Rudi Supek: Priroda drutvenih pojava i njihov determinizam

Determinizam se suprotstavlja fatalizmu, jer za razliku od fatalista koja smatra da e se ono

neizbjeno dogoditi, determinist smatra da nita nije fatalno. Svako odreenje prolazi kroz
razne faktore posredovanja pa determinizam uvijek ostavlja mogunost intervencije
sluajnosti i diskontinuiteta.
Ovu Gurvitchevu usporedbu fatalizma i determinizma Supek je iznio kako bi pokazao
razliitost shvaanja prirode drutva, a koja e neizbjeno dovesti i do razliitosti u
tumaenjima drutvenih procesa. Nadalje, razliita shvaanja u sociologiji mogu se sluiti
istim metodama istraivanja, ali uzimajui u obzir razliite parametre svojih mjerenja utjecat
e na nain upotrebe metoda pa samim time i na tumaenje dobivenih rezultata.
Supek tako donosi primjer Durkheima koja pretendira objektivizirati odreene oblike
kolektivne svijesti na nain da im da predmetni karakter s uzronim djelovanjem. S obzirom
da to djelovanje vri odreeni pritisak na ljudsko ponaanje, oito je da Durkheim pokuava
uspostaviti neki determinizam u drutvu, a sve s ciljem upozorenja na postojanje uzroka nekih
drutvenih pojava. Meutim, Supek upozorava kako Durkheimovo shvaanje drutvenog
determinizma posjeduje odreenu slabost, a koja se javlja svaki put kada teimo
objektivizaciji pojava koje djeluju po zakonu velikih brojeva. Tonije, postoje primjeri
istraivanja u kojima je opi determinizam statistiki beznaajan na razini manje grupe
populacije, dok pak na razini cijele populacije moe postati znaajan. To takoer znai da se i
sama priroda drutvenog determinizma moe mijenjati.
Ponaanje determinizma moemo promatrati na nain da idemo od ireg prema uim
krugovima, sve dok ne doemo do samog centra odluivanja. Tu emo primijetiti
dezobjektivizaciju drutvenih faktora koji djeluju na ponaanje pojedinca te e faktori koji su
izgledali vanjski i objektivni sada postati osobni i subjektivni. Kada taj problem sagledamo u
korelaciji pojedinac drutvo, moemo zakljuiti da idui od pojedinca prema veoj skupini,
stvari sve vie objektiviziramo i otkrivamo drutvene utjecaje, kao i obrnuto, da idui od
drutva prema pojedincu, stvari postaju sve subjektivnije, a utjecaji su osobni i
individualizirani. Stoga je pri svakom istraivanju metodoloki vano osvijestiti razinu
ispitivanja na koju smo se ograniili, to smo time sve ispustili, kao i kakva je stvarna priroda
drutvenog determinizma kad ga se sagleda iz cjelovitije perspektive.

Supek se u ovom djelu sasvim opravdano pita zato dolazi do ovih proturjenosti na razliitim
razinama ispitivanja, a zatim i kao odgovor nudi samu prirodu objektivne drutvene dinamike.
Odnosno, u stabilnim i mirnim drutvima vrijednosti koje dolaze izvana takoer pokazuju
stabilnost, dok je pak dinamika manje grupe mnogo bra i aktivnija. S obzirom da je
samorazumljivo da ne postoji vrsta granica izmeu takvih institucionaliziranih i grupnih
razina, moemo zakljuiti i da je sam determinizam ponaanja situacijski uvjetovan.
U ovom kontekstu razumljiva je i poetna usporedba determinizma i fatalizma, jer
determinizam pokazuje kako u sociologiji uistinu nita nije strogo odreeno i fatalno
neizbjeno, odnosno, kako je gotovo nemogue predvidjeti sigurne smjerove u kojima e se
pojedino drutvo kretati.