Svome gradu, za rođendan, perom ispisujem

ljubav
Za mene je moj rodni grad Konjic najljepši grad. To je mali gradić koji
spaja Bosnu sa Hercegovinom. Konjic je atraktivan zbog bogate
prirode koja ga u potpunosti okružuje, a kroz njegov centar protiče
jedna od najljepših bosanskohercegovačkih rijeka – Neretva. Njena
bistrina i boja ostavljaju bez daha. Čitav svoj život provodim ljeta na
njenim obalama, ali posebno me oduševila njena ljepota gornjeg
toka. Njeni bukovi miluju obalne stijene i klešu ih, ostavljajući na
njima ispisane tragove kao svjedočenje njene snage. Od toliko ljepote
se čovjek opije, ali njena hladnoća osvjesti toliko da postanemo
svjesni kakvu ljepoticu ima moj grad Konjic. On je rođen da se voli.
Okupan toplim hercegovačkim suncem dočekuje doseljenike iz raznih
krajeva svijeta, pruža im udoban dom i pazi ih, a oni mu vraćaju
ljubavlju. Konjic krase mostovi koji spajaju lijevu i desnu stranu rijeke
Neretve, a jedan od najatraktivnijih mostova je Stara ćuprija. Moje
srce je puno kada hodam svojim gradom, kada me vjetar sa Neretve
nježno miluje po kosi, osjećam veliku ljubav prema njemu. Volim
hodati ulicama svoga grada, kada se duša napuni od mirisa prelijepih
lipa, tek tada srce zna da je kući i da je živo. Ne bih nikada poželjela
da živim u nekom drugom gradu. U proljeće, kada priroda oživi,
pogled koji se pruža sa ćuprije na obližnje planine, a posebno Prenj,
oduzima dah svim posjetiocima. Svome gradu za rođendan mogu
ispisati riječi zahvale za sve što mi pruža i ujedno uputiti obećanje da
ću sa zadovoljstvom i poštovanjem dijeliti i prenositi budućim
generacijama. Sretan rođendan, vječan i ponosan, kao i uvijek do
sada bio. Želim mu da zauvijek ostane voljen, poštovan i da svakom
ko ga spomene izmami osmijeh na lice.
Naida Jahura