Moja avlija

Na kraju ulice u uskom sokaku obasjana suncem i jutarnjom rosom, urezala se moja avlija. Nosila
je u sebi život, sjećanja i uspomene. Budila je nadu za nova jutra i sanjarenje. U svaki kamen
utkano je sjećanje i djetinjstvo. Krila je naše tajne i mudro ih čuvala od zaborava. Čuvala je naš
osmijeh skriven u njenim zidinama kao mač urezan u kamenu sudbine. U njoj su oslikane slike
života, nježno majčino krilo i skrivena suza očeva, sjetne dječije oči pune snova i neostvarenih
želja. Osjetim je u svakom udisaju, u svakoj suzi i svakom osmijehu, u svakom tračku nade, u
prošlosti i budućnosti. Moja avlija mi budi sjećanja na djetinjstvo, na toplu majčinu ruku koja
miluje moja razbijena koljena na drvenoj klupi pred kućom, njen blagi uzdah, rascvjetalu krošnju
okićenu beharom, na snažni očev zagrljaj, naša svitanja i naš mrak. U ranu zoru kada sunce
prospe svoje čari ona bliješti čarobna i okupana svjetlošću a kada noć raširi svoj plašt nad njom
trepere zvijezde a mjesec prospe svoje srebrene niti na njene visoke zidove i mirisnu ružu u
ćošku. Moja avlija je moje jučer i sutra. U svakom kamenu utkan je komadić mog odrastanja, u
svakom cvijetu urezan je dijelić moga srca. Godine se nižu kao đerdan prolaznosti a ona ostaje
kao bajka snena i sanjiva. Tamo me uvijek sjećanja vode, tamo su moje staze od mira i spokoja,
tamo je je jedan mali svijet zaspao na laticama majčinih ruža, mirisnih kao njena duša. Koraci me
uvijek vode stazama posutim nitima djetinjstva i maštanja, tamo je moje srce ostalo u zidinama
starim da prkosi vremenu, da vodi bitke svjetova raznih. Neka me život ponese na ćilimu sudbine
u beskrajne daljine, ja ću ostaviti parče duše da miluje kamen i zemlju svetu, da se raduje
sunčevim zrakama, prvom proljeću i kišnoj jeseni, snježnim pahuljama i toplom ognjištu. Iglom
ću sašiti kulu od snova i u njoj čuvati svoje tajne, sjećanje na djetinjstvo, jedan san i jednu
ispričanu bajku, na moju avliju kišom obasjanu, na prolaznost, vječnost, snove i nadu. Odletjet će
godine kao ptice bijele, na krilima će ponijeti sjećanje na kamen i slobodu, na jednu staru avliju u
prošlosti koja nosi biserni trag daleko u beskraj.

EDINA ČELEBIĆ