Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski Sustavi

Ovaj projekt
financira
Europska unija
Ova publikacija izraena je uz pomo Europske unije.
Za sadraj ove publikacije odgovorna je Srednja kola
Oroslavje i ne odraava stavove Europske unije.
Instrument pretpristupne pomoi

Obnovljivi izvori energije
Instrument pretpristupne pomoi (eng. Instrument for

Pre-Accession Assistance IPA) pretpristupni je program
za razdoblje od 2007. do 2013. godine koji zamjenjuje
Ljubomir Majdandi
dosadanje programe CARDS, Phare, ISPA i SAPARD.

Osnovni ciljevi ovog programa su pomo u izgradnji
institucija i vladavine prava, ljudskih prava, ukljuujui
i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i
nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme,
ekonomski i drutveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju
te regionalnu i prekograninu suradnju.
IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala
FOTONAPONSKI
SUSTAVI
doprinosi jaanju gospodarske i socijalne kohezije, te

prioritetima Europske strategije zapoljavanja u podruju
zapoljavanja, obrazovanja, strunog osposobljavanja i
socijalnog ukljuivanja.
Europsku uniju ini 27 zemalja lanica koje su odluile
postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine.
Zajedniki su, tijekom razdoblja proirenja u trajanju
od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije
i odrivog razvoja, zadravajui pritom kulturalnu
raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska
unija posveena je dijeljenju svojih postignua i svojih
vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.
Europska komisija izvrno je tijelo EU.
Prirunik
Vie o projektu na www.ipa-oie.com

Program Europske unije za Hrvatsku
Instrument pretpristupne pomoi Obnovljivi izvori energije
Project financed by the European Union

IMPLEMENTATION OF NEW CURRICULA:
Increasing knowledge and information on Renewables
Projekt je financiran sredstvima Europske unije
IMPLEMENTACIJA NOVIH KURIKULUMA:
Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Provedbeno tijelo:
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO
Nositelj projekta:
Srednja kola Oroslavje
Partneri na projektu:
Tehnika kola Ruera Bokovia u Zagrebu
Grad Oroslavje
Struni suradnici:
Darko Cobovi, dipl. ing.
Goran Nuskern, dipl. ing.
Autor:
Doc. dr. sc. Ljubomir Majdandi, dipl. ing.
HSUSE Hrvatska struna udruga za sunevu energiju
Izdava:
Tehniki urednik:
Mario Lesar, graf. ing.
Dizajn i promocija:
Culmena d.o.o.
Web adresa:
www.ipa-oie.com
Sadraj
1. UVOD
.............................................................................................
2. FIZIKALNE OSNOVE
2.1. Kristali i podjela
.........................................................................
............................................................................
2.1.1. isti poluvodii
.......................................................................
2.1.2. Poluvodii s primjesama

2.2. Poluvodika dioda (PN spoj)
2.3. Solarne elije
.............................................................
..............................................................
.............................................................................
10
.................................................................
11
........................
11
.....................................................................
13
2.3.3. Izravna pretvorba suneva zraenja u elektrinu energiju

2.4. Izrada solarnih elija
10
.....................................................
2.3.1. Poetak razvoja solarnih elija

2.3.2. Fotonaponski efekt
3. SOLARNI FOTONAPONSKI SUSTAVI
...................................................
17
3.1. Samostalni fotonaponski sustavi ......................................................... 17

3.1.1. Hibridni fotonaponski sustavi
......................................................
18
3.2. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku

mreu preko kune instalacije ........................................................... 19
3.2.1. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku
mree preko kune instalacije snage do 30 kW ................................... 21
mreu preko kune instalacije snage od 30 kW do 100 kW ...................... 21
mreu preko kune instalacije snage vee od 100 kW ............................ 22
3.3. Fotonaponski sustavi izravno prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu
..........
22
3.3.1. Fotonaponski sustavi izravno prikljueni na javnu elektroenergetsku

mreu snage do 10 MW ............................................................ 23
mreu snage od 10 MW do 30 MW ................................................ 23
mreu snage vee od 30 MW ...................................................... 24
3.4. Ugradnja fotonaponskih modula od tankog filma ....................................... 24
3.5. Fotonaponski moduli na proelju graevina
............................................
3.6. Stakleni krovovi graevina s fotonaponskim modulima

3.7. Nadstrenice za vozila od fotonaponskih modula
25
................................
26
.......................................
28
3.8. Fotonaponski moduli ugraeni na autocestama
..........................................
3.9. Fotonaponski moduli na zatienim spomenicima kulture
..............................
28
28
3.10. Fotonaponski sustavi u Republici Hrvatskoj prikljueni na javnu

elektroenergetsku mreu preko kune instalacije ........................................ 29
3.11. Potrebna povrina za proizvodnju elektrine energije iz fotonaponskih sustava
.......
30
................................................
32
...........................................................
32
3.12. Sigurnosna zatita fotonaponskih sustava

3.12.1. Gromobranska instalacija
3.12.2. Izjednaenje potencijala ............................................................. 33

3.12.3. Odvodnici prenapona
...............................................................
3.12.4. Uzemljivai i sustavi uzemljenja

3.13. Fotonaponski sustavi u Europi i svijetu
...................................................
35
..................................................
35
4. PRORAUN FOTONAPONSKOG SUSTAVA S EKONOMSKOM ANALIZOM
....
38
........
38
..........................
40
.........................................................................................
43
4.1. Programi za simulaciju, dimenzioniranje i oblikovanje fotonaponskih sustava

4.2. Ekonomska analiza i povrat investicije u fotonaponski sustav
DODATAK
34
Karte ozraenosti vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u Republici Hrvatskoj
Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik]
1. Uvod
Sunce je glavni izvor elektromagnetskog zraenja koje prolazi atmosferom i neiscrpan je obnovljivi izvor energije. Ono daje energiju koja odrava ivot, pokree atmosferu i razliitim sustavima gibanja oblikuje vrijeme i klimu.
Danas se smatra da je Sunce nastalo od nakupine meuzvjezdanog plina koja se poela saimati zbog gravitacijskog privlaenja. To je prouzroilo rast temperature te se prvotni izvor energije naziva gravitacijsko saimanje. Zbog zagrijavanja je plin poeo zraiti i nastalo je "prasnue".
Potvrdu takve hipoteze moemo nai u zvijezdama koje tek nastaju u oblacima meuzvjezdanog
plina (tzv. protozvijezde). Kako se "prasnue" saimalo, u jezgri je rasla gustoa i temperatura, pa
su u odreenoj fazi saimanja nastali uvjeti za poetak termonuklearne fuzije vodika u helij. Tako
je stvoren nov izvor energije, Sunce.
Plin koji se u nuklearnim reakcijama poeo jo vie zagrijavati, dostigao je dovoljan pritisak
da izbalansira gravitacijsko privlaenje i tako zaustavi daljnje saimanje. Tim procesom nastalo je
Sunce. Procjene starosti Sunca pokazuju da se to zbilo prije oko 5 milijardi godina, a ostaje mu
jo toliko dok ne potroi sav raspoloivi vodik za fuziju, to je oko 10 % ukupne koliine vodika
na Suncu.
O tome kako su jo uvijek burne reakcije na Suncu najbolje govori podatak da svake sekunde
sa suneve povrine u obliku solarnog vjetra odlazi 3 000 tona. Ako bi na taj nain sa Sunca otila
cjelokupna tvar, bilo bi potrebno 200 000 milijardi godina. Tako dobivena ogromna koliina
energije, termonuklearnim reakcijama u unutranjosti Sunca, ne samo da je stvorila nune uvjete
za nastanak i razvoj ivotnog ciklusa na Zemlji, nego nam je podarila i zalihe energije kojima se
svakodnevno koristimo kao to su ugljen, nafta i prirodni plin.
Uzmemo li u obzir da Sunce samo u jednoj sekundi oslobodi vie energije nego to je naa civilizacija tijekom svojeg razvoja iskoristila, vanost istraivanja energije Sunca i pretvorbe energije suneva zraenja u korisne oblike energije poprima sasvim novu dimenziju s velikom
mogunou rjeavanja problema energetske krize, koja je u svijetu sve prisutnija.
Na slici 1.1. prikazano je godinje sunevo zraenje na povrini Zemlje u usporedbi s godinjom
potronjom energije u svijetu, te zalihama fosilnih (ugljen, nafta, plin) i nuklearnih goriva (uran).
zalihe ugljena
zalihe nafte
godinje sunevo
zraenje
zalihe urana
zalihe plina
godinja potronja energije u svijetu
godinje Sunevo zraenje
Slika 1.1. Godinje sunevo zraenje na povrini zemlje u usporedbi sa zalihama

fosilnih i nuklearnih goriva te godinjom potronjom energije u svijetu
(Izvor: Njemaka udruga za sunevu energiju Deutschen Gesellschaft fr Sonnenenergie e.V)
Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Snaga sunevog zraenja iznosi oko 3,81023 kW, odnosno 3,31027 kWh/god., od ega samo
mali dio stigne na zemlju pod prostornim kutom od 32', odnosno 0,53. Do vrha Zemljine atmosfere dolazi samo pola milijarditog dijela emitirane energije, tj. oko 1,751014 kW ili 1,531018
kWh/god. Ta snaga prelazi vie od 100 000 puta snagu svih elektrana na zemlji kad rade punim
kapacitetom. Ogromna je koliina energije od suneva zraenja. Manje od jednog sunanog sata
dovoljno je da pokrije cjelokupnu potrebu za energijom gotovo 6,5 milijardi ljudi koji ive na
ovom planetu. (Prikazano malom plavom kockicom na slici 1.1.)
Slika 1.1. zorno pokazuje prirodni potencijal energije suneva zraenja. To je velika uta kocka, koja je 50 puta vea od zbroja svih zaliha fosilnih i nuklearnih goriva. Trenutano je tehniki
potencijal energije suneva zraenja jo uvijek vei od svjetske potronje energije, koja je prikazana malom plavom kockicom.
Unato tome da se oko 30 % energije suneva zraenja reflektira natrag u svemir, jo uvijek
Zemlja od Sunca godinje dobiva oko 1,071018 kWh energije, to je nekoliko tisua puta vie nego to iznosi ukupna godinja potronja energije iz svih primarnih izvora.
Energija koju su apsorbirale atmosfera ili povrina Zemlje, pretvara se u toplinsku energiju.
Oko 23 % potroi se za isparavanje i nastajanje oborina u atmosferi, a ostatak, oko 47 %, primi
Zemlja u obliku ogromne koliine energije. Zagrijavanje prouzrokuje isparavanje vodenih povrina, stvara vjetrove i morske struje i, to je najvanije, omoguuje ivot.
Zanimljivo je da se tek tisuitim dijelom energije, koja dolazi do tla, koriste biljke u procesu
fotosinteze za nastajanje biomase, a ovjeanstvo se uglavnom koristi energijom koju su biljke
skupljale milijunima godina i to kroz eksploataciju nafte, ugljena ili prirodnog plina. Neznatan dio
energije suneva zraenja uzrokuje nastajanje valova i vodenih strujanja u morima i oceanima te
stvaranje vjetra i zranih strujanja u atmosferi, a takoer i zanemariv dio slui u fotosintezi za proizvodnju biomase. Udio suneve energije na kopnenoj povrini iznosi samo jednu petinu, a ostatak suneve energije apsorbiraju mora i oceani.
Zbog toga kaemo da su svi izvori energije, osobito obnovljivi, samo razliite pretvorbe i oblici energije suneva zraenja. (Slika 1.2.)
Slika 1.2. Razliite pretvorbe i oblici energije suneva zraenja
injenica je da su konvencionalni izvori energije (ugljen, nafta, plin, nuklearna goriva) ogranieni i iscrpljivi, a energetski sektor veim je dijelom uzrok emisije SO2, NOx, te osobito staklenikog plina ugljikova dioksida CO2, koji najveim dijelom doprinosi globalnom zatopljenju i
klimatskim promjenama. Stoga je prijeko potrebno osigurati sklad suvremenog naina ovjekova
ivota i stupnja tehnolokog napretka, tehnocivilizacije 21. stoljea, s prirodom i odrivim razvojem, za dobrobit sadanjih i buduih narataja.
Upravo zbog gore navedenih spoznaja energija se mora dobivati iz novih izvora energije, kao
to su suneva energija, energija vjetra, energija malih vodotoka, geotermalna energija, energija
biomase i otpada, energija plime i oseke, energija morskih struja i morskih valova, vodika i sl., to
je vano za gospodarski i energetski sustav svake zemlje. Prijeko je potrebno da ti novi izvori
energije budu u skladu sa zatitom okolia i odrivim razvojem bez emisije tetnih tvari.
Kako sa stajalita odrivog razvoja u energetici moraju biti usklaeni ekonomski i ekoloki ciljevi drutva, ovom se knjigom eli ukazati na to kako se upravo koritenjem sunevom energije
moe dobiti dovoljna koliina prijeko potrebne energije. Tako e se ostvariti gospodarski rast bez
naruavanja ekolokog sustava, kao prirodne zajednice svih ivih bia ovog planeta, a prije svih
ovjeka. To emo i praktino pokazati.
Suneva energija bi, kao izrazito prihvatljiv obnovljivi izvor energije, u bliskoj budunosti
mogla postati glavni nositelj ekoloki odrivoga energetskog razvoja. Zbog toga se intezivno istrauju novi postupci i procesi pretvorbe suneve energije u elektrinu, toplinsku ili energiju hlaenja, to e biti objanjeno u sljedeim poglavljima ove knjige.
Konano, uzmemo li u obzir visoku cijenu klasine energije, a i cijena barela nafte uestalo
raste, stoljetno crpljenje tradicionalnih fosilnih izvora energije, te sve stroe ekoloke zakone i
propise, moemo zakljuiti kako e koritenje suneve energije, uz zatitu okolia, postati posao
budunosti.
Tehniki potencijal energije suneva zraenja koji padne na neku graevinu (zgradu), slika
1.3., nekoliko je puta vei od potreba takve zgrade za energijom. Na tritu ve postoje tehniki
ureaji i oprema kvalitetne tehnike razine, s prihvatljivom cijenom, za pretvorbu energije suneva zraenja u elektrinu, toplinsku ili u energiju hlaenja. Time je postignuta udobnost boravka u
takvoj zgradi, smanjen je uvoz energenata, osigurana je sigurna opskrba i znatno je smanjen negativan utjecaj na okoli iz energetskog sektora.
Slika 1.3. Ogroman potencijal energije suneva zraenja pada na svaku graevinu
Razliite su procjene o koritenju suneve energije u Hrvatskoj. Neke su pesimistine, druge

suvie optimistine, ali zajedniko im je da e se poveati njihov udio u buduoj energetskoj potronji. Takoer je sigurno, to se vie novca i truda uloi u razvoj i potporu toj tehnologiji, bit e
djelatvornija njihova primjena, to u konanici vodi otvaranju novih radnih mjesta u malim i srednjim poduzeima. Mnoge su zemlje izradile, i prihvatile, ostvarenje takvih rjeenja i ulaganja kao
opu korist i gospodarski isplativo ulaganje, posebno nakon ubrzanoga tehnolokog razvoja i njihove masovne primjene.
Naalost, trenutano se Republika Hrvatska, iako ima izrazito povoljne uvjete za uporabu suneve energije, i to neusporedivo povoljnije od mnogih drugih zemalja, nalazi na samom dnu Europe po ugraenom broju takvih sustava, te se moe rei da u Hrvatskoj nije iskoritena komparativna prednost u pogledu pretvorbe energije suneva zraenja u elektrinu, toplinsku ili energiju
hlaenja.
Teoretski potencijal energije suneva zraenja daleko je vei od ostalih obnovljivih izvora
energije, kao na primjer biomase, vodenih snaga i snage vjetra, koji su takoer samo posljedica ili
neki oblik pretvorbe suneve energije.
Tehniki iskoristiv potencijal suneve energije, dakle onaj koji se danas tehniki i tehnoloki
moe iskoristiti za pretvorbu energije suneva zraenja u elektrinu, toplinsku ili energiju hlaenja, jo je uvijek vei od ukupne svjetske potronje energije. (Slika 1.4.)
teoretski
potencijal, EJ/god.
EJ = 1018 J = 280 TWh = 280 109 kWh
2 500 000
100 000
158
100
100
100
30
600
tehniki
iskoristiv
potencijal,
EJ/god.
500
600
400
300
200
100
0
Sunevo zraenje
1
biomasa
vodena snaga
snaga vjetra
Slika 1.4. Teoretski i tehniki potencijal obnovljivih izvora energije
Temeljem pouzdanih simulacija potronje energije procjenjuje se da e ukupna potronja

energije u 2050. godini iznositi oko 1190 EJ. Zanimljivo je da e udio obnovljivih izvora energije,
vjerojatno prvi put, biti vei od konvencionalnih (klasinih) izvora energije. (Slika 1.5.)
S obzirom na to da se energetika 21. stoljea temelji na obnovljivim izvorima energije, uz
stroge ekoloke mjere, predvieni scenarij koritenja primarnom energijom 2100. godine uglavnom e se sastojati od kombinacije (razliitih) istih izvora energije meu kojima suneva energija ima vodeu ulogu. (Slika 1.6.)
Za Republiku Hrvatsku je od iznimne vanosti koritenje suneve energije i ona mora biti ivo
zainteresirana za taj obnovljivi izvor energije te ui u podruje znanja i mudrosti koritenja sunevom energijom kao to je to u zemljama Europske unije.
Hrvatska je zemlja raznolikog prirodnog bogatstva i ljepote, jo uvijek istog okolia, iste
vode i zraka te istog mora, s 1185 velikih i malih otoka. Stoga opskrba elektrinom energijom
pomou fotonaponskih modula i toplinske energije za grijanje i pripremu potrone tople vode pomou solarnih toplinskih sustava, nema alternative, poglavito za male i velike otoke, priobalje,
zaobalje, a i cijelu Hrvatsku.
EJ = 1018 J = 280 TWh = 280 109 kWh
700
600
potronja energije, EJ
620
obnovljivi izvori energije

konvencionalni izvori energije
500
570
565
565
435
380
400
310
300
200
135
100
100
0
0
1960
30
1980
50
2000
2020
2040
2060
Slika 1.5. Rast obnovljivih izvora energije i udio u ukupnoj potronji energije do 2060.godine
EJ/go
1000
EJ = 1018 J = 280 TWh = 280 109 kWh
900
800
700
600
500
400
300
200
100
0
nafta
hidroelektrane
vjetroelektrane
ostali obnovljivi izvori
ugljen
biomasa (tradicionalno)
sol. termoelek. i fotonapon
geotermalna
plin
biomasa (suvremeno)
solarni kolektori
Slika 1.6. Predvieni scenarij koritenja primarnom energijom 2100. godine
2. Fizikalne osnove
2.1. Kristali i podjela
Kristali su vrsta tijela sastavljena od atoma, iona ili molekula u kojima se ponavlja njihov trodimenzionalni raspored s pravilnom meusobnom udaljenou tvorei tzv. kristalnu reetku. Kristali
sa savreno pravilnom reetkom idealizacija su dok je u realnoj kristalnoj reetki geometrijska
pravilnost naruena raznim utjecajima (npr. toplinskim, klizanjem i sl.). Promjena strukture utjee
na mehanika, toplinska, elektrina i magnetska svojstva kristala.
Materijali vani za izradu fotonaponskih solarnih elija mogu doi u obliku monokristala, polikristala (multikristala) ili kao amorfne tvari. Ako se itav aktivni obujam elija sastoji od samo
jednog kristala, onda je takva elija monokristalna. Ako se u procesu rasta kristala veih dimenzija formira vie kristala (obino zajedniki orijentiranih), i iz takva kristalnog bloka izree ploica
za izradu solarne elije, onda takve elije nazivamo polikristalnim ili multikristalnim.
Amorfne tvari ne posjeduju pravilan raspored atoma duljeg dosega kao kristali. Obino nastaju ako se rastaljeni materijal vrlo brzo hladi, tako da se molekule ne stignu organizirati u termodinamiki stabilnija kristalna stanja. Drugi je nain da se pravilna kristalna reetka nekog materijala
oteti vanjskim utjecajem, npr. usaivanjem (implantacijom) ubrzanih iona koji ih, zbog sudara s
atomima mete, izbacuju iz vorova reetke. Pritom e povrinski slojevi mete postati amorfni samo ako je temperatura mete previe niska da bi izbaeni atomi kasnije mogli difundirati natrag na
svoje poetne poloaje.
Industrijski su vanije tehnologije dobivanja tankih amorfnih filmova putem depozicije raspraivanjem ("sputtering") ili depozicijom iz pare kemijskih reaktanata (CVD) na neke povrinu
podloge. Ako se temperatura podloge dri dovoljno niskom, deponirani atomi na povrini nee
imati dovoljno energije da difundiraju uzdu povrine i nau na njoj mjesto s ureenom kristalnom strukturom. Svaka od ovih tehnika depozicije ima specifinu temperaturu podloge, ispod
koje se dobiva amorfni film, a naprotiv, zagrijavanjem na vie temperature, amorfne tvari prelaze u polikristalne.
Ako je veliina kristalia vrlo mala (ispod 2 nm), teko je razlikovati kristalnu od amorfne faze, jer i amorfne tvari imaju neki pravilan raspored atoma na malu udaljenost (ispod 5 nm). U
graninom podruju, izmeu ove dvije faze, nalazi se, posebno kod tankih slojeva silicija, tzv.
nanokristalna faza (nc-Si) ili mikromorfni materijal. Ona takoer ima amorfnu fazu, ali se unutar
amorfne faze nalaze i sitna kristalna zrnca.
Nanokristalni silicij je jedan od materijala budunosti za izradu solarnih elija. Ima povoljnija svojstva od amorfnog silicija (a-Si) zbog vee pokretljivosti elektrona, poveane apsorpcije
fotona u crvenom i infracrvenom podruju suneva spektra i, to je jo vanije, zbog znatno vee otpornosti prema degradaciji svojih fotoelektronikih svojstava. Vrlo je povoljno da se takav
materijal moe proizvesti samo mijenjamjem proizvodnin parametara u postojeim pogonima za
depoziciju a-Si, metodom CVD, stimuliranom plazmom (PECVD), pri razmjerno niskim temperaturama.
Prema sposobnosti provoenja elektrine struje materijale moemo podijeliti na vodie (metale), poluvodie i izolatore. Ovdje specifina elektrina vodljivost moe poprimiti veoma velik raspon te za dobre vodie kao to su metali ona iznosi od 106 do 108 -1m-1, kod izolatora od 10-20 do
10-8 -1m-1, a za poluvodie je izmeu ovih vrijednosti, tj. od 10-7 do 105 -1m-1.
irina zabranjenog pojasa energija, odnosno energijska irina zabranjene vrpce (Eg) kod poluvodia iznosi oko 1 eV, kod metala ispod ove vrijednosti, a kod izolatora je vea od 6-10 eV. Kod
izolatora je valentni pojas ispunjen elektronima, vodljivi je pojas prazan i ne postoji gibanje elektrinog naboja primjenom elektrinog polja. Najvii pojas energija kod metala samo je djelomino
ispunjen, ili puni pojasevi prekrivaju jedan prazni, a postoji barem jedan valentni elektron po atomu u tim pojasevima. Ti se elektroni mogu slobodno gibati u elektrinom polju, a kako postoje u
velikom broju, elektrina vodljivost je velika.
Stanje kod poluvodia slino je onome kod izolatora, osim to su tamo u znaajnijem broju
uvedeni dodatni elektroni i upljine u kristalu, ali jo uvijek manjem od broja prisutnih atoma, pa
je tako i njihova vodljivost manja nego kod metala (vodia).
Elektrini vodi je materijal koji obiluje slobodnim elektronima pa stoga dobro provodi elektrinu struju. Elektrini vodii mogu biti metali (zlato, srebro, bakar, aluminij i dr.), ugljen za etkice elektromotora i elektroliti (otopine soli, kiselina i luina).
Elektrini su izolatori materijali koji gotovo nemaju slobodnih elektrona pa stoga ne provode
elektrinu struju. Elektrini izolatori mogu biti neorganskog (porculan, staklo, mramor, azbest i
dr.) ili organskog podrijetla (guma, papir, prepan, fiber, pamuk, PVC masa i dr.).
2.1.1. isti poluvodii
isti su poluvodii oni koji se sastoje od atoma samo jednog elementa, bez ikakvih primjesa, ili
koji sadre tako malo primjesa (neistoa) da one ne utjeu na njihove karakteristike. Atomi u kristalnoj reetki poluvodia povezani su meusobno kovalentnom vezom.
Na slici 2.1. prikazan je energijski dijagram istog poluvodia. Na termodinamikoj nuli valentna je vrpca popunjena elektronima, a vodljiva vrpca je prazna. Izmeu valentne i vodljive vrpce nalazi se energijska irina zabranjene vrpce poluvodia Eg. O irini te vrpce ovise razliita
svojstva poluvodia.
T= 0 K
T>0K
vodljiva vrpca
Eg
valentna
elektron
upljina
Slika 2.1. Energijski dijagram istog poluvodia
Pri temperaturama veim od 0 K termikom pobudom se oslobode elektroni iz meuatomskih

veza. Time se istodobno stvore parovi elektron-upljina s jednakim brojem elektrona u vodljivoj
vrpci i upljina u valentnoj vrpci (slika 10.2.). To znai da je u istom poluvodiu broj upljina u
valentnoj vrpci jednak broju elektrona u vodljivoj vrpci.
Ako se primijeni elektrino polje, oni e se gibati u suprotnim smjerovima. Ako se susretnu,
elektron e popuniti kovalentnu vezu i pasti u valentni pojas. Taj se proces naziva rekombinacija.
to je temperatura via, poveat e se njihov broj i elektrina vodljivost. Takoer i pri sobnoj
temperaturi mogu elektroni iz valentne vrpce prelaziti u vodljivu. Kako je koncentracija elektrona
jednaka koncentraciji upljina, njihov je umnoak za odreeni poluvodi konstantan i ovisi samo
o temperaturi.
Osim toplinskom uzbudom elektroni mogu prelaziti iz valentne vrpce u vodljivu, ozraivanjem elektromagnetskim valovima (apsorpcija fotona) ili radioaktivnim zraenjem. Energija
fotona pritom mora biti vea od irine zabranjenog pojasa Eg. Tako uzrokovana vodljivost naziva se fotovodljivost.
Raspodjelu elektrona u doputene nivoe opisuje Fermijeva funkcija:

f (E) =
E E
e( f )
kT
+1
gdje je:
E energija doputenog stanja, J
Ef Fermijeva energija, J
k Boltzmannova konstanta, (1,380610-23 J/K)
T termodinamika temperatura, K
2.1.2. Poluvodii s primjesama
Ako se istom poluvodiu (npr. Si) dodaju primjese, onda se od istog silicija dobije p-tip odnosno n-tip poluvodia. Atomi primjesa imaju 3, odnosno 5 valentnih elektrona.
Ako se atom silicija (Si) u kristalnoj reetki zamijeni peterovalentnim atomom fosfora (P),
njegova etiri valentna elektrona popune kovalentne veze s ostalim atomima silicija. Peti elektron
u suviku nee biti zadran u kemijskoj vezi, jer za njega na raspolaganju nema praznih stanja, pa
ga jedino atom fosfora jo privlai slabom kulonskom vezom koja se lako prekida, npr. termikom
pobudom (agitacijom). Taj elektron udaljen od atoma fosfora ima na raspolaganju samo slobodna
stanja u pojasu vodljivosti, a ostavlja primjesu fosfora jednostruko pozitivno nabijenom. Potrebna
energija za odvajanje elektrona zove se energija za ionizaciju primjese, a atom fosfora je donor,
jer "donira" vodljivi elektron reetki, a silicij je tada N-tipa.
Kod kristalne reetke s trovalentnim primjesama, primjerice s atomom bora (B), dolazi do
manjka u valentnim elektronima. Tri elektrona popunjavaju kovalentne veze s trima od etiriju
susjednih atoma silicija, no etvrti atom ima samo jednoelektronsku vezu, tj. nastala je upljina.
Na slian nain kao kod primjese fosfora, upljina je vezana slabom kulonskom silom na atom
bora. Ako se od njega udalji, etvrta se kovalentna veza oko indija popuni, i indij ostane s jednostrukim negativnim nabojem. Tako su elementi 3. skupine, kao primjese u siliciju akceptori jer
mogu primiti elektrone i tako uvesti upljine u valentni pojas, odnosno silicij postaje P-tipa.
Donori i akceptori uvode lokalizirane energijske nivoe u zabranjeni pojas energije, i to donori
blizu dna vodljivog pojasa, a akceptori iznad vrha valentnog pojasa koji se lako ionizira pa tako
znatno poraste elektrina vodljivost N-odnosno P-tipa, a N-tip sadri mnogo vie negativnih nosilaca naboja (elektrona) nego pozitivnih (upljina). Elektroni su veinski, a upljine manjinski nosioci naboja. Kod P-tipa stanje je obrnuto i upljine su veinski nosioci naboja.
Neke primjese iz drugih skupina periodnog sustava elemenata (kao npr. litij), ulaze u reetku
silicija ili germanija u meuprostorni poloaj, djelujui tako kao donori. Pored tih elementarnih
poluvodia postoje i poluvodiki spojevi III. i V. skupine ili II. i VI. skupine, kao to su npr. GaAs ili InP, odnosno CdTe ili CdS. Ako elementi iz VI. skupine supstitucijski zamijene As u GaAs,
djeluju kao donori, a elementi iz II. skupine zauzmu mjesta galija djeluju kao akceptori. Slina
razmatranja vrijede i za II.-VI. poluvodike spojeve.
Uinci nestehiometrije
Razlog za uvoenje donora i akceptora u elementarne poluvodie i poluvodike spojeve, mogu
biti i defekti u kristalnoj reetki kao to su praznine i meuprostorni atomi. Kod spojeva moe doi do nestehiometrije, zbog praznog mjesta u reetki jedne od komponenti spoja ili zbog vika jedne komponente u meuprostornom poloaju. Na primjer, u pomalo ionskoj reetki CdS, donorski
centar moe nastati uhvatom jednog ili vie elektrona na mjestu anionske praznine sumpora. Kako
je ovdje u suviku kadmij, da bi se sauvala elektrika neutralnost kristala, dva se elektrona moraju
dodati za svaki ion sumpora u manjku. Blizu te praznine postoji isti pozitivni naboj koji ponovno
privlai dodatne elektrone oko tog centra. Oslobaanjem uhvaenih elektrona, oni iz praznine ulaze
u vodljivi pojas i doprinose elektrinoj vodljivosti (dvostruki donori). Kako je za to potrebna neto
veae energija ionizacije, donorski nivoi navedenih centara nalaze se zbog atoma primjesa neto
dublje u zabranjenom pojasu.
Temperaturna ovisnost elektrine vodljivosti
Jedna od posebnih karakteristika poluvodia je promjena elektrine vodljivosti s promjenom temperature. Kod metala elektrina vodljivost normalno opada s porastom temperature zbog sve vee
frekvencije sudara elektrona s titrajima reetke. Naprotiv, kod poluvodia u odreenom temperaturnom podruju vodljivost s temperaturom naglo raste. Pri niskim su temperaturama elektroni
(upljine) uhvaeni u primjesnim i defektnim centrima i vodljivost je mala. S porastom temperature sve se vei broj tih centara ionizira, a osloboeni nosioci sve vie sudjeluju u procesu voenja
elektrine struje. Kada su svi ionizirani, vodljivost ponovno poinje pomalo opadati, kao kod metala. Kod jo viih temperatura dolazi do drugog naglog porasta vodljivosti zbog pobude intrinsikih nosilaca naboja, izravno preko zabranjenog pojasa (vrpce).
Opa jednadba za broj elektrona u vodljivoj vrpci priblino je dana sljedeim izrazom:
E E /k T
n = N c e( f c )
gdje je:
Nc gustoa stanja elektrona u vodljivoj vrpci, 1/m3
Ec energija dna vodljive vrpce, J, eV
Ef Fermijeva energija, J
k Boltzmannova konstanta, (1,380610-23 J/K)
2.2. Poluvodika dioda (PN-spoj)

Sunana je elija u biti PN-spoj (poluvodika dioda). PN-spoj nastaje kada se jednom dijelu kristala istog poluvodia dodaju trovalentne (akceptorske) primjese, tako da nastane p-tip poluvodia, a drugom dijelu peterovalentne (donorske) primjese, te nastaje n-tip poluvodia. Na granici
izmeu tih dvaju podruja (PN-spoj), kao posljedica gradijenta koncentracije, nastaje difuzija
elektrona iz n-podruja prema p-podruju i upljina iz p-podruja prema n-podruju. Fermijeva je
energijska razina Ef na sredini jer je broj elektrona u vodljivoj vrpci jednak broju upljina u valentnoj vrpci (slika 2.2.).
vodljiva vrpca
(Fermijeva energija)
---------------------------------------------------- Ef (F
valentna
elektron
elekt
upljina
Slika 2.2. Energijski dijagram za isti poluvodi
Bitno je svojstvo PN-spoja njegovo ispravljako djelovanje, tj. lake vodi struju kad je ppodruje pozitivno, a n-negativno. Tada je napon u propusnom smjeru, a suprotno tome je napon
u zapornom smjeru. Dakle, PN-spoj radi kao dioda, i proputa struju samo u jednom smjeru. Ako
se na PN-spoj prikljui izvor vanjskog napona u propusnom smjeru, tako da je pozitivan pol na
10
p-strani a negativan na n-strani, protekne struja elektrona iz n-podruja prema p-podruju i upljina iz p-podruja prema n-podruju.
Koncentracija upljina na p-strani ne mora biti jednaka koncentraciji elektrona na n-strani.
Ako je, na primjer, n-strana znatno jae dopirana primjesama od p-strane, bit e znatno jaa struja
elektrona preko p-n spoja nego struja upljina kad je dioda vezana u propusnom smjeru, tako da
dolazi do injekcije elektrona u p-podruje.
Veza izmeu vanjskog napona U i jakosti struje Id kroz PN-spoj, tzv. I,U-karakteristika diode,
moe se prikazati jednadbom:
I d = I z eeU / k T 1
gdje je:
Id struja diode (jakosti struje kroz PN-spoj), A
Iz struja zasienja, A
e elementarni naboj, (1,602176462 10-19 C)
U elektrini napon, V
k Boltzmannova konstanta, (1,3806 10-23 J/K)
2.3. Solarne elije

2.3.1. Poetak razvoja solarnih elija
Prvu solarnu (silicijevu) eliju otkrio je 1941. godine Russell Ohl, no njezina djelotvornost pretvorbe bila je ispod 1 %. Skupina istraivaa u Bell Laboratories u New Yorku (Pearson, Fuller i
Chapin) 1954. godine izradila je silicijevu solarnu eliju s djelotvornou od 6 % i prvi solarni
modul pod imenom Bellova solarna baterija.
Kako je proizvodna cijena prvih solarnih elija bila vrlo visoka, one svoju prvu komercijalnu
primjenu 1958. godine nisu nale na Zemlji, nego u svemirskim istraivanjima na satelitima, (slika 2.3.). Tu je njihova cijena bila prihvatljiva, u odnosu na sve ostale visoke trokove. Tek je naftna kriza 70-ih godina prolog stoljea "prizemljila" te ureaje. Tad se prvi put uoilo da ne
postoje neograniene zalihe fosilnih goriva te da treba potraiti i razviti nove, obnovljive energetske izvore.
Slika 2.3. Svemirski satelit opskrbljen solarnim elijama
Unato znatnijim ulaganjima u istraivanje i razvoj solarne fotonaponske tehnologije u posljednjih desetak godina, danas je cijena solarnih elija, odnosno fotonaponskih sustava, i dalje visoka
i oni su komercijalno konkurentni drugim uobiajenim izvorima elektrine struje samo u odreenim podujima primjene, tj. tamo gdje nema u blizini elektrine mree. Meutim, vodei svjetski
energetiari, a i najvee naftne tvrtke, procijenili su da e upravo fotonaponska tehnologija u 21.
stoljeu dominirati u zadovoljavanju potreba za elektrinom energijom, zbog opadanja raspoloivih zaliha konvencionalnih goriva.
U posljednjih nekoliko godina svjedoci smo dosad nezapamenog godinjeg porasta u proizvodnji solarnih elija i modula od preko 60 %, a jedinini kapaciteti pojedinih novosagraenih
proizvodnih pogona ve prelaze 50 MW. U prijelaznom razdoblju od desetak godina otvara se
novo trite za fotonaponske sustave u graevinarstvu, gdje oni, kao graevni elementi, mogu nadomjestiti klasine krovove i fasade u novim zgradama (tzv. BIPV) ili poboljati toplinsku izolaciju na postojeim objektima, generirajui pritom elektrinu energiju za potronju na licu mjesta
ili za isporuku elektrinoj mrei.
U pojedinim zemljama, a i u naoj, ozakonjene su stimulativne financijske mjere za otkup u
mreu tako prozvedene elektrine energije, to omoguuje snaan poticaj za sve vee koritenje i
primjenu novih obnovljivih izvora energije.
2.3.2. Fotonaponski efekt
Godine 1839. Edmond Becquerel (1820.-1891.) otkriva fotonaponski efekt. On je to opisao kao
proizvodnju elektrine struje kada se dvije ploe platine ili zlata urone u kiselu, neutralnu ili lunatu otopinu te izloe na nejednolik nain sunevu zraenju. Bilo mu je 19 godina kada je to mogao uiniti u laboratoriju svojega oca Antoine-Cesara, uglednog znanstvenika koji je radio na
podruju elektrokemije, fiziologije, meteorologije i poljoprivrede. Edmond Becquerel je 1868.
godine objavio vaan rad pod naslovom "Svjetlost, njezino porijeklo i njezini efekti".
Njegovo otkrie u to doba nije pobudilo preveliki interes, ali nije bilo zaboravljeno sve do dananjih dana, kada je na 150. godinjicu Europska unija ustanovila nagradu koja nosi njegovo ime
i dodjeljuje se jedanput godinje za najistaknutiji doprinos razvoju fotonaponske pretvorbe suneve energije. Edmondov sin Henry, nuklearni fiziar, prvi je francuski nobelovac i njemu u ast
nazvana je SI-izvedena jedinica aktivnosti radioaktivne tvari becquerel (Bq).
Nakon Becquerelova otkria prolo je vie od 40 godina da bi tek 1883. godine Charles Fritts
nainio prvu pravu solarnu eliju deponirajui na poluvodiki selen tanki sloj zlata. Tako je ostvario potencijalnu barijeru na kontaktu metal-poluvodi.
2.3.3. Izravna pretvorba suneva zraenja u elektrinu energiju
Kada se solarna (sunana) elija osvijetli, odnosno kada apsorbira sunevo zraenje, fotonaponskim se efektom na njezinim krajevima pojavljuje elektromotorna sila (napon) i tako solarna elija
postaje izvorom elektrine energije.
Pri praenju emisije i apsorpcije suneva zraenja (elektromagnetskih valova) zraenje se
moe promatrati kao snop estica, tzv. fotona. Tako je, na primjer, za proraun fotostruje solarne elije potrebno poznavati tok fotona koji upadaju na eliju. Svaki foton nosi odreenu koliinu energije. Cjelokupni raspon zraenja koje nastaje u svemiru nazivamo elektromagnetskim
spektrom.
Elektromagnetska zraenja uzajamno se razlikuju jedino po frekvenciji. Svjetlost nastaje kada
se elektrini naboji kreu u elektromagnetskom polju. Atom odailje svjetlost kada je neki od njegovih elektrona potaknut dodatnom energijom izvana. Zraenje pobuenih elektrona predoavamo valom. Svjetlost manje energije ima manju frekvenciju ili uestalost, no veu valnu duljinu, a
ona s vie energije ima veu frekvenciju ali manju valnu duljinu.
11
12
Dakle, fotoni su estice bez naboja koje se gibaju brzinom svjetlosti co. Energija fotona prikazana je Einsteinovom relacijom:
E=hv=h
co
gdje je:
h Planckova konstanta, (6,625 10-34 Js)
v frekvencija promatranoga elektromagnetskog zraenja, 1/s
co brzina svijetlosti, (3 108 m/s)
valna duljina, m
svjetlost, hv
antirefleksijski sloj
0,15 mm
2-5 mm
0,2 m
N- podruje
300 m
P- podruje
- prednji kontakt u
obliku reetke
+ stranji metalni
kontakt
Slika 2.4. Silicijeva solarna elija
U silicijevoj su solarnoj eliji, prikazanoj na slici 2.4., na povrini ploice P-tipa silicija difundirane primjese, npr. fosfor, tako da na tankom povrinskom sloju nastane podruje N-tipa poluvodia. Da bi se skupili naboji nastali apsorpcijom fotona iz sunava zraenja, na prednjoj
povrini elije nalazi se metalna reetka koja ne pokriva vie od 5 % povrine, tako da gotovo ne
utjee na apsorpciju suneva zraenja. Stranja strana elije prekrivena je metalnim kontaktom.
Da bi se poveala djelotvornost elije, prednja povrina elije moe biti prekrivena prozirnim proturefleksnim slojem koji smanjuje refleksiju suneve svjetlosti.
Kada se solarna elija osvijetli, na njezinim se krajevima pojavljuje elektromotorna sila, tj.
napon. Tako solarna elija postaje poluvodika dioda, tj. PN-spoj, i ponaa se kao ispravljaki
ureaj koji proputa struju samo u jednom smjeru.
Slika 2.5. Nastanak parova elektron-upljina u solarnoj eliji
13
Kada se solarna elija, odnosno PN-spoj osvijetli, apsorbirani fotoni proizvode parove elektron-upljina. Ako apsorpcija nastane daleko od PN-spoja, nastali par ubrzo se rekombinira. Meutim, nastane li apsorpcija unutar, ili blizu PN-spoja, unutranje elektrino polje, koje postoji u
osiromaenom podruju, odvaja nastali elektron i upljinu. Elektron se giba prema N-strani, a upljina prema P-starni. Zbog skupljanja elektrona i upljina na odgovarajuim suprotnim stranama
PN-spoja dolazi do pojave elektromotorne sile na krajevima solarne elije, (slika 2.5.).
Kada se solarna elija osvijetli, kontakt na P-dijelu postaje pozitivan, a na N-dijelu negativan.
Ako su kontakti elije spojeni s vanjskim troilom, kao to je prikazano na slici 2.6., protei e
elektrina struja, a solarna elija postaje izvorom elektrine energije.
struja
PN-spoj
Slika 2.6. Solarna elija kao izvor elektrine energije
U tablici 2.1. dani su temeljni parametri solarnih elija, kao napon otvorenog kruga Uok, gustoa struje kratkog spoja Jks i stupanj djelovanja elije. Izraeni su uglavnom od materijala koji se
danas koriste za izradu elija.
Tablica 2.1. Temeljni parametri solarnih elija
Vrsta elije
monokristalna-Si elija
polikristalna-Si elija
amorfna-Si elija
CdS / Cu2S
CdS / CdTe
GaAlAs / GaAs
GaAs
Uok, V
Jks, mA/cm2
0,65
0,60
0,85
0,5
0,7
1
1
30
26
15
20
15
30
20
0,17
0,15
0,09
0,10
0,12
0,24
0,27
2.4. Izrada solarnih elija

Solarne elije, kao rijetko koja tehnologija, danas imaju znatno ubrzan tehnoloki napredak u istraivanju materijala za izradu solarnih elija i pronalasku novih koncepata i procesa njihove proizvodnje. Silicij, kao osnovni materijal za izradu solarnih elija, apsolutno dominira, s udjelom od oko
98 %, i to preteino u tehnologiji kristalnog silicija. Uglavnom prevladava tehnologija proizvodnje
monokristalnog silicija dobivenog tzv. Czochralskim postupkom ili tehnologijom lebdee zone
(engl. float zone). Proizvodnja je monokristalnog silicija skuplja, no uinkovitost elija je vea.
Najvei je tehnoloki nedostatak kristalnog silicija je svojstvo da je poluvodi s tzv. neizravnim zabranjenim pojasom, zbog ega su potrebne razmjerno velike debljine aktivnog sloja kako bi
se u najveoj mjeri iskoristila energije suneva zraenja.
14
Nova tehnologija, koja ukljuuje primjenu trakastog silicija, ima prednost to je u procesu proizvodnje izbjegnuta potreba rezanja vafera, ime se gubi i do 50 % materijala. Meutim, kvaliteta
i mogunost proizvodnje nije takva da bi primjena te tehnologije prevladala u bliskoj budunosti.
U novoj tehnologiji tankog filma primjenjuju se poluvodii s tzv. izravnim zabranjenim pojasom i njihove debljine mogu biti znatno manje, uz bitno manji utroak materijala, to obeava
nisku cijenu i mogunost proizvodnje velikih koliina elija.
Solarne elije tankog filma pripadaju treoj generaciji solarnih elija, a postoji nekoliko eksperimantalnih poluvodikih materijala poput bakar-indij-galij-selenida (CIGSS), bakar-indij-diselenida
(CIS) ili kadmijeva telurida (CdTe) te organskih materijala, no u masovnu su proizvodnju ule
solarne elije izraene od tankog filma silicija (TFSi). Izvode se postavljanjem tankih slojeva (filmova) poluvodikih materijala na podlogu (tzv. supstrat). Takva izvedba solarnih elija je vrlo
zahvalna, jer omoguava njihovu fleksibilnost u odnosu na klasine, krute, solarne elije, a to
omoguava njihovu iru primjenu. Meutim, njihova je dosadanja uinkovitost 7 do 10 %, to je
znatno manje od klasinih silicijevih solarnih elija.
Slika 2.7. Kristalne elije razliitih boja i dimenzija
Danas se na tritu mogu nai razliite silicijeve solarne elije, razliitih boja i dimenzija. Uobiajene su dimenzije 10 cm 10 cm, 12,5 cm 12,5 cm, 15 cm 15 cm, 21 cm 21 cm, (slika 2.7.).
Udio tehnologije tankog filma (amorfni silicij, CdTe, CIS, CIGSS), unato znatnim naporima
uloenim u istraivanja, ostao je vrlo skroman, svega oko 6 %. Meutim, snaan rast proizvodnje
solarnih elija s kristalnim silicijem moe prouzroiti porast cijene i nestaicu sirovog silicija, pa
je mogu i vei proboj tehnologije tankog filma u budunosti.
Na slici 2.8. prikazana je solarna elija od bakar-indij-diselenida (CIS), na slici 2.9. prikazana
je solarna elija od amorfnog silicija, a na slici 2.10. solarna elija od kadmijeva telurida (CdTe).
15
Slika 2.8. Solarna elija od

bakar-indij-diselenida (CIS)
Slika 2.9. Amorfna

silicijeva elija
Slika 2.10. Solarna elija od

kadmijeva telurida (CdTe)
Iako su neki znanstvenici zabrinuti zbog mogueg negativnog utjecaja proizvodnje solarnih
elija na okoli, ta se tehnologija svrstava u tehnologije 21. stoljea za dobivanje elektrine energije. Zabrinutost je prisutna zbog toga to proces proizvodnje nekih fotonaponskih elija zahtijeva
otrovne metale poput ive, olova i kadmija, a uz to proces proizvodnje rezultira i stvaranjem ugljikova dioksida koji je stakleniki plin i uglavnom je odgovoran za uinak globalnog zatopljenja.
Prema jednoj studiji pod naslovom "Emisije iz fotonaponskog ivotnog ciklusa" (engl. Emissions from Photovoltaic Life Cycles) postupak proizvodnje i ivotni ciklus fotonaponskih elija
proizvode mnogo manje oneienja zraka od tradicionalnih tehnologija s fosilnim gorivima.
To je istraivanje bilo dosta opseno i istraivai su prikupili podatke o isputanju tetnih plinova od 13 proizvoaa solarnih elija iz Europe i SAD-a u razdoblju od 2004. do 2006. godine.
Istraivanje je ukljuilo etiri glavna komercijalna tipa solarnih elija: polikristalni silicij, monokristalni silicij, trakasti silicij i tanki film kadmijeva telurida (CdTe). Rezultati su tih istraivanja
ak i optimistiniji nego to su se znanstvenici nadali i pokazali su da proizvodnja elektrine
energije iz solarnih elija smanjuje koliinu oneienja zraka za oko 90 % u odnosu na proizvodnju iste koliine elektrine energije koritenjem fosilnih goriva. Zakljuak je studije, ukupno gledajui, da sve fotonaponske tehnologije pridonose znatno manjim tetnim isputanjima po kWh
od tradicionalnog naina proizvodnje elektrine energije pomou fosilnih goriva.
Studija je takoer pokazala da tehnologija tankog filma kadmijeva telurida (engl. thin-film cadmium telluride) ima najmanju emisiju tetnih plinova u ivotnom ciklusu, veinom zbog toga to
je utroak energije za proizvodnju takvog modula najmanji od svih fotonaponskih modula.
Slika 2.11. Fotonaponski sustavi koji prate kretanje Sunca i moduli

s visoko koncentrirajuim optikim sustavom
Izrada solarnih elija je dosta sloen tehnoloki proces, pa je stoga cijena solarnih elija jo
uvijek dosta visoka. Meutim, posljednjih godina cijena solarnih elija pada, a poboljavaju im se
16
i karakteristike u laboratorijskim istraivanjima. Da bi se cijena solarnih elija bitno smanjila, potrebno je pojednostaviti s jedne strane izradu, a s druge strane koristiti druge, jeftinije materijale.
U novije vrijeme tehniki su se usavrile visoko uinkovite solarne elije, tzv. koncentrirajue
solarne elije. Obino se ugrauju na fotonaponske sustave koji prate kretanje Sunca (engl. Tracking System). Stupanj je djelovanja tih elija oko 35 %, a modula oko 25 %. Biljei se znatan porast ugradnje fotonaponskih sustava koji prate kretanje Sunca (engl. Tracking) i koji imaju module
od optikih koncentrirajuih sustava CPV, (slika 2.11.).
Takoer sustavi koji prate kretanje Sunca, tracking sustavi, mogu imati module od standardnih
monokristalnih ili polukristalnih silicijevih solarnih elija ili tankog filma.
Na slici 2.12. prikazan je u vanijim fazama postupak proizvodnje solarnih elija. Takoer je
dan postupak montae solarnih elija u solarni modul i na kraju primjena solarnih modula, npr.
postavljanjem na krov graevine, kao dio fotonaponskog sustava za dobivanje elektrine energije.
kristalni silicij
(kvarcni pijesak)
proizvodnja
kristalnog silicija
Tiegelziehovim ili
Czochralskijevim
procesom
gotova
solarna elija
spajanje
solarnih elija
laminiranje
(laminat)
oblikovanje
ingota
rezanje ingota
na vafere
difuzija fosfora
(dobivanje
PN-spoja)
sitotisak
(stranji i prednji
kontakt)
Slika 2.12. Postupak proizvodnje solarnih elija i solarnog modula
postavljanje
solarnih elija
u okvir
gotov
solarni modul
solarni moduli
u primjeni
17
3. Solarni fotonaponski sustavi

Solarni fotonaponski sustavi (FN) mogu se podijeliti na dvije osnovne skupine: fotonaponski sustavi koji nisu prikljueni na mreu (engl. off-grid), a esto se nazivaju i samostalnim sustavima
(engl. stand-alone systems), i fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu
(engl. on-grid), (slika 3.1.).
fotonaponski (FN) sustavi
samostalni sustavi
bez pohrane
sa pohranom
priklju eni na mreu
hibridni sustavi
obini
ureaji
pomo u
vjetroagregata
male
primjene
pomo u
kogeneracije
AC samostalni
sustavi
pomo u dizel
generatora
DC samostalni
sustavi
pomo u
gorivnih lan.
izravno
priklju eni
na javnu mreu
priklju eni na
javnu mreu preko
kune instalacije
Slika 3.1. Osnovna podjela fotonaponskih sustava
Fotonaponski sustavi koji nisu prikljueni na mreu, odnosno samostalni sustavi, mogu biti sa
ili bez pohrane energije, to e ovisiti o vrsti primjene i nainu potronje energije, i hibridni sustavi koji mogu biti s vjetroagregatom, kogeneracijom, dizelskim generatorom ili gorivnim lancima.
Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu mogu biti izravno prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu ili prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu preko kune instalacije.
3.1. Samostalni fotonaponski sustavi

Kao to je ve reeno, solarni fotonaponski (FN) sustavi koji nisu prikljueni na mreu (engl. offgrid) esto se nazivaju i samostalnim sustavima (engl. stand-alone systems), a mogu biti sa ili bez
pohrane energije, i hibridni sustavi koji mogu biti s vjetroagregatom, kogeneracijom, gorivnim
lancima ili dizelskim generatorom.
Temeljne komponente samostalnoga fotonaponskog sustava, slika 3.2.:
1. fotonaponski moduli (obino spojeni paralelno ili serijski-paralelno)
2. regulator punjenja
3. akumulator
4. troila
5. izmjenjiva (ako troila rade na izmjeninu struju)
Za takav fotonaponski sustav, koji se sastoji od gore navedenih komponenata karakteristina

su dva osnovna procesa:
e pretvorba suneva zraenja, odnosno svjetlosne energije u elektrinu
e pretvorba elektrine energije u kemijsku i, obrnuto, kemijske u elektrinu
fotonaponski moduli
regulator punjenja
troila
akumulator
Slika 3.2. Samostalni fotonaponski sustav za troila na istosmjernu struju
Fotonaponska pretvorba energije suneva zraenja, odnosno svjetlosne energije u elektrinu,

odvija se u solarnoj eliji, dok se u akumulatoru obavlja povratni (reverzibilni) elektrokemijski
proces pretvorbe, povezan s nabijanjem (punjenjem) i izbijanjem (pranjenjem) akumulatora. U
troilima se elektrina energija pretvara u razliite oblike, kao primjerice mehaniku, toplinsku,
svjetlosnu ili neku drugu energiju. Troilo je definirano snagom, naponom i strujom.
3.1.1. Hibridni fotonaponski sustavi
Solarni fotonaponski sustavi mogu biti izvedeni i kao hibridni sustavi s vjetroagregatom, kogeneracijom, gorivnim lancima ili, najee, generatorom na dizel ili biodizel gorivo.
fotonaponski moduli
DC troila
DC sabirnica
18
generator
AC troila
ispravlja ac/dc
izmjenjiva dc/ac
regulatori punjenja
akumulatori
Slika 3.3. Shema samostalnoga hibridnog fotonaponskog sustava s generatorom
Kod tih sustava se elektrinom energijom proizvedenom solarnim modulima ili vjetroagregatom, prvotno napajaju troila, a viak energije se pohranjuje u tzv. solarne akumulatore. U sluaju
da ne postoje uvjeti za proizvodnju elektrine energije solarnim modulima ili vjetroagregatom,

izvor za napajanje istosmjernih ili izmjeninih troila e biti akumulator. U sluaju da ni akumulator vie nema energije za napajanje troila, ukljuuje se generator na dizel ili biodizel gorivo.
Na slici 3.3. prikazana je shema samostalnog hibridnog fotonaponskog sustava s generatorom
za napajanje troila na istosmjernu (dc) ili izmjeninu struju (ac).
3.2. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku

mreu preko kune instalacije
Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu mreu preko kune instalacije pripadaju distribuiranoj
proizvodnji elektrine energije. Dakle, oni omoguuju povezivanje distribuiranih sustava na centralizirane sustave, odnosno sustave prikljuene uglavnom na niskonaponsku razinu elektroenergetskog sustava.
Temeljne komponente fotonaponskog sustava, prikljuenog na javnu elektroenergetsku mreu
preko kune instalacije prikazane su na slici 3.4. To su:
1. fotonaponski moduli
2. spojna kutija sa zatitnom opremom
3. kablovi istosmjernog razvoda
4. glavna sklopka za odvajanje
5. izmjenjiva dc/ac
6. kablovi izmjeninog razvoda
7. brojila predane i preuzete elektrine energije
Slika 3.4. Fotonaponski sustav prikljuen na javnu mreu preko kune instalacije
Fotonaponski moduli (1), spojeni serijski ili serijski-paralelno, proizvode istosmjernu struju i
meusobno su povezani kabelima u nizove, tzv. viekontaktnim (engl. multi contact) konektorskim sustavom. Svi kabeli koji dolaze od nizova fotonaponskih modula uvode se u razdijelni or-
19
20
mari modula (2) odnosno spojnu kutiju nizova modula sa svom zatitnom opremom, ponajprije
odvodnicima prenapona i istosmjernim prekidaima. Iz razdijelnog ormaria se dovodi od svake
grupe fotonaponskih modula, razvode kabelima istosmjernog razvoda (3) preko glavne sklopke za
odvajanje (4) prema solarnim izmjenjivaima (5). Solarni izmjenjivai pretvaraju istosmjernu
struju solarnih modula u izmjenini napon reguliranog iznosa i frekvencije, sinkroniziran s naponom i frekvencijom mree, te se nastala izmjenina struja prenosi kabelima izmjeninog razvoda
(6) do kunog prikljuka na elektroenergetsku mreu, odnosno elektrinog ormaria, gdje su
smjetena brojila elektrine energije. Brojila elektrine energije (7), smjetena u ormariu brojila,
registriraju proizvedenu energiju predanu u mreu i potroenu energiju preuzetu iz mree.
Fotonaponski sustav prikljuen na javnu mreu preko kune instalacije je u paralelnom pogonu s distribucijskom mreom, a namijenjen je za napajanje troila u obiteljskoj kui, a viak elektrine energije odlazi u elektrodistribucijsku mreu.
Kad solarni moduli ne proizvode dovoljno elektrine energije, napajanje troila u kuanstvu
nadopunjuje se preuzimanjem energije iz mree, slika 3.5. S obzirom na to da instalirani fotonaponski sustavi prikljueni na javnu mreu preko kune instalacije proizvode najvie elektrine
energije sredinom dana, oni podmiruju vlastite potrebe i dobrim dijelom rastereuju elektroenergetski sustav, to moe biti od velike vanosti u podrujima gdje je slaba elektroenergetska mrea.
brojilo predane
el. energije
izmjenjiva
dc/ac
fotonaponski
moduli
javna
mrea
brojilo preuzete
el. energije
prikljuak
na mreu
troila
Slika 3.5. Brojila predane i preuzete elektrine energije
Prednosti fotonaponskih sustava, kao distribuirane proizvodnje elektrine energije, spojenih

na javnu elektroenergetsku mreu preko kune instalacije su sljedee:
e proizvodi se ekoloki ista elektrina energija bez oneienja okolia
e sva se pretvorba energije obavljala u blizini mjesta potronje
e nema gubitaka energije u prijenosu i distribuciji
e pouzdanost i sigurnost opskrbe
e trokovi odravanja postrojenja znatno su nii od odravanja centraliziranih
proizvodnih objekata
e lokacije za instalaciju fotonaponskih sustava u odnosu na velike centralizirane
proizvodne sustave, jednostavnije je, lake i bre pronai
e jednostavna i brza instalacija te putanje u pogon
Vie fotonaponskih modula koji mogu biti serijski i/ili paralelno povezani oblikuju tzv. solarni
generator odreene nazivne snage koja se oznaava u Wp, kWp ili MWp. Fotonaponski moduli
proizvode istosmjernu struju dc (engl. direct current), obino s naponom 12 ili 24 V. Solarni
izmjenjivai, slika 3.6., pretvaraju istosmjernu struju modula u izmjeninu, sinkroniziranu s naponom i frekvencijom mree.
21
Slika 3.6. Izmjenjiva, njemakog proizvoaa SMA, (lijevo) i izmjenjiva,

austrijskog proizvoaa Fronius, (desno)
U veini se zemalja Europske unije, s obzirom na instaliranu snagu, fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu preko kune instalacije mogu podijeliti na one do 30 kW,
od 30 kW do 100 kW i preko 100 kW. U Republici Hrvatskoj za sada vrijedi podjela prema instaliranoj snazi do 10 kW, od 10 kW do 30 kW i preko 30 kW.
3.2.1. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu preko
kune instalacije snage do 30 kW
Prva znaajnija primjena fotonaponskih sustava poela je ugradnjom FN sustava na krovove graevina (kose ili ravne) ili ugradnjom u fasade graevina. To su u poetku bili sustavi manjih snaga do
30 kWp, spojeni na javnu mreu preko kune instalacije, (slike 3.7. i 3.8.). Zemlje predvodnice u
ugradnji fotonaponskih sustava, koje su omoguile slobodan pristup otvorenoj javnoj mrei i predaju elektrine energije po povlatenoj cijeni, bile su Njemaka, Austrija, vicarska, Danska i SAD.
Slika 3.7. Salem, SAD, snaga 8,4 kWp
Slika 3.8. Zermatt, vicarska, snaga 11,5 kWp
3.2.2. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu

preko kune instalacije snage od 30 kW do 100 kW
Slika 3.9. Ministarstvo gospodarstva

Njemake, Berlin, snaga 100 kWp
Slika 3.10. Vatrogasna postaja, Gifhorn,

Njemaka, snaga 60,86 kWp
22
3.2.3. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu

preko kune instalacije snage vee od 100 kW
Usavravanjem rada manjih fotonaponskih sustava poeli su se na graevinama ili neposredno u
njihovoj blizini ugraivati i sustavi veih snaga, i do 1 MWp, spojeni na javnu mreu preko postojee tzv. kune mree. Taka je, primjerice zrana luka u Mnchenu, Njemaka, slika 3.11., s instaliranim fotonaponskim modulima snage 475 kWp.
Slika 3.11. Zrana luka u Mnchenu,

snaga 475 kWp
Slika 3.12. Proizvodna hala, Memmingen,

Njemaka, snaga 950 kWp
Za ugradnju veih fotonaponskih sustava na raspolaganju su velike kose ili ravne povrine
stambenih graevina, proizvodnih hala, sportskih dvorana, ugostiteljskih objekata i sl. Na slici
10.12. prikazani su fotonaponski moduli na proizvodnoj hali u Memmingenu, u SR Njemakoj,
instalirane snage 950 kWp, a na slici 3.13. prikazan je jedan fotonaponski solarni krov u mjestu
Rivesaltes u Francuskoj instalirane snage 850 kWp. Ovdje treba istaknuti i dvoranu za audijencije
pape Pavla VI. u Vatikanu, snage 220 kWp, slika 3.14.
Slika 3.13. Solarni krov, Rivesaltes,

Francuska, snaga 850 kWp
Slika 3.14. Papina prijemna dvorana,

Vatikan, snaga 220 kWp
3.3. Fotonaponski sustavi izravno prikljueni na javnu

elektroenergetsku mreu
Razvojem trita fotonaponske tehnologije, primjerice elija, modula, izmjenjivaa i pratee opreme, poinju se FN sustavi ugraivati ne samo na graevinama ili u njihovoj neposrednoj blizini,
nego i na slobodnim povrinama u blizini elektroenergetske mree, te gradnjom djela elektroenergetske mree do prikljuka na nisku, srednju ili visoku razinu napona elektroenergetskog sustava.
Ti su sustavi izravno prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu i svu proizvedenu elektrinu energiju predaju u elektroenergetski sustav, kao to je prikazano na slici 3.15. Za te je sustave
karakteristina vea snaga i uglavnom se instaliraju na veim povrinama. Obino zahtijevaju od
23
30 do 40 m2 povrine za jedan kW snage, to je oko tri do etiri puta vie u odnosu na kristalne
module, ili est puta vie u odnosu na module od tankog filma, instalirane na kosim krovovima.
fotonaponski moduli
izmjenjiva dc/ac
brojilo predane
elektrine energije
javna
elektroenergetska
mrea
Slika 3.15. Fotonaponski sustav izravno prikljuen na javnu elektroenergetsku mreu

mreu snage do 10 MW
Na slici 3.16. prikazan je jedan vei fotonaponski sustav izravno prikljuen na javnu elektroenergetsku mreu, instaliran u mjestu Heusden u Belgiji, snage 4,7 MWp, a na slici 3.17. prikazana je
jedna vea solarna elektrana instalirana u mjestu Villar de Cuenca u panjolskoj, snage 9,8 MWp.
Slika 3.16. Solarni park, Heusden,

Belgija, snaga 4,7 MWp
Slika 3.17. Solarna elektrana, Villar de Cuenca,

panjolska, snaga 9,8 MWp

mreu snage od 10 MW do 30 MW
U posljednje se vrijeme irom svijeta mogu vidjeti solarne elektrane veih snaga, ak i preko
10 MWp, koje su izravno prikljuene na javnu elektroenergetsku mreu i svu proizvedenu elektrinu energiju predaju u elektroenergetski sustav.
Slika 3.18. Solarni park Zeithain,

u Njemakoj, snaga 12 MWp
Slika 3.19. Solarni park Almeria,

u panjolskoj, snaga 15 MWp
24
Jedan vei solarni park izravno prikljuen na javnu elektroenergetsku mreu prikazan je na
slici 3.18. Taj solarni park, nazvan "Zeithain", nalazi se u mjestu Zeithain u saveznoj dravi Sachsen u Njemakoj i ima instaliranu snagu 12 MWp. Na slici 3.19. prikazan je solarni park "Almeria"
koji se nalazi u istoimenom mjestu u panjolskoj, a nazivne je snage 15 MWp.
mreu snage vee od 30 MW
Na slici 3.20. prikazan je jedan veliki solarni park snage 40 MWp, nazvan "Waldpolenz", a instaliran je u mjestu Brandis, na mjestu nekadanje vojne zrane luke, u saveznoj dravi Sachsen u Njemakoj. Instalirani su moduli od tankog filma tvrtke First Solar na povrini 110 hektara, to odgovara veliini oko 200 nogometnih terena. Oekuje se godinja proizvodnja od 40 milijuna kWh
elektrine energije i pri tome e se utedjeti oko 25 000 tona staklenikog plina ugljikova dioksida.
Cijena investicije iznosila je 130 milijuna eura.
Slika 3.20. Solarni park Waldpolenz,

Brandis, Njemaka, snaga 40 MWp
Slika 3.21. Solarni park Lieberoser,

Turnow-Preilack, Njemaka, snaga 53 MWp
Na slici 3.21. prikazana je fotonaponska elektrana snage 53 MWp, nazvana Solarni park Lieberoser Heide, do sada najvea u Njemakoj. Nalazi se u mjestu Turnow-Preilack, na nekadanjem vojnom poligonu u Brandenburgu. Oekuje se godinja proizvodnja od 52 milijuna kWh
elektrine energije i pri tome e se utedjeti preko 30 000 tona ugljikova dioksida. Cijena investicije iznosila je 160 milijuna eura.
3.4. Ugradnja fotonaponskih modula od tankog filma

U novije vrijeme, pored dominantne ugradnje fotonaponskih modula od monokristalnog i polikristalnog silicija, sve se vie ugrauju i fotonaponski moduli s tankim filmom od razliitih materijala
kao to su amorfni silicij, CdTe, CIS, CIGSS i drugi. Na slici 3.22. prikazana su dva primjera ugradnje fotonaponskih modula od tankog filma kadmijeva telurida (CdTe).
Slika 3.22. Primjeri ugradnje fotonaponskih modula od tankog filma kadmijeva telurida (CdTe)
25
Oekuje se da e cijena fotonaponskih modula od tankog filma, zbog znatno manjeg utroka materijala za izradu elija i mogunosti proizvodnje velikih koliina elija, daleko bre padati u odnosu
na fotonaponske module od monokristalnog i polikristalnog silicija. To e prema prognozi Europskog udruenja industrije fotonapona (EPIA), zacijelo u budunosti poveati udio ugraenih fotonaponskih modula tankog filma sa skromnih 10 % na predvienih 25 % do 2013. godine
3.5. Fotonaponski moduli na proelju graevina

Jedno je od vanijih podruja primjene fotonaponskih modula i suvremena, energetski uinkovita
arhitektura povezana s dizajnom u arhitekturi. Dizajn proelja daje posebnu karakteristiku izgledu
graevina. Energetski uinkovita arhitektura vezana je na novu odredbu Europskog parlamenta, a
odnosi se na sve lanice Europske unije, prema kojoj nakon 2018. godine svaka zgrada mora proizvesti vie energije nego to je potroi.
Slika 3.23. Fotonaponski moduli od polikristalnog

silicija na junom proelju zgrade
Slika 3.24. Proelje zgrade

sa CIC modulima
Na slici 3.23. prikazana je graevina koja na svome proelju ima ugraene fotonaponske module od polikristalnog silicija, a na slici 3.24. prikazana je zgrada koja na svome proelju ima ugraene solarne module od solarnih elija tankog filma bakar-indij-diselenida (CIS).
Slika 3.25. Toranj dizala od providnih

solarnih modula, Kulturni centar,
Constance, vicarska
Slika 3.26. Zgrada Udruenja za gradnju

drvetom, moduli staklo-staklo i izolacijsko
staklo, Mnchen, Njemaka
26
Na slici 3.25. prikazan je toranj dizala Kulturnog centara Constance u vicarskoj, koji na junom proelju tornja ima ugraene providne (transparentne) module od solarnih elija bez protureflektirajueg zatitnog sloja, a na slici 3.26. prikazana je zgrada Njemakog udruenja za
gradnju drvetom sa sjeditem u Mnchenu u Njemakoj, s proeljem od ugraenih solarnih modula u tehnologiji staklo-staklo i izolacijsko staklo.
Slika 3.27. Zgrada ije je proelje

obloeno solarnim modulima,
Kobe, Japan
Slika 3.28. Stubite tornja zgrade

Ceramique, providni moduli s izolacijskim
staklom, Maastricht, Nizozemska
Na slici 3.27. prikazana je jedna zgrada ije je proelje obloeno solarnim modulima u gradu
Kobe u Japanu, a na slici 3.28. prikazano je stubite tornja zgrade Ceramique u Maastrichtu u Nizozemskoj na kojemu su ugraeni providni moduli s izolacijskim staklom.
3.6. Stakleni krovovi graevina s fotonaponskim modulima

Od posebne su vanosti u arhitekturi stakleni krovovi s integriranim fotonaponskim modulima.
Slika 3.29. Krov Epiphanias krstionice,

Hannover, Njemaka
Slika 3.30. Zimski vrt s poluprovidnim

modulima od tankog filma
27
Znamo da na proelja zgrada kao i na krovove (ravne ili kose), tijekom cijele godine dolazi
velika koliina suneva zraenja koja se moe iskoristiti za dobivanje elektrine energije. Dakle,
proelja i krovovi u budunosti nee samo tititi od vjetra i padalina, nego e postati i sustavi za
proizvodnju toplinske i elektrine energije.
Na slici 3.29. prikazan je krov krstionice Epiphanias u Hannoveru u Njemakoj, koji se sastoji
od modula s izolacijskim staklom, a na slici 3.30. prikazan je jedan zimski vrt s poluprovidnim
(engl. semi-transparent) modulima od tankog filma amorfnog silicija [120].
Slika 3.31. Krov starakog doma,

Strassen, Luksemburg
Slika 3.32. Sveuilite za primijenjenu

znanost, Bonn, Njemaka
Na slici 3.31. prikazan je krov starakog doma u Strassenu u Luksemburgu, koji se sastoji od
modula s izolacijskim staklom, a na slici 3.32. prikazan je krov Sveuilita za primijenjenu znanost u Bonnu u Njemakoj, izveden od modula s izolacijskim staklom.
Slika 3.33. Akademija za usavravanje

Ministarstva unutarnjih poslova Njemake
Slika 3.34. Informacijski centar za ekoloku

gradnju, Boxtel, Nizozemska
Na slici 3.33. prikazan je krov koji se sastoji od modula izraenih u tehnologiji staklo-staklo,
Akademije za usavravanje Ministarstva unutarnjih poslova Njemake u saveznoj dravi RhineWestphalia, a na slici 3.34. prikazan je krov Informacijskog centra za ekoloku gradnju u gradu
Boxtelu u Nizozemskoj, koji se takoer sastoji od izvedenih modula u tehnologiji staklo-staklo.
28
3.7. Nadstrenice za vozila od fotonaponskih modula

Velike slobodne neiskoritene povrine nalaze se na parkiralinim mjestima, a mogle bi se iskoristiti za postavljanje nadstrenica, koje, osim to mogu tititi od Sunca, kie, tue i snijega, mogu
posluiti i za dobivanje elektrine energije. (Slika 3.35. i 3.36.)
S obzirom na to da se u blizini takvih objekata nalaze i graevine koje troe elektrinu energiju, odnosno ve postoji elektrodistribucijska mrea, ugraeni fotonaponski sustavi mogu se izravno prikljuiti na javnu elektroenergetsku mreu preko tzv. kune instalacije. Takoer je mogue, i
o tome se razmilja, da vozila koja imaju elektrini pogon izravno pune svoje akumulatore strujom proizvedenom s fotonaponske plaajui odgovarajuim etonima, novcem ili karticom.
Slika 3.35. Manja nadstrenica od

fotonaponskih modula
Slika 3.36. Mjesta za parkiranje veeg trgovakog

centra s fotonaponskim modulima
3.8. Fotonaponski moduli ugraeni na autocestama

Na slici 3.37. prikazan je dio autoceste A 92 u Njemakoj na kojoj je u duini 1,2 km na junom
kraku ugraeno 600 kW fotonaponskih modula za proizvodnju elektrine energije i predaju u javnu elektroenergetsku mreu.
Slika 3.37. Autocesta (A 92) u duini 1,2 km

sa 600 kW FN modula, Njemaka
Slika 3.38. Autocesta sa 100 kW

FN modula, vicarska
Na slici 3.38. je prikazan je dio autoceste u vicarskoj, s ugraenih 100 kW fotonaponskih modula za proizvodnju elektrine energije i predaju u elektroenergetsku mreu.
3.9. Fotonaponski moduli na zatienim spomenicima kulture

Da se fotonaponski sustavi mogu ugraivati i na zatienim spomenicima kulture ili unutar zatienih podruja kulturno-povijesne batine, pokazuju primjeri na slikama 3.39. i 3.40. Zacijelo je
29
jedna od vanih zatienih graevina i dvorana za audijencije Pavla VI. u Vatikanu, no ona, unato tome, na svome krovu ima fotonaponske module snage 220 kWp. (Sliku 3.14.)
Slika 3.39. Fotonaponski moduli na krovu

crkve kao zatienoga kulturnog dobra
Slika 3.40. Fotonaponski moduli na zvoniku

crkve, Steckborn, vicarska
3.10. Fotonaponski sustavi u Republici Hrvatskoj prikljueni na javnu

elektroenergetsku mreu preko kune instalacije
Temeljem Uredbe o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih izvora
energije i kogeneracije, a ija se proizvodnja potie, u Republici Hrvatskoj donesena je niz zakonskih i podzakonskih propisa, kao tu su Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora
energije i kogeneracije i Pravilnik o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije.
Dakle, navedenim zakonskim i podzakonskim propisima od 1. srpnja 2007. godine stekli su se
uvjeti da svi oni koji ele ugraditi fotonaponski sustav mogu dobiti status povlatenog proizvoaa elektrine energije, i tako dobiti naknadu za isporuenu elektrinu energiju u javnu elektroenergetsku mreu.
Do sada je u Hrvatskoj instalirano oko desetak fotonaponskih sustava, uglavnom manjih snaga, koji su spojeni na javnu elektroenergetsku mreu. Neki od tih sustava prikazani su na slikama
od 3.41. do 3.46. Veina prikazanih fotonaponskih sustava u tijeku je ishoenja potrebne dokumentacije glede stjecanja statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije, nakon ega slijedi
Ugovor o otkupu elektrine energije s hrvatskim operatorom trita energije.
Slika 3.41. Fotonaponski sustav,

Kadina Glavica, Drni, snaga 6,12 kWp

akovec, snaga 6,72 kWp
30

Metkovi, snaga 9,69 kWp
Slika 3.44. Fotonaponski sustav kue Stilin,

Zagreb, snaga 36,1 kWp
Slika 3.45. Solarni krov u panskom,

Zagreb, snaga 9,59 kWp
Slika 3.46. Solarna elektrana u Rijeci,

snaga 9,9 kWp
3.11. Potrebna povrina za proizvodnju energije iz

fotonaponskih sustava
Ovisno o tome kakvi su fotonaponski moduli, odnosno jesu li izraeni od monokristalnih ili polikristalnih elija ili su moduli od tankog filma (CIS), (CIGSS) (CdTe) ili amorfnog silicija, bit e
potrebna i razliita povrina za odreenu snagu pojedinog modula, slika 3.47.
monokristalne elije
elije visokog stupnja djelovanja
polikristalne elije
bakar-indij-diselenid (CIS)
7 m2 9 m2
6 m2 7 m2
7,5 m2 10 m2
9 m2 11 m2
kadmijev telurid (CdTe)
12 m2 17 m2
amorfni silicij
14 m2 20 m2
Slika 3.47. Potrebna povrina za smjetaj fotonaponskih modula snage 1 kWp
31
Potrebna povrina za smjetaj fotonaponskih modula bitna je za manje fotonaponske sustave u

kojima elimo na to manjoj povrini, ili povrini koja nam stoji na raspolaganju, dobiti to je
mogue veu snagu fotonaponskog sustava, a time i vie elektrine energije.
Na slici 3.48. dana je usporedba potrebne povrine za proizvodnju elektrine energije od 270
TWh iz razliitih izvora energije. Uoljivo je da za istu koliinu proizvedene elektrine energije
najmanju povrinu zauzima koritenje suneve energije, bilo u solarnim termoelektranama ili fotonaponskim modulima.
km2
120000
105218
110000
100000
90000
80000
70000
60000
50000
36422
40000
28328
30000
20000
10000
0
8094
2832
Solar
Vjetar
1
Biomasa
Nafta
Plin
Slika 3.48. Usporedba potrebne povrine za proizvodnju elektrine energije iz razliitih izvora
Bez obzira na to je li rije o fotonaponskom sustavu izravno spojenom na javnu mreu ili spojenom na javnu mreu preko kune mree, najvanija i trenutano najskuplja komponenta cijelog
sustava su fotonaponski moduli.
Ostale komponente fotonaponskog sustava (spojna kutija sa zatitnom opremom, kabeli istosmjernog razvoda, glavna sklopka za odvajanje, izmjenjiva dc/ac, kabeli izmjeninog razvoda,
brojila predane i preuzete elektrine energije) jo su uvijek ispod 50 % od ukupne investicije.
Na slici 3.49. prikazan je udio cijene modula u ukupnoj cijeni fotonaponskog sustava iz 2004.
godine, kao i realna predvianja od 2010. godine do 2050. godine. U 2004. godini cijena modula
iznosila je oko 3 eura po vatu vrne snage (/Wp), dok je ostatak sustava, odnosno ostale komponente fotonaponskog sustava, iznosio oko 2 /Wp.
Tijekom idueg razdoblja jasno se vidi da e cijena fotonaponskih modula, kao i ostalih komponenti sustava padati. Tako e 2020. godine cijena modula iznositi oko 1 /Wp dok e isto toliko
iznositi i ostale komponente fotonaponskog sustava. Ve 2030. godine cijene e pasti za 50 % u
odnosu na 2020. godinu, tako da e cijena modula iznositi oko 0,5 /Wp, koliko i ostale komponente fotonaponskog sustava.
Dugorono se predvia da e ukupna cijena fotonaponskog sustava (moduli i ostala oprema
sustava) iznositi oko 0,5 /Wp, to e dati daleko najpovoljniju proizvodnu cijenu elektrine energije u odnosu na bili kojo izvor energije, bio on obnovljiv ili neobnovljiv.
32
Ostatak sustava
/Wp
Moduli
2004
2010
2020
2030
2050
Slika 3.49. Udio cijene modula u ukupnoj cijeni fotonaponskog sustava
3.12. Sigurnosna zatita fotonaponskih sustava

Svaki bi objekt morao imati gromobransku instalaciju, temeljni uzemljiva i odvodnike prenapona
na izmjeninoj strani, a ako graevina ima i solarne fotonaponske module, tada bi odvodnike
prenapona morala imati i na istosmjernoj strani. Na gromobransku instalaciju, odnosno na
temeljni uzemljiva, vezana je sabirnica za izjednaenje potencijala.
3.12.1. Gromobranska instalacija
Grom nastaje kratkotrajnim pranjenjem statikog atmosferskog elektriciteta izmeu oblaka i
zemlje, a ima napon od sto milijuna volti, jakost nekoliko desetaka tisua ampera, u razdoblju
od 1 do 100 milisekundi, uz naglo zagrijavanje zraka do 30 000 C, uslijed ega nastaje grmljavina. Grmljavina se uje nakon munje ili bljeska, zbog jakog zagrijavanja i ekspanzije zraka
unutar kanala munje. Izbijanje atmosferskog elektriciteta ima svjetlosne (linijska munja, trakasta munja, loptasta munja, munja sijevalica), akustike (grmljavina) i mehanike uinke. Zapravo
su, munja i grom dio iste pojave, samo se munja vidi prije nego to se uje grom jer svjetlo putuje bre od zvuka.
S obzirom na to da su fotonaponski sustavi obino instalirani na krovovima kua ili na velikim
slobodnim povrinama, to u zaetku poveava vjerojatnost od udara groma (atmosferskih prenapona). Da bi se tijekom ivotnog vijeka osigurao siguran i neprekidan rad fotonaponskog sustava,
potrebno je predvidjeti cjelokupnu zatitu od atmosferskih i induciranih prenapona ve prilikom
projektiranja fotonaponskog sustava, a mjere zatite sustavno provoditi tijekom montae.
Posljedice udara groma na fotonaponske module osjetit e se i na ostaloj elektrinoj opremi i
ureajima zbog elektrine povezanost izmeu fotonaponskog sustava i elektrine instalacije u graevini. Zatita fotonaponskih sustava od atmosferskih i induciranih prenapona mora biti u skladu s
normama Europske unije: EN 60364-7-712 (elektrina instalacija fotonaponskog sustava), EN
61173 (zatita od prenapona nastalih u fotonaponskom sustavu), EN 62305 (gromobrani) i EN
62305-2 (oekivani rizici oteenja fotonaponskih sustava).
Kod gromobranske instalacije imamo nekoliko bitnih elemenata u zatiti zgrada i drugih objekata od udara groma. Prvi je element hvataljka. To je najistureniji dio gromobrana i njegova je
zadaa da na sebe privue i preuzme udarac groma i tako zatiti objekat ispod sebe. Pojavljuje se
u dvama osnovnim oblicima: kao ipka ili kao ue. Drugi je zadatak gromobranske instalacije da
prihvaenu struju groma sigurno odvede od hvataljke u zemlju. Za to se postavlja jedan ili vie
odvoda. Oni moraju izdrati zagrijavanje uzrokovano prolaskom struje groma kroz njih. Trea im
je zadaa da se struja groma to bolje odvede u zemlju. Za to slue uzemljivai koji se ukapaju u
zemlju i spajaju na odvod. Njihov otpor mora biti to manji kako bi i pad napona na njima zbog
prolaska struje groma bio to manji. Odvod gromobrana ima upravo taj napon i ako on nije dovoljno malen, mogu nastati preskoci s odvoda prema drugim predmetima u blizini, pogotovo onima koji su uzemljeni na drugaiji nain, kao npr. vodovodne ili plinske instalacije.
Da se ne bi dogodili takvi povratni preskoci, nastoji se otpor uzemljenja, a time i pad napona na
njemu, izvesti to manjim. esto se i provodi mjera izjednaavanja potencijala. To znai da se
elektriki poveu uzemljiva i metalni dijelovi koji dolaze iz okoline. Na taj su nain sprijeeni
preskoci koji bi mogli nastati zbog razlike napona na gromobranu i drugim uzemljenim dijelovima.
Slika 3.50. Fotonaponski sustav i gromobranska instalacija graevine
Kod postavljanja fotonaponskih modula na krov kue s postojeom gromobranskom instalacijom, oteenje se fotonaponskog sustava minimizira doputenom udaljenou izmeu fotonaponskih modula i gromobranske instalacije, kao to prikazuje slika 3.50. Udaljenost izmeu
fotonaponskih modula i gromobranske instalacije na krovu treba biti vea od 0,5 m. Ako nije mogue ostvariti udaljenost veu od 0,5 m, potrebno je fotonaponske module vodljivo spojiti s gromobranskom instalacijom koja je spojena s uzemljenjem, da struja udara groma ne bi tekla konstrukcijskim okvirom fotonaponskih modula.
3.12.2. Izjednaenje potencijala
Izjednaenje potencijala je galvansko povezivanje svih metalnih masa. Vodi za izjednaenje potencijala prikljuuje sve metalne vodove objekta na sabirnicu za izjednaenje potencijala. Pri tome
postoji mogunost da se meusobno spaja vie vodova koji se onda prikljuuju preko glavnog vodia za izjednaenje potencijala na sabirnicu izjednaenja potencijala. Vodi za izjednaenje potencijala oznaava se kao zatitni vodi zelenoutom bojom.
33
34
Glavno izjednaenje potencijala obuhvaa cijeli objekt, a izvodi se zbog sprjeavanja unoenja
opasnih vanjskih potencijala u objekt, zbog sprjeavanja pojave razlike potencijala u objektu u
kojem uvijek postoji velik broj instalacija s vodljivim dijelovima koje nije mogue meusobno
izolirati. Kada se u zgradi izvede glavno izjednaenje potencijala, cijela zgrada ini jedan siguran
sustav u kojemu je mala vjerojatnost pojave opasnih napona dodira. U svakom objektu mora postojati sabirnica za izjednaenje potencijala i na nju se spajaju svi vodljivi dijelovi: zatitni vodii
PE, PEN vodii i glavni zemljovod, uzemljenja, cijevi i metalni dijelovi drugih instalacija u zgradi
kao i metalni dijelovi konstrukcije zgrade. Glavno se izjednaenje potencijala izvodi vodiima iji
presjek ne smije biti manji od polovice presjeka najveega zatitnog vodia u objektu, ni manji od
6 mm2 za Cu, a ne mora biti ni vei od 25 mm2 za Cu.
3.12.3. Odvodnici prenapona
Prenapon se javlja u sluaju izravnog udara groma u objekt, udara groma u fazni ili dozemni vodi
dalekovoda, atmosferskog izbijanja oblak-oblak ili induciranog napona u sekciji niskog napona.
Odvodnici prenapona predstavljaju zatitu od atmosferskih izboja za mreno vezani izmjeniva,
kao i za ostalu opremu koja se nalazi u objektu.
Mreno vezani izmjenjiva titi se od atmosferskih pranjenja, koja se mogu pojaviti na
okvirima fotonaponskih modula koji su postavljeni na krovu graevine, odvodnikom prenapona
na istosmjernoj DC strani, to je na slici 3.50. oznaeno brojem 1. Odvodnici prenapona na
izmjeninoj strani AC tite mreno vezani izmjenjiva i ostala troila u graevini od prenapona
koji dolaze iz elektrine mree, to je na slici 3.50. oznaeno brojem 5 ili 3. Odvodnici prenapona
na istosmjernoj DC strani odabiru se prema naponu praznog hoda fotonaponskog izvora (ukupnog
broja spojenih modula). Odvodnici prenapona na istosmjernoj i na izmjeninoj strani, kao i okviri
fotonaponskih modula, spajaju se na sabirnicu za izjednaenje potencijala.
Ako je udaljenost izmeu prikljuno sabirnikog polja fotonaponskih modula i izmjenjivaa
DC/AC manja od 25 m, preporuuje se da se samo na jednom mjestu ugradi odvodnik prenapona.
Na slici 3.51. prikazan je fotonaponski sustav s ugraenim odvodnicima prenapona u neposrednoj
blizini izmjenjivaa i prikljunog sabirnikog polja fotonaponskih modula. Dakle, zatita mora biti
osigurana ne samo na izlaznoj strani izmjenjivaa, nego i na izlaznoj strani fotonaponskih modula.
Slika 3.51. Zatita fotonaponskog sustava uzemljenjem i odvodnicima prenapona
Na primjeru TN-S sustava, kako prikazuje slika 3.51., vod faze L i neutralnog vodia N preko
AC odvodnika prenapona spojeni su sa zatitnim vodiem PE. PE vodi je spojen na sabirnicu za
izjednaenje potencijala, a ona je spojena na gromobransku instalaciju koja vodi na uzemljiva
graevine. Na slici su prikazane dvije grupe DC odvodnika prenapona. Prva se grupa postavlja
neposredno u spojnoj kutiji fotonaponskih modula i odvodi atmosferski prenapon s fotonaponskih
modula u uzemljiva. Druga se grupa postavlja na kraju istosmjernog kabela prije spajanja na
mreno vezani izmjenjiva. Ona titi mreno vezani izmjenjiva od induciranog napona u sekciji
niskog napona.
3.12.4. Uzemljivai i sustavi uzemljenja
Bitan dio gromobranske instalacije je i uzemljiva. On mora dobro provesti struju groma u zemlju, drugim rijeima njegov otpor mora biti to manji. Taj otpor ovisi o karakteristikama zemljita
u koje se ukopava uzemljiva i o geometriji samog uzemljivaa. Karakteristika zemljita bitna za
izvedbu dobrog uzemljivaa jest specifini otpor tla, a on se definira kao otpor koji struji prua
kocka od homogenog zemljita s veliinom stranica od 1 m. Ako je specifini otpor vei, onda se
mora ii na izvedbu uzemljivaa veih dimenzija, kako bi se ukupni otpor smanjio.
Ako konstrukcija fotonaponskih modula nije vodljivo spojena s gromobranskom instalacijom
ili sama kua nema gromobransku instalaciju, potrebno je konstrukciju fotonaponskih modula izravno spojiti s uzemljenjem.
Uzemljivai najee dolaze u sljedeim izvedbama: trakasti (u obliku metalne trake koja se
zakapa u zemlju, a traka je najee od pocinanog elika, rjee od bakra), tapni (u obliku metalne ipke ili cijevi koja se ukopa okomito u zemlju) i temeljni (metalni vodii koji se postavljaju u
temelje objekta i preko velike povrine betona dolaze u kontakt s okolnom zemljom).
Prilikom prolaska struje kroz uzemljiva i njezina daljnjeg rasprostiranja kroz zemlju, stvara
se na zemlji raspodjela potencijala najee u obliku tzv. potencijalnog lijevka. To znai da je potencijal najvii uz sam uzemljiva, a s poveanjem udaljenosti od uzemljivaa naglo opada. To je
logino, jer struja pravi najvei pad napona dok se rasprostire na malom podruju oko uzemljivaa. Kad od njega malo odmakne, ima pred sobom mnogo veu povrinu i stoga manji otpor pa su i
padovi napona manji.
13.13. Fotonaponski sustavi u Europi i svijetu

Trite fotonaponskih sustava imalo je do sada snaan rast, to e se sigurno nastaviti i u sljedeim godinama. Do kraja 2009. godine u svijetu je instalirano blizu 23 GW fotonaponskih sustava,
slika 3.52. U ugradnji fotonaponskih sustava prednjai Europa u kojoj je instalirano 16 GW i koja
obuhvaa oko 70 % ukupno instaliranih sustava, zatim slijedi Japan sa 2,6 GW, SAD sa 1,6 GW a
ostalo otpada na ostatak svijeta.
Europsko udruenje industrije fotonapona EPIA (engl. European Photovoltaic Industry Association), koje broji preko 200 tvrtki u svijetu koje se bave industrijom fotonaponske tehnologije
(95 % europskih tvrtki, odnosno 80 % svjetskih), dalo je jasnu poruku i predvianja do 2014. godine, s pogledom i do 2020. odnosno 2040. godine.
EPIA predvia (a sve to su do sada prognozirali, znatno je i nadmaeno) da e solarna fotonaponska tehnologija do 2020. godine pokriti 12 % u Europskoj uniji potroene elektrine energije,
a 2040. godine ak 28 %. Takoer su iznijeli podatak da je 2008. godine u industriji fotonaponske
tehnologije izravno radilo 130 000 radnika te posredno jo 60 000. Njihova je procjena da e
2020. godine raditi oko 1,4 milijuna radnika, a 2030. godine ak 2,2 milijuna radnika na podruju
fotonaponskih sustava.
Udio Europe na tritu fotonaponskih sustava u 2009. godini iznosio je 78 % (5618 MW), zatim slijedi SAD (477 MW) sa 7 % i Japan (484 MW) sa 7 % te Juna Koreja s 2 % (168 MW) i
Kina s takoer 2 % (160 MW). Na ostatak svijeta odnosi se preostalih 4 % (309 MW). (Slika 3.53.)
35
36
snaga, MW
26000
24000
22893
22000
20000
18000
15677
16000
14000
12000
9360
10000
8000
6929
5323
6000
4000
2000
1166
1428
1761
2229
1999
2000
2001
2002
2823
3924
0
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
Slika 3.52. Godinja ukupna snaga u svijetu instaliranih fotonaponskih sustava
Ostatak svijeta; 6%
Juna Koreja; 2%
USA; 7%
Japan; 7%
Europa; 78%
Slika 3.53. Trini udjeli fotonaponskih sustava u svijetu 2009. godine
U svijetu je 2009. godine instalirano 7,2 GW fotonaponskih sustava. Ovome je znatan doprinos
dalo snano razvijeno europsko trite fotonaponske tehnologije. U Europskoj uniji instalirano je
2009. godine 5,6 GW, to je 78 % ukupno instaliranih fotonaponskih sustava te godine u svijetu.
U Europi dominira Njemaka, koja je 2009. godine instalirala novih 3800 MW, to je 53 %
fotonaponskih sustava instaliranih u svijetu, odnosno 68 % instaliranih fotonaponskih sustava u
Europi te godine. Njemaka, s ukupno 10 000 MW fotonaponskih sustava, uvjerljivo je na prvom
mjestu, ne samo u Europi nego i u svijetu.
Iza Njemake s 3800 MW u 2009. godini dolazi Italija sa 730 MW, eka Republika s 411 MW,
Belgija s 292 MW, Francuska s 185 MW itd. (Tablica 3.1.)
Tablica 3.1. Godinji pregled i udjeli pojedinih zemalja u tritu fotonaponskih sustava do 2014. godine
Oznaka
2007. 2008.
2009. 2010.P 2011. P 2012. P 2013. P 2014. P
EPIA*
18
50
292
140
160
200
220
240
EPIA**
200
220
240
260
280
Bugarska
EPIA*
0
2
7
15
40
60
80
100
EPIA**
20
100
150
200
250
eka
EPIA*
3
51
411
900
100
130
150
175
EPIA**
1000
425
450
475
500
Francuska
EPIA*
11
46
185
500
540
580
620
660
EPIA**
700
860
1100
1200
1300
Njemaka
EPIA*
1107
2002
3800
3000
3000
3000
4000
4000
EPIA**
4500
4000
4000
5000
5500
Grka
EPIA*
2
11
36
100
125
145
165
190
EPIA**
115
250
400
450
585
Italija
EPIA*
70
338
730
900
950
1000
1100
1200
EPIA**
1200
1250
1500
1750
2000
Portugal
EPIA*
14
50
32
70
75
80
85
90
EPIA**
100
150
180
220
250
panjolska
EPIA*
560
2605
69
600
500
550
605
675
EPIA**
650
750
820
940
1060
UK
EPIA*
4
6
10
20
80
150
200
250
EPIA**
40
100
200
350
500
Ostatak
EPIA*
16
92
46
45
100
200
300
400
Europe
EPIA**
190
300
650
950
1250
Ukupno
EPIA*
1806
5252
5618
6290
5670
6095
7525
7980
EU
EPIA**
8715
8405
9690 11795 13475
Kina
EPIA*
20
45
160
160
250
300
400
600
EPIA**
600
1000
1250
1800
2500
Indija
EPIA*
20
40
30
50
100
150
200
250
EPIA**
300
500
700
900
1500
Japan
EPIA*
210
230
484
700
900
1000
1100
1200
EPIA**
1200
1800
2000
2200
2400
SAD
EPIA*
207
342
477
600
1200
1500
2000
3000
EPIA**
1000
2000
3000
4500
6000
Ostatak
EPIA*
168
373
447
380
400
480
590
700
svijeta
EPIA**
900
1700
2450
3400
4100
Ukupno
EPIA*
625
1030
1598
1890
2850
3430
4290
5750
bez EU
EPIA**
4000
7000
9400 12800 16500
UKUPNO
EPIA*
2430
6283
7216
8180
8520
9515 11825 13810
EPIA**
12715 15405 19090 24595 29975
EPIA European Photovoltaic Industry Association (Europsko udruenje industrije fotonapona)
EPIA* umjereni rast
EPIA** politika potpora
2010.P do 2014.P procijenjene vrijednosti
Zemlja
Belgija
U tablici 3.1. ujedno je dana i projekcija razvoja fotonaponske tehnologije Europskog udruenja industrije fotonapona (EPIA) od 2010. do 2014. godine sa umjerenim i ubrzanim rastom, uz
politiku potporu parlamenata. Vidljivo je da se uz politiku potporu, koja i sada postoji u veini
zemalja, moe oekivati 2014. godine novih 30 GW fotonaponskih sustava, dok bi to uz umjereni
rast iznosilo svega 14 GW.
U sluaju vee politike odgovornosti prema globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama
te uz politiku potporu fotonaponskim tehnologijama, europsko bi trite fotonapona zabiljeilo
rast sa 5,6 GW u 2009. godini na 13,5 GW u 2014. godini.
37
38
4. Proraun fotonaponskog sustava s

ekonomskom analizom
4.1. Programi za simulaciju, dimenzioniranje i oblikovanje
fotonaponskih sustava
Postoji vie programa kojima se moe simulirati rad fotonaponskih sustava kao to su PV f-Chart,
DASTPVPS, Greenius, Homer, PVcad, PV Design Pro, PVS, PV*Sol, PVSYST, SOLDIM, SolEm, Sunny Design SMA i mnogi drugi. Veina navedenih programa moe se meusobno usporeivati jer se temelje na istim ulaznim parametrima. Postoje detaljne usporedbe simulacija s
rezultatima mjerenja provedenim na stvarnom radu fotonaponskih sustava. Pri simulacijama moemo mijenjati ulazne parametre te tako istraivati i procjenjivati razliite konfiguracije fotonaponskih sustava s obzirom na dugorono dobivenu elektrinu energiju.
Bitan je PVGIS sustav (engl. Photovoltaic Geographical Information System) koji daje procjenu proizvodnje elektrine energije iz fotonaponskih sustava na temelju zemljovida u Europi,
Africi i jugozapadnoj Aziji, gdje postoje stotine meteorolokih mjernih postaja gdje se izravno ili
neizravno mjeri sunevo zraenje. On je dio SOLAREC (engl. Solar Electricity Action) akcije
koja doprinosi primjeni obnovljivih izvora energije u Europskoj uniji kao odrivog i dugorono
sigurnog izvora energije.
Vrste podataka spremljene u PVGIS bazi podataka za Europu sadre tri grupe razina rezolucije
1 1 km, a to su: zemljopisni podaci (administrativne granice, gradovi), klimatski podaci (dnevna
ozraenost horizontalne plohe, omjer difuznog i globalnog ozraenja, optimalni kut nagiba FN
modula za maksimalno iskoritenje energije) i regionalni prosjeci za izabrana podruja (godinja
suma ozraenosti, godinja proizvodnja elektrine energije, optimalni kut nagiba FN modula kroz
cijelu godinu).
Slika 4.1. Temeljna shema simulacijskog programa PVS
Baza podataka za mediteranske zemlje, Afriku i jugozapadnu Aziju sadri prve dvije grupe razina kao i za Europu (geografski podaci i klimatski podaci) ali rezolucije 2 2 km.
Pomou simulacijskog programa PVS razvijenog na Fraunhofer institutu za solarnu energiju

(engl. Fraunhofer Institute for Solar Energy Systems ISE) u Freiburgu, u Njemakoj, moe se simulirati rad fotonaponskog sustava, koristei ulazne parametre lokacije na kojoj je instaliran FN
sustav, odabrane module i izmjenjiva dc/ac. (Slika 4.1)
Navedeni program proraunava, za odreenu lokaciju, koliko elektrine energije moe dati instalirani fotonaponski sustav, koliko se od toga moe izravno iskoristiti, koliko se elektrine energije predaje u mreu, koliki je solarni stupanj pokrivanja u odnosu na potronju elektrine energije
te koliko energije treba uzeti iz mree da bi se zadovoljile energetske potrebe zgrade, ako se radi o
FN sustavu prikljuenom na javnu elektroenergetsku mreu preko kune instalacije.
Navedeni program provodi simulaciju za odreenu lokaciju na temelju ulaznih parametara FN
sustava (snaga FN generatora, vrsta modula, kut nagiba, tip i snaga izmjenjivaa dc/ac) i godinje
potronje zgrade prema dijagramu optereenja. Nakon provedene simulacije dobiva se izvjee s
rezultatima simulacije. Ti su rezultati mjesene i godinje prosjene veliine suneva zraenja na
horizontalnu plohu, suneva zraenja na kut nagiba krova, stupnja djelovanja FN sustava, stupnja
djelovanja dc/ac izmjenjivaa, omjera uinkovitosti i solarni stupanj pokrivanja.
Slino simulacijskom programu PVS radi i simulacijski program PV*SOL koji je razvila tvrtka Valentin Energie Software GmbH iz Berlina, iji je glavni izbornik dan na slici 4.2.
Slika 4.2. Glavni izbornik simulacijskog programa PV*SOL
Slika 4.3. prikazuje izbornik odabira vrste i broja modula za odreenu lokaciju na kojoj je instaliran fotonaponski sustav, kao i kut nagiba i azimut modula simulacijskog programa Sunny Design; V1.31 tvrtke SMA iz Njemake. Bitno je napomenuti da se za lokaciju mogu odabrati razne
zemlje i gradovi diljem Europe i svijeta. Takoer se mogu uzeti razliite vrste modula od razliitih
proizvoaa te s odreenim brojem fotonaponskih modula dobiti eljenu snagu FN sustava.
Navedeni programi uglavnom provode simulaciju, tj. dimenzioniranje fotonaponskog sustava
za odreenu lokaciju, na temelju ulaznih parametara sustava, kao to su snaga FN generatora, vrsta modula i kut nagiba modula, vrsta i snaga izmjenjivaa. Nakon provedene simulacije dobiva se
zavrno izvjee s rezultatima simulacije.
39
40
Slika 4.3. Odabir modula simulacijskim programom Sunny Design; V1.31, SMA
4.2. Ekonomska analiza i povrat investicije u fotonaponski sustav

Pored navedenih simulacijskih programa postoje i jednostavniji naini pomou kojih se dovoljno
precizno, a brzo, moe izraunati godinja proizvedena elektrina energija iz instaliranoga fotonaponskog sustava. Zbog toga emo definirati neke temeljne pojmove, kao omjer uinkovitosti.
Bitan je pokazatelj fotonaponskog sustava, pored stupnja djelovanja modula i stupnja djelovanja izmjenjivaa, omjer uinkovitosti fotonaponskog sustava. Omjer uinkovitosti PR (engl. Performance Ratio) definira se kao omjer izmeu stvarno dobivene elektrine energije fotonaponskog
sustava i elektrine energije na ulazu u sustav. Taj se omjer kree izmeu 70 % i 85 % i vei je za
bolje fotonaponske sustave.
e Omjer uinkovitosti PR:
PR =
Est
EFN
gdje je:
Est stvarno dobivena energija iz fotonaponskog sustava, kWh
EFN dobivena energija iz fotonaponskih modula, kWh
e
Dobivena energija iz fotonaponskih modula:

EFN = EZ m Am kWh
gdje je:
EZ upadna energija suneva zraenja na module, kWh/m2
m stupanj djelovanja modula
Am povrina modula, m2
41
Primjer:
Fotonaponski moduli povrine 80 m2 postavljeni su na krov graevine pod kutom 30 i azimutom
0. Stupanj je djelovanja modula m = 0,13. Omjer uinkovitosti PR iznosi 80 %. Koliko e godinje elektrine energije dati fotonaponski sustav nazivne snage 10 kWp ako je instaliran u Zagrebu, Zadru, Varadinu, Splitu, Sisku, Rijeci, Puli, Osijeku, Hvaru i Dubrovniku te koliko iznosi
specifina godinja proizvedena elektrina energija za navedene gradove?
Rjeenje:
Za navedene gradove uzet emo srednju dnevnu ozraenost prema jugu nagnute plohe pod kutom
od 30 i azimutom 0 (vidi Majdandi; Solarni sustavi Teorijske osnove, projektiranje, ugradnja i primjeri izvedenih projekata pretvorbe energije sunevog zraenja u elektrinu, toplinsku i
energiju hlaenja, Nakladnik Graphis d.o.o., Zagreb). Grubo moemo uzeti upadnu energiju suneva zraenja za navedene gradove sa karte srednje godinje ozraenosti vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u Republici Hrvatskoj (vidi: Dodatak).
Temeljem zadanih parametara, a pomou gore navedenih jednadbi, moemo izraunati elektrinu energiju koju e godinje dati fotonaponski sustav nazivne snage 10 kWp instaliran u nekoliko gradova u Republici Hrvatskoj. Ti su rezultati, kao i specifina godinja proizvedena elektrina energija za navedene gradove, prikazani u tablici 4.1.
Tablica 4.1. Dobivena elektrina energija iz fotonaponskog sustava nazivne snage 10 kWp
instaliranoga u nekoliko gradova u Republici Hrvatskoj
upadna energija
suneva zraenja na
nagnute module,
EZ, kWh/m2
dobivena energija
iz fotonaponskih
modula,
EFN, kWh
Zagreb
1 370
14 248
11 398
1 140
Zadar
1 660
17 264
13 811
1 381
Varadin
1 330
13 832
11 066
1 107
Split
1 720
17 888
14 310
1 431
Sisak
1 350
14 040
11 232
1 123
Rijeka
1 470
15 288
12 230
1 223
Pula
1 580
16 432
13 146
1 315
Osijek
1 370
14 248
11 398
1 140
Hvar
1 780
18 512
14 810
1 481
Dubrovnik
1 710
17 784
14 227
1 423
grad
dobivena el. energija specifina godinja

iz fotonaponskog
proizvedena
sustava,
el. energija
Est, kWh
kWh/kWp
Povrat investicije u fotonaponski sustav instaliran u Zagrebu

Godinja naknada za isporuenu elektrinu energiju u elektroenergetsku mreu:
11 398 kWh 3,7718 kn/kWh* = 42 990,98 kuna
Procjena ukupne investicije:
262 500,00 kuna (3 500,00 /kW)
Vrijeme otplate fotonaponskog sustava:
262 500,00 / 42 990,98 = 6,1 godina
*cijena elektrine energije iz sunane elektrane (fotonaponskoga sustava) instalirane snage do
ukljuivo 10 kW u 2010. godini
Ugovor o otkupu elektrine energije sklapa se na razdoblje od 12 godina.
42
Povrat investicije u fotonaponski sustav instaliran u Zadru

13 811 kWh 3,7718 kn/kWh* = 52 092,33 kuna
262 500,00 kuna (3500,00 /kW)
262 500,00 / 52 092,33 = 5 godina
ukljuivo 10 kW u 2010. godini
Povrat investicije u fotonaponski sustav instaliran u Splitu
14 310 kWh 3,7718 kn/kWh* = 53 974,46 kuna
262 500,00 kuna (3 500,00 /kW)
262 500,00 / 53 974,46 = 4,8 godina
ukljiivo 10 kW u 2010. godini
Napomena:
Ovo vrijeme otplate vrijedi u sluaju da su uloena vlastita financijska sredstva, a ako su sredstva
dobivena od banke, vrijeme otplate fotonaponskog sustava u tom sluaju kree se izmeu 8 i 12
godina, ovisno o dogovorenim kamatama.
Dodatak
Karte ozraenosti vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u Republici Hrvatskoj
Srednja godinja ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem
43
44
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u sijenju
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenje u veljai
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u oujku
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u travnju
45
46
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u svibnju
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u lipnju
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u srpnju
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u kolovozu
47
48
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u rujnu
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u listopadu
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u studenom
Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u prosincu
49

Program Europske unije za Hrvatsku
Instrument pretpristupne pomoi Obnovljivi izvori energije
Project financed by the European Union

IMPLEMENTATION OF NEW CURRICULA:
Increasing knowledge and information on Renewables
Projekt je financiran sredstvima Europske unije
IMPLEMENTACIJA NOVIH KURIKULUMA:
Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Provedbeno tijelo:
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO
Nositelj projekta:
Partneri na projektu:
Grad Oroslavje
Struni suradnici:
Darko Cobovi, dipl. ing.
Goran Nuskern, dipl. ing.
Autor:
Doc. dr. sc. Ljubomir Majdandi, dipl. ing.
HSUSE Hrvatska struna udruga za sunevu energiju
Izdava:
Tehniki urednik:
Mario Lesar, graf. ing.
Dizajn i promocija:
Culmena d.o.o.
Web adresa:
www.ipa-oie.com
Ovaj projekt
financiran je od
Europske unije
Ova publikacija izraena je uz pomo Europske unije.
Za sadraj ove publikacije odgovorna je Srednja kola
Oroslavje i ne odraava stavove Europske unije.
Instrument pretpristupne pomoi

Obnovljivi izvori energije
Instrument pretpristupne pomoi (eng. Instrument for

Pre-Accession Assistance IPA) pretpristupni je program
za razdoblje od 2007. do 2013. godine koji zamjenjuje
Ljubomir Majdandi
dosadanje programe CARDS, Phare, ISPA i SAPARD.

Osnovni ciljevi ovog programa su pomo u izgradnji
institucija i vladavine prava, ljudskih prava, ukljuujui
i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i
nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme,
ekonomski i drutveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju
te regionalnu i prekograninu suradnju.
FOTONAPONSKI
SUSTAVI
doprinosi jaanju gospodarske i socijalne kohezije, te

prioritetima Europske strategije zapoljavanja u podruju
zapoljavanja, obrazovanja, strunog osposobljavanja i
socijalnog ukljuivanja.
Europsku uniju ini 27 zemalja lanica koje su odluile
postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine.
Zajedniki su, tijekom razdoblja proirenja u trajanju
od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije
i odrivog razvoja, zadravajui pritom kulturalnu
raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska
unija posveena je dijeljenju svojih postignua i svojih
vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.
Europska komisija izvrno je tijelo EU.
Prirunik
Vie o projektu na www.ipa-oie.com

Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski Sustavi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski Sustavi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ovaj projekt

Instrument pretpristupne pomoi

Instrument pretpristupne pomoi (eng. Instrument for

dosadanje programe CARDS, Phare, ISPA i SAPARD.

doprinosi jaanju gospodarske i socijalne kohezije, te

Europska komisija izvrno je tijelo EU.

IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala

Project financed by the European Union

2.1.1. isti poluvodii

2.1.2. Poluvodii s primjesama

2.3.3. Izravna pretvorba suneva zraenja u elektrinu energiju

2.3.1. Poetak razvoja solarnih elija

3. SOLARNI FOTONAPONSKI SUSTAVI

3.1. Samostalni fotonaponski sustavi ......................................................... 17

3.2. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku

3.3.1. Fotonaponski sustavi izravno prikljueni na javnu elektroenergetsku

3.6. Stakleni krovovi graevina s fotonaponskim modulima

3.8. Fotonaponski moduli ugraeni na autocestama

3.9. Fotonaponski moduli na zatienim spomenicima kulture

3.10. Fotonaponski sustavi u Republici Hrvatskoj prikljueni na javnu

3.12. Sigurnosna zatita fotonaponskih sustava

3.12.2. Izjednaenje potencijala ............................................................. 33

3.12.4. Uzemljivai i sustavi uzemljenja

4. PRORAUN FOTONAPONSKOG SUSTAVA S EKONOMSKOM ANALIZOM

4.1. Programi za simulaciju, dimenzioniranje i oblikovanje fotonaponskih sustava

Karte ozraenosti vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u Republici Hrvatskoj

Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik]

Slika 1.1. Godinje sunevo zraenje na povrini zemlje u usporedbi sa zalihama

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Slika 1.2. Razliite pretvorbe i oblici energije suneva zraenja

Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik]

Razliite su procjene o koritenju suneve energije u Hrvatskoj. Neke su pesimistine, druge

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

EJ = 1018 J = 280 TWh = 280 109 kWh

Slika 1.4. Teoretski i tehniki potencijal obnovljivih izvora energije

Temeljem pouzdanih simulacija potronje energije procjenjuje se da e ukupna potronja

Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik]

EJ = 1018 J = 280 TWh = 280 109 kWh

obnovljivi izvori energije

EJ = 1018 J = 280 TWh = 280 109 kWh

Slika 1.6. Predvieni scenarij koritenja primarnom energijom 2100. godine

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik]

Slika 2.1. Energijski dijagram istog poluvodia

Pri temperaturama veim od 0 K termikom pobudom se oslobode elektroni iz meuatomskih

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Raspodjelu elektrona u doputene nivoe opisuje Fermijeva funkcija:

Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik]

2.2. Poluvodika dioda (PN-spoj)

Slika 2.2. Energijski dijagram za isti poluvodi

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

2.3. Solarne elije

Slika 2.3. Svemirski satelit opskrbljen solarnim elijama

Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik]

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Slika 2.4. Silicijeva solarna elija

Slika 2.5. Nastanak parova elektron-upljina u solarnoj eliji

Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik]

Slika 2.6. Solarna elija kao izvor elektrine energije

2.4. Izrada solarnih elija

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Slika 2.7. Kristalne elije razliitih boja i dimenzija

Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik]