DIKTAT (V r.

)
Zovem se Zoran Bokovi i ivim u Rijeci. To je luki grad u
Primorsko-goranskoj upaniji. Moja se ulica zove Ulica rtava
faizma. Ona se nalazi u sreditu grada. Najradije ipak provodim
vrijeme kod bake na Veici. Njena je kua u Radnikoj ulici. U blizini
je vatrogasnog doma i pekare pa me esto opija miris svjee peenog
rijekog kruha. Mnogi moji prijatelji pohaaju Osnovnu kolu Veica
pa bih se i ja rado tamo preselio. Veiki su vrtovi prepuni cvijea u
proljee, a zimi bura otjera rijetke pahulje snijega. Eh, da samo vidite
tu proljetnu ljepotu: zeleni listii i sitni cvjetii svuda oko nas. Moji
roditelji kau kako bi se i oni rado preselili u taj dio grada. Nadam se
da e nam se elja uskoro i ostvariti. Veico, stiemo uskoro.
Markove dogodovtine
Mom stricu Marku ba je lijepo. Stalno putuje i upoznaje nove
krajeve. On je voza autobusa. Upoznao je sve ljepote nae Republike
Hrvatske, ali i drugih zemalja: Bosne i Hercegovine, Francuske, Grke
i drugih europskih zemalja. Druio se s Hrvatima iz razliitih krajeva.
Dobro je upoznao Slavonce i Dalmatince, Osjeane i Spliane. Priao
mi je o ljepotama Slavonije i nepreglednim slavonskim poljima, o
umama Gorskog kotara, slapovima rijeke Krke i Plitvikih jezera.
Rastuila me njegova pria o pustoi Likoga polja i ogoljelosti
Velebita, ali su me razveselile dogodovtine koje je doivio s
uenicima Osnovne kole Marina Dria iz zagrebake Drieve ulice.
I ja u biti voza autobusa kad odrastem.