REENICA I ISKAZ

Reenica kao jezina i govorna jedinica

- reenica je glavna sintaktika jedinica kojom se prenosi obavijest
- reenicu moemo gledati kao jezinu jedinicu (gledamo ju samu za sebe) ili kao
govornu jedinicu (gledamo kontekst)
- reenica kojom stvarno komuniciramo naziva se iskaz
- reenica ima znaenje ali nema smisao, dok iskaz ima i znaenje i smisao
- kada nam iskaz daje u cijelosti novu obavijest nazivamo ga opeobavijesnim
iskazom
- kad nam samo jedan dio iskaza daje novu obavijest taj iskaz nazivamo
djelomino obavijesnim
- analizirajui iskaz na ovaj nain analiziramo njegovo obavijesno ustrojstvo i
njega ine tema i rema
- tema dio iskaza koji nam je ve poznat
- rema dio iskaza koji nosi novu obavijest
Gramatika svojstva reenice
- lanjivost reenice svojstvo reenice da ju dijelimo na reenine lanove
- gramatiko ustrojstvo reenice ine samostalni i nesamostalni reenini dijelovi
- samostalni (glavni) reenini dijelovi su: predikat, subjekt, objekt i prilona
oznaka
- nesamostalni reenini dijelovi su: atribut i apozicija
- vrijeme se u reenici najee izrie glagolskim oblicima, odnosno glagolskim
vremenima, ali moe se izricati i na druge naine ovisno o govornoj situaciji
- razlikujemo vrijeme koje se upotrebljava i vrijeme o kojem se govori (Ako do
zime ne popravite krov propadoe praznici)
- apsolutna upotreba vremena:
sadanjost prezent
prolost aorist, imperfekt, pluskvamperfekt, perfekt
budunost futur prvi i futur drugi
- relativna upotreba vremena
prezentom moemo izrei relativnu sadanjost
aoristom relativnu prolost
futurom relativnu budunost
- nain moemo izrei:
1. imperativom zapovijedni nain
2. Kondicionalom pogodbeni nain (ako, onda - kondicional 1. , bili bismo da
smo kondicional 2.)
3. Optativ izricanje elja
4. Indikativ izrie objektivan stav govornika prema radnji
- nain se ovisno o situaciji i kontekstu moe izraziti i na druge nain (imenicom,
prilogom i dr.)
- prema priopajnoj svrsi reenice se dijele na: izjavne, upitne i uskline

GRAMATIKO USTROJSTVO REENICE

Predikat
- predikat je temelj reeninog ustrojstva
- gramatika svojstva predikata su: lice, broj, vid, vrijeme i nain zahvaljujui
njima predikat otvara svoje mjesto ostalim reeninim lanovima
- gramatiki odnosi izmeu predikata i ostalih reeninih dijelova:
1. predikat subjekt sronost
2. predikat prilona oznaka upravljanje (slabo), pridruivanje
3. predikat objekt upravljanje (jako)
- predikat moe biti imenski ili glagolski
- glagolski predikat je predikat koji se izrie glagolom on se moe izrei jednim
glagolskim oblikom ili pomou dva ili vie razliita glagola
- imenski predikat sastoji se najee od nekoga oblika glagola biti to je njegov
glagolski dio i naziva se spona ili kopula i neke imenske rijei
- reenice u kojima nije izreen glagolski dio predikata nazivaju se neoglagoljene
reenice (Dobar dan., Vatra!, U pomo!)
Subjekt
- subjektom imenujemo ono o emu se u reenici govori, odnosno subjekt izrie
na to se odnosi obavijest izreena predikatom
- uvijek je u nominativu i u reenicu se uvrtava prema sronosti s predikatom
- subjekt moe biti bilo koja imenska rije
- subjekt koji se esto izostavlja jer je ve odreen predikatom, tj. licem predikata
glagola, pa je on u tim reenicama redundantan naziva se neizreeni (skriveni)
subjekt
- ako predikat ne otvara mjesto subjektu tj. ne moe se postaviti pitanje za
nominativ onda je ta reenica bez subjekta i naziva se besubjektna reenica
- predikat je u besubjektnoj reenici u 3. licu jednine (obezlieni predikat). U
slubi predikata su bezlini glagolski oblici (radi se, govori se)
- verba meteorologica uz predikate vezane uz prirodne pojave takoer se
nemoe postaviti pitanje za nominativ te su te reenice takoer besubjektne
(puhalo je, kiilo je)
Objekt
- objekt je predmet radnje u reenici i njemu otvara mjesto glagol
- ako objektu otvara mjesto prijelazni glagol, trait e dopunu u akuzativu bez
prijedloga
- ako objektu otvara mjesto ne prijelazni glagol trait e dpounu u genitivu,
dativu, lokativu, instrumentalu ili akuzativu s prijedlogom (npr. utjecati na Koga?
ili to?)
- objekt moe biti izreen svim imenskim rijeima
- objekt moe biti izravan (direktan) i neizravan (indirektan)
- izravni objekt u reenici mu mjesto otvara prijelazni glagol (gotovo je uvijek u
akuzativu i bez prijedloga)
- neizravni objekt u reenicu ga uvode neprijelazni glagoli (moe biti u G,D,A s
prijedlogom, L i I)
- izravni objekt moe se izrei i genitivom. Dvije su vrste takvog genitiva:
1. Dijelni genitiv objekt izraava dio onog to znai imenica (Kupio sam kruha)

2. Slavenski genitiv javlja se u nijenim reenicima i karaktreistian je za

slavenske jezike (Ne zna ni rijei)

Prilona oznaka
- prilona oznaka je reenini dio kojim se izriu okolnosti u kojima se vri
glagolska radnja
- mjesto joj otvara predikat
- najee se izriu: prilozima (ponekad, brzo, esto) te imenskim rijeim u
nesamostalnom padeu (s sobi, poput ptice, na trgu)
- Vrste prilonih oznaka:
prilona oznaka mjesta (Gdje?, Kamo?, Kuda?, Odakle?),
prilona oznaka vremena (Kada?, Otkad?, Dokad?),
prilona oznaka naina (Kako?),
prilona oznaka uzroka (Zbog ega?, Zato?),
prilona oznaka namjere (Radi ega?, S kojom namjerom?, to je cilj?),
prilona oznaka koliine (Koliko?, Koliko puta?),
prilona oznaka posljedice (do + genitiv),
prilona oznaka pogodbe (izrie uvjet pod kojim e se izvriti radnja),
prilona oznaka sredstva (ime?),
prilona oznaka drutva (S kim?, S im?),
prilona oznaka doputanja (Unato emu?),
prilona oznaka izuzimanja (Osim koga? / ega?, Izuzimajui koga? / to?)
Atribut i apozicija
- atribut i apoziciju nazivamo imeninim dopunama
- atribut je rije koja se dodaje imenici, imeninoj zamjenici ili poimenienom
pridjevu i poblie odreuje njezino znaenje. Odgovara na pitanje Koji?, iji?,
Kakav?, Kolik?
- Pridjevni (sroni) atribut najee se izrie pridjevom, a moe se izrei i
zamjenicom ili brojem. S imenskom rijeju koja ga dopunjuje slae se u rodu,
broju i padeu (sroni su)
- Imenini (nesroni atribut) izrie se imenicom u nesamostalnom padeu. Nije
sroan s imenicom koju nadopunjuje
- skup rijei u slubi atributa naziva se atributni skup
- apozicija je imenica koja poblie oznauje neku imensku rije (najee imenicu)
i uglavnom je s njom srona
- skup rijei koji ini apozicija sa svojim atributima naziva se apozicijskim skupom