok im se nisu jahai posvema
izgubili iz vida. Tada razvue debeljko svoja usta mnogo ire no to su inae
bila iroka i zapita smijui se zadovoljno:
No, stari moj Davy, kako ti se to svia?
Jednako kao i tebi, odgovori upitani smijui se zadovoljno.
Misli li da su oni momci odista izgubili svoj novac?
Ni govora. Otili su na jug. Zato i zbog ega, to nas se vie ne tie. Mi
smo ih upozorili. Za nas vie ne postoje nikakve obaveze. Smatrali su sebe
osobito pametnima i mudrima. Ne vidim zato bismo se nametali. Drim da je
onaj jadni Indijanac potrebniji nae pomoi, a takoer i asniji.

Tako je! Hoemo li ga, dakle, potraiti?

Jest. Znamo u kom se pravcu udaljio; poao je na desno, a to je predio
starog rudnika srebra. Ona varka s kameniima koje smo sami bili izgazili,
posluila nam je da prevarimo one lopue. Sasvim sam jasno vidio kaplje krvi i
udilo bi me da ne naemo Indijance u rudniku.
Napustili su mjesto, nisu uzjahali svoje konje, jer se vee veoma brzo
sputalo, a promatranje tla zadavalo im je mnogo muke. Kad su tako ili,
ugledali su neki mali predmet kako lei na zemlji. Bila je to crvena pomno
izdjelana glava lule mira. Jimmy je digne, spremi je i ree zadovoljno:
Nalazimo se na pravome putu. Glava te lule ispala je Indijancu, a da to
nije primijetio. Da li je pripadala starom ranjeniku ili mladom Indijancu to emo
uskoro doznati.
U svakom sluaju pripadala je starijem Indijancu. Teko da bi mladi,
ovdje gore u Minnesoti, donio iz svetih kamenoloma zemlju od koje bi sainio
sebi lulu.
Mogao ju je, takoer, i negdje zarobiti. Zarobljena lula smije se
upotrebljavati, ali ona koju naslijedi ne.
Zar je ikada neki Indijanac naslijedio lulu? Ona se uvijek ukapa u
zemlju zajedno s mrtvim vlasnikom.
Ima plemena koja tu stvar vie ne uzimaju toliko ozbiljno. Uostalom,
sudei po totemu i po glavi ove lule, to mora da je neki poglavica Komana.
Dobro je to poznajemo njihov jezik.
Tlo se poinjalo uzdizati. Obojici je slijeva bio planinski zid, a zdesna se
iroko rasprostiralo golemo kamenje izmeu kojega jedva da bi se mogao
probijati ovjek, a jo manje konj. Ovdje, kuda su obojica prolazili, bilo je jedno
jedino prohodno mjesto, tako da su sa sigurnou mogli pretpostaviti da je
takoer i Indijanac proao ovim putem. Uskoro su se nali ispred neke visoke,
tamne gomile gluhog kamena. Bili su to silni otpaci, izbaeni iz rudnika. Koliko
je visoka ta gomila nije se moglo razabrati, jer je ve bila pala no. Zapadnjaci
su nadugako svezali svoje konje privrstivi uzdu za dva teka kamena. Tada
su se poeli uspinjati. Nisu se trudili da budu tihi, ve su nastojali da se njihov
korak to bolje uje. Svakih nekoliko koraka oni bi stali i napeto sluali.
Nastojali su doznati da li je netko gore tko ih je morao nagovoriti prije no to e
se posluiti pukom.
Za vrijeme jedne takve stanke zauli su um kamenia to pada niz
padinu.
uj! apnuo je Jimmy. Bili smo u pravu to smo pretpostavili da su
Indijanci ovdje gore. Na oprezu su. Ranjenik, ako je uope i iv, lei zacijelo
gore u rudniku. Mladi Indijanac je na strai. Reci mu neto, Davy!
Davy poslua viknuvi razgovijetnim, ali ne preglasnim glasom u visinu:
Tuinuthpuk, kewanawuiki, nennetpa hai - mladi ratnice, ne pucaj, mi
smo tvoji prijatelji!
ekali su da odgovori. Prolo je neko vrijeme kada su zauli pitanje:

Husihakart - tko dolazi! Bile su to kratke rijei, ali su otkrile tko se

gore nalazi; to su bile rijei narjeja divljih Komana, koji su se naokolo skitali.
Waha at tabutawo - ovdje su dvojica dobrih bijelih mueva! odgovori
Davy.
Minam mistisi - popni se gore! zauli su nakon trenutka razmiljanja.
Zapadnjaci su poli gore. Kad su dohvatili gornji rub uzvisine, ugledali su,
usprkos tami, ljudsku priliku gdje stoji uspravno pred njima; puka je bila
uperena u njih.
Newarn, unmahkuine - stanite, inae pucam! zapovijedi Koman.
Obojica su lovaca primijetili po Indijanevu liku kako su bili u pravu, jer pred
njima se nalazio posve mlad Indijanac. Davy ga je umirivao.
Moj mladi crveni brat neka ne puca. Doli smo da mu pomognemo.
Jesu li bjeli muevi sami?
Jesmo!
Jesu li slijedili trag moga konja?
Sasvim smo neoekivano doli na mjesto borbe i proitali iz tragova to
se dogodilo. Tada smo slijedili tvoj trag i trag tvojih neprijatelja kako bismo te
zatitili.
Govori li bijeli ovjek istinu?
Ne laem. Kao znak da dolazimo kao prijatelji odloit emo svoje oruje
kako bismo ti pokazali svoje prijateljstvo. Tada utvrdi da li ga moemo ponovo
uzeti.
Odmah su to i uinili. Indijanac je, meutim, ipak svoju puku drao
spremnom govorei.
Bijela lica puna su meda u ustima, ali u im je u srcu. Odloili su
oruje kako bi zadobili moje povjerenje. Tada e za njima doi tri njihova druga
da donesu smrt.
Smatra nas, dakle, dvojicom od onih koji su te slijedili? Vara se.
Kaite mi, dakle, gdje su ona petorica! Ako ste slijedili njihov trag, vi to
morate znati.
Naili smo na njih kad su dolje u kamenju traili tvoj trag koji su bili
izgubili. Ispoetka smo ljubazno razgovarali s njima kako bismo ih prevarili.
Nisu bili kadri ponovo nai trag. Mi smo, meutim, odmah nali krv iz rane
tvog pratioca. Preutjeli smo to i uputili ih na krivi trag po kojem su poli na
zapad. Rekli smo im da ih smatramo razbojnicima i ubojicama i uperili svoje
puke na njih onako kao to ti sada dri uperenu puku na nas. Tada su se
morali povui.
Zato ih niste poubijali?
Jer nam nita nisu uinili. Ubijamo samo neprijatelja kad smo
prisiljeni.
U vas su rijei dobrih ljudi. Srce mi govori da vam povjerujem. Ali mi
drugi glas nalae da budem oprezan.

Mi ti elimo dobro. Trag otkriva da je tvoj pratilac ranjen. Zbog toga

smo doli ovamo da ti pomognemo. Ako ti naa pomo nije dobrodola mi
emo se odmah udaljiti, jer nismo navikli da se bilo kome nameemo.
Malo je vremena proteklo, a Indijanac jo uvijek nije nita odgovorio.
inilo se da razmilja. Tada ree:
Ne treba mi vaa pomo. Moete ii.
Dobro, mi emo otii i elimo samo da ne poali to.
Ostavit emo ti jo glavu lule to ste je bili izgubili, a mi smo je nali.
Uzeli su oruje i poeli se sputati niz padinu. Nisu se bili mnogo udaljili kad je
Davy zastao i zapitao tiho:
Zar nita ne uje, stari Jimmy ? Nekako mi se ini kao da se otkotrljao
kameni nama zdesna.
Nita nisam uo.
Ali ja sam sasvim dobro uo um. Valja nam biti na oprezu. Sputali su
se. Kad su doli na podnoje padine, iznenada se pred njima ukazala neka tamna
prilika.
Stoj, mome! povikao je Jimmy podignuvi puku. Ni koraka da se
nisi maknuo, inae pucam.
Zato da bijelac puca kad ja dolazim u prijateljskoj namjeri? zauli su
jedan glas.
Jimmy je prepoznao glas mladog Indijanca s kojim su ve bili
razgovarali.
Zar si ti to? pitao je. Spustio si se zajedno s nama. Zbog toga je Davy
uo onaj kameni. Tvoja ga je noga pomaknula. to eli ovdje?
Htio sam provjeriti da li govorite istinu. Budui da ste posluali moj
savjet, a da nita niste poduzeli protiv mene izdrali ste kunju. Vi niste moji
gonioci i ja vas molim da se popnete sa mnom kako biste vidjeli Tevua-ohe, a
on je moj otac.
Ognjena zvijezda, slavni poglavica Komana je ovdje? upitao je Davy
zaueno.
Tako je, ali on je mrtav. Ja sam Siba-bigh, njegov najmlai sin i krvavo
u se osvetiti njegovim ubojicama. Neka me bijela lica slijede. Uspinjao se
pred njima, a oni su poli za njim ponovo istim putem. Gore je stupio na rub
litice i uao u neku udubinu u kamenju. Bio je to ulaz u stari i naputeni rudnik
srebra.
Rijetki dim ih je zapahnuo. Kad su se pribliili jo nekih trideset koraka,
ugledali su malu vatru. Gomilica muno sakupljena granja nalazila se kraj vatre.
Plamen je bio zapaljen samo da obasjava mrtva poglavicu koji je sjedio lea
oslonjenih na kameni zid. Gvozdeno srce je odloio svoju puku i sjeo suelice
mrtva poglavice. Gurnuo je glavu nad vatru, privukao k sebi koljena i poloio
bradu na njih. U tom je poloaju netremice gledao bez rijei u le. Oba su
zapadnjaka stajali bez rijei. Poznavali su indijanske obiaje i znali da bi samo
povrijedili bilo kojom rijeju ucviljenog sina. Lica obojice Indijanaca nisu na

sebi imala ratne boje, bio je to siguran znak da njihov pohod nije bio
neprijateljske naravi. Mrtvac je bio lijep mu, jer i Komani i Apai se odlikuju
lijepom tjelesnom graom. ak i u smrti njegovo se lice sjalo poput svijetle
bronce. Oi su mu bile zatvorene, a usne vrsto skupljene, jer je umro
muenikom smru. Donji dio njegove indijanske lovake koulje bio je
otvoren, tako da su vidjeli mjesto na njegovu tijelu gdje ga je pogodila
neprijateljska kugla. Ruke su mu bile zgrene i leale su na natkoljenicama, bio
je to dalji znak boli koje su ga muile u posljednjem trenutku njegova ivota.
Tek nakon dugog vremena sjeli su takoer i Jimmy i Davy, uinili su to tiho,
sasvim tiho kao da su se bojali da e mrtva poglavicu probuditi, ili omesti u
njegovu miru. Blizina mrtva ovjeka djeluje uvijek. Tada je Siba-bigk podigao
glavu, pogledao obojicu i rekao:
Zar ste ve uli o Ognjenoj zvijezdi, poglavici Komana? Vi zacijelo
znate da je bio hrabar ratnik.
Jest, potvrdi Jimmy. Odmah smo prepoznali poglavicu im smo ga
ovdje ugledali. Upoznali smo ga prijeko na rijeci Boxo gdje nam je priskoio u
pomo kad su nas napali Pawnee Indijanci.
Tada ste osvjedoeni kako e on u vjenim lovitima zapovijedati
mnogim ratnicima. Manitou ga nije k sebi pozvao u boju. Poglavica Komana je
muki ubijen.
Kako se to dogodilo i kako ste vi zapravo ovamo doli?
Nalazili smo se duboko u zemlji bijelih ljudi. Ratnici Komana su
zakopali svoju ratnu sjekiru i u poslednje vrijeme ivjeli u miru s bijelcima.
Nisu se morali acati da odilaze u gradove bijelih ljudi. Ognjena zvijezda je
lovio sa svojim ljudima na rijeci koju nazivaju Rio Pecos. Ondje su naili na
bijele ljude koji su htjeli poi u daleki grad kojem je ime Memphis. Budui da
su taj put ostali Indijanci ugroavali, ovi su bijelci zamolili poglavicu Ognjena
zvijezda neka im da dobrog vodia. Odluio je da e ih sam pratiti i mene uzeti
sa sobom kako bih vidio gradove i kue bijelih ljudi. Sretno smo doli u
Memphis i sami se vraali kui. Danas, kad je zapoinjala poslednja treina
dana, presreli su nas ubojice. Traili su nae konje. Kad im to nismo htjeli dati,
jedan je od njih zapucao na poglavicu. Poglaviin konj se prestraio i otrao.
Morao sam ga slijediti, jer je bio ranjen, pa se tako nije mogao boriti s bijelim
licima. Ako ste proitali tragove, znate to se tada dogodilo.
Tako je, ti si ubio jednog od njih i skinuo njegov skalp.
Uinio sam to. Taj skalp visi o mom pojasu. Ali ja u i skalpove ostalih
ubojica zadobiti. Ove noi u oplakivati svoga oca i zapjevati mrtvaki pjev.
Sutra u ga zakopati predbjeno ovdje, pa u zatim poi po ratnike Komana
kako bismo junaku napravili grob vrijedan njegove hrabrosti. im sakrijem
mrtvaca od suneva pogleda, potrait u trag ubojica i ja vam kaem: Siba-bigk
jo nije slavan ratnik, ali on je sin slavnog poglavice i jao bijelom ovjeku koga
on bude slijedio! Bit e izgubljen. Ustao je, pristupio svome mrtvom ocu,
stavio mu ruku na glavu i nastavio:

Bijela lica se zaklinju: Koman, meutim, govori bez zakletve. Upamtite

moj govor: kada grob poglavice Ognjena zvijezda bude podignut, na elu tog
groba visjet e est skalpova njegovih ubojica. Gvozdeno srce je rekao, a tako
e se i dogoditi!

UHODA
Oko podneva idueg dana sjedio je Helmers s Juggle-Fredom i Hobble
Frankom opet za stolom ispred kue. Bob, crnac, nije bio ovdje. Nalazio se s
Herkulesom, crnim farmerovim slugom, u staji. Ova trojica, koji su od sino
postali dobri prijatelji, zabavljali su se razgovarajui o jueranjem doivljaju i
o krvavu svretku tog dogaaja. Tako nije bilo nikakvo udo to su dotaknuli i
mnoge stvari u vezi sa smru, pa su se tako, napokon, u razgovoru, dotakli i
sablasti. Helmers i Fred su se izjasnili odluno kako je nemogue da se dua
mrtvaeva vrati i da bude vidljiva. Frank je branio vjerovanje u sablasti i kako
su njegovi prijatelji bili uporni u svojoj sumnji, ljutito je povikao:
Vama se obojici ne moe pomoi! Kad bih ja bio mrtvac, posjetio bih
vas o ponoi. Drugaije biste vi mislili o svemu tome.
Prui nam bar jedan jedini dokaz o svemu tome! smijao se Fred. Tada
emo ti povjerovati.
Dokaz? Nesmisao! Dokazi ba nita ne dokazuju. Postoji rije sablast, a
to znai da je ima. To je jasno kao sapunica. Moj uitelj u Moritzburgu, kome
zahvaljujem svoju izobrazbu, takoer je vjerovao u sablasti. Zbog toga moram i
ja ...
Frank je zastao u rijei, jer je ugledao nekog jahaa koji je nosio
uniformu konjanikog oficira iz Sjedinjenih Drava.Jahao je upropanj
pribliujui se s juga; zaustavio je konja ispred trojice mueva.
Good day, gentlemen! pozdravio je. Nalazim li se ja odista na farmi
koju zovu Helmersov dom?
Yes, sir! odgovori Helmers. Ja sam ovjek kome pripada ova kua.
Vi ste Helmers glavom! Radujem se to sam vas sreo, jer dolazim po
neka obavjetenja.
O emu je rije?
Nemogue mi je to kazati u dvije tri rijei. Dozvolite mi da sjednem kraj
vas.
Oficir je sjahao i sjeo kraj njih. Tano su ga osmotrili. Bio je snaan, a
nosio je gustu i crnu bradu. Pogled mu je bio otar i prodoran. Usnice su bile
pokrivene gustom bradom i nisu se vidjele.
Ja sam kapetan Gordon Benyon, a ovdje sam u neku ruku izvidnica,
zapoeo je lako pripovijedati. Nalazimo se u Fort Sillu, a kanimo u Llano.
Zato? pitao je Helmers.
Savezna vlada je obavijetena koliko se nedjela zbilo u posljednje
vrijeme u tome kraju. Sve to zahtijeva, napokon, najstrou kaznu. Zloini su
tako bjelodano povezani da valja pretpostaviti kako ovdje djeluje dobro
organizirana razbojnika druina. Valja je potpuno unititi. Dva odreda
konjanika su spremna da to izvedu i da oiste kraj od tog opasnog oloa. Poslali

su me da se obavijestim i da se sastanem sa stanovnicima. Naravno, osvjedoeni

smo da e nas potpomagati svaki poteni ovjek.
To se razume, kapetane Benyone! Raduje me to sam ja prvi, a vi ete se
osvjedoiti da u vas potpomoi koliko mi to snage doputaju. John Helmers je
poznat kao ovjek na kojega se svaki dobar momak moe osloniti.
uo sam to i zbog toga dolazim ovamo.
Helmers je poklanjao oficiru svoje puno povjerenje. Ispripovijedio mu je
odmah to je sve uo od vodia, a zatim ga je obavijestio o sinonjem dvoboju i
o smrti doljakovoj.
Benyon ga je paljivo sluao. Crte lica mu se nisu pomaknule, ali su mu
oi zasjale. Helmers je vjerovao da se to dogodilo zbog uea vojnikova u
prianju. Paljivi promatra bi moda primijetio kako taj sjaj oiju nije nita
drugo ve bijes i mrnja. Saka mu je stezala drak sablje, a jednom se uinilo
kao da krgue tiho zubima. Inae je bio miran i nastojao je da se ponaa kao da
slua napetom panjom.
Kad je Helmers zavrio svoju priu, nadovezao je govoriti o opem stanju
u tome kraju, govorio je o opasnostima Llana estacada i zakljuio svoje
izlaganje kako misli da je veoma teko budu li se dva odreda konjanika morala
kretati kroz pustinju. U ovom kraju nema stone hrane, a to je najglavnije, taj
kraj je bez vode. Ako bi vojska ponijela vodu, trebalo bi za taj podvig mnogo
tovarnih konja koji bi oteavali pohod.
Moda ste u pravu, saglasi se oficir. Mene se to ne tie, to je stvar
zapovjednitva. Ali recite mi, sir, kako stoji stvar s prianjem o Sablasti Llana
estacada? Toliko sam toga uo o tom nevjerojatnom biu, ali neto tanije mi
nitko nije mogao rei.
Vama se desilo isto kao i meni i kao i svim ostalim ljudima. Svatko je
uo o Sablasti, ali nitko ne zna nita odreeno. Ono to znam mogu vam rei u
nekoliko reenica. Sablast Llana estacada je neki tajnoviti jaha kojega nitko
nije vidio u svojoj blizini! Tanije reeno: svatko tko ga je vidio morao je to
platiti glavom, jer ga je dostigao metak posred ela. udno je samo to to su ti
mrtvi ljudi uvijek bili razbojnici koji su uznemiravali Llano estacado. Ta
Sablast, ini se, netko je koji je sebi preuzeo da e kanjavati svaki zloin u
Llanu estacadu.
To je, dakle, neki ovjek.
Sasvim jasno da je tome tako.
Ali kako mu uspijeva da istovremeno bude svagdje, a da uvijek ostane
neprimijeen? On mora da se negdje hrani i da pije, a mora, nadalje, hraniti i
pojiti svoga konja. Odakle mu sve to?
Eto, upravo je to stvar koju nitko ne razumije.
Kako mu zatim uspijeva da ga nikad nitko ne sretne?
Hm! Suvie me pitate, sir. Mnogi su ga pokuali promatrati, ali su to
inili samo izdaleka. Ugledali su ga kako huji kao da ga nosi oluja. esto su
pred njim primijetili iskre, a takoer i iza njega. Ja znam nekog svog poznanika

koji ga je sreo nou. ovjek tvrdi da bi se tisuu puta mogao zakleti kako je
glava Sablasti, ramena, laktovi, cijev puke, a takoer i njuka, ui i rep njegova
konja, kako je sve to bilo opiveno plamicima.
To je glupost.
I ja mislim tako. Ali moj poznanik je istinoljubiv ovjek koji nikada nije
lagao niti je bilo u emu pretjerivao.
Sad se Hobble Frank upleo u razgovor.
Tu smo! povikao je. Nitko ne vjeruje u stvarnost neeg nestvarnog. Ja
tvrdim: Sablast Llana estacada nije ovjek ve neko bie koje tjeraju grke
furije i koje se povuklo u Llano estacado kao neki pustinjak u svoju izbu. Da
bljuje vatru i iskre, ja u to rado vjerujem. Mi smrtnici duvamo duvanski dim.
Zato da Sablast ne izbacuje iz sebe vatru?
Ali moe li Sablast rukovati pukom? pitao je Benyon, pri tome je
Hobble Franka oinuo prezrivim pogledom.
Zato ne? Vidio sam jednom na nekom vaaru koko kako puca iz topa.
to moe koko to moe takoer i sablast.
Vi se sluite sasvim udnovatim dokazima, sir. Mnogo pameti i razbora
ti vai dokazi ne odaju.
Te su rijei uvrijedile Franka. Otro je odvratio: Nema sumnje da je
tako. Ali u mene je razlog to ne govorim ueno kako bih to zapravo morao. U
vas je naime lice koje me ispunja zabrinutou. Zabrinut sam, naime, da me ne
biste razumjeli kad bih se pametnije izraavao.
Sir! prasnuo je oficir. Kako vam na um pada tako razgovarati s
kapetanom koji pripada konjanicima Sjedinjenih Drava.
Pshaw! Nemojte se uzbuivati! Upravo ste vi zapoeli vrijeanjem, pa
tako morate moj odgovor mirno trpjeti. Ako to ne elite ja sam spreman da tu
stvar izgladim dobrim metkom.
Vidjelo se kako oficir krajnjim naporom suspree svoj bijes; uspjelo mu
je da odgovori sasvim mirno:
alim to bih vas morao sastaviti sa zemljom. Razumijem se sasvim
dobro u puku, ali nisam razbija, a bijem se samo s oficirima. Uostalom, bila bi
to neuviavnost spram mistera Helmersa kad bismo ovdje prolijevali krv.
Namjeravam ovdje ostati dok ne dou moje ete, pa prema tome moram unositi
mir u njegovu kuu.
Zahvalan sam vam. sir, nadovee Helmers! Ako elite ekati kod
mene spremit u vam prostoriju, a va konj e biti smjeten u staji. Helmers je
ustao, a takoer i oficir, pa obojica pou s konjem prema staji. Kasnije se
gostioniar sam vratio govorei dvojici prijatelja kako je Benyon ostao u svojoj
sobi da se odmori. Helmers se radovao novome gostu i dolasku konjanika.
Frank je mahao glavom i nastavio govoriti njemaki:
Meni se taj ovjek ne svia. U njega je lice koje mi razbija moj osjeaj
njenosti. Njegove oi mi se ine kao dvije masne mrlje na posnoj kai. Lukavo
gledaju ovjeka, a iza svega toga nema nita dobra. Htio bih ga iskuati da li je

on odista poten ovjek. Ali ne vjerujem da bi bio kadar izgovoriti rije

'Schiebebock'.
Schiebebock? Zato ba tu rije? pitao je Juggle-Fred.
Ti to, dakle, ne zna usprkos tvojoj epidemijskoj naobrazbi? Rije
Schiebebock, koja zapravo znai kolica, bila je vana rije u ono vrijeme kad su
Huni cara Temistokla kanili osvojiti Elbu. Huni su vukli svoju opremu uvijek
takvim kolicima. Kad su htjeli prijei Elbu izdavali su se da su brazilijanski
Arapi mislei tako da e biti neprimijeeni. Tu se, meutim, naao stari
vojskovoa Dorfflinger kraj vode i zapovjedio svakom doljaku da izgovori
rije Schiebebock.
Tko tu rije nije pravilno izgovorio, jednostavno su mu odsjekli glavu.
Huni nisu imali alata u glavi kojim bi pravilno izgovorili glas S, pa su tu rije
izgovarali Sibebock i tako gubili glavu. Oba sluaoca su razrogaenih oiju
promatrali Franka. Nisu znali da li da se smiju ili da tule.
Ali, Frank! povie Fred napokon. Kamo si ti to zapravo otiao!
Schiebebock! Ti zacijelo misli na rije Sibolet, to su je oni iz Galada govorili
ljudima iz plemena Efraimova kao to stoji u Knjizi o sudijama?
Tacet! Ali kako ti ne razumije hebrejski, rei u ti jasnije: Zatvori svoj
otvor kojim prima hranu! Htio bih te upozoriti, Frede, ne budu li pomagale
moje rijei, prijei u na djela. Jo samo jedna uvredljiva rije i ja u te izazvati
na dvoboj. Moji e te meci sastaviti sa zemljom, pa e ti biti kao i onome
gornjobavarskom drvosjei koji se naveer vratio mrtav kui.
Tog ovjeka ne poznam.
Tako mi se i ini, jer ti uope nita ne zna. Tog je drvosjeu oborio neki
hrast to ga je htio posjei. Seoski stolar mu je sainio spomen-plou, lijepo ju
je namazao zelenom bojom, nacrtao njega i hrast i napisao:
U rano sam jutro Na posao poo bezbrian i sretan
Tada me obori hrast, Jao, kao le
Vratih se kui oaloen.
Frank se zahuktao u govoru i zacijelo ne bi prestao govoriti da nije bio
prekinut. Helmers je, naime, pokazao spram sjevera i kad su ostala dvojica
onamo pogledali, ugledali su nekog jahaa. Hobble Frank je brzo ustao sa svog
mjesta. Old Shatterhand! povikao je.
Juggle-Fred je zaslonio rukom oi, otro je pogledao namjernika i izustio
radosno:
Dakle, ipak! Koliko sam samo udio da ga upoznam. Ustao je kao i
Helmers pozdravljajui pun potovanja slavnog zapadnjaka koji je upravo
sjahao sa svog prekrasnog pastuha. Stupio je odmah Helmersu, pruio mu ruku i
rekao:
Pretpostavljam da su vam rekli kako u doi, gospodine Helmersu.
Nadam se da sam dobro doao.
Helmers mu je stisnuo desnicu govorei:

Naravno, rekao mi je to Hobble Frank, a ta me vijest veoma obradovala.

Vrata moje kue su vam otvorena. Raskomotite se i ostanite kod mene koliko
vam god drago.
No, dugo neu ostati. Moram prijeko kroz Llano estacado kako bih se
ondje sastao s Winnetouom.
I to mi je takoer saopio Frank. Htio bih ja i pojahati s vama da vidim
poglavicu Apaa. Ali, kaite mi, sir, odakle vi mene poznajete? Odmah ste
izustili moje ime.
Mislite li da je za to potrebna ba neka osobita pamet pa da vas ovjek
prepozna? Odjeveni ste u domae ruho i sasvim nalikujete slici kako su vas
meni opisali.
Znai da ste se zanimali za mene?
Tako je. Na dalekom Zapadu je mudro to ranije upoznati ljude s kojima
se ovjek kani sastati. Doznao sam da ste iz starog kraja i zbog toga sam vas
nagovorio naim materinjim jezikom. Mogu li znati tko je ovaj gospodin kraj
vas?
Obino me zovu Juggle-Fred, predstavi se nekadanji maioniar. Ja
sam jednostavni prerijski lovac, sir, i ne nadam se da vam je moje ime poznato.
Zar mislite? Tko toliko vremena provodi na Zapadu, taj je zacijelo ve
uo o Juggle-Fredu. Vi ste izvanredan traga, a to je jo vanije dobar ste
ovjek. Eto vam moje ruke, budimo dobri prijatelji dok nam bude dozvoljeno da
budemo zajedno.
Iako na dalekom Zapadu nema razlike meu ljudima, ipak je obiaj da se
slavni lovci susreu osobitom panjom. Na ozarenom licu Fredovu zasjao je
ponos kad je doznao kako Old Shatterhand zna za njega. Prihvatio je pruenu
ruku, srdano ju je stisnuo i odgovorio:
Kad vi govorite o prijateljstvu, za mene je to ast koju valja zasluiti.
elim jo dugo vremena biti kraj vas kako bih od vas jo tota nauio. I ja
kanim kroz Llano estacado. Ako mi dozvolite, da vam se pridruim, bio bih
vam zahvalan.
Pristajem veoma rado, sir. Kroz Llano estacado ovjek najradije jai u
to brojnijoj pratnji. Naravno, pretpostavljam da neemo morati ekati jedan
drugoga. Kad kanite poi?
Unajmili su me neki ljudi koji su poli da kupe dijamante. Ti e ljudi
danas doi.
To mi odgovara, jer sutra i ja kanim nastaviti put. Budui da govorite o
ljudima koji kupuju dijamante, pretpostavljam da kane u Arizonu.
Tako je.
Vidjet ete takoer i Winnetoua. Mjesto, gde u se s njime sastati, nalazi
se na vaem pravcu.
U tom je trenutku naiao sav razdragan crnac Bob pozdravljujui Old
Shatterhanda; doao je da njegova konja odvede u staju. Tada su svi sjeli, a
Helmers je poao u kuu da narui dobru hranu za svoje goste.

Pie je odmah donio, pa su tako svi sjeli da se porazgovore o dogaajima

jueranjeg dana koje je valjalo svakako ispripovjediti. Onaj oficir je bio rekao
da se eli odmoriti, ali to meutim nije inio iako su mu ponudili sobu. Zatvorio
se u svojoj sobi eui se zamiljeno po prostoriji. Soba je gledala na sjever, pa
se desilo da je primjetio Old Shatterhandov dolazak. Stojei na prozoru
promatrao je lovca. Tko je taj ovjek i kamo kani? Pitao je to sama sebe. Po
svim znacima i on kani u Llano estacado. To je sumnjivo. U njega je izvrstan
konj i odaje pravog zapadnjaka. Ako naie na tragove iseljenika, mogao bi nam
lako pokvariti itavu zamisao. ovjek se valja ve Juggle-Freda uvati. Prava je
srea to kupci dijamanata nisu doli u Helmersov dom. ekat e njihov dolazak
tako dugo da nam vie nee moi pomrsiti raune. Moram pokuati i ovog
doljaka zadrati ovdje sve dok ne izvedemo nau namjeru. Valja mi se nadati
da ona dva momka od sino nee suvie brzo doi ovamo, pa da i oni sve
pokvare!
Benyon je jo neko vrijeme ekao, pa je siao iz sobe pridruivi se
ljudima koji su sada sjedili brahei se ispred kue. Taj konjaniki oficir zapravo
je bio preodjeven Leinar s Llana i nitko drugi ve onaj Stewart koji je juer sa
svojim ljudima napao dvojicu Komana i koji ih je slijedio, pa se zatim sreo s
Davyjem i Jimmyjem. Old Shatterhanda su upravo u meuvremenu tano
obavijestili o jueranjim dogaajima, a Helmers je takoer spomenuo kako je
na farmu stigao i neki oficir. U tom se trenutku pojavio Stewart i Helmers
nastavi:
Eto upravo kapetana. Sam e nam ispripovjediti to ovdje radi. Hej,
eno, jo jedan tanjur za oficira!
To se ticalo domaice koja se upravo pojavila na prozoru da pogleda
goste. Tanjur su donijeli, a oficir sjedne da neto pojede. Nemalo se prestraio
kad je uo da za stolom sjedi Old Shatterhand, ali se savladao da to pokae.
Otro je promatrao slavnog zapadnjaka. Lovac je to naravno primijetio, ali se
priinjao kao da nita ne vidi. Oficir je ponovio sve to je ve bio rekao.
Promaknulo mu je, meutim, da je Old Shatterhand svoj eir dublje nabio na
elo i ispod oboda otro promatrao govornika. Kad je ovaj zavrio, upitao ga je
slavni lovac bezazleno:
to ste ono rekli? Gdje se nalazi vaa jedinica?
U Fort Sillu.
Odande stepoli u izvianje?
Jest.
Prije mnogo godina bio sam jednom u Fort Sillu, tada je tim mjestom
zapovijedao pukovnik Olmers. Kako se zove dananji zapovjednik?
Pukovnik Blaine.
Ne poznam ga. Rekli ste da e vai konjanici ovih dana naii? teta je
to ve danas nisu ovdje, ili bar sutra! Mogli bismo s njima projahati kroz Llano
estacado, a to bi bilo veoma dobro.
Priekajte ih! Jedan dan biste ba mogli izgubiti.

Jedan dan? Hm! Mislite li odista da je rije samo o jednom danu? Tada
nam se miljenja razilaze.
Kako ?
Ja sam, naime, osvjedoen da vai konjanici nikada nee ovamo stii. Ja
znam da u Fort Sillu, ili kraj tog mjesta, nema nikakve vojske kojoj je
zapovjeeno da poe u Llano estacado.
Oho! Mislite li da laem? prasnuo je lani oficir.
Jest, upravo to elim rei! odgovori Old Shatterhand jednako miran
kao i prije.
Svi vrazi! Znate li da je to uvreda koja se pere samo krvlju?
Znam, zapravo bismo se morali potui. Naime, u tom sluaju, ako ste
odista oficir Sjedinjenih Drava.
ovjee! povikao je Stewart, pritom je iz pojasa izvukao oba svoja
revolvera. Jo samo jedna takva rije i ja u vas ustrijeliti.
Tu prijetnju jo nije bio ni izgovorio ve je Old Shatterhand stajao pred
njim, oduzeo mu je revolvere iz ruku govorei, ali ovoga puta sasvim drugaije:
Samo ne tako brzopleto, ovjee, inae biste mogli poaliti!
Ako vas tedim, to je zbog toga to vas ne mogu obijediti jo ni za to. Za
sada u onesposobiti vae pucaljke.
Tim je rijeima ispraznio oba revolvera i nastavio:
elim vam rei da upravo dolazim iz Fort Silla i da poznam
zapovjednika. Prijanji se zapovjednik odista zvao Blaine, ali su ga prije tri
tjedna opozvali i zamijenili majorom Owensom, a to vi ne znate. Vi niste otili
iz Fort Silla prije tjedan dana, jer biste svakako morali poznavati majora
Owensa. Kako to nije sluaj, vi zacijelo niste ondje bili i itava pripovijest o
vaim konjanicima i njihovu pohodu u Llano estacado je la.
Stewart se naao u velikoj neugodnosti. Pokuao je da to sakrije, pa je
zaustio:
No dobro, priznat u vam da se moji ljudi ne nalaze u Fort Sillu. Ali da
li je to povod da se itava stvar smatra kao la? Ja sam prisiljen da budem
oprezan i ne smijem odati pravo mjesto na kojem se nalaze moji ljudi.
Samo ne brbljajte gluposti! Uostalom, ja vas ne vidim prvi put. Nisu li
vas moda jedno presluavali u Las Animasu zbog napadaja na vlak? Uspjelo
vam je pomou nekih lopova dokazati svoj alibi. Bili ste, meutim, ipak krivac!
Oslobodili su vas dodue i izbjegli ste pravednoj kazni samo brzim bijegom.
To nisam bio ja.
Nemojte lagati! Tada ste se zvali Stuart ili Stewart, tako nekako. Kako
se sada zovete i emu slui sadanja odjea to ne znam i ne elim istraivati.
Razokrijte vau bradu. Osvjedoen sam da emo ugledati zeju usnu.
Tko vas je ovlastio da me ovdje presluavate? pitao je Stewart gotovo
onesvijestivi se od bijesa.
Sam sam sebe ovlastio. Uostalom, vaa usta ne moram ni vidjeti. ovjek
to odmah primijeti pri govoru, a ja znam na emu sam. Eto vam vaih revolvera.

Gubite se to bre odavde i budite veseli to ste ovaj put tako lako proli!
uvajte se, meutim, da vas jo jednom sretnem! Bacio mu je prazne revolvere
pred noge. Stewart ih je podigao, stavio ih za pojas i rekao:
To, to govorite o meni, naprosto je smijeno. U svakom ste me sluaju
zamijenili s nekim. Moje isprave se nalaze gore u sobi i ja u ih donijeti.
Benyon se udaljio.
Kakva li nastupa! uzrujao se Helmers. Jeste li sigurni sir?
Svakako, odgovori Old Shatterhand.
Nisam li ja odmah to rekao? ree Hobble Frank. Momak mi je odmah
bio sumnjiv. I ja sam mu ve rekao svoje. Nastavili su zabavljati se neko
vrijeme i tada zapoeli ponovo govoriti o Llanu estacadu. Svatko je od njih znao
po neku stranu zgodu i oni bi se jo dugo ovako zabavljali da napokon nisu
stigli oba crnca. Herkules je zapitao svoga gospodara:
Massa Helmers pitati kamo mi staviti mnoge konje koji poslije doi?
O kakvim ti to konjima govori? pitao je gostioniar.
Konji od vojnika, koje oficir dovesti.
Ah! Zar je odjahao?
Jest, on otii. Rekao nama da e dovesti mnogo jahaa na Helmersov
dom.
Pobjegao je, dakle! To pokazuje kako mu savjest nije ista. Kamo je
poao? U kome pravcu?
On staviti sedlo na konj, izvesti konja iz staja, uzjahati i obii staju i tada
se udaljiti, onamo. Crnac je pokazao na sjever.
To je opasno. Valjalo bi poi za tim momkom. Veoma bih ga rado
zapitao zato se udaljio bez pozdrava.
Uinite to! smijao se Old Shatterhand. Neete se mnogo udaljiti na
sjever.
Zato?
On nas je htio samo zavarati. Taj ovjek sigurno nema dobre namjere.
Budui da smo ga prozreli, smatrao je da je bolje nestati, ali zacijelo ne u onome
pravcu kamo zapravo namjerava. To to je pripovijedao o vojsci, to je bila
obina la.
Tako i ja sada mislim. Ali recite mi to ga je nagnalo da amo doe?
Ja mogu samo nasluivati. Vidim samo to da je doao ovamo kao bi se o
neemu obavijestio, doao je da neto dozna. to bi to bilo? Va dom je za
mnoge ljude polazite u Llano estacado. Ja mislim da je htio vidjeti ima li u vas
ljudi koji kane poi u Llano.
Hm! mrmljao je Helmers. Ja znam, vi tog ovjeka smatrate Leinarom
iz Llana estacada.
Svakako.
Nismo ga smjeli pustiti, valjalo ga je zadrati. Ali bez dokaza to nismo
mogli uiniti. Doznao je kako Juggle-Fred oekuje trgovce s dijamantima.
Moda je otiao da sve spremi kako bi ih napao.

To se i meni ini. ovjek ovdje nije sam. Negdje su jo ostali razbojnici

koji oekuju njegov povratak. Mi mu nita ne bismo mogli uiniti. Nisam ga
smio zadrati iako sam slutio da e pobjei. Sada, poto je pobjegao,
osvjedoitu se da li sam u pravu. Poi u za njegovim tragom. Kako je tome
dugo da je otiao?
Biti sat vremena i jo pola sata moda, razmiljao je crnac kome je bilo
upravljeno ovo pitanje.
Valja se pouriti. elite li poi sa mnom, gospodo? Helmers nije htio
napustiti farmu. Hobble Frank i Juggle-Fred su radosno pristali da pou, pa su
tako uskoro sva trojica uzjahali i poli za tragom ovog sumnjivca.
Trag je samo kratak dio puta vodio na sjever, tada je skrenuo preko istoka
na jug, pa je zatim vodio na jugozapad. Tako je Stewart projahao gotovo tri
etvrtine kruga, a taj je krug bio veoma malog prenika. Old Shatterhand je
jahao prvi, duboko nagnut, kako bi mu trag bio stalno na oku. Kad se osvjedoio
da trag vodi pravom linijom, zaustavio je konja i upitao:
Mister Fred, to vi kaete na to? Zar da mu vjerujemo?
Svakako, sir, ree upitani koji je zacijelo primijetio da ga Old
Shatterhand ispituje. Sada je momak pokazao pravu boju. On jai pravo u
Llano estacado i. . .
Zastao je u govoru. No, i. . .?
ini se kao da mu se veoma uri. Luk, kojim je objahao Helmersov
dom, veoma je uzak. Nije sebi dopustio vei komad puta. A osim toga jahao je u
propanj. Neto ga je moralo vraki goniti.
to bi to bilo?
Jest, kako da to znamo, sir? Tu sam zavrio. Moda biste vi to mogli
proniknuti?
Ne bih se upustio u zagonetanje. Bolje je da poemo na sigurno. U nas
je vremena, pa moemo rtvovati nekoliko sati. Poimo za ovim tragom to
nam je bre mogue.
Potjerali su svoje konje u propanj. To su mogli uiniti, jer je trag bio
veoma jasan.
Uskoro su primijetili da se Helmersov dom nalazi na granici obradive
zemlje. Predio je brzo mijenjao svoje lice. Na sjeveru su jo nailazili na ume.
Juno je jo bilo nekoliko stabala koja su, meutim, ubrzo nestala. Grmlje je
bilo sve slabije i rjee. Bivolje trave uskoro nije bilo, a umjesto nje nailazili su
na medvjeu travu; to je bio siguran znak kako tlo postaje sve mravije. Uskoro
su naili na goli, suhi pijesak i dosad talasasta povrina stepe prelazila je u
jednolinu ravnicu. Sad su ugledali pijesak i posvuda pijesak, tek tu i tamo bi
bilo poneto trave. Na drugim mjestima nailazili su na povremene oaze zelenog
pokrivaa.
Uskoro nije bilo ak ni te trave, ve su nailazili sve ee na bodljikave
kaktuse i dugake biljke puzavice. Stewart je izbjegavao mjesta obrasla
kaktusom, jer bi ta mjesta mogla konju biti opasna. Od vremena do vremena je

kratko vrijeme davao ivotinji odmor da se izduva; tada ju je, a to su pokazivali

duboki tragovi, ponovo tjerao u propanj. Tako se stvar odvijala. Protekla su bila
dva sata poto su trojica jahaa napustili Helmersov dom. Prevalili su najmanje
petnaest engleskih milja, a ipak im nije polo za rukom nadoknaditi prednost
koju je imao Stewart.
Tada su primijetili neku tamnu crtu koja se povlaila slijeva i kao neki
iljak ulazila u pjeskovitu ravnicu. Bilo je to neko uzdignue to se sastojalo od
poneto boljeg tla na kojem je, meutim, ipak raslo pustinjsko bilje. Trag je
vodio onamo. Trojica jahaa e to mjesto dohvatiti za dvije minute. Old
Shatterhand je u tom trenutku zaustavio svoga konja, pokazao naprijed i
upozorio pratioce:
Oprez! Ondje su, ini se, ljudi. Jeste li ita vidjeli?
Nismo, odgovorili su Fred i Frank.
Meni se uinilo kao da se ondje netko ili neto pomie.
Moj konj takoer neto njui. Poimo u lijevo da doemo iza raslinstva
koje e nas tititi.
Pojahali su u luku oko tog otvorenog pravca, odakle su tano sve mogli
vidjeti. Kad su doli do grmlja, Old Shatterhand je sjahao.
Ostanite ovdje i pridrite moga konja! zapovjedio je. Ogledat u se
naokolo. Uzmite oruje u ruku i budite oprezni! Budem li morao pucati, doite
odmah za mnom.
Sagnuo se i uao u grmlje i odmah nestao. Nisu prole ni tri minute, a on
se vratio. Na usnama mu je poigravao zadovoljan smijeak.
Nije to onaj navodni oficir, rekao je. Takoer nisu ni njegovi drugari
koji se nalaze s onu stranu grmlja. Sastat emo se sa dva dobra, stara poznanika,
a s njima je i neki mladi Indijanac. Pripazite.
Old Shatterhand stavi u usta dva prsta i zazvidi prodorno. Nitko mu se
nije javio.
Suvie su iznenaeni, ree. Pokuat u jo jednom. Lovac je
ponovno zazvidao i jedva se to dogodilo, a netko je glasno povikao:
Halo! to se to ovdje zbiva? Taj zviduk u samotnome Llanu estacadu!
Je li to mogue? Old Shatterhand, Old Shatterhand!
Jest, on je! povie drugi glas radosno. Poi naprijed! Ja u takoer
doi. On je, a s njim je takoer i Hobble Frank. A onaj trei, no ini mi se da i
njega poznajemo.
U grmlju je neto zapucketalo, a dva zapadnjaka su izali, Davy je iao
prvi, a Jimmy za njim. Potrali su Old Shatterhandu i zagrlili ga jedan sprijeda,
a drugi straga.
Stanite, momci, smrvit ete me! branio se lovac. Rado doputam da
me netko grli, ali neka to bude pojedinac, a ne ovakva dva medvjeda
odjednom.
Nemajte brige! Neemo vas smrviti! ree Jimmy. Uostalom, ja sad
prelazim na Hobble Franka, a Davy neka epa svojim ruetinama

Juggle-Freda. Ali kako vam je palo na um da zvidite? Zar ste moda znali da
se mi nalazimo iza grmlja?
Znao sam. I vi ste mi neki zapadnjaci! Doputate da vas promatraju, a da
to uope i ne primjeujete.
Sad je takoer doao i Gvozdeno srce, mladi Koman. Ugledao je Old
Shatterhanda i zaustio pun potovanja:
Ninanonton, Razbiaka! Siba-bigk, sin plemena Komana, premlad je da
u oi gleda tako slavnom ratniku.
Okrenuo je svoje lice kako to zahtijevaju indijanski obiaji. Old
Shatterhand mu se brzo pribliio, stavio mu ruku na rame i rekao:
uo sam za tebe. Ti si sin moga prijatelja Tevua-ohe, poglavice
Komana, s kojim sam puio lulu mira. On je hrabar ratnik i prijatelj bijelaca.
Gdje se sada nalazi njegov ator?
Njegov duh putuje u vjena lovita kamo e tek doi kada Gvozdeno
srce skine skalp s glava njegovih ubojica.
Zar je mrtav? Ognjena zvijezda je mrtav? Ubijen? povie Old
Shatterhand. Reci mi tko ga je ubio?
Siba-bigk nee o tome govoriti. Pitaj moja dva bijela prijatelja; oni su
vidjeli njegov le i danas ga ujutro sa mnom pokopali.
Indijanac se ponovo vratio u grmlje. Old Shatterhand se obratio Davyju I
Jimmyju.
ini se da ete nam tota pripovijedati. Na tome mjestu sunce je
estoko. Poimo u hlad gdje ste ve sjedili. Ondje ete mi ispripovjediti to se
to zbilo. Poli su u grmlje. Trojica su lovaca poveli svoje konje oko dbunja.
Ondje se ve nalazio mladi Koman; sjedio je. Bijelci su takoer sjeli, a Jimmy
je zapoeo pripovijedati sve to su juer doivjeli. Kad je opisao sastanak s
mladim Komanem, nastavio je:
Jutros smo pokopali poglavicu, ovdje e biti predbjeno smjeten sve do
dolaska njegovih ratnika koji e ga pokopati kako to njemu dolikuje. Tada smo
poli za ubojicama.
Mislio sam da ete k nama u Helmersov dom, primijeti Old
Shatterhand.
Jest, ali htjeli smo vam pritom donijeti vijesti o svemu to smo ispitali;
ini se da se neto sprema u Llanu estacadu. Zbog toga smo prije svega poli s
Gvozdenim srcem za ubojicama.
To je hvalevrijedno. Da li vam je uspjelo slijediti njihov trag?
Jest. Ali ta stvar nije bila laka. Momci su najprije poli na jug, pa su
zatim obrazovali neku vrst potanskog lanca. Zacijelo im je to bilo potrebno da
promatraju neki logor koji se ondje nalazi.
Tko tamo logoruje?
To vam ne moemo tano kazati. Zacijelo su to izbjeglice. Vidjeli smo
tragove volovskih kola i mnogo konjskih tragova. A ja mislim da je ljudi, koji
su ondje proveli no, otprilike bilo pedeset.

Zar vie nisu bili ondje? Kamo su poli?

Spram jugozapada.
Poli su, dakle, u Llano estacado? S volovskim kolima? Boe moj! Ili ih
vode izvanredni vodii, ili ih netko namjerava namamiti u stupicu. to vi
mislite, Jimmy?
Ono drugo.
Zato?
Ona petorica, koji su ubili Ognjenu zvijezdu, umijeani su u tu igru. I
trgovci dijamantima takoer su otili k toj karavani, koja, sudei po tragovima,
mora da je pola odmah poslije ponoi. To je napadno. Pod svaku cijenu su ih
htjeli odvratiti od Helmersova doma.
Nadam se da ste slijedili karavanu.
Ne, sir. Mi smo slijedili samo ubojice. Ovi se nisu, kao to to pokazuju
tragovi, pridruili karavani, ve su odmah poli na zapad. Njih mi slijedimo.
Uostalom, naili smo na trag jednog jahaa, koji je jo s veeri, a dolazio je od
Helmersova doma, morao naii na karavanu.
Tako, dakle! Jo s veeri? To je u svakom sluaju onaj asni Mormonac
Tobias Preissegott Burton. itava stvar postaje sve jasnija. Govorite dalje,
Jimmy! Kako je bilo s vaim tragom?
Momci su veoma brzo jahali, pa im je i trag bio jasan. Tada smo morali
sebi razjasniti injenicu da se jedan od njih odvojio. Trag mu je iao na sjever.
Slijedili smo ga komad puta kako bismo bili sigurni u svoju stvar.
Hm! Nad tim se valja zamisliti. ini mi se da je ovdje rije o onom
oficiru.
Oficiru? pitao je Jimmy. Nije u njih bilo nikakvih oficira.
Znam ve! Moda su momci imali uza se uniformu. Sve e se to
razjasniti. Razgovarali ste s tim ljudima. Nije li jedan medu njima bio vrsta
tijela, lica obrasla tamnom bradom?
Opis se slae s njihovim voom, Stewartom.
Sigurno je brkove putao kao da eli sakriti usnu? to se tie njegovih
usta niste li moda primjetili neto naroito?
Jesmo! U njega je zeja usna. To se primjeivalo kad bi govorio.
Lijepo! To je on! Odjahao je u Helmersov dom da dozna ne prijeti li mu
odande moda neka opasnost. Priajte dalje!
Zapravo ne bi trebalo da ita vie kaem. Da ovjek prizna vlastitu
glupost, to nije osobita radost. Otvori radije ti svoja usta, stari moj Davy.
Hvala lijepo! ree dugajlija. Tko je jeo dobro meso taj neka kua i
kosti. Zato ba da ja ponem na onome mjestu gdje poinje glupost.
U tebe je razvijen smisao da i stvar koja nije uspjela prikae izvrsnom.
Znam! Ja sam uvijek onaj koji... Ali budui da sam s tobom puio lulu
mira, bit u dobar pa u to pokuati. Dakle, gospodo, stvar je, naime, takva, da
smo kasnije izgubili tragove i uza sav napor vie ih nismo nali.

Nemogue! povie Old Shatterhand. Zar da su Davy i Jimmy izgubili

trag? Kad bi mi to rekao netko drugi ja bih ga kaznio to lae.
Zahvaljujem vam to tako dobro mislite o nama, sir! Ali budui da vam
to dugaki Davy sam govori to morate vjerovati.
Tako je. I to se onda dogodilo?
Dogodilo se neto najjednostavnije na svijetu. Ondje sprijeda, gdje
prestaje grmlje, poinje stjenovito tlo koje se protee itave milje spram istoka i
juga. To tlo valja vidjeti, pa da ovjek shvati kako je lako izgubiti neki trag.
Poznam taj kraj. Meksikanci, kojima je taj predio prije pripadao,
nazivaju taj kraj El Plano del Diablo, avolja ravnica.
U pravu ste! Taj kraj, dakle, poznajete. No, to me sada umiruje, jer nas
neete smatrati zelembaima ako vam otvoreno priznam da nam je trag naprosto
ispario.
Hm! Ali etiri jahaa ne mogu ispariti.
Tako je. Ali ipak, ako konji na tako tvrdu i glatkom kamenju ne
ostavljaju tragove, nemogue ih je i vidjeti, sir. Na Koman je usprkos svojoj
mladosti izvanredan traga. Ali ja vam kaem da je i on bespomoan.
Htio bih znati da li e i sa mnom biti tako.
Eh, vi! Vi i Winnetou biste otkrili tragove kad bi ti momci ak i zrakom
letjeli. A ovjek bi gotovo i povjerovao da su to uinili. Kaem vam, nismo
nali ni najmanju mrvicu smrskanog kamena, a ni najmanjeg zareza to bi ga
potkova urezala u liticu. Naravno, uinili smo i to to bi svaki dobar zapadnjak
uinio u takvu sluaju: odjahali smo ak i na rub tog predjela da naemo mjesto
gdje su ti momci izali iz tog stjenovitog kraja. To se, meutim, tako polako
odvijalo da sve do sada nismo gotovi iako smo se nali ve na sjevernom dijelu
take odakle se jedan od te etvorice odvojio jaui u Helmersov dom, a to ste
nam vi rekli. Ugledali smo takoer i jednog jahaa, kad smo ono doli prijeko,
koji je daleko napolju, u pravcu juga, jahao u propanj i kad smo doli do tog
mjesta, primjetili smo da se zadrao upravo ovdje gdje mi sada stojimo. Old
Shatterhand je napeto sluao. inilo se kao da trenutak razmilja, tada je ustao
sa svog mjesta, pretraio razne otiske kopita, koji su se nalazili na rubu grmlja,
pa se zatim udaljio komad puta. Napokon su ga uli gdje zove:
Mister Davy, jeste li vi ili Jimmy bili ovdje gdje se sada ja nalazim?
Nismo, sir, odgovorili su upitani.
Doite svi ovamo.
Posluali su ga. Kad su se pribliili, pokazao je neki grm govorei:
Ovdje se sasvim jasno vidi da je netko ulazio u grmlje. Prelomljena je
granica, a mjesto prijeloma nije suho. Dogodilo se to, dakle, nedavno. Poite
za mnom, gospodo.
Ulazio je sve dublje promatrajui svaku granicu, i svaki pedalj zemlje,
dok nije napokon stao na nekom pjeanom mjestu. To mjesto je bilo iroko
nekoliko koraka, a dugako isto toliko; ovdje nije bilo nikakva raslinstva. Nije
bilo vidjeti nikakve trave. Tu je kleknuo na tlo, pa se inilo kao da eli pretraiti

svako zrnce pijeska. Napokon je ustao smijui se zadovoljno, a promatrao je

takoer i ostale strane grmlja to je opkoljavalo mjestance. Pokazao je potom
jedno mjesto govorei:
Ovdje je takoer netko uao u ovaj zaklon. Kladim se da je taj ovjek
sjahao napolju na kamenitu tlu. Sada mi recite dvije stvari, mister Davy: juno
odavde se jedan od ove etvorice odvojio?
Jugoistono, sir.
Lijepo. Da li je ovjek, kojega ste vidjeli da odjahuje, nosio uniformu?
Nije.
Po mom se miljenju desilo ovo: voa ove petorice je, poto je napustio
ostale, uao ovamo da uzme uniformu kako bi se preobrazio u oficira i tako
doao u Helmersov dom. Tada je, kada je odande tajom otiao, ujahao ponovo
na ovo mjesto gdje mi sada stojimo da zamijeni uniformu sa svojim pravim
odijelom.
Nije mogue! Drite li ovo mjesto ovdje nekim ormarom za odijela?
Jest, u najmanju ruku je to zaklon, skriveno mjesto koje lovci na
dabrove nazivaju rupa u koju skrivaju koe. Uzmite svoje noeve i kopajte!
Vidljivo je u pijesku da je prije malo vremena izravnan veoma pomno.
Odmah se Hobble Frank bacio na tlo i zapoeo tako ustro raskapati
golim rukama pijesak, kao da oekuje itavo blago ovog svijeta. To je potaklo i
ostale da i oni prionu na posao. Pijesak je letio na sve strane. Frank jo nije
dopro ni etvrt metra u dubinu kad je povikao:
Naao sam, Old Shatterhand! Prsti su mi zahvatili neto tvrdo.
Samo dalje, dalje! rekao je Jimmy. To tvrdo bi moglo takoer biti i
kamen.
Kopam ja kao krtica. Nije to kamen ve drvo. Naao sam! Same tanke
motke.
To su zacijelo motke sainjene od kaktusovih stabljika, razjasni Old
Shatterhand, koje su tako meusobno povezane da sainjavaju iroku udubinu i
prema tome su ujedno i skrovite. To se miljenje pokazalo tanim. Motke su
bile tako isprepletene da su sainjavale etverouglastu posudu. Ta rupa u zemlji
bila je dva lakta dugaka i toliko iroka, a bila je puna do ruba raznih predmeta.
Prvo to su ugledali bila je sablja i uniforma, povrh koje se nalazio izguvani
komad starog novinskog papira.
Sveana uniforma oficira i njegova sablja! udio se Frank izvadivi je
iz toka i maui njome po zraku. Kad bi lopua bio ovdje, ja bih ga ...
Molim, dragi Frank, papir! prekinuo ga je Old Shatterhand.
Odmah, eto! Svoj u govor odrati kasnije kad budemo ispraznili ovu
razbojniku rupu.
Pruio je Old Shatterhandu list papira. Ovaj je rastvorio novinski papir i
pronaao olovkom ispisanu cedulju. Lovac je proitao:
Venid pronto a nuestro escondite! Precaucion! Old Shatterhand esta in
casa de Helmers.

ta to znai? pitao je Fred.

No, Frank, ti si poznavalac jezika.
Tako je, odgovori ovaj. Rije je o Old Shatterhandu i Helmersu. Ali
taj hebrejski jezik okien je indijanskim rijeima, a takoer i indogermanskim,
pa mi se odmah pri prvim rijeima srce u tijelu preokrenulo. Perem svoje ruke i
radije u se pozabaviti vojnikom odorom.
Zapoeo je pretraivati depove odore. Old Shatterhand je preveo
panjolske rijei:
Doite brzo u na zaklon! Oprez! Old Shatterhand se nalazi kod
Helmersa!
Odstupili su naas od toga da razjanjavaju te rijei. Svi su htjeli znati to
se sve nalazi u rupi. Bilo je tu iznesene, ali jo uvijek upotrebljive odjee raznih
oblika boja i veliina. Bilo je puaka, revolvera, noeva, metaka, limenih
posuda i kapsula, pa napokon i neko burence do polovine ispunjeno barutom.
Svi su depovi u odjelima bili prazni. Bilo je tu ak i indijanske odjee.
Odjeu emo spaliti, odlui Old Shatterhand. Sve ostalo je dobar
plijen i svatko neka uzme to mu treba. Ostalo emo otpremiti Helmersu.
Osvjedoen sam da Leinari s Llana jo imaju nekoliko takvih skrovita gdje
skrivaju svoje zalihe. Odora pripada zacijelo nekom oficiru, a indijanska odjea
uroeniku kojega su razbojnici ubili. Od svega toga za mene je najvanija ova
cedulja. to biste vi zakljuili iz sadraja, mister Fred?
Dvije stvari, odgovori upitani. Prvo, da se taj momak silno vas boji.
On bi zacijelo dulje bio ostao u Helmersovu domu da vas nije tamo zatekao.
A drugo?
Drugo je da iza njega nailaze njegovi drugari koje upozorava ovom
ceduljom. I oni idu u Llano estacado; i oni e doi ovamo i otvoriti ovo
sklonite. Naruuje ih da pou na neko mjesto koje oznaava sklonitem. Kao
to mi se ini, on misli na neko zborno mjesto.
Vae su slutnje jednake mojima. Vidljivo je iz razvoja ove stvari da ne
moramo traiti izgubljene tragove. Taj ovjek se zacijelo vraa onoj etvorici
svojih drugara. Da bih doao k njima valja slijediti samo njega. Njegov e trag
biti jasan. On zacijelo vodi u sklonite o kojem je rije na cedulji. Lako vam se
domisliti zato on svoje ljude upuuje onamo.
Tako je! S njima e napasti izbjeglice.
I ja tako mislim. On zacijelo to namjerava veoma brzo uiniti kao to to
dokazuje njegova urba. On se mora bojati da emo mi poi za njim i u tome ih
sprijeiti. Zbog toga e svoj naum to bre izvesti.
Tada se i mi moramo pouriti, sir! Ne bi li moda bilo najpametnije da
odmah poemo za tim momkom! On je voa, dua je pothvata. Kad ga
uhvatimo, sprijeit emo zlodjelo.
Teko! ree Old Shatterhand. On je vodio glavnu rije izmeu te
petorice. Da li je odista on pravi voa Leinara s Llana to mi ne znamo.
Unitimo li njega, jo dugo neemo unititi i ostale. Osim toga ne vjerujem da

bismo ga dostigli. Nai su konji umorni, a sunce e ubrzo sjesti. Prije no to ga

uhvatimo, nastupit e no. Ne, pustimo ga za danas. Trag emo nai i sutra. Vi
ostanite ovdje na tome mjestu, svi, kako biste doljake, kojih se tie ta cedulja,
zarobili, ukoliko dou. Ja u sam poi u Helmersov dom, odnijet u sve te stvari
i vratit u se s Bobom. Dvojica neka mi posude svoje konje. U osvit zore bit u
ovdje. Tada emo poi, a ja drim da na pohod nee biti uzaludan. Bit e nas
sedmorica i ja se nadam da emo biti kadri izai na kraj s Leinarima.
Svima se svidio taj prijedlog. Svatko je potraio neto oruja ili municije.
Razastrli su odjeu po tlu i zapalili je s pomou suhe trave. Ostatak su omotali
na Frankova i Fredova konja. Gomila pepela je jo tinjala kada je Old
Shatterhand naputao mjesto. Obeao je da e se pobrinuti za hranu i vodu a jo
je primjetio na odlasku pokazujui na zapad:
ini mi se da odande neto nailazi. Neto nalik na nevrijeme. To je
pravac odakle dolazi nevrijeme, ali koji ipak Llanu estacadu naalost nikada ne
donosi kiu.
Tada je pojahao na sjever. Ostali su gledali, upozoreni na to mjesto,
zapadno nebo, gdje se preko suneve kugle nadvio laki zastor; bio je boje
rumenosive, a protezao se poput prstena posred kojega se nalazio zlatni kolut
sunca. To se ljudima nije inilo opasnim. Smatrali su Old Shatterhandove rijei
obinom primjedbom koja je zapravo beznaajna. Samo je Koman zamiljeno
promatrao oblaak i mrmljao preda se: Ekaputke-tupa, usta munje!

DOLAZE SABLASTI
Poslije Old Shatterhandova odlaska svi su ponovo posjedali i zapoeli
razgovarati. Doivljaje u Helmersovu domu pogotovu su podrobno raspravili.
Vrijeme je brzo pretjecalo i nitko nije pazio na nebo koje se potpuno
promijenilo u boji. Samo je Koman, koji je utei sjedio u prikrajku, tano
promatrao tu promjenu. Mali prsten od oblaka dolje se otvorio poprimivi oblik
potkove koje su se krakovi produili, tako da su obrazovali dva isturena kraka
ispruena skoro do sjevernog ruba horizonta. Izmeu njih se vidjelo isto i jasno
nebo. Jedan blii krak se nagnuo, pa se juni horizont obojio sivonarandastom
bojom. inilo se kao da ondje bjesni nevrijeme i da se pijesak die do neba.
Istok je bio zamraen kao da je prekriven tekom parom, a ipak nije se
vidjelo oblaka. Koman je odjednom skoio i povikao zaboravivi na najveu
odliku Indijanaca; pokazivao je pritom crni zid na istoku: Pijanowit-nao
Sablast Llana estacada! Ostali su se prestraili i jednako kao i on skoili na
noge. Tek su sada primijetili promjenu na nebu. Pogledi su im se ukoili od
uasa. Prividno itave tri ljudske visine iznad linije horizonta jurio je neki
konjanik. Crni zid je pokazivao, na onom mjestu gdje se lik nalazio, neku
okruglu i svijetlo obasjanu mrlju koja se pomicala s jahaem jednakom
brzinom, tako da se ovjek i konj pokazivao kao neka tamna, pokretljiva sjena u
svijetlom okviru. Oba lika bila su nadnaravno velika. Svi udovi konjanika
bijahu jasni. U desnici je drao uzdu, kosa mu je vijorila, a na glavi je nosio
ukras poglavice. Puka na njegovim leima sputala se i dizala pri jahanju, griva
i rep konju vijorili su kao da ih oluja vitla. Sablasna ivotinja je letjela kao da je
sam pakao goni. A sve se to zbiva za bijela dana itav sat prije suneva zalaza!
Na gledaoce je sve to inilo neopisiv i straan utisak. Nitko nije izustio ni
slovca.
Crni zid je nestajao na jugu gotovo otro i odjeeno. Tome se mjestu
pribliavao jaha. Pribliavao mu se na oigled. Jo deset skokova, jo pet, jo
tri, jo jedan ivotinja je iskoila napolje, u prazninu, i nestala zajedno s
jahaem. Svijetlog ruba takoer vie nije bilo.
Ljudi su jo uvijek stajali bez rijei. as su gledali onamo, odakle je
pojava niknula, a as su gledali jedan drugoga. Tada se strese Jimmy kao da mu
je hladno i zausti:
Svi dobri dusi! Ako to nije bila Sablast Llana estacada ja svoj obraz vie
neu prati! Uvijek sam mislio da je itava ta pria nesmisao; sad bi ovjek
morao biti lud, pa da ne povjeruje. Meni je u dui sasvim neprijatno. Kako je u
tvom srcu, stari moj Davy?
Upravo tako kao da sam neka stara lisnica, u kojoj nema ni marijaa.
Prazan sam, potpuno prazan, samo koa i zrak! Ali, pogledajte kako se nebo
brzo mijenja! Tako se neto jo nikada nije dogodilo! Gornji rub ve

spomenutog crnog zida postao je rumen poput krvi. Munje su sijevale. Jedan
krak, na nebu vidljive potkove, poeo se sputati, i to se vie sputao postojao
je iri i tamniji. Na jugu je vrilo kao kad vrije more bievano olujom, prepuno
dima i praine. Nevrijeme se pribliavalo sve blie i blie. Sunce je bilo zastrto
tamnim zastorom koji je svake sekunde postojao sve vii i iri. inilo se kao da
s neba naprosto padaju itavi slojevi oblaka. U tren oka su prestraeni ljudi bili
obavljeni nevjerojatnom hladnoom. U daljini su zauli otro zavijanje.
Za ime boga, ka konjima! povikao je Juggle-Fred. Brzo! Inae emo
ih izgubiti! Oborite ih na zemlju! Moraju lei! Drite ih vrsto, ali i sami legnite
na zemlju!
Sva su petorica potrali k trima konjima koji su u strahu frktali i nisu se
odupirali kad su ih povukli na zemlju. Priljubili su se uz grmlje gurajui glave
meu granje. I jedva da su se ljudi bacili na zemlju oluja je zapoela. Bio je to
zviduk, uzdisanje, urlik, prasak, blijesak, i mrmor, a za to sve nema rijei.
Ljudima se inilo kao da na njih pada stotine kilograma teak pokrov. Bili su
baeni na zemlju takvom silinom da bi im bilo nemogue dignuti se kad bi to
ba i eljeli uiniti. Kroz kosti ih je proela silna hladnoa. Oi, nos, usta i ui
bijahu im nenadno zapueni. Nisu mogli disati, bili su blizu tome da se ugue. A
tada ih je zapahnuo ponovo vru zrak, a oni strani glasovi Llana estacada orili
su se u daljini. Konji su skoili na noge i glasno njitali. Tamu, duboku i
stravinu hladnu no, naslijedila je iva toplina jasnog sunca. Ljudi su mogli
otvarati usta; mogli su ponovo disati. Pet se prilika ponovo poelo pomicati.
Oslobodili su oi otrog pijeska gledajui oko sebe.
Na sebi su imali debelu naslagu hladnog pijeska. To je bio onaj pokrov
to ga je tornado bacio na njih.
Jest, bio je to tornado, jedan od onih srednjeamerikih ciklona to ih
snagom nijedan vjetar ne moe nadmaiti. Razorna mo takva kovitlaca je
strana, gotovo nevjerojatna. Kree se brzinom i do stotinu kilometara na sat,
skopan gotovo uvijek s pojavama elektriciteta to se dugo zadrava u zraku.
ak i samum iz afrike pustinje nije takve snage, pa se ak ni pjeana ili
snjena oluja divlje pustinje Gobi ne moe mjeriti sa snagom takva jednog
tornada.
Petorica su ljudi ustali i stresli pijesak sa svoje odjee. Grmlje je
pjeanom oblaku stvorilo prepreku, tako da je sad predstavljalo dva lakta visok
pjeani nasip.
Hvala bogu da je sve tako milostivo zavrilo! miljae Jimmy. Jao
onima koji su se zavrijeme tornada nalazili u otvorenom Llanu. Bili su
izgubljeni.
Nije to tako sigurno, kao to mislite, odvrati Fred. Te strane oluje
nasreu su esto iroke tek pola engleske milje. Ali to im jaa snagu. Taj
pobjenjeli vjetar nas je samo zahvatio jednim svojim pokrajnim krakom. Da
smo se nalazili u sredini razbjenjela elementa, tko zna kamo bi nas odnio
zajedno s konjima; negdje bi nas zacijelo razbio.

Tako je! sloio se Davy. Poznam ja tu stvar. Dolje na Rio Conchos

sam jedno vidio ta je uradio pravi tornado. Kroz praumu je takorei uinio
pravu ulicu. Orijaka stabla, koja su bila iroka i do dva metra, bila su istrgnuta
iz korijenja i leala na tlu. Ta udnovata prosjeka, na kojoj nijedno stablo nije
bilo poteeno na svojim je stranama imala tako otru granicu da su lijevo i
desno stabla bila sasvim lako oteena. Yankee nazivaju takvu nepogodu
uragan, pa tako zovu i ovakvu ulicu posred ume.
Bilo je to dovoljno strano! javio se Hobble Frank. Ponestalo mi je
zraka posvema, a moj je klarinet zvidao svojom posljednjom rupicom. U mojoj
domovini takoer duvaju katkada takve oluje, ali neto tako divlje i neugodno
kao ovo ovdje jo nisam doivio. Orkan u mojoj domovini je spram ovog
amerikanskog tormenada prava djeja igra, pravi majski vjetri koji je upravo
kadar da rashladi vruu kavu. A pritom me Davyjev magarac gotovo ubio. Pri
svretku nije htio leati i moju je plemenitu spodobu smatrao ...
Htio si rei mazga, prekine ga Jimmy.
Ne, ja kaem magarac! Tko po meni tako esto gazi najvei je magarac
na kugli zemaljskoj. Zapravo bih Davyja morao tuiti za odtetu, ali ovjek koji
tako osamljen ide svijetom tome je nemogue nadoknaditi tetu.
Sunce koje je prema tome dugo bilo jo potpuno zastrto, sada je ponovo
sjalo punim sjajem. Ipak je taj sjaj bio udnovate boje, bio je gotovo ut poput
afrana. Nebosklon se gubio u toj boji, a zemlja se inila kao da se u krugu
izdie. Priinjalo se kao da se ova petorica ljudi nalaze u najdubljoj taki nutrine
neke goleme, uplje kugle. Konji se jo uvijek nisu umirili. Frktali su
prestraeno i udarali kopitima. Htjeli su se kretati, a bili su vrsto svezani. Neto
je bilo u zraku od ega su se plua branila. Nisu to bili mikroskopski mali i fini
dijelovi pijeska, ve neto, to se nije moglo opisati.
Koman je svoj pokriva razastro na pijesak i legao. Svoje uzbuenje,
poto je vidio Sablast Llana estacada, uspio je brzo obuzdati, pa ak i sada,
poslije takve elementarne nepogode, bio je utljiv i povuen kao to to i dolikuje
Indijancu. etiri su bijelca sjeli kraj njega, a Jimmy ga upita:
Je li moj mladi crveni brat ve doivio kada ovakvu oluju?
Nekoliko, odgovori upitani. Gvozdeno srce je jednom bio zahvaen
takvim ubilakim vjetrom koji ga je pokopao u pijesku; ratnici su ga Komana
ipak nali. Vidio je iupana stabla koja bi jedva estorica ljudi opasali.
Ali Sablast Llana estacada zacijelo nisi jo nikad vidio.
Gvozdeno srce je i Sablast sreo, bilo je to prije tri zime kad je jahao sa
svojim ocem kroz Llano. uli smo hitac. Kad smo se pribliili mjestu gdje smo
ga uli, ugledali smo Sablast kako dolazi na crnom konju. Na mjestu gdje se uo
hitac leao je neki bijelac. Posred ela je imao rupu od metka. Poglavica
Komana je prepoznao mrtvog bijelca. Bio je to neki ubojica.
Kako je izgledala Sablast?
Glavu i trup je imao poput bijelog bivola, oko ijeg vrata se vijorio
kitnjast rep. Strano ga je bilo vidjeti. Usprkos tome to je dobar duh inae ne bi

sebi uzeo lik te svete ivotinje. Osim toga Komani sasvim bjelodano znaju da
ubija samo loe ljude i svi su dobri pod njegovom zatitom. Gvozdeno srce
pozna dva Komana koji su zalutali u Llanu estacadu i bili sasvim blizu da
skapaju od ei. Sablast je dola nou, dala im mesa i vode i uputila ih na pravi
put.
Da li je taj duh razgovarao s njima?
Govorio je jezikom Komana. Dobar duh govori sve jezike, jer ga je
tako nauio veliki Manitou. Howgh!
Gvozdeno srce je okrenuo glavu. S rijeju howgh naznaio je, da je
dosta govorio i da eli utjeti.
Sad je Hobble Frank ponovo zaustio obraajui se Fredu:
to ti zapravo kae o toj pojavi? U po bijela dana vidjeti pravu sablast
to mi naprosto ne ide u glavu. Najeio sam se od glave do pete.
Upitani se nasmijao:
Uas ba ne mora biti tako golem. Tu bismo pojavu sasvim lako mogli
prirodnim nainom rastumaiti. Sjeti se samo fata morgane koju su mnogi ljudi
sasvim jasno ugledali.
Ja to takoer znam. Fata morgana je zrana pojava, napola ozon, a
napola kisik. Takva se stvar vrlo lako desi u atmosferi. Ali ovdje u Llanu
estacadu rije je o pravoj sablasti. Vidjeli smo je kako jae, naprosto na nebu.
Nije to bio zrak, nije to bila magla, ve opipljiv lik nekog nadnaravnog bia.
Kako da ovdje govorimo o optikoj varci?
Hm! Ja sam ranije kao maioniar proizveo mnogo i mnogo umjetnih
duhova.
Bilo bi bolje da o tome uti, jer praviti umjetne duhove je obina
opsjena! A kako si to zapravo radio?
Ili s pomou koso poloena stakla ili kamerom obscurom.
To znam i ja. I ja sam sebi sainio jednom takvu kameru procuru. esto
mi je to polazilo za rukom, ali sam, naalost, zaboravio zatvoriti rupu u koju se
stavlja lea. Uostalom ni u jednog povrtljara nisam mogao dobiti takvu vrst
lee, pa sam tako itavu stvar zapustio. Fred, Jimmy i Davy su prasnuli u tako
glasan smijeh da se ozbiljan Koman u tren oka okrenuo gledajui ih zaueno.
Frank se meutim naljuti i stade vikati:
Silicijum! utite! Ako va smijeh u tren oka ne prestane, okupat e se
vae bratstvo u potoku krvi kao to je to uinio Muhamed II s Parianima. Kako
se usuujete smijati mojoj kameri procuri. Bila je sasvim pravilno
konsternirana, ali ja kao namjetenik u umariji nisam imao vremena da
uzgajam leu. Uostalom naputam vas i odlazim na ienje pijeska iz svojih
cipela. Vae ruganje zahtijeva osvetu. Ja odlazim, ali manu manim lavendat,
a to naki reeno znai: moja e vas ruka ve oprati, oprat e vam ona vae
glave lavendulom. Ho ho ho howgh!
Frank je tu posljednju rije izgovorio i pourio da nestane iza grmlja kako
bi ih kaznio to jasnije svojim odsustvom. Ostali se ba nisu suvie uzbudili

njegovom osudom, jer su poznavali malog udaka. Ponovo su razgovarali o

tornadu i o udnovatoj pojavi Sablasti Llana estacada. Sva trojica ba nisu bili
neobrazovani ljudi; pogotovu je Fred mnogo toga znao. Bili su osvjedoeni da
je rije o optikoj pojavi, ali nikako nisu mogli shvatiti i itavu stvar razjasniti
nauno.
U takvu razgovoru prolazilo je vrijeme, pa je nastupila i no. Bilo je tako
tamno da se nije vidjelo ni pet koraka daleko. Sada se i Frank vratio. U takvoj
tami, na takvu mjestu, nije htio biti sam. Ali bijes ga jo nije bio minuo. utio je
i legao ne kraj ostalih ve u izvjesnoj udaljenosti od njih, ali je ipak paljivo
sluao to govore. Po njegovim kretnjama su uli da je elio protusloviti kad
god bi netko neto rekao, a za to je mislio da bolje zna i razumije. Ali ipak nije
progovorio. elja da prkosi bila je ipak vea negoli nagnue da se pravi vaan
svojim znanjem.
Zrak se u meuvremenu proistio i bolje se disalo negoli prije. Laki
povjetrac digao se s jugozapada i poslije dnevne ege bio veoma ugodan.
Nekoliko se zvijezda pojavilo na nebu po kojima su nonici znali koliko je sati.
Nisu vie razgovarali jedan s drugim ve su nastojali da zaspu. Smetnju s
bilo koje strane nisu oekivali, a Old Shatterhand jo nije mogao doi. Bijelci su
odista, zaspali. Samo je Koman otvorenih oiju gledao u nebo iako ni prole
noi nije oka sklopio. Smrt, ili bolje reeno ubistvo njegova oca, zaokupljala je
njegovu duu eljnu osvete. Tako je proteklo neko vrijeme. Tada su spavai
zauli glasan povik Indijanev koji ih je probudio. Sjeli su.
Mabuni - namachzo - pogledajte onamo! rekao je pokazujui na jug.
Usprkos tami pogledali su u tom pravcu. Ondje, na horizontu, pokazala se neka
svijetla mrlja, inila se kao dugi i uski iljak. Ta stvar im se uinila savim
bezazlena, ali su je ipak pomno promatrali.
Hm! mrmljao je Jimmy. Kad bih to ugledao na istoku, pomislio bih da
smo dugo spavali i da je to zora.
Ne, ree Davy. Cik zore je savim drugaiji. Granina crta tog
svijetlog mjesta je suvie otra.
To je zbog toga to je no tamna.
Iako je no tamna, jutro je veoma daleko. Dan i no ulaze jedno u drugo.
Ondje su rubovi sasvim jasni. To mora da je vatra.
Vatra u Llanu estacadu, gdje uope nema drva? Hm! to bi tu moglo
gorjeti? A to svijetlo mjesto postaje sve vee. Pritom osjeam i vjetar. Ispoetka
je dolazio s jugozapada. Sada duva pravo sa zapada i postaje snaniji i hladniji.
to to znai?
Polarno svjetlo nije, razjasni Fred. A o junom polarnom svjetlu ovdje
jo nikada nije bilo rijei.
Frank je jo uvijek utio. Sada je, meutim, morao govoriti, inae bi mu
srce prepuklo.

To svijetlo mjesto neto znai, ree on. Sve je to u vezi sa Sablasti.

Prije toga je Sablast Llana estacada otila na jug. Moda ondje stanuje i sjedi
sada pri logorskoj vatri.
Ostali bi se najradije ponovo nasmijali; savladali su se. Fred je upitao:
Misli li da sablasti pale sebi logorsku vatru ?
Zato ne? Pri takvu hladnu vjetru kao to sada duva? Odista postajalo
je sve hladnije. Vjetar se pomicao sve vie k sjeveru, a ondje dolje na jugu
svjetlost je postajala sve via. inilo se kao da se ondje uzdie golema ploha
neke ogromne zvijezde. Sve je poprimalo oblik polukruga, a posred toga se
nalazilo rumeno jezgro kao da je od krvi; prema stranama postajalo je sve
svjetlije, a sve je obavijala neka kruna linija oko koje su se mijeale tamne
mase oblaka s prteim vatrenim kuglicama.
Sve je to bilo stravino lijepo. Sva petorica su bili zapanjeni. Jedva su se
usudili govoriti.
Vjetar je sada duvao tano sa sjevera. Pomakao se u vremenu od etvrt
sata za devedeset stupanja. Ipak nije se ulo nikakvo zavijanje ni zvidanje.
Prolazio je udnovato tiho pribliavajui se rasvijetljenom nebu. Pritom je bilo
strano hladno.
To bi valjalo da vidi Old Shatterhand! prekine Juggle-Fred utnju.
Naalost on se ne moe vratiti, jer je tek pono.
Pono. apne Hobble Frank. To je saf duhova. Ondje gdje gori odvija
se neto strano.
to ondje, osim vatre, moe biti strano?
Ne pitaj tako ludo! Oko ponoi se otvara orkus, a duhovi izilaze. Pritom
pleu itav sat. Kao to svaka zemlja i svaki narod ima svoj karakter, tako i
sablasti svakog predjela imaju svoje osobine. U nekom kraju zavru ljudima
vratove, a drugdje gue ljude na raskru. Tko da zna kakvi obiaji vladaju
ovdje? Moda su to najopasniji i najgori duhovi. Zbog toga mora da smo na
oprezu za ime boje zar nisam bio u pravu? Pogledajte onamo! Eno
Sablasti.
Frank je te rijei izgovorio uasnut. To, to se sada zbilo, moglo bi
prestraiti i najhrabrijeg ovjeka. Sablast Llana estacada jo se jedno pojavila.
Kao to je ve bilo reeno ono udnovato svjetlo obrazovalo je golem polukrug
na junom nebu. Ondje, gdje je luk tog polukruga zahvaao lijevi rub horizonta
pojavio se sada nenadano lik ogromnog jahaa. Konj je bio crn, jaha bijel. Bio
je to lik bivola. Sasvim jasno su vidjeli glavu s dva roga, iju, odakle je vijorio
rep, i trup koji se napokon sljubljivao s konjem. Rubovi itave te slike bili su
opiveni iskriavom linijom.
Konj je silnim skokovima trao u propanj i zapravo nije trao u pravoj
liniji, dakle nije presijecao polukrug, ve se uspinjao po unutranjoj strani luka i
juriao dalje.

Tako se ta pojava uspinjala po nebu sve do najvie take da se poslije

toga po desnoj strani uarenog polukruga ponovo spusti. Ondje je nestala
nenadano kao to se i pojavila.
Usprkos hladnom vjetru gledaocima je bilo vrue. Zar da se pomisli na
obmanu? Ne, bila je to stvarnost. ak i utljivi Koman bio je izvan sebe i
povikao nekoliko puta uf uf uf!
Stajali su i ekali hoe li se pojava jo jednom ponoviti, ali uzalud. Neko
vrijeme lebdio je polukrug jednako sjajan, tada se poeo na vrhu gubiti, gubio je
na otrini i sve je nestajalo.
Tada su zaueni ljudi zauli lak udar kopita u pijesku. Jahai su naili,
zaustavili se i sjahali. Bili su to Old Sharterhand i Bob; vodili su Frankova i
Fredova konja, a zajedno s tim konjima i dva ostala.
Bogu budi hvala da ste ivi! povikao je lovac. Smatrao sam vas
izgubljenima i bojao sam se da u vae leeve morati pokopati.
Tornado nam nije naudio, odgovori Fred. Jednim nas je krilom
dotakao. Mora da ste se veoma urili. Nismo vas jo oekivali.
Jest, jahali smo veoma brzo, jer smo bili zabrinuti za vas. Tornado je
proao tik kraj Helmersova doma. Vidjeli smo sve i po pravcu, koji je nevrijeme
imalo, s sigurnou smo utvrdili da je i vas zahvatilo. Na sreu sve je bilo u
redu.
Fred je slavnom lovcu ukratko ispripovjedio kako su dvaput ugledali
Sablast Llana estacada, zatim je nastavio:
Ovo, to vam pripovijedam, sir, deset je oiju vidjelo. Ali shvatiti i
razjasniti tu stvar ne mogu. Ne znam da li postoji ovjek koji bi bio kadar rei
da li smo rtve obmane ili da je ovdje rije o pravom biu.
Postoji takav ovjek, ja sam taj! ree Hobble Frank. O varci nema
govora. Sablast je nadljudske bie koje jai zrakom. Nalazimo se u tom trenutku
posred sata kad svijetom vladaju duhovi, a taj sat Yankee nazivaju ghostly-hour.
Ta stvar razjanjava sve i najsigurniji je dokaz da je rije o zalutaloj dui koja se
javlja s onu stranu nebeskih krajeva. Ne vjerujem da e mi se itko suprotstaviti u
miljenju.
Prevario se, jer ga je Old Shatterhand potapao po ramenu govorei
ljubazno:
to da ovjek oekuje kad bi vam protuslovio, dragi Frank.
Hm, rije je o osobi. Freda i Jimmya bih na primjer svojim dokazima
naprosto smrvio. Ali ako biste vi imali kakvo nevino malo pitanje, iznimno sam
spreman da vam po mogunosti svojom dobrotom ... ali dovraga eto pripovijesti
opet.
Svjetlo na jugu sve se vie gubilo i blijedilo. inilo se kao da potpuno
nestaje. Nekoliko trenutaka priinjalo se kao blijedi odsjaj na horizontu. Tada je
nenadano postalo svjetlije i poelo se pomicati, ali ne onako visoko kao ranije;
svjetlost je jurila kao da je zapaljen neki upalja, to izbacuje iskru, jurila je

stalno na zapad. Zaustavila se ondje i pretvorila nevjerojatno brzo u plameno

more to osvjetljava pola neba.
Takav sat duhova jo nikada nisam doivio, povie Frank. Te vatre su
nadnaravna porijekla, jer...
Nesmisao! prekine ga Old Shatterhand. itavu stvar je veoma lako
razjasniti. Ono ondje je obina i prava vatra.
to ondje gori?
Suha kaktusovina. Kao to je poznato u Llanu estacadu ima itave milje
suha kaktusa, to ih nijedan jaha ne moe prijei. Ako je taj kaktus suh,
dovoljno je jedna obina iskra pa da se u tren oka vatra pretvori u itavo more
plamena.
Istina je, sloio se Fred, a ja znam da na jugu i na zapadu ima mnogo
suhog kaktusa.
No, eto nam razjanjenja za vatru, a ove sablasti emo uskoro epati.
Oho! povie Hobble Frank. Vi mislite da ih nije bilo? Bile su to prave
sablasti. A kako dolazite uope na pomisao da ih je bilo vie?
Sudim to po obliju. Prva sablast, koja se javila danju, moda je bio onaj
takozvani oficir preodjeven u sablast. No, vidjet emo. Tko je bio onaj drugi
jaha, naravno, ne mogu rei. Ne poznam nikoga koji nosi bijelo bivolje krzno
na sebi.
Pustite me, molim vas, na miru, Old Shatterhande! Nijedan ovjek ne
moe jahati po nebu, a to se ipak zbilo. Eto nas petorice koji smo to vidjeli.
Jest, slike su se pomicale u zraku; original je, meutim, jahao po
zemlji.
Slike? No sada prestaje sve! Jo u svom ivotu nisam uo da bi slike
letjele i jahale i to u atmosferi! Kako su nastale te slike, molim vas?
Pri svakoj vatri postoji nekoliko raznih toplih slojeva.
Dakle, tako! Slike, znai, nastaju u zranim slojevima? To je neto novo
za mene. Dosad sam vjerovao da slike nastaju pomou olovke, kista, ili pomou
fotografije!
A zar niste uli za zrcalo?
Jest, to sam zaboravio.
No, zrak u datim okolnostima moe zamijeniti zrcalo.
Dakle, tako! Poneto mi svie, jer u nauci o odbljescima zraka najbolji
sam od svih majstora.
Lijepo! Dopustit ete da su sablasti naprosto ljeskanje zraka, upravo
kao...
Old Shatterhand je stao u rijei. Panju mu je privukla vatra to je stala
tamno arei se na nebu, a iznad sebe je imala pokrov oblaka. A povrh oblaka,
ali s onu stranu vatre, slobodno lebdei u zranom prostoru, odvijala se sada
obrnuta slika crvenog predjela. Sasvim lijevo, ondje, gdje je slika poinjala,
izlazio je neki jaha iz tame, onaj isti, kojega su ljudi prije vidjeli, bio je

odjeven u bivolju kou, ali, kao to je ve bilo reeno, jahao je tako da mu je

glava bila okrenuta dolje.
.. . upravo kao ona ondje! nastavi Old Shatterhand pokazujui na sliku
u zraku.
Jo nije sve to ni izgovorio, svi su ugledali jo jednog jahaa koji je gonio
onog prvog.
Grom i pakao! povikao je Hobble Frank. To je onaj to smo ga vidjeli
poslije podne, onaj koji je iskrsnuo za vrijeme tormenada.
Zar je on to? upitao je Old Shatterhand. No, sad se moete i sami
osvjedoiti da je rije o dvije razliite prilike. A eto ih jo nekoliko. Iza
posljednjeg lika slijedilo je jo est jahaa. Svi su jahali u propanj, ali slika je
bila obrnuta, glave su im bile okrenute nadolje.
Sad mi je sve to preglupo! rekao je Hobble Frank. Zahvaljujem se na
svemu tome! Ja sam odista uo o sablastima to jau kroz no, a glavu dre pod
pazuhom; ali da jau glava okrenutih dolje to mi se ini preglupo.
Nema u tome nita strano. Prijanje slike zrcalile su se nekoliko puta, a
ova ovdje samo jednom. Zbog toga je vidimo okrenutu. Uostalom, mi emo se
uskoro upoznati s ovim sablastima. Skoite na konje, gospodo! Zacijelo je onaj
prvi jaha takozvana Sablast Llana estacada. Ostali je gone i budui da je on
dobar momak zauzet emo se za njega.
Jeste li poludjeli? povikao je Frank. Bila bi to prava uvreda za svijet
duhova. Sjetite se to o tome kae besmrtni Goethe!
ovjee, ne kuaj bogove Ne poeli nikad da vidi Sablasti s njihovom
djecom i enama.
Ostali ga nisu sluali; izvrili su Old Shatterhandovu zapovijed.
Hoemo li uzeti i tovarne konje? pitao je Davy.
Jest, teko da emo se vratiti.
Tovarne su konje poveli za uzdu. I Frank je pojahao, iako je protuslovio.
Skupina je krenula jaui pustom ravnicom. im su jahai napustili ovo mjesto,
nestala je i prikaza u zraku. Vidjeli su jo samo visoki plamen vatre.
Old Shatterhand je jahao prvi. Nije se uputio u pravcu vatre ve je poao
poneto na zapad. Imao je za to razloga. Morao je pronai svoj cilj, a to je bilo
prilino teko. Odraz je nestao, a jahai, koje je traio, kretali su se velikom
brzinom naprijed.
Proteklo je jo deset minuta. Tada Old Shatterhand neto povie i digne
ruku pokazujui na desno. Odande su nailazile dvije take, sprijeda neka svijetla
taka, a za njom tamnija. Dalje su ugledali jo nekoliko tamnih taaka, to su
nastojale, da se kreu jednakom brzinom kao i one dvije. Bili su to jahai.
Sjaj vatre ih je sa strane obasjavao, pa se raupan lik onog prvog mogao
ve jasno razaznati: Old Shatterhand je zaustavio svoga konja i sjahao.
Sjaite i vi! povikao je ostalima. Budui da dolazimo iz tame, jo nas
nisu vidjeli, dok, naprotiv, mi njih jasno vidimo u svjetlu. Nai konji neka
legnu. Ali im ja uzjaem uinite to i vi. Prisutni su ga posluali.

Old Shatterhand je iskusno odabrao poneto uleknuto mjesto to se

nalazilo u sjeni. Kad su konji polegli i jahai se sakrili, iza njih nije bilo
mogue, nekome tko dolazi iz svjetlosti, jasno vidjeti to se ovdje zbiva. Ovi,
naprotiv, to su leali u udubljenju, sasvim su razgovijetno promatrali ravnicu
pred sobom. Prvi jaha bio je udaljen moda pet stotina koraka. Pola te
razdaljine iza njega slijedio ga je drugi jaha, a u jednakoj udaljenosti i ostali.
to emo uraditi s njima, sir? Hoemo li ih posmicati? pitao je Davy.
Ne, nita nam nisu uinili, a ja ne prolijevam ljudsku krv ako na to
nisam natjeran. S ovim prvim goniteljem htio bih progovoriti nekoliko rijei.
Pustite me da tu stvar sam svrim. Vi neete nita drugo uraditi ve otjerati
odavde one ostale.
Slavni lovac je odrijeio laso to ga je nosio oko pojasa. Jedan kraj lasa
privrstio je za sedlo svome konju koji je mirno leao. Drugi kraj je oblikovao u
prsten dovoljno velik da u njega ue tijelo ovjeka. Preostali dio lasa, to je bio
dug dvadeset lakata, omotao je oko palca i kaiprsta, pa zatim oko lakta, uzevi
ga u lijevu ruku dok je prednji dio lasa zadrao u desnici, tako da je prsten drao
palcem i kaiprstom. Sve se to odvijalo tako brzo da je sve bilo spremno jo
prije dolaska prvog jahaa. Sad su zauli topot konja. ivotinja je bila visok
pastuh.
Jaha je na glavi imao bijelo bivolje krzno odakle se rep vijorio sve do
konjskih sapi. Obraz mu je bio pokriven bivoljom lubanjom i tog se ovjeka nije
moglo prepoznati.
Kad je bio udaljen nekih deset koraka od udubljenja, Old Shatterhand je
ustao. Jaha ga je u tren oka primijetio, ali nije bio kadar zadrati konja, stao je
tek onda kad je naiao sasvim do Old Shatterhanda.
Stoj! Tko si? pitao je veliki lovac.
Sablast Llana estacada, uli su taman glas ispod bivolje lubanje. Tko
si ti?
Old Shatterhand. Sjai mirno! Mi emo te zatititi.
Sablast Llana estacada ne treba zatite. Zahvaljujem vam. Tim je
rijeima zakukuljeni ovjek potjerao konja. Taj razgovor je potrajao nekoliko
trenutaka. Uto je naiao i progonitelj. Old Shatterhand je stao iznad tijela svoga
konja, jednu je nogu imao s jedne strane, a drugu s druge strane sedla, laso je
drao u pripremi. Tihi zviduk i Hatatitla je skoio na noge. Konj i jaha su
iskrsnuli kao da su niknuli iz zemlje. Progonitelj se prestraio ugledavi pred
sobom lik koji kao da je niknuo iz zemlje. I on, takoer, nije mogao zaustaviti
konja. Vladao je svojim konjem mnogo slabije negoli 'Sablast' svojim. Gotovo
je natrao na Old Shatterhanda.
Stoj! zapovijedi lovac. Tko si?
Prokletstvo! Old Shatterhand! pobjegne progonitelju. Neka vas avao
nosi! Podbo je svoga konja u namjeri da pobjegne.
Rekao sam vam da stanete! zapovjedi lovac. Htio bih vae indijansko
lice malo bolje razmotriti. Tko zna to se krije iza crvene boje.

Bit e to kasnije, kad mi se bude svidjelo.

To govorei neznanac je nastavio da jae. Ali Old Shatterhand je bio za
njim.
Kad je jaha to izgovorio, mladi Koman je skoio na noge.
Uf! povikao je. To je glas bijelca, a ja znam tko je taj ovjek. I
Gvozdeno srce eli razgovarati s tim ovjekom. Podigao je puku, nanianio,
ali ju je uskoro odloio govorei: Old Shatterhand ga ve ima.
Jedva da je bjegunac uinio deset koraka konjem zavitlao je Old
Shatterhand, koji mu je bio za petama, nekoliko puta svoj laso iznad glave i
dohvatio njime jahaa. Laso je poletio, a oma je bjegunca zahvatila tano
posred prsiju. Gonitelj je odmah zaustavio svoga konja. Budui da je laso bio
privren za sedlo, remen se brzo zategnuo, oma se zategnula oko jahaa i on
je pao s konja. Old Shatterhand je u tren oka sjahao i potrao. Uhvaeni ovjek
se uzaludno trudio da se oslobodi.
U meuvremenu su naili i ostali progonitelji, a bila su estorica; i oni su
bili preodjeveni u Indijance. Prijatelji Old Shatterhandovi su pojahali svoje
konje. estorica progonitelja zastali su prestraeni. Okrenuli su u stranu kako bi
pobjegli. Ugledali su, meutim, da je onaj drugi jaha, a bio je to nedvoumno
njihov voa, uhvaen lasom. Izmijeali su se i nastojali pobjei u raznim
pravcima. Pustili su ih da pobjegnu i svi su sada prili uhvaeniku.
Old Shatterhand je u meuvremenu razoruao zarobljenika. Veliki mu se
lovac obratio:
Kaite mi tko ste? Zato ste se preodjenuli? Niste valjda mislili ozbiljno
da e vas Old Shatterhand smatrati indijanskim poglavicom. Kome ste samo
oduzeli ta lijepa orlova pera? Upitani nije odgovorio.
Zar mi neete odgovoriti! Ne smatrate se sigurnim. Sam u vidjeti tko
ste.
Zgrabio je palog ovjeka i snanim ga rukama postavio na noge
okrenuvi njegovo lice spram svjetla poara. Tada je zgrabio njegovu kosu
skinuvi mu je jednim potezom s glave.
Dovraga! povikao je Juggle-Fred. To je onaj oficir! ta taj ovjek radi
u odjei Indijanca? Radujem se da smo se ponovo vidjeli! Va ormar za odijela
ovdje u grmlju pronaen je i ispranjen. Loe ste ga sakrili. Pronali smo
takoer i vau oficirsku odoru. to kaete na to? to da radimo s vama?
Nita mi ne moete uiniti! ree ovjek bijesno. Tko mi od vas moe
dokazati da sam bilo kome od vas neto uinio?
Jest, samo se na to oslanjajte. Nama jo niste nita uinili. Planovi,
meutim, koje ste smiljali, bili su zli i ve na temelju toga bismo vas mogli po
zakonu prerije sasvim pristojno kazniti. Ali mi nismo krvnici, pa emo vas
pustiti.
To morate uiniti, jer mi nita ne moete dokazati.

Oh, mogli bismo mi vama tota dokazati. Ali to nije potrebno. Kaem,
dakle, da emo vas pustiti, naime, mi bijelci. Ali kraj nas stoji Indijanac koji s
vama ima da izravna neki raun. Pogledajte ga.
Koman istupi. ovjek ga je gledao i rekao:
Tog Indijanca ne poznam.
Ne lai, lopuo! povie Davy. Zar moda ne pozna ovog debeljka
ovdje? Zar niste moda napali dva Komana bez razloga, jednoga ste ubili, a
drugoga slijedili dok mi nismo uspjeli da vas skrenemo s njegova traga? Skrati
sve i priznaj svoju krivicu.
Ne znam ja ni za kakvu krivicu! branio se zaraobljeni bijelac. Tada mu
Old Shatterhand stavi svoju teku ruku na rame govorei:
Vidite i sami kako stvari stoje, a ini mi se da znate kako sam ja ovjek
s kojim nema ale. to ste naumili s izbjeglicama koje e onaj Mormon, Tobias
Preissegott Burton, voditi kroz Llano? Gdje su sada ti ljudi i zato ste zapalili
kaktuse? Ako mi odgovorite istinu na ta pitanja oekujte milostivu presudu.
Ne znam to elite. Tog Indijanca ne poznam, takoer ni ova dva
ovjeka ovdje, a ponajmanje ovjeka kojega vi nazivate imenom Tobias
Preissegott Burton. O nekim izbjeglicama takoer nita ne znam.
Zato ste gonili Sablast Llana estacada?
Sablast? Smijene li stvari! Taj momak je obian lopov koji je, nema
tome dugo, posred nas ubio naeg ovjeka, metak mu je uao pravo u elo.
Nita nam drugo ne kanite rei?
Ne.
Tada sam i ja zavrio s vama. Vae emo planove osujetiti, jer emo
zatititi izbjeglice. Laete na vlastitu tetu. Sada neka mladi crveni brat kae za
to optuuje ovog ovjeka.
Ovaj bijelac je poglavicu Ognjena zvijezda, moga oca, ranio i od te je
rane poglavica umro. Howgh!
Vjerujem ti. Od tog asa ubojica pripada tebi. Uini s njim to te volja.
Grom i pakao! povie zarobljeni bijelac. Nije to ba odvie slavno
djelo to ste ga uinili. Ja sam vezan lasom. Ovom e lopovu biti lako da me
ubije.
Koman je podigao svoju ruku prezirno.
Gvozdeno srce ne eli da mu se poklanja skalp. On e suditi ubojici, ali
e pritom raditi tako kako to dolikuje hrabrom ratniku. Moja e braa izgubiti
malo vremena. Pourio je u tamnu no i uskoro se vratio sa Stewartovim
konjem. Konj se bio zaustavio u blizini, a otra ula Indijaneva znala su gdje
e ga nai.
Sada je Gvozdeno srce odloio svoje oruje i zadrao samo no u ruci.
Pojahao je konja govorei ostalima:
Moja braa neka odveu ovog ovjeka i neka mu u ruku stave no. Tada
neka uzjai na svoga konja i neka odjai kamo ga je volja. Gvozdeno srce e ga
slijediti i boriti se s njime. Oruje je jednako; no protiv noa. Ako se Gvozdeno

srce za sat vremena ne vrati, bit e zacijelo mrtav negdje u Llanu estacadu. Po
nepisanim zakonima savane morali su ga posluati. Stewart je dobio svoj no,
oslobodili su ga, pa je zatim uzjahao. Odjahao je viui:
Halo! Nisu ba svi glupani! Moje planove neete poremetiti! Vidjet
emo se opet a tada neka vam se bog smiluje!
Gvozdeno srce je kliknuo otar bojni zov Komana i podbo svoga konja
koji je poletio poput strijele.
Ostali su tiho ostali na svojima mjestima. Dodue, bila je izgovorena
poneka glasna rije, ali strahota ih je sve pritiskala, pa su svi utjeli. etvrt je
sata proteklo, pa jo etvrt sata. Vatra se na horizontu pojaala. Tada su lovci
zauli konjski kas; kasala su dva konja. Koman se vraao vodei za uzdu konja
svog neprijatelja. O pojasu mu je visio svje skalp. Bio je neozlijeen.
Jednog je ubojicu Gvozdeno srce poslao svome ocu, rekao je spokojno
pristupajui lovcima. Ostali e ga slijediti. Howgh! Bio je to krvav svretak
ovog ghostly houra.

SUMNJA
Ondje gdje jugoistoni ugao New Meksika ulazi u podruje Teksasa
nalazi se jedan od najopasnijih kutova dalekog Zapada. Ondje se dotiu
podruja Komana i Apaa, a to je razlog to je taj predio uvijek nesiguran.
Izmeu ta dva plemena, ukoliko jo uope i postoje, nikada ne moe doi
do pravog i iskrenog mira. Meusobna mrnja je suvie duboka, pa ak i u
vremenima kad je ratna sjekira zakopana, tinja zapretana vatra u pepelu i uvijek
je kadra da zaplamsa ma i na najmanji povod. Neprijateljstvo, koje bi se smirilo
na kratko vrijeme, trai veinu rtava, naravno ondje gdje se oba podruja
sastaju. Granica nije neka prava crta. Zapravo nikada i nije bila tano utvrena.
Stoga su meusobne optube zbog povrede granica veoma este, pa tako i puke
progovaraju same od sebe da se posluimo izrazom starog Bismarcka. 'The
shears' zove zapadnjak taj opasni predio i to je dobar izraz. Granine crte su
pomine. Otvaraju se i zatvaraju kao otrice u kara, a onaj tko se nae meu
njima moe govoriti o srei ako izae itave koe. Bijelac, koji se ondje nae, ili
je veoma hrabar ili veoma neoprezan ovjek. U oba sluaja iznad njegove glave
krui leinar smrti. Sjeverno od take gdje je ulijeva Toyah creek, dolazei iz
Apakih planina u Rio Pecos inila je rijeka Pecos tada granicu izmeu podruja
Komana i Apaa. Zapadno odatle uspinje se zemlja tvorei Salt Plaine
Mountains ulazei k Sierra Guadelup i Sierra Blanca dok se na istoku prostiru
Staked Plains - zloglasni Llano estacado.
Llano estacado, meutim, ne poinje odmah na obalama Pecosa.
Odijeljen je planinskim lancem koji se mjestimino prua poput obine
visoravni, ali esto se rasprostire u mnogostrukim redovima spram jugoistoka.
Ti visovi zatvaraju dugodoline koje su veinom tuna izgleda, a ispresijecane su
uskim, dubokim poprenim dolinama to se otvaraju u Llano estacado.
Blizina rijeke ini da je to tlo obraslo gustim raslinstvom. Rije pustinja,
jednako kao i u pustinji Gobi i Sahari, nije ba prava rije za taj predio. Ondje
gdje zapadni rub Llana estacada izdie k spomenutim planinama ima poneto
omanjih potoka koji se dodue veinom gube u pijesku, ali na svom putu donose
toliko vlage da to granino podruje toliko natapaju da tu ima grmlja, pa ak i
stabalja. Ta zelena mjesta ine itave poluotoke ili dugake jezike u
pustinjskom moru Llana i sainjavaju izmeu sebe ire ili ue, dublje ili plie
krajeve gdje trava i raslinstvo nailazi na dovoljno hrane.
Postoji ak i pria da se pored Llana estacada nalazi jak izvor s odlinom
pitkom vodom to izvire iz zemlje i ini malo jezerce na ijim se obalama
nalaze mnoga stabla s dobrom sjenom. Stari lovci su o tome govorili, ali nitko
to jezero nije vidio. Uenjaci, koji bi uli za to, mislili su da je voda posred
Llana estacada nemogua stvar. Na obali rijeke Toyah sjedila su etiri ovjeka
kojih izgled ba nije bio osobit i nije ulijevao povjerenje. Kosa njihova i obrazi,

zarasli bradom, bili su veoma neuredni. Odjea im je bila u takvu stanju koje bi
svaki kroja okrstio beznadnim; smee ruke i vjetrom isprano lice je odavalo da
ve itave mjesece nisu znali za vodu. Ti su ljudi, meutim, bili dobro
naoruani, jer je svaki uza se imao puku, a osim noa i dva revolvera za
pojasom. Trojica su sasvim sigurno bili Yankee. To su pokazivali njihovi likovi,
njihov spram naprijed nagnut gornji dio tijela i otre crte lica. Ali kojem narodu
je pripadao onaj etvrti to je bilo teko rei.
ovjek je bio zdepasta, iroka lika. Imao je veoma velike i iroke ruke, a
takoer iroko lice s velikim klapavim uima. Tko bi ga povrno i nakratko
pogledao, lako bi ga smatrao crncem, jer lice mu je bilo crno ili, bolje reeno,
modro crno, ali samo do predjela oiju. Obiavao je svoj eir duboko navui na
elo. Ali kad bi ga potisnuo na iju, vidjelo se da mu je koa na obrazu sve do
korijena nosa bijela. ovjek je oito bio opeen barutom.
Usprkos svemu tome njegovo lice nije odbijalo. Tko bi ga tano
promotrio zacijelo bi se osvjedoio da pred sobom ima dobrog momka. Jednako
je tako bilo i sa ostalom trojicom. Tko bi ih u dananju njihovu stanju sreo u
civiliziranu kraju, zacijelo bi im se micao s puta, ali kad bi ih bolje upoznao
njegove bi bojazni nestalo.
etiri su konja pasla travu koje je bilo dovoljno u blizini. Vidjelo se da su
veoma omravjeli. Orma i sedlo bilo je staro i na mnogim mjestima za silu
okrpljeno.
Gospodari su upravo jeli. Sudei po razbacanim kostima valjalo je
pretpostaviti da su ispekli rakuna na maloj vatri koja je jo uvijek tinjala. Dok su
se zabavljali, neprestance su promatrali okolicu svojim otrim pogledom.
Nalazili su se upravo u onim 'shears', a tu je valjalo biti na oprezu.
Dolo je vrijeme da se odluimo, poeo je jedan Yankee, a inilo se da
je najstariji meu njima. Budemo li pojahali kroz Llano, bit emo prije na
cilju. Ali emo naii na mnoge opasnosti, a ovaj rakun ovdje je poslednje meso
za dugo vremena. Poemo li preko Rio Pecosa neemo trpjeti ni glad ni e, ali
taj put je veliki gubitak vremena, gotovo itav tjedan. to ti misli, Blounte?
Blount, koji je sjedio kraj njega, pogladi se zamiljeno po bradi i
odgovori:
Kad sve tano odvagnem, predloio bih da poemo kroz Llano, a ja se
nadam da e se sloiti sa mnom, Portere. ujmo tvoje razloge.
Tjedan dana je mnogo vremena, a to ne bih htio izgubiti. Na Rio Pecosu
naii emo na Apae i Komane, a toga se valja bojati; u Llanu ima Leinara.
To se podudara. Mi, uostalom, ne moramo prelaziti itav Llano estacado.
Budemo li se drali istoka, nekako oko Rio Concha naii emo na karavanski
put to vodi s Fort Leatona u Fort Mason, pa ne trebamo oekivati ni sastanak s
razbojnicima, a neemo trpjeti ni glad ni e. Tako ja mislim. to ti kae,
Falsere?
Slaem se s tobom, ree Falser, trei Yankee. Uostalom, drim da
Llano estacado ni upola nije tako opasan kao to se ini. Tko ga je jednom

proao taj prikazuje opasnosti u njemu kako bi se prikazao junakom kao da je

ondje pravi pakao. Bio bih zadovoljan da upoznam taj kraj.
To govori upravo zato to ga ne pozna! ree Porter, prvi Yankee.
Jesi li ga ti moda upoznao?
Nisam. Ali sam uo ljude, u iju istinoljubivost ne valja sumnjati, kako
govore o Llanu tako da mi se kosa dizala na glavi. Sada, kad se nalazimo na
granici, uviam kakav je podvig pred nama. Nijedan od nas ne pozna Llano.
Budemo li se izgubili, ne budemo li imali dovoljno vode, budemo li...
Budemo li, budemo li i opet budemo li! pekinuo ga je Blount. Tko
toliko sumnja u pothvat, taj neka ga uope ne poduzima. Ti si inae hrabar
ovjek. Zar se moda boji?
Da se bojim? Ne pada mi na um. Izmeu opreza i bojazni postoji razlika
i ja mislim da me niste nikada vidjeli da se neeg bojim. Nas smo etvorica.
Onome to zakljui veina ja u se pokoriti. Prije no to ovjek neto odlui
valja da o tome razmisli. Dvojica su rekli svoje miljenje. Odluili su da pou
kroz Llano. Sad kai ti, New-Moon, da li se ti pridruuje ili ne.
To je pitanje bilo upravljeno ovjeku u kojega je bilo iznakaeno lice. On
je stavio svoju ruku na rub eira pozdravljajui kao vojnik koji stoji ispred
oficira odgovarajui:
Na zapovijed, mister Porter! Ja polazim bilo kamo, pa makar to bila i
avolja kuhinja.
Time nisi nita rekao. Ja hou odreen odgovor. Hoemo li preko Rio
Pecosa ili kroz Llano estacado.
Molim da se poe kroz Llano, ako vam je to drago. Ja bih htio tu staru
pjearu takoer jednom vidjeti.
Pjearu? Ne varaj se, stari mjeseev ujae! Zar sebi moda umilja da
e s jedne strane skoiti u nju i da e na drugoj odmah izai? Stvar je neto
vea no to se ini da je ti zamilja. Moe jahati etiri, pa i pet dana prije no
to ostavi za leima to bure pijeska. I upravo ako budemo prelazili juni dio,
vjerojatno emo naii na Indijance.
Neka samo dou! Nikada jo nisam nijednom Indijancu uinio bilo to
naao; tih se, dakle, ljudi ne moram bojati. Budu li se ponaali neprijateljski
spram nas, u nas je dobro oruje. etiri snana momka, koji su ve onjuili
toliko baruta kao mi, kadri su se uhvatiti u kotac s dvadeset i vie Indijanaca.
U pravu si. to se tie baruta ti si ispred nas itavu duinu konja. Mora
da je ispred tvog lica odljetelo u zrak itavo bure baruta.
Gotovo da je tako.
Kako se to dogodilo? To nam jo nisi ispripovjedio. Da li je rije o
nekoj tajni?
Nikako. Ali ja ne govorim rado o toj stvari. Radilo se tada o mome
ivotu. U najmanju ruku trebalo je to da me stoji oiju i da nije bilo mog starog
prijatelja Juggle-Freda bio bih sada slijep ili ak mrtav.
Kako? Ti pozna Freda? Mnogo sam uo o tome ovjeku.

Bili smo dobri prijatelji i mnogo smo toga preturili preko glave nad ime
bi se drugi ljudi zaplaili. Rado bih ga ponovo vidio. Mnogo toga moram
zahvaliti njemu jo iz onog vremena kad je omeo plan Stealing- Foxa.
Stealing-Fox? pitao je Porter iznenaen. Ti si se, znai, sreo i s tim
ozloglaenim momkom?
Naalost, jesam! Upoznao sam ga tanije tek onda kad je to moglo biti
prekasno. Momak se zvao Henri Fox, bar se tako predstavljao. Da li je to bilo
njegovo pravo ime, ne znam, jer valja pretpostaviti da je imao nekoliko imena.
Gdje god bi se on pojavio, ovjek nije bio siguran za svog konja, za svoje koe,
uope, nije bio siguran u bilo to svoje i nikad nikome nije uspjelo da mu
dokae njegov posao, jer je bio lukav, a u lukavstvu mu nije bilo ravna. Tako bi
brzo nestajao kao to bi se i pojavljivao. Ako ga jednom sretnem, ja u ... Ali,
ujte! New-Moon je zastao u govoru, napola se podigao sluajui u stranu,
uzvodno. I konji su podigli ui. uli su kako im se pribliuju jahai. etiri su
ovjeka skoili na noge i uzeli puke u ruku.
Jesu li to moda Indijanci? apnuo je Bound.
Ne, nailaze dva bijelca, saopi New-Moon, koji se bio sakrio u jedan
grm, odakle je promatrao doljake. Odjeveni su na meksikansku. Zastali su i
promatraju nae tragove; slijedili su nas, ini se. Porter mu se pribliio da i on
vidi pridolice. Sjedili su na svojim konjima duboko nagnuti naprijed
promatrajui tragove u travi. Bili su odjeveni i naoruani kao Meksikanci; imali
su iroke hlae, arene zobunce, kratke, iroke srebrom izvezene kapute, oko
vrata su imali crvene vratne marame, a takoer oko pojasa jednake marame
odakle su virili drci revolvera i no; na glavi su imali eir iroka oboda, a
takoer, to ne valja zaboraviti, na petama ogromne ostruge. Konji su im bili,
kako se inilo, u izvrsnu stanju, a to je na tom mjestu bilo neto to zauuje.
Tih se ljudi ne trebamo bojati, ree Porter tiho. Meksikanski
cabalerosi koje moemo podzraviti dobrodolicom.
Stupio je iza grma i povikao:
Ovdje su oni ljudi koje traite, gospodo. Nadamo se da nae tragove ne
slijedite u looj namjeri. Meksikanci su se vidljivo prestraili kad su zauli glas
i ugledali dugu priliku pred sobom. Trgnuli su brzo svoje puke iz leita u
sedlu.
Ostavite se toga! branio se Porter. Mi smo poteni ljudi kojih se ne
morate bojati.
Koliko vas je? upitao je jedan.
Nas smo etvorica! Puke vam ne bi koristile ako biste bili voljni da nas
napadnete. Doite mirno k nama.
Stranci su tiho izmijenili nekoliko rijei i poslije toga pritjerali polako
konje. Tek kad su ostale Yankeeje ugledali i razmotrili, nepovjerljivo, mjesto,
sjahali su.
avolski ste oprezni, gospodo, ree Porter. Zar moda izgledamo kao
razbojnici?

No, zausti jedan doljak smijui se, ne ulijevate ba osobito

povjerenje svojom odjeom. A to se tie vaih konja teko biste se probili do
cirkuske predstave. Caramba, prilino ste iznureni, senores!
Zar biste mogli u tom kraju oekivati neto drugo? ovjek mora jahati
do prvog naselja gotovo itav tjedan. Kad je ovjek tako dugo na putu kao mi,
nije ba odjeven tako da bi mogao poi u pohode predsjednikovoj eni u
Washington. Ako nam usprkos tome elite pruiti ruku, dobrodoli ste nam!
Susret s potenim ljudima uvijek je ugodan, makar to bilo i u takvu
opasnu kraju. Rado vam pruamo ruku. Rei evo vam ak i naa imena. Mi
smo braa i zovemo se Pellejo. Mene zovite Carlos, a moga brata Emilio!
Yankeeji su takoer rekli svoja imena i pruili doljacima ruku. Porter je
ponovo zapitao:
Mi dolazimo iz Kalifornije i kanimo u Dallas, senores. Moda bismo
mogli doznati to vas dovodi u blizinu Llana estacada?
Mi se ne kanimo tek pribliiti Llanu estacadu, mi emo tu pustinju
prijei. Namjeteni smo u nekoj firmi blizu San Diega kao uvari stoke, pa nas
je vlasnik zamolio da prijeko u Greenvillu utjeramo neke dugove. Opasna je to
stvar, zar ne? Zbog toga smo poli u dvoje.
Opasno e tek biti na povratku kad budete uza se imali novac. Teka je
to zadaa drugim ljudima nositi novac kroz Llano estacado. To, to smo
zatedjeli u Kaliforniji i to sada imamo uza se, nae je. Mi, dakle, nismo
nikome odgovorni i u boljem smo poloaju od vas. Usprkos tome smo se teko
odluivali, nije li moda bolje poi drugim putem. Vas dvojica kanite kroz
pustinju. To je smiono.
Ne ba odvie, senor, odgovori Carlos. Poznate Llano estacado?
Nitko od nas etvorice jo nije bio u tome kraju.
Sad razumijem vau bojazan. Tko Llano ne pozna taj neka ne ulazi u
njega. Nas smo dvojica taj kraj ve gotovo dvadeset puta projahali i tako ga
dobro znamo da o nekoj opasnosti ne moe biti govora.
Ah, to je neto drugo! Vi kanite u Greenville? To je upravo u naem
pravcu! Mogli biste se nama prikljuiti ako nemate nita protiv tome.
Kad je Porter prije neoprezno pomenuo novac, oba su Meksikanca
izmeu sebe izmijenili brz pogled. Sada je Carlos brzo odgovorio:
Slaemo se s vaim prijedlogom. Dobrodoli ste nam, jer to nas je vie
to emo se bolje moi braniti naiu li opasnosti.
Dobro, senor! Poi ete s nama i neete se pokajati. Kako stoji stvar,
meutim, s dananjim danom?
Naumili smo poi do Rio Pecosa, a moda ak i do poetka Yuafkaia.
to je to?
To je rije iz plemena Utaha i znai neto kao Dolina to pjeva. Govori
se da se nou u toj dolini uju nadzemaljski, sasvim neobjanjivi glasovi. Nas
dvojica, meutim, koliko smo god puta projahali kroz tu dolinu, nismo nikad
uli bilo kakav glas. Vi ste se ve spremili za noenje?

Ne. Bio bi to nesmotren gubitak vremena. I mi kanimo doi do Pecosa, a

moda emo poi i tokom te rijeke da zaobiemo Llano. Budui da smo vas
sastali i vi nas uzimate sa sobom, poi emo i mi kroz pustinju. Mislite li da
bismo mogli naii na Indijance?
Teko. Takva se susreta moramo vie plaiti ovdje nego u pustinji.
Budui da dosada nismo sastali nijednog Indijanca, ne treba oekivati da emo
ih i nadalje sastajati. Ti momci se ne pojavljuju, jer je, nema tome dugo,
zakopana ratna sjekira.
To se rado uje. Ali kako stoji stvar s takozvanim Leinarima iz Llana?
ini se da su oni mnogo opasniji od Indijanaca.
Nesmisao! Ne vjerujte tome. Znate i sami koliko smo mi puta bili u
Llanu, ali nam nikad nije posreilo da vidimo ma i jednog od tih Leinara koji
ive samo u fantaziji glupih i bojaljivih ljudi.
A to je s takozvanom Sablasti Llana estacada?
To je takoer izmiljotina kojoj nema ravne. Obina je to djeja pria!
Llano je pustinja kao i svaki drugi takav kraj. U tom je kraju mnogo pijeska i
malo vode. Tlo je tako neplodno da u tom kraju ne mogu rasti ni sablasti. to se
tie vode, tome je lako doskoiti jer ima dovoljno kaktusa koji sadre u sebi
pitki sok. Dakle, nema nikakve bojazni da se ovjek ne bi usudio ui u tu
pustinju.
Meni su, naprotiv, govorili sasvim suprotno. Ali budui da vi poznate
kraj, naravno, ja vjerujem vaim rijeima. Ako se ne kanite zadrati ovdje, mi
smo spremni da poemo.
Bit e najbolje da odmah krenemo. Nadajmo se da e vai konji
izdrati.
Mnogo su bolji no to izgledaju. Zbog njih ne trebamo odlagati put.
Izgled obojice Meksikanaca nije doputao da se u njih posumnja. Ipak
valja smatrati neopreznou to to su Yankee odluili poi s njima bez ikakva
ispitivanja. Samo jedan meu njima nije bio toliko povjerljiv, bio je to, naime,
New-Moon.
To je ime dobio zbog toga to je njegovo okruglo lice podsjealo na
mjesec. Vjerojatno je bio iskusniji i otroumniji od svoje trojice suputnika. Kad
su se jahai spustili niz rijeku, jahao je posljednji pratei neprestano pogledom
Meksikance. Nije imao nekog oiglednog razloga da sumnja u njih, ali neki
neodreeni osjeaj govorio mu je da mora biti oprezan s njima.
Tako su poli niz desnu obalu rijeke Toyah. Nije se osjeala blizina Llana
estacada. Bilo je dosta trave, grmlja i drvea. ak su predveer uli u predio
gdje je drvee bilo tako gusto da je tvorilo neku malu umicu kojom je rijeka
slala svoju vodu u Rio Pecos. Rjeica Toyah nosila je sa sobom mnogo pijeska i
zemlje i sve je odlagala u Rio Pecos. Od toga se stvorio pravi sprud u vrijeme
kad je u Rio Pecosu bilo malo vode. Taj se sprud prekidao samo na nekoliko
mjesta da propusti vodu, tako da se po njemu vrlo lako prelazilo, jer se samo
nekoliko uskih rukavaca moralo preplivati.

Jo nije nastupilo kasno poslijepodne, pa su zakljuili da prijeu jo danas

rijeku i da poslije toga zanoe. Konji su izvanredno plivali, pa su ljudi smoili
tek nogavice. Pojahali su na sjever i dotaknuli mjesto gdje danas teksaka
pacifika eljeznica prelazi preko Rio Pecosa. Malo se drutvance zadralo na
nekoj uzvisini gdje je na podnoju bilo mnogo zelenila, a vrh te uzvisine bio je
potpuno go. Ondje se otvarao procijep, a posred procijepa tekao je uski, plitki
potok. U taj procijep su uli Meksikanci.
To mjesto je bilo duboko, ali se nije strmo uzdizalo i voda nije imala
velik pad. Tlo je bilo pokriveno travom, ali je s obje strane po stijenama bilo
dosta trnometa, siguran znak da su se pribliavali predjelu u kojem nije bilo
bilja. Kasnije su se rastvarale stijene doline, dno je bilo pokriveno rijetkim
ljunkom i samo kraj vode bilo je slabog busenja.
Ne bi li bilo bolje da prenoimo dolje u dolini Pecosa? pitao je Blound.
Ondje bismo nali hrane za konje, a takoer i suhog granja za vatru. Ovdje, u
tom prosjeku, ini se da svega toga ima sve manje to mi dalje ulazimo.
Strpite se, senjor! umirivao ga je Carlos Pellejo. Neto vie postoji
mjesto koje je veoma pogodno da se logoruje. Za nepuna etvrt sata bit emo
ondje.
Nakon toliko vremena dolina se nenadano proirila stvarajui gotovo neki
okrugli kotao koji je u promjeru bio irok moda tri stotine metara. To mjesto je
bilo opkoljeno strmim litiastim zidovima, a inilo se da odatle nema prikladna
izlaska. Uskoro su, meutim, Yankee primijetili kalo se upravo spram njih
protee uska i duboka pukotina kroz koju se lijepo moglo proi.
Ovdje u tom kodu izvirao je potok. Mjesto odakle je izbijao izvor iz
zemlje nalazilo se neto nie od okolice, pa je tako voda inila mali ribnjak koji
je opkoljavao gusti. S onu stranu tog ribnjaka, u blizini stranje strane litica,
ugledali su neko udnovato raslinstvo. Bili su to dva do pet metara visoki
primjerci raslinstva to nalikuje na goleme svijenjake. Te biljke kao da nisu
imale ni granja ni lia, a njihova uspravna stabla bila su naikana kvrgama
nalik smokvi. Bili su to kaktusi kojima je plod nalikovao na smokvu, a mogao
se jesti. Emilio Pellejo pokae onamo govorei:
Okitit emo stol za veeru, a oko jezerca ima dovoljno trave i zelenog
lia za nae konje. Poite, senores!
Potjerao je svog konja i odjahao k vodi; ostali su ga slijedili. Bili su nekih
est konjskih duina udaljeni od grmlja kad su zauli kako ih presee ljudski
glas viui:
Stoj! Odmah su zaustavili svoje konje.
Tko je tamo? pitao je Porter napeto gledajui u mjesto odakle je zaorio
pokli.
Bijeli lovci, glasio je odgovor. Tko ste vi?
Putnici.
Odakle dolazite?
Iz Kalifornije.

Kamo kanite?
Idemo prijeko u Teksas, kanimo u Dallas.
Zar preko Llana estacada?
Jest.
I mi emo vam se pridruiti, gospodo! Grmlje se razmaknulo. Ugledali
su dvije puane cijevi, a zatim su dvojica istupili; njima su pripadale puke.
Jedan ovjek je bio iroka rasta, a imao je punu bradu; drugi je bio plav,
golobradi mladi kojem zacijelo jo nije bilo ni dvadeset godina. Slinost je
govorila da su to zacijelo otac i sin. Odjea im se sastojala od koe, a na glavi su
imali eire sa irokim obodom sainjene od dabrovine.
Svi vrazi! udio se Porter. Koliku ste momad sakrili ovdje kraj
vode?
Nikoga, sir.
Zar ste sami?
Jesmo.
Usudili ste se estoricu dobro naoruanih ljudi presresti?
Pshaw! odgovori stariji. U nas su dvocijevke. etvoricu od vas bismo
skinuli sa sedla, a za preostale imamo revolvere. Budite mirni i doite k vodi.
etorica doljaka uinili su to i sjahali na obali jezerca. Tu su ve pasli konji
obojice stranaca, jer je ovdje bilo dobre trave. Mjesto, na kojem su jo ugledali
pepeo, pokazivalo je da je tu gorjela vatra. Kraj tog mjesta su ona dvojica sjeli.
Nisu odavali da su novajlije na dalekom Zapadu. Na ocu se vidjelo da je
iskusan, odvaan lovac, a na licu mladievu poivala je mirna, razborita
ozbiljnost; sve je to odavalo da je usprkos mladosti proao dobru kolu. Ostali
su ih promatrali napola radoznalo, a napola nepovjerljivo. Potom su sjeli kraj
njih i izvadili hranu koja se sastojala od suenog mesa.
Biste li nam htjeli rei, sir, kako ste ve dugo ovdje? pitao je Porter
koji je tim rijeima preuzeo voenje razgovora.
Ovdje smo od sino, odgovori stariji lovac.
Zar tako dugo? To govori o tome kao da kanite ovdje dulje ostati.
Tako je.
Ali, sir, taj predio je opasan! Nije ba pogodan da se na tome mjestu
razapne wigwam.
Nama se to mjesto svia. Prijeko, u planinama, imamo sastanak. Oni
ljudi koje ekamo dolaze iz Llana i proi e ovom dolinom. Budui da smo
doli ranije, bilo nam je dosadno, pa smo pojahali naim prijateljima ususret.
Kada e doi?
Za dva ili tri dana.
Budete li ih tako dugo ekali, mogli biste se u meuvremenu upoznati s
nekoliko Apaa ili Komana.
To nas ne brine. S tim plemenima ivimo u miru. A uza se imamo
nekoga tko vrijedi vie od itava plemena.
Dakle, ipak niste sami, ve vas je trojica! Gdje je taj ovjek?

Odjahao je da provrlja okolicom. Uskoro e se vratiti.

Rekoste da je vrijedan itava jednog plemena? Mora da je to veoma
slavan lovac, neto kao Old Shatterhand. Poznajete li tog lovca?
Poznam. Ali nije on taj ovjek.
Tko je, dakle?
Vidjet ete kada doe. Neka vam se sam predstavi. Ja se zovem
Baumann, a ovaj mladi je Martin, moj sin.
Hvala vam, sir! Budui da ste vi rekli nama vae ime, ut ete kako se
mi zovemo. Ja se zovem Porter; ova dvojica su Blound i Falser, a ovaj tamni
obraz nazivamo New-Moon. Meksikanci su nam se danas u podne pridruili.
Dolaze s neke farme to se nalazi u okolici San Diega i kane prijei Llano
estacado gdje e ubrati novac za svog gospodara; u njega su uvari stoke. Zovu
se Carlos i Emilio Pellejo. im je izrekao neko ime pokazivao je nosioca tog
imena, a Baumann je takva ovjeka tano promatrao. Njegov se pogled najdue
zadrao na obojici Meksikanaca. Obrve su mu se skupile i brk mu je poneto
zadrhtao. Obratio se Carlosu:
U blizini San Diega nalazi se va posjed? Mogu li znati kako se zove?
Estanzia dell Cuchillo.
A vlasnik?
Zove se senor . . . senor Montano.
Zastao je u rijei prije no to e izgovoriti ime svoga gospodara, zastao je
kao da se mora prisjetiti tog imena. Baumann je pitao, ne odajui svoju sumnju,
i dalje:
A vi ste nadzornici ili obini uvari stoke sefiora Montane?
Jest.
Ima li on jo mnogo takvih momaka?
Ne, samo smo nas dvojica.
Baumann je sada trgnuo revolver iz pojasa kao da se eli igrati njime, a
njegov je sin uinio to isto, rekao je:
Ja mislim da vi laete, ljudi. Na te su rijei oba Meksikanca skoili na
noge vadei noeve.
Opozovite to na ovome mjestu, senor! povie Carlos prijetei.
Baumann je i dalje mirno sjedio, ali je cijev pitolja uperio na govornika:
Ne pribliujte mi se ni korak, senor Pellejo? Inae e vas pogoditi moja
kugla, a vaeg brata kugla mojeg sina. Budete li se latili revolvera, budete li
uinili bilo kakvu sumnjivu kretnju, bez posljednje pomasti ete napustiti ovaj
svijet. Zovem se Baumann, to ime vam je zacijelo nepoznato. Siouxi me
nazivaju Matopoka, Komani Villa-yalo, Apai oinsisk, lovci koji govore
panjolski nazivaju me El cazador del oso, a engleski se moje ime izgovara
Bear-hunter; sva ta imena znae Lovac na medvjede. Moda ete se sada sjetiti
da ste uli o meni.

Kako? to? Vi ste lovac na medvjede, sir? povie New-Moon. Ja,

naime, mislim na onog ovjeka koji je prijeko u blizini Crnih brda imao svoju
kuu i koji je toliko zagorao ivot grizzlyjima.
Jest, to sam ja.
Mnogo sam o vama uo. Nisu li vas moda Siouxi zarobili i odveli na
vrua vrela u Yellowstonu?
Tako je. Ali Old Shatterhand i Winnetou su me spasili. Moj sin je bio s
njima.
uo sam o tome pripovijedati. Radujem se to sam vas sreo i nadam se
da e se moi izravnati ovaj nesporazum izmeu vas i ovih Meksikanaca.
Moete li dokazati ono to im predbacujete?
Mogu. Farmer nikada nee svoje najbolje ljude slati u Llano estacado.
Na to se moete osloniti. Jedan od njih mora uvijek biti na dobru. Ako drugi
odista mora utjerati novac, s njime e poi zacijelo nekoliko vacherosa. Osim
toga mi smo se upravo sada nekoliko tjedana zadravali u kraju koji se nalazi
izmeu El Faza i Albuquerque. Ulazili smo u svaku estanziju i haziendu, ali
upravo kraj San Diega nismo naili na Estanziju dell Cuchillo niti smo naili na
ime Montana.
Zacijelo ste mimoili nae dobro, ree Emilio.
Ne vjerujem da je tako. Kad bi to i bila istina, uo bih o vama i o vaem
gospodaru. Spremite vae noeve i mirno sjedite! Ne doputam da mi itko
prijeti. Ne tjeram vas iz mog logora, jer ste doli s ljudima koje smatram
potenim svijetom. Kako se budete ponaali tako ete i proi. Na rubu Llana
estacada ovjek nikada nije dovoljno oprezan i svatko zna da se ovdje valja vie
uvati bijelaca negoli Indijanaca.
Smatrate li nas moda Leinarima Llana estacada?
Na to u vam pitanje odgovoriti kad se budemo rastali. Upoznat u vas
tada; moj se sud sada temelji na pretpostavkama. Ako ste dobri ljudi, a to od
sveg srca elim, rastat emo se zasigurno kao prijatelji. Meksikanci su upitno
pogledali jedan drugog. Kako bi izveli svoje tajne namjere bilo je preporuljivo
da se prikau miroljubivi. Zbog toga ree Carlos:
Vae posljednje rijei su ispravile sve to se prije dogodilo. Budui da
smo poten svijet, mi emo se umiriti u uvjerenju da ete vi uskoro uvidjeti
kako niste bili u pravu to o nama tako sudite.
Carlos je ponovo sjeo, a njegov brat takoer. Baumann je poslao svog
sina do onih kaktusa neka ubere nekoliko plodova koje e pojesti poslije jela.
Za vrijeme jela pala je i no i ljudi su upalili malu vatru. Drva je bilo
dovoljno. A sada su doivjeli jedno od uda Doline to pjeva. Kotao u dolini,
kao to je ve reeno, bio je odijeljen od ravnice visokim stijenama. Struje
zraka, to su se napolju mogle razvijati punom snagom, sa tri su strane nailazile
na otpor. Samo s etvrte strane, odakle su doli Yankeei i Meksikanci, mogla je
poneka atmosferska struja doi u kotao, a to je bilo samo tada mogue duva li
vjetar upravo iz tog pravca i ako je dovoljno jak da ne prestane u donjem dijelu

doline. Poto je nastupio sumrak, pojavio se vjetar koji je upravo dolazio iz

spomenutog pravca. Uspinjao se uz stjenovit zid i samo mali dio zraka mogao je
nai prolaz kroz usku pukotinu koja je sainjavala izlaz iz doline u pravcu Llana
estacada. Taj udar zraka nije dolazio na mahove, ve ravnomjerno. Sasvim su ga
jasno razaznali, ali jo nije bio tolike jaine da bi zatalasao plamen vatre. Nisu
ga ni uli, nije zvidao ni zavijao poput oluje, a ipak je bio jasan i zametljiv uhu.
Pritom bi plua disala sasvim drugaije negoli prije, da li je bilo tee disati, ili
lake, udnovato, to se nije moglo rei.
Kaktusova ploda je nestalo i sin Lovca na medvjede poe da ga ponovo
ubere. im se udaljio od grma, ostali su ga zauli gdje govori:
to je to? Doite ovamo, gospodo! Tako neto jo nikada nisam vidio.
Poli su za njim. Kad su proli izmeu dbunja i vode, iznenadi ih prizor. itav
kotao u dolini bio je u dubokoj tami, jer sjaj male vatre nije prodro kroz bunje.
Ondje, meutim, gdje su se nalazili kaktusi s plodovima ugledali su brojne
plamike koji su sjali udnovatim blijedim i bezbojnim svjetlom. Tvorili su
neko plameno pramenje. Svaki takav svijenjak od bilja imao je na sebi
nekoliko pramenov; svaki krak kao da je imao po jedan plamiak na svome
vrhu. Bila je to prekrasna, gotovo sablasna pojava.
to bi to bilo? pitao je Porter.
Ja, takoer, tako neto nisam jo nikada vidio! odgovori Falser.
ovjek bi se gotovo mogao i uplaiti. Tada su zauli iza sebe dubok i
jasan glas.
To je Kisniribisazhe-ko, pramiak Velikog duha koji on pali kada svoju
djecu eli na neto upozoriti.
Caspita! Tko je to iza nas? povie Emilio Pellejo prestraen.
Nalazimo li se moda u stupici?
Ne, umiri ga Lovac na medvjede. To je moj prijatelj kojega oekujem.
On je, kao to mu je to i svojstveno, doao, a da ga nitko nije primijetio.
Okrenuli su se. Odista, posred grmlja, upravo kraj vatre, stajao je jaha.
Kako je mogao doi u sredinu tog mjesta, i to na konju, a da ga nitko nije uo?
Sjedio je na prekrasnom vrancu koji je bio osedlan na indijanski nain. I odjea
na tom ovjeku bila je indijanska, indijansko je bilo njegovo lice koje je bilo
sasvim golobrado. Preko lea mu se sputala valovita, gusta i crna kosa. U ruci
je drao dvocijevku kojoj su drveni dijelovi bili okieni srebrnim avliima.
Yankeei i Meksikanci su zaueno kliknuli.
Tko je taj Indijanac? pitao je Porter. Ima li ih jo ovdje?
Ne, on je sam ovdje, odgovori Baumann. Ime mu je Winnetou,
poglavica Apaa.
Winnetou, Winnetou! razlijegalo se iz svih usta.
Apa je sjahao, a da nije pridavao nikakvu panju uenju, istupio je iz
grmlja, pokazao plamike i rekao:

Bijelci se nalaze u tom zatvorenom prostoru, u dolini, pa tako nisu

primijetili to se napolju dogodilo. Da to doznaju, Veliki Manitou im alje ovaj
plameni totem. Winnetou ne zna jeste li kadri da ga proitate.
to se dogodilo? pitao je Blound.
Nekate n'yul ili preao je Llanom estacadom. Winnetou ga je vidio na
sjeveru. Jao onome koji ga je susreo! Smrt ga je pojela.
Tornado, uragan? pitao je Lovac na medvjede. Kojim je pravcem
iao?
Upravo na istoku odavle podigao se pijesak u zrak, tako da je ondje bilo
tamno kao usred noi. Sunce je bilo zagrljeno tamom i sjalo je krvavim sjajem.
Ta no se naglo pomicala spram sjeveroistoka gdje ju je Winnetou ugledao da
prolazi.
Tornado je, dakle, iao pravo s juga na sjever.
Moj brat pravo kae.
Boe moj! Valjda nije tornado pogodio nae prijatelje! Winnetouove
slutnje su crne kao to je crno lice oluje. Nai prijatelji su mudri i iskusni, a Old
Shatterhand zna znaenje svakog daka. Ali tornado dolazi nenadno i ne alje
glasnike. Nijedan konj nije dovoljno brz da pobjegne. Old Shatterhand bi morao
upravo danas doi u Llano estacado i potkove njegova konja upravo su u tom
kraju dotaknule pijesak kamo je taj vjetar leinar, poletio. Moda je krvni
brat Winnetouov zajedno sa svojim prijateljima pokopan gomilom pijeska.
Bilo bi to strano. Moramo poi onamo. Smjesta! Poimo ka konjima!
Winnetou ga zaustavi rukom.
Neka se moj brat ne uri suvie! Ako se Old Shatterhand naao posred
tornadova puta, on je mrtav i naa pomo dolazi prekasno. Ako se, meutim,
naao sa strane, on je neozlijeen i prijeti mu samo da zaluta, jer je oluja sasvim
promijenila lice Llana. Mi moramo poi u susret Old Shatterhandu, ali ne nou,
jer i nas Llano gleda drugaijim oima i vodi nam moe biti samo danje
svjetlo. Tko eli pronai onoga koji je zalutao, mora paziti na to da sam ne
zaluta. Zbog toga neka moja braa sjednu k vatri. Prvi cik zore ugledat e na
polazak.
Ispruio se kraj vatre, a ostali su uinili isto. Pritom su svi i nehotei legli
u izvjesnoj udaljenosti od njega. Bila je to posljedica slave koju je imao taj
slavni poglavica. Zbog toga su svi neko vrijeme utjeli. Napokon je
New-Moona pobijedio poriv da neto uje o Apaevim prijateljima koje su
ekali. Obratio se Baumannu:
Kao to sam uo Old Shatterhand je ovjek koji e se sastati s vama,
sir?
Jest, on je; ali nije sam. Dovest e i jo neke ljude.
Tko su ti ljudi?
Debeli Jimmy i dugaki Davy, ija ste imena ve zacijelo uli.
Naravno da znam oba ta zapadnjaka, dodue samo po prianju drugih.
Da li je s Old Shatterhandom jo netko?

Jest. Jo su dvojica s njime, a moda i njih ve znate budui da ste uli o

Shatterhandovu pohodu u Yellowstone, naime to su Hobble Frank i crnac Bob.
Winnetou nas je, svojevremeno, kad se odvajao od nas na Yellowstone rijeci,
pozvao da jednom kasnije doemo na panjake Apaa. Ja sam se odazvao tom
pozivu, zajedno sa svojim sinom, prije od ostalih, jer sam se nalazio prijeko u
Sierra Verde. Sad e doi Old Shatterhand s ostalima i kao to ste uli mi znamo
njegov pravac i vrijeme.
teta, vjena teta, to nas estorica ve sutra ujutro nastavljamo put!
Toliko bih htio upoznati vae prijatelje.
To nije mogue, jer vi idete prijeko u Dallas. Uostalom, i mi polazimo u
cik zore. Ali, nastavi Baumann, recite mi, sir, kako ste dobili to svoje crno
lice i emu zahvaljujete svoje ime ?
Obje te stvari zahvaljujem najveem lopovu koji postoji na dalekom
Zapadu, naime Stealing-Foxu.
Zar tome nitkovu? Ah! Dugo vremena ve nisam nita uo o tom
momku. Htio bih ga sastati.
Zar ste ve i vi imali s njime posla? pitao je New-Moon.
On sa mnom. Ukrao je jednom moju blagajnu i odnio svu moju
uteevinu. Nazivao se Weller. Ali iz mnogih stvari, koje sam kasnije uo,
zakljuio sam da je to zapravo Stealing-Fox. Nikada se nisam namjerio na
njegov trag, ali sam, nema tome dugo, uo u New Meksiku da jo uvijek ivi.
Sad se zove Tobias Preissegott Burton i u maski pobonog mormonskog
misionara htio je neke ljude namamiti u Llano estacado. Jedan ga je od tih ljudi
prepoznao i pozvao na razgovor, a razbojnik je na to pobjegao.
Dovraga! povie New-Moon. Da sam samo ja bio prisutan! Rado bih
obraunao s njime.
Zar vam je radio o glavi?
O glavi i o imetku. Bilo je to, naime, prijeko u Coloradu, na Timpas
rijeci. Doao sam iz Arizone gdje sam kao kopa zlata u Navajos springsu
sklopio prilino dobar posao; uza se sam imao prilinu svotu novaca u to sam
pretvorio prainu i zrnca zlata. Na putu mi se pridruio neki stupiar koji je kao
i ja iao u Fort Aubrey to se nalazi na Arkansasu. Izgled i nastup toga ovjeka
inio mi se vrijedan povjerenja i budui da ovjek nikada ne eli biti sam na
Divljem zapadu, njegovo mi je drutvo dobro dolo.
Jeste li mu moda rekli da je u vas mnogo novaca? pitao je Baumann.
Ni govora. Ali momak je to dokuio, jer sam ga nou zatekao kako
oprezno pretrauje moje depove, a ja sam se nasreu probudio. Izgovorio se da
sam u snu toliko stenjao da mi je kanio otkopati kaput kako bih lake disao.
Naravno, nisam mu vjerovao i od tog sam trenutka bio oprezan. to se tada
dogodilo moete i sami zamisliti.
Naravno! ovjek se nalazi s takvim lopovom, u divljini. ovjek eli i
mora spavati, a sva mu je panja uperena na to da se ne dogodi nesrea. To je
teka zadaa. Udarac noem, metak pa ivota i imetka vie nema.

Hm, momak je u biti bio kukavica. Krasti i varati, jest; ali proliti krv, to
nije bio kadar. Na rijeci Timpas smo zastali. Bio je vru dan, ali je duvao jak
vjetar i vruina je bila podnoljiva. Strastveno sam puio i ponovo sebi napunio
lulu, znate, to je kratka lula s izrezbarenom glavom u koju je moglo stati gotovo
etvrtina kese. Odabrao sam sebi tako veliku glavu lule da je ne moram uvijek
iznova puniti. Kad sam htio zapaliti, ree mi pratilac kako je zauo glas nekog
tukana u grmlju. Odmah sam odloio lulu, posegao za pukom i otiao da
moda ubijem pticu. Ali ptici nije bilo ni traga, naiao sam, meutim, na
oposuma kojeg sam i ubio. Kad sam se vratio, bilo je proteklo nekih pola sata.
Momak se odmah dao na posao da otvori ivotinju i da joj skine kou. Ja sam,
meutim, dohvatio lulu u namjeri da je zapalim. To mi nije polazilo za rukom
zbog vjetra. Legao sam, dakle, na zemlju koliko sam dug, licem okrenut zemlji,
namjestio eir spram pravca vjetra i zapalio lulu. Ovoga je puta uspjelo.
Pritisnuo sam gubu na duhan, povukao nekoliko puta - neto je zaitalo, neto
je zapraskalo, vatra mi je navrla u lice i glavu. U tom trenutku me momak
zgrabio iza lea, pritisnuo mi glavu na dolje, a drugom rukom poao u dep. Bio
sam toliko prestraen da mu je uspjelo izvui moju lisnicu. Ja sam ipak zgrabio
njegovu ruku drei je vrsto. Bio sam jai od njega, ali nita nisam vidio. On je
drao lisnicu vrsto u ruci. Ja sam je takoer zgrabio. On je vukao na jednu
stranu, a ja na drugu. Lisnica se razderala. Pali smo svaki na svoju stranu. On je
u ruci drao jednu polovicu lisnice, a ja drugu. Tada sam skoio na noge i
povukao no. Na sreu, kad me onaj j plamen liznuo po obrazu, ja sam na tren
zatvorio vrsto oi, inae bih oslijepio. Kapci su mi ipak bili ranjeni. Mogao
sam ih tek malo otvoriti. To je bilo dovoljno da vidim momka. Ustremio sam se
noem na njega. To ga je ohrabrilo da zgrabi i svoju puku s tla kako bi je
uperio na mene. Silna bol razdirala je moje oi. Bio sam izgubljen. Pao je hitac,
ili, bolje reeno, jedan hitac je pao, ali na moje zauenje nisam ja bio pogoen.
Obrisao sam oi, otvorio ih s puno muke i vie ga nisam vidio. Pritom sam
zauo s druge strane vode glas kako zapovijeda 'stoj, ubojico!' nato sam zauo
topot konja koji se udaljavao.
Lopua je sjeo na svoga konja i pobjegao s polovicom lisnice gdje se
nalazilo pola mog imetka.
udnovata stvar! ree Baumann. Netko ga je, dakle, omeo u poslu.
Jest, ree New-Moon. To je poznat zapadnjak, Juggle-Fred, naao se
u blizini, uo je moj hitac kad sam ubio oposuma. Poao je za hicom i upravo
nas otkrio u trenutku kad je lopov navalio na mene. Fred je opalio na njega i
pogodio ga u ruku na to je taj lopov ispustio puku i potrao svojem konju da
to bre pobjegne. Juggle-Fred je doveo svoga konja i doao k meni. O gonjenju
razbojnika nije moglo biti rijei, jer ja nisam mogao poi na put, a Fred me nije
smio ostaviti; moje je lice trebalo kvasiti danju i nou hladnim oblozima. itav
tjedan smo logorovali na toj rijeci. Izdrao sam silne boli, a izgubio sam takoer
i golemu svotu novca, ali sam usprkos tome bio veseo to sam spasio vid.
Kako se taj ovjek nazivao pred vama?

Henry Fox. Kasnije sam doznao u Fort Aubreyu da je bio zloglasni

Stealing-Fox.
Zacijelo je za vrijeme vae odsutnosti napunio lulu barutom.
Jest, jest. Da me prevari posuo je neto duhana na povrinu. Da dobije
vremena rekao mi je kako je zauo tukana: Znao je da u odmah potraiti pticu,
jer sam bio bolji lovac od njega. Bio je on neki dugaki, mravi ovjek, a crte
mu lica neu nikada zaboraviti. Znam da bih ga odmah prepoznao ako ga
jednom sretnem.
Meksikanci su za vrijeme te prie napeto sluali svaku pojedinu rije.
esto su jedan drugoga pogledavali, mislili su da ih nitko ne vidi. Ipak je tu bio
netko tko ih je promatrao-Winnetou.
Sjedio je oiju prividno uperenih ravnoduno u valovitu povrinu jezera.
Meutim, od vremena do vremena bacio bi ispod svojih dugih i gustih trepavica
otar pogled prema Meksikancima. Apa im nije vjerovao. To je bilo sigurno.
Sin lovca na medvjede htio je, nema tome dugo, donijeti one plodove
kaktusa, ali je ugledavi udnovato svjetlo, bio sprijeen u tome. Meksikancima
je to bilo drago. Nastojali su da tajnom progovore nekoliko rijei jedan s
drugim, a to je bilo mogue samo u tom sluaju ako se udalje od vatre. Zbog
toga je Emilio Pellejo ustao govorei:
Htjeli bismo jo nekoliko plodova ubrati; mladi ih nije donio. Ide li i
ti, Carlos?
Naravno, odgovori upitani ustajui brzo. Poimo.
Lovac na medvjede ih je htio sprijeiti. Dokuio je kako namjeravaju
razgovarati nasamo. Htio je to osujetiti. Ve mu je na usnama bila rije, ali
Apaeva kretnja mu zapovjedi neka uti.
Braa su se udaljila. Jedva da su zamaknuli za grmlje Winnetou je tiho
rekao:
Tih ljudi pogled nije poten, a misli su im zle. Winnetou e doznati to
kane. Sasvim tiho nestao je u grmlju.
Zar im i on ne vjeruje? pitao je Porter.
Kladim se da su to poteni ljudi.
Ti bi zacijelo izgubio okladu, odgovorio je New-Moon. im sam ih
ugledao, nisu mi se svidjeli.
To nita ne znai. Sumnjati u ovjeka valja tek onda kad postoje dokazi
da je on zasluio da se u njega posumnja.
Ta dvojica upravo to i zasluuju, razjasni Lovac na medvjede.
Nijedan gospodar nee svoja dva najbolja ovjeka istovremeno poslati na put.
Pogledajte njihove konje, sir! Zar su to konji koji su prevalili put od San Diega
dovde? To mjesto je odatle udaljeno, ako pravo sudim, najmanje tri stotine
engleskih milja. Konji, koji bi takav put prevalili u potpuno divljem kraju,
drugaijeg su izgleda. Ja sudim da su ti konji bili nedaleko odavde dobro
sklonjeni, i kladio bih se za tisuu dolara da ta dvojica nisu nita drugo ve
provodii za Leinare Llana estacada.

Svi vrazi! povie Porter iznenaen. Zar odista tako mislite, sir?
Dospjeli bismo odista u dobro drutvo! Ti bi nas ljudi, naime, vodili kroz Llano.
Mogue je da ne zasluuju nae povjerenje. Tada su zauli i glas Martina
Baumanna koji je zbog svoje mladosti dosada utio:
Oni to zaista ne zasluuju, mister Porter. Kadar sam im to i u lice rei.
Zar tako? Kakve razloge imate to tako loe mislite o njima, mladi
ovjee?
Zar niste primijetili kako su se gledali kad se pripovijedalo o
Stealing-Foxu?
Nisam. Sluao sam priu i nisam gledao ljude oko sebe.
Ja sam ih tano promatrao budui da je moj otac nepovjerljiv spram
njih. Lako sam to inio, jer tako mladom i neiskusnom ovjeku kao to oni
misle o meni, nisu poklanjali nikakvu panju. Primijetio sam kako se gledaju i
zakljuujem po tome da Stealing-Foxa sasvim dobro poznaju.
To je vrijedno panje. Hm! Taj se lisac sada, dakle, ovdje nalazi i
dovlai ljude u Llano estacado? Momci ga, znai, poznaju? Iz svega toga bi
ovjek mogao satkati dobru rimu, iako ona ne bi lijepo zvuala. ini mi se da
spremaju stvari koje bi nam mogle nauditi. I oni tajnoviti plamici ondje meu
kaktusima i ta mi se stvar ne svia. Nisam praznovjeran, ali takve pojave mi se
ne sviaju. Uvijek to neto znai.
to bi to bilo?
Atmosfera je zacijelo puna elektrine napetosti.
Elektrika? Napetost? Ne razumijem to. To mi je suvie ueno. Dodue,
znam da se ovjek moe elektrizirati; ali vatra, plamen, i to na kaktusima? Zar
moda kanite taj elektricitet dovesti u svoje cipele?
Tako je, mister Porter. Zar moda munja takoer nije plamena pojava?
Itekako.
No, uzrok munji je elektricitet, a tu stvar ne treba objanjavati. to se
tie tih plamiaka, to smo ih, nema tome dugo, vidjeli, njih mornari primjeuju
na jarbolu, krievima i na produetku katarke. Takve plamike moete vidjeti i
na vrhovima crkvenih tornjeva, u kronji drvea i na iljku gromobrana. Takvo
svjetlo se naziva takoer i Kastor i Poluks. Nastaje strujanjem elektriciteta. Vi
ste ve zacijelo uli o Sablasti Llana estacada.
Vie no to mi je to drago.
Jesu li vam pripovijedali kako je lik te udnovate prikaze nou katkada
opiven plamenim rubom?
Jesu, ali ja u to ne vjerujem.
Mirno moete tome povjerovati. Jednom sam se naao prijeko u
Montani, na nekoj irokoj ravnici, a bilo je nou. Slijevalo je naokolo, ali nije
dolo do nevremena. Tad su se iznenada na vrcima uiju moga konja pokazali
plamici. Ispruio sam ruke, pa sam primijetio na svojim prstima takoer sline
plamike, priem sam osjetio sasvim neto udnovato u prstima. Jednako je tako
i s onom Sablasti. Kad jae kroz Llano, njegovo je tijelo najvia taka u ravnici.

Ako je pritom no i ako ima dovoljno elektrine napetosti u atmosferi, to je

njegovo tijelo takoer obavijeno plamicima.
Vi, dakle, vjerujete, da postoji Sablast Llana estacada?
Vjerujem.
Smatrate je ovjekom?
A to drugo da mislim?
Hm! Mnogo sam o svemu tome uo, ali se nisam nikada potrudio da o
tome razmislim. Ali sada kad se Llano estacado nalazi preda mnom rado bih
znao to da zapravo pomislim o svemu tome. Moe se desiti da nam se ukae
ba zavrijeme jahanja. to da ovjek uini u tom sluaju?
Kad bih se ja sastao s tom Sablasti, ja bih tom ovjeku pruio ruku i
pozdravio ga kao dobrog momka. Stvar je, naime . . . Baumanna je neto
prekinulo u rijei. Winnetou se vratio. urio je, ali je ipak iao bezglasno
uljajui se poput zmije; sjeo je na svoje mjesto. Prije toga je, dok su
Meksikanci polako koraali, u tami otpuzao na rukama i nogama, udaljivi se
izvjestan komad puta od njih, a zatim se uspravio i brzim trkom otrao do
kaktusa. Zbog svojih mekanih mokasina i zbog velike vjebe nitko ga nije ni
uo ni vidio. Cilj je dosegao prije Meksikanaca, pa se ondje sakrio i oni ga nisu
mogli vidjeti. Osim toga bilo je tako tamno da su Meksikanci morali brati
plodove samo pipajui. Plamici su, naime, ve bili nestali. Upravo kad se
Winnetou sakrio, dola su braa. Razgovarali su. Winnetou je uo svaku rije.
Ve su, idui onamo, zapoeli razgovor, jer to to su sada govorili bio je tek
nastavak ve zapoetog razgovora.
Onom takozvanom Lovcu na medvjede platit u ono uvredu, prijetio je
Carlos. U svakom sluaju posao nee biti lak kao to smo pomislili. Apaeva
pojava dala je itavoj stvari drugaiji pravac.
Naalost, u pravu si! Jer toga ovjeka nee moi zavesti u bludnju krivo
postavljenim znakovima.
Najpametnije je pustiti ove momke neka zaspu, pa ih zatim ohladiti.
Misli da li je to mogue? Ne vjeruju nam. Na oprezu su. Ne vjerujem
da e jedan od nas dvojice dobiti koju strau.
Sad si pak ti u pravu; toga e se uvati. Ali emo se potruditi, da ipak
izvedemo na plan. Nita ne moemo sada utvrditi. Ako nam uspije da se
osiguramo, valja nam raditi samo noevima, tiho i bez uma, valja udariti
posred srca.
A ako nam taj plan ne bude mogue izvriti?
Bilo bi to glupo! Pomisli samo, sedam konja; pritom ona prekrasna
Apaeva ivotinja, a zatim oruje i itav novac! Samo bismo nas dvojica dijelili!
To bi bio plijen! Ako nam ne uspije, moramo nae ljude zvati u pomo.
Winnetou ide s ona oba Baumanna k svom prijatelju Old Shatterhandu, a
Yankee e se zacijelo njima pridruiti kada nas budu izgubili kao vodie.
Pojahat emo ispred njih do naeg skrovita gdje emo zacijelo naii na nau
strau, a taj e nam ovjek dovesti nae ljude. Tada emo momke dobiti u svoje

ake, a takoer i Old Shatterhanda i sve ostale koji jau s njime. Vratimo se,
meutim, da sumnja bude to manja. Moj eir je pun plodova.
Moj takoer! Hajdemo!
Poli su; ali jo prije njih mugnuo je Winnetou odatle i u luku se vratio i
sretno prispio do vatre gdje je, kao to je ve bilo reeno mirno sjeo i nitkovi
nisu nikako mogli slutiti da ih je netko uo. Dijelili su sada plodove. Svi su
uzimali samo Winnetou to nije uinio. Winnetou je odbio ponueni plod
govorei:
Poglavica Apaa ne uzima nikada ovaj plod.
Kakav je to plod? pitao je Emilio Pellejo zauen.
Zar ne poznajete ovaj plod, pa ste ga moda zamijenili nekim
otrovnim?
Winnetou taj plod smatra otrovnim.
Otrov? Zato da sada taj plod odjednom postane otrovan?
Jer se nalazi u rukama koje donose nesreu i smrt. Winnetou je te teke
rijei izgovorio tako mirno kao da je to najobiajnija stvar.
Ascuas! povie Emilio. Zar da to dopustimo? Traim da povuete tu
rije.
Pshaw! Apa je samo odmahnuo rukom. U toj rijei kao i u tom
pokretu bilo je toliko samosvijesti da su Meksikanci shvatili kako je bolje da
popuste. Kad bi poglavica bio sam kraj njih ne bi se osudili stupiti s njime u
otvoren boj. Tu su jo bili i ostali koji bi se zacijelo nali na Apaevoj strani.
Zbog toga je Carlos rekao svome bratu umirujui ga:
Umiri se! Zato da stvaramo nesporazum! Rijei jednog Indijanca ne
valja stavljati na vagu.
U pravu si. Pretpostavljam svemu mir i smatram kao da nita nije
reeno.
Winnetou nije nita odgovorio. Legao je u travu, zatvorio oi i priinjao
se kao da kani zaspati.
Ta kratka svaa, iako je sada bila zavrena, na sve ostale je djelovala
veoma uznemirujue. Ako Winnetou govori takve rijei, zacijelo je uo neto
zlo od ove obojice. ta su to samo naumili? Nita nije govorio. Bio je to dokaz
da ovog trenutka ne treba oekivati nikakvu neprijatnost. Ali sumnja se ipak
poveala, a svemu tome bila je posljedica to to se nitko nije osjetio ponukanim
da zapone razgovor. Svi su zautjeli, iako su prije toga mnogo govorili, jer je
svatko osjeao da bi izrekao neku sumnju.
Lovac na medvjede i njegov sin uinili su kao i Winnetou; takoer su
legli. Ostali su se poveli za njihovim primjerom. Za kratko vrijeme inilo se kao
da svi spavaju. Meutim, nije bilo tako. Meksikanci, slijedei svoj plan, a i zbog
sumnje koju su osjetili, bili su budni.

DOLINA TO PJEVA
Tako je prolo vie od pola sata.
Ljudi ne bi mogli, pa da se i meu njih nije uvukao crv sumnje, jo uvijek
zaspati. Napetost oko njih porasla je. Grmlje je tiho, jedva ujno zakripalo.
Podigao se tihi povjetarac koji je postajao sve jai; pomicao je grane i one su se
doticale. inilo se kao da male, jedva primjetljive iskre skau s jednog iljka
granice na drugi. Odjednom su svi skoili na noge. Zaorilo je neto, bio je to
sasvim udnovat glas kao zvono kojega se glas razlijegao visoko iznad njih.
Trajalo je to pola minute, pritisnulo je, sve vie rastui, tlo, razlijegajui se
iznad vode.
to je to? pitao je New-Moon. Zar ima tu neka crkva sa zvonima?
Kad ne bih znao ...
Zapadnjak je zautio. Zauli su drugi glas, vii od onog prije. inilo se
kao da dolazi od neke snane trube, rastao je polako da pone padati; nestao je u
takvoj tiini da to ni najvjetiji umjetnik na trublji ne bi mogao izvesti.
To je Yuaf-kai-umpare, glas Doline to pjeva, razjasni poglavica
Apaa.
To je, dakle, to! ree Lovac na medvjede. ujte!
Zrakom se provlaio neki tihi uzdah. Taj uzdah poprimao je odreen glas
izvanredne istoe. Boja tog zvuka bila je jednaka osmoglasnom glasu orgulja,
trajao je neko vrijeme, nadoao je zatim drugi, njeniji, koji je trajao, a onaj prvi
se vie nije mogao uti. Ti glasovi su bili sasvim udnovati. ovjeka bi mogao
spopasti uas, a ipak je sve to bilo toliko njeno da je ganulo ljude. inilo se
kao da neki nevidljivi truba okuava svoj instrument, zacijelo je to bio
instrumenat to ga ni u kakvu orkestru nema.
Ljudi su tiho sluali hoe li se to udo jo jednom ponoviti. Odista! Kroz
grmlje se provlaio ponovo duh vjetra donosei sobom itav niz glasova koji su
u svojoj istoi bili sasvim razliiti. Oni dublji glasovi trajali su neto dulje
obrazujui s onim viim harmonijski slijed i tvorei iz istih tonova naravnu
tonsku ljestvicu, a mogli su se razlikovati troglasi, sedmeroglasi i deveteroglasi.
Nije bilo niega to bi se moglo usporediti s tim glasovima. Nijedan
poznat instrument nije mogao proizvesti tonove takve miline, kojima su se
pridruili i drugi, a inilo se kao da proizlaze iz najnjenijeg grla i da ih pjevaju
najnjenije usne.
Uskoro su zauli u tempu najdubljeg maestosa zvuk kao da dolazi iz
najveih orgulja. Glas se uzdizao visoko, njeno i jasno kao glas pravde, a
izmeu svega u raznim visinama zauli su prodoran zvuk korneta, pozaune, pa
zatim viole i na kraju akordeona. Uskoro su ti zvuci bili otvoreni i jasni da se
potom prigue. Ali svi ti umjetniki izrazi nisu kadri podati jasnu sliku o prirodi,

boji i djelovanju tih tonova to su ispunjali dolinu, a koji su, sjedinjeni u

dubokoj i uskoj struji, odlijetali.
Ljudi se nisu usudili izgovoriti ni rije. ak i oba Meksikanca bili su
osvojeni tom glazbom to dolazi iz nonog neba koje kao da nosi okolne litice
to streme u vis. Pa i najsurovija priroda ljudska nije se mogla oteti svetom
uzbuenju.
Svemu se tome pridruila jo jedna pojava, koja se nije ticala uiju, ve
oiju.
inilo se kao da se nebo podiglo, kao da se udaljilo. Ono malo zvijezda,
to su stajale na svodu, inile su se manje no to su to bile obino. Na tom nebu,
ovdje, to spram juga, ini se, kao da poiva na liticama, pojavila se nenadano
svijetlo-uta i jasna ploha koja je bila velika kao pun mjesec. Ta ploha je bila
otro omeena i inila se kao da izrasta iz svijeta zvijezda i kao da pravom
crtom sve bre i bre nailazi u dolinu. Pritom se stalno poveavala i bila sve
jasnija, vidjelo se da to nije ravna ploha ve puna kugla.
Obris te kugle je polako gubio otrinu. Iz te kugle su izbijale, poput
munje, zrake, oblikovao se rep koji je bio mnogo jasniji i ivlje je sjao od bilo
kakva repa neke komete.
Kugla vie nije bila tako uta kao prije. inilo se sve vie kao da se
sastoji od tekue vatre iji pokretni ar sjaji u svim moguim bojama. Ljudi su
vidjeli kako se ta kugla okree oko svoje osi. U najmanju ruku ove ive boje su
govorile da je tako. Brzina se silno poveavala. Tada se uinilo kao da je u letu
zastala upravo posred doline. Zauli su lom kao da su odjednom svoje hice
ispalili mnogi topovi. Kugla se raspala u bezbroj komada to u padu gube svoje
svjetlo. Rep su jo nekoliko sekunda vidjeli. U jezerce je neto pljusnulo i voda
je visoko briznula kao da je u nju palo neto teko i iz velike visine. Ljudi su bili
potpuno mokri.
Nebo je sad bilo ponovo sivo kao i prije. Vidjeli su ponovo zvijezde kao
male takice, a iznad glava ljudi razlijegao se pun i snaan glas to se sastoji iz
samih oktava. Bili su prestraeni.
Samo Winnetou je bio miran kao i do sada. Nije bilo tog dogaaja koji bi
njega pokolebao u njegovu miru.
Ku-assi-nih, ognjena kugla, rekao je. Veliki ju je Manitou bacio s
neba i razbio na zemlji.
Ognjenu kuglu? pitao je Blound.
Jest, sve je to imalo oblik kugle. Ali jeste li primijetili rep? Bio je to
zmaj; bio je to zao duh koji se javlja oko ponoi.
Schi-iklo - ja se smijem tome! odgovori Apa prijezirno okreui se
od tog praznovjernog ovjeka.
Jest, duh je bio! saglasi se Porter sa svojim prijateljem. Nikad ga jo
nisam vidio, ali sam uo gdje drugi o tome govore.
Nemojte dopustiti da vam se smijemo, sir! uplete se Lovac na
medvjede u razgovor. Ne ivimo vie u tamnom srednjem vijeku kad se

vjerovalo u zmajeve i sablasti; glupci su dobrim dijelom pridonijeli tom

vjerovanju da bi lukavci brali plodove njihove gluposti.
ega je bilo prije, to postoji i sada! Ili mislite biti mudriji od mene?
pitao je Porter otro.
Boe moj! Ne umiljam ja sebi nita. Prije su sve pojave, koje ovjek
danas lako raznjanjava, smatrali avoljim stvarima. Sada je, meutim, znanost
toliko napredovala da se avao mora povui zajedno sa svojom bakom.
Tako dakle! Vi, takoer, spadate u red onih mudraca koji sebe nazivaju
uenjacima?
Nisam ja uen ovjek. Ali da ognjena kugla nije avao, to znam.
ta je, dakle?
Nita drugo ve dio nekog zapaljenog nebeskog tijela koje je moda i u
nastajanju, ili upravo nestaje, a put ga je naveo blizu zemlje, pa ga je ova
privukla.
Nebesko tijelo? Dakle, vi mislite zvijezdu? Tko vam je to objasnio?
Objasnio? Nitko! Ali mi je to priao nitko manji ve sam Old
Shatterhand. Kad smo jednom naveer sjedili kraj logorske vatre, priali smo
esto o takozvanim nerazjanjenim stvarima i pojavama, a za sve takve stvari je
on naao prirodno objanjenje. Zar niste uli da je upravo kraj nas neto palo u
vodu?
uo sam, vidio, a takoer i osjetio. Bili smo svi dobrano mokri.
Dakle, po vaem miljenju, ovdje je u jezero pao sam vrag, i budui da
smo propustili da ga spasimo, on se zacijelo utopio.
Nee se taj utopiti. Zavukao se on odmah u pakao.
Ondje e se, dakle, osuiti na vatri, jer se i on smoio, kako ne bi
zadobio prehladu i tako obolio. Ne, sir! Kad bismo mogli isuiti jezero, nali
bismo rupu na dnu u kojoj se nalazi aerolit, to je komad gvoza nekog meteora,
a to je bila ta ognjena kugla.
Komad eljeza? Hm! To nas je moglo ubiti.
Nema sumnje. Srea je to je taj komad upravo pao u jezero.
Hm. Da li vam je moda Old Shatterhand razjasnio i one glasove koje
smo malo prije uli?
O Yuaf-kaiu nismo razgovarali. Ali se jasno sjeam kako je on govorio
o poznatom Sackbutskom prijevoju koji lei prijeko u planinama Rettle snake.
Ako vjetar prolazi odreenim pravcem kroz usku i duboku provaliju, uju se
zvuci pozaune. Taj procijep je instrumenat, a vjetar glazbenik.
To objanjenje je odista vjetrovito, ali ja se ne elim s vama prepirati.
Vjerujte vi to vas je volja, a ja mislim ono to je mene volja.
Lovac na medvjede je u pravu, potvrdi Winnetou. Ima mnogo dolina
u kojima se uju takvi glasovi, a poglavica Apaa je takoer vidio komade
eljeza to ih veliki Manitou baca s neba. Dobri Manitou je svakoj zvijezdi dao
svoj put i kada ognjena kugla izgubi svoj put, mora nestati. Pokuat u otkriti
trag eljeza u vodi.

Winnetou je te rijei izgovarao udnovato povienim glasom. Tada se

udaljio idui kraj vode i nestajui u nonoj tami.
Ostali su ponovo sjeli i ekali da se vrati. Nitko nije govorio. Samo je
Martin Baumann zaaptao svome ocu:
to je to s Winnetouom? Toliko je glasno govorio kao da jo netko treba
da uje njegove rijei. To, to je poao po svemirsko tijelo, zacijelo je neka
izlika.
Tako je! ree Lovac na medvjede. Kladim se da se ublizini nalazi
netko tko prislukuje. Koliko poznam Apaa, on ga je primijetio i otiao da ga
uhvati. Priekajmo!
Ljudi nisu morali dugo ekati. Nakon nekoliko trenutaka zauli su neko
kretanje u grmlju kao da se neka ivotinja provlai kroz dbunje. Zauli su
kratki i preplaeni uzvik, a uskoro potom je Winnetou donio nekog Indijanca iz
grmlja.
Kakvo je moralo biti oko koje u tami noi otkriva u grmlju prislukivaa!
Samo jednom ovjeku to moe poi za rukom, a taj je ovjek Winnetou, da se
uhodi priblii i da ga uhvati bez ikakva otpora. Obojicu su opkolili svi prisutni
ljudi. Zarobljenik je imao samo no uza se: Winnetou mu ga je bio oduzeo; rasta
je bio omalena, a lice mu nisu razaznavali zbog tame.
Winnetouove oi su bile naviknute na no. Znao je tko je pred njim.
Zato moj mladi crveni brat nije otvoreno pristupio k nama? pitao je
on. Mi bismo ga ljubazno doekali.
Zarobljenik nije odgovarao. Apa je nastavio:
Moj brat je sam tome kriv to je uhvaen. Ipak mu se nita nee
dogoditi. Eto, vraam mu no. Neka ode k svojima i neka im kae da su nam
dobrodoli i da se kraj nas mogu odmoriti.
Uf! povie zarobljenik uzimajui svoj no. Odakle zna da su nai
ratnici u blizini?
Winnetou bi morao biti djeak kad to ne bi znao.
Winnetou, poglavica Apaa? zaudi se zarobljenik. I ti mi vraa no?
Dri li me Apaem?
Ne. Moj mladi brat nije obojen ratnim bojama; pretpostavljam,
meutim, da je pripadnik plemena Komana. Jesu li moda tvoji ratnici iskopali
ratnu sjekiru protiv Apaa?
Nisu. iljci ratnih kopalja zabodeni su u zemlju, ali izmeu naih
plemena, usprkos tome, ne vlada prijateljstvo.
Winnetou je spreman da zapali vatru ovdje i da s vama popui lulu mira.
Ne pitam zbog ega su tvoja braa dola u ovu dolinu. Tvoja braa znaju da
svatko tko naie u ovu dolinu logoruje kraj ove vode. Zbog toga su zastali i tebe
izaslali u izvianje da vidi ima li koga. Je li tako?
Jest, potvrdi Koman.
Bude li jo jednom u takvoj prilici leao u grmlju i bude li promatrao
strane ratnike, zatvori one kapke; oi su te odale! Koliko ima tvojih ratnika?

Dva puta po deset.

Poi k njima i reci im da ih ekaju Winnetou i osam bijelaca i da e biti
primljeni kao prijatelji. To, da te Apa uhvatio moe preutjeti. Ja o tome neu
govoriti.
Dobrota velikog poglavice razveseljuje moje srce. Nita neu preutjeti,
ve u rei istinu kako bi moja braa bili osvjedoeni da ete ih primiti kao
prijatelje. Biti otkriven od Winnetoua nije sramota. Zapamtit u savjet koji sam
sada uo.
Krug se otvorio i Koman odbrza.
Bijelci su, a pogotovu dvojica Meksikanaca, vjerovali kako je to ipak
smiono dvadesetoricu Komana bez daljega primiti u svoj logor. Poglavica je
Apaa, meutim, vrlo odreito rekao:
Winnetou zna to ini. Ako ratnici Komana dolaze u ovu dolinu, taj
pohod nije uperen protiv Apaa. S onu stranu doline nalazi se grob jednog
njihovog velikog poglavice. Oni ga zacijelo ele pohoditi kako bi jednom u
godini otpjevali alobnu pjesmu. Zapalit emo vatru kako bismo mogli
promatrati njihova lica to jasnije. Da bismo bili to sigurniji, primit emo ih
napolju, izvan grmlja.
Zapalili su novu vatru. Za to vrijeme je Winnetou poveo Lovca na
medvjede i njegova sina Martina u stranu govorei im tiho:
Meksikanci nisu ono za to su se prikazivali. Pripadnici su Leinarske
bande iz Llana estacada i kane nas umoriti. Winnetou misli da Komani kane u
Llano estacado. Meksikanci to ne smiju znati, zbog toga sam priao kako se s
onu stranu doline nalazi grob, ali to nije istina. Vie nije mogao govoriti, jer su
i ostali naili poto su zapalili veliku vatru, a svjetlost je probijala kroz grmlje
obasjavajui veliku vatru. Naravno, svi su nosili svoje oruje uza se za sluaj da
se Komani ne bi ponaali onako kao to je to oekivao Winnetou. Uskoro su
zauli topot konja. Indijanci su se pribliavali. Stali su nadomak mjestu. Njihov
voa je sjahao pribliavajui se polako. Winnetou mu pristupi pruajui mu
ruku.
Ratnici Komana su nam dobro doli, ree on. Winnetou ne pita to
oni ovdje rade. On zna da ste nakanili poi na grob svoga poglavice i da ete se
zatim mirno vratiti u svoje wigwame.
To je glasno rekao, ali je tiho odmah nastavio:
Neka to potvrdi moj brat. Winnetou e mu to kasnije objasniti.
Snalaljivi Koman je na to odgovorio:
S radou primam Winnetouovu ruku koji je najvei ratnik plemena
Apaa, a ipak je uvijek poglavica mira. Mi smo spremni popuiti lulu mira s
njime, jer se ne nalazimo na ratnom pohodu ve elimo odati poast
medicinama mrtvog poglavice.
Winnetou vjeruje u rijei svoga brata i poziva njega i njegove ratnike
neka sjednu kraj vatre i neka popue s njime lulu mira. Oba su poglavice jedan
drugome stisnuli ruku. Bio je to dokaz da Komani ne namjeravaju uiniti nita

zla. Njihov voa je dopustio da ga Winnetou doprati do vatre, Komani su ih

slijedili. Raspodijelili su se oko malog jezerca gdje su privezali svoje konje da
mogu pasti i piti. Tada su pristupili k vatri.
Kraj vatre je bilo prilino tijesno, jer slobodna prostora izmeu grmlja i
vatre nije ba bilo mnogo. Valjalo je sjesti sasvim gusto kako bi se obrazovao
krug posred kojega su se nalazili Winnetou i voa Komana. Jedan Koman se
dulje bio zadrao od ostalih. Sad je i on naiao. Prije no to e sjesti pogledao je
ljude naokolo. Kad mu je pogled pao na brau Pellejo, trgnuo se poput munje i
povikao:
Uf! Husihakard tsari ordietza ihkard -kakvi se to psi nalaze ovdje!
Budui da jo krug nije bio obrazovan i svatko je bio jo zauzet samim sobom,
svi nisu uli taj povik. Voa Komana ga je uo. Brzo se uspravio i upitao svog
ratnika:
Unoso mabuni husihakard koga si ugledao?
Ojet, pijanovit, wuapo-u-sap njih, Leinare Llana estacada.
Ordietza hak - gdje su?
Eh, ojet vutaivo - ondje sjede. Govorei to pokazao je oba Meksikanca.
Budui da su ta pitanja i odgovori izreeni glasno i ljutito, svi su uli.
uvi rijei 'Leinari Llana estacada' Komani su ponovo skoili na noge.
Prijetei su se maili svojih noeva. Stanje sada nije bilo vie tako dobro kao
dosad.
Bijelci nisu razumjeli to se govori, jer su Komani govorili svojim
jezikom. Ali budui da su primijetili kretnje Indijanaca, ustali su i oni i maili se
za oruje.
Samo je Winnetou mirno sjedio i rekao odreito:
Neka se moja braa ne uzbuuju! Ako su moja crvena braa primijetila
svoje neprijatelje meu nama, ja ih uvjeravam da ti ljudi nemaju s nama nita
zajedniko. Neka se zbog njih ne prolije ni kap krvi meu nama. to ele rei
ratnici Komana protiv one dvojice? Govorio je to mjeavinom panjolskog,
engleskog i indijanskog narjeja. Koman mu je istim govorom odgovorio, a to
su svi razumjeli:
Lovio sam prijeko u Apakim planinama i pritom primijetio tragove
dvojice jahaa koje sam slijedio. Kasnije sam ih ugledao gdje sjede pod
stablima i priuljao sam im se da ujem to govore: razgovarali su o Llanu
estacadu, a kroz taj kraj e proi mnogo bijelih ljudi. Leinari Llana estacada e
se sakupiti i napasti ove bijelce. Po rijeima ove dvojice shvatio sam da i oni
pripadaju bandi Leinara: pitao sam svoju duu da li da ih ubijem. Mudrost mi
je zapovjedila da ih ostavim ive, jer samo tako sam mogao ...
Htio je neto rei to Winnetou nije elio da Meksikanci saznaju. Zbog
toga je govornika prekinuo:
Winnetou zna ta moj brat eli rei i dosta je uo. Jesi li ove ljude
prepoznao i nisi u zabludi?
To su ti ljudi!

to bijelci kau na sve to?

To je glupa la, branio se Carlos Pellejo. Mi uope nismo bili u onim
planinama.
Oni su, nastavio je voa Komana, jer mi smo ...
Neka me moj brat pusti da ja govorim, prekine ga Winnetou brzo kako
bi izbjegao da se Indijanac izlane.
Koman se naljutio to ga prekidaju, jer to ba po indijanskom obiaju
nije bilo uljudno. Nije bio dovoljno mudar da shvati razlog tome, pa je povikao
ljutito:
Zato da ne govorim? Tko ubojice trpi kraj sebe i sam je sumnjiv! Zar
nas je moda poglavica Apaa domamio da nas izda? Tada Winnetou odloi
svoje oruje, ustane i ree:
Zar je moj brat ikada uo da je Winnetou izdajica? Apaka rije je kao
peina na kojoj je ovjek siguran. Neka me moj brat otprati komad puta i neka
zadri svoje oruje. Howgh!
Otputio se iz kruga i polako hodao spram slobodnog prostora. Koman je
razmiljao trenutak pa poao za njim. Napolju ga je Winnetou uzeo za ruku,
poveo ga komadi puta u stranu, tada je stao i rekao:
Moj brat me nije razumio. Winnetou je ve logorovao ovdje kad su
bijelci doli. Promatrao ih je i doznao da su Meksikanci odista pustinjski
Leinari. Ja se slaem s ratnicima Komana. Ali zato da te otrovne zmije
doznaju da smo ih prozreli? Morali bismo ih ubiti, a ipak je mudrije da neko
vrijeme ive. Neka povjeruju kako Komani ele poi na poglaviin grob. Meni
moj brat moe rei zbog ega ih slijedi. Koman je bio posramljen.
Ognjena zvijezda, poglavica Komana, zapoeo je, jahao je s
Gvozdenim srcem, svojim sinom, spram istoka gdje stanuju bijelci. Vraali su
se kroz Llano i nalazili se posred pustinje. Mora da su naili na Leinare, a ovi
su ih zacijelo napali. Zbog toga smo brzo krenuli i poli im u susret da ih
zatitimo. Obojicu ovih bijelaca ostavili smo ive kako bismo po njihovim
tragovima naili na Leinare. Na rijeci Toyah njihov se trag sjedinio s
etvoricom bijelaca koje smo takoer morali smatrati Leinarima. Sad smo
naili na Winnetoua. to poglavica Apaa kani?
Poi u s vama, jer i ja oekujem prijatelje koji dolaze iz Llana estacada
i pojma nemaju to su Leinari naumili. Razbojnici logoruju u jednom
skrovitom mjestu. Budui da ne znam gdje se to mjesto nalazi, pustit u oba
Meksikanca kako bi me oni a da to i ne znaju, doveli onamo.
Tko su ljudi koje oekuje i kako se zovu?
Dolazi Old Shatterhand, a s njime i nekoliko bijelaca.
Old Shatterhand, slavni poglavica bijelaca? Ako nam dopusti mi emo
poi s tobom.
Winnetou te ak moli da poe s nama. ini se da je sve do sada
razjedinjena skupina Leinara ovog puta sjedinjena i da kani poduzeti neto
ozbiljno. To valja iskoristiti kako bismo ih jednim udarcem unitili. Mislim ...

Zaustavio se u po rijei, jer se iz grmlja zaula glasna vika. Palo je

nekoliko hitaca, a Winnetou je zauo brzi kas konja koji su se udaljavali.
Odmah su potrali onamo. Prodirui kroz dbunje ugledali su ivopisnu sliku.
Komani su upravo namjeravali u najveoj brzini pojahati konje. Meksikanaca
vie nije bilo. New-Moon, Porter, Blound i Falser su stajali kao da ne znaju to
da uine. Lovac na medvjede je, a tako i njegov sin, mirno sjedio kraj vatre i
povikao Winnetouu:
Momci su utekli.
Kako se to dogodilo? pitao je Apa.
Tako su nenadano skoili na noge i uzjahali svoje konje da nismo mogli
na vrijeme podignuti puke i ubiti ih. Po svim su znacima jo prije dolaska
Komana nanjuili opasnost, jer konji su im bili spremni za polazak.
Ostavite ih! Jau u svoju propast, a zajedno s njima i njihovi drugovi.
Neka ratnici Komana takoer sjau i neka ostanu ovdje! U cik zore emo
napustiti ovu dolinu i poi u lov na Leinare Llana estacada.

MASKA PADA
My darling, my darling,
My love child much dear, My joy and my smile, My pain and my tear!
tako je odjekivala stara ljupka uspavanka s jezera Tennessi tihim
jutarnjim zrakom. inilo se kao da se grane oblinjih badema i lovorovih
stabala klate zajedno s tom pjesmom, a stotine je kolibria skakutalo poput
arenih iskara oko stare crnkinje koja je posve sama sjedila kraj vode.
Sunce se ve bilo pokazalo iznad niskog ruba neba, a zraci su sjali na
jasnoj povrini vode. Kraljevski orao kruio je visoko gore u zraku. Dolje na
obali vode paslo je nekoliko konja traei kao prvi sladokusci osobito sone
vlati trave, a na vrhu nekog empresa sjedio je drozd Mockingbird, oslukujui
nakrivljenom glavicom pjesmu crnkinje i ponavljajui, kad bi ova pjesmu
zavrila, poslednje rijei strofe: Mittir -mittir - mittir!
Iznad golemog lia niskih palma to su se ogledale u vodi, visoki su
cedrovi i faraonske smokve irili svoju zatitniku kronju, a ispod njih su
golemi, sjajni i areni konjici gonili muhe i druge sitne insekte, a iza kuice, to
se nalazila kraj vode, otimao se itav opor patuljastih papiga za zlatasta zrna
kukuruza.
Izvana se nije moglo vidjeti odata je kuica sainjena, jer su joj i sve
etiri strane i krov bili potpuno prekriveni gustim puzavcem s bijelim
cvjetovima iji su uti, slatki plodovi, nalik na kokoja jaja, ivo sjali izmeu
proderanih listova. Sve je ovo nalikovalo na neki tropski kraj. ovjek bi mogao
pomisliti da se nalazi u nekoj dolini junog Meksika ili u srednjoj Boliviji, a
ipak se to jezero i to raslinstvo nije nalazilo nigdje drugdje ve posred stranog
Llana estacada. Bila je to ona tajnovita voda, o kojoj su mnogi pripovijedali, a
da je ipak nitko nije vidio. My heart-leaf, my heart-leaf, My life and my star,
My hope and my delight, My sorrow, my care! pjevala je crnica dalje.
Mikker - mikker - mikker! rugala se ptica oponaajui posljednje rijei.
Ali pjevaica nije marila za to. Upravila je svoje oi na neku staru
fotografiju to ju je drala objema rukama ljubei je poslije svakog stiha.
Mnogo, mnogo suza palo je na tu sliku, a jednako toliko poljubaca gotovo ju je
ispralo, pa je samo otro oko moglo razaznati koga ili to predstavlja ta slika,
naime, da predstavlja neku crnicu koja dri crno dijete u rukama. Glave malian
gotovo vie nije imao na slici. Poljupci su je izbrisali i suze isprale.
Ti biti moj dobar, dragi Bob! govorila je crnkinja njeno. Moj little
Bob, moj small Bob. Ja biti tvoja majka. Missus biti dobra i ljubazna i uiniti
sebi sliku, a kad fotograf doi napraviti takoer sliku od Sana i mali Bob. Kada
Missus umrijeti, Massa prodati Bob. Oh, Massa biti zao
Massa! Sana mnogo plakati kada Massa rei Massa eli prodati my
darling. Sana mnogo moliti za mali dragi Bob, ali Massa rei: Zato da glupa

crnica ima malo dijete? Zli Massa odjahati na konju i uzeti my darling! Majka
Sana imati jo samo sliku od svoga Bob. Zadrati je kad i nju prodati; zadrati
je kada dobri Massa Bloody Fox dovesti ovamo, majka Sana tu sliku zadrati
sve do smrti, a ne vidjeti Bob koji sada biti velik i jak crnac i nikada ne
zaboraviti svoju dobru majku Sanu. Stajala je i podigla glavu sluajui, a njene
potpuno sijede i kovrave kose odudarale su od tamne boje njenog lica. Netko je
nailazio. Ustala je, sakrila fotografiju u dep i povikla:
O, kako Sana biti vesela! Fox napokon opet doi. Dobri Bloody Fox
opet tu. Dati mu odmah mesa i ispei mu kola od kukuruza.
Pourila je u kuicu, ali jo nije dola do nje kad se pojavio Bloody Fox.
Bio je blijed i umoran. Konj je bio okupan u znoju i teko je iao spotiui se.
Jaha i njegov konj mora da su estoko brzali.
Welcome, Massa! pozdravila ga je starica. Sana odmah donijeti jelo.
Sana brzo napraviti.
Ne, Sano, odbio je pridolica vinuvi se iz sedla. Napuni mjeine, sve!
To je najnunije to se sada mora uiniti!
Zato mjeine? Za koga? Zato Massa Fox ne jesti? On mora biti mnogo
gladan.
Naravno, gladan sam. Ali u sam uzeti to mi treba. Ti nema vremena.
Mora napuniti mjeine, a ja u odmah odjahati.
Opet otii? Zato stara Sana biti uvijek sama u velikom, irokom
Llanu?
Ako ne odem, skupina e stranih izbjeglica poumirali od ei. Ljudi su
zavedeni, a to su uinili Leinari.
Zato ih Massa Fox nije bolje vodio?
Nisam mogao k njima, jer su ih opkolili brojni Leinari; nisam se usudio
da im se pribliim.
Tako e Leinari ubiti siromane dobre izbjeglice.
Nee. Dolaze hrabri i snani lovci sa sjevera; na njihovu pomo sa
sigurnou raunam. Ali kakva korist od te pomoi ne budemo li imali vode!
Ljudi e poumirati od ei budemo li ih i oslobodili iz panda Leinara. Dakle,
vode, vode, Sano, brzo! Natovarit u sve konje mjeinama. Samo ovog vranca
moram potedjeti. Suvie je umoran. Fox se uputi u kuicu. Unutranjost se
sastojala od jedne prostorije. Zidovi su bili sainjeni od rogoza i finog mulja
izvaenog iz jezera i pokriveni dugakom suhom trskom. Iznad ognjita,
sainjenog od zemlje, bio je dimnjak takoer od mulja ispod kojeg je visio
kotao od gvoza. Na svakom od preostala tri zida bio je po jedan mali prozor na
kojima nije bilo biljke puzavice.
Ispod krova su visjeli komadi suhog mesa, a na zidovima oruje, bilo ga
je svih vrsta kakva ima na Zapadu. Pod je sav bio pokriven koama. Dva su
drvena kreveta od koe bila privrena na kolie, a preko njih je bila
prebaena medvjea koa. Najvei ukras sobe predstavljala je koa nekog
bijelog bivola obrasla gustom dlakom samo bez lubanje.

Visjela je spram vrata. S obje strane koe u zid su bili zabodeni mnogi
noevi, preko dvadeset, na ijim su drcima od drveta ili roga bili urezani
razliiti znakovi.
Stol, dvije stolice i jedne ljestve, to su dopirale do stropa, bilo je sve to
je jo sainjavalo tu kuu.
Bloody Fox je pristupio bivoljoj koi, pogladio je rukom, mrmljajui:
Maska 'Sablasti', a kraj nje noevi ubojica koji su pali od njenih metaka
dvadeset i est razbojnika. Kada u otkriti onog koji zasluuje smrt vie od
svih njih zajedno? Moda nikada! Pshaw, jo uvijek se nadam, jer ubojica
obiava, tjeran svojom savjeu, uvijek dolaziti na mjesto zloina. Sad moram
neto pojesti i odmoriti se. Dohvatio je komad osuena mesa, halapljivo ga
pojeo, legao je zatim na svoj log i zatvorio oi, ali zacijelo ne da spava. Kakve
su slike prolazile duom ovog mladog ovjeka?
Nakon pola sata ula je crnkinja Sana i javila mu da su mjeine pune. Fox
je skoio s leaja i maknuo s tla neku kou. Ispod koe nalazilo se omaleno,
sakriveno udubljenje odakle je izvadio limom optoenu krinju. Ovdje se nalazi
municija, pa je napunio svoju naprtnjau. Zatim se ponovo ljestvama popeo u
vis kako bi se snabdio mesom. Poslije toga je otiao do jezera kraj kojega su se
nalazile mjeine to bijahu dvije po dvije vezane remenjem. Sadrajem iz tih
mjeina Bloody Fox je ve mnogog putnika spasio od sigurne smrti.
Pet se konja nalazilo kraj jezera. Jednog je osedlao skinuvi sedlo s
umornog vranca. Ostali su konji morali nositi mjeine i to tako da je remenje
bilo prebaeno preko konjskih lea, a svaka je mjeina visjela s jedne i druge
strane. Konji bijahu vezani jedan za drugoga sainjavajui karavanu, a
predvodio ih je jahai konj. Bloody Fox se vinuo u sedlo. Crnkinja mu je
spretno pomagala. Nije to bilo prvi put to to ini. Zaustila je:
Massa Fox jedva doi i ponovo otii u opasnost. to biti od stara dobra
Sana ako Massu Fox jednom ubiti na mrtvo i on se ne vratiti.
Vratit u se, Sano, umirivao ju je. Moj ivot titi jedna snana sila.
Kad toga ne bi bilo, ja ve davno ne bih ivio, vjeruj mi!
Ali Sana biti uvijek sama! Nikoga ona nemati s kim razgovarati osim sa
konj i s papagaj; imati samo sliku od little Bob.
Moda u, kad se vratim, dovesti drutvo. Susrest u se s ljudima kojima
bih htio pokazati moj dom, iako sam to do sada tajio. S njima je takoer i neki
crnac, ime mu je Bob, zove se kao i tvoj djeak.
Crnac Bob? O, boe, boe! Ako on imati uistinu majku koja se zvati
Suzana, a koju moda zovu Sana.
To ja ne znam.
Da li njega prodali iz Tennessija u Kentucky?
Nisam ga to pitao.
Zar to moda biti napokon moj little boy?

Kako to misli da je ba on tvoj Bob? Nemoj radije misliti na to! Ali kao
to sam ve rekao moda u ga dovesti, pa sama razgovaraj s njime. Zbogom,
Sana! Pobrini se za vranca!
Zbogom, Massa! O, boe, boe, sada Sana biti opet sama! Dovedite mi
crnac Bob, dovedite ga!
Prijateljski joj je kimnuo glavom i pokrenuo svoju karavanu i brzo
iezao ispod drvea. empresi, borovi i platane kraj vode bili su veoma stari.
Bajame i lovore posadio je Bloody Fox jednako kao i umicu kestenova, bajama
i naranaa, a kroza sve to je sada jahao. Zatim je naiao pojas gustog grmlja to
veoma brzo raste, a sve je to oazu titilo od vjetra i praine. Mladi je ovjek od
jezera do umice iskopao uske jarke da bi je navodnio: ondje, gdje je vlano tlo
prestajalo, rasle su puzavice, a iza njih su slijedile gole i puste pjeskovite
povrine Llana estacada.
Ondje, gdje je mogao razviti nunu brzinu, potjerao je Fox svoju
karavanu u propanj i tako je, pretvarajui se u tamnu taku, nestajao u daljini.
Pola dana jahanja na sjeverozapadu od kolibe, koja je sva obrasla bijelim
puzavcima, o podne se kretala u isto doba jedna povelika eta konjanika idui
Llanom estacadom u pravcu sjeveroistoka. Prvi je jahao Winnetou zajedno sa
poglavicom Komana, za njima je bio Lovac na medvjede sa svojim sinom
Martinom. Slijedili su ih New-Moon, Porter, Blound i Falser, a skupina je
zavravala ratnicima Komana.
Jahali su utei. Oi bijelih lovaca i ratnika Komana traile su na lijevo i
na desno promatrajui ispitivaki pjeanu ravnicu. Ipak, medu tim, preteno su
gledali obojicu voa, a osobito Winnetoua koji je tako sjedio u sedlu kako bi,
nagnut ustranu, tano mogao slijediti tragove koje su traili. Bio je to trag brae
Pellejo koji e ih dovesti do skrovita Leinara.
Uto je Winnetou nenadano zaustavio svoga konja i sjahao. Na tlu su se u
lakom pijesku razaznavali mnogi tragovi. inilo se kao da je ovdje mnogo
jahaa jahalo u krug. Bilo je vidjeti i stopala. Jahai, koji su bili ovdje, bili su
sjahali da tano razgledaju neki trag. Dok su ostali jahai stali, Winnetou je
istraivao svaki korak. Tada se udaljio, polako nagnut naprijed, komad puta
udesno. Kad se vratio, rekao je poglavici Komana, rekao je to tako da su svi
mogli uti:
Ovdje su bijelci naili na neki trag, pa su sjahali da ga istrae. Ovdje je
bilo pet konja koji su povezani i ine malu karavanu. Kad bi ljudi jahali na
njima, ivotinje ne bi bile vezane jedna za drugu. Bila je to, dakle, karavana od
pet konja, a samo s jednim jahaem koji je jahao na elu. Taj jaha je projahao
ovuda prije tri sata. Meksikanci su naili na njegov trag prije dva sata; poli su
za njim. Moja e braa vidjeti da su rubovi tragova na mjestima otri, a na
mjestima ve izblijedjeli. Poglavica Komana, koji je takoer bio sjahao kako bi
i on istraio tragove, sloio se s Winnetouom.
Sad je i Baumann, Lovac na medvjede, sjahao. Duboko nagnut koraao je
polako naokolo idui oko mjesta, poao je najprije u desno, pa zatim sve dalje

doprijevi mnogo dalje od Winnetoua. Na jednom je mjestu gotovo dotakao

zemlju kao da kani neko mjesto tano promotriti. Mahnuo je potom Winnetouu
pokazajui mu pijesak. Jaha je bio sjahao. Zato je to uinio? Winnetou je
promatrao trag koji je vodio udesno, govorei:
To je neki bijelac kao to vidim po tragu. Zacijelo je to neki mladi.
Izgubio je neto vode kao to se vidi na zemlji. S toga mjesta, pa sve naprijed,
taj gubitak vie nije zamjetljiv. On je, dakle, ovdje sjahao da zaepi bavu ili
mjeinu koju je nosio uza se; zacijelo mu je posuda proputala.
Misli li moj crveni brat da je taj ovjek imao uza se samo jednu bavu ili
jednu mjeinu?
Proputala mu je samo jedna posuda, ali je uza se zacijelo imao osam
mjeina, etiri su konja bila natovarena mjeinama, na onom prvom je jahao.
Zato tolika voda? Za sebe i za svog konja mu to nije potrebno?
Ne. On zacijelo ide na neko mjesto gdje mnogi trebaju vodu. Ili je
Leinar, koji ostale razbojnike i njihove ivotinje snabdijeva, ili je poten ovjek
koji je nosi ostalim potenim ljudima. On zna da su ti ljudi u Llanu. Tko su ti
ljudi?
Moda je to ona skupina bijelaca koje kane napasti Leinari.
Moj brat je u pravu. Moramo pojahati i slijediti oba traga koji su se
ovdje sjedinili.
Ponovo su pojahali i brzim kasom nastavili da slijede sjedinjeni trag, koji,
meutim, nije vie vodio na sjeveroistok, ve pravo na sjever. Oko njih je bio
sam pijesak i uvijek ponovo pijesak, a tragovi su bili veoma jasni. Tek tu i tamo
bi jahai naili na mjesto gdje se go kamen pokazivao. Llano estacado je
izgledao kao da je prije mnogo stoljea na tom mjestu nestalo mora. Od
vremena do vremena bi primijetili, na lijevo na desno, u daljini tamnu crtu. Bili
su to kaktusi, a kroz taj predio bilo je nemogue jahati.
Tako je to bilo neprestance. Trag je postajao sve svjeiji, a bio je to
siguran znak da su se progonjenim ljudima sve vie pribliavali. Kad je ve
poslijepodne bilo pri kraju, naila je ova skupina na mjesto kad su se tragovi
ponovo umnoili, ali ne zbog toga to su se novi tragovi pridruili starima, ve
zato jer su oni ljudi na ovom mjestu stali. Winnetou je sjahao da ponovo
razgleda tragove. Udaljio se komad puta prema sjeveru i kad se vratio, isti je
komad puta uinio spram istoka; vrativi se rekao je:
ovjek koji je nosio vodu odjahao je na sjeveroistok. Meksikanci su na
tom mjestu razmiljali o tome hoe li ga slijediti, ali su poli na istok. Koga da
mi nastavimo slijediti?
Poglavica Apaa e to najbolje znati, odlui voda Komana.
Winnetou e, dakle, rei to misli. Oni ljudi kojima se otputio bijelac
nalaze se na sjeveroistoku. Nema sumnje, on je dobar ovjek koji eli pomoi.
Mogli bismo ga slijediti kako bismo ga upozorili. Ali budui da su Meksikanci
tako odluno odstupili s njegova traga, mora da se njihovo skrovite nalazi u
blizini. Poli su onamo da se sretnu s Leinarima i da ih obavijeste kako su

primijetili trag ovjeka koji nosi vodu. Oni e poi za njim kako bi ga sprijeili
u njegovoj namjeri da spasi ugroene bijelce. I mi emo poi k sastajalitu
Leinara, pa prema tome moramo poi za Meksikancima. Je li to mome bratu po
volji?
Koman se sloio i Winnetou okrene na istok. Da je potjerao svoga konja
i konje svojih prijatelja, uspjelo bi mu zacijelo da se brzo domogne
Meksikanaca. To, meutim, nije bila njegova namjera. to bi ih prije dohvatio
to se manje morao nadati da e doznati gdje se nalazi njihovo sastajalite. Zbog
toga je stalno drao istu razdaljinu.
Neto vie od dana jahanja sjeveroistono od kuice obrasle bijelim
puzavcem kretala se duga povorka dubokim pijeskom Llana estacada. Povorka
se sastojala od dvanaest volovskih kola to se kreu u odreenom razmaku, a
prate je naoruani jahai. Bila su to vrsta kola, a u svaka je bilo upregnuto
osam volova to svoj teki teret polako vuku. ivotinje su bile umorne i
iscrpljene. Konji su takoer bili veoma slabi i jedva su nosili svoje jahae. Jezici
su im virili iz gubica, a pjena im je tekla po prednjim nogama. Vodii kola
hodali su iznureno i spoticali se kraj svojih volova. Spustili su glave i inilo se
kao da jedva imaju snage mahati golemim biem kako bi ivotinje natjerali da
posljednjim snagama napreduju. I ljudi i ivotinje pokazivali su sve znakove
potpune iscrpljenosti od ei. Onaj razgovorljivi advokat Leader, koji se
zajedno sa svojim pratiocima prikljuio povorci, sad je takoer bio veoma tih i
skroman. Samo konj voe pokazivao je svjeinu. Jaha je, meutim, takoer
teko sjedio u sedlu, bio je nagnut naprijed kao i ostali kao da i on trpi od
nepodnoljive ei. Kad bi se poneka ena ili neko dijete oglasili vapei za
vodom, vodi bi se i nehotice uspravio, a na njegovim bi se ustima ocrtao
smijeak avolskog zadovoljstva.
Taj je ovjek bio odjeven u tamno odijelo od koe, a na glavi je imao
eir iroka oboda; svemu tome nije osobito pristajao astan obraz i naoari na
nosu. Bio je to nitko drugi ve Tobias Preissegott Burton, tobonji mormonski
misionar. Nametnuo se karavani da im bude vodi i sad se gorljivo trudio da
povjerene ljude odvede u sigurnu propast. Jedan od prednjih jahaa je podbo
svoga konja, a ovaj je posljednjom snagom dokasao do Burtonova konja.
Tako to dulje nee moi da traje, rekao je. Ljudi od preksino nisu
dobili kapi vode, jer smo svu vodu dali naim ivotinjama. Od juer ujutro mi
vie nemamo vode, jer su nam poslednje dvije bave neshvatljivo iscurile.
Svemu je kriva vruina, ree Burton. epovi ne dre, jer su se skupili
od vruine.
Ne, nije tako! Pretraio sam bave. Dok vode ima u bavama, epovi
vrsto dre. Probueni su tako da je voda nou tiho i neprimjetno istekla. Netko
je meu nama koji nas eli unititi.
Nemogue! Tko bi dopustio da voda istee, taj bi i sam umro od ei.
Tako sam neto i sam sebi govorio, ali usprkos tome tako je. Tu stvar
nisam nikome rekao da ne pogoram openitu zabrinutost. Promatrao sam tajom

svakog pojedinca, ali nisam nita naao na temelju ega bih mogao zakljuiti
tko je to uinio. Nae e ivotinje lipsati. Jedva da mogu naprijed. ene
zapomau, djeca trae vodu, ali uzalud. Mi vie nemamo ni kapi. Pogledajte u
vis! Ondje se ve skupljaju ptice kao da znaju da emo im skoro postati plijen.
Jeste li sigurni da smo na sigurnu putu?
Burton je bio taj ovjek koji je nou probuio bave. Pritom se napio, a
napojio je i svoga konja. Napunio je, osim toga, golemu limenu kantu koju je
briljivo zavio u kou i privezao je za svoje sedlo kako bi se nou ponovo
napio, a zatim napojio svoga konja.
Naravno da jesam! odgovorio je pokazujui na kolce koji su se
protezali ispred njih. Zar ne vidite putokaz; na to se moemo sa sigurnou
osloniti.
Sa sigurnou? Svi smo mi uli da Leinari Llana estacada katkada
izvuku kolce i da ih stavljaju u onome pravcu koji putnike vodi u sigurnu smrt
od ei.
Jest, bilo je toga, prije; ali sad se te stvari vie ne dogaaju, jer tih
lopova vie nema. Osim toga ja sasvim tano poznam predio i znam da
putujemo dobrim pravcem.
Rekli ste danas ujutro kako se nalazimo u najstranijem dijelu Llana
estacada. Zbog ega su ti kolci postavljeni ba u tom predjelu! Da smo poli
drugim pravcem zacijelo bismo doli do kaktusovih polja, gdje ima dovoljno
vlage, pa bismo se i mi i ivotinje mogli okrijepiti.
Bio bi to golem zaobilazak. Da vas umirim uvjerit u vas kako emo mi,
pourimo li se samo malo, naii naveer na jedno takvo polje. Sutra emo se
nai na izvoru i tu e biti kraj svim naim mukama.
Kad bismo se pourili! Zar ne vidite kako je nemogue bre se kretati.
Zastat emo, da se odmorite.
Ne, ne, to ne smijemo uiniti. Ako zastanemo nitko vie nee pokrenuti
ivotinje. Ako legnu nee vie ustati. Moramo ih podjedno tjerati neka se kreu
sve dok ne doemo do kaktusa koje spominjete.
Kako vi elite, sir! Ja sam jednako edan kao i vi, ali umiruje me
injenica to su drugi ljudi, nema tome dugo, proli ovim putem. Zar niste
vidjeli tragove na koje smo danas ujutro naili! To je veoma brojna skupina koja
se zacijelo ne bi usudila poi ovim pravcem kad ti ljudi ne bi znali da je dobar.
Niega se ne moramo bojati. Sutra u to doba bit e sve dobro.
Burton je, govorei to, bio u pravu, jer po njegovu raunu u to doba e
ve uslijediti namjeravani napadaj. Da se ona skupina jahaa sastoji od njegovih
drugara, koji su kolce postavili u krivu pravcu, to, naravno, on nije rekao.
Smijuljio se u sebi kako je ovog jahaa svojim rijeima uvjerio i umirio.
Izmeu ve nekoliko puta spominjane kuice i skrovita Leinara
protezalo se nekoliko sati hoda dugako i jednako toliko iroko i neprohodno
polje kaktusa. Nijedan konj i nijedan konjanik nije mogao proi ovuda. To je
bio razlog to Bloody Fox nikada nije poao tim pravcem i to takoer nikada

nije naiao na kotlinu. urio se sada zapadnim rubom tog polja prema sjeveru.
Da je poao sjevernim rubom na istok, neminovno bi naiao na uleknue koje je
ve mnogima dolo glave. Znao je da se oni ljudi, koje kani spasiti, nalaze na
sjeveroistoku od njega, pa je tako poao, ostavivi kaktuse iza sebe, tim
pravcem.
Sunce je estoko palilo. Fox je osjeao kako mu toplina prodire kroz
odijelo i kako ga umara. Konji su se znojili; on ih, meutim, nije tedio.
Promatrajui neprestance rub toga polja on je napredovao. Uskoro su ondje,
gdje se na sjeveroistoku nebo spaja sa zemljom iskrsnule brojne rasprene take.
To mora da su izbjeglice! Potjeralo je svoga konja, a takoer i tovarne konje,
tako da su poput vihora poletjeli ravnicom. Fox je dodue primijetio nakon
kratkog vremena da su to jahai i da nema kola, ali je povjerovao da je to
prethodnica one skupine izbjeglica, pa je nastavio da im se pribliuje. Tek kad
im se dosta pribliio, ne samo da mu je upalo u oi njihovo ponaanje, ve i
njihov broj. Oni su takoer primijetili njega. Umjesto da mirno ekaju da im se
on priblii, razdijelili su se u tri skupine. Jedna je stala, a obje druge su se
razmjestile jedna desno, a druga lijevo nailazei na Bloody Foxa kao da ga ele
opkoliti i odsjei mu odstupnicu. Visoko se uspravio u sedlu da razmotri
poloaj.
Grom i pakao! povikaoje. Njih je vie od pedesetak. Tako jaka ne
moe biti prethodnica onih ljudi! Kraj njih su tovarni konji to nose kolce.
Dovraga! To su Leinari, a ja sam im upao u klopku! ele me uhvatiti. S
tolikima se ne mogu upustiti u bitku. Moram pobjei. Bloody Fox je naglo
okrenuo konja i potjerao natrag. Sa svojim privezanim konjima nije mogao
razviti eljenu brzinu, a osim toga su ivotinje ve bile poneto umorne.
Gonioci su mu se brzo pribliavali. Tjerao je svoga konja koliko je to bilo
mogue, ali su ga smetali tovarni konji. Poeli su se opirati. Vukli su remenje i
uzde i ometali ga u jahanju. Zastajao je, a to je moglo biti kobno, jer prvi
gonioci su mu se pribliili ve i na pukomet. Tada je nenadano popustio remen
na svome konju, za koji je bila privezana uzda prvog tovarnog konja, i etiri
konja, zajedno s mjeinama, skrenue u stranu.
Izgubljeni su, a s njima i voda! krgutao je Fox zubima. Ali odmah u
to i naplatiti.
Zaustavio je konja. Dvocijevku je prinio licu i nanianio. Hitac, zatim jo
jedan, i prva dva gonioca pali su s konja.
Samo naprijed! Sad mi se vie nee pribliavati. Za one jadnike vie ne
mogu nita uiniti ve da poem ususret Old Shatterhandu, pa da njega
dovedem na njihov trag.
Govorei to sam sebi jahao je u propanj na sjever. Leinari su ga slijedili
jo neko vrijeme bijesno viui. Kad su uvidjeli koliko je njegov konj nadmoan
njihovim konjima, vratili su se do onog mjesta na kojem su pali njihovi drugari.
I opet, otprilike dan jahanja daleko od kuice obrasle bijelim puzavcem,
ali na sjeveru od nje, pojavila se jo jedna grupa jahaa koja se kretala prem

jugu. Slijedila je tragove, a bili su to tragovi Leinara koji su se kretali ispred

karavane pomiui stupove i vodei ovu u propast. Prvi je jahao Old
Shatterhand. Kraj njega se nalazio Gvozdeno srce, mladi Koman. Slijedili su ih
Hobble Frank s debelim Jimmyjem. Posljednji su bili Davy, Fred i Bob.
Old Shatterhand i Gvozdeno srce su utjeli ne putajui iz vida tragove i
daleku taku kamo su oni vodili.
Ostali ba nisu bili utljivi, a najglasniji je bio Frank. Razgovor se vodio
o nekoj stvari za koju je on pokazivao ivo zanimanje, a o toj je stvari njegov
susjed, ini se, mislio sasvim drugaije, jer mali je Saksonac poeo ovako
mudrovati:
to se tie pitanja znanosti ti si uvijek na krivom putu, pa ak i na
sasvim nesigurnom tlu. Takvo miljenje, kao to je tvoje, neto je neuveno.
Svijetla kugla, to smo je vidjeli, pa da padne iz neba! Kao da nebo nema
drugog posla ve da osvjetljava tvoja mrana duevna stanja uarenim kuglama
i raketama.
Razjasni nam to! podbadao ga je Jimmy smijui se.
Ne pada mi na um!
Zato ne?
Zato to bih te tako ponovo uinio pametnijim za nekoliko Celsijevih
stepeni, a ti mi ne bi bio zahvalan.
A moda ti i sam ne zna razjasniti tu stvar.
Oho! Ako tako o meni misli radije u ti objasniti. Takva svijetla lopta
duguje svoj opstanak sumporastom spajanju izmeu fosfora i neega.
Prekinuo ga je Old Shatterhandov povik. Lovac je pokazao na jug
govorei:
Nailazi neki osamljeni ovjek. Jahati sam to je hrabrost koja govori da
taj ovjek izvanredno pozna Llano estacado.
Tko bi to mogao biti? pitao je Fred. ini se kao da jae pravo k
nama.
Old Shatterhand zaustavi svoga konja, izvadi iz jedne bisage dalekozor i
upravi ga na jahaa koji mu se brzo pribliavao, spusti ga i ree:
To mora da je Bloody Fox, o kome ste mi priali. Priekajmo ga ovdje.
Poslije malo vremena prepoznao je Fox ljude iz skupine. Podigao je ruku na
pozdrav i ve izdaleka povikao:
Kakve li sree to sam na vas naiao, gospodo! Molim vas za brzu
pomo!
Kome? pitao je Old Shatterhand.
Rije je o povorci izbjeglica koje e najvjerovatnije jo danas napasti
Leinari. Govorei to pribliio im se, zaustavio je konja i pruio Old
Shatterhandu prvom ruku. Neu se prevariti, nastavio je, ako pretpostavim
da se preda mnom nalazi Old Shatterhand. Radujem se, sir, to sam vas
upoznao. Ja sam Bloody Fox.

Napokon mogu i ja pruiti vama ruku, odgovori veliki lovac

pozdravljajui ga. Mnogo sam o vama uo. A to se tie izbjeglica, to su
zacijelo oni ljudi koje i mi traimo. Gdje su?
Jugozapadno odavde. ini se da e se zaustaviti ispred velikog
kaktusova polja.
Ne poznam to mjesto.
To je najvee polje kaktusa u Llanu estacadu. Nabrojio sam preko
trideset Leinara, a dvojicu sam ubio. Izvukli su kolce i postavili ih u pravcu tih
kaktusa ponovo. Odande nema povratka. Lako je zakljuiti da e ondje
izbjeglice propasti.
Koliko moramo jahati da doemo do tih ljudi?
Budemo li jahali u propanj, trebat e nam vie od tri sata.
Dakle, naprijed! Ne smijemo gubiti vrijeme. Razgovarati moemo i u
toku jahanja.
Sad je mala skupina ljudi poput vihora poletjela ravnicom. Bloody Fox je
jahao kraj Old Shatterhanda pripovijedajui mu o svom susretu s Leinarima i o
tome kako je izgubio etiri konja. Veliki ga je lovac promatrao sa strane i rekao
znaajno se smijui:
Pet ste konja imali, Fox. Hm! Ovdje, posred Llana estacada? Da li je
moda uz vas i taj konj na kojem je, nema tome dugo, projahala i Sablast Llana
estacada?
To je esti, sir! potvrdi Fox.
To sam i mislio.
Ja vam vjerujem, mister Shatterhand. Tajnu vie ne mogu uvati, jer ete
zacijelo vidjeti i gnijezdo u kojem Sablast ivi. A vie mi i nee biti potrebno da
budem tajnovit, jer e nam se, nadam se, posreiti da itavu bandu do
posljednjeg ovjeka iskorijenimo. Nedostaje mi jo samo jedan: voa njihov iz
onog vremena kad sam ja jedini ostao iv.
Tko zna gdje mu trunu kosti! Fox, vi ste, usprkos vaoj mladosti, pravi
junak! Divim vam se! Kasnije biste mogli sve tano pripovijedati. Ali ve sada
znam kakav ste ovjek i s kakvim ste opasnostima izali pobjednikom. Budui
da posjedujete tolike konje i budui da ste kadri po volji nailaziti i nestajali,
mora da imate posred Llana estacada neko mjesto gdje ima vode, stabalja, pae i
plodina.
Tako je. Stanujem na nekom jezeru s onu stranu velikog polja kaktusa.
Ah, na jazeru? Dakle, ona stara pria nije bez osnova? Molim vas opiite
mi to mjesto.
Bloody Fox je to uinio, a Old Shatterhand je zakljuio u sebi da e neko
vrijeme uvati tu njegovu tajnu.
Upravo kad je sunce sjedalo naili su na tragove iseljenika, a vodili su
pravo na jug. Mogli su ih ugledati, jer je tanki mjeseev srp obasjavao zemlju.
Tada, poto su jahali jo jedan sat, Old Shatterhand je nenadano zaustavio svog
vranca pokazujui pred sebe.

Eno iseljenika, ree on, eno njihovih kola. Ostanite ovdje, priuljat u
se i donijeti vam vijesti. Sjahao je i nestao. Prolo je nekih pola sata dok se
vratio. Javio im je:
Dvanaest golemih volovskih kola sastavljeno je u etverokut, u sredini
se nalaze ljudi. Nemaju ta da jedu, a nemaju ni vode; nemaju ni drva da zapale
vatru. Vodii su ih izdali inae bi morali sve to imati uza se. Volovi lee na tlu i
dau. Svi su na rubu propasti. Ono malo vode to imamo uza se nee dostajati
da ugasimo ljudima e. Da pomognemo ivotinjama moramo napraviti kiu.
Kiu? pitao je Hobble Frank. Mislite li da to moete uiniti ovdje
posred Llana estacada?
Mogu.
Kako? to? To mi ne ide u glavu. Vi ste sjajan ovjek, ali da po volji
navlaite oblake to vam ipak ne vjerujem. ime ete dovui oblake?
Elektricitetom. Nemam vremena da vam to sada razjanjavam. Da bih
uinio kiu trebam vatru, po mogunosti veliku, veliku povrinu vatre. Bloody
Fox govori o kaktusovu polju, to se nalazi blizu. Nadam se da u vam napraviti
za kratko vrijeme dobar pljusak. Poimo! Old Shatterhand je ponovo uzjahao
svoga konja i pojahao ka kolima. Svi su ga radoznalo slijedili.
Kola su bila tako zbijena da jaha nije mogao unii. Ipak su primijetili
doljake. Doljaci su sjahali ispred kola. Zauli su kako je iz sredine netko
povikao:
ujete! Doli su neki ljudi, zaboga, hoe li nam donijeti pomo? Ili su to
moda razbojnici?
Mi nismo razbojnici. Donosimo vam prije svega vodu, odgovori Old
Shatterhand glasno. Doite i pustite nas unutra.
Dovraga! povikao je netko nevoljko. Da nije ... ekajte ja u
pogledati.
ovjek je istupio, nagnuo se preko rude i zapitao:
Tko ste vi, strane?
Zovu me Old Shatterhand, a ovo su moji prijatelji, poteni ljudi.
Old Shatt. . . neka te avo nosi. ovjek, koji je spasioce ovako primio,
umjesto da se tome raduje, bio je onaj asni vodi.
Ah, vi ste to, mister Tobias Preissegott Burton, ree Juggle-Fred
posprdno. Radujem se osobito to sam vas naao ovdje.
Ali Burtona vie nije bilo. Shvatio je da ne smije ostati ni trenutka. Zbog
toga je mugnuo na drugu stranu gdje se nalazio njegov konj, pomaknuo je u
stranu rudu jednih kola, da napravi mjesto, bacio se u sedlo i odjahao.
Iza sebe je uo vesele povike ljudi kojima je spremao propast.
Samo priekajte! krgutao je zubima. Uskoro u se vratiti, vi ete biti
izgubljeni zajedno sa svojim spasiocima.
Nije trebalo da dugo jai. Poslije etvrt sata jahanja naiao je na svoje
drugare.

Nisu bili razoarani to je Old Shatterhand naiao. Radovali su se, jer su

se tako nadali jo veem plijenu. Da im naum nee uspjeti, o tome nisu uope
mislili, iako su znali da svoje rtve nee savladati bez borbe. I Meksikanci su
ve bili doli. Naili su u sastajalitu na straara koji ih je doveo ovamo.
Pripovijedali su o doivljajima u Dolini to pjeva, a da slutili nisu kako ih
Winnetou i Komani slijede.
Apa je doao do sastajalita Leinara, ali ondje nije naiao ni na koga.
Bilo je to neko uleknue, a na dnu te udoline bilo je neto mutne vode.
Zacijelo je ta vlaga dolazila s Foxova jezera. U svakom sluaju voda, iako je
bila mutna, bila je u pustom Llanu estacadu velika vrijednost, tako da su je
Leinari upotrebljavali kao svoje sastajalite. Koliko bi se god puta udaljili u
pustinju, uvijek su se vraali ovamo, a jedan je uvijek ostajao da bude glasnik.
Danas se i on udaljio i zbog toga Winnetou nije naao nikoga. Njegovo otro
oko mu je odmah pokazalo kamo da poe. Slijedio je trag trojice ljudi i navee
otkrio mjesto gdje su logorovali pustinjski Leinari. Valjalo je zastati. Apa je
legao na tlo i tiho se uljao k razbojnicima. Lopovi su se preodjenuli u
Indijance. Vidio je Burtona, izdajnikog vodia, gdje dolazi. Naalost,
Winnetou se nije usudio toliko pribliiti i nije mogao uti to govore. Uspjelo
mu je, meutim, da ih prebroji. Tada se vratio.
Trideset i pet Leinara, obavijestio ih je. Sutra u to doba njihovo e
meso raznositi pravi leinari.
to su naumili? pitao je New-Moon.
Navalit e na plijen, a plijen se nalazi na sjeveru odatle, jer su
Meksikanci ili u tome pravcu, a upravo se sada vratio glasnik i po kretnjama
zacijelo javlja da razbojstvo moe poeti. Moja braa e sada poi sa mnom
prema sjeveru gdje emo zacijelo naii na ljude koje su Leinari naumili ubiti i
opljakati.
Ponovo je pojahao i uinio veliki luk da ga nitko nije mogao primijetiti.
Tada je poao odreenim pravcem.
Poslije nekog vremena ugledali su u tami logor s kolima. Naili su na
strau. Old Shatterhand je bio oprezan. Kad je straa glasno povikla, Winnetou
je odgovorio:
Bijeli se ljudi nemaju ega plaiti. Ovdje je Winnetou, poglavica Apaa;
dovodim pomo. Njegov se jasan glas razgovijetno uo. Nije jo bio izgovorio
ni posljednje rijei, kad se iz sredine kola zauo Hobble Frankov veseli povik:
Winnetou? Sama pobjeda bubnja i zvidi, jer gdje se Apa nalazi ondje
mora da je takoer i Lovac na medvjede sa svojim sinom Martinom! Pustite me
napolje, moram ih zagrliti.
Iskobeljao se iz kola, ali je zastao zauen kad je pred sobom ugledao
Komane.
Dovraga, ta li je to? pitao je. To mi je sumnjivo. Doite mister
Shatterhand, i pogledajte ove duhove to se motaju na konjima. Ali ve je

Martin Baumann visio na njegovu vratu, a tada ga je zagrlio i Lovac na

medvjede. Winnetou je takoer pozdravio stare prijatelje:
Ovdje mora da je Old Shatterhand, moj dragi brat. Zar nije uo moj
glas?
uo sam te! Eto me! povikao je Old Shatterhand koji je s pomou
svojih drugara brzo razmaknuo dvoja kola; dolazio je da pozdravi svog velikog
crvenog prijatelja. Za njim su nailazili i ostali. Jimmy, Davy i Juggle-Fred. Svi
su pitali i odgovarali, pruali jedni drugima ruke, ali sve su to radili bez buke
kao to je to zapovijedala situacija. Ozbiljan i alostan stajao je Gvozdeno srce
kraj svojih Komana koji su, zaueni, ekali ugledavi njega ovdje.
Pripovijedao im je o pogibiji njihova poglavice, svoga oca. Sluali su ga utei,
a u dubini srca poivala je smrtna osuda za Leinare.
Poto su se pozdravili poeo je, dodue tih, ali veoma iv posao oko
logora. Proirili su logor kako bi i Komani nali mjesta unutra. Leinari nisu
smjeli izdaleka primijetiti da e naii na toliko protivnika. Uvukli su u
unutranjost i konje. Komani su razdijelili svoje meso, a dali su iseljenicima i
vode, to su je imali u svojim posudama, jer Old Shatterhand je obeao da e
uskoro biti vode dosta. Usprkos tome nisu mogli utaiti e siromanim
ljudima.
Bilo je pri tom susretu jo mnogo ta neoekivanog, kao na primjer
trenutak kad je New-Moon prepoznao Juggle-Freda koji ga je ono bio spasio iz
aka Stealing-Foxa. Uskoro je zavladala tiina. Naravno, nitko nije spavao. Ali
ljudi, koji su toliko imali da kau jedni drugima, govorili su apui, tako da se
nije ula nijedna glasna rije.
Old Shatterhand je preuzeo vodstvo. Sjedio je kraj Bloody Foxa koji mu
je tano opisao predio gdje se sada nalaze. Po mogunosti nijedan Leinar nije
smio pobjei kako bi se napokon stalo na kraj njihovim zloinima.
Old Shatterhanda je osobito zanimalo da uje kako se kraj velike june
poljane kaktusa, istono, nalazi jo jedna koja je dodue mnogo ua, ali mnogo
dulja negoli prva. Fox mu je govorio kako se izmeu obje poljane provlai
prilino uzak predio pijeska spram juga, a ovuda se moe doi do njegove oaze.
Ulaz tvori krivudava staza, tako da svatko, tko nije ovdje kod kue, mora drati
kako se nee moi probiti. Zbog toga se nitko dosad jo nije usudio poi tom
uskom stazom.
Dobro! ree Old Shatterhand. Nijedan od ovih lopova nee nam
pobjei. Ako nau premo primijete prerano, ili ako pobjegnu nakon prvog
pokuaja, natjerat emo ih meu ta dva polja kaktusa, pa emo ih zapaliti. Tako
emo dobiti i vodu.
Ali tada e Leinari naii na moje jezero, pa e odatle pobjei.
Ne, Fox, jer ete vi odmah s deset Komana poi onamo kako biste
momke, koje budemo tjerali pred sobom, uhvatili. Polako ete doi onamo, jer
kladim se da e nas napasti tek ujutro. Taj su plan odmah izvrili. Otvorili su
jo jednom prolaz da propuste Foxa i Komane. Tada je zavladala tiina.

Strae su bile isturene, a zapovjeeno im je bilo neka, im primijete

pribliavanje neprijatelja, brzo i tiho nestanu i neka se povuku u unutranjost
logora. Konji su bili osedlani kako bi bili spremni za gonjenje, a svaki je jaha
imao odreenu dunost. Tako je protekla no. Na istoku se probudila prva zraka
sunca, a obrisi kola postajali su jasniji. Nije bilo traga jutarnjoj magli. Polako je
postajalo svjetlije i uskoro su ugledali Leinare; bili su udaljeni neto preko
tisuu koraka.
Razbojnici su pomislili kako je dolo njihovo vrijeme, pa su potjerali
svoje konje. Pribliili su se jaui u propanj; naumili su zauzeti logor na juri.
Strae su se povukle, a svi su ljudi bili na onoj strani logora odakle je
dolazio napadaj. Sad su Leinari bili udaljeni stotinu, pa osamdeset, pa pedeset
koraka.
Pali! povikao je Old Shatterhand.
Palo je vie od trideset hitaca. Skupina napadaa se u tren oka pretvorila u
ludi kovitlac. Mrtvi i ranjeni su popadali s konja. Konji bez jahaa trali su
naokolo. Druge su pak konji, a bili su to ranjenici, vukli naokolo. Preostalo ih je
jedva jo desetak.
Hura! Hura! Old Shatterhand i Winnetou! vikao je Hobble Frank. Kad
su Leinari sada zauli i Apaevo ime i kad su spoznali kolike imaju gubitke,
brzo su se okrenuli i poeli bjeati spram juga.
Napolje! Svatko na svoje mjesto! zapovjedio je Old Shatterhand. Brzo
su razmaknuli svoja kola, tako da su svi mogli proi. Izbjeglice su navalili,
tano po zapovijedi, na mrtve i ranjene. Svi su se ostali dali u potjeru za
bjeguncima pri emu se nisu svi jednako urili. Samo su Davy i Jimmy potjerali
svoje konje, a upravili su ih spram jugozapada sa zadatkom da zapale kaktusovo
polje.
Dio gonilaca, s Winnetouom na elu, poao je na istok da zatim skrene na
jug kako bi ondje bjeguncima zatvorili put i natjerali ih da krenu meu oba
polja. Old Shatterhand je s ostalima jahao spram juga gonei Leinare.
Razbojnici su bili bjesni to im pothvat nije uspio. Jahali su tiho ne
govorei jedan s drugim. Samo su psovali. Tek kad su doli do svog sastajalita,
zastali su.
to sada? pitao je Burton, koji je sjedio, snano diui, na konju.
Ovdje ne moemo ostati, jer nas oni psi gone.
Naravno! sloio se Carlos Pellejo, koji je, zajedno sa svojim bratom,
bio neranjen. Pravo kroz kaktuse takoer ne moemo. Poimo na desno!
Hajde!
Poli su u tome pravcu, ali su uskoro ugledali gust dim.
Tisuu mu gromova! psovao je Burton. Pretekli su nas, zapalili su
kaktuse! Natrag!
Leinari su se ponovo vratili, projahali su kraj svog sastajalita i upravili
na istok. Poslije jedva desetak minuta primijetili su, na lijevo, Old Shatterhanda

koji je koso nailazio na njih. To ih je prestrailo. Leinari su podboli svoje konje

kako bi pobjegli, a to se inilo kao da e im uspjeti.
Banditi su se htjeli probiti sa strane. Uskoro su, meutim, spoznali da je
to nemogue, jer su ugledali drugu polovicu gonilaca koja se nalazila daleko
napolju zatvarajui im put.
Svi su avoli danas protiv nas! povikao je Emilio. Moramo se probiti
meu kaktuse.
Ima li puta odande? Nije li to moda orsokak? pitao je Carlos.
Ne znam. Nikada nisam bio ovdje. Ali nam ne preostaje nita drugo.
Poimo, ali brzo; moramo izbjei vatri.
Tako su, napokon, poli na jug upravo onamo kamo je elio Old
Shatterhand. Sad je on podbo svoga konja. Slijeva je nailazio Winnetou sa
svojom skupinom, desno su se nalazili Davy i Jimmy, koji su izvrili zadatak,
pa su tako svi jahali u propanj iza Leinara, pribliavajui se dalekom gnijezdu
Sablasti Llana estacada.
Carlos Pellejo je bio u pravu kad je upozoravao na vatru. Vatra je
nailazila ispoetka polako, ali tada sve bre. Godinama su suhi kaktusi leali na
tlu od vremena do vremena tjerajui nove izdanke. Bilo je to neto poput gube.
Plamen je ispoetka bio lagan. Tada se razmahao, sunuo je u vis i bio
visok poput kue. Uskoro su se itave povrine nale u plamenu, a prasak
plamena odjekivao je kao daleka grmljavina. Vruina, koja se dizala u vis,
prouzrokovala je strujanje zraka koje je bivalo sve vee promeui se u pravi
vjetar. to je vatra vie uzimala maha, i to je vie zahvatala junu stranu, da bi
ondje pokrila povrinu od nekoliko kvadratnih milja, utoliko je oevidnije
nailazilo ono to je Old Shatterhand oekivao. Nebo vie nije bilo modre boje,
postalo je ponajprije blijedouto, zatim sivo, pa sve mranije i odista, navukle
su se teke i mrane mase, a to vie nije bio dim. Sad ve snani vjetar sabijao
ih je u guste oblake, a inilo se da e ti oblaci zahvatiti postepeno itavo nebo.
Struja zraka bila je veoma vrua; pijesak kao da je gorio. U oblacima su
se vidjele munje; pala je pokoja kap, a zatim ih je bivalo sve vie; uskoro je
padala prava kia, bila je sve jaa, sve dok se nije, napokon, pretvorila u pravi
pljusak.
Izbjeglice su ranjenike naprosto pobili, imetak su njihov prisvojili, a
konje stjerali u opor. Valjalo je samo ekati povratak prijatelja, ali... nije bilo
vode! Sad su ugledali vatru. Primijetili su stvaranje oblaka, osjetili su prve kapi
kie. Napokon ih je skropila prava kia, a zatim je naiao pljusak; iznijeli su sve
posude to im je bilo pri ruci i punili ga kinicom. Volovi, napola lipsali,
ponovo su oivjeli. Od radosti su mukali; valjali su se u kii; bili su napojeni;
sve je bilo spaeno, blago, a sa svim tim i imovina njihovih gospodara, koji bez
ivotinja ne bi mogli poi dalje.
Nakon svanua Bloody Fox je stigao do kuice obrasle bijelim puzavcem.
S njime su bili i Komani. Sana se nije prestraila; radovala se napokon to
ponovo vidi ljude, ali je svog mladog gospodara odmah upitala gdje je crnac

Bob. Odgovorio joj je neka se strpi i uao u kolibu. Kad je ponovo izaao, na
sebi je imao prebaenu bijelu bivolju kou.
Pijanowit nao - Sablast Llana estacada! povikao je Gvozdeno srce, jer
je i on bio u tom odredu Komana.
I ostali su buljili u rjeenje ove zagonetke, o kojoj su mnogo sluali, ali su
utjeli. Bloody Fox je uzjahao i pojahao zajedno s njima naputajui oazu i
zauzimajui na jugoistonom uglu kaktusova polja poloaj.
Gledao je na sjever. Sada se ondje gore podigao neki tamni zid, a ispod
njega je plamsao jasan plamen.
Vatra e nam nagnati Leinare, rekao je Gvozdenom srcu. Moda e
moj crveni brat meu njima naii na ubojicu svoga oca. Obojica su uzeli puke
u ruke.
Oblaci su se pribliavali. Ali prije njih je nailazila vruina. Zrak je svakog
trenutka postajao tei. Dovde vatra nije mogla doprijeti. Zaustavit e se na rubu
kaktusa.
Uf! povikao je Indijanac pokazujui na sjever. Nailaze! Jest, nailazili
su Leinari. Bila su jo samo trojica. Ostali su putem poginuli od svojih
gonilaca. S konja se cijedio znoj. Leinari su se jedva drali u sedlu. Komad
puta iza njih nailazio je Old Shatterhand s Winnetouom, a ostali su ih slijedili.
Divlji se lov pribliavao. Old Shatterhand i Winnetou nisu vie tjerali svoje
konje. Preostalu trojicu Leinara preputali su Bloody Foxu i njegovim
Komanima. Prvi je nailazio Burton, bio je daleko ispred ostale dvojice.
Ugledao je stabla, pravo udo u Llanu estacadu, i upravio pravo ovamo. Fox je
digao puku i nanianio. Kad ga je Mormon ugledao, povikao je od uasa i
podbo svoga konja u namjeri da dosegne zelena stabla. Sad su se pojavili i ostali
Leinari. Morali su proi kraj Gvozdenog srca. Prepoznao ih je; sudjelovali su u
ubistvu njegova oca. Odmah je podigao puku. Planula su dva hica i oni su pali
s konja. Pojahao je k njima da im uzme skalpove.
Za to vrijeme je Bloody Fox gonio Burtona, najgoreg od svih Leinara;
gonio ga je prema drveu i izmeu drvea; gonio ga je sve do kuice. Ta hajka
je bila toliko bjesomuna da je Fox izgubio svoje bivolje krzno. Pred kuom je
razbojnikov konj naprosto pao, a Burton je izletio iz sedla. Istog trenutka Fox je
bio kraj njega, trgnuo je no i zamahnuo njime da ga usmrti. Odjednom se
meutim trgnuo i uzviknuo od uasa. Pri padu se Burtonova duga crna kosa
pomakla s lubanje; pokazalo se da je imao vlasulju, a ispod vlasulje se sada
vidjela njegova prava, kratko striena, svijetlocrvena kosa. Lice mu je bilo
izoblieno i podbulo od napora, a oi su mu bile ukoene i staklaste; mrtvo su
buljile u mladog ovjeka. Burton je bio slomio vrat. Bloody Fox je sada
prepoznao Stealing-Foxa, ubojicu svojih roditelja. Za vrijeme napada uo je
kako netko zove njegovo ime i to je bilo jedino to je upamtio.
Sad su se pribliili i ostali gonioci, a Fox je ponovo uzjahao konja
vraajui se po svoje bivolje krzno. Uzeo ga je, ponovo stavio na glavu i

ramena. Svi, osim Old Shatterhanda, bili su zaueni ugledavi Bloody Foxa
ovako preodjevena.
Sablast. . . Sablast Llana estacada ... To je Bloody Fox . . . Dakle on, on
je to bio! povikali su gotovo svi prisutni.
Fox nije mario za to. Pokazao je Burtonov le i rekao:
Tu je, ubojica! Zbog toga mi je bio sumnjiv! Sad je mrtav, a ja neu
doznati tko su bili moji roditelji!
New-Moon je takoer ugledao mrtvog Burtona:
Stealing-Fox! Napokon je dolijao. teta to je taj lopov slomio vrat.
Nisam mu nikada vratio dug.
Blago njemu to je mrtav! ree Old Shatterhand ozbiljno. S njim su
nestali svi Leinari, a sad e biti dugo vremena mir u Llanu estacadu. Ako bi se
pojavio poneki razbojnik bit e lako poi u lov za takvim ovjekom. Nitko ne bi
pomislio da postoji takva oaza u toj pustinji. I Bob je, naravno, takoer, bio
ovdje. Nije se brinuo ni za mrtvog razbojnika, a ni za Sablast Llana estacada.
Ugledao je crnkinju, a ona njega. Potrala je k njemu pitajui urno:
Biti ti crnac Bob? a kada je on potvrdio, nastavila je:
Zvati tvoja majka Sana? Vidjeti ti ikada ovu sliku sa Sana i sa njezin
mali Bob?
Pokazala mu je staru fotografiju. Pogledao je sliku i viui od radosti
skoio s konja. Zagrlili su se i nisu se mogli rastati. Malo se jo toga moe rei.
Leinari su pobijeeni, a Komani su otili da dovedu izbjeglice. Ljudi e se
ovdje odmoriti, a zatim e ih netko odvesti kroz Llano estacado. Vatra se
napolju ugasila budui da je naila na pijesak.
Ali u gnijezdu Sablasti Llana estacada bilo je veoma ivo. Bloody Fox je
bio junak dana. Svoj udnovat ivotni put morao je ispripovjediti. Njegovo se
prianje sastojalo iz krtih podataka. Usprkos tome je vrsto odluio, da uvijek
ostane ovdje kako bi Llano estacado stalno branio od Leinara. Sana i Bob su se
izjasnili da e i oni ostati kraj njega. Njegovo je prianje zapadnjake toliko
zanimalo da je ak i govorljivi Hobble Frank utio. Kad je poslije toga malian
etao sa Jimmyjem, Davyjem i Fredom oko jezera, upitao ga je Juggle-Fred:
No, Frank, eto nas napokon i u zemlji duhova. Tvrdi li jo uvijek da je
Sablast Llana estacada odista duh?
uti! branio se on. Ovdje sam se dodue prevario, ali negdje drugdje
ima sablasti dovoljno!
Jest, ti i tvoj kraj puni ste takvih sablasti.
Makni mi se s puta, lijepo ti kaem, stari maioniaru! Ne pozna ti
mene dovoljno. Moja osoba na koncu ipak prisiljava svakoga da je tuje. Je li
tako, Jimmy?
Tako je! potvrdi debeljko tiho se smijui.
Jesi li uo! Zapravo, sve to morate meni zahvaliti, jer da se nisam,
prijeko, u Helmersovu domu, sastao s Bloody Foxom nikada ne biste otkrili
Sablast Llana estacada. To priznanje moram bezuvjetno ve sada traiti.

Kasnijim pokoljenjima preostaje da mene, zajedno sa Sablasti, odlije u gvou

ili da me izdjelja u mramoru kako bi moje ime sjalo zlatnim slovima prijeko u
Nacionalnom parku gdje e se, nadam se, uskoro, itav svijet diviti tome
spomeniku.

KRAJ
ELEZNI
www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net