Friedrich Wilhelm Nietzsche (Rcken, Prusija, 15. listopada 1844.

- Weimar, 25. kolovoza 1900.) njemaki je filozof, pjesnik, skladatelj i

klasini filolog koji je postao najprovokativniji i najutjecajniji mislilac 19. stoljea.
Tvrdi da ovjeka u ivotu tjera "elja za moi" te da e se drutvo razviti u
"nadljude".
Imao je dvije godine kada mu se rodila sestra Elisabeth i tri kada mu se rodio
brat. Njegov otac, luteranski sveenik, umro je (od bolesti mozga) u srpnju 1849.
godine kada je mladom Nietzscheu bilo pet godina. Stoga ga je odgojila majka
unutar obitelji u kojoj su s njima bili jo i njegova baka, dvije tetke i sestra. Brat
mu umire u sijenju naredne godine (1850.). Nietzsche je gledao godinu dana
oca kako umire u uasnim mukama, to je bio odluan initelj u njegovim
sumnjama u kranstvo jer nije mogao sebi objasniti zato je njegov otac
kanjen, a sluio je Bogu. Stoga e kasnije Charles Darwin postati njegov uzor.
Nakon bratove smrti obitelj se seli u Naumburg, a Nietzschea alju u internat u
mjestu Pforti (poznat po strogom vjerskom odgoju), udaljenom osam kilometara
od Naumburga.
Nietzsche je bio strastveni kritiar tada vladajueg morala i vjerovanja. Smatrao
je kako su i religija i moral osigurani na nemoralnim sredstvima te da nisu drugo
nego sluenje lanoj transcendentnoj ideji, pojmu, neemu to izvan konkretnog
ovozemaljskog egzistiranja eli propisivati vjene zakone. Nietzsche je smatrao
da ovaj ivot nije nemoralan, nego da je bjesomuna borba u kojoj je umro Bog,
a pobjeuju jai, sposobniji, smjeliji. Stoga je on smatrao kako se umjesto
tradicionalnih, trebaju stvoriti nove vrijednosti.

Objavljeno za ivota

Roenje tragedije iz duha glazbe (1872.)

Vremenu neprimjerena razmatranja (1873.1876.)

Ljudsko, odvie ljudsko: Knjiga za slobodne duhove (1878.1880.)

Svitanje: Misli o moralnim predrasudama (1881.)

Radosna znanost (1882.)

Tako je govorio Zaratustra: Knjiga za svakoga i ni za koga (1883.1885.)

S onu stranu dobra i zla: Predigra filozofiji budunosti (1886.)

Uz genealogiju morala: Polemiki spis (1887.)

Sluaj Wagner: Problem jednog muzikanta (1888.)

Sumrak idola, ili, Kako se filozofira ekiem (1889.; pisano 1888.)

Dionizovi ditirambi (1892., pisano 1888.)

Antikrist: Prokleto kranstvo (1895.; pisano 1888.)

Nietzsche contra Wagner: Spisi jednog psihologa (1895.; pisano 1888.

1889.)

Posthumno objavljena djela

Volja za mo: Pokuaj prevrednovanja svih vrijednosti (1901., proireno
izdanje 1906.; pisano 1883.1887.)
Ecce Homo: Kako se postaje onim to se jest (1908.; pisano 1888.)
O istini i lai u izvanmoralnom smislu (pisano 1873.)
Filozofija u tragikom dobu Grka (pisano 1873.)