You are on page 1of 53

Turbomaine

Seminarski rad

Arnel Dini

13. septembar 2015.

Turbomaine

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

1. UVOD
Na granici fluida i vrstog tijela fluid e redovno djelovati nekom silom na tijelo, npr. na
tap sisaljke. Pomiemo li to tijelo u fluid, to e sile vriti neki rad i to sobzorom na smisao
gibanja pozitivni ili negativni. Mi fluidu oduzimamo energiju i prenosimo je na mehanizam
vrstog tijela ili obrnuto, mi prenosimo energiju sa vrstog tijela na fluid.
Sile, kojima djeluje fluid, mogu biti statike prirode to jest one mogu da djeluju i kod
mirovanja fluida. Maine, koji naelno upotrebljavaju te statike sile, za prenos energije,
nazivamo statikim (fluidnim) mainama. Primjer je obina klipna pumpa principijelno
prikazana na slici 1.
Vertikalna cijev zatvorena je odozgo tapom K, nad kojim se
nalazi tenost, teine G. Ta teina vri pritisak na tap silom F = G
prema dolje. Pomaknemo li sap za put s prema gore, obavit emo
rad F s , ime smo poveali potencijalnu energiju fluida za iznos
G s , jer smo teinu F (fluida) podigli na vii nivo za put s.
Dozvolimo li pak, da teina G fluida pomakne tap K nanie to e
se na njega prenijeti energija fluida, kojumu e se smanjiti energija
za isti iznos.
Kod naglog gobanja estica vrstog tijela javljaju se i
osjetne sile zbog ubrzavanja estica fluida. Maine, koji naelno
upotrebljavaju sile koje se javljaju zbog gibanja strujanja fluia,
nazivamo dinamikim (fluidnim) mainama. Nekada te maine
nazivamo turbomainama ili turbostrojevima, to meutim nije
sasvim ispravno, kako emo to uskoro doznati.
Slika 1.
Princip dinamike maine prikazan je na slici 2. Dva na razliitoj visini smjetena
rezervuara s tenou 1 i 2 spojena su vertikalnom cijevi, u kojoj se nalazi kolo R s lopaticama.
Na istoj se osovini nalazi elektromaina S. Gonimo li rotor mainom S, kolo e dizati tenost iz
donjeg rezervoara u gornji. Mi troimo energiju za pogon maine S, ali se ona preko osovine i
kola prenosio na fluid, time, to u viem poloaju fluid ima veu potencijalnu enargiju.
Pustimo li naprotiv, da iz gornjeg rezervoara tenost istjee
u donji, strujni tok tenosti pokrenut e kolo R, koje e
proizvoditi obrtni moment, a preko osovine pokrenuti i
elektrinu mainu S, koji e prozzvoditi elektrinu energiju.
Prema tome i jedne i druge maine ili uziomaju iz struje
fluida maheniku energiju ili e struji fluida dodaju.
U prvom se sluaju radi o ''motoroma'', a u drugom o
''genaratorima ili radnim mainama''.
Radi li se o dinamikim mainama, tada motore nazivamo
turbina, a ''geteratora'' neturbinama.

Slika 2.
Turbine dijelimo na: vodne (hidroturbine); parne i plinske (termie ili toplinske) i zrane
turbine (vjetrenjae).

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Pod neturbinama podrazumjevamo: pumpe (sisaljke, crpke), ventilatore, puhala (duvaljke,


pirila) i kompresore.
Prema dosada spomenutom moemo definirati turbomainu (u pravom smislu rijei):
turbomaina je takav (rotacioni, dinamiki) maina, kod kojega se pretvara energija u rotoru
zbiva po Eulerovim zakonima turbomaina.

1.1.

Opi pojmovi

Kako smo ve spomenuli, turbomaine struji fluida oduzimaju ili dodavaju energiju pa stoga
moemo pisati energetsku bilansu prema slici 3. Struji li fluid redovno voda iz gornjeg
rezervoara I u donji II, dakle tokom izvuene strelice, imat emo turbinu. Struji li fluid u
suprotnom smjeru (crtkana strelica), to jest iz rezervoara II u rezervoar I, imat emo posla s
pumpom (neturbinom).
Bez obzira na smisao kretanja fluida imat emo energiju fluida na ulazu u mainu datu
Bernulijevom jednainom;
P
c2
Eul ul ul zul [m],
2g
dok je na izlazu iz maine energija:
Piz ciz2
Eiz

z [m]
2 g iz
Razliku energija: Emaina Eiz Eul H [m]
(*)
maina je fluidu oduzela (-), odnosno dodala (+) struji fluida. Kada smo fluidu oduzeli energiju
radi se o turbini pa za turbine piemo (*).
Eul Eiz H ,
a razliku H nazivamo (raspoloivim ili neto) padom.
Piemo li jednainu u obliku:
Eiz Eul H ,
radi se o neturbinu (pumpi, ventilatiru), a razliku nazivamo naporom ili dobavnom visinom.
U internacionalnom mjernom sistemu (SI)
izraavamo pad odnosno napor na analogan nain:
J
P c2
Eul ul ul gzul

2
kg

kg
Emaina Eiz Eul Y
Tj. za turbinu raspoloiva energija je:
Eul Eiz Yt
Meusobni odnos je dat relacijom:
J
Y gH
kg

Eiz

Piz

ciz2
ziz
2g

Slika 3.

Seminarski rad iz Turbomaina

1.2.

Arnel Dini

Opi pojmovi

Direktno dobivanje odnosno oduzimanje energijese kod turbomaina u okretnom kolu ili
rotoru. Posmatrat emo energiju na ulazu i na izlazu rotora. Oznaimo li energiju fluida na ulazu
u rotor:
P c2
E1 1 1 z1 [m],
2g
a energija na izlazu:
P2 c22
E2
z [m],
2g 2
te e kod turbina oito biti E1 E2 , pa je maina (turbina) primila specifinu energiju.
E E1 E2 [m].
Ta se energija utroila na gubitke strujanja fluida kroz rotor, tj. na hidraulike gubitke u rotoru
H g ,r i na koristan rad, koji e prema tome iznositi:

H k E1 E2 H g ,r [m].
Prima li fluid energiju (npr. kod pumpi), bit e E2 E1 , pa emo imati relaciju:
H k E2 E1 H g ,r [m],
jer je to jedinini rada, koji moramo dovesti rotoru da bi pokrili njegove gubitke i poveali
energiju fluida. Prema tome moemo pisati openiti izraz:
H k E1 E2 H g ,r [m],
pri emu se znak + odnosi na turbinu (dobiven rad), a znak za neturbine (utroen rad).
Sada moemo dobiti uvrtavanjem:
p p2 c12 c22
H 1

z1 z2 H g ,r

2g
Razliku pritisaka izrazit emo iz Bernulijeve jednaine za rotirajui kanal (slika 4.), tj:
p1 p2 w22 w12 u12 u22

z2 z1 H g ,r

2g
2g
Ako dobiveni izraz uvrstimo u predodnu jednainu, dobivamo:
c 2 c22 u12 u22 w22 w12
[m], odnosno
H 1

2g
2g
2g
c12 c22 u12 u22 w22 w12 J
Y

kg .
2
2
2

Slika 4.

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Prehdhodno dobiven izraz se naziva Eulerova jednaina turbomaina. Ona nam pokazuje
da je razmjena energije (tj. primanje odnosno odvajanje energije) zavisna o promjeni apsolutnih
brzina, relativnih brzina i obodnih brzina u rotirajuem kanalu. Na slici 5 je prikazan tlocrt
radijalnog rotora turbine s trouglovima brzina na ulazu i izlazu.

Slika 5.
Supstituiramo li u predhodnu jednainu
relativne brzine w1 i w2 izrazima, dobivamo po
kosinusnom pouku sliku 6. tj.
w12 u12 c12 2 u1 c1 cos1 ,
a proekciju apsolutne brzine na smijer obodne brzine
je:
c1u c1 cos1
dobivamo
drugi
oblik
Eulerove
jednaine
turbomaina.
(u c u2c2u )
H k 1 1u
[m], odnosno
g
Yk u1c1u u2c2u [J/kg]
Pri emu se znak + odnosi na turbine, a znak na neturbine.

Slika 6.

2. V O D N E ( hidraulike ) T U R B I N E
2.0. Razvoj vodnih turbina
Najstariji ureaj za pretvorbu energije vode u mehaniku energiju je vodeniko
kolo.Pogonska sila vodenikog kola nastaje ili zbog teine vode ili zbog pretlaka zastoja
vode,a ne kao rezultat promjene koliine gibanja vode,te se vodenika kola ne smatraju
turbinama.
Oko 1500.godine Leonardo da Vinci je opisao reakcijsku silu zbog skretanja vodenog
toka
1750.godine Nijemac Segner je praktino razradio primjenu reakcijske sile za pokretanje
kola ( Segnerovo kolo ).
Matematikom interpretacijom rada Segnerova kola vicarac Euler postavio je temelje
turbinske teorije koja neznatno dopunjena vrijedi i danas ( Eulerova jednaina ili glavna
jednainu turbomaina ).

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Prva vodna turbina u dananjam smislu postavljena je 1837.godine u Francuskoj.To je


Fourneyronova turbina,nazvana po njezinom konstruktoru.Snaga joj je bila 60 KS.
(slika 2.1.)
U Fourneyronovoj turbini voda struji kroz lopatice statora od osovine prema obodu i
udara u lopatice rotora ijim se okretanjem energija vode transformira u mehaniku
energiju.
Nijemac Henschela 1837.godine i Francuza Jonvala 1841.godine neovisno jedan od
drugog patentiraju turbinu kasnije nazvanu Henschel-Jonvalova turbina
Kod te turbine voda struji paralelno sa osovinom,a u tu turbinu je prvi put ugraen
difuzor,tj.odsisna cijev koja omoguava iskoritavanje cijelog raspoloivog pada,iako je
rotor turbine bitno podignut iznad donje razine vode.
1863.godine francuz Girard patentirao je turbinu kod koje voda takoe struji aksijalno,ali
iz rotora slobodno otjee tj.ne ispunjava sasvim prostor meu lopaticama
Gradnja navedenih turbina je naputena iz razloga jer se u savremenim turbinama postie
bolja korisnost
1849.godine ameriki inenjer J.B.Francis unosi revoluciju u konstrukciji vodnih turbine
s konstrukcijom pretlane turbine
1877.godine amerikanac L.A.Pelton je patentirao prvu turbinu slobodnog mlaza
1913.godine eh V.Kaplan patentirao je propelernu turbinu godine,a potom i propelerne
turbine sa zakretnim lopaticama radnog kola
Za iskoritavanje hidropotencijala s malim geodetskim padom, a velikim protokom kao
podvrsta Kaplanove turbine razvijena je i cijevna turbina.
1952.godine vicarac P.Deriaz je konstruisao dijagonalnu turbinu koja je zamiljenja
kao reverzibilni stroj ( Pumpa-Turbina ), ali se poela upotrebljavati i kao vodna turbina.

Akcijske - slino vodenom toku (Slika 2.1.)


Udubljene lopatice - okreu se u zraku
Za velike padove ( okomito > 10 m ) za velike pritiske

Slika 2.1.

Slika 2.2.

Reakcijske za velika postrojenja (Slika 2.2.)


Lopatice sline elisi broda potopljene u vodi
Za male padove,pri velikom protoku i malom protisku.

Seminarski rad iz Turbomaina

2.1.

Arnel Dini

Opi pojmovi

Vodne turbine iskoritavaju redovno naravni pad vode. Izraz ''redovno'' istaknut je je stoga
to se u nekim hidroelektranama (barem djelomino) iskoritava i umjetni pad, dobiven na taj
nain da se s niih nivoa voda crpi u povienu akomulaciju jezera i tako stvara ''umjetni'' pad.
Vodne turbine su ukljuene u prirodni distem cirkulacije vode u svim njenim agregatima
stanjima, to je odavno poznato. Pokreta te cirkulacije je Sunce, svojom toplotnom energijom i
silom tee. Zagrijavanjem tekuina (potoka, rijeka i kanala) i stajaica (jezera, mora) nastaje na
njihovim povrinama ishlapljivanje. Vodena se para u viim sferama atmosfere kondenzira
stvarajui maglu (oblake), iz kojih padaju oborine, koje dospjevaju na povrinu zemlje te kroz
zemlju dolaze opet u povrinske vode, ime je kruni proces zatvoren. Prema tome Sunce vri
ovdje funkciju sisaljke (pumpe) da digne vodu na vii nivo.
Vodne turbine se najee koriste za pogon generatora u hidroelektranama, a u posljednje
vrijeme sa pojavom energetske krize sve vie dobijaju na znaaju.
Prema padu vode imamo hidroelektrane niskog (pad do 25 m), srednjeg (25-200 m) i visokog
pritiska (preko 200 m).
Obinuo pretvaramo danas rotacionu energiju u elektrinu u alternatorima (ili
generatorima), dakle u oblik koji, dodue, ni za to ne moemo koristiti, ali je najprikladniji oblik
energije za daleki prijenos.

2.2. Raspoloivi pad


Poznato nam je, da Bernoulijeva jednaina za otvoren vodotok glasi (za pretpostavku
const. brzine c = const):
H r h1 h2 h, a to moemo predoiti (slika 2.3.)

Slika 2.3.
I imamo li na primjer niz neku rijeku koja ima relativno mali pad to e iskoritenje tog pada
izdledati prema slici 2.4.

Slika 2.4.

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Meu mjestima A i C rijeke imamo visinsku razliku hA hC , koja se u rijeci troi na


savladavanje otpora strujanja pa je stoga jednaka izgubljenoj energiji H r na tom putu
H r hA hC
Podignemo li na rijeci branu na mjestu B, moemo odvojiti (gotovo) svu ili djelominu vodu i
navesti je kroz izgraeni kanal, gdje e tei malom brzimnom i s malim hidrogradijentom do
mjesta C. Zbog te male brzine i male hrapavosti kanala dospjet e voda kanalom do mjesta C uz
znatno manji gubitak energije H r ,k , pa e izmeu kanala i razine rijeke na mjestu C postojati
visinska razlika razina:
H v H r H r ,k hA hC H r ,k
Kako se to razabire iz slike 2.5.

Slika 2.5.
Prema nainu koritenja vode imamo protone hidroelektrane gdje se vodom koriste onako
kako dotie, i akomulacione gdje se dio vode akumulira da bi se mogla koristiti kada se za to
ukae potreba. Poto se hidroelektrane uglavnom grade sa nekom akumulaciom, protonim se
smatraju one koje svoj akumulacioni bazen mogu isprazniti za manje od dva sata. Meu
akumulacionim hidroelektranama, takoe , razlikuju se one sa dnevnom akumulacijom
(pranjenje akumulacionog bazena za 2 do 400 sati) i sezonskom (pranjenje due od 400 sati).
Na slici 2.6. vide se neki od klasinih dijelova akumulacione hidroelektrane:
a) brana (pregrada), koja skree vodu s njezinog prirodnog toka prema zahvatu
hidroelektrane i omoguava vei pad vode u akumulaciju.
b) sektorske ustave, koje se otvaraju da suvina voda istee. Suvina voda na betonskim
branama se preliva cijelom njihovom duinom.
c) ispusti, preko kojih se, u sluaju opravke ili radova na brani, isputa voda iz jezera;
d) zahvat, kojim se zahvata voda iz jezera i upuuje prema turbini. Zahva-tanje moe biti na
povrini i ispod povrine. Voda prethodno proe kroz sistem reetki, gdje se proisti od
sitnijih otpadaka, koji plivaju u vodi;
e) zatvara (zapornica), elini, koji regulie protok i moe ga potpuno zatvoriti ;
f) dovod, koji zahvaenu vodu kanalom ili tunelom dovodi do vodostana (vodne komore);
g) vodostan (vodna komora), kojim se obezbjeuje rezerva vode i spreavaju gubitak vode
ili poveanje pritiska u dovodu pri naglim promjenama u optereenju;
h) cjevovod (tlani), elini ili betonski, kojim se iz vodostana odvodi voda pod pritiskom
prema turbini;
7

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

mainska hala (strojarnica), sa hidrogeneratorom i pomonim ureajima. Kontrolnokomandna sala, zatim prostorije za sitnije opravke, administraciju, itd. Razvodno
postrojenje zauzima posebno odjeljenje ili je ak odovojeno od hidroelektrane;
odvod, kojim se iskoriena. voda vraa u rijeno korito.
i)

Slika 2.6. (Presjek hidroelektrane)


U gorskim je predjelima, gdje postoji zbog konfiguracije terena mogunost
iskoritenja velikog pada na kraoj relaciji, umjesto derivacionog kanala za dovod vode
potreban tlani cjevovod. Shematska skica ovakvog visokotlanog postrojenja prikazuje slika
2.7.

Slika 2.7.
8

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Zamislit emo takve strojeve, kod kojih emo raspoloivu energiju moiiskoristiti u
jednom od poznatih oblika: E p / h c 2 / 2g. U tu svrhu promotrit emo slika 2.8.
1. U ureaju 1 radnju vri energija pritiska. Ako je sredinjica cilindra na donjoj vodi iznosi
prosjeni pritisak u cilindru
m
2. U ureaju 2 voda istjee na mlaznici brzinom c 2 gHV , te udara u lopatice
s
m3
kola. Uz presjek mlaza A [m2] nastaje protok Q = A c .
s
3. U ureaju 3, u vodnom kolu, tzv. nadljevai iskorotavamo poloajnu energiju vode.
Voda na desnom kraju kola svojim teinom proizvodi momenat vrtnje.

Slika 2.8.
Vodna turbina je pogonski stroj u kojem se potencijalna energija vode pretvara u kinetiku
energiju,a zatim promjenom koliine gibanja u radnom kolu,u mehaniku energiju vrtnje.
Vratilo turbinskog radnog kola spojeno je u pravilu sa sinhronim generatorom u kojem se
mehanika energija vrtnje pretvara u elektrinu energiju.S obzirom na nain pretvorbe energije
odnosno prema promjeni pritiska vode pri strujanju kroz radno kolo,vodne turbine se dijele na:
Pretlane ( reakcijske ) turbine

Turbine slobodnog mlaza ( akcijske,impulsne turbine)


Pretlanim turbinama nazivaju se vodne turbine u kojima je pritisak na ulazu u rotor vei od
onoga na njegovom izlazu. U pretlanim turbinama se dio potencijalne energija transformira u
kinetiku energiju u statoru a dio u rotoru.Zakretanje radnog kola uzrokuje promjena koliine
gibanja i reaktivne sile ( razlika tlaka,Corilisova sila ).

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

U turbinama slobodnog mlaza je tlak na ulazu u rotor jednak tlaku na njegovu izlazu,jer se sva
potencijalna energija transformira u kinetiku energiju vode u statoru ( sapnici )
turbine.Zaokretna sila nastaje samo na temelju promjene koliine gibanja zbog skretanja mlaza u
radnom kolu.

Pogonska maina u hidroelektrani je vodna ili hidraulina turbina. Ona pretvara


potencijalnu energiju vodenih masa u mehaniku energiju svog radnog kola, na ijoj se osovini
nalazi i rotor generatora. Za razne kombinacije protoka i visine vodenog pada, vodne turbine se
razlikuju u konstrukciji. Na rijekama bogatim vodom, ali malog pada, upotrebljavaju se
Kaplanove turbine. Ako je uz veliki protok i pad vode velik, dobro se moe primijeniti
Francisova turbina. Kada se sa velikih visina, na primjer, preko 350 m, oekuje mali protok,
primjenjuje se Peltonova turbina.
Posebnu vrstu hidroelektrana ine pumpno-akumulacione hidroelektrane. To su postrojenja koja
se za proizvoenje elektrine energije koriste vodom akumulacionog bazena, akumuliranu samo
pumpanjem. Obino se pumpanje vode u gornji bazen vri u kinom periodu kada hidroelektrana
raspolae vikom energije. Tada pumpno postrojenje uzima elektrinu energiju iz sistema. U
sunim periodima ili prema potrebi elektroenergetskog sistema, ovako akumulirana potencijalna
energija vode pretvara se u hidroelektrani u elektrinu energiju. Stepen korisnosti pumpnoakumulacione hidroelektrane iznosi 5060%.
Prema smjetaju mainske hale (strojarnice), hidroelektrane se mogu podijeliti na pribranske i
derivacione.
Pribranske hidroelektrane imaju mainsku halu unutar same brane ili uz branu. U ovakvim
hidroelektranama i zahvat je u brani, odnosno mainskoj hali, pa nema dovoda ni vodostana
(vodne komore), cjevovod (tlani) je dio brane, te nema odvoda.
Derivacione hidroelektrane imaju mainsku halu smjetenu odvojeno od brane. Ove
hidroelektrane imaju, po pravilu, sve dijelove klasine hidroelektrane.

2.2. Podjela vodnih turbina


Osnovna klasifikacija hidraulinih turbina moe se izvriti prema vrsti strujne energije
koja dominira u procesu razmjene rada izmeu radnog fluida i radnog kola. Na osnovu ovog
kriterija vodne turbine dijelimo na reakcijske i akcijske
.
Reakcijske vodne turbine (pretlane vodne turbine)
Reakcijskim hidralinim turbinama nazivaju se one turbine u kojima se razmjena energije
izmeu vode i radnog kola turbine, ostvaruje preteno, na raun promjene pritiska u struji vode
koja protie kroz radno kolo. Pri tom je pritisak u vodi na izlazu iz radnog kola manji nego
pritsak u vodi na ulazu u radno kolo, to govori da se vodena masa koja protie kroz radno kolo
ovih turbina usporava, i da je proces pretvaranja srujnog rada u mehaniki rad praen pojavom
inercijskih (reaktivnih) sila.
10

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

U meulopatinim kanalima radnog kola reakcijske turbine voda mijenja brzinu kako po
intenzitetu tako i po pravcu, to uzrokuje promjenu momenta koliine kretanja vodene mase koja
protie kroz radno kolo, a to se manifestuje obrtanjem radnog kola. Uobiajeno je da se
klasifikacija reakcijskih hidraulikih turbina vri prema globalnom pravcu strujanja vode u
radnom kolu, projektovanom na meridijansku ravan turbine. Prema ovoj podjeli one mogu biti:
-aksijalne;
-poluaksijalne;
-radijalne turbine.
Aksijalne hidrauline turbine
Aksijalne turbine namijenjene su energijskoj eksploataciji vodotokova koje odlikuju relativno
mali padovi i veliki protoci. Ovu vrstu turbina karakterie injenica da se kroz njihova radna kola
vodeni djelii kreu po strujnicama za koje se moe rei da ine strujne povri priblino
cilindrinog oblika i ije se ose poklapaju sa osama njihovih radnih kola. Presjek ovih strujnih
povri sa meridijanskom ravni turbine daje meridijanske strujnice iji je opti poloaj u odnosu
na osu radmog kola aksijalan.

Slika 2.9.
Po nainu rada turbine smo podijelili na reakcione i akcione. Ova terminologija nije
ispravna. Sve sile naime, kojima fluid djeluje na lopatice smo kako znamo nazvali reaktivnim
silama (aktivne sile su one, kojima lopatice djeluju na fluid) pa bi po tom zakljuku sve turbine
morali nazvati reakcionima. Stoga je pravilnije podijeliti turbine na:
1. slobodnomlazne ili impulsne (prije akcione) turbine, kod koih je pritisak vode na ulazu i
izlazu iz rotora jednak (Peltonove) i
2. pretlane turbine (prije reaktivne), kod kojih je pritisak na ulazu u rotor vei od pritiska na
izlazu. To se postie veoma jednostavnom metodom: ulazni su presjeci su vei od izlaznih.
Stoga je ulazna brzina manja od izlazne, a kao posljedica je vei ulazni pritisak od izlaznog.
(Francisovu i propalerna-Kaplanova).
Principijelna skica Peltonove turbine data je na slici 2.10.

11

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 2.10.

Slika 2.11.

(Skica Peltonove turbine s jednom mlaznicom)

(Skica Peltonove turbine s dvije mlaznice)

Kroz cjevovod C dolazi voda (pod visokim pritiskom) u mlaznicu S, gdje izlazi kroz sapnicu
u vrstom mlazu te udara u lopative L kola tangencijonalno, ime proizvodi obrtni moment.
Regulaciju protoka vri igla u formi rotacionog koplja R, koja se nalazi u mlaznici. Mlaz izlazi iz
sapnice u prostor pod kuitem K koje je obino pod atmosferskim pritiskom, tako da je sva
energija vode u kinetikoj energiji mlaza. Teoretska brzina u mlazu: c1d 4.43 HV h ,
gdje je Hv razlika razina gornje i donje vode, dok je h - tzv. izgubljena visina.
Aksijalna hidraulina turbina funkcionie na sljedei nain:
-voda iz akumulacije, opstrujavajui i hladei vodonepropusni oklop generatora, prolazi kroz
lopatini vijenac potpornih lopatica (koje pozicioniraju radno kolo turbine i vodonepropusni
oklop generatora u saosni poloaj sa kuitem turbine) i pritie lopatinom vijencu pretkola
-pri prolasku kroz lopatino pretkolo, ije lopatice mogu da se sinhrono zakreu oko sopstvenih
osa, mijenja se opti pravac kretanja vodenih djelia, tako da oni nastavljaju da se kreu dalje,
prema radnom kolu, po trajektorijama koje imaju oblik zavojnice
-prije nego to napusti turbinu vodena masa prolazi kroz lopatino radno kolo, ije su lopatice
postavljene tako da sa najmanjim gubicima primaju njene nailazee djelie, i da im promjene
opti pravac kretanja u odnosu na onaj koji su imali na ulazu u radno kolo.
-zbog promjene pravca kretanje djelia vode od ulaza do izlaza iz lopatinog vijenca radnog
kola, javlja se promjena koliine kretanja vodene mase koja protie kroz radno kolo, to
uslovljava pojavu obimske sile i momenta, kao i obrtanje radog kola.
Regulisanje dovedene hidraulike snage u cilju njenog usklaivanja sa tekuim zahtjevima
elektrinog generatora (potroaa mehanike snage sa vratila turbine) i odravanje konstantnog
broja obrtaja radnog kola ostvaruje se uz pomo lopatinog pretkola, i to na taj nain to se
sinhronim zakretanjem njegovih lopatica u odnosu na meridijansku ravan turbine, smanjuje,
odnosno poveava protona povrina meulopatinih kanala pretkola, a time i protok vode kroz
turbinu.
Meu aksijalnim hidraulinim turbinama, poseban znaaj ima tzv. Kaplanova turbina.
Ovu klasu aksijalnih turbina odlikuje takvo konstrukcijsko rjeenja koje joj omoguava da
regulaciju hidrauline snage ostvaruje ne samo uz pomo lopatinog pretkola nego i sinhronim
zakretanjem lopatica radnog kola oko sopstvenih osa, i to sve u toku rada turbine. Na taj nain se
postie vii stepen korisnosti turbine u irem dijapazonu moguih radnih reima.

12

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 2.12. (Kaplanove turbine)


Klasino izvoenje kaplanove turbine odlikuje i to da se voda iz akumulacije dovodi
najprije, u spiralno kuite, a zatim centripetalno usmjerava, kroz vijenac potpornih lopatica i
lopatino pretkolo, prema osi turbine. Na izlazu iz lopatinog pretkola vodena masa mijenja,
gledajui u meridijanskoj ravni turbine, svoj opti pravac kretanja, tako da radnom kolu turbine
prilazi aksijalno.
Propelerna odnisno Kaplanovaturbina prikazana je na slici 2.13. Voda prolazi kroz
statore lopatica S te pada na rotor R, izveden poput propelera i dalje kroz aspirator A u donju
komoru. Ako su rotorske (propelerske) lopatice izvedene tako, da ih moemo i za vrijeme
pogona zakretati, onda takve propelerske turbine, prema svom pronalazau, nazivamo
Kaplanovim turbinama.

Slika 2.13. (Kaplanove turbine)


One se u zadnje vrijeme sve ee primjenjuju i pokrivaju sve vee podruje upotrebe,
premda su relativno novije (oko 60 godina).

13

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 2.14. (popreni presjek pretlane Kaplanove turbine)


Poluaksijalne hidrauline turbine
Poluaksijalme turbine su namjenenje energiskoj eksploataciji vodotokova koje odlikuju
srednji padovi i srednji protoci.
Na slici 2.15. prokazana je pretlana turbina tipa Francis. Ova je turbina smjetena u
otvorenoj komori, a izvodi sa svih strana kroz stator S, koji se sastoji iz pokretnog prstena s
lopaticama (koje se mogu zakretati zbog regulacije protoka), u rotor R, a iz njega kroz aspirator
A u donju komoru. Francisovih turbina ima vie tipova s obzirom na izvedbu rotora, dok su
cjelokupne instalacije vrlo raznolike.

Slika 2.15.

Slika 2.16.
(Francisova turbina)

14

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 2.17. (Skica Frencisove turbine s horizontalnom osovinom)


Ovu vrstu turbina karakterie injenica da se
kroz njihova radna kola vodeni djelii kreu po
strujnicama za koje se moe rei da ine strujne
povri koje nemaju cilindrian oblik, ali ije se
ose poklapaju sa osama njihovih radnih kola.
Presjek ovih strujnih sa meridijanskom ravni
turbine daje meridijanske strujnice iji je opti
poloaj u odnosu na osu radnog kola
poluaksijalan.
Poluaksijalna hidraulina turbina funkcionie
na sljedei nain:
-voda iz akumulacije, najprije se dovodi u
spiralno kuite i ravnomjerno razvodi po
obimu, a zatim centripetalno usmjerava kroz
lopatino pretkolo
Slika 2.18.
-pri prolasku kroz lopatino pretkolo, ije lopat(rotor Francisove turbine u usporedbi sa ovjekom) ice mogu da se sinhrono zakreu oko svojih osa
mijenja se opti pravac kretanja vodenih
djelia, tako da oni nastavljaju da se kreu dalje, prema radnom kolu, po trajektorijima koje
imaju oblik zavojnice.
-prije nego to napusti turbinu, vodena masa prolazi kroz lopatino radno kolo, ije su lopatice
postavljene tako da sa najmanjim hidraulinim gubitkom primaju njene nailazee djelie, i da im
promijene opti pravac kretanja u odnosu na onaj koji su imali na ulazu u radno kolo
-zbog promjene pravca kretanja djelia vode od ulaza do izlaza iz lopatinog vijenca radnog kola
javlja se promjena koliine kretanja vodene mase koja protie kroz radno kolo, to uslovljava
pojavu obimske sile i momenta, i obrtanje radnog kola.

Radijalne hidrauline turbine


Radijalne turbine namijenjene su energijskojeksploataciji vodotokova koje odlikuju neto
vei padovi i manji protoci nego to je to sluaj sa poluaksijalnim turbinama.
Ovu vrstu turbina karakterie injenica da se kroz njihova radna kola vodeni djelii kreu po
strujnicama za koje se moe rei da ine strujne povri priblino ravanskog karaktera, a koje su
normalno pozicionirane u odnosu na ose radnih kola. Presjek ovih strujnih povri sa
15

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

meridijanskom ravni turbine daje meridijanske strujnice iji je opti poloaj u odnosu na osu
radnog kola skoro radijalan.
Principska konstrukcija radijalnih hidraulinih turbina veoma je slina konstrukcoji
poluaksijalnih turbina, a funkcioniu na identian nain kao i poluaksijalne turbine. Posebnu
klasu radijalnih turbina ine tzv. Furnierove turbine.

Slika 2.19. (Furnieronova turbina)


Furnieronove turbine se koriste za energetsku eksploataciju vodotokova koji imaju male
padove i male protoke. Ova turbina spada u klasu centrifugalnih turbina. Veoma se rijetko sree
u praksi i ima mali znaaj u energetici, jer se pomou nje mogu ostvariti relativno male snage, a
funkcionie na sljedei nain:
-iz rijenog korita voda pritie u sabirni rezevoar, ije je dno tako izvedeno da vodu iz rezervoara
usmjerava radijalno kroz stator u kome je ugraen nepokretni lopatini vijenac-lopatino
pretkolo.
-lopatino pretkolo usmjerava struju vode, i primorava djelie vode da se po spiralnoj putanji
kreu radijalno prema periferiji.
-prije nego to istekne u donju vodu, vodena masa prolazi kroz radno kolo, ije su lopatice
postavljene tako da sa najmanjim hidraulikim gubitkom primaju njene nailazee djelie, i da im
promijene opti pravac kretanja u odnosu na onaj koji su imali na poetku.
Zbog promjene pravca kretanja i intenziteta brzina djelia vode od ulaza do izlaza iz
lopatinog vijenca radnog kola javlja se promjena koliine kretanja vodene mase koja protie
kroz radno kolo, to uslovljava pojavu obimske sile i momenta, i obrtanje radnog kola.

2 .3. Energetski odnosi u vodnim turbinama


Osnovna jednaina reakcijskih vodnih turbina
Na slici je prikazan presjek kroz kanal koji rotira jednolikom brzinom i kojim struji
tekuina. Zamislimo najprije da kanal miruje napunjen vodom i da je zatvoren na ulazu i izlazu
(presjeci 1 i 2).

16

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini
Za taj sluaj Bernoulijeva jednaina glasi
p1

gh1

p2

gh2

Ako zamislimo da kanal napunjen tekuinom


rotira konstantnom ugaonom brzinom ali jo
uvijek uz zatvoreni ulaz i izlaz, na element
mase djeluje centrifugalna sila
dFc 2 rdm
gdje je r udaljenost elementa mase od
simetrale osovine. Element mase tekuine
odreen je relacijom
dm Ads A

dr
cos

Pri tome je A povrina presjeka kanala, a je


ugao izmeu normale na povrinu presjeka
kanala
i
smjera
centrifugalne
sile.
Komponenta centrifugalne sile okomite na
Slika 2.20.
povrinu presjeka bit e:
dF dFc cos A 2 rdr
pa je pritisak dp' , kao posljedica djelovanja centrifugalne sile, odreen omjerom sile dF I
povrine A, dakle
dp'

dF
2 rdr
A

Integriranjem izmeu stanja na ulazu i izlazu dobiva se


p'1 p' 2

1
2 ( r12 r22 )
2

Budui da je obodna brzina u r , moe se pisati


p'1

p'2

1
( u12 u22 )
2

Kako poritisci p'1 i p'2 djeluju u smjerovima suprotno pritiscima p1 , p2 , treba ih uvrstiti sa
negativnim predznakom, pa e Bernoulijeva jednaina za zatvoreni kanal koji rotira biti
p1

u12
p
u2
gh1 2 2 gh2
2

Zamislimo da kroz kanal struji tekuina koja se dovodi brzinom c1 . Zbog kretanja ulaznog
otvora kanala obomnom brzinom u1 , relativna brzina w1 na ulazu u rotirajui kanal odreena je
vektorskom razlikom brzina c1 ,u1 .

Prema tome u rotirajui kanaltekuina po jedinici mase donosi kinetiku energiju w12 2 . Iz
kanala ona istjee relativnom brzinom w2 , pa se za rotirajui kanal kojim struji tenost moe
pisati Bernoulijeva jednaina
p1

u12 w12
p
u 2 w2

gh1 2 2 2 gh2
2
2

2
2

Ova jednaina izraava specifinu energiju po kg mase tekuine (jedinina energija).


Pretpostavimo da kanalom struji masa tekuine od 1kg/s, snaga koju ima ta masa tekuine na
ulazu u rotor iznosit e

17

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

P1

p1

c12
gh1
2

P2

p2

c22
gh2
2

a snaga na izlazu bi bila

Na putu kroz kanal, odn. kroz rotor turbine, dio snage P predaje tekuina rotoru, odn. osovini
turbine, a dio snage slui da se svlada otpor. Uobiajeno je da se gubitak snage zbog otpora
prikaekao gubitak potencijalne energije, odnosno snage, pa se moe prikazati proizvodom ghr .
Prema tome snaga predana osovini turbine bit e
P P1 P2 ghr , tj.
P

p1 p2

c12 c22
g( h1 h2 ) ghr
2

Da bi se uraunali gubici trenja u rotoru turbine, desnoj se strani Bernoulijeve jednaine dodaje
lan ghr , pa se iz tako dopunjene jednaine odredi vrijednost za ( p1 p2 ) / . Uvrstimo li ovo u
prethodnu jednainu dobijamo izraz
P

c1 c2 u12 u22 w12 w22

2
2
2

Iz trouglova brzina na ulazu i izlazu rotora turbine, a na osnovu cosinusne teoreme odreujemo
relativne brzine
w12 c12 u12 2u1c1 cos 1 ; w12 c12 u12 2u1c1 cos 1

odnosno bit e
P u1c1 cos1 u2c2 cos 2 u1c1u u2c2u

J
s

Ova jednaina predstavlja osnovnu jednainu reakcijskih turbina.


Gubici i stepeni djelovanja reakcijskih turbina
Snaga koju masa vode od 1 kg/s donosi turbini moe se, izraziti relacijom

c2
P1 g H b A hRc

2g

Pri prolasku vode kroz stator turbine, kojemu je zadatak da usmjeri njezin mlaz, nastaju gubici
zbog trenja u kanalima statora. Oni se izraunavaju kao gubici u cijevima pri turbulentnom
strujanju. U osnovi su oni proporcionalni kvadratu srednje brzine strujanja kroz stator, a ovise o
obliku kanala meu lopaticama statora, o Reynoldsovoj znaici i hrapavosti stjenki. I ti gubici se
prikazuju kao gubitak pada hRs

18

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Gubici se u statoru mijenjaju jer mu se lopatice zakreu, to je potrebno radi regulacije koliine
vode koja se dovodi turbini. Zbog toga nastaje promjena srednje brzine vode kroz stator i
promjena hidraulikog polumjera, a to utie na iznos gubitaka u statoru.

Slika 2.21. (Presjek statora vodne turbine)


Gubici u rotoru, prikazani kao gubitak pada hRr , nastaju od trenja od stjenke lopatica rotora,
zbog promjene smjera strujanja vode kao posljedice zakrivljenostilopatica i njihove rotacije, te
usljed toga to se strujanje odvaja na ulaznom bridu lopatice. Gubici od trenja mogu se odredit
na jednak nain kao i gubici od srujanja u cjevovodu pri turbulentnom strujanju, polazei od
srednje relativne brzine w srujanja. Gubici od odvajanja strujanja nazivaju se i sudarni gubici, a
nastaju ako mlaz u rotor nije tangencijalan. Taj je gubitak proporcijalan kvadratu relativne brzine
na ulazu u rotor, a ovisi o uglu odstupanja od tangencijalnog ulaza. Budui da su u statoru
lopatice zaokruene na ulaznoj strani, nee odstupanje smjera relativne ulazne brzine od nekog
smjera koji priblino odgovara srednjoj liniji lopatice, odmah imati za posljedicu i odvajanje
strujanja.
Gubici u izlaznoj cijevi hRd , koju nazivamo difuzor, sastoje se od onih to su nastali trenjem,
odvajanjem strujanja ili promjenom smjera, ako je difuzor izveden u obliku zavoja. Gubici u
difuzoru proporcionalni su kvadratu brzine strujanja, a ovise o obliku difuzora, Reynoldsovoj
znaici I hrapavosti stjenke. Spomenutim gubicima valja dodati i one na izlazu iz difuzora,
kojima je uzrok naglo smanjena brzina od iznosa c3 na izlazu iz difuzora na cB u odvodnom
kanalu. Taj se gubitak kao gubitak pada odreuje iz izraza
hR1

( c3 cB )
c2
3
2g
# 2g

Konano, budui da voda otjee brzinom cB , ona ima kinetiku energiju cB2 2 , pa je i ta energija
gubitak, koji, prikazan kao gubitak pada, iznosi cB2 2 g . Ukljuivi snagu vode na ulazu u
turbinu, pa gubitke u statoru, rotoru, difuzoru i na izlazu iz difuzora, te neiskoritenu energiju
zbog otjecanja vode, dolazi se do izraza za snagu

19

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

c2
c2
P g H b A hRc hRs hRr hri 3

2g
2 g

Ovaj izraz se moe pisati i u obliku


P g H n hRs hRr hRi

pa se kao snaga iskoristiva za turbinu moe oznaiti gH n , jer ta snga ne ovisi o karakteristikama
turbine i jer su eliminirani svi uticaji koji ovise o turbini. Tad e se definisati i hidrauliki stepen
djelovanja turbine kao kao omjer snage P i snage gH n , pa on iznosi
h 1

hRs hRr hRi


Hn

Osim gubitaka koji su do sad razmatrani, u turbini se pojavljuju volumetrijski gubici, nastali
zbog toga to sva voda koja ulazi u stator turbine ne prolazi i kroz njezin rotor. Jedan dio vode q
prolazi, naime, kroz zazore izmeu statora i rotora, pa rotorom sruji koliina vode Q q , ako sa
Q oznaimo koliinu koja je dotekla u stator. Volumetrijski stepen djelovanja definisan je
relacijom
V

Qq
Q

Osim toga potrebno je savladati otpore zbog trenja u leajevima i zaptivaima turbine, zatim
otpor nastao ventilacijom zbog okretanja rotora i otpor vode u prostoru izmeu rotora i kuita, u
koji dolazi voda koja izaziva volumetrijske gubitke. Sve su to mehaniki gubici, a okarakterisani
su kao mehaniki stepen djelovanja m .
Prema tome e efektivna snaga turbine, koju ona ima na osovini, po 1kg/s vode koja ulazi u
stator biti
Pe gHnhVm gHnt ,
gdje je t hvm stepen djelovanja vodne turbine. Ako se turbini dovodi koliina vode Q
m3/s , efektivna snaga joj se odreuje iz relacije:
kW
Pe gH nt
Osnovna jednaina za akcijske turbine
Stator u Peltonovoj turbini jest sapnica (mlaznica), u koju se dovodi voda iz cjevovoda i u
kojoj se sva energija vode transformie u kinetiku. Mlaz vode izlazei iz mlaznice, udara u
lopaticu, koja je otrim bridom podijeljena u dva jednaka ovalna udubljenja. Lopatice su
smjetene na obodu rotora, koji se okree zbog djelovanja mlaza. Pojedine lopatice dolaze stoga
samo povremeno u dodir s mlazom, a za vrijeme dodira nagib im se s obzirom na mlaz stalno
mijenja.
Za teorijska razmatranja potrebno je pretpostaviti da mlaz brzine c1
udara stalno u istu
lopaticu, koja se kree po pravcu brzinom u jednakoj obodnoj brzini sredita lopatice.

20

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

(Skica djelovanja Peltonove turbine)

(Brzine na ulazu i izlazu iz lopatinog


kola Peltonove turbine)

Slika 2.22.
Za teorijska razmatranja potrebno je pretpostaviti da mlaz brzine c1 udara stalno u istu
lopaticu, koja se kree po pravcu brzinom u jednakoj obodnoj brzini sredita lopatice. Za
presjeke 1 i 2 mogue je postaviti Bernoulijevu jednainu. Budui da u oba presjeka vlada
pritisak okoline, te budui da su obimne brzine na ulazu i na izlazu meusobno jednake, dolazi
se do zakljuka da je
1 2
Ta relacija vai zanemareli se gubici trenja uzdu lopatice. Prema slici, za brzinu na ulazu u
lopaticu moe se postaviti
c1 u1 w1

a za brzinu na izlazu
c22 u22 w22 2u2 w2 cos i

Ako uvrstimo da je
u u1 u2 ,

dobijamo izraz
P u( c1 u )( 1 cos i )

kW

Brzinom c1 odreena je kinetika energija vode, a to je jedini oblik energije koji se dovodi
turbini. Prema tome je i snaga Ph elementa mase vode upravo jednaka c12 2 , pa je
c1 2 gH n

Maksimalna vrijednost snage P po jedinici mase u sekundi ovisi o obimnoj brzini u i o uglu i
jer na brzinu c1 utie samo neto-pad H n . Posmatra li se ovisnost o uglu i , oito e biti
postignuta najvea snaga kad bude cos 1 1 , tj. i 0 . Takav smjer mlaza pri naputanju
lopatica nije mogue ostvariti jer bi tad izlazni mlaz udarao u stranji dio idue lopatice, zbog
ega bi nastalo koenje kretanja rotora.

21

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 2.23. (Prikaz djelovanja izlaznog mlaza vode)


Kada se izraz za snagu P derivira po obimnoj brzini u , nakon izjednaavanja sa nulom
dobiva se uslov maksimalne snage, koja se postie kada je
u 1

c1 2

Kako je ve pomenuto, snaga mlaza vode od 1kg/s koji se dovodi lopatinom kolu Peltonove
turbine iznosi
c12 2 . Budui da voda predaje snagu rotoru prema izrazu
P u( c1 u )( 1 cos i ) , moe se stepen djelovanja transformacije kinetike u mehaniku
energiju definisati kao omjer snage P i snage c12 2 .
k 2

odnosno, nakon uvrtavanja

u
u
1 1 cos i
c1
c1

u 1
imat emo
c1 2

1
1 cos i
2
Za i 0 , kad bi to bilo mogue, dobilo bi se k max 1 .

k max

Gubici i stepeni djelovanja akcijskih turbina


U dosadanjem razmatranju prilika u akcionoj turbini zanemareni su svi gubici, pa je stepen
djelovanja transformacije kinetike energije u mehaniku energiju zapravo idealizirana
vrijednost, koja bi se mogla postii kad nebi bilo gubitaka u mlaznici i rotoru, te kad ih nebi bilo
na izlazu iz turbine. U turbini slobodnog mlaza nema gubitaka u difuzoru jer voda otjee
slobodno nakon to je predala dio energije rotoru turbine.
Gubici u mlaznici izraunavaju se pomou koeficijenta brzine , jer je stvarna brzina zbog
trenja neto manja od one koja se dobiva iz c1 2 gH n . Poavi od koeficijenta brzine , te
prikazujui gubitke kao gubitkepada, gubici u statoru e biti
hRs

c12
1 2
2g

gdje je c1 brzina na izlazu iz mlaznice kad u njoj nebi bilo trenja.

22

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Gubici u rotoru turbine slobodnog mlaza hRr nastaju iz jednakih razloga kao i oni u rotoru
pretlane turbine. Voda iz rotora izlazi brzinom c2 , a izlazni gubici su
c22
2g

hRi

Hidrauliki stepen djelovanja akcione turbine definisan je izrazom


hRs hRr hRi
Hn

h 1

U akcijskoj turbini nema volumetrijskih gubitaka jer sva voda to dolazi u mlaznicu udara i u
lopatino kolo. Zbog toga je v 1 . Naravno da se i u Peltonovoj turbini pojavljuju mehaniki
gubici, koji su obuhvaeni mehanikim stepenom djelovanja m . Efektivna snaga se rauna
izrazom
Pe gHnhVm gHnt kW

2.4. Energetske prilike u hidroelektrani


Vodne turbine u hidroelektranama slue kao strojevi za pogon elektrinog generatora. Da se
dobije slika o energetskim prilikama u hidroelektrani, razmotrimo prilike u hidroelektranama s
malim padom.
Promotrimo element mase vode od 1kg/s koji se kree od take A do take B. Snaga je tog mase
elementa mase vode u taki A u komori pred ulazom u turbinu.
PA

pA

c 2A
ghA
2

m2
, to odgovara kvadratu brzine.Ta dimenzija
s2
kgm 2
odgovara specifinoj energiji jer energija ima dimenziju
,a specifina energija se odnosi
s2
na jedinicu mase.
Prvi je lan specifina energija tlaka,drugi specifina potencijalna energija a trei izraava
specifinu kinetiku energiju tekuine. Specifina energija w0 ukupna je specifina energija
tekuine koja se ne mijenja strujanjem jer je zbir svih specifinih energija konstantan,to je u
skladu sa stavkom o odranju energije. Moe se w0 shvatiti i kao snaga elementa mase vode.
Snaga pritska p A posljedica je stupca vode h' A iznad i pritiska okoline po pa je
Svim lanovima gornje jednaine dimenzija je

PA

po

PB

pB

c 2A
ghA gh' A
2

S druge strane, nakon izlaska iz hidroelektrane u odvodni kanal, element mase vode u taki B
ima snagu

cB2
ghB
2

Uzevi i tad u raun stupac vode iznad take B ( h' B ) i pritisak okoline ( po ) na povrinu
vode u odvodnom kanalu, moe se napisati u obliku.
PB

po

cB2
ghB gh' B
2

23

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 2.24. (HE s malim padom)


Razlika izmeu PA i PB jest snaga koja se da iskoritavati u turbini, dakle je

c2
c2
PA PA PB g hA h' B A g hB h' B B

2 g
2 g

kW

Razlika izmeu nivoa vode na strani dovoda (gornja voda) i na strani odvoda (donja voda)
naziva se bruto pad hidroelektrane ( H B ), a on je izraen relacijom
H B ( hA h' B ) ( hB h' B )

pa je iskoristiva snaga vode u vodnoj turbini

c2 c2
Ph g H B A B

2 g 2 g

kW

Drugi i trei lan u zagradi ovog izraza imaju dimenzije duine (m) i takvi se lanovi nazivaju
visine brzine. Prvi je, dakle, visina brzine na dovadnoj, a drugi visina brzine na odvodnoj strani.
Kvadrat brzine podijeljen dvostrukim ubrzanjem zemljine tee jednako djeluje na snagu kao i
stupac vode visok onoliko kolika je visina brzine.
Izraz u zagradi je raspoloivi ili neto pad ( H n ), pa bi snaga elementa mase vode bila
Ph gHn

Mnoi li se ovaj izraz ukupnom masom vode M (kg/s), koju moemo prikazati kao produkt
gustoe (kg/m3) i protoka (m3/s), za turbinu e raspoloiva snaga biti prema relaciji
W
Ph gQH n
da je za vodu koja slui za pogon vodnih turbina doputeno uz vrlo veliku tanost postaviti da je
1000kg / m3 , raspoloiva snaga se u praksi odreuje iz relacije

kW

Ph gQH n

Ma slici je prikazan smjetaj vodne turbine u hidroelektrani u kojoj se voda iskoritava na malom
bruto padu, pa su u proraunu neto pada zanemareni gubici pri dovodu vode tirbini, to je i
dopustivo u takvim prilikama. Ali, ako je rije o veim padovima, voda se turbini dovodi
kanalom ili tunelom, pa zatim cjevovodom, a odvodi se kanalom ili tunelom, pa gubitke u
dovodu i odvodu uraunavamo kad se odreuje neto pad.
24

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 2.25. (HE s velikim padom)


Posmatra li se hidroelektrana s veim padom, treba razlikovati prirodni bruto pad H'b od
iskoristivog bruto pada H b . Oni se meusobno razlikuju za gubitke pada u dovodu vode hRd od
vodotoka iz koga se uzima voda za energetsko iskoritavanje i za gubitke pada hRo od
hidroelektrane do mjesta u vodotoku gdje se vraa energetski iskoritena voda. Prema tome je
Hb H'b hRd hRo

Gubici pada nisu nita drugo nego mjera za gubitke energije, odnosno snage vode pri strujanju
dovodnim i odvodnim kanalom ili tunelom jer su gubici energije odreeni relacijama
wRd ghRd , odnosno wRo ghRo .
Da bi se odredio neto pad iskoristiv u vodnoj turbini, treba poi od bruto pada tj.
co2 c 2A cB2

hRc
2g 2g 2g
Tu je co brzina vode na ulazu u cjevovod, c A brzina na ulazu u turbinu, cB na izlazu iz difuzora
turbine, a hRc je visina gubitaka u cjevovodu, koji su mjera za gubitke energije, odnosno snage u
cjevovodu. Obino je dopustivo zanemariti visinu brzine co , pa se dobiva
H n Hb

H n Hb

c 2A cB2

hRc
2g 2g

Iskoristiva snaga se i tad odreuje prema izrazu


kW .
Ph gQH n

2.5.

Izbor turbina

Ve smo ranije ustanovili, da je za svako radno podruje najpodesnija odreena vrsta


turbomaina, pa tako i turbine.
n p
Na osnovu nq 1 5
(znaica specifine brzohodnosti) bira se tip turbine i njene
5
1
2 g 4 H 4 2
dlavne dimenzije, meutim zavisno od tipa turbine i pogonskih uslova (Q i H) razlikovat e se
znaica turbine, radna i kavitacijska od kojih na drugu utie broj obrtaja n.
25

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Obje znaice i ns i nq su vrlo vane pri izboru vodnih turbina.

ns

3,65 n Q

1
2

3
4

nq

n p
1
2

5
4

5
4

1
2

g H
H
kako je nq vezan s padom najbolje vidimo iz dijagrama, koji nam pokazuje empirijsku
zavisnost nq o padu H (slika 2.26.)

Slika 2.26.

(Izbor turbine prema padu i pritoku)

(Izbor turbine prema snazi)

Slika 2.27.

3. TEORIJSKE OSNOVE
3.1 Jedinini rad struje
Koliina energije sadrane u fluidu mijenja se pri prolasku kroz turbomainu,ona se poveava
(pumpa,kompresor,ventilator) ili smanjuje (vodna,parna,gasna turbina).Razlika energije u
ulaznom i izlaznom presjeku turbomaine,svedena na jedinicu mase fluida predstavlja jedinini
rad struje.

26

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Za sluaj nestiljivog fluida (pumpe i vodne turbine) jedinini rad struje je,slika 3.1.

II

p2,c2
p1,c1

II

z2

z1

z2
z1

p2,c2

I
p1,c1

Slika 3.1. (Odreivanje rada struje za pumpu (1) i turbinu (2))

U = gh =

pII - pI
1
+ g (zII - zI )+ (cII2 - cI2 )
r
2

Znaenje oznaka u gornjoj jednaini i na slici 3.1: Y -jedinini rad struje,h- ekvivalentna visina
stuba tenosti, r -gustina, z- geodezijska kota teita ulaznog i izlaznog presjeka, c- srednje
brzine u presjecima, g- ubrzanje zemljine tee. Indeks I oznaava ulaz, II izlaz.
Predhodna jednaina primjenjuje se i na pumpe i na turbine.
Vrijednost razmijenjene energije moe da se izrazi i promjenom pritiska.
Mnoenjem navedene jednaine sa gustinom , dobie se
r
D p = r U = ( pII - pI )+ r g (zII - zI )+ (cII2 - cI2 )
2
Ovaj oblik je podesan za odreivanje jedininog rada struje ventilatora,kod kojih se,zbog
male promjene pritiska,gustina smatra konstantom,no u tom sluaju se zanemaruju lanovi koji
zavise od geodezijske visine,te je
r
D p = r U = ( pII - pI )+ (cII2 - cI2 )
2
Veliina D p se moe interpretirati kao jedinini rad, tj. kao rad po jedinici zapremine,jer je
N
Nm
J
dimenzija pritiska 2 = 3 = 3
m
m
m
Za toplotne turbine (parne i gasne) i turbokompresore jedinini rad struje se izraava
izentropijskom promjenom entalpije od poetnog stanja (1) do stanja (2) koje odgovara izlaznom
pritisku. Kada se promjena entalpije izraava totalnim veliinama stanja, dobie se:
Y is i1 i2
Znak plus vai za turbine, a minus za kompresore. Ako se uz to radni fluid ponaa kao idealni
gas bie:
k 1
p

i s 1 1 p 2 / p1 k

27

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

3.2. Rad kola (tehniki rad). Eulerova jednaina za turbomaine.


Prenoenje ili razmjena energije u kolima turbina, pumpi kompresora ili ventilatora
ostvaruje se u uslovima dinamikog djelovanja lopatica kola na tenost i tenosti na lopatice. U
toku procesa razmjene energije u kolu pumpe, kompresora ili ventilatora djelovanjem lopatica na
fluid poveava se energetski nivo tenosti, to se manifestuje poveanjem pritiska i kinetike
energije tenosti. U turbini, opet, fluid predaje energiju kolu te se u fluidu smanjuju pritisak i
kinetika energija. Pri prouavanju procesa razmjene energije u turbomainama, smatra se da se
proces ostvaruje samo u radnom kolu, gdje sec pod tim pojmom podrazumijeva prostor koji
opisuje kolo turbomaine pri obrtanju. Osim toga, polazi se jo i od predpostavke da je strujanje
kroz kolo ustaljeno, to jest da se radni parametri kola (protok, ugaona brzina ili brzina obrtanja
kola, snaga i jedinini rad struje) ne mijenjaju u toku vremena.
Za ostvarivanje radnog procesa u kolu isto tako nije bitno da li je fluid stiljiv ili nestiljiv,
viskozan ili neviskozan. Na slici 3.2. prikazano je kolo turbomaine. Radni prostor je ogranien
prednjim i zadnjim diskom i ulaznim i izlaznim povrinama ije su kontura obiljeene sa 0-0 i 33

Slika 3.2. (Kolo turbomaine)


Geometrijska mjesta ulaznih i izlaznih ivica lopatica, pri obrtanju kola, su povrine iji su
meridijanski presjeci obiljeeni konturama 1-1 i 2-2. Konture ulaznih i izlaznih povrina radnog
prostora kola (0-0 i 3-3) pomjerene su u odnosu na konture poloaja ulaznih i izlaznih ivica
lopatica (1-1 i 2-2), da bi se izbjegao uticaj konanog broja lopatica na strujanje u ulaznim i
izlaznim presjecima. Meutim kako se smatra da se ujednaavanje strujanja postie na veoma
kratkom putu, moe se sa dovoljnom tanou uzeti da je:
r1 r0 ; r2 r3
Brzina kojom se estice fluida kreu kroz radni prostor mijenja intenzitet i smjer. Mijenja se
dakle , i koliina kretanja usljed momenta spoljanjih sila koje djeluju na kolo. Veza vrijednosti
koliine kretanja ili impulsa fluidnih estica i momenata spoljanjih sila, odreena je zakonom
momenta koliine kretanja koji glasi: Izvod momenta koliine kretanja sistema materijalnih
taaka po vremenu jednak je zbiru momenata svih spoljanjih sila koje djeluju na sistem.
U datom sluaju je interesantna samo komponenta momenta paralelna sa obrtnom osom kola, te
se izvoenje jednaine daje u skalarnom obliku. Sa tom konvencijom, moment koliine kretanja
na ulazu u kolo je:
c0 e0 dt m
c0 r1 cos 0 dt
dM 0 m
A na izlazu iz njega je:

c3e3 dt m
c3 r2 cos 3 dt
dM 3 m

28

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

-protok, mjeren masom; e0 i e3 -rastojanja napadnih linija brzina


Oznake su: m
c0 i c3 od obrtne ose.
Pri tome je:
e0 r1 cos 0 ; e3 r2 cos 3
gdje su r1 i r2 -poluprenici ulazne i izlazne povrine, a 0 i 3 uglovi koje zaklapaju brzine c0
i c3 sa tangentama krugova radijusa r1 i r2 .
Moment koliine kretanja dM 0 na ulazu u kolo dat je sa negativnim znakom, a
moment koliine kretanja dM 3 , na izlazu sa pozitivnim. Moment spoljnjih sila:
dM 3 dM 0
M

ili
dt
dt
(r2 c3 cos 3 r1c0 cos 0 )
M m
Uvedu li se oznake:
i
c3u c3 cos 3
c0u c0 cos 0 gdje su:

c3u i c0u projekcije brzina c3 i c0 na pravac obimne brzine kola, dobie se


(r2 c3u r1c0 u )
M m
Ova jednaina vai kako za pumpno tako i za turbinsko kolo, s tim to je moment M za pumpu
pozitivan, a za turbinu negativan. Ona zapravo vai i kad je kolo ukoeno, jer i tada djeluju sile
iji je moment M.
Kad se kolo obre ugaonom brzinom dobie se snaga:
(r2 c3u r1c0 u )
P M m
Kako su obimne brzine na ulazu u kolo i izlazu iz kola
u1 r1 i u 2 r2 to e biti:

(u2 c3u u1c0 u )


Pm
Kolinik snage i protoka predstavlja jedinini rad kola i obiljeava se sa Yk . To je rad po
jedinici mase, razmijenjen u kolu:
P
YK u 2 c3u u1c0u
m
Dimenzija YK je J/kg. Rad kola moe da se izraava i ekvivalentnom visinom stuba tenosti h K
pa je: YK ghK
Profesor Obradovi daje stroiji izvod Eulerove jednaine, ne postavljajui uslov jednakosti
brzina po ulaznoj povrini o-o radnog prostora, to vai i za brzine po izlaznoj povrini 3-3.
Zbog toga se uzdvaja samo jedno strujno vlakno, slika 3.3.

29

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 3.3. (Strujno vlakno u kolu turbomaine)

U tom sluaju brzine c0 su iste u svim takama elementarnog presjeka d a 0 , a brzine c3 u


takama izlaznog presjeka d a 3 . Brzine ne moraju biti upravne na presjeke. Pri prolasku
elementarne mase dm kroz presjeke 0-0 i 3-3 strujnog vlakna, momenti koliine kretanja
odreeni su vektorskim proizvodima
r0 , c0 dm i r3 , c3 dm
Kroz vlakno fluid struji neprekidno u uslovima ustaljenog procesa, te e se u izvodu momenta
koliine kretanja pojaviti samo protok, koji je ravan izvodu mase po vremenu, a ostali faktori,
kao konstantni ostaju nepromijenjeni. Moment spoljnjih sila ravan je izvodu momenta koliine
kretanja te je:

dM r0 , c0 dm - r3 , c3 dm
Razvijanjem vektorskog proizvoda dobija se:

r , c r, c


cr c z

ili

r , c r, c r, c
u


jer je zbog kolinearnosti vektora r , cr 0

Iz navedeno slijedi da moment dM ima dvije komponente: jednu dM z paralelnu sa osom z i

drugu dM t normalnu na nju. Moment M z djeluje oko ose z i izaziva obrtanje kola (turbina) ili

mu se suprotstavlja (pumpa, kompresor), dok moment M t samo tei da savije vratilo, te

dopunski optereuje leita i izaziva vibracije maine. Rezultantna vrijednost momenta M t se

svodi na nulu ako je strujanje osno simetrino te su momenti M t za svaka dva naspramna vlakna
(slika 3.4.) istog intenziteta i suprotne orjentacije.
Stoga se redovno predpostavlja da su strujanja po ulaznoj povrini 0-0 i izlaznoj 3-3 osno
simetrina. U tom sluaju se za strujanje u tankom sloju po osno simetrinoj povrini srednjeg
radijusa na ulazu r0 i na izlazu r3 svodi na:

dM dM z r0 , c0u dm - r3 , c3u dm

30

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slik 3.4. (Dva naspramna strujna vlakna u kolu turbomaine)


to se zbog normalnosti vektora r i cu kao i zbog paralelnosti momenta dM sa osom z
moe izraziti skalarno kao:

dM (r0 c0u r3c3u )dm


Pri obrtanju kola ugaonom brzinom ovom momentu odgovara snaga:

dP ( , dM ) (r0 c0u r3 c3u )dm ili

dP (u0 c0u u3c3u )dm

Ukupna snaga e se dobiti integraljenjem gornje jednaine po presjecima A0 i A3 :

P (rc0u )dm (rc3u )dm


A0

A3

3.3. Trouglovi brzina

U svakoj taki radnog prostora mogu se definisati tri brzine: brzina rotacije kola u ,

apsolutna brzina fluidne estice c (brzina u odnosu na nepokretni koordinatni sistem vezan, na

primjer za oklop maine) i relativna brzina te iste fluidne estice w (brzina u odnosu na kolo).
Meusobni odnosi ovih brzina odreeni su zakonom relativnog kretanja, po kome jeapsolutna
brzina ravna zbiru prenosne i relativne:

c uw

U radnom prostoru turbomaina prenosna brzina je brzina rotacije kola ( u ). Grafiki prikazana
relacija predstavlja trougao brzina slika 3.5.

Slika 3.5.(Trougao brzina)


31

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Brzine c i u zaklapaju ugao , a brzine w i - u ugao . Projekcija brzine c na pravac u daje

krunu komponentu brzine koja se obiljeava sa cu . Projekcija brzine c na meridijalnu ravan


kola odreuje protonu komponentu brzine. To je meridijalna brzina i obiljeava se sa cm .

Brzine cm i u su meusobno normalne.


Slike trouglova brzina u ulaznom i izlaznom presjeku radnog prostora ine polazni element za
projektovanje oblika lopatica radnog kola.

Slika3.6. (Trouglovi brzina na ulazu i izlazu (1-radijalna turbina, 2-aksijalna turbina, 3-radijalna
pumpa, 4-aksijalna pumpa))
Na slici 3.6.1. dat je izgled meulopatinog prostora jedne radijalne turbine (umjesto lopatica
ucrtane su samo srednje linije) sa trouglovima brzina na ulazu i izlazu. Na sl.3.6.2 prikazan je
meulopatini prostor osne turbine sa trouglovima brzina na ulazu i izlazu. Meulopatini
prostori radijalne pumpe su na sl.3.6.3, a osne na sl.3.6.4.
Ulazne trouglove ine brzine u1 , c0 i w0 sa uglovima 0 i 0 , a izlazne brzine u 2 , c3 i w3 i
uglovi 3 i 3 .
Uglovi koje zaklapaju tangente na srednju liniju lopatice na ulazu i na izlazu sa negativnim
smjerom brzine rotacije ( u ) obiljeeni su sa 1 , odnosno sa 2 . Ovi uglovi razlikuju se od
uglova 0 i 3 , a uzrok tome je zanoenje struje na ulazu i na izlazu. Zanoenje struje se
odreuje u ulaznom i izlaznom presjeku kola, a uslovno se definie uglom koji zaklapa vektor
srednje relativne brzine, raunat po presjeku, sa tangentom na srednju liniju lopatice, povuenu u
posmatranom presjeku kola sl. 3.6.

4.USLOVI SLINOG RADA I SPECIFINI BROJ OBRTAJA


4.1. Uslovi slinog rada
Zbog nemogunosti tanog prorauna strujanja i gubitaka koji su posljedica strujanja, prijeko
je potrebno u veini sluajeva upotrijebiti modele, kako bi se odredile najpovoljnoje dimenzije i
oblik vodnih turbina. Modelsko ispitivanje izvodi se na modelu smanjenih dimenzija, a za vodne
32

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

turbine ono se obavlja s padom vode koji se redovno razlikuje od od onog s kojim e raditi
izvedena turbina.
U modelu turbine moraju se ostvariti takvi uslovi strujanja da se postigne potpuna slinost sa
strujanjem u izvedenoj turbini, kako bi se na temelju modelskog ispitivanja moglo zakljuiti o
uslovima strujanja u izvedenoj turbini i tako omoguiti njenu to sigurniju konstrukciju.

Slika 4.1. (Prikaz slinosti vodnih turbina)


Zamislimo dvije geometrijski sline vodne turbine, T' i T'', u kojima se voda iskoritava sa neto
padovima H'n , H' 'n . Budui da su one geometrijski sline, postoji meu svim linearnim
dimenzijama odnos . Tako je omjer njihovih prenika

D' '
D'

Ako pretpostavimo da turbine rade sa slinom koliinom vode, presje otvora za dovod turbini, pa
i svi ostali presjeci kroz koje struji voda treba da budu slini. Dakle, mora vrijediti za odnos
povrina
2

A' '
.
A'

Iz geometrijske slinost izlazi da postoji i kinetika i dinamika slinost.


Kinetika slinost moe se izraziti preko obimne brzine, koja se odreuje iz relacija
2n' D'
2n' ' D' '
u' '
u'
,
60

60 2

odakle je
u' ' n' ' D' ' n' '

k
u'
n' D'
n'

gdje je k odnos kinetike slinosti. Budui da postoji geometrijska slinost, trouglovi brzina su
meusobno slini, pa e na osnovu toga biti
c' ' w' ' u' '

k
c'
w'
u'

Ako izjednaimo izraze za snagu

P u1c1 cos1 u2c2 cos 2 u1c1u u2c2u i


P g H n hRs hRr hRi

dobijamo za turbine T' i T''


g( H'n h' R ) u'1 c'1u u'2 c'2u , odnosno
g( H' 'n h' ' R ) u' '1 c' '1u u' '2 c' '2u

33

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

gdje je sa hR oznaen zbroj gubitaka. Ako se poe od izraza

c' ' w' ' u' '

k i pretpostavi da za
c'
w'
u'

projekcije brzina c1 i c2 vrijedi takoe omjer kinetike slinosti, izlazi


( H' 'n h' ' R ) k( H'n h' R )
Za sve gubitke obuhvaene oznakom hR doputeno je uzeti da su proporcionalni kvadratu

brzina, to daje
h' ' R k 2 h' R

odnosno
H' 'n k 2 H'n

odakle je
k

H' ' R
H' R

i to je omjer kinetike slinosti.


Hidrauliki stepen djelovanja e prema
' h 1

h' R
,
H 'n

hRs hRr hRi


biti ta obje turbine
Hn
h' '
' 'h 1 R .
H ' 'n

h 1

Lako se dokazuje da je 'h ' 'h , i ova jednakost dolazi od injenice da su pri slinom strujanju
bezdimenzijske znaice (npr. Reynoldsova) meusobno jednake.
Zakljuak o jednakosti hidraulikih stepeni djelovanja koji vrijedi za geometrijski sline turbine,
moe se protegnuti i na ukupni stepen djelovanja, jer su mehaniki i volumetrijski stepeni
djelovanja vrlo blizu jedinici.
Odnos broja obrtaja dviju turbina izraunava se iz
vrijednosti za i k , biti

c' ' w' ' u' '

k , pa e nakon uvrtavanja
c'
w'
u'

H ' 'n
.
H 'n

n' ' k D'



n' D' '

Protok kroz turbinu proporcionalan je presjeku otvora za dovod vode A i brzini proticanja c , te
se odnos protoka kroz dvije posmatrane turbine pie u obliku
Q' ' A' ' c' '

Q'
A' c'

odnosno
Q' '
D' '
2 k

Q'
D'

H' 'n
.
H'n

Uz iste pretpostavke mogu se odrediti momenti obrtanja dviju turbina, uzevi da je moment
obrtanja M P .
M ' ' P' ' n'

M ' P' n' '

odnosno
3

M' '
D' ' H ' ' n
# k 2
.

M'
D' H ' n

Mogue je, dakle, na temelju neke ve izgraene vodne turbine konstruisati geometrijski slinu
turbinu, za koju se na osnovu podataka izgraene turbine mogu unaprijed utvrditi njene
karakteristike. To vrijedi i za reakcojske i za akcijske turbine.

34

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Specifini broj obrtaja


Specifini broj obrtaja jest broj obrtaja modelne turbine koja ima toliki promjer (npr.ulazni
promjer rotora reakcijske turbine, odnosno srednji prenik lopatinog kola) da uz pad od
H nm 1m iskoritava protok od Qm 1 m3 s . Ako sa qn oznaimo specifian broj obrtaja, te ako
turbinu T' smatramo modelom, a T'' izvedenu turbinu, specifini broj obrtaja e biti
nq n

Dm
D

Hn
.
1

Tu se veliine n, D, H n odnose na geometrijsku slinu (izvedenu) turbinu. Vrijednost H nm 1 je


uvrtena u formulu.
Analogno se postavlja obrazac za protok, koji vrijedi za modelnu turbinu.
D
Qq 1 Q m
D

1
Hn

pri emu je Q protok kroz geometrijski slinu turbinu. Ako iz ove relacije odredimo odnos Dm/D
i uvrstimo u prethodni dobijamo
3

nq n

nq n

Q4 1

odnosno
1 H n

min ili s .

Q
4

H n3

Izvedeni izrazi za specifian broj obrtaja vrijede za vodne turbine u kojima se sva voda
iskoritava u jednom rotoru reakcijskih turbina, odnosno u kojima se sva voda dovodi jednom
mlaznicom u turbini slobodnog mlaza.
To su jednostrujne pumpe. Mogue je izvesti dvostrujne, pa i viestrujne turbine, u kojima se
ukupna koliina vode u reakcijskoj turbini dijeli na dva ili vie rotora, odnosno u kujima se
ukupna koliina vode u akcijskoj turbinidovodi kroz dvije ili vie mlaznica. U svim sluajevima
ukupna koliina vode se dijeli na jednake dijelove.

Slika 4.2
a) jednostrujna, b) dvostrujna, c) dvostepena Francisova turbina, te
d) jednostrujna i e) dvostrujna Peltonova turbina

35

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Podijelimo li ukupnu koliinu vode na z p jednakih dijelova, specifini broj obrtaja z p -strujne
turbine, ako umjesto Q uvrstimo Q / z p , tj.
nqp n

Q
zp

1
4

H n3

nq
zp

Tu je nq specifini broj obrtaja jednostrujne turbine, a nqp specifini broj obrtaja zp-strujnice.
Viestrujnim turbinama u pogledu odreivanja specifinog broja obrtaja mogu se smatrati i dvije
i vie Francisovih turbina koje rade na istoj osovini, ali imaju odvojene statore, s tim da se
ukupna koliina vode dijeli na onoliko jednakih dijelova, koliko ima turbina. Pri upotrebi
Peltonovih turbina daju se izvesti dvije ili vie turbina na istoj osovini, ali svaka ima jednu ili
vie mlaznica. Tad se specifini broj obrtaja odreuje kao da je rije o podjeli ukupne koliine
vode na z p p m dijelova.
Francisovu turbinu mogue je izvesti i kao viestepenu. Na prethodnoj slici pod c, prikazana je
takva dvostepena turbina u kojoj je iskoritenje neto pada podijeljeno u zs dijelova. Ako se
mjesto H n u nq n

Q
4

H n3

, uvrsti H n / zs , izlazi da je
Q

nqs n
4

Hn

z
s

nq 4 z s3 .

Dakle, specifini broj obrtaja viestrujne turbine manji je od onoga jednostrujne turbine jednakih
dimenzija, a specifini je broj obrtaja viestepene turbine vei od onoga jednostepene turbine.

PRIMJER 1.
Ventilator

pri

broju

o
n 1000

min

obrtaja

naporom Hv 255

N
.Prenik
2
m

radnog

kola

daje
na

protok

ulazu

m3
Q1 2000
h

D1 = 0.24 [m ].Snaga

vazduha

sa

ventilatora

N v1 = 0, 22 [kW ].Odrediti prenik na ulazu u radno kolo,napor i snagu za broj obrtaja


o
n 750
ako stepen iskoritenja ostaje nepromijenjen.
min

Rjeenje:
Q
Au

1 2

Q1
Q2

A1 u A2 u

u1

Q1
D12 D1 n1

4
60

n1 = n2

D1 p n1
60

Q2
D2 2 n D2 n2

4
60

u2

D2 p n2
60
3

Q2 D2 3 D2
2

Q2 D13 D1

36

Seminarski rad iz Turbomaina


D2
=
D1

2 D2 D1 3 2 0,24 3 2 =0,302 [m ]

2g H v
u

Arnel Dini

2 gH v1
D1 p n1

60

2 gH v 2
D2 p n2

60

H v1
D12

n1

H v2
D2 2 n2 2

D n
H v 2 D2 n1
0,302 750
N
H v 2 H v1 2 1 255


227,12 2

D n
H v1 D1 n2
0
,
24
1000


1 2
H
N H v2
N 2 Q2 H v 2
0,22 227,15

2 v2 N2 2 1
2
0,39kW
N1 Q1 H v1
H v1
H v1
255
2

PRIMJER 2.
Centrifugalna pumpa prenika D2 = 190mm pri broju obrtaja n 1800

min

l
Q 3850
iste vode pri naporu
min

daje protok

H p = 4,72m .Koliki treba da je broj obrataja iste pumpe ako

joj se povea prenik radnog kola na D2 380mm ,a da pri istom stepenu iskoritenja daje protok
l
kg
Q 54500
morske vode gustine 1030 3 .Koliki je novi napor pumpe i poveanje
min

pritiska?
Rjeenje:
Iz jednakosti znaica za protok odreuje se broj obrtaja:
Q1
Q2

A1 u1 A2 u2

1 2

Q
D2 2 D2 n

4
60

u1

D1 n
60

u2

D2 n
60

D Q
1900 54500
o
n n 2 1800

3180
Iz
2

D
Q
380
3850

min
D2 D2 n
1

4
60
Q

jednakosti znaica za napor dobije se:

2g H p

H p

1 2

2g H p
D2 n

60

D n
2 Hp H p
H p D1 n
2

2g H p
D2 n

60

Hp
D2 n
2

HP
D2 2 n

D n
380 3180
2 4,27

53,4m
190 1800
D1 n
2

Poveanje pritiska je:

p r g H p 1000 9,81 4,27 41888,7Pa

p r g H p 1030 9,81 53,4 539569,6Pa


p p 0,498MPa

37

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

4.2.Specifini broj obrtaja i dimenzije reakcijskih turbina


Razmotrimo prilike u vodnoj turbini koja iskoritava protok Q uz konstantni pad H n . Takve
prilike odgovaraju modelnoj turbini sa specifinim brojem obrtaja nq definisanim pomou
protoka i pada. Apsolutna brzina strujanja c ,a to vrijedi za apsolutnu brzinu na ulazu i na izlazu
te na bilo kojem mjestu u turbini, da se rastaviti na obimnu komponentu cu koja pada u smjer
obimne brzine, i na meridijalnu komponentu cm koja pada u ravninu to prolazi kroz osu
obrtanja turbine, odnosno okomita je na obimnu brzinu.

Slika 4.3

Prikaz strujanja u vodnoj turbini i rastavljanje apsolutne brzine na obimnu i meridijal.


Postoji veza izmeu tih dviju komponenti apsolutne brzine i prikazana je relacijom
cm cutg
gdje je ugao izmeu apsolutne i obimne brzine. Meridijalna komponenta brzine ovisi o
protonoj koliini. Posmatramo li dio koliine vode Q koji struji kroz turbinu moe se pisati
relacija
Q cmDb .
Tu je b irina dijela turbine, a koeficijent suenja zbog konane debljine lopatice. Ako se
posmatra vodna turbina kroz koju protjee odreeni protok, meridijalna komponenta apsolutne
brzine ostaje konstantna bez obzira na promjenu broja obrtaja, ali se meridijalna komponenta
mijenja s promjenom promjera i irine. Kad se razmatranje protegne u ukupnu koliinu vode Q
koja struji turbinom, dolazi se do zakljuka da je Q proprcionalno produktu meridijalne brzine,
promjera i irine turbine, pa se moe pisati
Q kcm Db

gdje je k- konstanta. Naravno da je tu rije o nekim sr. vrijednostima koje bi trebalo tek
izraunati, ali prethodna relacija, moe dati sliku prilika u turbini. Pretpostavili se da je izlazna
brzina c2 , okomita na obodnu brzinu u2 , obimna komponenta izlazne brzine c2u postaje jednaka
nuli, pa imamo novi oblik relacije
gHnt u1c1u
Odreivanje komponente brzine cu 1 za zadanu obimnu brzinu uz const. snagu

38

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 4.4.
(Odreivanje komponente brzine cu 1 za zadanu obimnu brzinu uz const. Snagu)

Ako se poe od konstantne snage po kg/s vode koja odgovara lijevoj strani relacije, bit e
mogue iz geometrijske konstrukcije odreiti c1u za zadanu obimnu brzinu u1 . Iz trougla OAC
lako se postavi relacija
OC OA cos
a iz tougla OAB relacija
OA OB cos .
Eliminira li se cos , izlazi
2

OA OB OC

to odgovararelaciji gHnt u1c1u ako se postavi da je OA gHnt .


Posmatrajmo najprije prilike u vodnoj turbini uz porast broja obrtaja, a uz nepromijenjeni
ulazni ugao. Pri tome se predpostavlja da pad, protok i dimenzije ostaju nepromijenjeni. Ako se
broj obrtaja povaa za m puta, za toliko e se poveati obimne brzine na ulazu i na izlazu, ali e
zbog nepromijenjenog protoka meridijalne komponente apsolutne brzine ostati nepromijanjene.
Uz jednakost ulaznog ugla ni obimne komponente ulaznih brzina se nee mijenjati. Ako
pretpostavimo da je izlazna brzina okomita na obimnu, izlazna e brzina biti jednaka
meridijalnoj komponenti te brzine, pa se zbog konstantnosti protoka ni ni izlazna brzina nee
mijenjati.

39

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 4.5. (Uticaj broja obrtaja na trouglove brzina na ulazu i izlazu iz rotora)
Na slici se vide prilike uz pretpostavku da je m=3, odnosno da je broj obrtaja utrostruen. Zbog
promjene ulaznog ugla relativne ulazne brzine, te zbog promjene izlaznog ugla relativne izlazne
brzine, mora se promijeniti oblik lopatice kako bi im se obezbijedio tangencijalan dovod vode. S
porastom broja obrtaja lopatica e postati dua, a to e izazvati poveane gubitke trenja,
pogotovo zato to je relativna brzina w porasla. Ona je naime mjerodavna za odreivanje trenja
(gubici zbog trenja proporcijalni su kvadratu relativne brzine).
Prema tome porast broja obrtaja uz nepromijenjene dimenzije turbine izaziva znatno poveanje
gubitaka, odnosno znatno smanjenj stepen djelovanja. Zato je potrebno poduzeti konstruktivne
mjereda bi se gubici uinili prihvatljivim. Razmotrimo najprije prilike na ulazu u turbinu.

4.3.Specifini broj obrtaja i dimenzije akcijskih turbina


Posmatrajmo Peltonovu turbinu koja iskoritava protok Q na padu Hn i ima broj obrtaja n. Protok
se moe izraziti pomou presjeka mlaza, iji je prenik do, i brzine c1.
d 2
Q o
2 gH n
4

-koeficijent kontrakcije

Da bi se postigao optimalni stepen iskoritenosti bit e


u

1
1
c1
2 gH n
2
2

Budui da obimna brzina zavisi od broja obrtaja i srednjeg prenika lopatinog kola, broj
obrtaja moemo pisati kao
n

1 60
2 Do

2 gH n

a odavde je

40

Seminarski rad iz Turbomaina

nq 15

Arnel Dini

2 gH n 78

do
Do

gdje je 0 ,97

Slika 4.6. (Glavne dimenzije Peltonovih turbina u zavisnosti od specifinog broja obrtaja)
Kako je prenik mlaza za modelsku turbinu zadana vrijednost, jer zavisi od Q=1m3/s i Hn=1m,
porast broja obrtaja , a to znai i poveanje specifinog broja obrtaja, postie se smanjujui
prenik lopatinog kola. Oblik lopatice u prvom redu zavisi od prenika mlaza, a broj lopatica
valja tako odabrati da u svakom poloaju lopatinog kola cijeli mlaz udara u lopatice. Zbog toga
se sa porastom broja obrtaja, odnosno sa smanjenjem prenika lopatinog kola smanjuje broj
lopatica.

5. KAVITACIJA
Kavitacija je pojava pri kojoj se u struji tenosti uestalo obrazuju i nestaju mjehirii
ispunjeni parom, tenosti ili mjeavinom pare i gasa, koji se nalazi u tenosti.
Spoljni znaci kavitacije su:
- zvuk od jedva ujnog uma pa do veoma jake buke,
- vibriranje maine od lakog podrhtavanja do estokog treenja,
- pogoravanje uslova rada maine i oteivanje vrstih zidova, koji ograniavaju strujni
prostor
Pojava kavitacije u hidraulinim mainama i dovodno odvodnom traktu postrojenja veoma je
tetna i onda kada je isparavanje i naknadno kondezovanje tenosti samo mjestimino, a

41

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

pogotovo je tetna i opasna kada zasiena para ispuni cio presjek, ime narui kontinuitet
vodenog toka, a onda se naglo kondezuje (rijetko se deava).
Kavitacija ustvari predstavlja hladno kljuanje, pa se ponekad tako i naziva. Kavitaciono
kljuanje nastaje i razvija se prema promjenama pritiska u prostoru koji okruuje mjehurie i u
tome se razlikuje od kljuanja pri zagrijavanju kod koga pritisak raste u mjehuriu i zavisi od
dovedene toplote.
Mehanizam nastajanja i razvijanja kavitacione pojave je veoma sloen. Teko je
obuhvatiti , a naroito jo im analitiki izraziti, sve elemente. Ipak, od osnovnog uticaja je
pritisak. Na niskom pritisku voda klua i na temperaturi okoline. Meutim, pokazalo se da u
vodenoj steruji i pri znatno niim pritiscima, nego to su naponi vodene pare za date temperature,
pa ak i pri negativnim pritiscima, nego to su naponi vodene pare za date temperature, pa ak i
pri negativnim pritiscima, pri kojima je tenost optereena na istezanje, ne mora da nastane
kavitacija. Dalje je utvreno da tenost redovno sadri veoma sitne estice gasa, mikroskopskih
dimenzija. Ove estice se odravaju u vodi praktino neogranieno dugo, ne isplivavajui na
povrinu i ne rastvarajui se u tenosti. Razlog ovog fenomena nije objanjen.
Sitne estice gasa, dimenzija nekoliko mikrona, jezgra su formiranja kavitacije. to je gasa vie
voda lake kavitira, a pritisak pri kome se formira kavitacioni mjehur sve je blii naponu vodene
pare.
Kavitacioni proces je od velikog praktinog i teorijskog znaaja, pa se na njegovom
prouavanju mnogo radilo, a znaajna istraivanja se i dalje obavljaju.
Pri ravnotenom stanju kavitacionog mjehuria sa okolnom tenou, veza okolnog pritiska
(p), napona vodene pare ( pv ) , povrinskog napona tenosti (), parcijalnog pritiska gasa ( p g ) i
radnjusa sfernog mjehuria (R) glasi:
2
p pv
pg
(*)
R
Znak minus na desnoj strani jednaine je zbor negativne vrijednosti povrinskog napona. Na slici
4.7. skicirane su sile koje djeluju na povrinu kavitacionog mjehura.

Slika 5.1. (Sile na povrini kavitacionog mjehura)


Iz uslova ravnotee tih sila slijedi jednaina (*). Kad u mjehuru nema gasa jednaina se svodi na:

2
(**)
R
Saglasno sa jednainom stanja idealnog gasa veza parcijalnog pritiska ( p g ) gasa, apsolutne
p pv

temperature (T) i radijusa mjehura (R) moe se dati u obliku

42

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

KT
R3
gdje konstanta K zavisi od mase gasa, sadrane u mjehuru. Sa tim jednaina (*) prelazi u oblik:
2 KT
p pv
3
R
R
U gornjoj jednaini svi lanovi zavise od temperature jer je i pv pv (T ) i (T ) , o emu
treba voditi rauna pri analizi utjecaja promjenljivih na ravnoteno stanje. Zbog dobrog kontakta
gasa i pare sa vodom i velike specifine toplote vode, opravdana je predpostavka o izotermskim
promjenama te se i primjenjuje. Pored toga analiziraju se i izentropske promjene, to takoe
moe da bude opravdano zbog brzih promjena stanja.
pg

Slika 5.2. (Promjene ravnotenih stanja kavitacionog mjehura)

Slika 5.3. (Kolo pumpe oteeno kavitacijom)


Na slici 5.3. je teko oteeno radno kolo pumpe sa potpuno razorenom ulaznom ivicom jedne
lopatice.
Utvreno je da tenost redovno sadri veoma sitne estice gasa, mikroskopskih dimenzija. Ove
sitne estice gasa jezgra su formiranja kavitacije. to je gasa vie voda lake kavitira, a pritisak
pri kome se formira kavitacioni mjehur sve je blii naponu vodene pare.
Tok razvoja kavitacione pojave moe da se razdjeli u tri faze:
- u prvoj fazi, isparavanjem tenosti nastaju parni mjehurii, ali se oni najee formiraju o
- ko jezgra koje ini gasna estica, sadrana u vodi

43

Seminarski rad iz Turbomaina


-

Arnel Dini

u drugoj fazi, mjehurii, putujui sa strujom, stiu u zonu jo niih pritisaka, gdje im se
obim poveava uslijed dodatnog isparavanja, kao i zbog irenja gasa i pare. Sa
poveanjem dimenzija gubi im se stabilnost oblika, pa se izduuju, a ponekad i dijele
u treoj fazi, mjehurii stiu u zonu poveanog pritiska gdje se kondezuju.

Okolna tenost se sa velikim ubrzanjem uruuje u prostor mjehura, a to je praeno silnim


udarima i veoma izraenim porastom pritiska. Zbog potpunog kondezovanja parni mjehur
nestaje, a mjehuri u kom je bila mjeavina pare i gasa, ostaje ispunjen samo gasom. Zbog
velikog porasta pritiska gas se sabija, a pri rastereenju se iri. Tako nastaju vibracije pritiska
praene zvunim i drugim, naprijed navedenim efektima. Ako mjehurii iezavaju na granicama
strujnog prostora, materijal zidova se izlae jakim udarnim naprezanjima, praenim korozivnim
dejstvom, zbog ega dolazi do razaranja.
Proces kavitacionog djelovanja na materijal je veoma sloen i manifestuje se na razne
naine. Zapaene su promjene osobina materijala izraene promjenom granica elastinosti,
plastinosti i elastinih izduenja, a mijenja se i povrinska tvrdoa.

Slika 5.4. (Kriva kavitacione otpornosti materijala)


Tipian izgled krive kumulativne zavisnosti odnijetog materijala od trajanja dejstva kavitacije,
prikazana je na slici 5.4.
Kontinualana eksperimentalna kriva povuena je isprekidanom linijom. Shematizovani oblik
kojim se omoguuje dijeljenje procesa kavitacionog razaranja predstavljen je izlomljenom
linijom koju ine pravolinijske dionice. Dana su etiri karakteristina intervala.
- poetni period, trajanja to je inkubacioni. Tada nastaju promjene izgleda povrine
izraene poveanjem hrapavosti i gubitkom sjaja. Vidljivog gubitka materijala nema.
- U sljedeem periodu trajanja t1 nastaje poetno razaranje izraeno stvaranjem pliih,
diskonitinualno postavljenih udubljenja, kaverni. Na kraju ovog perioda materijal poinje
da poputa.
- Poputanje materijala izraeno je pojaanjem intenziteta gubitka mase. Trajanje ovog
procesa je t2. Razaranje obzhvata cijelu povrinu po kojoj su kavitacione kaverne
rasporeene ravnomjerno.
- Posljednji period je karakteristan slabljenjem intenziteta razaranja, jer je odnoenje
materijala oteano zbog velikih neravnina povrine
Na slici 5.5. prikazana su dva metalografska snimka presjeka materijala nainjena prije i poslije
dejstva kavitacije.

44

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 5.5. (Metalografski snimaka materijala nainjen prije i poslije dejstva kavitacije)
Po nainu kako se ispoljava kavitacija moe da bude
- mjehuriava, karakterisana uestalim nastajanjem i nestajanjem mjehura vidljivih
odvojeno. To je, slaba kavitacija koja sporo oteuje povrine i ne rasprostire se iroko
- stalna kavitacija, mjehurii su gusti, pa se ne vide odvojeno. U prkos njihovog stalnog
nastajanja i nestajanja, izgleda kao da je povrina stalno pokrivena mjehurima.
Kavitacija je intenzivna i stvara vea ili vrlo velika oteenja, koja se brzo ire.
superkavitacija, to je sluaj kada kavitacioni mjehuri prekrivaju cijelu povrinu objekta, kao to
je sluaj sa podvodnim krilima pri brzoj.
- U plovidbi, a i kondezovanje nastaje tek iza objekta u slobodnoj struji. Karakteristino je
da u uslovima superkavitacije povrine prekrivene mjehurima skoro se i ne oteuju.
Oteenja nastaju pri uspostavljanju ili prestajanju reima superkavitacije.
kritina kavitacija, kod razvijene kavitacije mjehurii ispunjavaju znatan dio strujnog prostora, a
mogu da zakre i cio protoni presjek, smanjujui aktivni presjek struje. Tim se oteava
razmjena energije, te se stepen iskoritenja smanjuje.
Ako kavitacione pojave svrstamo po mjestima gdje nastaju:
- kavitacija u procjepima, koja nastaje u uzanom prostoru izmeu obrtnih dijelova kola i
nepokretnog oklopa
- kavitaciji u kolu koja je locirana po lopaticama, ali i po lenoj i eonoj povrini diskova
kola
kavitacija u nepokretnim dijelovima turbomaine, npr. u difuzoru.

5.1.Aspirator
Zadatak aspiratora je da omogui iskoritenje potencijalne enrgije vode izmeu izlaza iz rotora i
nivoa donje vode.

Slika 5.6. (Turbina sa aspiratorom)


45

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Razmotrimo najprije prilike na izlazu iz rotora turbine ako tenost istjee u slobodnom mlazu,
dakle kad na prethodnoj slici nema cilindrine cijevi. Pretpostavimo da se izlazni presjek turbine
nalazi H s h2 hB iznad nivoa donje vode. Ako se uporedi prema nekom nivou ''0'', snaga vode
e u presjeku 2 biti:
c2
gh2
2

P2

po

PB

po

ghB

a na nivou donje vode

U oba sluaja brzina u odvodnom kanalu je zanemarena kao znatno manja od c2 . Razlika
izmeu ove dvije snage jesu gubici energije, koji iznose
c22
gH s
2

Prema tome, kad voda u slobodnom mlazu izlazi iz turbine, pojavljuju se gubici zbog
neiskoritene kinetike energije koju ona ima na izlazu iz turbine i zbog neiskoritene
potencijalne energije vode proporcionalne razlici nivoa vode na izlazu iz turbine i nivoa donje
vode.
Ako se izlaz turbine smjesti neposredno na nivou donje vode, nestaje drugi lan na desnoj strani
prethodne relacije, pa gubici pa gubici nastaju samo zbog neiskoritene kinetike energije.
Kad se na izlaz iz turbine postavi cilindrina cijev, koju nazivamo aspirator, prilike e se
promijeniti. Posmatrajmo presjek 3 na izlazu iz aspiratora i presjek B na razini donje vode.
Energija koju ima voda na izlaznom presjeku aspiratora, uz pretpostavku da je c3 = c2 , jer je
cijev konstantnog presjeka, iznosi
P3

p3

P P3 PB

p3

c 22
gh3
2

za presjek B vrijedi ista relacija kao u sluaju bez cijevi, pa je gubitak energije

p0

gh3

p0

c 22
g h B h3
2

postavljanjem Bernoulijeve jednadbe za presjek neposredno na izlazu iz aspiratora I za presjek


na razini vode dobiva se
p3

gh B

poto se uvrsti u izraz za snagu dobiva se da je

c 22
2

to nam pokazuje ako postavimo aspirator, gubici se na izlazu smanjuju na iznos koji odgovara
smjetaju izlaza turbine na razini donje vode. Prilikom ustanovljavanja prilika na izlazu iz
turbine potrebno je zbog kavitacije znati pritiske du aspiratora. Pa emo nacrtati dijagram
energija

46

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Slika 5.8. (Dijagram energija u aspiratoru)


Pritisak p2 mora biti vei od pritiska isparavanja vode pS, koji ovisi o temperaturi vode jer e se
inae pojaviti kavitacija.

p S p0 g H S

Iz ove nejednadbe moe se odrediti visina aspiratora koja iznosi HS = 8 m.

5.2. Difuzor
S poveanjem specifinog broja obrtaja smanjuje se izlazni prenik rotora, to ima za posljedicu
porast brzine na izlazu iz rotora, a samim time i poveanje gubitaka na izlazu uprkos
postavljenom aspiratoru. Brzina na izlazu iz rotora c2 da se s obzirom na neto pad Hn prikazati
pomou koeficijenta brzine k2 datog relacijom
k 22

c 22

2 gH n

Pribline vrijednosti ovog koeficijenta date su na dijagramu.

Ovisnost koeficijenata brzine na izlazu iz turbine


Slika 5.9.
47

Turbina s difuzorom

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Kao to je vidljivo uz veliki specifini broj obrtaja gubici su na izlazu znatan dio raspoloive
energije vode (gHn). Zato se mjesto aspiratora upotrebljava difuzor, u obliku cijevi koja se
proiruje (sl. 21), pa na izlazu iz njega voda ima manju brzinu c3 nago na izlazu iz turbine c2.
Ako se uraunaju gubici snage u difuzoru ghRd , snaga vode na njegovom kraju (presjek 3) iznosi
P3

p3

c 32
gh3 gh Rd
2

pa su gubici na izlazu
P

c 32
gh Rd
2

Prema tome znatno smanjivi brzinu na izlazu iz aspiratora dadu se gotovo potpuno eliminisati
gubici kinetike energije, ali je za to potrebno veliko proirenje difuzora. Ono se moe ostvariti
ili poveavajui duljinu difuzora ili uz veliki ugao proirenja. U prvom sluaju valja turbinu
smjestiti visoko iznad donje vode, to je ogranieno s obzirom na pojavu kavitacije. Osim toga sa
duljinom difuzora poveavaju se gubici energije ghRd . Zbog ogranienja duine difuzora radi
kavitacije grade se difuzori u obliku zavoja.
Sve relacije vrijede i za ovaj difuzor s tim da se uraunavaju i gubici zbog promjene smjera.

Aspirator u obliku zavoja

Dijagram energija u difuzoru


Slika 5.10.

Uzevi u obzir gubitke snage u difuzoru i smanjenje brzine zbog proirenja difuzora, mogu se za
presjeke 2 i 3 postaviti Bernoulijevu jednadbu.
p2

p
c2
c 22
g h2 3 3 g h3 g h Rd
2

pa nacrtamo dijagram energije du difuzora. Za energiju pritiska na izlazu iz turbine vrijedi


p2

p0

gHS

c 22 c 32
g h Rd
2

gdje je HS = h2 hB visina izlaznog presjeka turbine iznad razine donje vode.


Energija pritiska p2/, a prema tome i pritisak p2 na izlazu iz turbine, manja je kad se upotrijebi
difuzor nego aspirator jer je trei aln u gornjoj jednakosti uvijek vei od od gubitaka energije
ghRd .
Ako sa pS oznaimo tlak isparavanja, mora biti da se sprijei pojava kavitacije p2 > pS. Dakle
treba biti zadovoljena jednadba
p S p0 g H S

c 22 c 32
g h Rd
2

48

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

odnosno mora biti


HS

p0 p S c 22 c 32

h Rd
g g
2

5.3.Koeficijent kavitacije
Meutim u praksi se HS odreuje pomou koeficijenta kavitacije.
Ako se posmatra presjek 2 i presjek koji odgovara povrini donje vode B, moe se postaviti
Bernoulijeva jednadba
p2

p
c 22
c2
g h2 0 B g h B g h Rd
2

doda li se lijevoj strani i oduzme energija pritiska koja odgovara pritisku isparavanja, te se na
jednu stranu zraka jednakosti stavi razlika HS = h2 hB , dobiva se
p
p c 2 c B2 p 2 p S
HS 0 S 2

hRd
g g 2 g
g
U prva dva lana na desnoj strani ove relacije nalaze se karakteristike koje ne ovise upotrebljenoj
turbini, ve samo o lokaciji hidroelektrane (pritisak p0 jednak je pritisku okoline, a na njega
utjee nadmorska visina na kojoj je smjetena turbina) i o temperaturi vode. Ostala tri lana
ovise o konstrukciji turbine (brzina c2 i pritisak p2 na izlazu iz turbine) i o konstrukciji difuzora
(gubici hRd), koji ovisi o konstrukciji turbine. Pa se uvdi koeficijent kavitacije dat relacijom
c 22 c B2 p 2 p S

h Rd
2g
g

Hn

a na koji u prvom redu utjeu karakteristike turbine. Ako ga uvedemo koeficijent kavitacije onda
relaciju za HS piemo kao
H S max

po p S

H n
g g

Pri tome je HSmax maksimalno doputena visina izlaznog presjeka turbine iznad razine donje
vode. Na koeficijent kavitacije utie tip turbine i specifini broj obrtaja jer o tome ovise brzina
vode c2 i pritisak na izlazu p2 .
Koeficijent kavitacije odreen je na temelju eksperimenata na modelnim i izvedenim turbinama.

Slika 5.11. (Koef. kavitacije ovisno o specifinom broju obrtaja)


49

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

U sluajevima kada su velike vrijednosti koeficijenata kavitacije i vei padovi Hn, vrijednost
HSmax moe postati negativna, to znai da se izlazni presjek mora nalaziti na koti nioj od kote
donje vode. Tada kaemo da turbina radi s protupritiskom.

6. REGULACIJA RADA VODNIH TURBINA


U jednom intervalu vremena vodna turbina proizvede vie energije nego to je potrebno za
savladavanmje otpora na kojeg nailazi usljed optereenja, dok u drugom intervalu vremena
proizvodi manje energije. Da bi te otpore savladali moramo podeacati snagu vodnih turbina tj.
regulisati njihov rad. Ako bi vodne turbine stalno radile sa istom snagom i stalno davale isti rad,
onda bi pri poveanju otpora, broj okretaja pao i maina bi bila optereena ili u obrnutom sluaju
neoptereena, a to znai da bi rad bio neiskoriten tj. neekonomian. Maini bi trebalo mijenjati
snagu pri promjeni otpora. Ovu neravnomjernost treba izjednaiti. Regulacija se moe vriti
otvaranjem ventila tj. poveanjem koliine vode koja ulazi u turbomainu (poveanje strujne
energije) ili zatvaranjem ventila tj. priguenjem strujne energije vode. Odnos izmeu najveeg i
najmanjeg broja obrtaja i srednjeg broja obrtaja, zovemo stepen nejednolikosti ili stepen
stabilnosti regulatora:
n - n2
n - n2
d= 1
n= 1
, gdje je
n
2
Odnos izmeu razlike najveeg i najmanjeg broja obrtaja, izmeu kojih regulator ne reagira, i
pripadnog broja obrtaja (srednjeg), zovemo stepen neosjetljivosti regulatora:
n '- n '' 2D n
e=
=
,
gdje je n ' = n + D n , n '' = n - D n
n
n
Ukupni stepen nejednolikosti je jednak zbiru stepena stabilnosti I stepena neosjetljivosti.
Napravu koja nam to omoguuje zovemo regulatorom. Regulator koji se mnogo upotrebljava je
centrifugalni regulator (slika 6.1.)

Slika 6.1.
Glavni dijelovi regulatora su dvije metalne kugle, koje su utvrene za poluge a koje se moge
okretati oko zajednikog vretena. Vreteno se okree oko jedne utvrene take, dobija izvjesnu
silu kojom kugle tee da se udalje od sredita okretanja. To je centrifugalna sila. Regulator
pogoni sama maina. Mase regulatora postave se u ravnoteni poloaj pod uticajem centrifugalne
50

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

sile. Ako se promijeni ova sila, odnosno broj obrtaja, promijenit e se i poloaj masa. Vidimo da
regulator djeluje tek onda kada se promijenio broj obrtaja. Regulator ne smije biti previe
osjetljiv, jer tada ne dolazi do ravnotee izmeu razvijene snage i optereenja. Zato se esto
ugrauje uljna konica, koja koi oscilovanje broja obrtaja.
Regulacija brzine obrtanja obavlja se kao oi kod ostalih turbina promjenom protoka, koji
se podeava zatvaranjem i otvaranjem otvora mlaznice rotacionim kopljem. Viak koplja tano
pristaje u otvor sapnice i ostavlja u otvorenom stanju vei ili manji prstenasti otvor pomicanjem
koplja u aksijalnom smijeru (slika 6.2.)

Slika 6.2. (Regulacija brzine obrtanja)


Na slici 6.3. je prikazana shema regulacionog sistema sa servomehanizmom za pretlane turbine.
Pretpostavimo li da se teret smanjio, to e n porasti. Kugla na tahometru e se razmaknuti, vitka
e se podii iz take 1 u taku 2, a poluga L zakrenuti e se oko momentalnog okretita 2 pa e
se klip razvodnika R servomotora spustiti, jer e taka 3 doi u poloaj 3'. Istovremeno e se ulje
nad tapom S istjecati kroz razvodnik R u sabirni rezervuar tlanog ulja. Podizanjem tapa
servomotora njegova e spojnica pomou punog mehanizma zakrenuti prsten lopatice statora P
i pritvoriti provod vode turbini.

Slika 6.3.
51

Seminarski rad iz Turbomaina

Arnel Dini

Regulacija Peltonove turbine u naelu je je potpuno analogna re regulaciji pretlane


turbine, kako se moe vidjeti sa slike 6.4.

Slika 6.4.
Specifinost ove regulacije sastoji se iz pogona otklanjaa. tap rotacionog koplja, prolazei
brtvenicom kroz kuite, zavrava na tom dijelu duguljastim ukom U, u koji zahvata jednim
svojim krajem polugu A. Prigodom prihvatanja protoka vode turbini klip razvodnika
servomehanizma podigao se i izazvao sputanje tapa servomotora, ime se pomou tapova A i
B aktivirao otklonja. Kod otvaranja privoda vode servomotora die u jednom koplje i otvara
otklonja.

52

You might also like