You are on page 1of 32

Uvod

Od 1950.godine proizvodnja i potronja polimera je biljeila godinji rast u prosjeku od 9%,


uglavnom zbog ubrzanih inovacija u primjeni polimera kroz zamjenu tradicionalnih
materijala: metala, drveta, stakla i papira, te postala jedna od najbre rastuih globalnih
industrija u svijetu.
Polimerne mase su materijali koji kao osnovnu komponentu sadre polimerno jedinjenje.
Polimerne mase se rijetko upotrebljavaju u izvornom obliku, ve im se prethodno dodaju
razni dodatci (aditivi) koji bitno poboljavaju jedno ili vie njihovih svojstava, pa se tako
dobivaju tehniki uporabljivi polimerni materijali. Pod odreenim uvjetima, u izvjesnom
trenutku proizvodnje, ovi materijali su plastini, tj. mogu da se pod utjecajem toplote i pritiska
oblikuju, a poslije hlaenja zadravaju dobiveni oblik.
Pod preradom polimernih masa podrazumijevaju se svi postupci kojima se od polimera
(sirovine) dobijaju polufabrikati ili gotovi proizvodi. Postupak prerade zavisi od sastava, vrste
i stanja polimera. Postupci prerade obino se dijele prema tehnologiji prerade, nezavisno od
kemijskih i fizikih promjena koje se deavaju za vrijeme prerade.

2. INJEKCIONO BRIZGANJE PLASTINIH MASA


Injekciono brizganje je najvaniji ciklini postupak prerade polimera, a prema
dostignutom tehnolokom nivou i najusavreniji. Ovaj postupak spada u primarnu preradu
polimera, jer se oblik otpreska dobije od polaznog materijala koji nema odreenu formu
(granule, komadii i sl.). Injekcionim brizganjem se oblikuju svi polimeri: duromeri,
elastomeri, plastomeri. Prema preraenim koliinama injekciono brizganje polimera je odmah
iza tehnologije ekstrudiranja. Moe se smatrati da je injekciono brizganje polimera slino
lijevanju metala pod pritiskom. Injekcionim brizganjem se osim polimera prerauju i
keramike smjese, kombinacije razliitih materijala (npr. plastika, metal i keramika).

osnovne karakteristike injekcijskog preanja


- prerauju se svi materijali (plastomeri,
duromeri, elastomeri)
- visokoautomatiziran postupak, velika
ponovljivost
- naknadna obrada otpresaka uglavnom
nepotrebna
- veliki raspon otpresaka
jednostavni (iroka potronja) kompleksni (tehniki
otpresci)

male mase (< 1 g) velike mase (> 25 kg)

Injekcijskim brizganjem se najee prerauju plastomeri i to:


PP, PE, PS, ABS, PA, PVC, PC. Na tablici 2.1 dati su udjeli pojedinih vrsta
materijala preraenih ovim procesom u Zapadnoj Europi 2002. godine.

Tablica 2.1 Raspodjela udjela pojedinih vrsta plastomera u preradi


injekcionim brizganjem

Vrsta materijala

PE

PP

PVC

PS

ABS

PA

PC

Ostal

Udio (%)

16

41

14

i
7

Suvremeni obradni sustav za injekciono brizganje je u potpunosti


automatiziran a
voenje procesa odvija se pomou mikroprocesora ili centralnog raunara u
pogonu.
Dijelovi dobiveni injekcionim brizganjem imaju veliku primjenu u:
automobilskoj industriji i transportnoj tehnici i prometu uope
elektro i elektronskoj industriji
kemijskoj i farmaceutskoj industriji
industriji hrane i pia
medicinskoj industriji
industriji kunih ureaja itd.
SLIKA PRIMJER NEKIH DIJELOVA
2.1 Definicija injekcionog brizganja
Injekciono brizganje je cikliki proces primarnog oblikovanja polimera koji se
izvodi ubrizgavanjem rastopljenog polimera odreene viskoznosti iz
injekcione jedinice u temperiran kalup. Obradak u kalupu ovruje hlaenjem
(u sluaju plastomera) ili umreavanjem u sluaju elastomera,
elastoplastomera i duromera.
Proces injekcionog oblikovanja odvija se u tri osnovne faze:
1. U prvoj fazi, aksijalnim pomjeranjem pua, rastopljeni materijal se preko
uljevnih
kanala ubrizgava u upljinu kalupa. Pri tome je iskljuena rotacija pua, a
njegovo
aksijalno pomjeranje ostvaruje hidraulini cilindar.
2. U drugoj fazi obradak se hladi uz intenzivnu cirkulaciju rashladnog sredstva
kroz
sustav za hlaenje alata. Pri tome, pu djeluje na rastopljeni materijal
naknadnim
pritiskom, kako bi se nadoknadio nedostatak materijala uslijed skupljanja
otpreska.
Nakon zavrenog hlaenja otpreska, tj. na kraju faze djelovanja naknadnog
pritiska,
pu se vraa unazad, rotira i uvlai novu koliinu granulata, topi ga i
plastificira.

3. Posljednja faza je otvaranje kalupa i izbacivanje obratka. Injekciona jedinica


se
vraa u nazad, a mlaznica se zatvara pomou ventila. Otvaranje kalupa
se ostvaruje sustavom za otvaranje koji s obzirom na pogon moe biti
mehaniki ili hidraulini. Obradak se iz kalupa izbacuje pomou izbacivaa.

2.2 Analiza ciklusa injekcionog brizganja


Radni ciklus injekcionog brizganja je vrijeme potrebno za izradu jednog (ili
vie
otpresaka ako alat sadri vie kalupnih upljina), odnosno to je vrijeme koje
protekne izmeu
dvije istoimene faze u procesu injekcionog brizganja. Radni ciklus zapoinje
komandom
zatvaranje kalupa, a zavrava se komandom posluivanje kalupa i sadri
slijedee faze:
Zatvaranje kalupa, koje u vrlo kratkom vremenskom periodu izvodi jedinica
za

zatvaranje.
Potom slijedi pribliavanje injekcione jedinice ka nepokretnoj ploi, a ova
faza se
zavrava naslanjanjem mlaznice na ulijevnu ahuru.
Ubrizgavanje rastopljene mase u kalupnu upljinu je slijedea faza. Potreban
pritisak
rastopa osiguran je aksijalnim kretanjem pua, odnosno, hidraulinim
cilindrom.
Pritisak ubrizgavanja zavisi od vrste polimera a kree se od 500 do 3000 bara,
to
osigurava pritisak u kalupu reda veliine 1000 bara. Brzina ubrizgavanja je 2
m/s.
Sa zavretkom faze ubrizgavanja zapoinje faza hlaenja otpreska. U
jednom dijelu ove
faze pritisak u cilindru ima niu vrijednost od pritiska ubrizgavanja i
predstavlja
naknadni pritisak. Naknadni pritisak osigurava dodatnu koliinu rastopa u
kalupnoj
upljini zbog skupljanja otpreska pri hlaenju.
Odmicanje mlaznice i poetak ponovne plastifikacije poinje u trenutku
prekida djelovanja
naknadnog pritiska, kada pu poinje da se obre i uvlai novu koliinu
granulata.
Ako hlaenje otpreska nije zavreno ono se nastavlja u periodu dodatnog
vremena
hlaenja.
Otvaranje kalupa i izbacivanje otpreska izvodi se nakon njegovog potpunog
ovravanja, odnosno hlaenja.
Na kraju ciklusa injekcionog brizganja kalup se priprema za naredni ciklus,
isti se i
podmazuje i eventualno se ubacuju metalni uloci.

2.3 Toplotni procesi pri injekcijskom brizganju


Proces injekcionog brizganja baziran je na zagrijavanju i hlaenju
polimernog
materijala, to zahtjeva detaljno poznavanje toplotnih pojava u obradnom
sustavu tokom
radnog ciklusa kako bi se optimirao sustav i potronja energije svela na
minimum. Tokom
radnog ciklusa injekcionog brizganja prisutna je veoma intenzivna
razmjena toplote u
radnom cilindru stroja i samom kalupu. Toplota u radnom cilindru stvara se
unutarnjim trenjem u materijalu, koje je izazvano obrtanjem pua i
dovoenjem toplote iz
grijaa koji su rasporeeni oko cilindra. Rastopljen polimer se ubrizgava u
kalup i u
kratkom vremenskom periodu od njega je potrebno odvesti toplotu, tj.
ohladiti otpresak,
to se postie ureajem za temperiranje. Za skraenje vremena hlaenja,
odnosno radnog
ciklusa potrebno je da se razmjena toplote izmeu kalupa i medija za
temperiranje odvija
velikom brzinom.
Toplotni proraun pri injekcionom brizganju baziran je na bilansu energije,
odnosno prvom zakonu termodinamike. Za uspjeno projektiranje ureaja
za
temperiranje potrebno je poznavati temperaturno polje u kalupu.
Razmjena toplote u
sustavu injekcionog brizganja vri se provoenjem kroz materijal, kalup i
medij za

temperiranje, zatim konvekcijom izmeu kalupa i rastopljenog polimera,


izmeu kalupa i
okoline i zraenjem izmeu kalupa i okoline.
Toplotni proraun pri injekcionom brizganju zahtjeva poznavanje toplotnih
osobina polimera i njihovu promjenu u funkciji pritiska i temperature.
2.4 Parametri oblikovanja
Injekciono brizganje termoplastinih masa karakterizirano je time to se
poliplast plastificira uslijed djelovanja pritiskja i topline ubrizga u hladni
kalup. U kalupu se poliplast skruuje i poprima eljeni oblik izraevine. U
ovom postupku ne dolazi do kemijskih procesa termoplasta. Proces
punjenja kalupa vri se u stanju kada je kalup zatvoren pod povienim
pritiskom.
Ovaj tok oblikovanja, koji na prvi pogled izgleda vrlo jednostavan, zavisi o
mnogo uvjeta prerade, koji znatno utjeu na konani rezultat oblikovanog
proizvoda. Naroito je vano kod tehnikih proizvoda usuglasiti sve odnose
oblikovanja i dovesti u sklad poliplast, kalup i stroj, da bi konaan ishod
dao najoptimalnije rezultate.
2.4.1 Pritisak ubrizgavanja
Pritisak ubrizgavanja je specifini pritisak kojim se djeluje na masu u
cilindru preko pua. Kod strojeva s punom plastifikacijom mase djeluje
direktno kao pritisak ubrizgavanja.
Pritisak ubrizgavanja utie na oblik otpreska.
2.4.2 Temperatura ubrizgavanja
Temperatura ubrizgavanja je temperatura potrebna da se provede
topljenje poliplasta za ubrizgavanje. Ona se ne mjeri na poliplastu nego u
cilindru za plastifikaciju i u mlaznici, prema tome ona je usporedbena
vrijednost ovisna o tipu stroja.
Termodinamike karakteristike rastopa, kao na primer viskoznost, entalpija
i
specifina zapremina, zavise od temperature rastopljenog polimera, to
utie i na pritisak
u kalupu i kvalitet otpreska. Proizvoai granulata daju podatke o
relevantnim
parametrima obrade izabranog materijala pri injekcionom presovanju i
terba ih koristiiti
pri podeavanju maine.
2.4.3. Brzina ubrizgavanja
Brzina ubrizgavanja je ona brzina kojom se kree pu za ubrizgavanje
prema naprijed i kojom se ubrizgava talina u kalup. Brzina taline poliplasta
u upljini kalupa ovisna je o odnosima presjeka otvora u mlaznici, uljevnom
sustavu i ulaznim kanalima.
Brzina aksijalnog pomeranja pua ima uticaj na proces injekcionog
presovanja u

fazi ubrizgavanja. Na slici 4.12 prikazan je uticaj brzine pua na pritisak u


kalupu i
hidraulini pritisak gde vidimo da porastom brzine pua raste i hidraulini
pritisak (pH) i
pritisak u kalupu (pC). Pad pritiska u kalupu opada porastom aksijalne
brzine pua.
2.4.4. Brzina plastifikacije
Brzina plastifikacije je veliina ovisna o broju okretaja pua.
2.4.5. Protupritisak
Protupritisak je pritsak pod kojim pu puni prostor cilindra sa
plastificiranim poliplastom. On se moe podeavati.
2.4.6. Naknadni pritsak
Naknadni pritsak je pritisak kojim se tlai poliplast, sprjeava istjecanje
mase iz kalupa i opada skruivanjem oblikovane izraevine u kalupnoj
upljini.
Naknadni pritisak
predstavlja pritisak koji zapoinje fazom hlaenja i njime se
obezbeuje dopunsko popunjavanje kalupa pri hlaenju otpreska.
Naknadni pritisak je u
principu nii od pritiska ubrizgavanja, a posebno je vano proceniti
vremenski
trenutak njegove promene. Pokazalo se da se trenutak promene pritiska
moe odrediti ako
se neprekidno prati promena pritiska u kalupu.
2.4.7. Vrijeme naknadnog pritiska
Vrijeme naknadnog pritiska je ono vrijeme u kojem djeluje naknadni
pritisak.
2.4.8. Vrijeme ohlaivanja
Vrijeme ohlaivanja je vrijeme u kojem kalup jo ostaje zatvoren da bi se
izraevina ohladila.
Proraun vremena hlaenja za ploasti otpresak baziran je na reenju
Furijerove jednaine, koja definie promenu temperature u pravcu debljine
otpreska u funkciji vremena i toplotnih svojstava polimera. Na osnovu
izvrene teorijske analize dobijen je izraz za hlaenje otpresaka od
plastomera :

gde je:
b0 - karakteristina dimenzija otpreska
Ko - koeficijent oblika obratka (v. 1)
Ku - koeficijent unutranjosti otpreska

Tt- temperatura rastopljenog polimera


Tk - temperatura zida kalupa sa strane upljine
Tu - unutranja temperatura otpreska, obino je Tk= Tp
2.4.9. Vrijeme stajanja i pauza
Vrijeme stajanja i pauza je vrijeme potrebno za otvaranje kalupa, vaenje
oblikovane izraevine iz kalupa i ponovno zatvaranje kalupa.
2.4.10. Uljevni sustav
Uljevni sustav je put rastaljenog poliplasta unutar kalupa sve do kalupne
upljine koja oblikuje izraevinu.
2.4.11. Ulazni kanali
Ulazni kanali ine predio izmeu uljevnog sustava i oblikovane izraevine,
gdje rastaljeni poliplast ulazi u kalupnu upljinu.
2.4.12. Put toka mase
Put toka mase je cjelokupni put koji rastaljeni poliplast proe unutar
kalupa.
2.4.13 Debljina stijenke
Postizanje jednolike, ispravno dimenzionirane debljine stijenke igra vanu
ulogu pri popunjavanju kalupne upljine, kako bi se izbjeglo zadravanje
zraka u otpresku, kao i naprezanja koja nastaju zbog skupljanja poliplasta.
2.4.14. Temperatura kalupa
Temperatura kalupa je ukupna temperatura podijeljna na pominu i
nepominu stranu kalupa i svih jezgara. Ona mora biti na svakom mjestu
to vea, to je mjesto udaljenije od uljevne pukice, a mora biti nia tamo
gdje se nalaze razna rebra i druga ojaanja stijenki na oblikovanoj
izraevini.
Temperatura kalupa je glavni utjecajni faktor ekonominosti procesa,
tanosti
dimenzija i kvaliteta popunjavanja kalupa. Temperatura kalupa zavisi od
sistema
hlaenja.

3 TERMOPLASTINE MASE
Plasticne mase su makromolekularni spojevi koji nastaju meusobnim
povezivanjem sitnih molekula
nemetala po nekom pravilu ponavljanja (C, Cl, H, N, O i S). Sitne molekule
nazivaju se monomeri, a
nastale makromolekule s jakom kovalentnom vezom polimeri.
Glavne skupine masa: termoplasti (kristalicne ili amorfne strukture),
elastomeri i duromeri.
Podjela masa prema porijeklu polazne tvari:
a) potpuno sintetske (nafta, zemni plin, ugljen, vapno, zrak,pijesak, voda)
b) polusintetske (celuloza, bjelancevine) i
c) prirodne (celuloza, krob, keratin - koa, svila, vuna, kaucuk..)
Glavni postupci dobivanja polimera:
a) poliadicija reakcija razdruivanja raznovrsnih molekula i spajanje
atoma u polimere bez izlucivanja
nusprodukata ( termoplasti PUR; duroplasti EP)
b) polikondenzacija reakcija zgucivanja i spajanja raznovrsnih molekula
uz izlucivanje nusprodukata,
npr: voda (preteno duroplasti MF; PF; SI; UF; UP; termoplasti PA, PC)
c) polimerizacija reakcija spajanja istih ili slicnih molekula bez
nusprodukata (termoplasti PE; PP; PS;
PVC)
Opcenito:
Polimeri spadaju u vane tehnicke materijale.
izolacijska svostva i otporni su na koroziju.
Najcece se koriste PE, PP, PS i PVC (maseno oko 80%), a zatim slijedi
skupina konstrukcijskih polimera
PA, PC i ABS. U posljednje vrijeme iri se primjena polimernih smjesa i
kompozita.
Podrucja primjene polimera: ambalaa

automob. ind. 6%, namjetaj 5%, igracke i sport 4%, kucanstvo 3%,
poljoprivreda 3%, strojarstvo 2%...

Glavne skupine i vrste polimera:


a) TERMOPLASTI (plasti, plastomeri) su linearne i granate makromolekule. Lako se
oblikuju, pri okolnoj temperaturi
su u cvrstom stanju, zagrijavanjem omekavaju i prelaze u itko stanje
plastificiraju, a hladenjem otvrdnjavaju.
Proces se moe ponavljati vie puta (reciklirati).
Termoplasti

Trgovak
i naziv

Kemijska
postojano
st
benzin,
benzol,
trikloretilen

CA celulozni acetat
CAB, CP

celidor,
celit,
celan,
trolit

PA poliamid

duretan,
rilsan,
ultramid,
vestamid,
najlon,
perlon

alkohol,
motorno
gorivo, ulje,
slabe
luine,
kiseline,
soli

PC polikarbonat

makrolon,
makrofol,
lexan

alkohol,
benzin,
ulje, slabe
kiseline

Svojstva

Primjena

tvrd, ilav,
providan,
jednobojan,
visoka
apsorpcija
vode, bez
mirisa i okusa,
zvuni izolator
tvrd, vrlo
ilav,
djelomino
kristalan,
otporan na
troenje,
priguuje zvuk
i vibracije,
postojane
mjere
ilav, krut,
otporan na
udarce,
stabilan oblik,
providan,
sjajan, el.
izolacija

do 80 0C, okvir
za naoale,
folije, ruke
alata

do 100 0C
postojan oblik,
precizna
tehnika,
zupanici

do 135 0C,
kuita,
prekidai,
film, lak

PE polietilen

hostalen,
lupolen,
vestolen,
trolen

luine,
otapala,
kiseline,
bez
upijanja
vode,
vremenski
postojan

PI poliamid

kapton,
vespel

skoro sva
otapala,
osim luina

PMMA polimetilmetakrilat

degulan,
plexoglas,
resarit

POM polioksidmetilen

delrin,
hostaform
, ultraform

blage
luine,
kiseline,
benzin,
vremenski
postojan
skoro sva
otapala,
osim luina

PP polipropilen

Hostalen
PP,
luparen,
novolen,
vestolen

slino PE

PS polistirol

hostiron,
trolitul,
vestiron

alkohol,
luine, ulje,
kiseline,
voda

S/B stirol/butadien

hostiren,
polistirol
400.
polistirol
500

kao PS

SAN stirol/akril-nitril

luran,
vestoran

eterina
ulja, inae
kao PS

mek,
fleksibilan do
krut,
neslomljiv,
djelomino
kristalan,
proziran do
mlijean, bez
mirisa
otporan na
troenje,
postojan
oblik, vrlo
dobra klizna
svojstva, mala
plinopropusno
st, postojan
kod zraenja
tvrd, krhak,
nerasprsan,
postojan na
starenje,
transparentan

do 80 0C (PELD), do 100 0C
(PE-HD),
spremnici,
brtve, uplja
tijela

tvrd, ilav,
djelomino
kristalan,
postojane
mjere
tvrd,
nelomljiv,
postojan
oblik,
djelomino
kristalan
tvrd, krhak,
krut,
providan,
sjajan,
jednobojan
otporan na
udar, teko
lomljiv, krhak
pod svijetlom
i toplinom,
inae kao PS
dobra udarna
ilavost, krut,
stabilan,
postojan na
promjeni

do 150 0C,
armature,
okovi, leaji,
zupanici

do 280 0C
trajan, do 480
0
C kratko, do
240 0C
postojan na
hladnoi

do 90 0C,
modeli,
svjetiljke,
ureaji za
crtanje

do 130 0C,
lomljiv ispod 0
0
C

do 80 0C,
izolacione
folije, igrake,
ambalaa
do 70 0C,
spremnici,
elektroinstalac
ije

do 95 0C,
kuite
baterije,
igrake

ABS
akrilnitril/butadien/s
tirol

novodur,
terluran,
vestodur

bolji od ABS

PS-E polistirol
pjenasti

stiropor,
vestipor

kao S/B

PVC-HD Poli

hostalit,
trosiplast,
vestolit,
vinol,
vinoflex
acela,
mipolam,
skaj,
vestolit

alkohol,
luine,
kiseloine,
mineralna
ulja
neto
manja nego
tvrdi PVC

hostaflon,
teflon

bolja
postojanost

PVC-LD poli

PTFE poli

temperature
postojan na
starenje,
inae kao SAN
mala gustoa,
dobra izolacija
zvuka i topline
otporan na
habanje,
ronato ilav

otporan na
habanje,
gumasto do
konat, ne
upija vodu
tvrd, ilav,
djelomino
kristalni, ne
upija vodu,
vrlo dobra
klizna
svojstva

do 95 0C,
armature,
kuita
baterija
ploe za
toplinsku i
zvunu zatitu
do 60 0C,
cijevi, brtve,
folije, uplja
tijela
do 80 0C,
odjea, podne
obloge, folije

do 250 0C,
postojan do
-90 0C, za
sintetiranje i
nanoenje

b) DUROPLASTI (duromeri) su obicno mreasto spojeni monomeri. Zagrijavanjem prelaze


samo jednom u itko
stanje i to vrlo brzo, a zatim u stalno cvrsto stanje. Ponovnim zagrijavanjem ne omekavaju,
vec izgaraju
(termostabilni). Ne mogu se plasticno oblikovati. Izdre vie temperature od
termoplasta.
Termoplasti

Trgovaki
naziv

Kemijska
postojanost

Svojstva

Primjena

EP Epoxid

Araldit,
epikot,
lekuterm

Alkohol,
slabe luine,
kiseline,
otapala
Slabe luine,
kiseline,
otapala,
voda
Slabe luine,
kiseline,
otapala,
ulje,
pogonsko

tvrd, ilav,
teko lomljiv

Do 130 0C,

Tvrd, krhak,
dobra el.
izolacija

Do 100 0C,

Tvrd, ilav
do mekan,
otporna na
habanje

Obloge
spojke, leaji,
kotai,
remenje

PF Fenolformal-dehid

PUR
poliuretan

Alberit,
bakelit,
korefan,
lupen
Desmokol,
moltopren,
ultramid,
vukolan

smola za
lijevanje,
laminiranje
prekidai,
kuita, obloge
konica i spojki

UF ureaform
MF melimform

Hornitex,
kaurit,
polopas,
resamin

UP
nezasieni
poliester

Aldenol,
laminac,
leguval,
vestopal

gorivo
Otapala, ulje

Slabe luine,
kiseline,
otapala,
atmosferski
otporan

Tvrd,
otporan na
udarce,
providan,
svjetlucav
Ovisno o
punilu tvrd,
ilav do
mekan,
providan,
sjajan

MF do 1300C, Uf
do 900C,
ljepilo za drvo,
kucanski i
kuhinjski uredaji,
slojevit
materijali za
namjetaj
do 1200C,
vlakna, tekstil,
smola zs
ljevanje,laminira
nje,
ljepljenje i
lakiranje, umjetni
beton od smole

c) ELASTOMERI (termoelasti, elasti) imaju medusobno labavo vezane molekule i


bez kristalnih zrnaca. Elasticni
su pri sobnoj temperaturi i isteu, najmanje, na dvostruku duinu bez zaostale
deformacije

Termoplasti
NR
prirodni kaucuk

Trgovaki
naziv

Svojstva

Primjena

visoko otporan

gume na
kotacima auta,
gumenometalne

SBR
stirolbutadienkaucu
k

buna S

univerzalni
umetci,
otporan na ulje

IIR
butil-kaucuk

butil,
butinol,
eutil

CR
klorbutadienkaucu
k

buna C,
kloropren,
neopren

nepropustan za
plin,
atmosferski
postojan,
nepostojan na
ulje
teko zapaljiv,
otporan na
habanje,
atmosferski
postojan

NBR
akrilnitrilbutadienkaucu
k

prebunan N

postojan na
ulje i
pogonsko
gorivo

CSM
klorosulfonirani
PE

asbilon,
hipalon.
trixolan

FPM
fluorkaucuk

viton

AU

vulkolan

postojan na
luine,
kiseline,
starenje i
atmosferski
utjecaj
kemijski i
temperaturno
otporan
otporan na
troenje,
ilav

poliuretankaucuk

SI
silikonkaucuk

silastik

kemijski i
temperaturno
otporan

opruge,
leaji
gume auta,
hidraulicke
brtve,
cijevi, kabelske
obloge
brtve, cijevi na
vozilu

vodovi kocnica,
brtvene
staze, valoviti
ili naborani
mijeh, odijeca
za ronjenje
hidraulicke i
pneumatske
brtve, jezgre
vodova za pog.
gorivo i
hidrauliku
brtvene staze,
unutarnje
obloge
spremnika

brtve motora i
prigona
mehanicki
opterecene
brtve,
elasticne
spojke,
zupcanici
elastcna
izolacija, brtve,
manete,
vodovi

3.1 SVOJSTVA POLIPLASTA


Svaki proizvoa serijskih proizvoda trudi se da postigne najoptimalniji
kvantitativni i kvalitativni uinak, sa to je mogue manje trokova, i sa
sredstvima kojim raspolae. Tako je isto i na podruju oblikovanja
termoplastinih masa postupkom injekcionog brizganja, koje ima sve
karakteristike serijske proizvodnje. Proizvoa odnosno preraiva, da bi
postigao takav rezultat, prije poetka samog rada na odreenom proizvodu

mora prouavati pripremne radove, vodei rauna o mogunostima svojih


strojeva, kao i o karakterisatikama poliplasta koji se oblikuju u odnosu na
teinu u preradi i koliinu proizvoda za oblikovanje, te razgraniiti
pripremne radove i odrediti potreban kalup.
Svaki poliplast ima odreene specifinosti i svojstva, i svatko tko se bavi
oblikovanjem mora ih poznavati, kako bi se mogli odrediti najoptimalniji
uvjeti rada, posebno temperatura i pritisak ubrizganja.
3.1.1. Polietilen n.g. LDPE
LDPEne zahtijeva posebne uvjete prerade, on se vrlo lako prerauje na
temperaturi izmeu 120 220 0C s relativno niskim pritiscima
ubrizgavanja, to ovisi o obliku izraevine. Obino je dovoljan pritisak
ubrizgavanja 700-1200 kp/cm2.
3.1.2. Polietilen v.g. HDPE
HDPE ne zahtijeva posebne uvjete oblikovanja. Prerauje se kod
temperature 140 350 0C, specifinim pritiskom od 1000 1500 kp/cm2.
Kod ovog poliplasta se ne postavljaju posebni uvjeti temperiranja kalupa,
no preporuuje se zagrijavanje kalupne upljine od 20 50 0C.
3.1.3. Polipropilen PP
Injekciono brizganje ovog poliplasta ne zahtijeva neke specifine uvjete.
Temperatura cilindra kod ubrizgavanja nalazi se u podruju izmeu 150
300 0C.
Idealna temperatura brizganja treba biti 10 0C iznad minimalne
temperature kod koje se kalup potpuno ispunjava, ali ne smije prei 320
0
C.
Pritisak ubrizgavanja je neto vii i najbolji se rezultati postiu sa 1200
1500 kp/cm2.
Temperatura kalupa za otpreske s tankim stijenkama treba biti i do 60 0C, a
za proizvode debljih stijenki oko 30 0C.
Preporuuje se upotreba samozatvarajue mlaznice s klipnim
samozatvaranjem, a kod sitnih proizvoda i brzog oblikovanja moe se
upotrijebiti mlaznica s ventilnim samozatvaranjem.
3.1.4. Polistiren PS, SAN, ABS
PS, SAN, ABS, normalni i otporan na udar. SAN i ABS su poliplasti koji ve u
pojedinim podrujima primjene imaju i specifine uvjete prerade, naroito
ABS. On zahtijeva povrinski sjaj, potrebno je prethodno suenje granulata.
Temperatura prerade nalazi se u podruju 150 280 0C, a temperatura
kalupa oko 50 0C.
3.1.5. Polibuten PBT
PBT se naroito primjenjuje u podruju instalacija za toplu i vruu vodu, do
stalno upotrebne temperature od 105 0C. Osim fitinga za cijevi moe se
primijeniti i za niz tehnikih proizvoda.
Zbog svoje visoke molekularne teine posjeduje visoku otpornost na tlak i
kod povienih temperatura, veoma nisku sklonost puzanju kod trajnog
optereenja. U ovim svojstvima nadmauje sve ostale Poliolefine.

Temperatura cilindra kod injekcionog brizganja pokazuje neto nie


vrijednosti u odnosu na preradu Polietilena v.g. i iznosi 200 290 0C.
Mlaznica za ubrizgavanje je klipna samozatvarajua, no moe se primijeniti
i otvorena, dodue s neto manje uspjeha. Mlaznica s ventilnim
zatvaranjem ne moe se primijeniti. Pritisak ubrizgavanja je vie-manje
normalan, tj. kree se od 900 1500 kp/cm2 to ovisi o oblikovanom
proizvodu. Temperatura kalupa iznosi 20 80 0C, a najbolji rezultati se
postiu kod temperature 60 0C.
3.1.6. Polivinilklorid PVC
PVC je vrlo osjetljiv na toplinu i lako se razgrauje kada je podvrgnut
naglom zagrijavanju, stoga se zahtijeva veoma precizna regulacija
temperature u cilindru za zagrijavanje mase. Prerauje se strojevima koji
imaju punu plastifikaciju mase s posebnom geometrijom pua, s relativno
visokim prtiscima ubrizgavanja, od 1200 2000 kp/cm2.
Temperatura prerade nalazi se u podruju od 160 200 0C. vano je
napomenuti da strojevi za preradu ovog poliplasta, tj. dijelovi koji su u
dodiru s njim, moraju biti izvedeni od nehrajueg elika ili barem
kromirani.
3.1.7. Polimetilmetakrilat PMMA
PMMA su poliplasti koje nalazimo na tritu u ljestvici razliitih kvaliteta.
Razni tipovi ovog poliplasta imaju vrlo promjenjive karakteristike.
Prerada je dosta sloena, tj. postoje specifini uvjeti pripreme prije
oblikovanja. Potrebno je sueenje prije sipanja u lijevak, a najbolje je ako je
oko lijevka ugraen grija, koji materijal zagrijava i sui neposredno prije
ulaska u cilindar. Temperatura prerade se kree od 200 270 0C, to ovisi o
tipu koji se prerauje. Specifian pritisak ubrizgavanja mora iznositi
najmanje 1200 kp/cm2, a poeljan je to vii pritisak kod umjerene
temperature.
Temperatura kalupa se mora stalno odravati u podruju od 60 80 0C.
mogua je prerada s otvorenom i samozatvarajuom mlaznicom, no ona
mora biti snabdijevana grijaem s regulacijom temperature.
3.1.8. Poliacetali POM
Ovaj termoplast se moe najuspjenije na strojevima s punom
plastifikacijom mase. Temperature mase u cilindru je izmeu 180 230 0C,
no u praksi je ustanovljeno da su najee dovoljne temperature izmeu
190 210 0C. temperature topljena ne bi trebala prekoraiti 240 0C, jer u
tom sluaju nastaje termiko oteenje, koje se prepounaje po jakom
mirisu formaldehida i svijetlo utoj boji taline.
Pritisak ubruzgavanja ovisi o viskozitetu taline i odnosu puta protoka,
prema debljini stijenke i vrsti ulijevnog sustava. Obino iznosi 1200 1800
kp/cm2. U specifinom sluaju, kod oblikovanja proizvoda s visokim i
tankim stjenkama, kompliciranog oblika, radi se sa znatno veim
pritiscima.
Kod prerade ovog poliplasta nije preporuljiva primjena velikih brzina
ubrizgavanja, jer one utjeu na kvalitetu oblikovanih dijelova, tj. smanjuju
im svojstva otpornosti na ilavost i udar.

Temperatura kalupa kod oblikovanja ovog poliplasta igra dosta vanu


ulogu i olakava oblikovanje, a kree se izmeu 60 120 0C. U veini
sluajeva iznosi 60 90 0C.
3.1.9. Polikarbonat PC
Ovaj poliplast iz porodice tehnikih-inenjering termoplasta ima specifine
uvjete pripreme i prerade prije injekcionog brizganja. U preradi ima niz
slinosti sa svojstvima duroplasta.
Izvanredna mehanika i toplinska svojstva, te dimenzionalna stabilnost,
zahtijevaju ispravnost prerade. O osobite je vanosti suenje ovog
poliplasta i preraivanje u suhom stanju. im stupanj vlage granulata
pree 0,03 % smanjuje se kvaliteta otpreska. Jasno je da granulat ne
smije, osim toga, biti praan u uprljan.
Suenje se izvodi u sunici najmanje 2.5 sata pri temperaturi 120 0C, ili
predgrijavanjem u zatvorenoj limenki 8 10 sati.
Visina sloja u kojoj se sui granulat ne smije iznositi vie od 2,5 cm. Manja
nasipna koliina daje bolje rezultate suenja. Ovo suenje prije injekcionog
brizganja treba izvesti osobito savjesno i paljivo, jer su time u velikoj
mjeri uvjetovana svojstva otpreska.
Upozorava se takoer da kod postupka suenja treba paziti na to da
posude i unutranjost suilice budu iste, jer i najmanja primjesa praine i
otpadaka od drugih poliplasta moe tetiti svojstvima i moe dovesti do
neispravnosti otpreska.
Kako bi se izbjeglo da poliplast nakon suenja opet navue vlagu iz
atmosfere, ljevak i svi otvoreni dijelovi trebali bi biti pokriveni. Ako stroj
nije snabdijevan lijevkom koji se moe grijati, tada treba iz suilice uvijek
uzeti minimalnu koliinu toplog osuenog poliplasta koja je potrebna za
kontinuiranu proizvodnju, te je odmah preraditi. Vrijeme za koje e
apsorpcija vlage premaiti dozvoljenu mjeru ovisno je o relativnoj vlagi
zraka, te moe iznositi izmeu 30 min i nekoliko sati.
3.1.10 Polietilen tereftalat PEPT
Ovaj termoplast se odlikuje dobrim svojstvima poliestera. Odlikuje se
visokom tvrdoom povrine. Apsorpcija vode iznosi 0,02 %, zbog ega se
odlikuje izvanrednom dimenzionalnom stabilnou. Naroito se primjenjuje
kod proizvoda koji zahtijevaju izrazitu otpornost na habanje, niski
koefcijent

trenja

dimenzionalnu

viestepene pumpe za vodu.

stabilnost,

kao

to

su

elementi

Prerauje se postupkom injekcijskog brizganja bez nekih veih potekoa


uz neke specifine uvjete. Prerauje se na strojevima sa punom
plastifikacijom mase.
Temperatura cilindra iznosi od 250 270 0C. Mlaznica mora biti iskljuivo
normalno otvorena. Broj okretaja pua iznosi 80% maksimalnog broja
okretaja.

Problematika projektovanja Projektovanje i konstrukcija proizvoda iz


plastomera odreeno je zadatkom primene i postupkom proizvodnje. Od
velike je vanosti vrsta polimera koji treba primeniti, i konstrukcijska
mogunost izrade kalupa, zavisno od maine za brizganje. Izmeu
projektanta, odnosno konstruktora proizvoda, konstruktora kalupa i
tehnologa za preradu ovim postupkom, potrebna je uska saradnja i
razmena miljenja, kako bi se proizvod dobio uz najekonominije i tehniki
najpogodnije uslove. Projektant, a ponekad dizajner, i konstruktor
proizvoda moraju dobro poznavati svojstva polimera izvornu sirovinu,
konstrukciju kalupa i sam postupak prerade, tj. oblikovanja injekcionim
presovanjem, ekstrudiranjem i duvanjem. Ovo je naroito vano i zbog
toga jer se kupci, koji od proizvoaa trae ponude za proizvode
plastomernih materijala, obino ne razumeju u ovu problematiku. Oni
najee dostave crtee ili uzorke neprikladnih oblika i imaju zahteve, koji
nisu opravdani stvarnim tehnikim i funkcionalnim potrebama. Smatra se
da je u optem interesu preraivaa, da kupca ve u poetku savetuje i
upozori na sve, na ta ga upuuje njegovo iskustvo, poto je prouio svaki
specifini problem s tehnikog i ekonomskog stsnovita. Nejee
nedoumice kupaca su
Izbor vrste polimera
Mogunost oblikovanja, koninost, boni profil
Mesto brizganja
Nepodesan oblik, potrebna zaobljenja
Funkcionalnost povrina
Debljina zida, mesta uvlaenja
Tolerancije
Umetanje metalnih delova, s tim u vezi unutranja naprezanja
Funkcija u konanoj primeni, i
Eventualna naknadna obrada.
Reavanje ovakvih pitanja zavisi u najveoj meri od iskustva ljudi, jer se
ovi problemi mogu samo delimino egzaktno reavati, koristei se kod
toga sistemski ureenim podatcima, koji su kod svakog preraivaa kroz
niz godina obraivani i unoeni u podesne tabele, da bi se komparativno,
od sluaja do sluaja, mogli upotrebljavati. to se tie drugog dela
problema, koji se odnosi na osnovnu sirovinu, za koju proizvoa daje
precizne i utvrene potovati svojstva polimera, primenjujui ih prema
zahtevima svakog proizvoda. Kada su odabrani postupak i polimer moe se
zapoeti s polimeru prilagoenom konstrukcijom proizvoda, tj. proizvod i
sirovina stoje u direktnoj zavisnosti. Uprkos bogatom izvoru informacija o
polimeru, mora se premostiti praznina izmeu poznatih vrednosti tipa
materijala i pozitivnih svojstava proizvoda uz pomo iskustva konstruktora,
odnosno celog tima, koji je vezan za preradu i ako je mogue preraivaa
polimera. U mnogo sluajeva je potrebno da se nakon konstrukcije
proizvoda izradi model. Tek nakon ispitivanja i studije modela moe se
pristupiti konstrukciji i izradi kalupa za oblikovanje.

Potrebno je napomeniti nekoliko osnovnih pravila koja se mogu imati u


vidu pri konstrukciji proizvoda od polimernih materijala. Svaki konstruktor
ili projektant i onaj koji oblikuje izradak mora pre oblikovanja imati jasnu
predstavu o upotrebi i zahtevima koji se postavljaju pred taj proizvod.
Proizvodnja i upotrebna svojstva proizvoda zavise od oblikovanja koje
odgovara plastomeru i od ispravnog izbora materijala kod oblikovanja
proizvoda, razlikuju se dve grupe, i to: Tehniki proizvodi i Proizvodi
iroke potronje. Tehniki proizvodi Trebaju uvek ispunjavati odreene
zahteve. Kod izbora materijala mora se uvek voditi rauna o tome da
zadovoljavaju zahtevima koji se pred njih postavljaju bilo da se radi o
otpornosti na hemikalije, o mehanikim ili termikim uslovima kao i o
psiholokom momentu. Ako se polae u odravanje mera proizvoda tada
se mora voditi rauna o specifinostima izabranog materijala, o skupljanju
u kalupu i naknadnom skupljanju. S druge strane se mora paziti na
toplotno istezanje i upijanje vlage. Proizvod se, ako je to potrebno,
proraunava i odgovarajue tome prilagoeno izabranom materijalu,
konstruie. Proraun se temelji na podatcima o materijalu koje daje
proizvoa polimera za odreeni tip materijala. Debljine zidova se moraju
uskladiti s ciljem primene i mogunostima proizvodnje. Ako se zbog
tehniko-preraivakih ili konstruktivnih razloga trai manja debljina zida,
mogu se koristiti: ukruujua rebra obrubovi koji opasuju proizvod i sline
konstrukcijske mogunosti. Za prihvat zavrtnja mogu se u projektovanom
proizvodu odbrizgati navoji ili se navoj urezuje u pripremljenu (oblikovanu)
rupu, ukoliko se radi s materijalima s veom tvrdoom i vrstoom.Radi
vrstoe je preporuljivo predvideti duine navoja 2 do 2,5 prenika
zavrtnja. Ako se ove zavrtanjske veze esto otputaju treba predvideti
metalne umetke sa navojem. Ove umetke moemo ubrizgavati u fazi
oblikovanja brizganjem, ili ih ubaciti naknadno ultrazvunim postupkom.
Proizvodi iroke potronje I kod ovih proizvoda mora se voditi rauna o
predhodno pomenutim zahtevima, ali najee ovi proizvodi imaju zahteve
lepog povrinskog izgleda, povrinski sjaj otpornosti te povrine na
delovanje medija za koji su namenjene. S druge strane ovi proizvodi
moraju imati u proizvodnji i u konanoj nameni sva svoja svojstva za
spretno rukovanje i to svrsishodniju upotrebu.
2.1.1. Debljina zida Debljina zida se odreuje prema veliini i nameni
proizvoda. Ispravno odabrana debljina zida zavisi od vrste polimera, puta
teenja plastine mase, kalupne upljine, raspoloive maine i traenim
svojstvima samog proizvoda. Odreivanje njegove debljine zahteva veliko
iskustvo, s obzirom da su putevi i otpori teenja razliiti za svaki proizvod.
Opti prosek debljine zida iznosi izmeu 1 i 3 mm, odnosno kod velikih
otpresaka izmeu 3 i 6 mm. Debljine zida iznad 8 mm i ispod 0,5 mm su,
prema svojstvima kompaktnih polimera , nepogodne i treba ih, ako je to
mogue, izbegavati. Debljina zida treba biti po mogustvu jednolika.
Ukoliko se, radi funkcije konstruisanog proizvoda, ne mogu izbei razliite
debljine zidova, potrebno je predvideti prelaze. Pri tome treba obratiti
posebnu panju na mesto ulivanja, tako da rastopljena plastina masa, kod
brizganja, tee od debelih ka tankim delovima zidova. Brizganje, odnosno
punjenje debljeg zida kroz tanji, dovodi do stvaranja oblasti poveanog

skupljanja materijala, udubljenja i velikih unutranjih naprezanja u


otpresku, odnosno proizvodu (Slika 1.).
Jezgra za izjednaavanje debljine zidova proizvoda Velike razlike debljine
zida treba izbei primenom jezgara. Na taj nain se izbegavaju mesta
uvlaenja, spreavaju usahline, smanjuju termika naprezanja i vreme
izrade, a tedi se i na materijalu. Preporuuje se konstrukcija jezgara
paralelno sa smerom kretanja kapula. Jezgra pod pravim uglom na smer
kretanja zahtevaju hidrauliko ili mehaniko pokretanje to poveava
trokove izrade kalupa. Pokretna jezgra su skuplja ali i neophodna za
izradu podreza i navoja. Primena pokretnih jezgara trai izradu rezervnih,
kako bi se zamenom spreilo pregrevanje. Jezgra koja stiu duboko u kalup
optereena su velikom pritiscima, pa je njihova duina vrlo vana. Duina
jezgara prenika iznad 4,5 mm ne sme biti vea od trostrukog prenika, a
kod jezgara ispod 4,5 mm od dvostrukog prenika. Ove mere mogu biti
dvostruko vee ako jezgra prolaze kroz itav kalup. Sva jezgra moraju se
uraditi sa zakoenjem. Eventualni pomak jezgara u kalupu spreava se
pravilnim postavljanjem kao to je prikazano na slici 2. Kod velikih debljina
zidova proizvoda, gde nije mogue izbei veliku debljinu treba razmisliti o
primeni penastih konstukcionih polimera.
Prema dijagramu na slici 3. Date su vrednosti za odreivanje debljine zida, vezane za duinu
puta i sposobnost teenja pojedinih plastomera. Kod ovog treba imati uvek u vidu sposobnost
teenja izabranog polimera, za odreivanje debljine zida, kao i ostale faktore koji utiu na
debljinu zida. praksi je ustanovljeno da su prosene maksimalne vrednosti puteva teenja
konstrukcijskih polimera 600 mm, a samo u posebnim uslovima moe se raunati do 700mm.
Praktina saznanja nam pokazuju da se proizvodi konstruisani od plastomera, prema veliini
proizvoda i debljini zida dele na: Manje, debljina zida: 1 do 3 mm Srednje, debljina zida: 3
do 7 mm Velike, debljina zida: 7 do 11 mm. Kod svih kompaktnih plastomera minimalna
debljina zida moe dostii vrednost 0,2 mm, a maksimalna 12 mm. Na kraju se moe
zakljuiti da nije problem kad se radi o jednostavnim proizvodima, koji mogu biti
konstruisani uzevi jedan od normalnih polimera, prema zahtevu to ga postavlja namena
proizvoda. Kod njih je najlake izvriti analizu, jer su slini, to nije sluaj kod tehnikih
proizvoda komplikovanog oblika, koji radi svoje namene moraju biti veoma sloenog oblika i
dimenzija.
2.1.2. Rebra za ojaanje Upotreba rebara za ojaanje neizbena je kod konstukcije proizvoda
od plastomera. Ona poboljava vrstou kod iste debljine zida. Ona osim to poboljavaju
vrstou kod iste debljine zida, pospeuje teenje materijala unutar kalupne upljine za vreme
punjenja ubrizgavanja. Izvedbe rebara moraju imati odgovarajuu koninost u smeru
izvlaenja iz kalupa, a njihove dimenzije trebaju biti u granicama t = 0,4 0,7 S, gde je: S debljina zida i t - debljina rebra za pojaanje. Osim toga, prelazi rebara moraju imati
minimalan radijus od 0,25 do 0,50 mm, a po mogunosti i vie, to zavisi od veliine
proizvoda i debljine rebra, jer se ovim ujedno spreava nastajanje udubljenja tamo gde se
sastaju rebra i zidovi. Preporuuje se vie tanjih i pljosnatih rebara, nego manje visokih i
debljih. Rebra ne smeju biti toliko tanka da bi oteavala izvlaenje oblikovanog proizvoda iz
kalupa. Oblik rebra zavisi i od oblika proizvoda. Dimenzije rebra (t) u okvirnim vrednostima
uzimamo za proizvode ije debljine zidova iznose do 3mm: t = 0,4 S,i za proizvode debljine

zida od 3 do 6 mm: t = 0,5 S, i konano za proizvode iznad 6 mm debljine zida: t = 0,7 S.


Rebra poveavaju modul vrstoe zida poveavajui istovremeno i optereenost proizvoda.
Rebrasta struktura dozvoljava smanjenje debljine zida uz skoro potpuno zadravanje
prvobitne vrstoe. Na taj nain se tedi materijal, teina je manja, ciklusi prerade krai a
izbegava se i nagomilavanje materijala koji esto negativno utie na izgled povrine.
Rebra treba konstruisati u pravcu maksimalnog radnog optereenja i teenja rastopa. Debljinu,
duinu i poloj rebara treba odrediti ve u poetnoj projektnoj fazi oblikovanja proizvoda.
Debela rebra su uzrok pojave pojaanog povlaenja materijala i uvlaenja. Na ogranienim
povrinama mogu izazvati nehomogenost, velika termika naprezanja, koncentraciju
naprezanja materijala i lo izgled povrine. Duga i tanka rebra su najbolje reenje za
izbegavanje navedenih problema. Najvani faktori za odreivanje debljine rebara su put
teenja materijala i debljina zida gotovog proizvoda. Na slici 4. date su preporuene vrednosti
za konstrukciju rebara za pojaanje. Iznete vrednosti imaju empiriski karakter, ali ipak mnogo
zavisi od iskustva kod resporeda rebara da ona budu pozicionirana na mesta, koja e izvriti
pojaanje proizvoda, a ujedno i sluiti kao vodii kod lakeg ispunjavanja upljine. Na slici
19.3. date su preporuene vrednosti za konstrukciju rebra za ojaanje. Ona moraju biti
postavljena na mesta koja e izvriti pojaanje predmeta, a ujedno biti i vodii za lake
ispunjavanje gravure. Za razliite polimere, za istu debljinu zida, razlikuju se preporuene
vrednosti debljine rebara za ojaanje , to je prikazano na slikama 19.4 i 19.5.
2.1.3. Izdanci grebeni Uopteno izdanci slue za olakanje mehanikog sklapanja ali i za
delove koji se esto rastavljaju. U mnogim konstrukcijama slue kao potporni leaji ili
odstojnici izmeu dve ili 8 vie susednih povrina. Zbog toga se svaka konstrukcija izdanka u
velikoj meri zavisna od njegove funkcije. Funkcije su razliite, izdanak je jednom potreban za
prihvat metalnog umetka predvienog za utiskivanje u hladnom stanju, a drugi put za
samonarezivi vijak. Spoljni prenik izdanka treba da bude najmanje dvostruko vei od
prenika rupe, kao to je i prikazano na slici 5. Izdanci se esto spajaju sa drugim izdancima
ili sa stranicama proizvoda radi postizanja vee vrstoe. Ako su izdanci povezani sa spoljnim
povrinama (slika 6.) potrebna je odgovarajua konstrukcija rebara zbog spreavanja pojave
mesta uvlaenja na vidljivoj povrini gotovog proizvoda. Ispravna konstrukcija proizvoda je
ona gde se izdanci naslanjaju dobro, odnosno treba izbegavati varijantu loe, (slika 6.).
2.1.4. Nagib i podrezivanje Za oblikovanje proizvoda postupkom brizganja
neophodno je sve bone povrine, prodore, rebra i sl. izvesti sa dovoljnim
konusom, da bi se lako izvukli iz kalupne upljine. Nedovoljna koninost
dovodi esto do oteenja otpresaka kod izbacivanja. Ovde je nuno uzeti
u obzir, da je skupljanje proizvoda razliito, i to zavisi od primenjenog
polimera. Koninost zida (slike 7 i 8) mora biti takva da omogui lako
vaenje proizvoda iz kalupa. Taj ugao uobiajno iznosi do 2 po stranici
i to za unutranje i spoljanje zidove. Vea vrednost se primenjuje u
sluaju unutranjih zidova sa veom duinom izvlaenja i komplikovanim
oblikom proizvoda.
Povrine izbacivaa moraju imati dovoljno velike eone povrine kako ne bi
suvie optereivali ili otetili povrinu oblikovanog proizvoda. U tabeli 1
mogu se videti preporuene koninosti u odnosu na visinu proizvoda. Kod
strukturirane povrine kao na slici 9 poeljan je ugao vaenja od najmanje
1 po stranici za svakih 0,025 mm dubine strukturirane povrine.
Strukturiranje bi trebalo izvesti u istom smeru kao i vaenje kalupa. Kod

izbora koninosti vaan je izbor naina izbacivanja iz kalupa. Donje


podruje koninosti moe se postii, tako da se iskoristi svojstvo skupljanja
oblikovanog plastomera. Proizvodi sa malim nagibom zahtevaju vei
kvalitet izrade kalupa i kvalitetniju mainu, jer je poznato da zbog
premalog nagiba dolazi do oteanog izbacivanja iz kalupa. Doziranje
sirovine, regulisanje pritiska brizganja i naknadnog pritiska je takoe vrlo
ogranieno, jer svako i najmanje prekoraenje, oteava normalan ciklus
oblikovanja. Poloaj mesta brizganja i ulivanja moe takoe loe uticati kao
malih koninosti, naroito ako ulivak lei na nedovoljno koninom rebru,
kod ega moe doi do ukljetenja zbog naknadnog pritiska.
Kad se zbog zahteva proizvoda i njegove funkcionalne namene potrebno
primeniti koninost ispod 0,3 %, potrebno je osigurati izbacivanje
dodatnim povrinama za izbacivanje. Postoji niz izvedbi kalupa s
poboljanom koninosti u smeru otvaranja i izbacivanja iz kalupne upljine,
ali svaka od njih zavisi od vrste proizvoda i primenjenog plastomera.
Materijal koji 10 se prerauje i njegovo ponaanje u smislu skupljanja,
njegova elastinost, njegovo klizanje po metalu, osim to odreuje ili
barem uslovljava oblikovanje proizvoda i uslove prerade odreuju i
sposobnost vaenja iz kalupa, pa prema tome i koninost. Za okvirno
odreivanje koninosti ipak ostaje presudna vrsta plastomera. Kod ilavo
elastinih materijala esto se sastavljaju podrezivanja radi zadravanja na
mestu (pokretna strana kalupa) sa koje strane elimo izvriti izbacivanje.
Poto skupljanje, koninost i podrezivanje zavise od vrste primenjenog
polimera, u tabeli 1 date su okvirne vrednosti za ove odnose.
Podrezivanje ne sme biti vee od istezanja na granici elastinosti
primenjenog materijala. Spretnim razmetajem nagiba mogue je da se na
bone nagibe proizvoda stave prodori a da se pri tom ne mora primenjivati
skupi kalup sa porenim izvlaenjem.
2.1.5. Smernice za konstrukciju proizvoda Optereenje kojem se u toku
rada izloena neka konstrukcija stvara u materijalu odreena naprezanja
koja, ve prema vrsti i nainu konstrukcije, mogu izazvati pucanje
proizvoda. Ova se naprezanja mogu izraunati na osnovu Hukovog zakona
koja se odnosi na linearni deo dijagrama naprezanja/zatezanje ispod
granice proporcionalnosti. Hukov zakon moemo izraziti formulom: E=/
[MPa] Gde su: = naprezanje, Mpa E = modul elestinosti, Mpa =
zatezanje u mm/mm Za tehnike proraune veina konstruktora daje
prednost priblinom modulu. Priblini modul predstavlja modul materijala
pri odreenom optereenju, temperaturi okoline i vremenu trajanja
optereenja. Dve najpoznatije vrste optereenja su zatezanje i savijanje.
Naprezanje na zatezanje = F/A [MPa] Gde su: = naprezanje, Mpa F =
sila, N A = povrina poprenog preseka u mm2 Naprezanje na savijanje
= (Mb*x*e)/I =M/W [MPa] Gde su: s = naprezanje na savijanje, Mpa Mb
= moment savijanja, Mpa I = aksijalni moment inercije, mm4 e = razmak
od neutralne ose do kraja spoljnjeg vlakna, mm W = I/e = moment otpora,
mm3

Nosai Nosa optereen na jednom kraku se najee koristi za


presovane spojeve, voice ladica i inske klizae. = (6*F*l)/(b*h2) =
[MPa] f = (4*F*l3)/(E*b*h3) [mm] Gde su: = najvee naprezanje nosaa u
ukljetenju (A), N/ mm2 f = maksimalni ugib, mm l = operativna duina
nosaa, mm E = priblini modul, N/ mm2 F = optereenje, N b = irina
preseka nosaa, mm h = visina preseka nosaa, mm Nosai optereeni
silom u sredini esto se upotrebljavaju za proraun reetki kunih aparata i
drugih elemenata. = (3*F*l)/(2*b*h2) = [MPa] fm = (F*l3)/(4*E*b*h3)
[mm] Gde su: s = naprezanje spoljnjeg vlakna, Mpa f = maksimalni ugib,
mm l = raspon nosaa, mm 12 E = modul elastinosti, Mpa F =
optereenje, N b = irina preseka nosaa, mm h = visina preseka nosaa,
mm fm = maksimalni ugib, mm
Kod projektovanja i konstruisanja proizvoda od polimernih materijala
voeni krajnji cilj je da proizvod zadovolji sve uslove koji se pred njega
postavljaju u periodu korienja. Kod vrlo slienih proizvoda s visokim
zahtevima svojstava( mehanika, termika, i dr.), naroito za one za koje
koristimo visokokvalitetne (skupe) konstrukcione polimere, a ne moemo
pristupiti izradi prototipa, neophodno je voditi rauna o jo nekim uticajnim
elementima kao to su puzanje (teenje)materijala, zamor, vek trajanja
materijala i dr. Pojave zamora materijala nastaju ako se otpresci izloe
naizmenjivom optereenju. Ova je pojava esta kod onog nivoa naprezanja
koji lei znatno ispod granice zatezanja polimera. Konstruktoru su potrebni
podatci o predvidivom maksimalnom optereenju, momentu inercije
svakog preseka proizvoda kao i o faktorima koncentracije optereenja kako
bi mogao izraunati nivo maksimalnog optereenja. Ovo se optereenje, u
cilju predvianja trajanja proizvoda uporeuje s krivom otpornosti
materijala na zamor u predvienoj radnoj okolini. Produenje veka trajanja
nekog oblikovanog proizvoda moe se postii samo promenom preseka, ili
promenom optereenja. Svako drugo razmiljanje je izvan tehnikih pravila
primene polimernih materijala. Konstuktor proizvoda, ili kalupa ve u
poetnoj fazi odluivanja na vrsti polimera, nepohodno je da detaljno
razmotri svojstva polimera i njegove mogunosti primene za prototip
proizvoda. Ova svojstva su detaljno data u tehnikoj dokumentaciji
proizvoaa materijala. Zapravo, krajnji je cilj da uz optimalne uslove
kvaliteta primenimo, odgovarajui tip polimera koji e opravdati tehnike i
ekonamske vrednosti proizvoda u njegovoj eksplataciji.
Proizvodi sa navojem Kod proizvoda dobijenih postupkom brizganja, esto
se navoj izvodi u kalupu. Navoj se moe i naknadno izvesti kod pojedinih
tvrih tehnikih plastomera, ali to poveava i trokove, naroito ako se
radi o velikim serijama ili masovnoj proizvodnji. esto se dolazi u dilemu,
ta je opravdanije, da se kalup uradi u kalupu to znatno poskupljuje cenu
kalupa, ili navoj narezivati mehanikim putem naknadno. Presudnu ulogu
igra broj potrebnih proizvoda i tada se lako moe zakljuiti i ekonomski
efekat za obe varijante. Kod mekih plastomera, kao to su PE niske gustine
i meki PVC, nema dileme jer se u tu navoj ne moe naknadno izvesti.
Izvedba navoja, bilo unutranjeg ili spoljanjeg, s otrim profilima ne dolazi
u obzir kod plastomera. Uvek treba imati naumu da poliplasti ne podnose

otre prelaze i ne moe se jednostavno primeniti profil metrikog navoja ili


Vitvortovog profila, ili nekog drugog koji se primenjuje u mainstvu. Ovo
naroito vai za plastomere sa malom udarnom ilavosti. Osim toga, bilo bi
nemogue vaenje iz kalupa ako bi se jednostavno uzele vrednosti nekog
navoja koji je uraen u mainstvu. Izbor okvirnih vrednosti navoja kod
izrade crtea i projektovanja proizvoda treba uraditi prema slici 24 i tabeli
3. Veoma vano je primeniti koninost. Naravno jo jedna bitna stvar je i to
da kod proizvoda od polimera koji imaju vea skupljanja treba izvesti
koninost do kraja jer je inae oteano vaenje iz kalupa.
Kod projektovanja proizvoda moraju biti poznate tehnike mogunosti
izvedbe kalupa. Ako to nije mogue, treba znati barem okvirno, da li e se
navoj direktno u samom plastomeru, posredno s umetanjem metalne
aure automatskim odvajanjem i sl. Tabela 3.
Dva elementa proizvedena od polimera, koja se meusobno spajaju, treba
biti po mogunosti izraeni od istog materijala, kako bi se izbeglo
zaribavanje kod navojnog spoja. Reenje unutranjeg navoja datog na slici
25 je ispravna i treba je se pridravati. Naprotiv, navoj prikazan na slici 26
je neispravan, na kraju podrezan, i nemogue ga je izvesti obzirom na
konstrukciju kalupa. Na slici 27 prikazano je ispravno reenje unutranjeg
navoja sa suenim zavretkom i mogunostima ugradnje jezgra u ig
kalupa, koji formira navoj.
Pri izvoenju unutranjeg i spoljnjeg navoja, kod proizvoda koji imaju
funkciju zatvaranja bez pritezanja u navoju, samo u dodirnoj povrini epa,
primenjuje se reenje deliminog odnosno prekinutog navoja. Ova vrsta
navoja za 50% pojeftinjuje izvedbu kalupa, jer se ciklus oblikovanja izvodi
bez odvijanja navoja za vreme izbacivanja iz kalupa, odnosno jezgro se
otvara pod konusom (k, slika 28) i u fazi otvaranja kalupa oslobaa se
navoj.
2.1.10. Tolerancije duinskih mera i oblika proizvoda od polimera Proizvodi
od polimera primenjuju se u podruijima gde su donedavno bili
upotrebljivani isljuivo metali. Sve vei zahtevi koji se na njih danas
postavljaju imaju, osim mehanikih, fizikih i hemiskih osobina i karakter
suavanje podruija tolerancije mera. Svojstva proizvoda zavise od 3
osnovna uslova, koje treba razmotriti pri izboru tolerancija: Sirovina
(vrsta polimera), Oblik proizvoda i Uslovi prerade. Uslovi prerade su
naroito znaajni jer ukoliko se promene moe doi do promene kvaliteta i
dimenzija otpreska. Kod brizganja mogu se svojstva proizvoda menjati s
promenom temperature rastopljenog polimera ( time se menja viskozitet
rastopa, brzina brizganja, temperatura kalupa, visina i 21 trajanje
dodatnog pritiska). Uslovi pod kojima se kalup popunjava rastopom
poliplasta i hlaenje istog, odreuje unutranja naprezanja i orjentaciju tih
naprezanja. Svi izloeni uslovi utiu konano na otpresak, njegovu vrstinu
i tolerancije dimenzija oblikovanog proizvoda. Tolerancije duinskih mera i
obliks za proizvode od polimera propisane su JUS G. A1. 500. poev od 1.1.
1969. godine.

Predmet standarda Ovaj standard propisuje tolerancije duinskih mera i


oblika proizvoda izraenih od plastinih masa (poliplasti): presovanjem,
posrednim (transfernim) presovanjem termoaktivnih masa i brizganjem
polimernih materijala. Ovim standardom nisu obuhvaene: tolerancije
geometriskih oblika navoja, dozvoljena ovalnost i druga odstupanja od
geometriskog oblika, formiranja izraenih sklopova. Definicije Kalupna
upljina je prostor u kalupu koji ima oblik proizvoda. Skupljanje je razlika
stvarne dimenzije kalupne upljine i izraenog proizvoda, merene na
sobnoj temperaturi, izraena u procentima u odnosu na dimenziju
izraenog proizvoda. S = (Lk-L)/L *100 Gde su: S = skupljanje u % L =
mera proizvoda na sobnoj temperaturi Lk = mera kalupne upljine na
sobnoj temperaturi. Raspon skupljanja je razlika izmeu najveeg i
najmanjeg skupljanja poliplasta, odreenog na standardnoj epruveti. s =
Smax-smin (%) Tolerancija je razlika izmeu najvee i najmanje dozvoljene
vrednosti stvarne mere. T = Dmax Dmin (mm) Dozvoljeno odstupanje je
razlika izmeu propisane nazivne mere i dozvoljenih stvarnih mera
proizvoda.
Tolerancije duinskih mera Osnovne grupe tanosti izrade proizvoda
Raspon skupljanja poliplasta je osnovni inilac koji utie na stvarnu meru
proizvoda. Zbog toga standard predvia stepene tanosti izrade proizvoda
na osnovu raspona skupljanja. Prema ovom standardu postoji 8 osnovnih
grupa tanosti izrade proizvoda, koji se oznaavaju slovima A do N. Grupe
se temelje na osnovnom redu standardnih brojeva R5 i date su u tabeli 4.
Tabela 4. Grupe tanosti izrade proizvoda od polimera
Proizvoa poliplasta je obavezan da stavi na raspolaganje potroau
sledee podatke: raspon skupljanja u smeru teenja poliplasta, raspon
skupljanja u oba smera normalno na teenje poliplasta i uslove pri kojima
je postignito odgovarajue skupljanje. Veliina tolerancija Elementi koji
utiu na veliinu tolerancija: Veliina tolerancije zavisi prvenstveno od
poloaja proizvoda u kalupu, pri emu moe nastupiti jedan od sledeih
sluajeva: a. ostvarenje mere zavisi od jednog dela kalupa, b. ostvarenje
mere zavisi od dva ili vie delova kalupa ili njihovog meusobnog poloaja,
c. ostvarenje mere zavisi od naina nastajanja kalupne upljine (koljkasti
kalup, viedelno gnezdo), d. ostvarenje mere zavisi od postupka prerade i
od toga da li poliplast sadri razne dodatke (punila, vlaknasti dodatci).
Obrazac za izraunavanje vrednosti tolerancije Brojane vrednosti
tolerancije izraunavaju se pomou sledeeg obrazca: T = kL+g Gde su: T
= tolerancija, k = koef. tanosti izrade, koji izraava zavisnost tolerancije
od raspona skupljanja g = koef. koji izraava zavisnost od vrste kalupa,
vrste dodatka i postupka prerade. Vrednosti tolerancija po ovom obrascu
vae za proizvode merene najranije 24 asa posle izrade. Tabela 5.
Vrednost koeficijenta k
Vrednost keoficijenta g zavisi od broja delova kalupa koji utiu na
ostvarenje mere, od vrste dodataka u poliplastu i od postupka prerade.
Vrednosti koeficijenta date su u tabeli 6. Tabela 6. Vrednosti koeficijenta g

Tolerancije oblika Nagib i ugib Sve povrine izraenog proizvoda u smeru


otvaranja kalupa ili izvlaenja jezgra mogu biti izvedene sa nagibom. U
sluaju povrine koja ima gnezdo ovo nije neophodno. Ako se povrina
mora izvesti bez nagiba, mora se izvesti posebna konstrukcija kalupa koja
to omoguava (koljkasti kalup). Nagib zavisi od vrste poliplasta. Razlikuju
se tri vrste nagiba: grubi I srednji II fini III. Kao orjentacione
vrednosti veliine ugiba se raunaju po obrascu: za duroplaste y =
(0,0025L+0,1) za plastomere y = (0,008L+0,1) gde je: L = najvea mera
izloena ugibu
2.1.11. Mesto ulivanja Poloaj mesta ulivanja, tj. mesto gde rastop ulazi u
kalupnu upljinu, veoma je vaan faktor za svojstva oblikovanog proizvoda.
Kod izbora mesta ulivanja esto treba nai kompromis izmeu elja
korisnika proizvoda i zahteva polimera. Mogunost teenja, odnosno realni
odnos puta teenja i debljine zida, razliiti su za razne polimere. To utie
kako na raspored tako i na broj ulivnih mesta. U tabeli 7 dato je nekoliko
priblinih vrednosti za mogue duine teenja pri debljini zida proizvoda od
2 mm. Neophodno je napomenuti da se ojaani plastomeri staklenim
vlaknima ili kojim drugim puniocem ponaaju drugaije, tj. tee teku i za
odgovarajuu debljinu zida postiu krae puteve teenja od onih koji nisu
ojaani. Poznato je da polikarbonat (PC) prua veliko otpor pri smicanju
kod brizganja, i da nije mogue poboljati ubrizgavanje promenama drugih
parametara, osim temperature prerade i izbora po viskozitetu. Iz tih
razloga neophodno je kod konstrukcije proizvoda voditi rauna, naroito
kod proizvoda tankih zidova i dugakih puteva teenja, da se izabere tip
prema odgovarajuem viskozitetu, to je prikazano na slikama 32 i 33. Iz
izloenih podataka je vidljivo da je nuno izabrati tip vrlo visokog
viskoziteta, kojim postiemo due puteve teenja kod tanjih zidova, ako
nam to povrina i oblik proizvoda zahteva. Za razliku od neojaanih tipova
polikarbonata kod ojaanih tipova od 10% do 40% sa SV, slika 33.putevi
teenja su krai. Tako na primer, kod: PC-a sa10% SV, kod debljine zida
proizvoda 2 mm postiemo put teenja 280 mm PC-a sa20% SV, kod
debljine zida proizvoda 2 mm postiemo put teenja 260 mm PC-a
sa40% SV, kod debljine zida proizvoda 2 mm postiemo put teenja 240
mm
Navedeni primer uzet je namerno iz grupe konstruktivnih plastomera, koji
se smatraju tei za preradu, tako da kod normalnih plastomera, ako se
drimo ovih preporuka ne bi smelo biti problema. Takoe iz izloenih
podataka je uoljivo i rasipanje duine teenja unutar iste grupe
plastomera vrlo veliko. Konstruktor praktino mora uzeti u obzir podatke o
putevima teenja i debljine zida imajui u vidu i otpore teenja, koji se
javljaju pri izradi otpreska. Uticajem parametara oblikovanja, naroito
temperature rastopa moemo usmeriti ponaanje teenja rastopa, ali za
odreene plastomere postoje i odreene granice unutar kojih moramo
odravati proces oblikovanja. Kod udarno ilavih materijala iz grupe
amorfnih plastomera (SB,ABS) treba odrati ogranienom visinu
temperature prerade da bi se postigle optimalne vrednosti svojstava. Drugi
plastomeri (PP) naginju oksidacionoj razgradnji. 26 Osim zavisnosti od
ponaanja teenja, raspored ulivanja vri uticaj na: vrstou,

Ponaanje u stvaranju pukotina od naprezanja, Postojanosti mera,


Ponaanje izvitoperenja, Kvalitetu povrine.
Kompletno razmatranje smetaja ulivnog mesta pokazuje koliko je nain
konstrukcije proizvoda i njegovog ulivnog mesta i na kraju izrade kalupa
odreen grupom (tipom) primenjenog plastomera.
2.1.12. Vrste ulivanja Ulivno mesto ostvarujemo ulivnim kanalom (ulivkom)
koje moemo prema obliku i sistemu podeliti na: Stoasti ulivak, za
proizvode koji se oblikuju s jednom kalupnom upljinom (centralni ulivak)
Brizganje sistemom razvodnih kanala za proizvode, koji se oblikuju u vie
kalupnih upljina ( prostorni ulivak) i Brizganje bez ulivka, tj. takasti
ulivak (centralno ubrizgavanje).
Oblik i zahtevi koji se postavljaju na proizvod u njegovoj konanoj primeni
uslovljavaju nam koji emo ulivak primeniti. Poznato je da se linije teenja i
spajanja razliito ponaaju u odnosu na primenjeni ulivak. Za svojstva
vrstoe otpreska vano je da se izbegne linija hladnog spajanja. Ove linije
se pojavljuju u sluajevima kad se tok rastopa podeli zbog jezgra ili drugih
otpora, i sastavlja se tek iza njih. Linija spajanja se u veini sluajeva
nalazi nasuprot mestu ubrizgavanja, o emu se mora voditi rauna pri
samoj konstrukciji proizvoda. Iz ovoga sledi da konstruktor mora da dobro
poznavati postupak oblikovanja, kako bi mogao predvideti mesto ulivanja
ve

kod

samog

idejnog

oblikovanja

konstruktivnog

reenja

proizvoda.Linije spajanja su posebno uoljive kod okruglih pukica ako ih


ulivamo sa strane. Prema vrsti oblikovanja plastomera, vidljive linije
spajanja dovode vie ili manje do smanjenja vrstoe na tom mestu. Ovo
izbegavamo na taj nain da mesto ulivanja pomaknemo u sredinu izradka.
Ovo radimo kad nam izrada to trai jer je ovo skuplja varijanta i utie na
krajnju cenu proizvoda. Osim ovih linija spajanja postoje i one koje ne
sniavaju vrstou, ve samo optiki smetaju. Ova pojava se izbegava
usmeravanjem toka rastopa na zid kalupne upljine Proces punjenja kalupa
veinom zapoinje na mestu ubrizgavanja u kalup. Poloaj ulivka utie na
konstrukciju kalupa, a prema tome i njegovu cenu. Odnos debljine zida i
oblika

izratka

najee

uslovljavaju

poloaj

ulivka.

Kod

bonog

ubrizgavanja, kod kalupa s vie gnezda, ne moe se vazduh koji je u


zatvorenom kalupu istisnuti kroz podeonu ravan, izradak u tom sluaju
nee biti popunjen ili u najboljem sluaju izrazito jake linije spajanja.

Naknadne deformacije otpreska zavise osim od vrste plastomera i od


mesta ulivanja i vrste ulivka. Ova razmatranja nameu zakljuak koliko
treba razmiljati o vrsti ulivka, nainu proizvodnje i kalupu ve kod idejnog
reenja, projektovanja, konstrukcije i samog crtea proizvoda.
Najee se pojavljuju stoasti, odnosno prostorni ulivak za izratke s
normalnim debljinama zida. Kod izradaka s debljim zidovima primenjujemo
prostorni, odnosno centralni film ulivak. Na slici 34. je prikazano: a.
Centralni stoasti ili takasti ulivak b. Prostorni normalni ulivak c. Prostorni
film ulivak d. Centralni film ulivak. Svakako da se u praksi pojavljuju i
druge vrste ulivaka jer nam to diktira uslov krajnje namene izratka. Na slici
35 od A-M prikazano je 12 primera reenja mesta ulivanja, linija teenja i
spajanja. Najpovoljnije je kada moemo primeniti centralni stoasti ulivak
(A). Ulivci od C F najee se primenjuju za izratke koji se oblikuju u
kalupima sa jednom upljinom. Vidljivo je da to imamo vie ulaznih kanala
to je vie vidljivih linija spajanja. Iz ovoga se da zakljuiti da rastop treba
dovoditi u izradak na to manje mesta, osim kad se radi o izratcima
debelih zidova i zapremina. Kod izradaka u koje ubrizgavamo metalne
umetke (N/1) treba voditi rauna da linije spajanja usmerimo na povrine,
koje ne zahtevaju lep povrinski izgled. Izraivanje okruglog oblika s
unutranjim prolazom, koji oblikuje jezgro oblikuju se bonim krunim
ulivkom slika (I/2), ali one sa debljim zidovima s ovakvim sistemom
pokazuju osetne znakove linije sastavljanja, slika (I/3). U ovim sluajevima
je bolje primeniti sistem prikazan pod (D). Kad se ele izbei vidljive linije
sastavljanja za proizvode pravouglog oblika i velikih povrina, koje imaju
unutranji prostor (N/4), ugrauje se kalotni depi preko kojeg protie
rastop i na taj nain spreava otpore kod spajanja.
Vrste ulivaka, slika 36: 1. Stoasti centralni ulivak 2. Postrani normalni
ulivak 3. Takasti ulivak ( za kalupe s vie upljina izvodi se razvodni
sistem) 4. Ploasti ulivak 5. Postrani film ulivak 6. Centralni film ulivak 7.
Prstenasti ulivak 8. Tunelni ulivak s krnjim (a) i normalnim tunelom(b)

Postupak zbrizgavanja nije se zadnjih godina usavrio samo pronalaenjem


boljih plastomera, razvijanjem boljih reenja u gradnji maina za brizganje
ve i napretkom u izradi kalupa. Da bi se udovoljilo sve veim zahtevima
oblikovanja, naroito u stabilnosti otpreska, prvenstveno na naprezanja i
uvijanja do kojih dolazi nakon hlaenja uz istovremeno odravanje
tolerancija i izbegavanje linija teenja, nije u svakom sluaju zadovoljio
stoasti ili takasto kapilarni ulivak.ulivak u obliku filma je reenje, koje
zadovoljava niz zahteva, koje nije bilo mogue ispuniti drugim sistemima
ulivanja.Izratci velikih povrina, strogih mehanikih zahteva i najee sa
zahtevom visoke prozirnosti, uspeno se ubrizgavaju ovim ulivcima. Ovi
izratci zahtevaju uticaj rastopa plastomera s odreenom orjentacijom, a
primenom film-ulivka, osim ovih zahteva, postiu se i ostala traena
svojstva oblikovanog proizvoda. Na mnogim proizvodima,kao to su
raunari, kvadratne providne ploe i sl. trae se, zbog mehanikih
svojstava, naroito vrstoe na savijanje i udarne ilavosti, zahtevi s
potrebnim svojstvima. Poznato je da je vrstoa na savijanje i udarna
ilavost vea u smeru normalnom na smer teenja rastopa plastomera, a
vrstoa na istezanje u samom smeru, pa je onda iz tih razloga
najpogodnija primena film ulivnog sistema. Velike povrine su se ranije
ubrizgavale

na

nekoliko

mesta

takstokapilarnog

sistema,

to

je

uzrokovalo pojavu linija spajanja i kvarilo estetski izgled oblikovanog


proizvoda. Film-ulivkom se postie da su ravni izratka potpuno glatke, bez
vidljivih linija teenja, odnosno spajanja. Osim toga ovaj sistem osigurava
oslobaanje zarobljenog vazduha, koji inae izaziva niz tekoa, na primer
pregaranje i sline probleme.
Skup tehnolokih zahteva koji diktiraju primenu film-ulivnog sistema
osigurava kvalitet otpreska, ali radi svoje izvedbe zahteva dodatnu obradu,
to povisuje trokove proizvodnje. Zbog toga neophodno je da se odluke
razmotre svi zahtevi i ekonomska opravdanost za primenu onog sistema.
Vrsta, tj. izbor film-ulivka zavisi od oblika, veliine i zahteva koji se
postavljaju pred oblikovani proizvod. Ovi ulivci, s obzirom na navedene
faktore, mogu biti sasvim razliiti. Najeu primenu u praksi nalaze boni
film-ulivak. On se primenjuje naroito kod pljosnatih proizvoda velikih

povrine i zahtevima za punom prozirnou i estetskim izgledom, kao to


su poklopci instreumenata, koji zamenjuju staklo, televiziski ekrani i drugi
tehniki proizvodi. Kod ovih proizvoda se obino trai velika vrstoa i male
deformacije, to se sve postie ovim ulivkom a postie se i manje
skupljanje otpreska. Za izratke s tankim zidovima primenjuje se sistem sa
slike 37, za izratke s debljim zidom sistem na slici 38. i za one s ekstremno
debelim zidovima, sistem na slici 39.
Da bi se dobile jednoliko popunjavane kalupne upljine, debljina filma je
esto razliita, kao to je prikazano na slici 40, gde je debljina u sredini
filma 1,3 mm, a prema krajevima 1,7 mm. Ovi odnosi se mogu promeniti
kod centralnog, prstenastog i bonog film ulivka. Razlika u debljini treba da
iznosi, od ulaza rastopa plastomera do kraja razvodnog kanala, ve prema
irini filma od 25% do 50%. Jednoliko punjenje se postie i razliitim
duinama ulivka uz jednaku debljinu filma. Ali treba nastojati da kal
razvoda bude to krai i robusni, jer dui ulivak gubi na efikasnosti. A to
se tie samog film ulivka on treba biti to krai.

You might also like