BIBLIOTEKA IZVANREDNA IZDANJA

UREDNIK ZVONIMIR MAJDAK

ARTHUR HAILEY
KOTAI
S ENGLESKOG cPREVELA
LJUBICA TOPI
ZORA ZAGREB
1976
NASLOV ORIGINALA
ARTHUR HAILEY
VVHEELS
COPYRIGHT 1971 BY ARTHUR HAILEY
15.
Dio sjevernoga Michigana, na kojem se nalazi jezero Higgins, obilje en je u Mjesno
j trgovinskoj komori kao predio za razonodu.
Adam Trenton, Brett DeLosanto i drugi koji su krajem svibnja provodili vikend u
vili Hanka Krei-sela, uvjerili su se da mu taj naziv pristaje.
Kreiselova vikend-kua u stvari prostrana, rasko no namje tena vila s mnogo soba za go
ste nalazila se na zapadnoj obali gornjega dijela jezera Higgins. itavo jezero im
a oblik kikirikija ili ljudskog zametka, izbor opisa ovisio je mo da o tome kako j
e posjetilac provodio vikend. Adam je lako na ao jezero i vilu, nakon to se u subot
u ujutro sam provezao kroz Pontiac, Saginavv, Bay City, Midland i Harrison vozei
najvei dio toga puta od dvjesta milja po meudr avnoj cesti br. 75. Izvan gradova su
predjeli Michigana bili sono zeleni, topole su poinjale titrati, a kupine su bile
u punom cvatu. Zrak je bio ugodno svje . Sunce je sjalo s neba koje je bilo gotovo
bez i jednoga oblaka. Kad je po ao od kue, Adam je bio poti ten, ali dok su kotai guta
li cestu prema sjeveru, osjeao je kako mu raspolo enje raste.
Poti tenost je uzrokovala prepirka s Erikom. Prije nekoliko tjedana kad ju je bio
obavijestio o pozivu koji mu je prenio Brett DeLosanto, za ovaj
vikend na jezeru u iskljuivo mu kom dru tvu, Erica je samo primijetila: U redu, ako ene
nisu po eljne, znai morat u se ve nekako snai, zar ne? Tog ga je asa njezina razumna
akcija navela da razmisli da li da uope poe tamo. Zapravo uope nije bio odu evljen po
zivom, ali je popustio zbog Brettova upornog ponavljanja kako bi elio da Adam upo
zna njegovog prijatelja, dobavljaa Hanka Kreisela. Naposljetku je Adam odluio da n
i ta ne mijenja.
Meutim, Erica oigledno nije za sebe ni ta isplanirala i, tog jutra, kad je ustao i p
oeo spremati stvari, ona ga je upitala: Zar ba mora ii? Kad ju je uvjeravao da sada m
ra, jer je obeao, upitala je zajedljivo: Znai li ,bez ena' uope bez ena, ili samo bez
supruga?
Bez ena, odgovorio je, ne znajui je li to istina ili nije, ali sumnjajui u to, jer je
on ve prisustvovao ovakvim vikendima u ljetnikovcima drugih dobavljaa.
Mogla bih se kladiti! Tad su ve bili u kuhinji, gdje je Erica kuhala kavu i nalazil
a naina da lupa loncima. I pretpostavljam da za pie nee biti ni ta jae nego to je mli
o ili limunada.
On o tro uzvrati: Bilo ne bilo, svakako e biti prokleto ugodnije nego u ovoj kui.
A tko je kriv to ovdje nije ugodno?
Onda se Adam razbjesnio. Bio proklet ako to znam. Ali ako sam ja kriv, ne izgleda
da tako utjeem i na koga drugoga osim na tebe.
Onda idi tim svojim drugima! Na to je Erica bacila na njega kavenu alicu
na sreu, pr
aznu ali je, takoer sreom, on vje to uhvati i itavu polo i na stol. Ili to mo da nije
o na sreu, jer se poeo smijati, to je Eriku jo vi e razbjesnjelo i ona jurne iz kuhin
zalupiv i vratima za sobom. Sada je i Adama potpuno svladala srd ba i on samo ubaci
ono malo stvari u kola i odveze se.
Kad je prevalio dvadeset milja, itava mu se ta stvar uini besmislenom (kako je to e
sto sjuaj s branim prepirkama u retrospektivi) i Adam je znao da bi se itava ta stv
ar ispuhala i smirila jo u toku prijepodneva da je on ostao kod kue. Kasnije, do
bro raspolo en zbog lijepog vremena, poku ao je blizu Saginavva telefonirati kui, ali
nije bilo odgovora. Erica je oito izi la. Odluio je kasnije ponovo nazvati.
Pri dolasku u vilu na jezeru Higgins Adama je pozdravio Hank Kreisel. Kreiselu j
e uspjelo izgledati u isti mah uredno i nehajno odjevenim, bio je u savr eno izglaa

nim bermuda hlaama i havajskoj ko ulji, a vitko mu je i gipko tijelo bilo vojniki us
pravno kao uvijek. Kada su se predstavili jedan drugome, Adam je parkirao svoja
kola pored sedam ili osam drugih sve sami najnoviji modeli, luksuznog tipa.
Kreisel poka e glavom prema kolima. Nekoliko je ljudi do lo sino. Neki jo spavaju. Kasn
ije e ih jo doi. On uzme Adamovu torbu sa stvarima za noenje i povede ga drvom popoen
m, natkritom pje akom stazom koja je vodila oko ljetnikovca, sa strane ceste. Sam j
e ljetnikovac bio vrsto graen, vanjski zidovi bili su oblo eni balvanima, a sredi nji
zapat poduprt runo tesanim, debelim gredama. Dolje, na razini jezera, bilo je plu
tajue pristani te, gdje je bilo usidreno nekoliko amaca.
Adam ree: Svia mi se tvoj ljetnikovac, Hank.
Hvala. Ja takoer mislim da nije lo e. Ali nisam ga je sagradio. Kupio sam ga od momk
a koji ga je sagradio. Previ e je love usuo u to pa mu je ustrebalo gotovine. Kreis
el se dvosmisleno osmjehne. Kao da to ne treba svima nama?
Zaustavili su se pred jednima od nekoliko vrata koja su se otvarala na pje aku staz
u.
Proizvoa dijelova stupi unutra ispred Adama. U li su ravno u spavaonicu, gdje je bli
stala ula tena drvenarija. U kaminu nasuprot dvostrukom krevetu gorjela je vatra. B
it e ti drago to je upaljena vatra. Noi su prilino hladne, ree Kreisel. On prie proz
. Dao sam ti sobu s lijepim pogledom.
Uistinu. Stojei pokraj svoga domaina, vidio je Adam svijetlu, bistru vodu jezera, ve
lianstvene plave boje koja je uz pje anu obalu prelazila u zeleno. Jezero Higgins je
le alo u brdima
posljednjih je nekoliko milja puta bio stalni uspon
a oko ljetnik
ovca
i jezera nalazili su se prekrasni umarci borova, omorika, balzamova drva, tamarak
a1, utih borova i breza. Sudei po pogledu s prozora, Adam je shvatio da je dobio n
ajbolju sobu.
Kada budete gotovi, ree Hank Kreisel, bar je otvoren. I kuhinja. Ovdje nemamo obroka
. Pie i hrana su na raspolaganju dvadeset etiri sata. Sve se drugo mo e urediti. Opet
se dvosmisleno nasmijulji kad je otvorio jedna vrata na suprotnoj strani sobe. M
o e se ui i izii na dvoja vrata
ova i ona. Oboja s bravom. To je za intimno ula enje i
izla enje.
Hvala, ako ustreba, sjetit u se.
Kada je Hank oti ao, Adam raspremi ono malo stvari to je donio i brzo zatim poe za s
vojim domainom kroz druga vrata. Otkrio je da ona vode u usku galeriju iznad sred
i nje prostorije za dnevni boravak, graene i namje tene u lovakom stilu. Galerija se p
rotezala oko cijele prostorije u koju se silazilo niza stube od kamenih ploa, koj
e su opet inile sastavni dio golemog kamenog kamina. Adam sie. Prostorija za dnevn
i boravak bila je prazna i on se uputi prema glasovima koji su dopirali izvana.
Na ao se na prostranoj otvorenoj terasi visoko iznad jezera. Okupljeni su ljudi ra
zgovarali. Upravo je jedan glas, nadjaavajui druge, ogoreno raspravljao. Ne bio ja o
naj tko sam, ako se vi u toj industriji ne pona ate sve vi e i vi e kao ivane usidjelice
. Postali ste prokleto osjetljivi na kritiku i previ e se branite. Potiete ekshibic
ioniste, koji se pona aju kao da su neki veliki mudraci, a ne obini lovci reklame k
oji samo ele da im se imena nau u novinama i na televiziji. Neki tip kupi jednu di
onicu kompanijine glavnice i odmah dijeli lekcije predsjedniku vijea, a ovaj samo
stoji i slu a. To je kao da se dopusti nekom glasau pojedincu, bilo kojem glasau, d
a doe lijepo u Wa-shington i odr i pridiku senatorima.
Ne, nije tako, ree Adam. uli su ga premda nije podizao glas. Glasa nema nikakva prava
na se') Tamarack vrsta amerikog ari a, listopadnog crno-gorinog drveta
natskoj tribini, ali dioniar ima prava na godi njoj skup tini, ak i ako ima samo jednu
dionicu. U tome se sastoji na sistem. I nisu sve kritike neosnovane. Ako budemo
tako mislili i prestanemo ih slu ati, vratit emo se tamo gdje smo bili prije pet go
dina.
Hej, povie Brett DeLosanto. Poslu ajte taj dostojanstveni nastup, pogledajte tko je do
o! Brett je bio egzotino obuen, oito po vlastitom dizajnu, u ne to to je bilo nalik na
rimsku togu, grimizne i ute boje. Zaudo, uspjelo mu je da to bude i otmjeno i prak
tino. U udobnim hlaama i u majici visokog ovratnika. Adam se uz njega gotovo osjeao
neprikladno odjevenim.
Nekolicina, koji su Adama poznavali, pozdravi e ga, meu ostalima i Pete O'Hagan, ovj

ek koji je govorio kada je on u ao. O'Hagan je predstavljao jedan od najva nijih asop
isa u Detroitu, a posao mu se sastojao u tome da u dru tvu udvara glave inama automo
bilske industrije
prepreden ali djelotvoran nain da doe do narud be za reklamiranje.
Veina je velikih asopisa Look, Life i drugi imala slina zastupstva, tako da su nji
hovi ljudi postajali katkada dobri prijatelji kompanijskih predsjednika i drugih
rukovodilaca na visokome polo aju. Ta su prijateljstva bila poznata reklamnim age
ncijama, i one su to po tovale, i kad je trebalo ograniiti reklamiranje, posljednje
bi na red za otkazivanje reklame do le one publikacije koje su imale dobrih veza
u industriji. Zato, tipino, O'Hagan nije pokazao da je povrijeen, nego se samo nas
mije io, unato tome to je Adam izravno protuslovio onome to je on rekao.
Doi, upoznaj se sa svima, ree Hank Kreisel. Vodio je Adama od ovjeka do ovjeka. Meu
tima se nalazio jedan lan Kongresa, jedan sudac, jedna linost iz televizijske mre e,
dva druga proizvoaa dijelova i nekoliko starje ina iz same Adamove kompanije, meu nj
ima i trojica kupovinskih agenata. Bio je tu i neki mladi koji mu pru i ruku i prij
ateljski se nasmije i kada mu se Adam pribli io. Smokev mi je priao o vama, gospodine.
Ja sam Pierre Flo-denhale.
Naravno, Adam se sjeti mladoga vozaa na trkama, kojega je vidio i u ulozi prodavaa u
zastupstvu Smokevja Stephensena. Kako vam ide trgovanje?
Kada naem vremena da na tom radim, prilino dobro, gospodine. Adam mu ree: Ostavi to .
ospodine'. Ovdje smo svi na ,ti'. Nisi imao sree u Day-toni 500.
Ne, nisam. Pierre Flodenhale zabaci natrag uperak plave kose i iskrivi lice. Prije
dva mjeseca je pro ao dvjesta osmadeset jezovitih zaokreta u Davtoni, vodio je s j
o samo dvadeset preostalih zaokreta, kada ga je eksplozija glave motora izbacila
iz trke. Do lo mi je da skaem od bijesa po krovu te krntije, povjerio mu je.
Da se to meni dogodilo, ja bih ih gurnuo u ponor.
Mo da u slijedei put bolje proi. Voza za trke se djeaki nasmije i. Bila je to ista
st koju je Adam ve prije kod njega zamijetio. I-mam osjeaj da u ove godine pobijedit
i u Talladegi 500.
Bit u u Talladegi ree Adam. Tamo prikazujemo jedan koncept Oriona. Dakle, navijat u z
tebe.
Odnekle odostrag umije a se glas Hanka Kreisela. Adame, to je Stella. Ona e za tebe
uiniti sve to za eli .
Kao, recimo, donijeti pie, ree umiljat djevojaki glas. Pokraj Adama se nae ljepu kast
itna crvenokosa djevojka. Imala je na sebi najoskudniji mogui bikini. Halo, gospod
ine Trenton!
Halo! Adam opazi u blizini jo dvije djevojke i sjeti se kako ga je Erica pitala Znai
li ,bez ena', uope bez ena ili samo bez supruga?
Drago mi je to vam se svia moj kupai kostim, ree Stella Pierreu, koji ju je istra iva
azgledao.
Trka ree: Nisam primijetio da imate kostim.
Djevojka se opet obrati Adamu: to je s piem? On narui krvavu Mary. Ostanite tu, ree
na. Odmah se vraam.
Pierre upita: to je to koncept Oriona, Adame?
To su posebna kola, napravljena u svrhu propagiranja novog modela prije pu tanja to
g novog modela u prodaju. Mi takva kola struno zovemo ,one off, mogli biste rei .i
zvanredni'.
Prema tome ona u Talladegi nee biti pravi Ori-on?
Ne, ree Adam. Pravi e Orion izai tek za mjesec dana. Koncept e biti nalik na Orion,
neemo rei do koje mjere. Mi emo ga naveliko okolo prikazivati. Svrha je toga da lj
udi ponu o njemu govoriti, razmi ljati o tome kako e izgledati konani Orion. Zatim dod
a: Mogli bismo rei da je to neka vrsta nadra ivanja.
Tu igru znam i ja, ree Stella. Vratila se s piem za Adama i za Pierrea.
Pridru i im se lan Kongresa. Imao je bujnu sijedu kosu, vedro pona anje i sna an, premd
a zapovjedan glas. Zanimljivo je ono to ste rekli o tome kako va a industrija slu a di
oniare, gospodine Trenton. Nadam se da se pomalo slu a i ono to ka u zakonodavci.
Adam je oklijevao. Bio je sklon da, kao obino, odgovori otvoreno, ali ovo je bila
zabava, a on je bio gost. Uhvatio je pogled Hanka Kreisela, koji kao da je posj
edovao umijee da se nae svugdje i uje sve to treba da uje, Osjeaj se slobodnim, re
el. Malo prepirke nam nee koditi. Doi e i jedan lijenik.
Adam ree lanu Kongresa: Ono to upravo sada dolazi od zakonodavaca uglavnom su besmis

lice onih ljudi koji ele vidjeti svoja imena u novinama; a znaju da e to postii pro
klinjanjem automobilske industrije, bilo to osnovano ili ne.
lana Kongresa oblije rumenilo, dok Adam nastavi: Jedan ameriki senator hoe da se u r
azdoblju od pet godina zabrane automobili koji imaju motore s unutra njim sagorije
vanjem, premda nema pojma ime e ih zamijeniti. Dakle, kad bi se to dogodilo, jedin
a dobra stvar koju bismo postigli bila bi to se on vi e ne bi mogao vozikati okolo
i dr ati glupe govore. Neke su dr ave povele sudske postupke u nastojanju da nas pri
sile da povuemo sva kola koja su proizvedena od
1953. godine i da ih preradimo prema odredbama o zabrani zagaivanja koje u Kalifo
rniji nisu postojale prije 1966, a drugdje prije 1968.
To su pretjerivanja, bunio se lan Kongresa. Govor mu je bio malo nesiguran i bilo j
e oito da mu pie koje dr i u ruci nije prvo toga dana.
Sla em se da su to pretjerivanja. Ali to je jedan primjer onoga to mi ujemo od zakono
davaca, a to je
ako se ne varam
ono to ste me pitali.
Hank Kreisel, koji se opet pojavio, ree veselo: Istina je. To je bilo pitanje. On p
otap a lana Kongresa po ramenu. Pazite, Woody! Ovi su mladi momci u Detroitu o troumni
. O troumniji nego oni na koje ste navikli u Washingtonu.
Ne biste vjerovali, obavijesti lan Kongresa grupu, kad smo ovaj tip Kreisel i ja bil
i zajedno u mornarici, on je meni salutirao.
Ako vam to nedostaje, generale ... Hank Kreisel, jo uvijek u elegantnim bermudskim
hlaicama, naglo se ukoi u stav mirno i izvede paradno salutiranje u stilu kopnene
vojske. Zatim zapovjedi: Stella, donesi senatoru jo jedno pie!
Nisam bio general, potu i se lan Kongresa. Bio sam obian .pra inar', pje adijski pukov
i nisam senator.
Nisi ti nikada bio .pra inar', Woody, uvjeravao ga je Kreisel. A dotjerat e do senator
. Vjerojatno preko le ine ove industrije.
To je, sudei po vama i ovome mjestu, jo prokleto zdrava le ina. lan Kongresa opet upra
i pogled na Adama. elite li jo malo mlatiti po politiarima?
Mo da, malo. Adam se nasmije i. Neki od nas misle da je vrijeme da na i tvorci zakona u
i neke korisne stvari, umjesto da kao papige samo ponavljaju ono to govore kritia
ri.
Korisne, kao na primjer?
Kao na primjer neke zakone o provedbi zakonskih odredbi. Uzmite jedan primjer: za
gaivanje zraka. U redu, protuzagaivaki standardi za novoproizvede-na kola postoje.
Veina se nas u industriji sla e da je to dobro, potrebno, i da je bilo krajnje v
rijeme
za to. Adam je primijetio kako se poveava grupa oko njih, kako se drugi razgovori
prekidaju. On nastavi: Ali ljudi kao to ste vi tra e od nas da proizvedemo protuzagai
vaki ureaj koji se nee kvariti, kojemu nee biti potreban pregled za itavo vrijeme tra
janja jednih kola. To je naprosto nemogue. Oekivati tako ne to bilo bi isto tako nel
ogino kao kad biste zahtijevali da neki stroj savr eno radi za svu vjenost. Dakle, to
nama treba? O tar zakon, zakon koji zahtijeva redovit pregled ureaja protiv zagaiva
nja, te popravak ili zamjenu, kada je to potrebno. Ali takav zakon javnost ne bi
dobro primila, jer javnosti se fuka za zagaivanje i jedino joj je stalo do udobno
sti. Zato se politiari pla e takvog zakona.
Javnosti je stalo do toga, ree lan Kongresa. Imam pisama kojima to mogu dokazati.
Stalo je nekim pojedincima. Ne dru tvu. Ve vi e od dvije godine mogu se kod nas dobiti
ureaji za kontrolu zagaivanja za starija kola. Ureaj zajedno s u-graivanjem stoji d
vadeset dolara, i mi znamo da je djelotvoran. Smanjuje zagaenost i u svakom sluaju
proi uje zrak. Ureaj je reklamiran, ogla avan na televiziji, radiju, oglasnim ploama,
li ga gotovo nitko ne kupuje. Posebni dijelovi za kola ak i za stara kola
kao bij
ele gume ili stereo magnetofoni, prodaju se vrlo dobro. Ali nitko nee ureaj protiv
zagaivanja; to je stvar koja se najmanje prodaje od svih koje smo ikada napravil
i. Pa ni zakonodavci, o kojima ste me pitali, koji nam, kad im opadne popularnos
t, dr e predavanja o istoi zraka, nisu pokazali ni najmanje zanimanje.
Stellin glas i jo nekoliko drugih poviu u zboru: Jelo! Jelo!
Skup se oko Adama i lana Kongresa prorijedio. Bilo je i vrijeme, ree netko. Ve cijeli
sat nismo jeli.
Pogled na gomilu hrane, sada na jednom stolu u pozadini terase, nad kojom je bdi
o kuhar s bijelom kapom, podsjeti Adama da zbog svae s Erikom nije dorukovao i da

je gladan. Sjetio se takoer da mora uskoro nazvati kui.

"'*J*'
Jedan od prisutnih nabavljaa auto-dijelova, dr ei tanjir s hrpom hrane, povie: Sjajna
hrana, Hank.
Drago mi je to vam se svia, prizna mu domain. A kad ste vi, momci, ovdje, sve se ovo
dbija od poreza.
Adam se nasmije i zajedno s drugima, znajui da je to to je rekao Kreisel istinito
da
prisutnost nabavljaa ini ovo poslovnim skupom, pa e se tro ak mo da odraunati od porez
na dohodak Hanka Kreisela. Obja njenje: nabavljai za tvornice automobila, koji
godi nje doznauju milijune dolara vrijednosti u narud bama, bili su gospodari ivota i
smrti za proizvoae kao to je Kreisel. U prija nja su vremena zbog toga nabavljai dobi
vali velikodu ne poklone
ak i jezersku jahtu ili namje taj za itavu kuu
od onih sitn
proizvoaa kojima bi odluili dati prednost kod narud bi. Sada su automobi
lske kompanije zabranjivale tu vrstu mita i kad bi saznali za nekoga tko se o
tu zabranu ogrije io, otpustili bi ga bez okoli anja. Pa ipak su jo uvijek postojali
naini da se privue pa nju nabavljaa, a jedan je od tih naina bio da ih se pozove u dru
vo u prilikama kao to je ova ili zasebno. Drugi bi nain bio da proizvoai dijelova il
i njihovi trgovaki putnici plaaju osobne hotelske raune nabavljaa. To se smatral
o bezopasnim, jer ni roba ni novac nisu izravno prelazili iz ruke u ruku, a kasn
ije je, ako bi bilo potrebno, nabavlja mogao tvrditi da ne zna za to i da je ekao
da mu hotel po alje raun. Osim toga odr ao se i obiaj darivanja o Bo iu.
Uprave automobilskih kompanija su svake godine zabranjivale bo ine poklone okru nicam
a koje su ra-za iljali u studenom i prosincu. Ali su isto tako neizostavno tajnice
Prodajnog odjela pripremale popise adresa nabavljaa, koje su na zahtjev bile dav
ane predstavnicima proizvoaa, i taj se zahtjev smatrao isto tako uobiajenim kao rei S
retan Bo i! Kune su adrese tajnica bile uvijek na popisima i, premda nabavljai tobo e n
su ni ta znali o tome, na neki bi nain njihove adrese dospjele na te popise. Darovi
, od kojih ni jedan nije bio isporuen na ured
nisu bili tako bogati kao u stara v
remena, ali su rijetki bili proizvoai koji su se usudili da ne po alju poklone.
Adam je jo uvijek promatrao nabavljaa, s do vrha punim tanjurom, kada blagi enski g
las promrmlja: Adame Trentone, .govori li ti uvijek upravo ono
to misli ?
On se okrene. Pred njim je, gledajui ga podsmje ljivo, bila djevojka od dvadeset os
am ili trideset godina, kako je Adam ocijenio. Njeno je lice istaknutih linih kos
tiju bilo okrenuto prema njemu, vla ne pune usne lagano razmaknute u osmijehu. Pam
etne, bistre oi sreto e se s njegovima. On osjeti miris mo usa, ugleda gibak, vitak l
ik s malim, vrstim grudima ispod usko prilegnute barutnoplave lanene haljine. Bil
a je to, mislio je Adam, jedna od najljep ih ena, koje je ikada u ivotu vidio, jedna
od onih koje oduzimaju dah. I bila je crna. Ne smea, nego crna; duboko, bogato c
rnilo. Glatka, besprijekorna ko a bila je kao svi-lenasta ebanovina. Potisnuo je p
oriv da ispru i ruku
i dotakne je.
Zovem se Rowena, ree djevojka. Rekli su mi kako se ti zove . I tra ili su od mene da se
pobrinem da dobije ne to za jelo.
Rowena, i kako jo ?
Primijetio je da ona oklijeva. Zar je to va no? Nasmije ila se, tako da je ponovno pos
tao svjestan punoga crvenila i vla nosti njenih usana.
Osim toga, ree Rowena, ja sam tebi prva postavila jedno pitanje. Nisi mi na njega od
govorio.
Adam se sjeti da je ne to pitala o da li on uvijek ka e to misli?
Ne uvijek. Ne vjerujem da to itko od nas stvarno ini. Pomislio^je: sasvim sigurno s
ada ne govorim ono to mislim, a onda glasno doda: Kad ipak ne to ka em, nastojim da to
bude po teno i ono uistinu mislim.
Znam. Slu ala sam te kad si govorio. Meu nama ovdje nema mnogo onih koji tako ine.
Djevojin se pogled sretne s njegovim i tu se zadr i. Pitao se da li je ona svjesna
kakav je dojam izazvala na njega. Slutio je da ona to zna.
Glavni kuhar, uz Roweninu pomo, napuni dva tanjura, koje njih dvoje odnesu na obl
i nji stol na terasi. Tu su ve sjedili sudac
mladolik Crnac iz
Pf&ii '
.,,,,,...... 18

federalnog suda u Michiganu

i jedan drugi gost iz Adamove kompanije, in enjer sred
njih godina iz Odjela za razvoj proizvodnje, po imenu Frazon. Poslije nekoliko as
aka pridru i im se Brett DeLosanto u pratnji privlaive, mirne brinete, koju predsta
vi kao Elsie.
Mislili smo da se tu ne gubi vrijeme, ree Brett. Nemojte nas razoarati.
Rovvena upita: Sto imate na umu?
Vi znate nas automobilske ljude. Zanimaju nas samo dvije stvari poslovi i ljubav.
Sudac se nasmije i. Rano je. Mo da bi trebalo poeti s poslovima. On se obrati Adamu. Ma
oprije ste govorili o godi njim skup tinama kompanije. Svidjelo mi se ono to ste govo
rili one ljude, ak i ako imaju jednu dionicu, treba slu ati
In enjer Frazon, kao da je zagrizao mamae, odlo i no i vilju ku.
Pa, meni se ne svia. Ne sla em se s Adamom, a ima ih vrlo mnogo koji misle kao ja.
Znam, ree sudac. Vidio sam kako reagirate. Hoete li nam rei za to?
Frazon se zamisli mr tei se. Dobro. Ono
to hoe jednodionike galamd ije, zajedn
potro akim grupama i takozvanim komitetom skupne odgovornosti, jest da stvore razd
or, a to i posti u izvrtanjem, la ima i uvredama. Sjetite se godi nje skup tine u Genera
l Motorsu, kad je Naderova banda sve u industriji nazvala .korporacijom zloinaca'
i zatim govorila o tome kako se ,ne obaziremo na zakon i pravdu', i kad su rekl
i da smo mi dio .skupnoga vala zloina koji za-sjenjuje uline zloine'? Sto se oekuj
e da mi osjeamo, kad to ujemo? Da budemo zahvalni? to se oekuje, kako da shvatim
o te aljivd ije koji izvaljuju takve besmislene brbljarije? Ozbiljno?
Gle! ubaci Brett DeLosanto. Znai, vi momci iz in enjerije ste ipak slu ali. Mi smo misl
li da vi ne ujete ni ta osim brujanja motora.
Dobro su oni uli, ree Adam. Svi smo uli
oni u General Motorsu, ali isto tako i drug
ompanije. Meutim, mnogim je ljudima iz industrije promaklo da je tim rijeima koje
ste upravo naveli
on poka e na Frazona
bila svrha da povrijede i raspale, i da tako onemogue razuman
odgovor. Rulja koja se bunila nije eljela da automobilska industrija bude razumna
: da jest, mi bismo uzdrmali tlo ispod njih! I uspjelo im je ono to su eljeli. Na i
su se ljudi dali zavesti.
Sudac dobaci:
Dakle, vi izazov smatrate taktikom.
Tako je. To je govor na ega vremena, i djeca koja se njime slu e
veinom bistri mladi o
dvjetnici znaju tono kako to utjee na stare ljude u vijeima. Kosa im se naje i, podig
ne im se krvni tlak, ukoe se i postanu nepopustljivi. Vijenici i direktori u na oj i
ndustriji odgojeni su u uljudnosti; u njihovo se doba govorilo .oprostite' ak i p
rotivniku kojemu ste zabadali no u srce. Ali sada vi e nema toga. Sada se govori os
orno i re ei, i prednost se postizava pretjerivanjima; tako ako slu ate i ako ste pam
etni suzdr ite se i ostanite hladni. Veina na ih starje ina na vrhu nije to jo nauila.
Nisam to nauio, niti imam takve namjere, ree Frazon. Ostat u kod pristojna pona anja.
Brett ga je zadirkivao: Govori in enjer, krajnji
konzervativac!
I Adam je in enjer, upozori ga Frazon. Nevolja je u tome to je on previ e vremena prove
u dru tvu dizajnera.
Svi se za stolom nasmija e.
Gledajui Adama, Frazon ree: Nadam se da ne oekujete od nas da se pomirimo s onim to e
e oni militantni duhovi na godi njim skup tinama
predstavnike potro aa u vijeu direktor
i sve ostalo?
Adam odgovori mirno: Za to ne? Tako bismo mogli pokazati da smo voljni biti popustl
jivi, a to bi moglo biti vrijedno da se poku a. Postavi nekoga u vijee
ili u porotu
i taj je vjerojatno to shvatio ozbiljno, ne samo kao usputnu zabavu. Na kraju b
ismo mo da ne to i nauili. Osim toga to e se ve jednom dogoditi, pa nam je bolje da to
uinimo sada, umjesto da kasnije budemo na to prisiljeni.
Brett upita: Suce, kakva je va a presuda sada kad ste uli obje strane?
Oprostite. Sudac metne ruku na usta prigu ujui zijevanje. askom sam mislio da se nalaz
m u sudskoj dvorani. Zatim zatrese glavom podrugljivo sveano. ao mi je. Nikada ne iz
javljujem svoje mi ljenje u toku vikenda.
I ne bi trebalo da to itko ini, izjavi Rovvena. Ona dotakne Adamovu ruku, lagano pr
elazei svojim prstima po njegovima. Kada se okrenuo prema njoj, ree ona tiho: Hoe li
me povesti na plivanje?
Uzeli su amac s piivajueg doka jedan od amaca Hanka Kreisela s vanjskim motorom, i

Adam je bez urbe vozio oko etiri milje prema istonoj obali jezera. Kad im je bila n
a vidiku jedna pla a s visokim lisnatim drveem u pozadini, ugasio je motor i lagano
su plutali po plavoj, bistroj vodi. Jo se nekoliko amaca, ne mnogo, pojavilo i ot
plovilo. Bilo je oko tri sata. Sunce bija e visoko, nije bilo ni da ka vjetra. Prije
polaska Rovvena se presvukla u kupai kostim; bio je u uzorku leopardova krzna, a
ono to je otkrivao od njena stasa, kao i meko, svilenasto crnilo njene ko e, i te
kako je ispunjalo obeanja lanene haljine, koju je prije toga imala na sebi. Adam
je bio u kupaim gaicama. Kad su se zaustavili, zapalio je cigarete za oboje. Sjedi
li su na jastucima u amcu, jedno pored drugoga.
M-m, ree Rovvena. Ovo je lijepo. Zabacila je glavu, za mirila pred blje tavilom sunca
ezera. Usne su joj bile razmaknute.
On je lijeno izbacio kolut dima. To se zove pobjei od svega. Glas mu je, s nekog ra
zloga, bio nesiguran.
Ona se odjednom uozbilji i ree blago: Znam. To se ne dogaa esto. I nikada ne traje d
ugo.
Adam se okrene. Nagonski je osjeao, ako je dotakne, ona se nee opirati. No, oklije
vao je nekoliko sekundi, jer je bio nesiguran.
Kao da mu ita misli, Rowena se veselo nasmije. Bacila je cigaretu u vodu. Do li smo
plivati, sjea se?
Jednim jedinim brzim pokretom ona ustane i skoi preko ograde.
On za trenutak zamijeti njeno gipko, tamno tijelo, ravnih udova i nalik na strij
elu. Zatim se uz zvuk poput praska bia i pljusak izgubila s vidika. amac se blago zaljuljao.
Adam je opet oklijevao, a onda i on zaroni. Poslije vruine na suncu svje a voda jez
era bila je hladna kao led. Izronio je zadahtan, dr ui, i pogledao oko sebe.
Hej! Ovamo! Rowena se jo uvijek smijala. Ona zaroni pod povr inu, onda opet izroni, d
ok joj je voda curila niz lice i kosu. Zar nije predivno?
Kad mi opet proradi krvotok, rei u ti.
Tvojoj krvi treba grijanja, Adame. Ja idem na obalu. Dolazi ?
Mislim da dolazim. Ali ne mo emo pustiti Han-kov amac da otpluta.
Onda ga dovui. Ve plivajui sna no prema obali, Rovvena mu dovikne: To jest, ako se ne
a i ostati zatoen sa mnom na obali.
Polaganije, povlaei za sobom amac, Adam je po ao za njom. Kad je stigao na obalu, u iva
jui u toplini sunca, izvue amac na obalu, zatim se pridru i Roweni koja je le ala na pi
jesku, s rukama pod glavom. U pozadini pla e nalazio se jedan drveem okru eni ljetnik
ovac, ali zatvorenih kapaka i napu ten.
Kad si ve to nabacila, ree Adam, u ovaj as ne mogu sebi zamisliti nikoga s kime bih r
dije bio zatoen. On se takoer opruzi na pijesku, osjeajui se smirenijim nego to je bi
ve mjesecima.
Ni ta ne zna
o meni.
Probudila si u meni izvjesne porive. On se pridigne na laktove kako bi se uvjerio
da mu djevojka pokraj njega isto onako svojom ljepotom oduzima dah, kao to je to
bilo kada ju je prije nekoliko sati sreo, pa doda: Jedan je od njih radoznalost.
Ja sam netko koga si sreo na jednom od vikenda kod Hanka Kreisela. Za ove svoje z
abave Hank unajmljuje domaice. I, ukoliko te to zanima, on nas unajmljuje samo u
tu svrhu. Je li te to zanimalo?
Da.
Ona se tiho nasmije, ve se bio navikao na taj njezin smijeh. Znala sam. Izmeu tebe
i veine mu karaca razlika je u tome
to bi drugi lagali i rekli

A ostatak tjedna, kad nema zabave?

Ja sam nastavnica na vi oj koli, zaustavi ga Rovvena. Prokletstvo! Nisam ti to namjera
vala rei.
Onda emo izravnati raune, ree Adam. Bilo je ne to to ja tebi nisam namjeravao rei.
A to je?
On joj blago izjavi: Prvi put u svom ivotu znam, stvarno znam to znai kada ka u: ,Cr
no je lijepo'.
U utnji koja je uslijedila on se pitao nije li je mo da uvrijedio. Do u iju mu je dop
iralo zapljuski-vanje jezera, zuj kukaca, lagano brujanje motora iz daljine. Rov
vena nije ni ta rekla. Zatim se, bez upozorenja, nagne nad njega i poljubi ga u us

ta.
Prije nego to joj je mogao uzvratiti ona skoi i strci niz obalu do jezera. S ruba
vode mu dovikne: Hank je rekao da si ti na glasu kao ljubezan ovjek, kada mi je re
kao da se posebno brinem za tebe. Hajdemo sada natrag.
U amcu, plovei prema zapadnoj obali, on upita: to je jo
rekao Hank?
Rovvena je razmi ljala. Pa dobro, rekao mi je da e ti biti najva nija linost ovdje i da
jednoga dana biti na elu kompanije.
Ovaj put se Adam nasmije.
Ipak, jo uvijek je bio radoznao to je htio Kreisel i kakve su bile njegove pobude.
Sunce je zalazilo, a zabava se u ljetnikovcu nastavila
iz sata u sat postajalo s
ve ivlje. Prije nego to je sunce konano za lo iza reda bijelih breza, koje su bacale
sjene kao vojnici na stra i, jezero je o ivjelo bojama. Povjetarac mu je mre kao povr in
u, donosei svje zrak, pun mirisa borovine. Spustio se sumrak, pa onda tama. Kad su
iza le zvijezde, no je postala prohladna i dru tvo se sa terase povuklo unutra, gdje
je u velikom kamenom kaminu gorjelo granje, naslagano zajedno s kladama.
Hank Kreisel, prijazan, pa ljiv domain, stizao je, inilo se, svuda, kao i itavoga dan
a. Oba su bara i kuhinja bili prepuni, pilo se i jelo neprestano, inilo se da je
istina ono to je prije rekao Kreisel, da se. pie
i hrana mogu dobivati dvadeset i etiri sata dnevno. U prostranoj dnevnoj sobi u l
ovakom stilu dru tvo se raspalo u grupice, koje su se ponegdje mije ale. Skupina oko
Pierrea Flodenhalea nizala je pitanja o automobilskim trkama: ... ka e se da se trk
a dobiva ili gubi na postajama za snabdijevanje benzinom. Je li to i va e iskustvo
? ... Da, ali i vozaevo planiranje je va no. Prije trke planirate kako ete voziti, dio
po dio puta. Za vrijeme trke planirate slijedei krug, mijenjate prvotni plan... L
inost s televizije, ranije prilino suzdr an, opustio se i vje to opona ao Predsjednika S
AD, koji navodno razgovara na televiziji s jednim proizvoaem automobila i jednim z
a titnikom ljudske okoline, nastojei ih obojicu smiriti.
I zagaivanje je, uprkos svim svojim manama, dio i dokaz na ih slavnih amerikih tehniki
h dostignua i napretka... Moji me znanstveni savjetnici uvjeravaju da kola sada m
anje zagauju nego to su zagaivala
ili bi barem tako bilo da im se broj ne poveava, (
a alj) ... Jamim da emo opet imati ist zrak u ovoj zemlji. Administracija radi na tome
da ga cijevima dovede u svaki dom... Meu slu ateljima jedan ili dvojica su izgledal
i kiselo, ali veina se smijala.
Neke su djevojke, meu njima i Stella i Elsie, i le od grupe do grupe. Rovvena je os
tala uz Adama.
Postepeno, dok je pono do la i pro la, dru tvo se prorijedilo. Gosti su zijevali, umorn
o se protezali i naskoro se zatim penjali uza stube, kraj kamina, neki su doviki
vali s galerije laku no onim izdr ljivijifna dolje. Jedan ili dvojica su izi li preko t
erase; vjerojatno idui u svoje sobe onim drugim putem, koji je Hank Kreisel prije
pokazao Adamu. Konano se i sam Kreisel popne uza stube, nosei bocu burbona. Adam
je primijetio da je brzo poslije toga i ezla i Elsie. Tako i Brett DeLosanto i crve
nokosa Stella, koji su posljednji sat proveli jedno uz drugo.
U velikom je kaminu vatra dogorijevala i pretvarala- se u ar. Osim Adama i Rovven
e, oboje na sofi pokraj kamina, ostala je jo samo jedna grupa na suprotnoj strani
sobe, koja je jo uvijek pila i galamila, oito s namjerom da dugo ostane.
Jo jednu a icu prije spavanja? upita Adam.
... .*'.
Rowena zatrese glavom. Posljednje je pie
blagi scotch s vodom pijuckala itav sat.
Cijelo su vee razgovarali, uglavnom o Adamu, premda on to nije elio, ali je Rovven
a vje to izbjegavala odgovore na pitanja o sebi. Meutim, saznao je da joj je struka
, koju je u koli predavala, engleski, to je priznala nakon to je smijui se citirala
Cervantesa: Pamenje mi je tako slabo, da esto zaboravim i svoje ime.
Adam ustane. Izaimo na zrak.
Dobro.
Dok su izlazili, nitko iz one druge grupe nije ih ni pogledao.
Mjesec je izi ao. No je bila hladna i svijetla. Mjeseeve zrake blistale su na povr ini
jezera. Osjetio je kako Rovvena dr e i ogrlio je rukom.
ini se, ree Adam, da su svi legli.
Opet Rovvenin dra esni smijeh. Vidjela sam te kako motri .
On je okrene k sebi, nakrene joj glavu i poljubi je. Poimo i mi.

Usne im se ponovno spoji e. On osjeti kako ga njena ruke tje nje obujimlju.
Ona apne: Ono to sam rekla je istina. Ovo nije u ugovoru.
Znam.
Djevojke mogu ovdje same ne to dogovoriti, ali Hank se brine za to da ne budu ni na
to prisiljene. Jae se priljubi uz njega. Hank bi elio da ti to zna . Stalo mu je do t
ga to ti o njemu misli .
U ovaj as, odgovori joj on apatom, uope ne mislim na Hanka.
U li su u Adamovu spavaonicu izvana
putem kojim je i ao to jutro kad je stigao. Soba
je bila topla. Netko je bio toliko pa ljiv i nalo io je vatru. Sada su jezici plamen
a bacali svjetlo i sjene na strop. S dvostrukog je kreveta bio skinut pokriva i p
lahte su bile odgrnute.
Adam i Rovvena su se ispred vatre oslobodili svega to su imali na sebi. Brzo posl
ije toga on je povede do kreveta.
Oekivao je nje nost. Umjesto toga na ao je u Rovveni divljinu, to ga je najprije iznen
adilo, zatim
ubrzo uzbudilo i nedugo zatim i on je podivljao. Ni ta u njegovim dosada njim iskust
vima nije ga pripremilo za ovu divlju, olujnu strast, koju je ona raspojasala. T
a strast je kod oboje potrajala cijelu no s pauzama koje su zahtijevale granice l
judskih mogunosti.
Pred zoru vragolasto ga je upitala: Misli li jo uvijek da je crno lijepo?
On joj ree: Vi e nego ikada, a tako je i mislio.
Le ali su mirno jedno pokraj drugoga. Tada se Rovvena pridigne i pogleda ga. Smije i
la se. Nisi ni ti tako lo za jednog bjelakog seronju.
Kao i juer popodne, on zapali dvije cigarete i jednu dade njoj. Poslije nekog vre
mena ona ree: Ja mislim da je crno lijepo, kako ka u. Meutim, mislim da je sve lijepo
u to gleda onaj pravi dan!
Je li danas takav dan?
Zna to bih danas rekla? Rekla bih da je lijepo i ono to je ru no!
Svitalo je. Adam ree: Htio bih te opet -vidjeti. Kako da to uredimo?
Po prvi put je Rovvenin glas bio o tar. Ni ta neemo urediti, i oboje to znamo. Kad je o
n poeo protusloviti, stavi mu ona prst na usta. Dosada nismo jedno drugome lagali.
Nemojmo sada poeti.
Znao je da ona ima pravo, da e ono to je tu poelo tu i zavr iti. Detroit nije ni Pari
z ni London, ak ni New York. Detroit je, u stvari, jo uvijek malen grad, koji je,
dodu e, sada ne to tolerantniji nego to je bio nekada ali on ni na koji nain nije moga
o imati i Detroit i Rovvenu. Ta ga misao rastu i. Ta se tuga zadr ala u njemu cijeli
dan, pa i kad je napustio jezero Higgins i uputio se natrag prema jugu pod veer
toga dana.
Kada je prije odlaska zahvalio svome domainu, Hank Kreisel mu ree: Nismo mnogo razg
ovarali, Adame. Htio bih da smo za to imali vi e prilike. Ima li to protiv toga da t
e nazovem slijedei tjedan?
Rekao je Kreiselu da mo e.
Rovvene, s kojom se Adam nasamo oprostio jedan sat ranije iza dvaju zakljuanih vr
ata, nije bilo u blizini.
16.
O, Kriste! ree Adam. Zaboravio sam nazvati enu. Sjetio se, s osjeanjem krivnje, da j
d subote ujutro namjeravao nazvati Eriku i izgladiti prepirku od onog jutra prij
e njegova odlaska. Sada je bila nedjelja uveer i jo uvijek je nije nazvao. U meuvre
menu se, dodu e, pojavila Rowena, koja je zasjenila sve ostalo, i Adam se takoer os
jeao nelagodno ha pomisao kako e poslije onoga pogledati Eriki u oi.
Da skrenemo i potra imo javnu govornicu? upita Pierre Flodenhale. Vozili su meudr avnom
cestom 75, smjerom prema jugu, blizu predgraa Flint, i Pierre je vozio Adamova k
ola, kao to je to inio cijelo vrijeme otkad su napustili ljetnikovac na jezeru Hig
gins. Mladi je trka do ao u ljetnikovac s nekim tko je rano oti ao i Adam mu je sa za
dovoljstvom ponudio mjesto u svojim kolima, ve i zato da ima dru tvo na povratku u
Detroit. Jo i vi e, Adam je sa zahvalno u prihvatio Pierreov prijedlog da on vozi i dr
ijemao je prvi dio puta.
Sada se smrkavalo. Njihova su svjetla, zajedno sa svjetlima mnogih drugih kola k
oja su se vraala u grad, promicala usnulim krajolikom.
Ne, ree Adam. Kad bismo se zaustavili, samo bismo izgubili vrijeme. Nastavimo put.

On neodluno ispru i ruku prema oda iljau ra-dio-linije ispod ploe s instrumentima. Brzo
e stii do ireg podruja Detroita, a bilo je mogue da je Erica ukljuila prijemnik u ku
inji, kao to je imala obiaj na radne dane. Ali onda spusti ruku, odluiv i da ne naziv
a. Osjeao je sve jai nemir na pomisao o razgovoru s Erikom, a taj se nemir i poveav
ao, kada su poslije pola sata pro li Bloomfield Hills, zatim, brzo poslije toga, n
apustili auto-put i skrenuli na zapad prema Quarton Lakeu.
Namjeravao je pustiti Pierrea, koji je ivio u Dear-bornu, da se kolima odveze dal
je, nakon to njega is-krca. Umjesto toga Adam pozove Pierrea u kuu i osjeti olak anj
e kad je ovaj prihvatio poziv. Bar e, mislio je Adam, Eriki neko vrijeme skrenuti
pa nju na ovog stranca prije nego to se bude morao suoiti s njome nasamo.
Nije se trebao brinuti.
Kad su kola za kripala zaustavljajui se na pijeskom posutom prilaznom putu k Trento
novoj kui, otvorila su se prednja kuna vrata, izi la je Erica i toplo pozdravila Ad^
ma.
Dobro do ao, dragi! Nedostajao si mi. Poljubila ga je i on je znao da mu na taj nain
pokazuje da je pre la preko onoga incidenta u subotu i da ga vi e ne treba spominjat
i.
Meutim, Adam nije znao da je Erikino dobro raspolo enje potjecalo djelomino od ukra en
og sata koji je imala na sebi, a koji je stekla opet jednom pustolovnom kraom u p
rodavaonici za vrijeme njegove odsutnosti.
Pierre Flodenhale ustane -sa svoga mjesta za volanom i izie. Adam ga predstavi.
Erica se nasmije i svojim najdra esnijim smije kom. Vidjela sam vas na trkama. Dodala je
: Ipak, da sam znala da vi vozite Adama kui, bila bih malo uznemirena.
On vozi mnogo polak e od mene, ree Adam. Ni jednom nije prekoraio dopu tenu brzinu.
Kakva dosada! Nadam se da je zabava bila ivahni ja.
-J-

., ;,
Ne osobito, gospoo Trenton. U usporedbi s nekima na kojima sam bio, bilo je mirno.
Tako je to, mislim, kad su mu karci sami.
Nemoj pretjerivati, dra kane!, elio mu je Adam rei. Vidio je kako je Erica lukavo po
gledala Pierrea i posumnjao da mladi voza nije navikao da bude u dru tvu inteligent
nih ena, koje umiju zapa ati. Ipak je bilo jasno da se Erica sna no dojmila Pierrea,
mlada i lijepa u svojoj svilenoj pid ami, kreaciji Pucci, dok joj je pepeljastopla
va kosa padala na ramena.
U li su u kuu, umije ali pie i ponijeli ga u kuhinju, gdje je Erica za sve troje prire
dila sendvie s peenim jajima i kavu. Adam je naas ostavio njih dvoje same da bi oba
vio jedan telefonski razgovor i, premda je bio umoran, da skupi spise koje je tr
ebao obraditi te noi i pripremiti se za sutra nji dan. Kad se vratio, Erica je pa lji
vo slu ala raspravu o automobilskim trkama oito nastavak onoga to je Pierre priao oni
ma koji su se oko njega okupljali u ljetnikovcu.
Pierre je ra irio jedan papir, na kojem je nacrtao dio trkake staze. ... Tako kad vo
zite prema glavnom dijelu trkali ta ispred gledali ta, elite to je mogue ravniju crtu.
Kod dvjesta milja na sat gadno gubite na vremenu, ako dopustite da kola skreu. Vj
etar obino pu e popreno, tako da se dr ite zida, grlite taj stari zid to vr e mo ete
Vidjela sam vozae kako to ine, ree Erica. To u meni uvijek izazove stravu. Ako udarit
u zid kod takve brzine ...
Ako udarite, onda je sigurnije da se to dogodi po du ini, gospoo Trenton. Ja sam bio
na nekoliko zidova ...
Zovite me Erica. Stvarno ste udarili o zid? Adam se zabavljao slu ajui ih. Vodio je E
riku na automobilske trke, ali nikada nije primijetio da se ona za njih toliko z
anima. Mislio je: mo da to njezino zanimanje dolazi odatle to su se Pierre i ona in
stinktivno odmah svidjeli jedno drugome. Da je to bilo tako, bilo je oito, i mlad
i je voza sjao sreom, djeaki reagirajui na Erikino zanimanje. Adam je bio zahvalan Pi
erreu to je na sebe skrenuo pozornost njegove ene i tako mu dao priliku da se u miru sredi i ponovno stekne unutra nju ravnote u. P
remda se vratio kui, sjeanje na Rovvenu bilo je jo uvijek ivo u Adamu.
Voza, Erica, mora nauiti vladati, govorio je Pierre, svakom stazom, kao..., oklijevao
je s analogijom, a zatim dodao: kao violinom.
Ili enom, ree Erica. Oboje se nasmijalo.

Mora znati gdje se na toj stazi nalazi bilo kakva neravnina, udubina, kako se pov
r inski pona a na vrelini sunca, ili kada ga smoi ki a. Tako vje ba i vje ba, vozi i vozi,
sve dok ne nae najbolji put, najbr i obilazak.
Sjedei na drugoj strani sobe, sa spisima pokraj sebe, Adam dobaci: To zvui sasvim
kao ivot.
inilo se da je to ono dvoje preulo. Adam zakljui da njima oito nee smetati ako on nas
tavi o-bavljati svoj posao.
Kad vozi neku dugu trku, recimo pet stotina milja, govorila je Erica, da li ti misli
ikad odlutaju? Pomisli li ikada na ne to drugo?
Pierre se nasmije i na svoj djeaki nain. Zaboga, ne! Ne, ako misli pobijediti ili uop
zii odanle umjesto da te iznesu na nosilima. On objasni: Ima toliko stvari koje mor
a neprekidno kontrolirati i pamtiti. Kako napreduju ostali vozai, kako e pretei ostal
e, ili kako e barem izbjei da oni tebe prete-knu. Ili mo da ima nekih neprilika, kao n
a primjer ako nepa ljivom vo njom istro i gumu, to e ti smanjiti brzinu za desetinku sek
unde. Kad to osjeti , sjeti se o emu se radi, rauna u glavi, sve prorauna i tek onda
ui kad e se zaustaviti i promijeniti gumu, jer ta odluka mo e znaiti hoe li pobijedi
i izgubiti. Provjerava pritisak ulja pedeset jardi prije svakog ulaska u zavoj, z
atim, na ravnom dijelu staze, provjerava sve instrumente i nauli oba uha da uje kako
zvui motor. Zatim mora paziti i na signale ekipe na postajama. Ponekad bi vozau dob
ro do la tajnica ...
Adam je sabrano itao dopise i ogradio se od Eri-kina i Pierreova glasa.
O svemu tome nisam imala pojma, ree Erica. Sada u nekako drugaije gledati trke. Osje
se kao jedna od vas.
Volio bih da me vidi dok vozim, Erica. Pierre baci pogled na drugu stranu sobe. Mal
o snizi glas. Adam je rekao da ete doi na Talladegu 500, ali ima jo
trka i prije
toga.
Gdje?
U Sjevernoj Karolini, na primjer. - Mo da bi ti mogla doi. Gledao ju je pravo u oi i o
na je prvi put primijetila crtu bahatosti, sindrom zvijezde, svijest o tome da z
a gomilu predstavlja heroja. Pretpostavljala je da je u Pierreovu ivotu bilo mnog
o ena.
Sjeverna Karolina nije tako daleko. Erica se smije ila. Moglo bi se o tome razmisliti
, zar ne?
Malo kasnije u Adamovu svijest prodre injenica da je Pierre Flodenhale ustao.
Ja bih krenuo, Adame, ree Pierre. Hvala ti na vo nji i na ovom pozivu u kuu.
Adam vrati jedan svezak spisa u torbu procjenu preseljavanja stanovni tva u razdob
lju od deset godina, pripremljenu u svrhu prouavanja u vezi s kretanjem sklonosti
potro aa prema odreenim kolima. On se ispria: Nisam se pokazao kao dobar domain. Nada
se da je moja ena nadoknadila moj propust.
I te kako.
Mo e uzeti moja kola. Ma io se u d ep za kljuevima. Telefoniraj sutra mjojoj tajnici,
gdje su i ona e se pobrinuti da se ode po njih.
Pierre je oklijevao. Hvala, ali Erica je rekla ... Erica bane u dnevnu sobu, navlaei
preko pid ame lagani ogrta za kola. Ja u Pierrea odvesti kui. Adam zausti: Ali, neme
trebe ...
Lijepa je no, bija e ona uporna. Osim toga, eljna sam malo zraka.
Poslije nekoliko asaka vani su zalupila vrata, motor se upalio i kola su se polak
o udaljavala. U kui je bilo tiho.
Adam je radio jo pola sata, zatim se popeo gore. Upravo je ulazio u krevet kad je
uo kako se kola vraaju i Erica ulazi, ali dok je ona stigla do spavaonice, on j
e ve bio zaspao.
Sanjao je o Rovveni.
Erica je sanjala o Pierreu.
17.
Meu planerima proizvodnje automobila vlada u-vjerenje da se najuspje nije ideje za
nova kola javljaju nenadano poput nove zvijezde u svemiru, za vrijeme neslu benih,
nevezanih razgovora, s nogama na stolu, u sitne none sate.
Neki su sluajevi ve dokazali ispravnost toga mi ljenja. Fordov Mustang
koji je posli
je drugog svjetskog rata u Detroitu najvi e zapanjio uspjehom kod potro aa i koji je
bio prethodnik itavog jednog pokoljenja Fordovih, GM-ovih, Chrvslerovih i America

n Motorsovih proizvoda
nastao je na taj nain, a tako i drugi, premda manje uoljivo
. To je bio razlog zbog kojeg su proizvodne ekipe katkad ostajale u uredu, dok s
u drugi ve bili u postelji, pu ei, razgovarajui, nadajui se
poput Pepeljuga
da e
na neki nain dotai njihove mozgove.
Jedne su noi poetkom lipnja dva tjedna poslije vikenda u vili Hanka Kreisela Adam
Trenton i Brett DeLosanto bili pro eti istom eljom.
Budui da je Orion takoer nastao nou, nadali su se zajedno s drugima da e mo da na isti
nain umilostiviti muzu za Farstar, slijedei veliki projekt. Posljednjih je nekoli
ko mjeseci bilo odr ano bezbroj sjednica na kojima se intenzivno razmi ljalo neke u
velikim grupama, neke u malim, a jo vi e udvoje
kao Adam i Brett ali ni iz jedne nije proiza lo ni ta to bi utvrdilo smjer, o kojem j
e naskoro trebalo odluiti. Posao postavljanja kamena temeljca (kako ga je nazivao
Brett DeLosanto) bio je obavljen. Skupljeni su projektni papiri koji su vi e ili
manje postavljali ovakva pitanja i na njih ujedno davali odgovore: Kakva je situ
acija danas? Tko kome prodaje? Sto ini-mo ispravno? Neispravno? Sto ljudi misle d
a ele od automobila? to oni stvarno ele? to e biti s njima, a to s nama za pet godina
Politiki? Socijalno? Intelektualno? Seksualno? Koliko e porasti stanovni tvo? Ukusi
? Mode? Kakvi e se novi problemi ili sporovi razviti? Kako e se grupirati dobne sk
upine? Tko e biti bogat? Siroma an? Tko e biti u sredini? Gdje? Za to?
Sva ova i milijarde drugih pitanja, injenica, statistika, provlaeno je kroz kompju
tore. Ali ono to je njima trebalo kompjutor nije mogao simulirati: unutra nje osjean
je, slutnju, trenutak pronicavosti, na-dahnutost genija.
Jedan je od problema bio kako odrediti vanjski izgled Farstara, trebalo je prvo
znati kako e proi Orion. Ali s Orionom se moralo ekati jo etiri mjeseca; pa i onda se
o njegovu uspjehu nee moi u potpunosti suditi prije nego to proe bar pola godine. Z
ato su planeri morali initi ono to je automobilska industrija uvijek inila zbog dug
ih priprema, potrebnih za nove modele
nagaali su.
Noa nja je sjednica
za Adama i Bretta
poela u prostoriji za razgradnju.
To nije bila obina prostorija. Bio je to itav odjel smje ten u dobro uvanoj zgradi
sk
ladi te tajni, u koje je malo tko izvana mogao prodrijeti. A taj je mogao ustanovi
ti da je to izvor apsolutno po tenih obavje tenja, jer je zadatak ovog odjela bio da
ra lani proizvode svoje kompanije kao i one njenih konkurenata, pa da ih nepristra
no meusobno usporedi. Svaka je od tri velike automobilske kompanije imala ovakav
odjel, ili ne to slino.
Ako su kola nekoga konkurenta, ili neki njihov sastavni dio, bila vr a, ako su kola
bila laganija, ekonominija, bolje sastavljena, ili na bilo koji nain bo
lja, to bi otkrila analiza u ovom odjelu. Na njihovu ocjenu nije nikada utjecala
lojalnost vlastitoj kompaniji.
In enjeri i dizajneri kompanije, koji bi uinili neku gre ku bili bi katkada u neprili
ci zbog otkria u ovom odjelu, ali bili bi u jo veoj neprilici, kad bi to procurilo
u novine ili u javnost To se rijetko dogaalo. Isto tako kompanije nisu obavje taval
e ni o propustima svojih konkurenata, jer su znale da bi se takva taktika vrlo b
rzo osvetila. U svakom sluaju, svrha razgradnje bila je pozitivna cilj je bio usa
vr iti vlastite proizvode i nauiti od drugih sve ono to je kod njih dobro.
Adam i Brett su do li da proue troja mala kola koja su bila rastavljena: jedan Mini
compact njihove kompanije, jedan Volkswagen i jo jedna uvozna kola
japanska.
Tehniar, koji je na Adamov zahtjev ostao na poslu, otvori im vanjska vrata, koja
su bila zakljuana, i uvede ih u osvijetljeno predvorje, zatim kroz jo nekoliko vra
ta u veliku prostoriju s visokim stropom, gdje su uz zidove od poda do stropa bi
le police.
ao mi je to vam kvarim veer, Neil, ree Adam. Nismo mogli doi ranije.
Ne smeta, gospodine Trenton, ovo mi se rauna u prekovremeni rad. Postariji tehniar,
vje t mehaniar, koji je nekada radio na tekuoj vrpci za sastavljanje, a sada pomagao
kod rastavljanja kola, povede ih do jednog dijela polica, od kojih su neke bile
izvuene. Pripremio sam sve to ste tra ili.
Brett DeLosanto pogleda oko sebe. Premda je ve mnogo puta bio tu, rastavljanje ni
kada nije prestalo djelovati na njega kao arolija.
Taj je odjel kupovao kola preko zastupnika kao i ostali kupci. Kupovalo se na im
e pojedinaca, tako da nijedan zastupnik nikada nije znao, da su kola koja je pro

dao odreena za podrobno prouavanje a ne za uobiajenu upotrebu. Ta je mjera opreza o

siguravala da sva primljena kola budu redovni proizvodni primjerci.
im bi kola prispjela, odvezli su ih u podrum i rastavili. To nije znailo da su ih
samo rastavili u sastavne dijelove, nego
bi ih u potpunosti ra lanili.
Kada je to izvr eno, svaki su dio obilje ili, opisali, izmjerili mu te inu. Uljem i ma u
namazani dijelovi bili bi oi eni.
etiri ovjeka radila bi deset do petnaest dana, dok bi obina kola sveli na poredane
fragmente, postavljene na izlo bene ploe.
Kru ila je jedna pria
za koju zapravo nitko nije znao je li istinita
o jednoj ekipi
iz ovog odjela koja je, za alu, u slobodno vrijeme, rastavila kola jednoga od sv
ojih drugova, koji se nalazio na odmoru u Evropi. Kad se vratio s odmora, kola s
u mu bila u gara i, neo teena, ali u nekoliko tisua zasebnih dijelova. Kako je bio isk
usan mehaniar, koji je rastavljanjem kola u ovom odjelu mnogo nauio, odluio je pono
vo sastaviti svoja kola. Trebalo mu je za to godinu dana.
Tehnika potpunog razgraivanja bila je toliko specijalizirana, da su bile potrebne
posebne alatke
neke od njih su izgledale kao ru an san nekog limara.
Izlo bene su ploe s dijelovima rastavljenih vozila bile smje tene na kliznim policama
. Tako su poput seciranih le ina industrijska kola iz redovne proizvodnje bila pri
stupana u svrhu razgledanja i usporeivanja.
Tako su nekoga in enjera iz kompanije mogli dovesti ovamo i rei mu: Pogledajte konku
rentova le i ta prednjih svjetala. Ona su sastavni dio potpornja hladnjaka, a ne zas
ebni, slo eni komadi. Njihova je metoda jeftinija i bolja. Prihvatimo je!
To se zvalo vrijednosno in enjerstvo i tedjelo je novac, jer je svaki pojedini cent
, odbijen od tro ka za dizajn kola, predstavljao tisue dolara budue dobiti. Jednom j
e, izmeu 1960. i 1970. godine, Ford u te-dio mamutski iznos od dvadeset pet centi p
o kolima na taj nain to je promijenio glavni cilindar u sistemu konica, nakon to je
prouio glavni cilindar kod General Motorsa.
Drugi, poput Adama i Bretta u ovome asu, razgledali su zato da bi odr ali korak s p
romjenama u dizajnu, tra ei inspiraciju.
Volksvvagen, rastavljen na djelie poredane na ploama, koje je tehniar izvukao, bio
je nov. Izvijestio ih je pomalo zlovoljno: Ve godinama rastavljam
I-Ma ">
Volkswagene. Uvijek su isti
najbolje kakvoe. Brett kimne potvrujui. Bilo bi mi drago
da to isto mogu rei o na im kolima.
I meni, gospodine DeLosanto. Ali ne mo emo. Bar ne ovdje.
Kod ploa na kojima je bio kompanijin vlastiti Minicompact, uvar ree: Zapravo, na a su
kola ovaj put,pro la prilino dobro. Da nije onoga njemakog kukca, izgledali bismo do
bro.
To je zato to se sastavljanje amerikih malih kola sve vi e automatizira, objasni Adam.
Vega je zapoela veliku promjenu s novom tvornicom u Lords-tovvnu. I kako se bude
penjao stupanj automatizacije, s manje ljudi, tako e se penjati i kvaliteta svako
g pojedinog proizvoda.
Dokle god se kvaliteta popela, ree tehniar, do Japana nije doprla
barem ne do tvorni
e koja je proizvela ovu ragu. Za ime bo je, gospodine Trenton! Pogledajte to!
Promatrali su neke od dijelova japanskog uvoza, treih kola koja su do li pregledati
.
Uzice i ica za pakovanje, izjavi Brett.
Rei u vam ne to, gospodine Trenton. Ne bih elio da se itko do koga mi je stalo voza ok
olo u tome. To je motocikl na etiri kotaa i k tomu jo prilino bijedan motocikl.
Zadr ali su se kod polica u rastavljaonici prouavajui podrobno sva tri vozila. Posli
je im je stari tehniar opet otkljuao vrata i pustio ih da izau.
Na vratima je zapitao: to se sprema, gospodo? Za nas, hou rei.
Dobro je to ste me podsjetili, ree Brett. Do li smo ovamo da to vas upitamo.
Trebala su biti nekakva mala kola, toliko su svi znali. Kljuno je pitanje bilo: k
akva?
Kasnije, kad su se vratili u upravnu zgradu, Adam primijeti: Dugo vremena, sve do
1970, mnogi su ljudi u ovom poslu mislili da su mala kola hir mode.
I ja sam bio jedan od tih, priznade Elroy Braith-vvaite, potpredsjednik Razvoja pr
oizvodnje. Srebrni lisac se pridru io Adamu i Brettu odmah po njihovu povratku iz odjela za razgradnj

u.
Sada su se njih petorica
Adam, Brett, Braith-waite, jo dvojica iz odjela za plani
ranje proizvodnje razmiljela po Adamovu uredu, naoko samo dangu-bei, ali u stvari
u nadi da e usmjerenim razgovorom jedni u drugima probuditi ideje. Prazne alice o
d kave i vrhom pune pepeljare neuredno su le ale po stolovima i prozorskim daskama
. Pro la je pono.
Mislio sam da ta groznica za malim kolima nee biti duga vijeka, nastavi Braithwaite
. Proe rukom kroz svoju srebrnastosivu grivu, koja je noas bila ne-uredna, to nije
bilo uobiajeno. Prilino je mnogo ljudi mislilo kao ja, ali nismo imali pravo. Kako
vidim, ova e se industrija usmjeriti na mala kola, a za sna nim kolima jo dugo nee bi
ti velike potra nje.
Mo da nikada vi e, ree'drugi planer. Bio je to bistar mlad Crnac s velikim naoarima, po
imenu Ca-staldv, kojega su prije godinu dana doveli izravno s Yalea.
Ni ta nije zauvijek, protuslovio je Brett DeLosanto. Bilo da se radi o du ini suknje il
i nainu e ljanja, ili nainu govora ili kolima. Meutim, ovog asa sla em se s Elrovem
su kola postala simbol dru tvenoga polo aja i ini se kao da e tako ostati.
Ima ih, ree Adam, koji misle da su mala kola negacija simbola. Ka u da ljudima jednost
avno vi e nije stalo do dru tvenog polo aja.
Brett uzvrati: Ti to ne vjeruje , kao to ne vjerujem ni ja.
Ni ja, ree Srebrni lisac. Prilino se mnogo toga izmijenilo ovih nekoliko posljednjih
godina, ali se osnovna ljudska narav nije izmijenila. Svakako, to je sindrom .pr
otupolo aja', koji je popularan, ali on samo dokazuje, kao i uvijek do sada, da ne
ki pojedinci nastoje biti drugaiji od ostalih ili iznad ostalih. Cak i oni otpadn
ici od sistema koji se ne peru hoe time pokazati da imaju neki svojevrsni polo aj.
Zato bi nam mo da, ubaci Adam, trebala kola koja e imati sna nu privlanost za one koji
a e protupolo aj.
Srebrni lisac zatrese glavom. Ne potpuno. Jo uvijek se moramo obazirati na one sta
lo ene, koji sainjavaju veliku, vrstu okosnicu kupaca.
Castaldv primijeti: Ali veina onih stalo enih ne voli tako misliti o sebi. Zato pred
sjednici banaka nose zaliske.
Zar ih ne nosimo mi svi? Braithvvaite prstima dotakne svoje.
Nakon to su se na to nasmije ili, ree Adam: Mo da to nije ni tako smije no. Mo da ba to
zuje put do vrste kola kakvu ne elimo. To jest
ne to to je nalik na uobiajena kola ko
ja smo do sada proizvodili.
Vrlo zama an zadatak, ree Srebrni lisac.
Brett promrmlja: Ali ne i neizvediv.
Castaldv, mladi s Yalea, napomene: Sve je danas dio protupolo aja, ako emo to tako na
zvati. Hou rei, javno mi ljenje, nesuglasice, manjine, ekonomski pritisci i sve osta
lo.
Tako je, ree Adam i doda: Znam da smo o tome mnogo puta raspravljali, ali nabrojimo
opet faktore okoline.
Castaldv pogleda neke bilje ke. Zagaivanje zraka: ljudi ele ne to uiniti protiv toga.
Gre ka, ree Brett. Oni zapravo hoe da netko drugi ne to uini. Nitko se ne eli odrei
prijevoza, vo nje u vlastitim kolima. To pokazuju sva na a istra ivanja.
Bila to gre ka ili ne, ree Adam, proizvoditelji kola ine ne to u vezi sa zagaivanjem,
jedinci i tako ne mogu bogzna to uiniti.
Ali ipak, bija e uporan Castaldv, mnogi su u-vjereni da mala kola manje zagauju nego v
elika, pa misle da na taj nain mogu dati svoj doprinos. I to su pokazala na a istra i
vanja. Opet baci pogled na svoje bilje ke. Mogu li nastaviti?
Nastojat u da ti ne podmeem nogu, ree Brett. Ali ne jamim za to.
U ekonomici, nastavi Castaldv, potro nja benzina nije vi e tako va na kao to je bila, a
su to sad tro kovi parkiranja.
Adam kimne glavom. To se ne mo e porei. Prostor za parkiranje na ulici sve je te e nai,
javna i privatna parkirali ta sve su skuplja i skuplja.
Meutim, u mnogim gradovima parkirali ta zaraunavaju manje za mala kola i to se sve vi e
posvuda prihvaa.
Srebrni lisac ree otresito: Sve mi to znamo. I ve smo se sporazumjeli da prijeemo na
proizvodnju malih kola.
Iza naoala Castaldvjev je pogled odavao povrijeenost.
Elroy, ree Brett DeLosanto, djeak nam poma e misliti. Pa ako je to ono to eli , pres

sada razmetati polo ajem.

Moj bo e! potu i se Srebrni lisac. Ptiice su osjetljive. Pona am se kao i uvijek.
Zamisli sebe kao ljubeznog momka, po uri se rei Brett, a ne kao potpredsjednika.
Kopile! Ali Braithvvaite se cerio. Ree Castal-dyju: ao mi je. Nastavimo!
Ja sam u stvari mislio, gospodine Braithvvaite ...
Elroy...
Da, gospodine. Mislio sam to je dio sveukupne slike.
Razgovarali su o okolini i o problemima ovjeanstva: prenapuenosti, opem pomanjkanju
prostora, zagaivanju u svim oblicima, antagonizmu, pobuni, novim shvaanjima i vrij
ednostima u mladih ljudi mladih, koji e naskoro upravljati svijetom. Ipak, usprko
s promjenama, automobili e postojati i u budunosti, dokle se god mo e sagledati. Isk
ustvo je to pokazivalo. Ali kakvi automobili? Neki e ostati ovakvi kakvi su sada,
ili slini, ali morat e biti i drugih vrsta, koje e bolje odgovarati potrebama dru tv
a.
Kada ve govorimo o potrebama, zapita Adam, mo emo li ih nabrojiti?
Ako elite jednu rije, odgovori Castaldy, ja bih rekao: korisnost.
Brett isku a izraz: Vijek utilitarnog.
Kupujem to djelomino, ree Srebrni lisac, ali ne u cijelosti.
Zatra io je ti inu, dok je sabirao misli. Drugi su ekali.
Napokon se potiho oglasi: U redu, korisnost je moderna. To je najnoviji simbol po
lo aja, ili protupolo- aja, a slo ili smo se da, kako god to nazvali, znai istu stvar.
Dopu tam takoer da to vjerojatno vrijedi i za budunost. Ali to jo uvijek ne ukljuuje o
stale znaajke ljudske naravi: nagon za kretanjem s kojim se raamo, a kasnije udnja
za moi, za brzinom, za uzbuenjem, ne to ega se nikada ne uspijevamo potpuno oslobodit
i. Svi smo mi negdje u dubini du e VValteri Mittvji, korisno ili nekorisno, sna an, i
vahan motor jo je uvijek moderan. Nikada nije ni izi ao iz mode, a nikada nee ni izii
.
Sla em se s time, ree Brett. Kao dokaz za va u tvrdnju, pogledajte one momke koji grade
buggvje.1)
To su ljudi malih kola, koji su prona li izlaz u stilu VValtera Mittvja.
Castaldv doda zami ljeno: A buggvja ima na tisue. Sve vi e i vi e. Dan-danas ih ve ima i
u gradovima.
Srebrni lisac slegne ramenima. Oni uzmu utilitarni Volksvvagen, koji nema snage,
oerupaju ga tako da ostane samo asija, pa onda u njega ugrade snagu.
U Adamovoj se glavi pokrene jedna misao. Nadovezala se na ono to je reeno... rasta
vljeni Volksvvagen koji je vidio ranije te iste veeri... i na ne to drugo, maglovit
o: na jedan izraz koji mu je izmicao... Pretra ivao je svoje pamenje, dok su drugi
razgovarali.
Kada se nije mogao sjetiti tog izraza, sjetio se jednog ilustriranog asopisa, koj
i je vidio prije dan-dva. asopis je jo uvijek bio u njegovu uredu. Izvukao ga je i
z hrpe na drugoj strani sobe i otvorio ga. Drugi su ga radoznalo promatrali.
Ilustracija je bila u boji. Prikazivala je buggy na kamenitoj obali, u pokretu,
kako se penje uz strminu. Svi su se kotai borili vukui, dok je otraga pr tio
l) Buggy ili Dune Buggy mali auto nalik na d ip, brz i lagan, obino ima karoseriju
od plastike, lansiran kao vozilo za pla u, odatle naziv
pijesak. Fotograf je vje to upotrijebio sporo okidanje foto-aparata, tako da je bu
ggy bio zamagljen, u pokretu. Uz sliku je pisalo da broj vlasnika buggvja raste k
ao lud; blizu sto proizvoaa unajmljeno je za gradnju trupova; sama Kalifornija ima
osam tisua buggvja.
Pogledav i preko Adamova ramena, Brett veselo upita: Ne mislite valjda graditi bugg
vje?
Adam zatrese glavom. Bez obzira na to koliko je buggy omiljen, to je jo uvijek sa
mo modni hir, djelo jednog strunjaka i ne predstavlja dolian posao za Veliku trojic
u. Adam je to znao. Ali izraz koji nikada nije mogao dozvati u pamet bio je na ne
ki nain povezan... Jo uvijek se nije mogao sjetiti i baci otvoreni asopis na stol.
Umije ala se srea, kako se to esto u ivotu dogaa.
Iznad stola na koji je Adam bacio asopis bila je uokvirena slika lunarnog modula A
pola 11 za vrijeme prvoga pristajanja na Mjesec. Adam ju je dobio na poklon i svi
djela mu se pa ju je dao uokviriti i objesiti na zid. Na slici je modul prevlada
vao; ispod njega je stajao jedan astronaut.

Brett podigne asopis sa slikom buggvja i poka e je drugima. On primijeti: Ove stvari
vra ki idu!... Vozio sam jedan. Opet je promatrao ilustraciju Ali ba je ru an kukin si
.
Adam pomisli: Takav je i lunarni modul.
Stvarno ru an: sami o tri rubovi, uglovi, izboine, nastranosti, nesklad, nedovoljno s
imetrije, malo istih krivulja. No budui da je lunarni modul velianstveno obavio svo
j zadatak, porazio je ru nou i, na kraju, postao na svoj nain lijep.
Sjetio se izraza koji mu je nedostajao.
Izrekla ga je Rovvena. Ujutro, poslije zajedno provedene noi, rekla je: Zna li to bi
h danas rekla? Rekla bih: ru no je lijepo.
Ru no je lijepo.
Lunarni je modul ru an. I buggy. No oboje je svrsishodno, korisno. Graeni su za odr
eenu svrhu i postigli su je. Za to, dakle, ne i kola? Za to ne bi namjerno, hrabro po
ku ali proizvesti kola, ru na prema
postojeim pravilima, ali koja bi toliko odgovarala potrebama, okolini i sada njem v
remenu vijeku korisnog
da bi postala lijepa?
Mo da imam ideju za Farstar, ree Adam. Nemojte me po urivati. Dopustite da vam je polak
izlo im.
Drugi su utjeli. Sreujui misli, bri no birajui rijei, Adam pone.
Bili su i previ e iskusni
svi koji su tu bili okupljeni
a da bi se odmah zaletjeli
zbog samo jedne ideje. Meutim, osjetio je kako je odjednom zavladala napetost, k
oje dotle nije bilo, i kako raste zanimanje dok je govorio. Srebrni lisac je bio
zami ljen, s polu-spu tenim onim kapcima. Mladi se Castaldv grebao po uhu
to mu je bi
o obiaj kad je nastojao da se sabere, dok je drugi planer proizvodnje, koji je. d
otle malo govorio, netremice gledao Adama. Prsti Bretta DeLosanta nisu se smiriv
ali. Kao da je Brett nesvjesno privlaio k sebi blok za skiciranje. Brett je bio o
naj koji je skoio, kad je Adam zavr io, i poeo koracima mjeriti sobu. Nabacivao je m
isli, nepotpune reenice, kao isjeke jedne slike ... Stoljeima su umjetnici u ruinoi
vidjeli ljepotu... Pogledajte iskrivljene, izmuene likove u kiparstvu od Michelan
gela do Henryja Moorea... A u dana nje doba, otpaci metala bez reda nabacani na ku
p bezoblian za neke koji se rugaju, ali ih ima mnogo koji se ne rugaju... Sjetite
se slikarstva avangarde: ko are za jaja, limenke za spremanje juhe... Ili sam ivot
lijepa mlada djevojka ili zapu tena trudnica; to je ljep e?... To uvijek ovisi o tom
e kako gledate. Oblik, simetrija, stil, ljepota, nikada nisu bili jednoznani.
Brett sna no udari akom o dlan. Picasso nam je bio pod nosom, a mi smo stvarali kola
koja kao da-su si la ravno s nekoga Gainsboroughova platna.
Negdje u Genezi1) postoji izreka, ree Srebrni lisac. Mislim da glasi ovako: ,Oi e vam
se otvoriti' On oprezno doda: Ali nemojmo se prenagliti! Mo da smo ne to napipali. Meu
tim, ak i ako je tako, pred nama je jo dug put.
Prva knjiga Staroga zavjeta
Brett je ve olovkom crtao obrise, oblike, a onda ih odbacivao. Po podu su padali
listovi, koje je trgao iz svoje crtanke. Kod dizajnera je to nain razmi ljanja, upr
avo kao to su drugi razmjenjivali misli rijeima. Adam pomisli kako poslije treba s
akupiti i spremiti te skice; ako ova no urodi nekim plodom, skice e imati povijesn
o znaenje.
Meutim, znao je da je ono to je rekao Elrov Braith-uaite istinito. Srebrni lisac j
e dulje nego itko od njih ovdje gledao kako se nova kola razvijaju od prvih zami
sli do svr enoga proizvoda, ali je i trpio zbog projekata koji su u ideji obeavali,
da bi kasnije bili odbaeni zbog nepredvienih razloga ili, katkada, bez ikakva raz
loga.
Unutar kompanije koncept novih kola mora svladati bezbrojne prepreke, podnijeti
bezbrojne prigovore, beskrajna zasjedanja, na kojima je trebalo prevladati proti
vljenje. Pa ako bi zamisao i pre ivjela sve to, jo uvijek su izvr ni potpredsjednik,
predsjednik i predsjednik vijea imali pravo veta ...
Ali neke su se zamisli probijale i postajale stvarnost.
Tako je bilo s Orionom. Tako e mo da biti... samo mo da... s ovim prvim poetnim koncep
tom, sjemenom zasijanim sada i ovdje, za Farstar.
Netko je donio jo kave i nastavili su razgovarati duboko u no.
18.
Reklamna agencija OJL, u osobi Keitha Yates--Browna, bila je uzrujana i nabru ena,

jer se dokumentarni film Automobilski grad snimao bez knjige snimanja.

Mora postojati knjiga snimanja, bunio se Yates--Brown, kada je telefonirao Barbari
iz New Yorka prije dva dana. Ako je nema, kako onda mo emo odavle tititi interese k
lijenta i davati upute?
U Detroitu je Barbara osjeala elju da superre-vizoru otvoreno ka e kako je filmu naj
manje potrebno da se u snimanje mije a Madison avenija. Njihove intervencije mogle
bi ovaj po teni, analitiki film pretvoriti u ula tenu, bezazlenu ka u. No, umjesto tog
a samo je ponovila stanovi te redatelja Wesa Gropettija, nadarena ovjeka, koji je v
e stekao dovoljno opravdanih priznanja da bi njegova stanovi ta bila prihvaena.
Neete uhvatiti raspolo enje sirotinjskih etvrti Detroita bacajui na papir sirove injen
ce, jer mi jo ne znamo kakvo je to raspolo enje, izjavio je Gro-petti. Do li smo ovamo
sa kamerom i tonskim ureajima, da to ustanovimo. Redatelj, duge brade ali niska ra
sta, bio je nalik na razbaru ena vrapca. Nosio je crnu kapicu, bez koje nije nikad
a bio, i manje su ga se doimale rijei od vizualnih impresija. Nastavio
je: Hou da mi frajeri, make, klinci koji ovdje ive sami ka u to oni stvarno misle o se
i i kako gledaju na nas ostale u ljivce. Hou uti o njihovim mr njama, nadama, frustrac
ijama, radostima, o tome kako di u, jedu, spavaju, kako se kurvaju, znoje, to vide,
to nju e. Sve u to staviti u film njihove face, glasove, sve, bez ikakvih proba. A t
o se tie njihova jezika, neka grubijan tine padaju po volji. Tu i tamo u mo da neke od
njih bocnuti u stra njicu da malo po-bjesne, ali e na svaki nain govoriti, a dok on
i budu govorili, ukljuit u kameru i pustiti je neka luta naokolo kao kurva i vidje
t emo Detroit onako kako ga oni vide, oima sirotinje.
I uspijevali su, uvjeravala je Barbara Yates-Brow-na.
Slu ei se tehnikom cinema verite, s runom kamerom i to je mogue manje drangulija koje
dekoncen-triraju, obilazio je Gropetti sredi te grada, s ekipom, nagovarajui ljude
da na filmu govore otvoreno, slobodno, i katkada dirljivo. Barbara je, sudjelujui
obino u tim pothvatima, znala da Gropettijev genij djelomino le i u njegovoj priroen
oj sposobnosti za odabiranje ljudi koje e snimati, a zatim u njegovu nainu kojim b
i postizao da oni koje je odabrao zaborave da su u njih upereni reflektori i lee
kamere. Nitko nije znao to je taj mali redatelj aptao u uho ljudima prije nego td s
u poeli govoriti; katkada bi govorio pognute glave, povjerljivo, po nekoliko minu
ta. Ali djelovalo je, izazivalo zadovoljstvo, prkos, prisnost, neslaganje, zlovo
lju, drzovitost, veselost, gnjev i jednom
u jednog mladog borbenog Crnca, koji j
e postao uzbudljivo govorljiv raspaljenu mr nju.
Kad bi bio siguran u uinak, Gropetti bi istog asa skoio u stranu, tako da bi kamera
koja bi ve radila slijedei redateljev skriveni znak
u potpunosti uhvatila izraz l
ica i izvorne rijei. Kasnije bi Gropetti beskrajno strpljivo ponavljao postupak,
dok ne bi postigao ono to je tra io
letimian uvid u jednu linost, dobru ili lo u, prij
znu ili divlju, ali ivu i stvarnu i osloboenu nespretnoga mije anja sugovornika.
Barbara je ve vidjela prve razvijene materijale i radnu kopiju grubo montiranu od
materijala koje su do sada snimili i bila je uzbuena. to se tie fotografije, film
je imao vrijednost i dubinu Karshovih portreta, dz dodatak Gropettijeve arobnjake
primjese ustreptale ivosti.
Budui da film nazivamo Automobilski grad, obja njavao je Keith Yates-Brown, kada mu j
e sve to rekla, mo da bi trebalo Gropettiju pomoi da doe do spoznaje da su tu i kola,
a ne samo ljudi, i mi oekujemo da emo ih vidjeti na ekranu
i to najradije kola na e
ga klijenta.
Barbara je osjeala da supervizor agencije ima svoje posebno mi ljenje o neogranienim
ovlastima koje su njoj dane. Ali je takoer trebalo da zna da svaki filmski proje
kt mora imati nekoga tko nosi svu odgovornost, a taj je netko sada Barbara, sve
dok je agencija OJL ne primijeti ili joj dade otkaz.
Uvjeravala je Yates-Browna: Na filmu e biti kli-jentovih kola. Mi ih ne istiemo, al
i ih ni ne skrivamo, pa e ih tako veina ljudi prepoznati. Nastavila je opisivati sn
imanje koje je ve obavljeno u kompanijinom pogonu za sastavljanje kola, s naglask
om na unajmljivanju radne snage iz sredi ta grada
i Rollieju Knightu.
Za vrijeme snimanja u pogonu za sastavljanje kola drugi radnici uokolo nisu bili
svjesni da je Rollie u sredi tu pa nje kamere. To je bilo djelomino zbog Rollieja, k
oji je tako elio, a djelomino zato da bi se sauvao realistiki ugoaj.
Leonard Wingate iz kadrovskog odjela, koji se zainteresirao za Barbarin projekt
one noi kada su se sreli kod Bretta DeLosanta, uredio je itavu stvar bez mnogo prie

. U pogonu se znalo samo to da e se za redovnoga radnog vremena snimati jedan dio

pogona u svrhe koje im nisu bile obja njene. Samo su Wes Gropetti, Barbara i snim
atelji slike i zvuka znali da dobar dio vremena, kad je izgledalo da snimaju, ni
su snimali, i da je najvi e filmske vrpce potro eno na Rollieja Knighta.
Jedini zvuk koji su za to vrijeme snimali bila je normalna buka u pogonu, a posl
ije je Barbara presluala vrpcu. Bila je to jeziva kakofonija, nevjerojatno prikladna kao pozadina za v
izuelne sekvence.
Glas Rollieja Knighta, koji e kasnije biti sinhroni-ziran sa slikama, trebali su
Gropetti i njegova filmska ekipa snimiti tijekom posjete stambenoj zgradi, gdje
su ivjeli Rollie i njegova prijateljica May Lou. Leonard Wingate e takoer biti pris
utan. I Brett DeLo-santo, premda to Barbara nije saopila Keithu Yates--Brownu.
U telefonskom razgovoru Keith Yates-Brown ju je upozorio: Misli na to da tro imo ve
like novce na ega klijenta, koje moramo kasnije opravdati.
Jo smo uvijek u granicama prorauna, uzvratila je Barbara. I ini se da se klijentu svi
ovo to smo do sada napravili. Barem se svia predsjedniku vijea.
ula je preko telefona neki zvuk, kao da je Yates--Brovvn skoio sa stolice.
Ti si do la u dodir s predsjednikom vijea na ega klijenta?! Reakcija ne bi mogla biti j
aa ni da je spomenula papu ili predsjednika Sjedinjenih Dr ava Amerike.
Posjetio nas je na snimanju. Sutradan poslije toga Wes Gropetti je uzeo dio filma
i prikazao ga u predsjednikovu uredu.
Dopustila si da taj prostak, taj hipi stupi na petnaesti kat?!
Wes misli da su se on i predsjednik vijea sasvim
dobro razumjeli.
To on misli! ak nisi ni po la s njim?
Bila sam sprijeena.
O, bo e! Barbara kao da je vidjela agencijskog supervizora kako blijedi i kako se je
dnom rukom uhvatio za glavu.
Ona ga podsjeti: Sami ste mi rekli da se predsjednik zanima za snimanje i da ga p
ovremeno obavje tavam.
Ali ne bez veze! Ne prije nego obavijestiti nas ovdje, tako da mo emo isplanirati to e
mu rei. A to to si na svoju ruku poslala Gropettija ...
Upravo sam vam htjela rei, ree Barbara, da mi je predsjednik vijea slijedei dan tele
irao. Rekao je da je na a agencija po njegovu mi ljenju zat#5^ "*--V
M
.--JE*
j5
>%.
vrijedila pohvalu, jer je pokazala toliko originalnosti i ma tovitosti to su bile
njegove rijei u prvom redu time to smo uposlili Gropettija, i usrdno mi je preporui
o da Wesu i nadalje pustimo slobodne ruke, jer je to takav, autorski film. Rekao
je da e sve to iznijeti i u svom pismu agenciji.
ula je preko telefona te ko disanje. Jo nismo primili nikakvo pismo. Kada stigne... St
anka. Barbara, ini mi se da dobro radi .
Yates-Brownov je glas postao moleiv. Ali nemoj, molim te, nemoj ni ta riskirati i od
mah me obavijesti o svemu to se tie klijentova predsjednika vijea.
Obeala je da hoe, poslije ega je Keith Yates--Brovvn, jo uvijek uzrujano, ponovio ka
ko bi ipak bilo bolje da imaju napisanu knjigu snimanja.
Meutim, poslije nekoliko dana, bez knjige snimanja kao i do tada, Wes Gropetti je
bio spreman za snimanje zavr ne sekvence filma, sekvence o zapo ljavanju nekvalific
irane radne snage i o Rollieju Knightu.
Rano uvee.
Sve u svemu, osmoro ih se naguralo u zagu ljivo toplu, oskudno namje tenu sobu.
Toga je ljetnog dana u Detroitu uope, a posebno u sredi tu grada sunce pripeklo i n
ije bilo ni da ka vjetra. ak se i sada, kada je sunce za lo, vruina u-glavnom zadr ala
u kui i vani.
Rollie Knight i May Lou bili su dvoje od te osmorice jer su oni za sada ovdje ivj
eli. Premda je soba po svim mjerilima bila vrlo mala, slu ila je dvostrukoj svrsi,
da se u njoj ivi i spava, dok je uz nju kuhinja veliine ormara zadr avala jedan izlje
v samo s hladnom vodom, tro no plinsko kuhalo i nekoliko prostih drvenih polica. N

ije bilo ni zahoda ni kupaonice. Te su se pomone prostorije, takve kakve su bile,

nalazile u donjem katu i dijelili su ih sa jo pet- est stanova.
Rollie je izgledao mrzovoljno, kao da je pri eljkivao da nije pristao na sve ovo.
May Lou, poput djeteta izrasla poput vrbove grane, mr avih nogu i ko -atih ruku, izgl
edala je prepla eno, ali se polako smirila, kad joj je pri ao Gropetti, sa svojom crnom kapicom na glavi uprkos vruini, i
tiho s njom porazgovarao.
Iza redatelja nalazili su se kamerman i tonski snimatelj s opremom, koja je bila
nespretno rasporeena u skuenu prostoru. Barbara Zaleski je stajala uz njih, s otv
orenom bilje nicom.
Brett DeLosanto je sve to promatrao i nasmije io se kad je primijetio da je Barbar
a, kao obino, svoje tamne naoale gurnula u kosu.
Svjetla kamere bila su uga ena. Svi su znali da e se soba jo vi e zagrijati kada se
upale.
Leonard VVingate, iz kadrovskog odjela kompanije i uz to jedini Crnac na tako vi
soku polo aju u toj kompaniji, uzrujano je brisao lice istim lanenim rupiem. I on i B
rett su se leima naslonili na zid, nastojei da zauzmu to manje prostora.
Odjednom su se svjetla upalila i magnetofonska je vrpca potekla, premda su samo
tehniari primijetili Gropettijev znak.
May Lou je zatreptala oima. Ali redatelj je nastavio blago govoriti, i ona je kim
nula glavom, a crte lica su joj se opustile. U tom asu Gropetti je hitro, vje to, O
tupio u pozadinu, izvan dometa kamere.
May Lou je rekla prirodno, kao da nije svjesna niega osim svojih misli: Nema veze
brinuti se za neku budunost, to priaju da bismo trebali, kad nikad nije izgledalo d
a tako ne to postoji za ljude kakvi smo mi. Slegla je ramenima. Ni sada ne izgleda n
i ta drukije.
Gropettijev glas: Stop!
Svjetla kamere su se ugasila. Redatelj opet stupi naprijed i opet ne to apne u uho
Mayi Lou. Poslije nekoliko minuta, dok su drugi u ti ini ekali, svjetla kamere su s
e upalila. Gropetti klizne u pozadinu.
Lice May Lou je o ivjelo. Jasno, uzeli su nam na televizor u boji. Bacila je pogled n
a drugu stranu sobe u jedan prazan ugao. Do la su dva tipa, rekli su da nismo plaali
poslije prve rate. Jedan je od momaka htio znati za to smo ga uope kupili. Ja sam
mu rekla: .Gospodine, ako danas imam novaca za prvu ratu, veeras mogu gledati tel
eviziju. Ima dana kada je to jedino va no. Spustila je glas: Trebala sam mu rei: ,Tko zna ta e biti sutra?'
Stop!
Brett apne Leonardu Wingateu, koji je stajao pokraj njega: to ovo znai?
Crni je rukovoditelj jo uvijek brisao lice. Rekao je tiho: U nevolji su. Po prvi p
ut u svom ivotu imali su zaista ne to novaca pa su se zaletjeli, kupili namje taj, te
levizor u boji, preuzeli plaanja koja nisu mogli podmiriti. Sada im je ne to od tog
a oduzeto. Samo, to nije sve.
Njima nasuprot je Gropetti vr io zamjenu mjesta izmeu Maye Lou i Rollieja Knighta.
Sada je Rollie Knight bio pred kamerom.
Brett upita, jo uvijek govorei tiho: to se jo dogodilo?
Rije je o pljenidbenom postupku, ree Wingate. To je lo , zastario zakon, za koji se po
itiari sla u da bi ga trebalo izmijeniti, ali nitko ga ne mijenja.
Wes Gropetti je pognute glave na svoj uobiajeni nain razgovarao s Rolliejem.
Wingate ree Brettu: Knightovi su ve jednom imali zabranu na plau. Ovaj tjedan do ao je
opet sudski nalog, a prema sporazumu sa sindikatom, dvije zabrane povlae same od
sebe otkaz.
Do vraga! Zar ne mo e ti ne to uiniti?
Mo da. Ovisi o Knightu. Kad se ovo zavr i, razgovarat u s njim.
Mo da Rollie ne bi trebao govoriti o tome na filmu?
Leonard VVingate slegne ramenima. Rekao sam mu da ne mora, da su to njegove osobn
e stvari. Ali ini se da to njemu ne smeta, isto tako ni djevojci. Mo da im nije sta
lo; mo da misle da tako mogu pomoi nekome drugom. Ne znam.
Barbara, koja je to ula, okrene glavu. Wes ka e da je to sastavni dio cijeloga prizor
a. Osim toga on e to tako montirati da pobudi suosjeanje.
Kada ne bih mislio da je tako, ree Wingate, ne bismo ni bili ovdje.

Redatelj je jo uvijek razgovarao o Rolliejem.

Wingate, govorei tihim ali uzbuenim glasom, ree Barbari i Brettu: Polovica problema
u ovome to
se dogaa Knightu jest stav sistema, to jest, stav ljudi\ kao to ste vas dvoje i ja
. U redu, mi pomognemo nekome kao to je ovo dvoje djece, ali im to uinimo, oekujemo
od njih da prihvate i sve vrijednosti na eg srednjeg stale a, a mi smo godinama ivjel
i na ovaj na nain dok smo te vrijednosti stvarali. Isto je tako s novcem. Premda K
night nije navikao na novac, jer ga nikada nije imao, mi oekujemo od njega da nov
cem barata kao da ga je imao itav ivot, i ako to ne uspijeva, to se dogaa? Guraju ga
pred sud, stave mu zabranu na plau, otpuste ga. Mi zaboravljamo da se i mnogi od
nas, koji smo navikli na novac, ipak katkad zadu imo iznad svojih mogunosti. Ali n
eka isto to uini ovaj momak
crni rukovoditelj glavom poka e na Rollieja Knighta, na e
a dru tveno ureenje odmah baca natrag na smeti te.
Vi neete dopustiti da se to dogodi, promrmlja Barbara.
Wingate nestrpljivo zatrese glavom, Ja nisam svemoan. A Knight je samo jedan od mn
ogih.
Svjetla kamere su gorjela. Redatelj baci pogled na njih, upozoravajui ih da budu
tihi. Glas Rollieja Knighta je zazvonio u tihoj, vruoj sobi.
Sigurno, sva ta proku i kad ivi ovdje. Kao, veina stvari se nikada nee promijeniti, n
eze to priaju. Osim toga, ni ta nije vjeno. Neoekivano, smije ak se razlije Rolliejevi
icem, ali se on odmah namr ti kao da je po alio to se nasmije io, Zato je najbolje ne oe
ivati ni ta. Onda te ni gubitak ne mo e zaboljeti.
Gropetti dovikne: Stop!
Snimanje je trajalo jo jedan sat, Gropetti je strpljivo nagovarao, Rollie je govo
rio o do ivljajima u getu i u pogonu za sastavljanje automobila, gdje je jo uvijek
radio. Premda su rijei mladoga crnakog radnika bile jednostavne i premda je zamuck
ivao, one su slikale stvarnost i davale pravu sliku njega samoga, ne uvijek lask
avu, ali ni takvu kakva bi mu umanjila vrijednost. Barbara koja je ve vidjela ran
ije snimljene prizore, bila je uvjerena da e film, kad bude obraen i dovr en, biti s
na no i dirljivo svjedoanstvo.
Kada su se svjetla kamere ugasila, po zavr etku snimanja, Wes Gropetti skine svoju
crnu kapicu i obri e glavu velikim, prljavim rupiem. On kimne dvojici tehniara. Ovo ostaje! Bilo je od
lino.
Dok su ostali jedno za drugim izlazili, za eljev i laku no Rollieju i Mayi Lou, Leona
rd Wingate je ostao u sobi. Brett DeLosanto, Barbara Zaleski i Wes Gro-petti su
po li u Detroit Press Club na kasnu veeru, a tamo je trebalo da im se za kratko vrije
me pridru i i Wingate.
Crni je rukovoditelj priekao dok drugi iziu kroz niski hodnik s jednom jedinom, sl
abom aruljom i zidovima s kojih se gulila boja, i siu niz tro ne drvene stube dolje
na ulicu. Kroz vrata hodnika ulazio je smrad smea. May Lou ih zatvori.
Ona upita: Hoete ne to popiti, gospodine? Wingate ve htjede zatresti glavom, ali se pr
edomisli: Da, molim.
S jedne police u minijaturnoj kuhinjici, djevojka skine bocu s rumom, u kojoj je
bila jo otprilike jedna ina tekuine, koju ona podjednako razdijeli u dvije a e. Dodav
leda i coca-colu, pru i jednu a u Win-gateu, a drugu Rolliejeu. Sve troje sjednu za
stol u sobi, za sve.
Dobit ete ne to novaca od filmske ekipe, jer su veeras snimali u va em stanu, ree Wing
. Nee biti mnogo; oni nikada ne plaaju puno. Ali pobrinut
u se da to dobijete.
May Lou se nesigurno nasmije i. Rollie Knight ne ree ni ta.
Rukovoditelj je srkao pie. Znate li da vam je stavljena zabrana na plau? Po drugi p
ut?
Rollie opet ne odgovori.
Netko mu je rekao danas na poslu, ree May Lou. Rekli su da uope vi e nee dobiti plau
li to istina?
Nee dobiti jedan dio plae. Ali ako izgubi posao, svakako nee vi e biti ekova ni za kog
. Win-gate nastavi obja njavati zabrane zapljenu radnikove plae na izvoru po sudskom
nalogu, koji dobiju vjerovnici. Dodao je da automobilske kompanije i drugi posl
odavci mrze taj sistem zabrane, ali nemaju drugog izbora nego da se pokore zakon

u.
Kako je VVingate i slutio, ni Rollie ni May Lou nisu razumjeli prvu zabranu, nit
i je Rollieju poznato da mu druga zabrana
po pravilima sindikata u kompaniji mo e
donijeti dokaz.
Ima razloga za to, ree Wingate Zabrane prireuju vrlo mnogo posla odjelu za plae, to
paniju stoji novaca.
Rollie izlane: Govna! Ustane i poe hodati po sobi.
Leonard Wingate uzdahne. Ako vas zanima moje po teno mi ljenje, ja mislim da imate pr
avo. Zato u vam nastojati pomoi, ako budem mogao. Ako vi to elite.
May Lou letimino pogleda Rollieja. Ona ovla i usne. eli on da mu pomognete, gospodine
. Posljednje vrijeme uope vi e nije bio pri sebi. Bio je... Dakle, stvarno uzrujan
.
Wingate se pitao za to. Ako je Rollie tek danas saznao ono o zabranama, kako je re
kla May Lou, oito se nije uzrujavao zbog toga. Odluio je da ne inzi-stira.
Evo to mogu uiniti, ree im rukovoditelj, i morate shvatiti, to je mogue samo ako se
s tim sla ete, mogu nekome rei da mjesto vas pregleda va e novano stanje, da ga poprav
imo ako mo emo i da vam poku amo pomoi da ponete iznova.
Obja njavao im je dalje djelovanje sistema
koji je izmislio Jim Robson, Chryslerov
upravitelj odjela za pogonsko osoblje, i za kojim su se povele i druge kompanij
e.
Objasnio je Rollieju i Mayi Lou da mu odmah na licu mjesta moraju dati popis svi
h svojih dugova. On e ga predati jednom vi em personalnom slu beniku u pogonu gdje ra
di Rollie. Personalac, koji taj izvanredni posao radi u slobodno vrijeme, pregle
dat e sve, da vidi koliko je dugovanje. Onda e nazvati vjerovnike, jednoga po jedn
oga, nagovarati ih da prihvate skromne otplate kroz dugo razdoblje i da zauzvrat
povuku zabranu. Obino bi pristajali na to, jer bi im se naglasila jedina alterna
tiva: zadu eni ovjek gubi posao i oni ne dobivaju ni ta, sa zabranom ili bez nje.
.."* *'. *
Namje tenika bi
u ovom sluaju Rollieja Knighta
upitali: S kojom najmanjom svotom mo e
te pro ivjeti tjedan dana?
Kada se to jednom odlui, Rolliejev e platni ek svaki tjedan biti zadr an i poslan per
sonalnom odjelu. Tamo e se on javiti svaki petak i potpisom prenijeti ek na person
alca koji posreduje. Ured personalca rekao im je Wingate
obino vrvi od radnika, n
jih oko pedesetak, koji su bili u novanim neprilikama i kojima su pomogli i sredi
li ih. Veinom su za to zahvalni.
Poslije e personalac polo iti Rolliejev platni ek na poseban raun na ime personalca,
jer kompanija slu beno nije sudjelovala u nagodbi. S toga e rauna . izdavati ekove vj
erovnicima na pogoene svote, a Rollieju e dati drugi ek
na razliku od njegove plae,
od koje e morati ivjeti. Kada svi dugovi budu ra -i eni, personalac e odstupiti i Roll
na uobiajen nain primati svoje platne ekove.
Zapisi su pristupani za nadgledanje i usluge se vr e samo zato da bi se pomoglo rad
nicima u novanim pote koama, potpuno besplatno.
Nee vam biti lako, opomenuo je VVingate. Da bi to uspjelo, morat ete ivjeti s vrlo ma
o novaca.
Rollie kao da se htio pobuniti, ali May Lou brzo ubaci: Izdr at emo, gospodine. Gleda
la je Rollieja i VVingate je u njenim oima vidio mje avinu autori teta i dje
tinje ljubavi. Uinit e to, bila je uporna. Da, uinit e to.
Napola se smije ei, Rollie slegne ramenima.
No bilo je jasno da je Rollie Knight bio jo uvijek zabrinut
zbog neega drugog. Pon
ovno se pitao to bi to moglo biti.
Kad je Leonard VVingate stigao, Barbara Zaleski ree: Sjedili smo ovdje i razmi ljali
hoe li ono dvoje isplivati.
Barbara, jedina od te grupe koja je bila lan Press Cluba, bila je domain ostaloj t
rojici. Ona, Brett DeLo-santo i VVes Gropetti ekali su Leonarda u baru. Sada su s
ve etvoro pre li za stol, u blagovaonicu.
Kakvi su klubovi novinara inae, detroitski je bio najbolji u zemlji. Bio je malen
, dobro upravljan, s izvrsnom kuhinjom, i mnogi su tra ili da se u njega ulane. udno
vato, usprkos uzbudljivoj svakodnevnoj bliskosti s automobilskom industrijom, na
zidovima kluba nije gotovo uope bilo svjesno, mi ljahu neki
niega to bi podsjealo
tu vezu. Jedino to je posjetioce na ulazu pozdravljalo bila je stara naslovna str

anica iz 1947. godine, kojoj je naslov glasio:

FORD MRTAV
Umro u uljem osvijetljenoj, negrijanoj kui
Rat i putovanja u svemir, naprotiv, bili su dobro zastupljeni, mo da dokaz da novi
nari katkada trpe od dalekovidnosti.
Kad su naruili pie, VVingate odgovori na Barba-rino pitanje.
2elio bih da mogu odgovoriti potvrdno. Ali nisam siguran, a razlog tomu je sistem
. Razgovarali smo ve o tome. Ljudi kao' to smo mi mogu manje ili vi e izlaziti na kr
aj sa sistemom. Ljudi kao to su oni veinom ne mogu.
Leonarde, ree Brett, veeras zvuite kao pobunjenik.
Tako zvuati ne znai i biti jedan od njih. Win gate se mrzovoljno osmjehne. Ne vjeruje
m da sam za to dovoljno hrabar; osim toga, ne posjedujem za to tra ene odlike. Ima
m dobar posao, novaca u banci. im to netko ima, hoe to i za tititi, ne eli ru iti. Ali
mogu vam rei da vrlo dobro znam to pripadnike moje rase pretvara u pobunjenike.
Dotaknuo je jednu izboinu na kaputu svoga odijela. Bila je to hrpa papira koje mu
je na polasku dala May Lou. To su bili rauni, ugovori o rokovima plaanja, potra iva
nja kreditnih kompanija. VVingate ih je od radoznalosti letimino pregledao u svoj
im kolima i iznenadio se i rasrdio zbog onoga to je vidio.
Ponovio je ostalima sadr aj svoga razgovora s Rolliejem i Mayom Lou, bez brojki, j
er je to njihova privatna stvar, ali su i bez toga ostali shvatili o emu se radi,
i primijetio je da ih je to dirnulo.
Rekao je: Vidjeli ste kakav namje taj imaju u sobi?
Ostali su kimnuli. Barbara ree: Nije dobar, ali...
Budite po teni, ree joj Wingate. Znate isto kao i ja, da je to hrpa bezvrijednoga smea
Brett se pobuni: Pa ta! Ako ne mogu kupiti bolje ...
Ali nikada ne biste mislili da ne mogu, bar ne sudei po cijeni koju su platili. Pon
ovno je Wingate opipao papire u svom d epu. Upravo sam vidio raun i rekao bih da cij
ena, navedena u raunu, iznosi najmanje est puta vi e nego to namje taj vrijedi. Za ono
o su platili, ili bolje, potpisali ugovor o kreditu, to je dvoje moglo imati kva
litetnu robu od uglednih snabdjevaa, kao to su J. L. Hudson's ili Sears.
Barbara upita: Pa za to onda nisu?
Leonard VVingate stavi obadvije ruke na stol i nagne se naprijed. Zato, dragi moj
i, bezazleni, imuni prijatelji, zato to ne znaju. Zato to ih nikada nitko nije uio k
ako e bri ljivo tra iti i kupovati. Zato to ne vrijedi o tome uiti, kad ionako nikada n
emate novaca.. Zato nisu znali drugo nego ui u trgovinu nekoga bijelca u crnakom s
usjedstvu, koji ih je prevario i to dobro! Zato to ima mnogo takvih trgovina, ne
samo u Detroitu nego i drugdje. Ja znam. Vidjeli smo i drugih ljudi koji su tako
pro li.
Za stolom je nastala ti ina. Do lo im je pie i Win-gate je pijuckao isti viski s ledom
. Nakon kratkog vremena on nastavi: Ima takoer ne to i u vezi s kamatima kredita za
namje taj i neke druge stvari koje su kupili. Malo sam raunao. ini se da kamati izno
se devetnaest i dvadeset posto.
Wes Gropetti tiho zazvi di.
Barbara upita: KaTla va personalac bude razgovarao s kreditorima, kao to ste rekli,
hoe li ne to moi uiniti da se snizi raun za namje taj ili kamati na kredit?
Kamati mo da. Leonard Wingate kimne glavom. Ja u vjerojatno i sam na tome raditi. Ako
mi nazovemo kreditno dru tvo i poslu imo se imenom na e kompanije, oni su obino spremni
saslu ati i biti razumni. Dobro znaju da jedan veliki proizvoditelj automobila ima naina kako e, ako to bude htio, izvr iti na njih pritisak. Ali to se tie
namje taja... On zatrese glavom. Nema nikakva izgleda. Ti bi se pokvarenjaci smijali
. Oni svoju robu prodaju po cijeni koju mogu ostvariti, a onda prepu taju svoje pa
pire kreditnoj kompaniji uz popust. Mali ljudi poput Knighta koji to sebi nikako
ne mogu priu titi
plaaju razliku.
Barbara upita: Hoe li ostati na poslu? Rollie, mislim.
U sluaju da se ni ta drugo ne dogodi, ree Win-gate, mislim da to mogu obeati.
Wes Gropetti navali: Za ime Krista! Dosta razgovora! Hajde da jedemo!
Brett DeLosanto, koji je itavo vee bio neuobiajeno tih, ostao je takav i za vrijeme
obroka, to je slijedio. Duboko ga je potreslo ono to je vidio te veeri u kakvim pr
ilikama Rollie Knight i May Lou ive, njihova tijesna, bijedna soba u ru evnoj najam
noj zgradi koja zaudara po smeti tu; bezbroj zgrada na tom podruju, koje su ili ist

o takve ili jo gore; opa nevolja i siroma tvo najveega dijela geta. On je bio u getu,
prolazio njegovim ulicama, ali nikada s ovim razumijevanjem i osjeajem gorine, ka
kvo je osjetio u posljednjih nekoliko sati.
Tra io je od Barbare da mu dopusti da veeras gleda snimanje, djelomino iz radoznalos
ti, a djelomino zato to je ona bila tako zauzeta oko toga projekta da ju je u posl
jednje vrijeme malo viao. Nije oekivao da e ga to toliko zaokupiti.
To nije znailo da on nije i dotle bio svjestan problema geta u Detroitu. Promatra
jui oajne, mrane kue u kojima se tu stanovalo, nije bio toliko lud da pita: Za to se t
i ljudi ne presele nekamo drugamo? Brett je ve znao da su ljudi osobito crni ljud
i ovdje ekonomski i socijalno zarobljeni. Koliko god su tro kovi ivota u sredi tu gra
da visoki, u predgraima su jo vei, ak i kada bi predgrae dopustilo Crncima da se dose
le neka ne bi dopustila, vr ei diskriminaciju na tisuu prikrivenih naina, ali bilo je
naina koji i nisu bili ba skriveni. Dearborn, na primjer, u kojem je Fordova auto
mobilska kompanija imala svoje glavno upravno sjedi te, kod posljednjega prebrojavanja nije imao ni jednog Crn
ca meu stanovni tvom, zahvaljujui neprijateljstvu bijelih obitelji srednjega stale a,
koje su podupirale podmuklo manevriranje svoga predsjednika opine, solidnog, imuno
g graanina. Brett je takoer znao da se dobronamjerni komitet novog Detroita u novi
je vrijeme zvan Udru eni novi Detroit, ustanovljen poslije nemira na tom podruju go
dine 1967, trudio da pomogne sredi tu grada. Utemeljene su zaklade, poelo se gradit
i. Ali, kako se izrazio jedan lan toga komiteta: Bogati smo proklamacijama, ali si
roma ni opekama.
Netko drugi podsjeti na rijei koje je na samrti izrekao Cecil Rhodes: Tako je malo
uinjeno
tako mnogo ostaje da se uini.
Obje su izjave potjecale od pojedinaca, koji su bili nestrpljivi zbog toga to je
tako malo uinjeno od strane skupina, skupina koje su obuhvaale grad, dr avu, federal
nu vladu. Premda je od nemira u 1967. godini pro lo ve nekoliko godina, nije uinjeno
ni ta, osim pojedinanog krpanja, da bi se popravile prilike koje su bile uzrok nem
ira. Brett se pitao: kad su toliki, udru eni, iznevjerili nade, kako se jedan poje
dinac mo e nadati da e ne to uiniti?
Onda se sjetio: netko je jednom ovako pitao o Ralphu Naderu.
Brett osjeti na sebi Barbarin pogled i okrene se prema njoj. Ona se smije ila, ali
nije komentirala njegovu utljivost; dovoljno su ve poznavali jedno drugo i nisu m
orali obja njavati svoja raspolo enja ili razloge koji su do njih doveli. Barbara vee
ras odlino izgleda, pomisli Brett. Za vrijeme razgovora lice joj je odra avalo uzbue
nost, zanimanje, shvaanje, toplinu. Ni jednu od djevojaka koje je poznavao Brett
nije tako visoko cijenio, i zato se stalno s njom sastajao, premda je ona tvrdog
lavo odbijala da s njim legne u krevet.
Brett je znao da je za Barbaru bilo veliko zadovoljstvo baviti se ovim filmom i
raditi s Wesom Gro-pettijem.
Sada Gropetti odgurne svoj tanjur, bri ui ubrusom usta i bradu. Mali filmski redate
lj, koji je jo uvijek imao na glavi svoju crnu kapicu, jeo je govedinu Stroganoff s rezancima, ispir
ui ih obilato chianti-jem. Zaroktao je od zadovoljstva.
Wes, ree Brett, elite li se ikada anga irati i stvarno pomoi ljudima koje snimate?
Redatelj je izgledao iznenaen. Mislite, voditi kri arski rat? Dizati ljude na pobunu
?
Da, prizna Brett, da, to mislim.
Guja ga ujela! Svakako, zanima me to, zainteresiran sam, moram se zainteresirati.
Ali, nakon toga snimam, mladiu. To je sve.
Gropetti protrlja bradu, ukloni komadi rezanca, koji ubrusom nije zahvatio. On do
da: Bilo da se radi o rascvjetalom krajobrazu bilo o kanalizaciji
im ga ugledam, s
ve to elim su lee, polo aj kamere, svjetla, sinhro zvuka. Manite se anga iranja! To zah
tijeva itava ovjeka.
Brett kimne i ree zami ljeno: Tako i ja mislim.
U svojim kolima, vozei Barbaru kui, Brett ree: Dobro napreduje, zar ne? Film.
Odlino! Sjedila je gotovo u sredini prednjega sjedala, uurena pokraj njega. Kad bi ok
enuo lice u stranu, dotaknuo bi joj ustima kosu, to je ve nekoliko puta i uinio.
Drago mi je zbog tebe. Ti zna da uistinu tako mislim!
Da, ree ona, znam.

Ne bih htio da ena s kojom ivim nema ni ta osobno, ni ta iskljuivo svoje.

Ako ikada budem s tobom ivjela, sjetit u se toga.
To je bilo prvi put da je jedno od njih spomenulo mogunost zajednikoga ivota, od on
e noi prije nekoliko mjeseci, kada su o tome razgovarali.
Jesi li ikada razmi ljala o tome?
Razmi ljala sam, ree ona. To je sve. Brett je ekao da se provue izmeu vozila prilaz
ferson na Chrvsler Freeway, a zatim upita: Hoe li da o tome razgovaramo?
St-',
"<*.
Ona zatrese glavom. Koliko e dugo jo trajati snimanje? Vjerojatno jo mjesec dana. B
uzeta poslom? Vjerojatno. Za to?
Odlazim na put, ree Brett. Do Kalifornije. Iako ga je uporno ispitivala, odbio je rei
za to putuje.
19.
Duga crna limuzina zaokrene lijevo, zatim meko klizne izmeu starih kamenih stupov
a na poploen vijugav kolni prilaz do kue Hanka Kreisela u Grosse Pointeu.
Vozio je Kreiselov uniformirani ofer. Iza njega su u kolima, na sjedalima presvuen
im pli em sjedili Krei-sel i njegovi gosti, Erica i Adam Trenton.
U kolima je, izmeu ostalih stvari, bio i bar, iz kojega je proizvoditelj auto-dij
elova za vrijeme vo nje ponudio pie.
Bila je kasna veer u posljednjem tjednu srpnja.
Ve su bili zajedno veerali u ekskluzivnom restoranu Detroit Athletic Club u trgovak
oj etvrti. Tren-tonovi i Kreisel sastali su se u restoranu, a kao etvrta je na veer
i s njima bila jedna neobino lijepa djevojka, blistavih oiju i s francuskim naglas
kom, koju je Kreisel predstavio samo kao Zoe. Dodao je da ona vodi njegov nedavn
o otvoreni ured za vezu, odjela za izvoz.
Zoe, koja se u dru tvu pokazala vrlo zabavnom, ispriala se poslije veere i oti la. Zat
im su Adam i Erica na poziv Hanka Kreisela po li s njime njegovoj kui, ostaviv i svoj
a kola u gradu.
Sastanak za ovu veer dogovoren je poslije onog vikenda koji je Adam proveo u vili
Hanka Kreisela, na jezeru. Kako je bilo dogovoreno u ljetnikovcu, proizvoa dijelo
va je nazvao Adama pa su odredili dan sastanka. Iz poetka je Adam bio uzrujan zbo
g toga to je i Erica bila ukljuena u poziv i nadao se da Kreisel nee govoriti podro
bno o tome kako su se proveli u ljetnikovcu ili, posebno, o Roweni. Adam se jo uv
ijek ivo sjeao Rovvene, ali je ona ipak spadala u pro lost, a oprez i zdrav razum na
lagali su da ona tamo i ostane. Nije trebalo da se zabrinjava. Hank Kreisel je b
io diskretan; razgovarali su o drugim stvarima o izgledima Detroitskih lavova u sl
ijedeoj sezoni base-balla, o najnovijem skandalu u gradskoj upravi i, kasnije, o
Orionu, za koji je neke dijelove Kreiselova kompanija sada proizvodila u golemim
koliinama. Poslije nekog vremena Adam se opustio, premda se jo uvijek pitao to zap
ravo Hank Kreisel hoe od njega.
Bio je siguran da Kreisel ne to hoe, jer mu je to rekao Brett DeLosanto. Brett i Ba
rbara su bili pozvani te veeri, ali nisu mogli doi Barbara je bila zauzeta svojim
poslom, a Brett, koji se spremao na put na Zapadnu obalu, morao je jo obaviti nek
e poslove. Ali Brett mu je juer povjerio: Hank mi je rekao to e tra iti i ja se nadam
da ete vi moi ne to uiniti, jer se ne radi samo o nama, nego o vrlo dalekose noj stvari
. Ta je tajnovitost ljutila Adama, ali mu Brett nije htio rei ni ta vi e.
Limuzina se upravo zaustavila pokraj Kreiselove prostrane kue, obrasle br ljanom, i
Adam je pretpostavljao da e uskoro saznati o emu se radi.
ofer zaobie kola, otvori vrata, i pru i ruku Eriki da izie. Erica i Adam u pratnji sv
oga domaina prije-o e na tratinu i tu su zajedno stajali, a iza njih velika kua u sut
onu to se ve spu tao.
Elegantan vrt, u kojemu su njegovani travnjak, dobro obrezano drvee i grmlje odav
ali brigu strunjaka, spu tao se dolje do mirnih staza meu drvoredima Lake Shore Road
a, ceste s koje se, iako bi tu i tamo projurio po neki automobil, pru ao nesmetani
pogled na panoramu jezera St. Clair.
Jezero se jo uvijek vidjelo, premda nejasno.
t
Crta bijelih valia oznaavala mu je rub, a daleko od obale titrala su svjetla teret
nih brodova. Bli e obali jedna je jedrilica, urei u luku, upalila motor na krmi i pl

ovila prema sidri tu Yacht-Cluba u Grosse Pointeu.

Lijepo je, ree Erica, premda, kada doem u Grosse Pointe, uvijek mi se ini da ovo zapr
vo i nije dio Detroita.
Kada biste ovdje ivjeli, odgovori Hank Kreisel, ne biste tako mislili. Mnogi od nas
jo uvijek zaudaraju po benzinu. Ili po kolomazu koji su nekada imali pod noktima.
Adam suho dobaci: Veina noktiju u Grosse Pointeu ve je dugo vremena ista. No znao je
o Kreisel misli. Svaki je Grosse Pointe a bilo ih je pet predstavljao zaseban ve
leposjed i tradicionalnu enklavu velikog bogatstva, ali
svaki je od njih isto ta
ko bio i dio automobilskog svijeta, kao to je to bio i svaki drugi dio ireg Detroi
ta. Dalje niz cestu ivio je Heniv Ford II u Grosse Pointe Farmsu, a ostali su For
dovi bili posuti unaokolo kao bogati zaini. I druga su bogatstva automobilskih ko
mpanija bila ovdje imuci Chrvslera i General Motorsa, kao i imuci pomone industri
je: velika starija imena kao to su: Fischer, An-derson, Olson, Mullen, i novija k
ao Kreisel. Oni koji su upravljali tokom bujice novca udru ili su se u ekskluzivne
zatvorene klubove, na vrhu kojih se nalazio kripavi, pregrijani Countrv Club, s
tako dugim spiskom onih koji su ekali da u njega budu ulanjeni, da je nov, mlad po
dnosilac molbe za ulanjenje, ako nije imao obiteljskih veza, mogao oekivati da e bi
ti primljen istom u dubokoj starosti. Ipak, usprkos svojoj ekskluzivnosti, Gross
e Pointe je bio prijatno mjesto
a to je bio razlog to se stanovit broj dobro plaen
ih automobilskih rukovodilaca tu nastanio, jer im je bio miliji taj obiteljski u
goaj nego Bloomfield Hills, koji je prete no nastanjen obiteljima mened era. Nekada s
u stariji stanovnici Grosse Pointea, poput plemstva, s visoka gledali na automob
ilski novac. Sada je i njima kao i cijelim Detroitom vladao taj novac. Odjednom
zrakom prostruji noni povjetarac s jezera i za u ti li e nad njima. Erica zadrhti.
firff
V0Ki
m
1

Hank Kreisel ree: Idemo unutra.

Voza, koji je izgleda bio i glavni sluga, otvori te ka ulazna vrata, kad su se prib
li ili kui.
Nakon nekoliko koraka, Adam se zaustavi. On ree s nevjericom: Neka me vrag odnes
e!
Pokraj njega je Erica, takoer iznenaena, stala i buljila. Onda se nasmijala.
Prostorija za boravak u prizemlju, u koju su stupili, bila je opremljena svime to
se smatra da otmjena kua mora imati
debeo sag, udobne stolice, so- . fe, ormarii,
police za knjige, slike, hi-fi koji je potiho svirao i ugodna rasvjeta. Bilo je
tu takoer i veliko plivali te.
Plivali te je, dugo trideset stopa, bilo dopadljivo plavo oploeno, s dubokim dijelo
m, plitkim dijelom i skakaonicom na tri visine.
Erica ree: Hank, nije trebalo da se smijem. ao mi je. Ali to me je... iznenadilo.
Za to se ne biste smijali, ree njihov domain prijazno. Veinom se ljudi smiju. Dosta i
e koji misle da nisam sasvim pri sebi. U stvari, ja volim plivati. A volim i udo
bnost.
Adam je gledao oko sebe s izrazom uenja na licu. To je stara kua. Mora da si je komp
letno preuredio.
Naravno.
Erica ree Adamu: Prestani se pona ati kao in enjer, idemo plivati.
Oito zadovoljan, Kreisel ree: elite li?
Pred vama je otoanka. Prije sam znala plivati nego govoriti.
On je povede u hodnik. Druga vrata tamo dolje. Nai ete sve, kupae kostime, runike.
Adam poe za Kreiselom u drugu svlaionicu.
Poslije nekoliko minuta Erica izvede uzbudljivu lastavicu s najvi e daske. Izronil
a je nasmijana. Ovo je najbolja dnevna soba u kojoj sam ikad bila.
Hank Kreisel, smije ei se, skoi s ni e daske. Adam zaroni sa strane.
Kad su se svi okupali, Kreisel ih povede dok je sa svih troje curila voda
preko
saga do dubokih naslonjaa, preko kojih je batler- ofer razastro debele runike.
Na etvrtom je naslonjau sjedila sjedokosa, naoko krhka ena, a pokraj nje pladanj sa
alicama za kavu i likerima. Hank Kreisel se nagne i poljubi je u obraz. Upita: K
ako si sprovela dan?

Mirno.
Ovo je moja ena Dorothv, ree Kreisel. On predstavi Eriku i Adama.
Adam shvati za to je Zoe ostala u gradu.
Meutim, kad je gospoa Kreisel nalila kavu i dok su avrljali, inilo se da ona ne vidi
ni ta udno u tome to su oni bili negdje vani na veeri, dok je ona
s bilo kakva razloga
bila od toga iskljuena. ak ih je pitala kakva je hrana u D
etroit Athletic Clubu.
Mo da se, razmi ljao je Adam, Dorothv Kreisel pomirila s tim ivotom svoga mu a izvan kue
s raznim njegovim ljubavnicama u uredima za vezu, za koje je Adam uo. U stvari, Ha
nk Kreisel nije tajio svoje izlaske, a dokaz je za to bila te veeri Zoe.
Erica je raspolo eno avrljala. Bilo je oito da joj se Hank Kreisel svia i da joj je p
rijala veera u restoranu i ovo kupanje. Izgledala je blistavo, oitovala se njena m
ladost. Meu kupaom odjeom na la je bikini koji je tono pristajao njenu visokom, vitkom
stasu, i Adam je nekoliko puta ulovio Kreisela kako sa zanimanjem upravlja pogl
ed prema Eriki.
Poslije nekog vremena njihov domain kao da je postao nemiran. Ustao je. Adame, bis
te li se presvu-kli? Ima ne to to bih vam htio pokazati, mo da bismo o tome mogli
porazgovarati.
Dakle, napokon, pomisli Adam, dolazi ono glavno
to god bilo.
Tajanstveni ste, Hank, ree Erica; nasmije ila se na Dorothv Kreisel. Mogu li ja vidje
ti tu izlo bu?
Hank Kreisel se osmjehne s njemu svojstvenim kosim osmijehom. Bilo bi mi drago ka
da biste to uinili.
Poslije nekoliko minuta oprostili su se od gospoe Kreisel, koja je ostala u sobi
za boravak, smireno pijuckajui kavu.
Kada su se obukli, Hank Kreisel povede Adama i Eriku kroz visoko prizemlje kue, o
bja njavajui da ga je sagradio pokojni automobilski mogul, suvremenik VValtera Cryslera i Henrvja Forda. vrsto. Vanjski zidovi se mogu mjeriti s Had
rijanovima.1 Ja sam sru io unutra njost i dao zgradi novu utrobu. Proizvoa dijelova otv
ori jedna vrata, oblo ena drvenim ploama, i otkrije vijugave stube, koje su vodile
dolje, pa prvi pone silaziti. Za njim je i la Erica, opreznije, a za njom Adam.
Pro li su podzemnim hodnikom, a onda je Hank Kreisel izabrao jedan od nekoliko klj
ueva na obruu i otvorio siva, metalna vrata. Kad su u li u prostoriju, razvilo se fl
uorescentno svjetlo.
Adam je vidio da se nalaze u radionici za in e-njerijske pokuse. Bila je prostrana
, ureena, i spadala meu najbolje opremljene radionice svoje vrste koje je on ikada
vidio.
Provodim ovdje vrlo mnogo vremena. Pravim pokuse, obja njavao je Kreisel. Kada se poj
avi novi posao za moju tvornicu, donesem ga ovamo dolje. Onda izmi ljam najbolji n
ain proizvodnje uz najni i tro ak po jedinici. Isplati se.
Adam se sjeti neega to mu je rekao Brett DeLo-santo; naime, da Hank Kreisel nema i
n enjerske diplome i da je njegova jedina praksa prije nego se dao na samostalan p
osao bio posao strojara i pogonskog predradnika.
Ovamo. Kreisel ih povede do niskog, prostranog radnog stola. Jedan je predmet na n
jemu bio pokriven platnom, koje on skine. Adam je radoznalo gledao metalnu konst
rukciju koja je bila ispod pokrivaa
sklop elinih sipki, metalnih ploa i meusobno pov
zanih unutarnih dijelova, otprilike veliine dva bicikla. Izvana je bila ruka. Kad
ju je Adam okrenuo da bi isku ao, dijelovi unutar konstrukcije su se pokrenuli.
Adam slegne ramenima. Hank, predajem se. to je to, do avola?
To je oito ne to, ree Erica, to e on predlo iti muzeju za modernu umjetnost.
Mo da je tako. Mo da bi trebalo da to uinim. Kreisel se smije io, a onda upita: Zna li
o o poljodjelskim strojevima, Adame?
0 Rimski car, poznat po utvrenom zidu koji je dao podii na sjevernoj granici
rimske provincije Britanije
Zapravo, ne. On opet pokrene ruku.
Hank Kreisel mirno ree: To je vr ilica, Adame. Nije nikada bilo sline, ni tako malene
. I funkcionira. Glas mu poprimi neki zanos, koji ni Erica ni Adam nisu 'otle kod
njega uli. Ovaj stroj mo e vr iti svaku vrstu zrna
p enicu, ri u, jeam. Tri do pet mj
na sat. Imam slike koje to dokazuju.

Dovoljno te poznajem, ree Adam. Kad ti ka e da funkcionira, onda funkcionira.

I ne to drugo takoer funkcionira. Cijena. Uz masovnu proizvodnju prodavala bi se po
sto dolara.
Adam je izgledao sumnjiavo. Kao planer proizvodnje, poznavao je cijene kao to nogo
metni trener pozna standarde igre. Svakako ne ukljuiv i tvoj izvor energije. On zasta
ne. Koji izvor energije koristi ? Baterije? Mali benzinski motor?
Mislio sam da e doi na to, ree Hank Kreisel., Pa rei u ti. Na isti nain kako si t
da uinio. Ista ruka. Samo to je momak na kojega ja mislim istonjaki seljak u nekom se
lu u d ungli. S naherenim e irom. Kada se njegove ruke umore, zamijenit e ga ena ili di
jete. Oni e tamo sjediti satima okreui ruku. Zato emo mi to proizvoditi za stotinu do
lara.
Bez izvora energije. teta je to mi ne mo emo graditi takva kola. Adam se smijao.
Kreisel mu ree: Misli to god hoe , ali mi uini jednu uslugu: nemoj se smijati.
Dobro, neu. Ali jo uvijek ne mogu sebi predoiti serijsku proizvodnju, ba u Detroitu,
jednoga poljodjelskog stroja Adam glavom poka e mla-tilicu
u kojemu, da bi radio, tr
eba satima i satima okretati ruku.
Hank Kreisel ree ozbiljno: Da si bio na mjestima gdje sam ja bio, Adame, mo da bi mo
gao. Neki su dijelovi ovoga svijeta daleko od Detroita. Polovica na ih neprilika u
ovome gradu potjee odatle to mi zaboravljamo na ta druga mjesta. Zaboravljamo da
neki ljudi ne misle kao mi. Mi mislimo da je svuda kao u Detroitu, ili, bi tako
trebalo da bude, pa tako to god se dogaa, treba da se dogaa na na nain
kako mi gleda
o. Ako drugi vide drugaije, moraju
'*,%-*':~
,. Y'

biti u zabludi, zato to smo mi Detroit! Takvi smo bili i u drugim stvarima. Zagaiv
anje. Sigurnost. Na tom je podruju postalo tako vrue da smo se morali promijeniti.
A osim toga jo ima vrlo mnogo nazora, koji su uvrije eni kao religija.
S velikim sveenicima, ubaci Erica, koji ne vole kad se netko opire starim vjerovanji
ma.
Adam je neraspolo eno pogleda, kao da joj hoe rei: Prepusti to meni!
On upozori: Mnogi koji se u industriji uspinju vjeruju u promjenu starih ideja i
ve se vide rezultati. Ali kad ti govori o stroju na runi pogon
kakvu god stroju to
nije promjena u znaku napretka; to je vraanje natrag k stanju koje je vladalo pri
je Henrvja Forda. On doda: Uostalom, ja sam ovjek automobila i kamiona. A ovo su po
ljodjelski strojevi.
Tvoja kompanija imao odio za proizvode za poljodjelstvo.
Ja ne radim na njima, a ni ne oekujem da u ikada raditi.
Ali tvoja uprava radi. A i ti si u tom dru tvu.
Reci ne to, ree Adam, oni te slu aju. Jesi li to predlo io na im ljudima u proizvodnj
elskih strojeva? Jesu li te odbili?
Proizvoa dijelova kimne. I oni i drugi. Sad mi treba netko tko e me uvesti u sobu gd
je se vijea. Kako bih u tim ljudima mogao pobuditi zanimanje. Nadao sam se da e ti
uvidjeti vrijednost ovoga stroja.
Napokon je bilo jasno to zapravo eli HankKrei-sel. Adamovu pomo, da mu bude omoguen
pristup do korporacijskog vrha njegove kompanije i, po mogunosti, da ga saslu a pre
dsjednik ili predsjednik vijea.
Erica ree: Zar to ne mo e uiniti za njega?
Adam zatrese glavom, ali joj Hank Kreisel ree: Najprije bi on sam morao vjerovati
u tu zamisao.
Stajali su gledajui napravu s rukom, tako tuu svemu to je Adam dotle poznavao.
Pa ipak, Adam je znao da su se automobilske kompanije esto upu tale u projekte koji
su imali malo
ili ni ta zajednikoga s njihovom glavnom djelatnosti, proizvodnjom kola. General Mo
tors je prvi proizveo mehaniko srce za upotrebu u kirurgiji, kao i neke druge med
icinske ureaje. Ford radi na sistemu komunikacija putem svemirskih satelita, Chrv
sler je eksperimentirao s projektiranjem planiranih naselja. Bilo je i drugih pr
imjera, a lukavi je Hank Kreisel dobro znao da je do tih programa do lo samo zato t
o je u poetku netko na visoku polo aju u kompaniji pokazao za njih osobno zanimanje
.

Bio sam dolje u VVashingtonu zbog te vr ilice, ree Kreisel. Ispitao sam vrlo mnogo lju
di u dr avnoj upravi. Oni su odu evljeni. Govore o narud bi od dvjesta tisua strojeva g
odi nje za pomo inozemstvu. To bi bio poetak. Meutim, Ministarstvo vanjskih poslova n
e mo e proizvoditi.
Hank, ree Adam, za to uope proizvoditi preko neke druge kompanije? Ako si tako uvjeren
za to to ne bi sam proizvodio i prodavao?
Postoje dva razloga. Prvi je ugled. Ja nemam imena. Velika kompanija, kao to je tv
oja, ima i jedno i drugo. Isto tako ima i organiziranu prodaju. Ja sve to nemam.
Adam kimne glavom. To je bilo tono.
Drugi je razlog financiranje. Ja ne bih mogao smoi lovu. Bar ne za veliku proizvod
nju.
Ali, s tvojim dosada njim poslovnim uspjesima, banke...
Hank Kreisel se nasmije. Banke me ve kreditiraju. Toliko, da katkada misle da sam
ih opljakao. Nikada nisam imao mnogo vlastite gotovine. Iznenauje koliko mo e postii b
ez gotovine.
I to je Adam razumio. Mnogi su pojedinci, pa i kompanije, poslovali na taj nain,
i gotovo je sigurno da su tvornice Hanka Kreisela, njihovi ureaji, inventar, ova
kua, njegov ljetnikovac na jezeru Higgins bili te ko optereeni hipotekom. Ako bi Kre
isel jednom prodao svoje poduzee, ili njegov dio, mogao bi po njeti milijune gotovi
ne. Dok to ne uini, i nadalje e, kao i drugi, iz mjeseca u mjesec imati pote koa s go
tovinom.
Proizvoa dijelova opet pokrene ruku vr ilice. Unutra nji se mehanizam pokrenuo, premda
sada nije ni ta vr io; trebalo mu je klasje koje bi zahvatio, a koje bi se dosipalo
s vrha u ko od etvrt galona.
Naravno, ovo je ne to neuobiajeno. Mogao bih rei da je to bio jedan od mojih snova. S
nivao sam ga dugo. Hank Kreisel je neko vrijeme oklijevao, kao da ga zbunjuje to
priznanje, ali onda nastavi: To mi je palo na um u Koreji. Promatrao sam one momk
e i ene u selima, kako mlate ito kamenjem. Primitivno: mnogo naprezanja, a malen ui
nak. Uoio sam potrebu, pa sam poeo smi ljati ovu napravu. Sve od tada sam vi e manje s
talno radio na ovome.
Erica je pa ljivo promatrala lice Hanka Kreisela.
I ona je znala pone to o njegovoj pro losti, ne to je ula od Adama, ne to drugdje. Odjedn
om se u njenoj glavi uobliila jedna slika: grubi momak u mornarici Sjedinjenih Dr a
va, u te kim borbama u tuoj, neprijateljskoj zemlji, a ipak za to vrijeme promatra
tamo nje seljake s takvim razumijevanjem i suosjeanjem, da je jedna zamisao koja se
u to vrijeme rodila mogla godinama poslije toga ivjeti u njemu poput plamena.
Rei u ti ne to, Adame, ree Kreisel. I vama, Erica. Ova zemlja ne prodaje poljodjelske
rojeve u prekomorske zemlje. Barem ne mnogo. Na e su predod be previ e ma tovite, previ e
istanane. To je kod nas neka vjera
kao to sam rekao: sve mora biti motorizirano; m
ora biti elektrino, ili se slu iti nekim motorom, ili im god. Zaboravljamo da ljudi
na Istoku moraju neizmjerno te ko raditi. Ako tra i jednog momka za okretanje ruke, do
trat e pedese-torica, kao muhe ili mravi. Ali mi tu predod bu ne volimo. Ne volimo v
idjeti da se nasipi grade tako da kuliji nose kamenje. Ta nas predod ba vrijea. Mis
limo da to daje premalen uinak, da nije ameriki; ka emo da je to nain na koji su graen
e piramide. Pa ta onda? injenica je da je tamo takvo stanje. I jo se dugo nee promij
eniti, ako se ikada i promijeni. Ne to drugo: tamo nema dovoljno radionica u kojim
a bi se popravljali slo eni strojevi. Zato treba da
strojevi budu jednostavni. Skinuo je ruku s vr ilice, iju je ruku stalno okretao. Eto
to je.
Adam je razmi ljao: udnovato, dok je Hank Kreisel govorio
rjeito za ovjeka inae krta
rijeima i pokazivao to je stvorio i u to je vjerovao, imao je u sebi ne to od Lincol
na, to je njegova visoka, vitka pojava jo nagla avala.
Hoe li se ta zamisao pokazati uspje nom? pitao se Adam. Postoji li za time potreba
kako to vidi Hank Kreisel? Da li je to dovoljno vrijedan projekt, da bi mu jedna
od tri velike automobilske kompanije stavila na raspolaganje svoj svjetski ugl
ed?
Adam je poeo s paljbom pitanja koja su se temeljila na njegovu iskustvu planera p
roizvodnje u kritikim analizama. Pitanja su obuhvaala te i te, oekivanu prodaju, raspod
jelu, sastavljanje na licu mjesta, tro kove, dijelove, tehniku utovara, brodskoga
prijevoza, popravke. inilo se da je Kreisel ve razmi ljao o svakoj stvari koju je Ad

am naveo i da je za nju spreman, s potrebnim brojkama u pameti, i njegovi su odg

ovori pokazali za to je proizvoa dijelova postigao takav uspjeh u svom vlastito
m poslu.
Kasnije je Hank Kreisel osobno odvezao Adama i Eriku do njihovih kola u gradu.
Na putu kui na John Lodge Freewayu prema sjeveru, upita Erica Adama: Hoe li uiniti on
o to Hank eli? Hoe li ga odvesti do predsjednika vijea i drugih?
Ne znam. Glas mu je odavao sumnju. Naprosto nisam siguran.
Ja mislim da bi to trebao uiniti.
On pogleda postrance, napola podsmje ljivo. Samo tako?
Erica ree odluno: Da, ba tako.
Nisi li ti ona koja mi uvijek govori da sam ve i previ e zauzet? Adam je mislio na Or
ion, njegovo predstavljanje javnosti koje se svakim tjednom sve vi e bli ilo, to je t
ra ilo i od njega da mu rtvuje sve vi e vremena, a tako e biti jo mjesecima. Pa i Farst
ar, koji je sada prolazio kroz svoje prve faze,
zahtijevao je od njega sate sabranosti i rada, u uredu i kod kue.
Jo mu je jedno bilo na umu
Smokev Stephen-sen. Adam je znao da e morati naskoro ri
je iti pitanje uloga svoje sestre Terese u automobilskom zastupstvu, to e zahtijevat
i od njega da jo jednom posjeti Smokevja i raspravi s njim nekoliko pitanja. Slij
edei tjedah mora, na neki nain, nastojati to ubaciti.
Pitao je samoga sebe: da li zaista eli preuzeti na sebe jo ne to?
Erica ree: To nee zahtijevati mnogo vremena. Hank tra i samo da ga predstavi , da mo e p
kazati svoj stroj.
Adam se nasmije: ao mi je! Ne ide to tako. Objasnio joj je: svakoj zamisli koja se
proslijedi na procjenu do vrha kompanije, moraju se prilo iti iscrpne analize i gl
edi ta, jer se nikada ni ta ne baci kao sluajno na stol predsjedniku ili vijeniku, ak i
ako to poduzme preko Elrova Braithvvaitea i Huba Hevvit-sona,
potpredsjednik
a
to bi Adam morao uiniti
temeljna pravila ostaju na snazi. Nitko nee dopustiti pristup do slijedee vi e
stepenice na ljestvici, dok se cijeli prijedlog pa ljivo ne obradi, izraunaju tr
o kovi, izradi mapa moguega tr i ta, dadu odreene preporuke.
I treba da bude tako. Inae bi stotine a avih nacrta optereivalo tok upravljanja.
U ovom bi sluaju Adam morao obaviti taj posao
premda bi se kasnije i drugi umije ali.
Jo ne to: ako je odio za poljodjelske proizvode odbio nacrt vr ilice Hanka Kreisela, t
o je on priznao, Adam bi mogao stei neprijatelje ako ponovno predlo i istu stvar, b
ez obzira na to hoe li uslijediti uspjeh ili proma aj. Odio poljodjelskih strojeva,
premda malen u usporedbi s automobilskim operacijama, ipak je dio kompanije, a
stvarati bilo gdje neprijatelje nikada nije pametno.
Na kraju, Adama su se veeras stvarno dojmile zamisli njegova domaina i ono to mu je
pokazao. Ali, da li bi Adam imao koristi od uplitanja u to? Bi li bilo mudro il
i ludo da postane pokrovitelj Hanka Kreisela?
Erikin mu glas presijee misli: I kada bi kod toga bilo ne to posla, meni se ini da bi
to bilo daleko korisnije nego druge stvari koje ini .
On odgovori zajedljivo: Pretpostavljam da bi htjela da napustim Orion, Farstar...
Za to ne? Oni nee nikoga nahraniti. A Hankov stroj hoe.
Orion e hraniti tebe i mene.
im je to rekao, Adam je uvidio da mu je ta primjedba uskogrudna i glupa, da se up
u taju u nepotrebnu prepirku, ali mu Erica spremno uzvrati: ini mi se da je to sve d
o ega ti je stalo.
Ne, nije. Ali postoji jo mnogo toga na to treba misliti.
to, ria primjer?
Na primjer, da je Hank Kreisel oportunist.
Meni se svidio.
Primijetio sam.
Erikin je glas postao hladan, to zapravo hoe time rei?
O, do avola! ni ta.
Rekla sam: to hoe rei?*
U redu, odgovori Adam, kad smo bili na plivali tu, on te je svlaio pogledom. I ti si t
o primijetila. Nije mi se uinilo kao da ti je bilo krivo.
Erikini obrazi su planuli. Da, primijetila sam! I, ne, nije mi smetalo! Ako hoe ist

inu, svialo mi se.

On ree kiselo: Ali se nije svidjelo meni.
Ne znam za to.
to bi to trebalo da znai?
To znai da je Hank Kreisel mu karac i da se pona a kao takav. Kraj njega se ena osjea
m.
Prema tome ja nisam takav.
Ne, i to je prokleta istina da nisi. Njena je srd ba ispunila kola. Potresla ga je.
Bio je dovoljno pametan da shvati da je to oti lo predaleko.
Adam ree pomirljivo: Slu aj, mo da u posljednje vrijeme nisam bio ...
Prigovorio si samo zato to je Hank uinio da se dobro osjeam. Kao ena. eljena.
Onda mi je ao. Pretpostavljam da sam ne to krivo rekao, nisam dovoljno razmislio. On
doda: Osim toga, ja te elim.
%*

eli ? eli ?
Naravno da elim.
Pa za to me onda vi e ne uzima ? Zar ne zna da su pro la ve dva mjeseca od posljednji pu
A prije toga, tjedni i tjedni. I, pu ta me da ti ja to ka em, pu ta me da se osjeam tako
jeftina!
Napustili su glavnu cestu. Osjeajui gri nju savjesti, Adam zaustavi kola. Erica je j
ecala, lica pritisnuta uz prozor na drugoj strani. On je blago uzme za ruku.
Ona otrese njegovu ruku. Ne diraj me!
Slu aj, ree Adam, ini mi se da sam prvorazredni glupan...
Ne! Nemoj tako govoriti! Nemoj ni ta govoriti! Erica je gutala suze. Misli li da bih h
tjela da me uzme sada? to misli kako se osjea ena koja mora prosjaiti?
On je neko vrijeme ekao, osjeajui se bespomono, ne znajui to bi uinio ili rekao. Zat
pokrene kola i ostatak su puta do Ouarter Lakea pre li utei.
Kao obino, Adam pusti Eriku da izie prije nego to je po ao prema gara i. Odlazei, ona m
ree mirno: Mnogo sam razmi ljala, i to nije samo veeras. elim rastavu.
On ree: Razgovarat emo o tome.
Erica zatrese glavom.
Kad je u ao, ona je ve bila u gostinskoj sobi, iza zakljuanih vrata. Te su noi, prvi
put poslije vjenanja, bili u istoj kui a spavali odvojeno.
20.
Reci mi lo e vijesti, ree Smokev Stephensen svojoj knjigovotkinji Lottie Potts. Koliko
sam zaglibio?
Lottie, koja je izgledala kao enski Uriah Heep i esto se tako pona ala, ali imala pa
met o tru poput britve, brzo srauna tankom, zlatnom olovkom.
Raunajui ona kola koja smo upravo isporuili, gospodine Stephensen, etrdeset tri tisue
dolara.
Koliko ima gotovine u banci, Lottie?
Mo emo ovaj tjedan podijeliti plae i slijedei tjedan, gospodine Stephensen. Ne mnogo
vi e.
Hm! Smokev Stephensen jednom rukom pogladi gustu bradu, onda se izvali na naslon p
repleui prste na trbuhu, koji mu se u posljednje vrijeme poveao; podsjeao je samoga
sebe da brzo mora ne to poduzeti protiv debljine, mo da dr ati dijetu, premda mu je po
misao na to izazivala poti tenost.
Znaajno je bilo da Smokevja nije uzbuivala novana stiska u kojoj se odjednom to jut
ro na ao. Pretu-rio je on njih vi e preko glave pa ce se nekako snai i u ovoj. Razmi lj
ao je nad Lottmim brojkama i poeo sam izraunavati.
Bio je utorak u prvom tjednu kovoza, i njih se dvoje nalazilo u Smokevjevu uredu
u polukatu velikog
automobilskog zastupstva u predgrau, Smokev za svojim stolom, u plavom svilenom K
aputiu i s Kravatom svijetla uzorka, to je izgledalo Kao neka uniforma. Lottie je,
njemu nasuprot, ekala s po tovanjem, a oko nje je le alo nekoliko otvorenin knjiga r
aunovodstva.
Smokev je razmi ljao: u dana nje doba nema mnogo ena Lottina kova. Ali, uostalom, ako

se priroda ve kod roenja neprijateljski ponijela prema tebi i uinila te ru nom kao L
ottie, mora to na neki nain nadoknaditi. Bogati!
bila je ru na kao pas. U dobi od ok
o trideset pet godina, izgledala je kao da joj je pedeset, bucmasta, obje ena lica
, isturenih sjekutica, malo kiljava, nemogue kose koja je str ila na sve strane, kao
da je najprije rasla na kokosovu orahu, a glas joj je kripao poput metalnih kotaa
po kaldrmi... Smokev otjera te misli, podsjeaj'ui se da je Lottie potpuno odana,
neosporno ispravna, nepogre iv oslonac, i da su se njih dvoje ve zajedno izvlaili iz
kripaca, koje nikada ne bi pre ivio bez njena rada.
Smokev se itav ivot dr ao jednoga naela: ako hoe da ena dr i uza te, onda izaberi ru
Lijepe su djevojke u itak, ali nestalan u itak. Ru ne ostaju da re u mesu i mije aju sok p
eenke.
Jo je jedna ru na djevojka toga jutra podjarila krizu. Smokev joj je za to bio zahv
alan.
Zvala se Yolanda i nazvala ga je kui sino kasno.
Yolanda je radila u gradskoj banci, s kojom je poslovao Smokev i koja je krediti
rala njegov zastupniki inventar kola. Bila je tajnica potpredsjednika i mogla doi
do povjerljivih obavijesti.
Jo je ne to bilo kod Yolande, naime, da je samo u grudnjaku i gaicama bila te ka dvjes
ta funti.
U trenutku kad ju je Smokev vidio, pro le godine prilikom jednog posjeta banci, os
jetio je da bi mu mogla postati saveznik. Poslije je nazvao, pozvao Yolandu na r
uak, i od tada je nastojao da njihovo prijateljstvo jaa. Sada su se sastajali otpr
ilike svaka dva mjeseca; u meuvremenu joj je slao cvijea, ili slatki a koje je ona de
rala na funte, a dva puta ju je Smokev zadr ao preko noi u motelu. O tim prilikama
radije nije previ e razmi ljao, ali je Yolanda
koja je imala malo
takvih do ivljaja
ostala dirljivo zahvalna, a tu je zahvalnost iskazivala tako da
mu je povremeno dostavljala korisne podatke iz banke.
Na i kontrolori spremaju iznenadan pregled zaliha u zastupstvima, javila mu je sino t
elefonski. Mislila sam da bi to elio znati
tvoje je ime na popisu.
Upitao ju je, probudiv i se odmah: Kada poinju pregledi?
Prvi sutra, premda se smatra da nitko za to ne zna. Yolanda je dodala: Nisam mogla
nazvati prije, jer sam do kasno radila, a mislila sam da ne treba da se poslu im u
redskim telefonom.
Ti si bistra djevojica. Koliko je dug popis?
Na njemu je osam zastupnika. Prepisala sam imena. Da ih proitam?
On je blagosivao njenu temeljitost. Budi tako dobra, djete ce.
Smokevju je laknulo, kad je uo da je njegovo ime predzadnje7. Ako se kontrolori b
udu dr ali reda na popisu, to bi bilo prirodno, to bi znailo da e do njega stii tek za
tri dana. Tako je on imao dva dana da se time bavi, to nije bilo mnogo, ali bolj
e nego da mu sutra iznenada dou da izvr e pregled. Pribilje io je imena drugih zastup
nika. Trojica su bili njegovi znanci i on e im javiti; drugom bi mu prilikom mogl
i platiti tu uslugu.
Rekao je Yolandi: Lijepo je od tebe to si me nazvala. Nismo se mnogo viali u poslje
dnje vrijeme.
Zavr ili su razgovor razmjenom ljubavnih izjava i Smokev je shvatio da e ga to staj
ati jo jednu no u motelu, ali vrijedilo je toliko.
Rano slijedeega jutra pozove Lottie, koju je takoer povremeno obvezivao na onaj te
meljni nain, ali koja nikada, ni u kojem asu, nije propu tala da ga oslovi sa gospodi
ne Stephensen. Slijedio je njen izvje taj da je Stephensenovo zastupstvo ozbiljno p
rekr ilo obaveze prema banci.
To je znailo da je Smokev prodao kola a da nije o tome obavijestio banku koja mu
je posudila novac da ih kupi. Kola su bila za banku osiguranje zajma. Zato je ba
nka, budui da nije dobila drukiju obavijest,
vjerovala da su kola jo uvijek u sigurnosti u Smo-kevjevu inventaru. U stvari je e
trdeset tri tisue dolara vrijednosti k^la potro eno.
Neke su prodaje u posljednjih nekoliko tjedana javljene banci, ali nikako sve, i
pregled bi zastupnikova skladi ta
kojega su se banke i kompanije povremeno laale
o
tkrio manjak.
Biv i je voza na trkama razmi ljao gladei opet bradu.
Smokev je, kao svi automobilski zastupnici, znao da je prirodno da neko zastupst

vo katkad prekr i obaveze prema banci i da je to katkada potrebno. Mudrolija se sa

stojala u tome da ne pretjera i da te ne ulove.
Te koa je bila u tome to automobilski zastupnik mora nai gotovinu za svaka nova kola
koja unosi u skladi te, obino posuujui od banaka ili kreditnih kompanija. Ali ponekad
posudba nije bila dovoljna. Zastupniku mo e uzmanjkati gotovine, a ipak je gotovi
na potrebna, da bi platio daljnja kola, kad su neposredni izgledi za prodaju dob
ri, ili da bi podmirio izdatke.
U stvari su zastupnici inili tako, da nisu urili sa svojim papirima poslije svake
prodaje. Tako je zastupniku neki kupac mogao platiti kola, a zastupnik bi pustio
da proe itav tjedan ili jo vi e prije nego to bi o tome poslao izvje taj svojim kredit
rima, banci ili kreditnoj kompaniji. Za to je vrijeme zastupnik radio s tim novc
em. Nadalje, po isteku toga vremena nakupilo se jo prodaja, koje bi opet polagano
obraivao, tako da bi zastupnik mogao koristiti opet privremeno
novac od tih prod
aja. Bila je to neka vrst ongliranja.
Banke i kompanije su znale da se te smicalice dogaaju i pristajale su na njih u r
azumnim granicama, dopu tajui zastupnicima da za kratko vrijeme, neslu beno, prekr e pov
jerenje. Nije meutim vjerojatno da bi bili sporazumni s tako velikom svotom, kao to
je to u ovom asu bilo kod Smokevja.
Smokev Stephensen ree tiho: Lottie, moramo vratiti nekoliko kola natrag u skladi te,
prije nego to ovamo dou momci da vr e pregled.
Mislila sam ve da ete to rei, gospodine Stephensen, pa sam napravila popis. Knjigovot
kinja pru i preko stola dva lista papira, privr ena spojnicom. To su sve na e isporuke k
pcima u posljednja dva tjedna.
Sjajna cura! Smokev pogleda popis, primjeujui s odobravanjem da je Lottie uz svako i
me navela adresu i broj telefona kao i model i cijenu prodanih kola. Poeo je prov
jeravati adrese koje su bile razumno blizu.
Oboje emo sjesti za telefone, ree Smokev. Za poetak sam obilje io etrnaest adresa. J
eti prvih sedam, ti nazovi ostale. Trebaju nam kola sutra ujutro, rano. Zna to e rei.
Da, gospodine Stephensen. Lottie, koja je tako ne to ve pro la, prepisivala je Smokevje
ve bilje ke na svoj list papira. Ona e nazivati u pregratku u prizemlju, gdje je bi
la njena radna soba.
Kad je Lottie oti la, Smokev Stephensen nazove prvi broj sa svog popisa. Odgovorio
mu je ugodan enski glas i on se predstavi.
Nazvao sam, govorio je Smokev u svom najsla-dunjavijem stilu trgovca, samo da upita
m kako vam se, dobri ljudi, sviaju ona nova kola koja smo vam mi imali ast prodati
.
Sviaju nam se. Zvualo je kao da je ena iznenaena. Za to? Zar ne to nije u redu?
Sve je u potpunom redu, gospoo. Ja samo osobno provjeravam, kao to obino inim kod svi
h svojih kupaca, da bih bio siguran da su svi sretni. To je moj nain poslovanja.
Pa, ree ena, ini mi se da je to dobar nain. ini mi se da u dana nje doba nema mnogo
, koji bi bili tako bri ljivi.
Nama je do toga stalo. Smokev je upravo zapu io; noge su mu bile na stolu, stolica n
agnuta prema natrag. Svima je nama ovdje mnogo stalo do toga. I, kad smo ve kod to
ga, imam jedan prijedlog za vas.
Da?
Sada kad ste kola malo upotrebljavali, za to ih ne biste sutra dovezli k nama, da i
h na odio za servis temeljito pregleda. Na taj nain mo emo vidjeti ako
je iskrsla neka mana, kao i urediti sve to bude potrebno.
Ali nema ni tjedan dana kako smo ta kola...
To prije, ree Smokev srdano, da bismo bili sigurni da je sve u najboljem redu. elimo
o uiniti za vas; stvarno elimo. I to besplatno.
Vi ste stvarno posebna vrsta automobilskog zastupnika, ree ena na telefonu.
Nadam se da je tako, gospoo. U svakom sluaju, lijepo je od vas to mi to ka ete.
Sporazumjeli su se da kola 'budu dopremljena u odio za servis sutra ujutro u osa
m sati. Smokev objasni da e na taj posao rasporediti jednoga od svojih najboljih
mehaniara i da e to biti lak e, ako kola stignu ranije. enin mu , koji se obino vozi ko
ima u grad na posao, vozit e se s nekim drugim ili e poi autobusom,
Smokev nazove jo jedan broj s istim ishodom. Kod dva slijedea naziva nai ao je na ot
por ne odgovara im da sutradan predaju kola. Osjeajui da su odluni, nije dalje nava
ljivao. Kod petoga je naziva promijenio nain, premda ne zbog nekog osobitog razlo

ga, naprosto zbog promjene.

Nismo potpuno sigurni, obavje tavao je Smokev vlasnika kola
mu karca koji je osobno do
o na telefon ali mislimo da bi va a kola mogla imati kvar. Iskreno reeno, neugodno m
i je to sam morao nazvati, ali kako se mi odnosimo prema na im kupcima, ne volimo s
e ni u najmanjoj sitnici prepu tati sluaju.
Ne mora vam biti neugodno, ree mu karac, /a sam zadovoljan to ste nazvali. U emu je s
r?
Mislimo da bi ispu ni ventil mogao biti malo napuknut, tako da ugljini dioksid struj
i u odio za putnike. Vi ili va i putnici ne biste osjetili vonj, ali bi moglo biti
opasno. Da budem po ten, to je ne to to smo otkrili na nekoliko kola koja smo ovaj t
jedan dobili iz tvornice, pa pregledavamo i sva druga kola koja smo primili u po
sljednje vrijeme, kako bismo bili sigurni. Te ko mi je priznati, ali ini se da se r
adi o nekoj manjoj tvornikoj gre ci.
Ne morate mi o tome govoriti, znam kako je to, ree mu karac. I ja radim u jednom poduz
eu, imam
stalno pote koa s radnom snagom. Takva vam je radna snaga koju danas dobivate, njim
a naprosto nije ni do ega stalo. Ali ja svakako cijenim va postupak.
To je moj nain poslovanja, izjavi Smokev, a uvjeren sam da i vi tako postupate u svo
m poslu. Dakle, mo emo raunati na to da e va a kola biti ovdje sutra ujutro?
Sigurno mo ete. Dovest u ih rano.
Skinuli ste mi te ak kamen sa srca. Naravno, bit e besplatno i, osim toga, ako upotr
ebljavate kola do sutra ujutro, uinite mi uslugu i vozite s otvorenim prozorom. Um
jetnika je ica u Smokevju rijetko kada mogla odoljeti da ne doda neko posebno ulje
p avanje.
Hvala na opomeni! I rei u vam ne to, gospodine
to me se doima! Nemojte se uditi ako o
et kod vas kupim i slijedea kola.
Smokev objesi slu alicu blistajui od zadovoljstva.
Oko deset sati su Lottie Potts i njen poslodavac usporedili to su postigli. Knjig
ovotkinji je uspjelo dobiti obeanja za etvora kola za slijedei dan, Smokevju za pet
. Zbroj, devet, bit e dovoljan, ako sva kola stignu, ali bi u vremenskom razmaku
od tada do sutra neki vlasnici mogli promijeniti mi ljenje ili bi se mogle pojavit
i pote koe koje bi ih mogle sprijeiti da dou. Smokev je odluio da se osigura. Izabrao
je jo osam imena iz Lottinog popisa i oboje se vratilo k telefonima. Do podne su
vlasnici ukupno trinaest kola pristali da ih vrate u Stephensenovo zastupstvo ra
no slijedeega dana, s raznovrsnih razloga.
Zatim je uslijedio razgovor izmeu Smokevja i njegova voditelja servisa, Vincea Mi
xona. Mixon je bio nalik na veselog psia, elav i u kasnim ezdesetim godinama, a ruk
ovodio je servisnim odjelom poput vje ta lijenika. On bi zaas prona ao boljeticu svaki
h kola, dobro je organizirao posao i kupci su ga voljeli. Meutim, Vince Mixon je
imao jednu slabost: bio je alkoholiar. Deset mjeseci u godini bio je trijezan; dv
aput godi nje redovito se opu tao, to je katkad imalo bolnih posljedica za posao.
Nijedan drugi poslodavac ne bi to podnosio i Mi-xon je to znao; znao je takoe da,
kad bi izgubio mjesto, u svojoj dobi ne bi vi e na ao drugo. Smokev je,
U
s druge strane, mudro odmjerio i ocijenio prednosti za samoga sebe. Vince Mixon
je bio izvrstan dok je radio, a kada nije, Smokev se snalazio. Smokev se takoer m
ogao osloniti na svoga efa servisa, da nee biti neugodan, ako se koji put malo nat
egnu etiki principi; osim toga, Mixon e, u zapletenim situacijama kao to je ova sad
a, uiniti sve to se od njega zatra i.
Zajedno su stvorili plan za sutra.
Kako koja kola stignu, brzo e ih uvui u odio za servis i oprati, iznutra e ih ispra
zniti, motor bri no obrisati, da bi se postiglo da izgledaju kao nova, ukoliko bi
netko digao poklopac. Iz pretinca za rukavice treba izvaditi sve vlasnikove stva
ri; treba ih spremiti u plastine vreice, koje treba oznaiti naljepnicama, da bi se
poslije sadr aj mogao vratiti na mjesto. Registarske ploice treba skinuti, njihove
brojeve bri no pobilje iti, da bi se osiguralo da, kada bude trebalo, ploice budu vrae
ne na odgovarajua kola. Obrue treba premazati crno, da izgleda da su novi, osobito
tamo gdje se vidi trag upotrebe.
Kola e njih oko dvanaest
biti odvezena u ograeno parkirali te iza zastupstva, gdje s
e dr e nova, jo neprodana kola.

I to je bilo sve. Ni ta se drugo nee uiniti i poslije dva dana kola e biti vraena njih
ovim vlasnicima tono onakva kakva su i dopremljena, osim to e biti oi ena.
U meuvremenu e, meutim, biti pri ruci u svrhu prebrojavanja i uvida od strane banko
vnih kontrolora, koji e, Smokev se nadao, biti zadovoljni to je njegov inventar ne
prodanih kola onoliki koliki treba da bude.
Smokev ree zami ljeno: Ti e momci iz banke mo da tek prekosutra stii ovamo. A ljudi e
vati da im kola budu vraena sutra naveer. Morat e poslije podne svima telefonirati,
izmisliti hrpu isprika za to e ih zadr ati jo jedan dan.
Ne brini, uvjeravao ga je Vince Mixon, izmislit u dobre razloge.
Poslodavac ga o tro pogleda: Neu se brinuti sve dok ostane daleko od boce.
Sitni ef servisa podigne ruku.
Ni kapi, dok ovo ne proe. Obeajem.
Smokev je iz iskustva znao da e Vince odr ati o-beanje, ali je isto tako znao da je
time to mu je iznudio ovo obeanje, zapravo osigurao da e se Vince ubrzo nakon ovoga
napiti do besvijesti. Tom se strategijom Smokev vrlo rijetko slu io, ali morao je
biti siguran u Vincea Mixona za slijedeih etrdeset osam sati.
to emo s kilometarskim brojilima? upita ef servisa. Neka e od tih kola imati sada ve
oliko stotina milja.
Smokev je razmi ljao. To je stvarno predstavljalo opasnost; neki su bankovni kontr
olori poznavali mudrolije zastupnika i pregledavali sve na novim kolima, pa i ki
lometarska brojila. A petljati s brojilima u dana nje je doba kakljivo zbog dr avnih
propisa; ositn toga su ovogodi nji modeli imali specijalne brojae kilometara koje s
e nije moglo krivotvoriti.
Ni ta nije nemogue, izjavi Mixon, kad ga je Smokev na to podsjetio. Sef servisa izvad
i iz d epa garnituru malih metalnih kljueva. Vidi li ovo? Napravili su ih u radionici
alata i matrica za odljeve, zovu se .strunjaki specijaliteti', a njima mo emo po vo
lji pode avati brojae kilometara, samo ti reci to eli .
A to emo s novim brojilima
s bijelim crtama, koje se poka u ako promijeni broj?
Crte su od plastina materijala, napravljene tako da se slome ako oko njih prtlja . A
li isti ljudi koji prave ove kljueve prodaju i nove plastine omotae, koji se ne kid
aju, dolar po komadu. Ja sam vani kupio dva tuceta, za vee koliine tra e narud bu. Mixo
n se naceri: Prepusti to meni, efe. Svako u brojilo koje pokazuje vi e od pedeset mil
ja vratiti natrag. A onda, prije nego to vlasnik dobije kola natrag, podesit u ih
opet onako kako je bilo.
Smokev sretno potap a svoga namje tenika po ramenu. Vince, mi smo genijalci.
Oko deset sati izjutra slijedeega dana izgledalo je da je tako.
* *'"*% '
Kako je Smokev predvidio, troja Se kola nisu pojavila, ali drugih deset dovezeno
je prema dogovoru, a to je bilo uvrh glave dosta za njegove svrhe. U odjelu za
servis u urbano su prali, istili i premazivali kotae, emu je data prednost pred ostal
im poslovima. Nekoliko je kola ve bilo prevezeno na skladi no parkirali te, odvezao i
h je osobno Vince Mixon.
Daljnja je dobra vijest bila da se bankovni kontrolori kod pregleda dr e reda po k
ojem su imena zastupnika bila na Yolandinom popisu. To su potvrivale i vijesti dv
ojice od trojice zastupnika koje je Smokev juer upozorio, a oni su ga sada obavje t
avali
0 pregledu kod njih i u drugim zastupstvima. To je znailo da e
Vozila Stephense
n
sigurno doi na red sutradan, ali oni e biti spremni ve to popodne.
Smokev uope nije bio osobito zabrinut. Samo da sretno prebrodi dana nji i sutra nji d
an, i da ne bude otkriveno pravo stanje njegovih zaliha. Poslovanje je uglavnom
bilo odlino, zastupstvo zdravo, a on je znao da e svoje knjige moi opet srediti i
da za otprilike mjesec dana nee vi e biti ozbiljno ugro en. Priznavao je samome sebi
da je malo predaleko oti ao, ali on je
1 do tada igrao i dobivao. To je i bio razlog to se uspio tako dugo odr ati kao us
pje an automobilski zastupnik.
U pola dvanaest Smokev se odmarao u svome uredu na polukatu, pijuckajui kavu s br
andvjem, kad je Adam Trenton u ao nenajavljen.
Smokev Stephensen se poeo osjeati malo nelagodno zbog Adamovih posjeta, kojih je b
ilo nekoliko nakon njihova prvog sastanka poetkom godine. Jo manje mu se svialo neg

o obino to je Adam do ao upravo sada.

Zdravo, pokazao mu je da ga je vidio. Nisam znao da e doi.
Tu sam ve itav sat, ree mu Adam. Najvei dio vremena u servisnom odjelu.
Boja glasa i stanovita zategnutost Adamovih crta lica izazvali su u Smokevju ne
lagodnost. On promrsi
kroz zube: Mislim da si mi se mogao javiti kad si ve ovdje. Ovo je moja prodav
aonica.
Uinio bih to, da mi u poetku nisi rekao... Adam otvori torbu s papirima, koju je nos
io prilikom posljednjih posjeta i okrene jednu stranicu. Kad sam prvi put do ao, re
kao si mi: ,Ovdje ti je sve irom otvoreno, kao u javnoj kui bez krova. Mo e pregledat
i na e knjige, police, inventar, isto tako kao to bi tvoja sestra uinila, na to ona i
ma pravo.' A kasnije si rekao ...
Smokev zabrunda: Ne smeta! Nisam znao da govorim magnetofonu. Buljio je sumnjiavo. M
o da si se stvarno poslu io magnetofonom.
Da jesam, znao bi za to. Imam sluajno dobro pamenje, a kad mi je do neega stalo, bil
je im.
Smokev je bio radoznao to jo sadr e papiri u crnoj torbi. On pozove Adama: Sjedni! Hoe
kavu?
Ne, hvala, i ostat u stojei. Do ao sam ti rei da sam posljednji put ovdje. Takoer te o
avje tavam, jer mislim da ima pravo na to, da u sestri savjetovati da proda svoju gl
avnicu u va em poduzeu. Takoer
Adam opet dotakne crnu torbu s papirima
namjeravam t
ostaviti tr i nom odjelu kompanije. S
Adam ree tiho: Mislim da si me uo.
A to je, do vraga, tu unutra?
Meu ostalim stvarima, injenica da tvoj servisni odio trenutno sustavno li ava neka ra
bljena kola svega to dokazuje da imaju vlasnika i preude ava ih tako da izgledaju k
ao nova, te ih smje ta zajedno s kolima koja su stvarno nova na tvoj skladi ni prost
or. Tvoj je ef servisa s tim u vezi napisao la ne radne naloge za navodni rad na ti
m kolima uz jamstvo, rad koji nije izvr en ali e biti zaraunat, bez sumnje na oj kompa
niji. Ovaj as ne znam razlog zbog kojega se to dogaa, ali mislim da mogu pogoditi.
Meutim, budui da se to tie i Terese, nazvat u tvoju banku, izvijestiti o ovome i tr
a iti da mi objasne, ako mogu.
Smokev Stephensen tiho za vapi: Isuse Kriste! Vidio je da mu se krov nad glavom ru i
i to na nain kakav je najmanje oekivao. Shvatio je takoer da je u poetku poinio pogr
e ku, kad je bio otvoren
prema Adamu Trentonu dajui mu slobodan ulaz u poduzee, to je ovaj i iskoristio. Smo
kev je u Adamu gledao bistra, ugodna momka iz uprave, nesumnjivo dobra na svom p
oslu, inae ga ne bi tamo dr ali, ali naivna na drugim podrujima, ukljuujui tu i voenje
automobilskog zastupstva. Zato je Smokev smatrao da e ga njegova otvorenost na ne
ki nain zavarati, jer bi Adam mogao posumnjati, ako mu se ne bi omoguilo da sve sa
zna, i postao bi radoznao, dok e iskrenost djelovati protivno. Smokev je takoer vj
erovao da se Adam, kada uvidi da se prema njegovoj sestri u zastupstvu po teno pos
tupa, nee baviti drugim stvarima. Zastupnik je prekasno uvidio da je u svakom pog
ledu krivo prosuivao.
Uini mi jednu uslugu, molio je Smokev, pusti me da razmi ljam jednu minutu. A onda bar
daj da razgovaramo.
Adam odsjeno odgovori: Razmi ljat e samo kako da me navede da odustanem, a to nee bit
A to se tie razgovora, ve smo rekli sve to je trebalo.
Zastupnik podigne glas. Kako, do vraga, zna o emu u razmi ljati?
Dobro, ne znam. Ali znam ovo: da si ti varalica.
To je prokleta la ! Za ovo bih te mogao tu iti sudu.
Ja sam savr eno voljan ponoviti tu izjavu pred svjedocima, ree Adam, i mo e me pozvati
koji god hoe sud. Samo, ti to nee uiniti.
Za tg sam varalica? Smokev je pretpostavljao da e mu mo da uspjeti pone to saznati.
Adam se spusti na stolicu s druge strane stola i otvori crnu torbu s papirima.
Hoe li cijeli popis?
Do avola, hou!
Vara na jamstvu. Zadu uje proizvoditelja za posao koji nije obavljen. Mijenja dijelove
koji ne moraju biti zamijenjeni, a one izvaene stavlja u vlastito skladi te za pono
vnu upotrebu.

Smokev je bio uporan. Daj mi samo jedan primjer.

Adam je prelistavao. Imam ih vi e od jednoga, i to mnogo, ali ovaj je tipian.
Jedna su gotovo nova kola do la u Stephensenov servisni odio, citirao je Adam, a b
io im je potreban neznatan popravak rasplinjaa. No umjesto da se popravi, rasplin
ja je izvaen, zamijenjen novim, a proizvoau upuen raun u ime jamstva. Zatim je na ras
linjacu izvr en neznatan popravak, koji mu je bio potreban, a onda je stavljen meu
zalihe u servisni odjel, odakle je poslije prodan kao novi dio. Adam je imao dat
ume, radni nalog i broj rauna, kao i oznaku rasplinjaa.
Smokev se zacrvenio. Tko ti je rekao da mo e nju kati po mojim knjigama u servisu?
Ti si mi rekao.
Bilo je postupaka da se sprijee takve prijevare, Adam je to znao. Te su postupke
primjenjivala sva trojica velikih proizvoditelja. Ali golemost organizacije kao
i opse nost poslovanja u tako velikom servisnom skladi tu omoguavala je zastupnicima
kao to je bio Smokev da taj sistem redovito onemoguuju.
On se pobuni: Ne mogu ja voditi rauna o svemu to se dogaa u servisu.
Ti si odgovoran. Osim toga, Vince Mixon vodi tu radionicu onako kako mu ti ka e , kao
na primjer, danas. Uz to ini jo ne to, nabija cijene za rad u raunima za kupce. Hoe l
primjere i za to?
Smokev zatrese glavom. Nikada ne bi mislio da je taj kukin sin tako temeljit, ili
da e toliko toga opaziti i razumjeti. Ali jo dok je slu ao, naporno je razmi ljao, ra
zmi ljao onako kako bi to inio u neizvjesnoj utrci, kada je trebalo pretei ili nadmu
driti vozaa ispred njega.
Kada ve govorimo o kupcima, ree Adam, tvoji prodavai jo uvijek raunaju kamate za kr
na sto dolara, premda postoji zakon koji to izriito zabranjuje.
Ljudi vi e vole tako.
Hoe rei da ti vi e voli tako. Posebno onda kada kamati, koje ti zaraunava kao ,devet
o na sto', znae zapravo kamate od preko esnaest posto na godinu.
Smokev nije popu tao: To nisu tako veliki kamati.
i-A
Priznajem. Priznali bi i drugi zastupnici koji to isto ine. Ali im se ipak ne bi s
vidio nain kako ti redovito vara u natjecanju za zastupnike prodaje. Stavlja kasnije
datume na prodajne ugovore, mijenja datume na drugim ...
Smokev glasno zastenje. Odmahne rukom u znak da se predaje. Pusti to, pusti to! .
..
Adam zastane.
Smokev je znao: taj je momak Trenton imao sve u rukama. Smokev se znao izvui iz s
vakog kripca, ak i kad se radilo o prijevarama, ali iz ovoga ne. Od vremena do vre
mena automobilske kompanije su dodjeljivale zastupnike premije, obino pedeset do s
to dolara po kolima, za svaka nova kola prodana u odreenu razdoblju. Budui da se r
adilo o tisuama dolara, takva su natjecanja bri no nadzirana, no bilo je putova i n
aina da se nadzor zaobie, a Smokev se svime time povremeno slu io. To je bila prijev
ara, koju bi proizvoaev tr i ni odjel rijetko pra tao, ako bi za nju saznao.
Smokev se pitao da li Adam takoer zna ne to o oglednim kolima
pro logodi njim modelima
koja je zastupstvo prodalo kao nova, nakon to su im podesili kilometarska brojila
. Vjerojatno je znao.
Kako, do avola, mo e jedan momak za tako kratko vrijeme tako mnogo pronai?
Adam bi mu to mogao objasniti. Objasniti da su vrhunskom planeru automobilske pr
oizvodnje takve stvari, kao to su istra ivanje, temeljito prouavanje, ra lanjivanje, sa
stavljanje krnjih obavje tenja, isto to i disanje. Adam je takoer bio navikao da brz
o djeluje.
'
Smokev je oborio pogled na stol ispred sebe. inilo se da sada koristi vrijeme za'razmi ljanje, za koje je molio prije nekoliko m
inuta.
Onda je digao glavu i tiho upitao: Na ijoj si ti strani zapravo? Do ijega je probit
ka tebi stalo?
Adam je oekivao takvo pitanje. Pro le noi i danas ve ga je postavljao samome sebi.
Do ao sam ovamo zastupajui svoju setru Teresu i njenih etrdeset devet procenata kamat
a u ovom poslu. Jo uvijek je zastupam. Ali to ne znai da se sugla avam s nepo tenjem, a to ne bi uinila ni Teresa niti njen mu Clyde. Zato u uiniti o
o to sam ti rekao.

Prema tome e najprije nazvati banku. Je li tako?

Tako je.
Dobro, plemeniti, visoki i moni mudroguzoviu, da ti ka em to e se^ onda dogoditi. Bank
e zapasti u paniku. Danas po podne e se ovdje nai inspektori, sutra e ishoditi suds
ki nalog, zatvoriti ovu trgovinu, zaplijeniti zalihe. Dobro, nadalje, ka e da e te bi
lje ke predati momcima u prodajnom odjelu tvoje kompanije. Zna li to e oni uiniti?
Ako dobro nagaam, oduzet e ti dozvolu.
Nikakvo nagaanje. To e se stvarno dogoditi.
Dvojica su mu karaca jedan drugome gledali u oi. Zastupnik se nagne preko stola. Na e
mu e ostati Teresa i njena djeca? to misli , to e vrijediti etrdeset devet procenata p
opalog zastupstva?
Zastupstvo ne bi propalo, ree Adam. Kompanija bi nekoga privremeno postavila, dok se
ne imenuje novi zastupnik.
Privremen momak! to misli , kako e taj -voditi posao koji ne pozna?
Mo da u bankrot!
Budui da si spomenuo bankrot, ree Adam, ini se da si ti sada upravo krenuo u tom smje
u.
Smokev tako sna no i divlje tresne akom o stol, da se na njemu sve zatreslo. Nee biti
propasti! Nee, ako ja budem vodio igru na svoj nain. Samo ako to bude i tvoj nain
.
To ti ka e .
Nije va no to ja ka em! Pozvat u odmah svoju knjigovotkinju! Dokazat u!
Ve sam pregledao knjige s gospoicom1 Potts.
Do vraga, onda e ih jo jednom pregledati sa mnom! Smokev je bio na nogama, izdi ui se
d Adamom, bjesnei. Zastupnik je stiskao i opu tao aku. Oi su mu sijevale.
Adam slegne ramenima.
Smokev se poslu i jednom kunom linijom da nazove Lottie. Kad je obeala da e odmah doi,
buno je spustio slu alicu, te ko di ui.

Trajalo je jedan sat.

Sat dokazivanja, sat u kojem je Smokev Stephen-sen tra io svoja prava; zastupnikov
i rauni bili su razasuti po stolu, Lottie Potts je upotpunjavala svoje knjigovods
tvo, a preispitivali su i raune iz ranijih godina.
Na kraju je Adam sam sebi priznao da se to moglo uiniti. Smokev bi u stvari mo da m
ogao, mo da i hoe, za mjesec dana popraviti svoje novano poslovanje, dopu tajui stanovi
te neispravnosti i pretpostavljajui da e prodaja novih kola i dalje biti sve bolja
. Druga je mogunost bila privremena uprava, koja bi se
kao to je Smokev naglasio m
ogla pokazati kobnom.
No da bi Stephensenovo poduzee pre ivjelo, morao bi Adam nai ispriku za lukav tinu i p
rijevaru prema bankovnim kontrolorima. Sada se vi e nije radilo o nagaanju; znao je
. Za vrijeme dok su ponovno iznosili injenice, priznao je Smokev svoj nepouzdan p
olo aj kao i svoju spletku koju je smislio da bi pre ivio sutra nji pregled kola.
Adamu bi bilo dra e da to nije saznao. Mnogo bi mu bilo dra e da se njegova sestra T
eresa uope nije uplela u sve ovo. I tek je sada razumio koliko su mudri propisi Ko
misije za sukobljavanje interesa njegove kompanije, koji su slu benicima automobils
ke kompanije branili da se povezuju financijski ili na neki drugi nain
s automobi
lskim zastupnicima.
Kad je Lottie Potts pobrala svoje knjige i oti la, stajao je Smokev Stephensen iza
zovno, podboen o kukove, oiju uprtih u Adama. Dakle?
Adam zatrese glavom. Ni ta se nije promijenilo.
Promijenit e se za Teresu, ree Smokev tiho. Jednog mjeseca lijep, mastan ek, slijede
jesec mo da ni ta. Jo ne to
sve to za to me optu uje . Nikada mi nisi rekao da sam varao
su.
Zato to nisi. To je jedino podruje gdje je sve u redu.
Da sam htio, mogao sam je varati. Zar ne?
Pretpostavljam da si mogao.
Ali nisam. A zar ti nisi do ao zato da to izvidi ?
Adam ree umorno: Ne posve. Moja je sestre eljela da dobije iri uvid. Zastao je pa ond
a dodao:
Ja sam obavezan takoer i prema kompaniji za koju radim.
Nisu te oni ovamo poslali.

Znam. Ali nisam oekivao da u sve to otkriti to sam otkrio, a sada

kao ovjek kompanij
ne mogu preko toga prijei.
Jesi li siguran da ne mo e ? Niti zbog Teresine dobrobiti i njene djece?
Siguran sam.
Smokev Stephensen je trljao bradu i razmi ljao. Vanjski su znakovi njegove srd be i ezl
i i, kada je progovorio, bilo je to muklim glasom i donekle molei. Zamolit u te da
mi ne to uini , Adame i to bi mi zacijelo pomoglo
a ti bi to uinio za Teresu.
to bih uinio?
Smokev je govorio usrdno: Otii odmah odavde! Zaboravi to zna o dana njem danu! A onda
mi daj dva mjeseca da popravim financije, jer nema niega to bi bilo tako lo e u ovom
poslu, a da se za toliko vremena ne bi sredilo. Ti to dobro zna .
Ja to ne znam.
Ali zna da dolazi Orion i zna to e to znaiti za prodaju.
Adam se kolebao. Spominjanje Oriona je isti izazov. Ako vjeruje u Orion, mora vje
rovati i u to da e ga Stephensenovo poduzee dobro prodavati.
Adam otresito upita: Pretpostaviv i da pristanem, to e se dogoditi kada isteknu ta dv
a mjeseca?
Zastupnik poka e crne korice s listovima zabilje- ki. Predat e te bilje ke momcima u pro
ajnom odjelu svoje kompanije, kao to si rekao da e uiniti. Dobro, ja u morati prodati
svoj udio ili izgubiti dozvolu, ali e se prodati poduzee koje je poslovno u stanj
u uspona. Teresa e dobiti dva puta vi e za svoju polovicu, nego to bi dobila sada od
prinudne prodaje, a mo da i vi e.
Adam je oklijevao. Premda je i u tome bilo nepo- tenja, bilo je u toj pogodbi uvje
rljive logike.
Dva mjeseca, molio je biv i voza na utrkama. Ne tra im ba mnogo.
Jedan mjesec, ree Adam odluno. Od danas jedan mjesec. To je sve.
hte
, ."Sir.
r.:: *
Kad se Smokev vidljivo smirio i nasmije io, Adam je znao da ga je Smokev proitao. I
sada, kad je odluka donesena, Adam je bio poti ten, jer je postupio protiv svoje
savjesti i svoga mi ljenja. Meutim, vrsto je odluio da e tr i nom odjelu svoje kompanij
po isteku tih mjesec dana, predati svoje bilje ke o Stephensenovu poduzeu.
Smokev, naprotiv, nije bio poti ten nego radostan. Premda je
nagonom zastupnika
tr
a io dva mjeseca, u stvari je elio samo jedan.
Toliko toga se moglo dogoditi za to vrijeme; uvijek je moglo iskrsnuti ne to novo.
21.
Jedna je stasita domaica kompanije United Air Lines na uzleti tu donijela kavu Brettu
DeLosantu, koji je telefonirao iz Unitedova 100.000-Mile Cluba na uzleti tu Detroit
Metropolitan. Bilo je blizu devet sati izjutra, i lijepo ureeno predvorje kluba
bilo je tiho nasuprot buci i gu vi vani na uzleti tu. Ovdje se nisu ula prodorna obav
je tavanja o letovima. Posluga je bila
kako je odgovaralo visokome dru tvu prisnija
i tiha.
Nema osobite urbe, gospodine DeLosanto, ree djevojka stavljajui kavu na stol pokraj s
tolice s kosim naslonom za lea, na kojoj se Brett izvalio telefonirajui, ali e ulaza
k putnika u avion na liniji za Los Angeles^ poeti za nekoliko minuta.
Hvala. Brett ree Adamu Trentonu, s kojim je upravo nekoliko minuta razgovarao: Moram
o skoro krenuti. eka me ptica koja leti u raj.
Nikada nisam mislio da je Los Angeles raj, ree Adam.
Brett je pio kavu. L. A. je dio Kalifornije i kako god na njega gledao, ako ga gl
eda iz Detroita
to znai raj.
Adam je bio u svom uredu u upravnoj zgradi kompanije, kada ga je Brett nazvao. R
azgovarali su o Orio-nu. Prije nekoliko dana je kod posla broj 1
prmm
ve proizvodnje Oriona
ve nakon dva tjedna iskrslo nekoliko problema kod slaganja
boja s obzirom na presvune dijelove karoserije unutar kola.
Jedna je nadzorna grupa za dizajn, koja je svaka nova kola pratila kroz sve faze n
jihove proizvodnje, izjavila da neka plastika za presvlaenje unutra njosti kola, is

poruena za proizvodnju, izgleda ledeno

ozbiljna mana
te da se presvlake sjedala, ma
terijal za prekrivanje poda i materijal za oblaganje krova ne sla u kao to bi treba
lo.
S bojama je uvijek bilo pote koa. Svaka su kola imala stotinu zasebnih dijelova koj
i se moraju slagati s jednom jedinstvenom osnovnom bojom, ali su materijali bili
razlina kemijskog sastava i pigmentne podloge, to je ote avalo da se postignu ident
ine nijanse. Radei u urbano pod pritiskom konanoga roka, jedna je grupa dizajnera zaj
edno s predstavnicima kupnje i proizvodnje konano uspjela uskladiti sve razlike,
i Adam je upravo s olak anjem primio vijest.
Brett je bio u napasti da spomene noviji projekt, Farstar, na kojemu se posao u
raznim smjerovima uzbudljivo odvijao. Ali se na vrijeme trgao, sjetiv i se da govo
ri s vanjskog telefona, a takoer i da se tom prostorijom zrakoplovnoga kluba, gdj
e se odmara vi e drugih putnika oekujui let, slu e i rukovoditelji konkurentskih kompa
nija.
Imam ti ne to rei to e te razveseliti, ree Adam Brettu. Odluio sam poku ati pomoi
elu s njegovom vr ilicom. Poslao sam mladoga Castaldvja u Grosse Pointe da pogleda
; vratio se sav odu evljen, tako da sam onda razgovarao s Elrovem Braithwaiteom, k
oji je, ini se, tome sklon. Sada pripremamo izvje taj za Huba.
Odlino! Mladi se dizajner iskreno radovao. Znao je da je dopustio da mu uzbuenje pot
isne razum, kada je vr io pritisak na Adama da podupre zamisao Hanka Kreisela, ali
to smeta? Brett je dan-danas sve vi e vjerovao da automobilska industrija ne ispun
java svoje obaveze prema dru tvu, pa e tako ne to kao ta vr ilica dati industriji prili
ku da iskoristi svoje mogunosti za udovoljavanje jedne ope priznate potrebe.
Ali, doda Adam, mo da ta stvar nee proi kod Huba.
Nadajmo se da e izabrati jedan od dana s .oblakom pra ine' kad mu bude o tome govorio.
Adam je razumio to Brett misli. Hub Hewitson, izvr ni potpredsjednik kompanije, kad
bi mu se neka zamisao svidjela, bacio bi se, a i druge bi povukao za sobom na g
rozniavo djelovanje, di ui po rijeima njegovih kolega
oblake pra ine. Orion je bio i
je uvijek jedan od tih oblaka pra ine Huba Hevvitsona; to su bili i drugi uspje ni z
ahvati, a i neuspje ni, samo to su se ovi potonji zaboravljali, im bi se negdje drug
dje prolomio neki drugi Hewitsonov oblak pra ine.
Do vienja, prijatelju! Brett iskapi ostatak kave, u prolazu ljubazno potap a po stra nj
ici domaicu zrakoplovne linije, a zatim se uputi prema mjestu uzlijetanja.
Unitedov let 81
bez spu tanja od Detroita do Los Angelesa, uzletio je tono po redu
vo nje.
Brett je, kao i mnogi drugi ljudi koji na tlu ive mahnitim ivotom, u ivao prelijetat
i kontinent u rasko i prvoga razreda. Svako mu je takvo putovanje osiguravalo etiri
do pet sati odmora, ugodno protkana piem, dobrom hranom i poslugom, uz to i osjea
jem lagodnosti, jer je bio svjestan da ga nitko ne mo e dosei ni preko telefona nit
i na koji drugi nain, bez obzira na to koliko je hitnih poslova ekalo tamo dolje.
Brett je na dana njem putovanju mnogo vremena samo razmi ljao promatrajui u duhu svoj
ivot
pro li, sada nji i budui
onako kako ga je on vidio. Tako zaokupljenu, vrijeme m
je brzo pro lo i iznenadio se kada je u jednom obavje tenju iz pilotske kabine uo da
je od polaska ve proteklo blizu etiri sata.
Prelazimo preko rijeke Colorado, narode, odzvanjao je kapetanov glas na razglasnik
u. To je tromea izmeu dr ava Kalifornije, Nevade i Arizone, i u sve je tri dr ave lijep
o vrijeme, vidljivost oko sto milja. Oni meu vama koji sjede s desne strane mogu
vidjeti podruje Las Vegasa i Lake Meada. Ako ste slijeva, ona je voda dolje jezer
o Havasu, na kojemu se ponovno gradi Londonski most.
Brett je, sjedei na lijevoj strani aviona na zasebnom sjedalu, zurio dolje. Nebo
je bilo bez oblaka i, premda su bili visoko na trideset devet tisua stopa
vidio je
jasno i o tro oblik mosta ispod sebe.
f
Smije na stvar s tim mostom, askao je dalje kapetan. Pria se da su ljudi koji su ga ku
ili od Britanaca krivo skopali stvari. Oni su mislili da kupuju onaj most koji se
nalazi na svim oglasima za putovanje u London i nitko im nije rekao, dok ve nije
bilo kasno, da je ono Tower Bridge, a da je Londonski most nekakav mali, stari
most uzvodno. Ha, ha!
Brett je dalje gledao dolje, prepoznajui po tlu da se nalaze iznad Kalifornije. O
n ree glasno: Blagoslovljena bila uvijek moja rodna zemlja, njeno sunce, narane, nj

ena a ava politika, njene religije i njeni luaci.

Jedna stjuardesa upita: Jeste li ne to rekli, gospodine? Bila je mlada, vitka i prep
lanula, kao da je sve slobodno vrijeme provodila na kupali tu.
Jesam. Pitao sam: to kalifornijska djevojka poput vas priprema veeras za veeru?
Ona se vragolasto osmjehne. To veinom ovisi o mom mu u. Katkada voli jesti kod kue; d
rugi put idemo...
Dobro, ree Brett. I do avola sa enskom slobodom! U staro ste doba, dok su zrakoplovne
kompanije otpu tale udate ene, barem znali kome jo nisu podrezana krila.
Ako biste se bolje osjeali da ne idem kui k mu u, ree mu ona, ne bih imala ni ta prot
Pitao se da li je to laskavo priznanje bilo u stju-ardesinu priruniku, no uto ope
t o ivi razglasnik.
Evo opet va ega kapetana, narode. Mislim da je trebalo da vam ka em da, to mo ete bolje,
iskoristite tih stotinu milja vidljivosti, u kojoj smo u ivali. Upravo smo primil
i posljednje vijesti o vremenu u Los An-gelesu. Javljaju o te kom smogu, s vidljiv
o u na podruju Los Angelesa na svega jednu milju ili jo manje.
Sletjet e, dodao je kapetan, za pedeset minuta.
Prvi su se tragovi smoga vidjeli iznad San Ber-nardino planina. Dok je avion na
liniji 81 bio jo uvijek ezdeset milja daleko od obale Pacifika, Brett je, gledajui
van, razmi ljao: ezdeset milja! Prilikom njegova posljednjeg putovanja, prije samo
godinu dana, smog se nije pojavio prije Ontarija, dvadeset pet milja dalje na Zapad. Svaki put kad je ovamo do ao inilo se da se fotokemijski smog p
ro irio dalje u unutra njost, iznad ljepota Zlatne dr ave, kao otrovna gljiva. Njihov
je Boeing 720 sada gubio na visini, dok se pribli avao zranoj luci Los Angeles Inte
rnational, ali umjesto da oznake na zemlji postaju jasnije, vidik je dolje mutil
a sve jaa sivosmea sumaglica, koja je brisala boju, sunano svjetlo i obalu. Pogled
na panoramu zaljeva Santa Monica, koji bi zrani putnici ugledali kada su se pribl
i avali, sada je postojao samo kao uspomena. Dok su se spu tali i dok je smog postaj
ao sve gu i, Brett DeLosanto je postajao sve tu ni j i.
Deset milja istono od zrane luke, kao to je kapetan predvidio, vidljivost se smanji
la na jednu milju, tako da se u 11 sati i trideset minuta po pacifikom vremenu tl
o jedva razabiralo.
Kada su sletjeli, ekao je Bretta u terminalu Uni-teda ustar mladi po imenu Barclav,
iz podrunog ureda kompanije.
Imam za vas kola, gospodine DeLosanto. Mo emo se odvesti ravno u va hotel ili u kole
d , ako elite.
Najprije u hotel. Slu beno je svrha dolaska ovamo bila da posjeti Visoku kolu za diza
jn u Los An-gelesu, ali e tamo ii kasnije.
Premda je pogled iz zraka na njegovu dragu Ka-liforniju pod prljavim, nakaznim p
okrivaem smoga, izazvao poti tenost u Bretta, njegovo se raspolo enje popravilo im su
sletjeli i im ga je okru ila gu va aerodroma. Automobili su ga uvijek uzbuivali, bilo
pojedinano, bilo u gomili, osobito u Kaliforniji, u dr avi u kojoj je mobilnost bil
a nain ivota, u kojoj je bilo nagomilano vi e od jedanaest postotaka ukupnog broja a
utomobila u zemlji. Meutim, to je u isti mah neizbje no doprinosilo zagaenju zraka;
Brett je ve osjeao nadra aj u oima i tipanje u nozdrvama; bez sumnje mu je neista magl
bila ve duboko prodrla u plua. On upita Barclava: Je li ve dugo tako lo e?
Otprilike tjedan dana. Sada se ini da je donekle svijetao dan ne to izuzetno a potpu
no vedar je rijetkost kao Bo i. Mladi se namrgodi. Mi ljudima govorimo da ne potjee sv
od kola, da je to velikim dijelom tvorniki dim.
H

i.jt,,.
- i
A da li mi u to vjerujemo?
ovjek vi e ne zna to bi mislio, gospodine De-Losanto. Na i nam vlastiti ljudi ka u da sm
rije ili problem ispu nih plinova. Vjerujete li vi u to?
U Detroitu vjerujem. Kada doem ovamo, posumnjam.
Brett je znao da se sve svodi na ravnote u izmeu ekonominosti i brojki. Kompanije bi
mogle odmah poeti proizvodnju potpuno istih motora, ali tro kovi gradnje takvih motor
a bili bi toliko veliki da bi svakida nja upotreba takvih automobila postala isto
toliko nedosti na kao to su neko plemike koije bile nedosti ne pje aku-seljaku. Da bi s

ro kovi zadr ali unutar razumnih granica, morali su se dopu tati tehniki kompromisi, no
, ak i uz te kompromise sada nja je kontrola ispu nih plinova bila izvrsna
daleko bol
ja nego to se to moglo predvidjeti prije pet godina. Meutim, sama mno ina automobila
dnevno, tjedno, mjeseno, godi nje poveanje broja automobila
poni tavala je krajnji u
ak, to je dokazivao i ovaj oblak smoga nad Kalifornijom.
Do li su do kola, kojima e se Brett slu iti za vrijeme svoga boravka ovdje.
Ja u voziti, ree Brett. Uzeo je od Barclava kljueve.
Po to je odlo io prtljagu u Beverlv Hiltonu i oslobodio se Barclava Brett se sam odv
ezao u Visoku kolu za dizajn u Zapadnoj treoj ulici. U blizini se uzdizao CBS Tele
vision Citv,1 a iza njega se uurila robna kua Farmers Market. Bretta su doekali i pri
mili s dvostrukim odu evljenjem
kao predstavnika kompanije koja upo ljava svake godi
ne veliki broj onih koji zavr avaju tu kolu, i kao istaknutog aka ove kole.
Razmjerno malene zgrade koled a vrvjele su, kao obino, tako da je sav raspolo ivi pro
stor bio ispunjen i ni ta se nije gubilo na ukrase. Predvorje je, jako maleno, bil
o produ etak kolskih prostorija i trajno u upotrebi za neslu bene sastanke, razgo
vore i uenje.
') Televizijski grad Columbia Broadcasting Svstem
Proelnik Odjela za industrijski dizajn, koji je Brettu za elio dobrodo licu usred amor
a i razgovora, rekao mu je: Mo da emo jednoga dana nai vremena da napravimo nacrte za
ti e sveti te znanosti.
Kada bih mislio da za to postoji mogunost, uzvrati Brett, savjetovao bih vam da to n
e inite. Ali i tako neete imati za to vremena. Ovo mjesto mora ostati uzavreli kot
ao kao to je sada.
Bila je to njemu dobro poznata atmosfera
trajno upravljena prema radu, s naglask
om na profesionalnoj disciplini. Ovo nije za amatere, pisalo je u prospektu koled a,
ovo je stvarno. Za razliku od mnogih drugih kola, tu su zadaci bili ozbiljni zahtj
evi, tra ili su od studenata da proizvode, proizvode__
danima, noima, subotom, nedjeljom, na blagdane... ostavljajui im malo a katkada ni
malo vremena za neki drugi interes osim kole. Od vremena do vremena studenti bi s
e pobunili, to pritisak nikada ne popu ta, i nekolicina bi ispala, ali se veina pril
agoavala i, kako je to pisalo u prospektu: Za to bismo im lagali da je ivot za koji s
e pripremaju lak? Nije i nee nikada biti.
Ba to nagla avanje rada i nepopustljivost u mjerilima bili su razlozi zbog kojih su
proizvoditelji automobila po tovali taj koled i zbog ega su bili trajno u vezi s pr
ofesorima i studentima. esto su se kompanije otimale za najbolje studente jo prije
nego to bi polo ili zavr ni ispit. I drugdje je bilo takvih kola za dizajn, ali jedin
o je ova u Los Angelesu imala poseban teaj za auto-dizajn, najmanje polovica de-t
roitske godi nje etve dizajnera dolazilo je iz Los Angelesa.
Uskoro po dolasku, okru en skupinom studenata, Brett poe u izvide u unutra nje dvori te
, u sjeni drvea, gdje su se studenti okupljali, ispijali kave i sokove i jeli
u tipke.
Ni ta se nije promijenilo, primijeti on. Kao da sam se vratio kui.
Prilino pretrpana dnevna soba, ree jedan od studenata.
Brett se nasmije. Kao i sve drugo u ovom koled u, i dvori te je bilo premaleno; bilo
je previ e studenata,
koji su se laktima borili za prostor. Koled je bio pretijesan iako su u ovu kolu p
rimali samo istinski nadarene, i mada bi samo najbolji izdr ali izvanredan napor t
rogodi njeg kolovanja.
Nastavili su razgovor
jer zbog toga je Brett i do ao.
Prirodna zagaenost zraka zaokupljala je studente; ak joj se ni u ovom dvori tu nije
moglol'umai. Sunce se, umjesto da blista s plavoga neba, samo prigu eno probijalo k
roz gustu, sivu maglu, koja je u debelom sloju pokrivala metropolu. I ovdje su oi
i nos bili stalno nadra eni i Brett se sjeti nedavnoga upozorenja od strane Narod
nog zdravlja SAD, da je udisati zagaeni zrak u New Yorku isto to i popu iti kutiju c
igareta dnevno, i da tako nepu ai bez svoje krivnje podlije u vjerojatnosti da e umrij
eti od raka kao i pu ai. Pretpostavljao je da isto vrijedi i za Los An-geles, mo da j
o i vi e.
U vezi sa zagaivanjem, Brett sa zanimanjem upita: Recite mi, momci, to vi o tome mi
slite. Za desetak e godina ovi sada nji studenti sudjelovati u usmjeravanju razvoja
u industriji.

Kada ivite ovdje, ubaci jedan glas iz pozadine, postane vam jasno da ovako vi e ne ide
. Ako ovako nastavimo, jednoga e se dana svi u ovome gradu po-gu iti.
Brett upozori: Los Angeles je poseban sluaj. Tu je smog gori zbog zemljopisnog pol
o aja, zbog toplotne inverzije i obilja sunanoga svjetla.
Nije ba tako poseban, ubaci drugi. Jeste li u zadnje vrijeme bili u San Franciscu?
Ili u New Yorku?
Ili u Chicagu?
Ili u Torontu?
Ili ak i u malim pokrajinskim gradiima o sajamskim danima?
Brett povie preko gomile okupljenih: Hej! Ako tako mislite, mo da su se neki od vas
odluili za krivi posao. Za to biste uope crtali kola?
Zato to smo ludi za kolima. Volimo ih! Ali nas to ipak ne spreava da mislimo. Ili d
a znamo to se dogaa i da budemo zabrinuti. To je govorio visoki
mladi neuredne plave kose, koji je stajao u prednjim redovima gomile. On prijee ru
kom kroz kosu, pokazujui duge, vitke prste umjetnika.
Kada slu ate ljude sa Zapadne obale i drugdje, Brett je glumio ulogu provokatora, ini
vam se da budunost pripada masovnim prijevoznim sredstvima.
To je stara, otrcana ala!
Nitko se zapravo ne eli slu iti javnim prijevozom, izjavi jedna od malobrojnih djevoj
aka u skupini, Ako se ikako mogu upotrebljavati automobili i ako su ljudi u moguno
sti da ih posjeduju. Osim toga javni je saobraaj prijevara. Kad se zbroje novane p
ripomoi, porezi, vozarine, vidi se da javni prijevoz za vi e novaca daje manje nego
osobni automobili. Tako su svi prevareni. Pitajte Njujorane! Naskoro ete moi to up
itati i stanovnike San Francisca.
Brett se nasmije i. Vas e u Detroitu obo avati.
Djevojka nestrpljivo zatrese glavom. Ne ka em to zato.
Dobro, ree Brett drugima, pretpostavimo da e automobili jo pola stoljea, a mo da i m
du e, biti glavni oblik prijevoza. Kakvi automobili?
Bolji, ree jedan miran glas. Mnogo bolji nego to su sada. I malobrojniji.
to se tie pobolj anja nema ta da se raspravlja, ali se uvijek postavlja pitanje: kako?
Osim toga zanima me kako to mislite da ih bude manje?
Moramo tako misliti, gospodine DeLosanto. To jest, ako gledamo daleko u budunost, t
o nam u krajnjoj liniji mo e samo koristiti.
Brett je radoznalo gledao posljednjeg govornika, koji je sada istupio naprijed,
a ostali u prvom redu su se razmakli da ga propuste. I on je bio mlad, ali oniza
k, crnomanjast, ve s poveim trbuhom i vanj tinom nalik na sve drugo samo ne na intel
ektualca. Ali njegov je glas privlaio pozornost i drugi su u ut-jeli, kao da je ist
upio njihov predstavnik.
Mi ovdje esto diskutiramo, ree crnomanjasti student. Oni izmeu nas koji se osposoblja
aju za dizajn vozila ele pripadati automobilskoj industriji. Ta nas ideja uzbuuje.
Kola nas odu evljavaju. Ali to ne znai da e itko od nas otii u Detroit s naonjacima n
a oima.
Da ujemo dalje, bodrio ga je Brett. Govorite dalje! Doi opet ovamo, ponovno slu ati i
ena gledi ta studenata
gledi ta koja jo nisu optereena porazima, razoaranjima, preveli
im poznavanjem stvarnih mogunosti i financijskih ogranienja
izazivalo je kod Brett
a osjeaj kao da mu se njegove osobne baterije nabijaju strujom.
Automobilska se industrija danas, ree crnoma-njasti student, u ivjela u osjeaj odgovor
osti. Kritiari to katkada ne ele priznati, ali to je stvarnost. Postoji nov osjeaj.
Zagaivanje zraka, sigurnost, kvaliteta, svi ti pojmovi nisu vi e samo predmet za r
azgovor. Ovaj put je to stvarno, na tome se ozbiljno radi.
Drugi su jo uvijek utjeli. Jo se nekoliko studenata pridru ilo skupini. Brett je nagaa
o da su to polaznici drugih teajeva. Premda se u koli osim grupe auto-moto-dizajna
moglo studirati jo dvana-estak drugih umjetnosti, ono to se ticalo automobila iza
zivalo je uvijek zanimanje svih studenata.
Dobro, nastavi isti student, automobilska industrija ima jo neke odgovornosti. Jedna
je od njih prevelik broj automobila.
Zanimljivo je, pomisli Brett, da je upravo prije dolaska ovamo, na uzleti tu, i on
razmi ljao o tome.
Mno ina nas izjeda, ree crnomanjasti student meka glasa. Podriva svaki napor to ga in
judi automobilske industrije. Uzmimo sigurnost automobila. Konstruiraju se i pro

izvode sigurnija kola, ali to se dogaa? Vi e automobila izlazi na ceste, i broj nesr
ea raste, umjesto da se smanjuje. Isto je sa zagaivanjem zraka. Kola koja se sada
prave imaju bolje motore nego to su ih ikada imala, i oni manje zagauju nego to je
to ikada ijedan motor inio. Bit e jo istiji. Zar ne?
Brett kimne glavom. Tako je.
Ali broj automobila raste. Mi se trenutno hvalimo da proizvodimo deset milijuna n
ovih kola godi nje, i tako se ukupno zagaivanje poveava bez obzira na to koliko svi
paze na ispu ne plinove. To je ludo!
Pretpostavljajui da je to sve istina, to da se ini? Da prodajemo automobile na .tokic
e'?
Netko ree: Za to ne?
Dopustite da vas ne to upitam, gospodine DeLo-santo, ree tamnoputi student. Jeste li i
kada bili na Bermudi?
Brett zatrese glavom.
To je otok povr ine dvadeset jedne etvorne milje. Da bi osigurala prostor za kretanj
e, bermudska vlada ograniava broj kola. Prvo, ograniuje snagu motora, du inu i irinu k
oljke. Zatim, dopu taju samo jedna kola po domainstvu.
Jedan glas izmeu prido lih prigovori: Glupost!
Ja ne ka em da bi trebalo da i mi budemo tako o tri, bio je uporan prvi sugovornik. Sam
o ka em da bi trebalo utvrditi neku granicu. I kod toga automobilska industrija ne
bi propala, proizvodila bi isti broj kola koji proizvodi sada, ljudi bi se sna li
. Na Bermudi se izvrsno snalaze.
Kada biste to ovdje poku ali, ree Brett, moglo bi doi do nove amerike revolucije. Osi
oga, ne mo e prodati onoliko kola koliko ljudi ele kupiti, to znai ograniavanje slobod
e poduzetni tva. Nasmije io se, ubla iv i tako o trinu svojih rijei. To je hereza.
Znao je da bi mnogi u Detroitu tu ideju uistinu smatrali herezom. Ali on se pita
o: je li zaista tako? Kako e dugo jo automobilska industrija, kod kue i u prekomors
kim zemljama, moi proizvoditi vozila
s kakvim god izvorom energije
u sve veim kolii
nama? Nee li netko, negdje, na neki nain morati zapovjediti, kao to su to uinili na
Bermudi. Dosta! Ne pribli ava li se dan, kada e mjere za nadziranje broja automobil
a postati neophodne za ope dobro? Taksiji su svuda brojano ogranieni, a isto tako,
donekle, i kamioni. Za to ne i osobna kola? Osim toga, ako se to ne uini, na kraju
bi u itavoj Sjevernoj A-merici moglo doi do opeg zastoja u prometu. Ponekad su ve bi
li blizu toga. Zar ne bi zato automobilska industrija postupila mudrije, dalekov
idnije i odgovornije, kada bi sama sebe zakoila?
Meutim, sumnjao je da e to uiniti.
Svje se glas ubaci: Svi ne mislimo kao Harvev. Neki misle da jo ima dovoljno mjesta
za gomile kola.
f 1
I mi namjeravamo izraditi nacrte za neke od njih.
Tako je!
ao mi je, Harv! Svijet jo nije spreman za tebe.
Ali se s vi e strana uo i amor negodovanja i bilo je jasno da tamnoputi student, Har
vev, ima sljedbenika.
Vitki, plavokosi mladi, koji je ranije izjavio: Ludi smo za kolima, povie: Priajte na
o Orionu!
Dajte mi jedan notes, ree Brett. Pokazat u vam.
Netko mu ga doda i glave se ispru enih vratova nadnije e nad ono to je crtao. Brzo je
nacrtao Orion u profilu i s prednje strane, jer je poznavao linije tih kola kao
to kipar pozna kip koji je izradio. uli su se uzvici odobravanja: Ah! i Stvarno
velianstveno!
Slijedila su pitanja. Brett je otvoreno odgovarao. Kada im je bilo mogue, hranili
su studente dizajna tim mrvicama privilegija kao opojnim mamcem, da bi odr ali in
tenzitet njihovog zanimanja. Meutim, Brett nije zaboravio poslije saviti crte i gu
rnuti ga u d ep.
Kada su se studenti poeli vraati natrag u uionice, sastanak u dvori tu se zavr io. U vr
emenu koje je Brett proveo u Visokoj koli za dizajn
toga i slijedeega dana
odr ao je
jedno zvanino predavanje, razgovarao pojedinano sa studentima automobilskog dizaj
na i kritiki ocijenio eksperimentalne modele za koje su ekipe studenata izradile
nacrt i konstruirale ih.

Brett je kod studenata te godine otkrio sklonost prema strogosti dizajna, poveza
noj sa svrsishodnosti i korisnosti. Zaudo, bila je to ista ona kombinacija ideja
za koju su se bili odluili one nezaboravne noi, prije dva i pol mjeseca, kada je i
zronila prvotna zamisao za Farstar, i Brett, Adam Trenton, Elroy Braith-vvaite i
drugi. U toku rada na kreiranju prvih dizajna Farstara, na kojima se jo radilo u
dobro uvanom studiju u Detroitu, kao i sada ovdje, Brett je bio zapanjen tono u Adam
ove izreke: Ru no je lijepo!
Povijest je pokazala da su umjetniki smjerovi okvir cjelokupnog komercijalnog diz
ajna uvijek poinjali nenametljivo i kada se najmanje oekivalo. Nitko nije znao za to se umjetniki ukus promijenio, ili kako, ili gdje doi do slijedee
stepenice razvoja; jednostavno se inilo da su ljudsko umijee i zapa anje uznemireni,
spremni za pokret. Promatrajui sada rad studenata
prelazei preko stanovitog stupn
ja naivnosti i nesavr enosti
i sjeajui se svojih vlastitih dizajna posljednjih mjese
ci, Brett osjeti radost to pripada izrazito novom smjeru koji se upravo raa.
Ne to se njegova odu evljenja, kako se inilo, prenijelo i na studente, s kojima je ra
zgovarao drugi dan svoga boravka u koli. Ravnajui se prema razgovorima, Brett je o
dluio preporuiti dva studenta, od onih koji su se nalazili pred diplomskim ispitom
, kompa-nijinu odjelu za kadrove i organizaciju. Jedan je od njih bio onaj onisk
i crnomanjasti student, Harvev, koji je uno raspravljao u dvori tu; njegova je bilje n
ica dizajna odavala natprosjenu sposobnost i ma tovitost. Za koju god kompaniju bud
e radio, Harvevja su vjerojatno oekivale pote koe i sukobi u Detroitu. On je bio ori
ginalan mislilac, koji e ii svojim putem i nee ga lako moi u utkati ili odvratiti od n
jegovih vrstih nazora. Automobilska je kompanija, premda se nije uvijek na njih o
bazirala, sreom hrabrila samostalne mislioce, znajui kolika je njihova vrijednost
kao brane protiv samodopadnog mi ljenja.
to god se dogodilo, Brett je nasluivao da e De-troit i Harvev biti jedan drugom zan
imljivi.
Kao drugoga kandidata izabrao je visokog vitkog mladia neuredne plave kose, koji
je takoer bio izrazito nadaren. Kada mu je Brett govorio o buduem namje tenju, rekao
mu je student da je to ve drugi put to mu netko pristupa. Jedna mu je druga autom
obilska tvrtka, jedna od Velike trojice, ve obeala posao na dizajnu, ako eli, po to di
lomira.
Ali ako postoji i malo nade da u raditi uz vas, gospodine DeLosanto, ree mladi ovjek,
sigurno u doi u va u kompaniju.
Bretta je to dirnulo i laskalo mu, ali nije znao to bi mu odgovorio.
Uzrok je njegove nesigurnosti bila njegova odluka, koju je donio pro le noi u svojo
j hotelskoj sobi
u Los Angelesu. Sada je bila sredina kolovoza, a Brett je odluio da e krajem godin
e, ukoliko ne to temeljito ne izmijeni njegovo mi ljenje, zauvijek napustiti automob
ilsku industriju.
Vraajui se na Istok, u zraku, odluio je jo ne to: Barbara Zaleski e to prva saznati.
22.
Tog kolovoza dok je Brett DeLosanto boravio u Kaliforniji
detroitski pogon za sa
stavljanje kola, gdje je Matt Zaleski bio pomonik upravitelja pogona, bio je u ka
otinu stanju.
Prije dva tjedna obustavljena je proizvodnja kola. Struni su se monteri brzo u nj
ega uselili sa zadaom da staru proizvodnu vrpcu demontiraju i da postave novu, na
kojoj e se sastavljati Orion.
Taj je posao trebalo obaviti u roku od etiri tjedna. Na kraju ta etiri tjedna prvi
Orion iz redovne proizvodnje napustit e proizvodnu vrpcu, a onda e se za daljnja
tri ili etiri tjedna stvoriti zaliha kola, spremnih da udovolje narud bama to su ih
oekivali poslije slu benoga prikazivanja javnosti u rujnu. Poslije toga e se, ako se
predvianja o prodaji obistine, tempo proizvodnje pojaati, i iz tvornice e tei na de
setke tisua komada Oriona.
Preostalo je jo dva tjedna do roka kada je preureenje pogona trebalo da bude dovr en
o i, kao svaki put kad se prelazilo na novi model, Matt Zaleski se pitao da li e
to pre ivjeti.
Najvei dio redovne radne snage iz pogona za sastavljanje ili je bio otpu ten ili po
slan na plaeni odmor, tako da je dnevno dolazilo na posao samo najnu niji broj po s
atu plaenih namje tenika. Ali daleko

od toga bi Mattu Zaleskom i drugima iz grupe upravljaa pogonom bio tim prestankom
redovnog rada ivot olak an, naprotiv, teret rada se poveavao, brige umnogostruile, t
ako da im se na kraju obian proizvodni dan, u usporedbi s tim, inio praznikom.
Ekipa montera postavljala je zahtjeve kao okupatorska vojska. Tako isto i in enjer
i iz uprave kompanije, koji su savjetovali, pomagali i, katkada, smetali montere
.
Upravitelj pogona Val Reiskind i Matt na li su se u unakrsnoj vatri zahtjeva za ob
avje tenjima, hitnih sastanaka i naloga, a ovi bi obino morali biti izvr eni. Veinu je
poslova oko upravljanja pogonom rje avao Matt, jer je Reiskind bio mlad i nov. On
je prije svega nekoliko mjeseci do ao na mjesto dotada njega upravitelja pogona McK
ernona i premda je in enjerska kao i poslovna svjedod ba toga novog ovjeka ostavljala
dojam, manjkala mu je Mattova zrelost i vje tina, koje je stekao tokom dvadeset g
odina rada. Premda je Matt bio razoaran to nije dobio McKarnonov posao i to mu je p
retpostavljen mlai ovjek, svidio mu se Reiskind, koji je bio dovoljno bistar da sp
ozna svoje nedostatke i odnosi se pristojno prema Mattu.
Najvi e je glavobolje bilo oko novih, slo enih strojnih alatki za sastavljanje koje
su teoretski dobro radile, ali su u praksi esto zakazivale. Tehniki je izvoa monters
kih radova s kojim je sklopljen ugovor, bio odgovoran za to da postigne da cijel
i sistem besprijekorno funkcionira, ali je Matt Zaleski znao da e, kad monteri od
u, on naslijediti sve ono to oni ostave u neispravnom stanju. Zato ih je sada sta
lno nadzirao.
Vrijeme je bilo najvei neprijatelj. Nikada nije bilo dovoljno vremena da bi se ov
akav posao preina-avanja izvr io tako glatko, da bi se na unaprijed odreeni dan zavr e
tka radova moglo rei: Svi ureaji start! To je kao kad se gradi kua, koja nikada nije
gotova na dan koji je odreen za useljenje, samo to se useljenje mo e odgoditi, a rok
za isporuku kola ili kamiona rijetko kada.
Jedan je neoekivani dogaaj takoer uinio Matto-vo breme jo te im. Uvidom u zalihe, prij
nego to je
obustavljena proizvodnja pro logodi njega modela, otkriveni su u skladi tu tako veliki
manjkovi, da je odmah poelo ozbiljno ispitivanje. Uvijek je i u svakoj tvornici
automobila bilo te kih gubitaka uslijed krae. Budui da su tisue radnika jedne smjene
zavr avale s radom istodobno kad su tisue drugih nastupale rad, bilo je kradljivcim
a bilo da se radilo o namje tenicima ili takvima koji bi se uvukli izvana
lako izn
ijeti ukradene predmete iz tvornice.
Meutim, ovaj put je bilo jasno da je tu na djelu ovea grupa lopova. Meu predmetima
koji su manjkali bilo je vi e od trista etverostepenih mjenjaa brzine, na stotine gu
ma, kao i znatnih koliina radio--aparata, magnetofona, klima-ureaja i drugih dijel
ova opreme.
Posljedica je toga bila da je tvornica vrvjela od uvara sigurnosti i posebno anga i
ranih detektiva. Premda nije u to bio umije an, Matt je morao detektivima satima o
dgovarati na pitanja o tvornikom radu. Zasada je izgledalo da jo nije ni ta naeno to b
i vodilo do rje enja toga sluaja, premda je ef sigurnosti rekao Mattu: Imamo neke ide
je i ima nekoliko va ih radnika na proizvodnoj traci koje bismo htjeli isplatiti k
ad se vrate. U meuvremenu su se detektivi i dalje motali svima pod nogama, a to je
bio samo jo dodatni povod za razdra enost u vrijeme ovako napornog rada.
Matt se dotle, usprkos svemu, probijao, osim jednoga malog sluaja koji se ticao n
jega samog, ali koji sreom nitko od va nijih ljudi u tvornici nije primijetio.
Pro le subote po podne bio je u svome uredu, jer je za vrijeme prijelaska na novi
model bio uobiajen sedmodnevni radni tjedan i jedna mu je od starijih sekretarica
, Iris Einfeld, koja je takoer radila, donijela kavu. Matt joj je bio zahvalan za
to i poeo je piti. Odjednom, bez vidljiva razloga, nije bio u stanju da dr i alicu
i ona mu ispadne iz ruke, a kava se prolije preko njegova odijela i po podu.
Ljutito, jer je mislio da mu se to dogodilo zbog nepa nje, Matt ustane
a tada svom
te inom padne koliko je dug na pod. Kada je poslije o tome razmiL.
,--t-^
%'-""
ljao, inilo mu se da je osjeao kao da nema lijeve noge i sjeao se takoer da je kavu d
r ao u lijevoj ruci.
Gospoa Einfeld, koja se jo uvijek nalazila u Mattovu uredu, pomogla mu je da sjedn

e na stolicu, a onda je htjela pozvati pomo, ali ju je on odvratio od toga. Umjes

to toga Matt je neko vrijeme sjedio i opet pomalo poeo osjeati svoju lijevu nogu i
ruku, ali mu je bilo jasno da se nee moi sam odvesti kui. Napokon je uz pomo Iris E
infeld napustio ured stra njim stubi tem i ona ga svojim kolima odvezla kui. Putem ju
je nagovorio da o itavoj toj stvari uti, jer se pla io da e, ako se prouje, s njim po
stupati kao s bolesnikom, a to je najmanje elio.
Kad je stigao kui, Matt je legao u postelju i ostao le ati do kasno u nedjelju, kad
se opet osjeao mnogo bolje, osim to je povremeno osjeao lagane drhtaje u prsima. U
ponedjeljak ujutro bio je umoran, ali se inae osjeao kao i obino pa je oti ao na pos
ao.
Ipak, vikend je proveo samotno. Njegova je ki Barbara bila nekamo oti la i Matt Zal
eski se morao brinuti sam za sebe. Neko, dok je ivjela njegova ena, ona mu je uvije
k pomagala da izdr i ovakve te koe, kao to je bilo u vrijeme kada se mijenjao model ko
la, s razumijevanjem, posebnom pa ljivo u i obrocima koje je posebno bri no pripremala,
bez obzira na to kako je dugo morala kod kue ekati na njega.
No inilo mu se da ve tako dugo nema svega toga da mu je bilo te ko vjerovati da je F
reda umrla prije manje od dvije godine. Matt je s tugom uviao da je, otkad je umr
la, cijeni dva puta vi e nego prije.
Zamjerao je takoer Barbari to je zaokupljena svojim vlastitim ivotom i radom. Mattu
ne bi ni ta bilo dra e nego da Barbara bude kod kue, da je uvijek nae kad doe kui i da
tako ona djelomino preuzme ulogu svoje majke. Poslije Fredine smrti neko vrijeme
se inilo da e ona to i uiniti. Svako je vee prireivala veeru pa bi Matt i ona jeli za
edno, ali su postepeno o ivljavali Barbarini vanjski interesi, njen je rad kod rek
lamne agencije poprimao sve ire razmjere, i sada su oni rijetko kad bili zajedno
u kui
u Royal Oaku, osim na spavanju i, tu i tamo, radnim danom kod zajutarka, koji bi
pojeli u urbi. Prije vi e mjeseci Barbara ga je nagovarala da potra e domaicu, to su o
ni mogli sebi priu titi, ali se Matt tome usprotivio. Sada bi mu, kada je i pored
gu ve u tvornici morao toliko poslova sam obaviti, bilo dra e da je pristao.
Ve poetkom kolovoza rekao je Barbari da je promijenio mi ljenje i da mo e unajmiti dom
aicu, na to je Barbara uzvratila da bi to uinila kad bi mogla, ali da je trenutno p
rezaposlena u agenciji a da bi na la vremena za ogla avanje, sastanke i namje tanje do
maice. Matt se na to malo nakostrije io, smatrajui da je enski posao
i kada se radi o
keri da vodi domainstvo, i da se mu karac ne treba u to upletati, osobito kad je u
veliku poslu, kao to je Matt sada bio. Barbara mu je, meutim, odrje ito rekla da ona
smatra da je njen posao isto toliko va an koliko i posao njena oca
stav koji on n
ije mogao ni prihvatiti ni razumjeti.
Bilo je jo mnogo drugih stvari koje Matt Zaleski nije mogao razumjeti. Trebao je
samo zaviriti u novine, naizmjence bi se srdio i zgra ao nad tim kako nestaju star
i, ustaljeni obiaji, odbacuju se moralni principi, remeti utvreni red. inilo mu se
da nitko vi e ni ta ne po tuje
dr avnu vlast, sudstvo, zakon, roditelje, ravnatelje kola
vojsku, slobodnopoduzetniki sustav ili ameriku zastavu, pod kojom su se Matt i dr
ugi iz njegova pokoljenja borili i umirali u drugom svjetskom ratu.
U oima Matta Zaleskog mladi su bili ti koji su prouzroili taj nemir, i sve je vi e v
einu njih mrzio: one dugokose, koje ne mo ete razlikovati od djevojaka (Matt je jo u
vijek kosu i ao kratko kao u vojsci i ponosio se time); studente sveznadare, koji,
na- opani knji kim znanjem, krasnoslove McLuhana, Marxa ili Che Guevaru; borbene Crn
ce, koji zahtijevaju da dobiju ono to se inae posti e za tisuu godina i ne zadovoljav
aju se polaganim napretkom; i sve ostale koji prosvjeduju i bune se, koji prezir
u sve to vide i akama napadaju one koji se usude da se s njima ne slo e. itava je ta
rulja neiskusna, s Mattova gledi ta, nezrela bez poznavanja stvarnog ivota, i ne
pridonosi ni ta... Kad je razmi ljao o mladima, razlijevala mu se u i rastao krvni tla
k.
A Barbara, koja zacijelo nije bila student koji se buni i prosvjeduje, ipak je o
tvoreno pokazivala simpatije prema veini tih stvari, to je gotovo isto tako lo e. Ma
tt je krivnju za to pripisivao ljudima s kojima se njegova ki dru i, ukljuujui tu i B
retta De-Losanta, koji mu se i dalje nije sviao.
U stvari je Matt Zaleski poput mnogih svojih vr njaka
bio zarobljenik svojih zasta
rjelih nazora. U razgovorima, koji su se katkada pretvarali u unu prepirku, Barbar
a ga je poku avala uvjeriti u ono u to je ona vjerovala: da su se razvili novi i sm

ioni nazori, da su mi ljenja i vjerovanja, koja su prije smatrana nepromjenljivima

, preispitana i da se ustanovilo da su pogre na; da mlai nara taj ne prezire moral ge
neracije svojih roditelja, nego samo onaj la ni moral iza kojeg se krije dvolinost;
ne stare zasade u njihovoj biti, nego himbu i samoobmanu, koje su se esto i prees
to skrivale iza tih navodnih moralnih principa. U stvari je ovo vrijeme tra enja,
uzbudljiva intelektualnog eksperimentiranja, od kojega ovjeanstvo samo mo e imati ko
risti.
Barbara nije uspjela u svojim nastojanjima. Matt Zaleski, kojemu je nedostajalo
pronicavosti, vidio je promjene oko sebe samo kao tetne i razorne.
U takvom raspolo enju, k tomu jo i umoran i s munim osjeajem bola u elucu, Matt Zalesk
i je kasno do ao kui i tamo zatekao Barbaru s jednim gostom. Gost je bio Rollie Kni
ght. Ne to ranije te veeri Barbara se sastala s Rolliejem u gradu. Taj je sastanak
za nju bio ugovorio Leonard VVingate. Namjera joj je bila da bolje upozna ivot i i
votna iskustva Crnaca posebno Rollieja Knighta u sirotinjskim etvrtima Detroita,
a osobito u vezi s programom unajmljivanja nekvalificirane radne snage. Komentar
uz dokumentarni film Automobilski grad
film se sada ve pribli avao svom konanom obl
iku temeljit e se djelomino na onome to Barbara sazna od Rollieja.
Bila je odvela Rollieja u Press Club, ali je klub bio neuobiajeno krcat i buan, a i
Rollie se, kako joj se inilo, nije osjeao ugodno. Tako je Barbari palo
na um da predlo i da se odvezu k njenoj kui. Tako su i uinili.
Pomije ala je viski i vodu za oboje, onda nabrzo spremila jednostavan obrok od jaj
a sa slaninom, koji je ponudila na pladnjevima u dnevnoj sobi; poslije toga su r
azgovarali i Rollie se sve vi e opu tao i suraivao.
Poslije je Barbara iznijela bocu viskija i nalila oboma jo po jednu a u. Vani se sum
rak poslije vedra, ugodna dana
pretvorio u no.
Rollie je gledao oko sebe udobnu, ukusno ali nenapadno namje tenu sobu. Upitao je:
Koliko smo sada daleko od Blainea i Dvanaeste? |i|
Oko osam milja, re
kla mu je ona.
;:
On zakima glavom i osmjehne se. Vjerojatnije bi
bilo da ste rekli osam stotina.
Rollie je ivio na uglu Blaine avenije i Dvanaeste ulice i tamo su sino snimali fil
m, dok su Brett De-Losanto i Leonard VVingate gledali.
Barbara je upravo u nekoliko kljunih rijei zapisala Rolliejevu misao, mislei da bi
dobro djelovala kao uvodna izreka, kad je u ao njen otac.
Matt Zaleski se ukoio. S nevjericom je gledao Barbaru i Rollieja Knighta, kako sj
ede zajedno na di-vanu, s piem u ruci, s bocom viskija na podu izmeu njih, a pokra
j njih odlo eni pladnji od veere. Od iznenaenja Barbari je iz ruke iskliznuo blok na
kojem je pisala i odletio ispod divana.
Rollie Knight i Matt Zaleski su jedan drugoga odmah prepoznali, premda u pogonu
za sastavljanje kola nisu jo nikada razgovarali. Matt je s nevjericom gledao sad
Rollieja sad Barbaru. Rollie se nasmije i i ispije pie s namjerom da poka e svoje sam
opouzdanje, a onda se uini da je nesiguran. Jezikom je ovla io usne.
Zdravo, tata! ree Barbara. Ovo je ... Mattov joj glas presijee rije. Buljei u Roll
upita: to, do vraga, ti radi u mojoj kui, na torn divanu...?
Silom prilika je Matt Zaleski, godinama upravljajui tvornicom automobila, gdje su
Crnci sainjavali vei dio radne snage, postao prividno sno ljiv prema
<>?$
.'-*
,* -J - ^1
toj rasi. No to je bila samo patina. Ispod povr ine jo uvijek je pristajao uz nazor
e svojih roditelja, Poljaka, i susjeda u Wyandotteu, koji su svakoga Crnca smatr
ali manje vrijednim biem. Videi sada kako njegova vlastita ki u njegovoj kui prima C
rnca, Matta je spopao nerazumni bijes, koji su napetost ivaca i umor uinili jo gori
m. Govorio je i djelovao ne mislei na posljedice.
Tata, ree o tro Barbara, to je moj prijatelj, gospodin Knight. Ja sam ga pozvala, i ne
moj...
Zave i! drekne Matt i poleti prema svojoj kerki. S tobom u se pozabaviti kasnije.
Barbarino lice izgubi boju. to mi time hoe rei
da e se pozabaviti sa mnom?
Matt se nije obazirao na nju. Jo uvijek probadajui pogledom Rollieja Knighta, poka e
mu kuhinjska vrata, kroz koja je on upravo u ao. Napolje!

Tata! Da se nisi usudio.1

Barbara je u la i hitro po la prema ocu. Kada mu je do la nadohvat ruke, on je sna no o am
ari.
Barbara nije mogla vjerovati i uini joj se kao da glume u nekoj klasinoj tragediji
. Mislila je: Nije mogue da se to stvarno dogaa. Udarac ju je zapekao i pomislila
je kako joj je na obrazu sigurno ostala masnica, ali to nije bilo va no. Va an je bi
o smisao. Bilo je kao da je odvaljena u stranu stijena, jedno stoljee ljudskoga n
apretka i razumijevanja, i ispod nje se pokazala gnjila trule , nerazboritost, mr nj
a, licemjernost u du i Matta Zaleskog. A Barbara, kao ki svoga oca, bila je sada
sukrivac.
Vani su se zaustavila jedna kola.
I Rollie je ustao. Maloprije je bio nesiguran, jer se nalazio na nepoznatu tlu.
Sada se vratio njegov prkos, ree Mattu: Pi am ja na tebe, bjelako govno!
Mattu je glas zadrhtao: Rekao sam ti da se izgubi . Sada idi!
Barbara za miri. Pi am ja na tebe, bjelako govno! A za to i ne bi? Zar u ivotu nije tako
da se mr nja uzvraa mr njom?
Po drugi put u nekoliko minuta otvori e se sporedna kuna vrata. U ao je Brett DeLosan
to veselo izjavljujui: Nisam mogao nikoga dozvati. Veselo je
gledao Barbaru i Matta, a onda opazi Rollieja Knighta. Zdravo, Rollie! Kakvo ugod
no iznenaenje! Kako ivi , stari moj?
uv i kako Brett prirodno pozdravlja mladoga Crnca, licem Matta Zaleskog prijee iskra
sumnje. .
Pi am ja i na tebe, ree Rollie Brettu. S prezirom pogleda i Barbaru. I ode.
Brett upita ostalo dvoje: to se to do vraga zbilo?
Kada je prije manje od sata vremena doletio iz Kalifornije, po ao je od aerodroma
ravno ovamo. elio je vidjeti Barbaru, saopiti joj svoju odluku i namjere, koje je
na putu kui poeo snovati. Bio je izvanredno dobro raspolo en i to je bio razlog njeg
ova burnog ulaska. Sada je vidio da se ovdje ne to ozbiljno dogaa.
Barbara odmahne glavom, nesposobna da govori, jer je gutala suze. Brett prijee pr
eko sobe. Grlei je, blago ree: to bilo da bilo, pusti, smiri se! Poslije mo emo o to
me razgovarati.
Matt ree nesigurno: Slu aj, mo da sam bio...
Barbarin ga glas nadjaa: Ne zanima me.
Vladala je sobom i odmakla se od Bretta, koji predlo i: Ako je to neka porodina gu va
i ako elite da odem ...
Hou da ostane , ree Barbara. A kada bude po ao, ja odlazim s tobom. Zastane, a onda
gledajui ga: Dva puta si me zvao, Brett, da doem k tebi i s tobom ivim. Ako to jo uv
ijek eli , ja dolazim.
On usrdno odgovori: Zna da elim.
Matt Zaleski se naglo spusti na stolicu. Digne glavu. ivjet e s njim?!
Tako je, potvrdi Barbara ledeno. Neemo se vjenati; ni jedno od nas to ne eli. Samo e
imati zajedniki stan, isti krevet...
Ne! zagrmi Matt. Bogami nee !
Ona ga opomene: Samo me poku aj zaustaviti!
Jedan as su se gledali, a onda otac obori pogled i obuhvati glavu rukama. Ramena
su mu se tresla.
Spakovat u nekoliko stvari za noas, ree Barbara Brettu, sutra u doi po ostalo.
Slu aj
Brettove su oi poivale na nesretnom ovjeku na stolici
elio sam da budemo
Ti to zna . Ali zar to mora biti na taj nain?
Ona zajedljivo odgovori: Kada sazna
to se dogodilo, razumjet e . Dakle, sada me ili pr
imi ili ostavi takvu kakva sam. Ako nee , ii u u hotel.
On joj dobaci kratki smije ak. Uzet u te.
Barbara se popne na kat.
Kada su dva mu karca ostala sama, ree Brett zbunjeno: M. Z., to god se zbilo, ao mi je
Nije bilo odgovora i on izie da saeka Barbaru u svojim kolima.
Skoro pola sata kru ili su Brett i Barbara obli njim ulicama, tra ei Rollieja Knighta.
Nakon to je stavila svoj koveg u kola. Barbara je za prvih nekoliko minuta vo nje ob
jasnila Brettu to se dogodilo prije njegova dolaska. Dok je govorila, na licu joj
se zrcalilo ogorenje.
Nakon nekog vremena on ree: Jadni mali bijednik! Nije udo to se ustremio i na mene.

I na mene.
Vjerojatno misli da smo u du i svi mi jednaki. A za to i ne bi tako mislio?
Provezli su se jo jednom pustom ulicom i, pri kraju ulice, njihova prednja svjetl
a obasja e jedan lik, koji se kretao u sjeni. Pokazalo se da je to jedan od susjed
a Zaleskijevih, koji se vraao kui.
Rollie je i eznuo. Brett upitno pogleda preko prednjega sjedala kola. Znamo gdje stanu
je.
Oboje je znalo to se krije iza Brettova oklijevanja. Nou je u starom dijelu Detroi
ta moglo biti opasno. Oru ani prepadi i napadi spadali su u svagdanje pojave.
Ona zatrese glavom. Noas ne mo emo vi e ni ta uiniti. Idemo kui.
Polako. Mora biti nekog reda. On skrene kola uz plonik. Ljubili su se.
Za tebe je ,kui', ree Brett pa ljivo, na novoj adresi Countrv Club Manor, West Maple
Tele-graph.
Premda je oboje zbog dogaaja te veeri bilo poti teno, on se osjeao uzbuenim, bez daha,
dok je kolima kretao prema sjeverozapadu.
Mnogo kasnije, dok su le ali jedno pored drugoga u zamraenoj spavaonici u Brettovu
stanu, ree Barbara tiho: Jesu li ti oi otvorene?
Jesu. Prije nekoliko minuta Brett se izvrnuo na lea. Sada je, s rukama pod glavom,
gledao u nejasni strop.
0 emu si razmi ljao?
O neemu neumjesnom to sam ti jednom rekao. Sjea li se?
Da, sjeam se.
Bilo je to one noi kada je Barbara ovdje bila priredila veeru, a Brett je bio dove
o Leonarda Win-gatea kada su se njih troje prvi put sastali. Poslije je Brett po
ku avao nagovoriti Barbaru da te noi ostane kod njega, a kada nije htjela, izjavio
je: Tebi je dvadeset devet godina, nemogue je da si djevica; dakle, u emu je stvar?
Nisi ni ta rekla kad sam to rekao, naglasi Brett, a ipak si bila.
uo je njen tihi smijeh poput ubora. Ako je itko u stanju da to zna ...
Dobro, dobro.
Ona osjeti da se on smije i, a tada se on okrene na stranu, tako da su opet bili o
krenuti jedno prema drugome. Za to mi nisi rekla?
O, ne znam. To je stvar o kojoj se ne razgovara. Uostalom, zar je to stvarno bilo
va no?
Meni je bilo va no.
U utjeli su, a onda Barbara ree: Ako ba hoe znati, i meni je bilo va no. Vidi , uvijek
ljela da prvi put bude s nekim koga istinski volim. Ona ispru i ruku i prstima blag
o prijee preko njegova lica. Tako je i bilo na kraju.
Brettove se ruke ovise oko nje, njihova se tijela opet spoji e, dok je on aputao: I
ja tebe volim.
Bio je svjestan da u iva u jednom od rijetkih i dragocjenih asova ivota. Jo nije reka
o Barbari svoju
odluku, koju je stvorio u Los Angelesu, niti joj je govorio o svojim namjerama z
a budunost.
Brett je znao da e, ako joj ka e, razgovarati do jutra, a razgovor nije bio ono to j
e on te noi najvi e elio
Tada je arka elja, uzvraena, izbrisala sve druge misli.
Poslije, kada su opet mirno le ali, zadovoljni jedno pokraj drugoga, Barbara ree: Ak
o hoe , rei u ti ne to.
Go"vori!
Ona uzdahne. Da sam znala da je to tako divno, ne bih tako dugo ekala.
23.
Veza Erike Trenton s Pierreom Flodenhaleom poela je prvih dana lipnja. Poela je ub
rzo poslije njihova prvog susreta, kad je mladi automobilski as otpratio Adama T
rentona kui, poslije vikenda na Hig-gins Lakeu.
Nekoliko dana poslije te nedjeljne veeri Pierre je nazvao Eriku i predlo io da zaje
dno ruaju. Prihvatila je poziv. Sutradan su se sastali u jednoj zabaenoj gostionic
i u Sterling Heightsu.
Za tjedan dana sastali su se opet i ovaj put su se poslije ruka odvezli u jedan m

otel, gdje je Pierre ve bio unajmio sobu. Bez mnogo okoli anja su legli u krevet, g
dje se Pierre pokazao kao potpuno zadovoljavajui seksualni partner, tako da se Er
ica, kada je kasno poslije podne do la kui, du evno i tjelesno osjeala bolje nego mjes
ecima prije toga.
Cijeli su lipanj, sve do duboko u srpanj iskori tavali svaku priliku za sastanak,
preko dana kao i uveer, ako bi Adam Eriki unaprijed rekao da e do kasna ostati na
poslu.
Za Eriku su to bila radosna seksualna zadovoljenja, kojih je i predugo bila li ava
na. U ivala je u Pier-reovoj mladosti i svje ini, a i zato to ju je uzbuivalo njegovo
strastveno u ivanje u njenu tijelu.
.,': . ., >
si
^ *
Njihovi su sastanci o tro odudarali od onoga nepo-novljenog sastanka, od prije nek
oliko mjeseci, s trgovakim putnikom Olliejem. Kada bi Erica pomislila na taj do ivl
jaj a radije nije mislila na to
gadila se samoj sebi to je dopustila da se to dog
odi, premda ju je u ono doba tjelesno nespokojstvo tjeralo u oajanje.
Sada nije bilo oaja. Erica nije imala pojma kako dugo e trajati njena veza s Pierr
eom, ali je znala da ni za jedno ni za drugo to nikada nee biti ni ta drugo nego tj
elesna veza i da e jednom sigurno prestati. Ali za sada je bez gri nje savjesti u iva
la, a inilo se da je tako i s Pierreom.
U ivanje je oboma stvaralo osjeaj povjerenja i tako dovelo dotle da vi e nisu pazili
da ih javno ne vide zajedno. Jedno od njihovih omiljenih mjesta za veernje sastan
ke bila je ugodna okolica svrati ta Dear-born, gdje je posluga bila prijazna i hra
na dobra. Jo je jedna stvar bila privlaiva kod svrati ta Dear-born, a to je bila lad
anjska kua
jedna od mnogih na tom podruju
vjerna slika nekada nje kue Ed-gara Allana
Poea. U prizemlju su Poeove ladanjske kue bile dvije dra esne sobe i kuhinja, a gor
e u potkrovlju male na spavaonica. Prizemlje i kat su bile odijeljene cjeline i iz
davali su ih zasebno gostima svrati ta.
U dva navrata, kada Adama nije bilo u Detroitu, stanovao je Pierre Flodenhale u
donjem katu.Poeova ljetnikovca, dok bi Erica za sebe unajmila potkrovlje. Kad su
kuna vrata bila zakljuana, nitko se nije imao razloga zanimati tko se penjao ili
silazio stubama.
Erica je tako voljela taj mali povijesni ljetnikovac, s njegovim starinskim namj
e tajem, da je jednom legla na krevet i uskliknula: Kakvo savr eno mjesto za ljubavni
ke! Ne bi trebalo da za bilo to drugo slu i!
Ahaa, to je bilo sve to je Pierre na to rekao, to je pokazivalo koliko je on malo bi
o sklon razgovoru i, u stvari, kako se openito ni za to drugo ne zanima osim za on
o to je u vezi s trkama ili to izravno ukljuuje seks. O trkama je Pierre mogao i zn
ao dugo i ivahno razgovarati. Ali drugi predmeti razgovora bili su mu dosadni. Su
oen s tekuim zbivanjima,
politikom, umjetnosti
o kojima bi Erica katkada poku ala razgovarati ili bi zijeva
o ili bi se vrpoljio poput nemirna djeaka, iju pa nju nije bilo mogue zadr ati du e od n
koliko asaka. Usprkos svemu seksualnom zadovoljstvu, Erica je esto po eljela da njih
ov odnos bude potpuniji.
Otprilike u vrijeme kada se ta elja poela pretvarati u blagu srd bu protiv Pierrea,
objavljen je u detroitskim novinama lanak koji je doveo u vezu njihova imena.
Bilo je to u dnevnoj dru tvenoj rubrici, koju je ureivala Eleonor Breitmever, koju
su mnogi smatrali najboljim reporterom za dru tvene skandale u cjelokupnom novinst
vu Sjeverne Amerike. Pronicavosti gospoice Breitmever ne bi promaklo gotovo ni ta o
d onoga to se zbivalo u krugovima visokog dru tva grada motora. Njezin je komentar gl
asio:
Naoiti, simpatini automobilski as Pierre Flodenhale, i mlada, lijepa Erica Trenton
e
na planeta automobilske proizvodnje Adama i dalje u ivaju u uzajamnom dru enju. Pro li
petak, dok su zajedno do-rukovali u Steering Wheelu, kao obino, nijedno od njih n
ije poklonilo nikome drugom ni jedan letimian pogled.
Te su rijei, ovako tiskane na papiru, Eriku potresle i zaprepastile. Prvo na to je
zbunjeno pomislila dok ih je itala, bilo je to da e ih jo prije isteka dana tisue l
judi u irem Detroitu
meu njima i njeni i Adamovi prijatelji
proitati i da e razgova
ati o toj bilje ci. Odjednom je Erica po eljela otrati u' neko skrovi te i sakriti se.
Uvidjela je koliko su ona i Pierre bili nevjerojatno nehajni, kao da su upravo t

ra ili da se to sazna, ali sada, kad se dogodilo, oajniki je alila to su tako inili.
Taj je novinski lanak objavljen krajem srpnja oko tjedan dana prije objeda Trento
novih s Hankom Kreiselom i njihova posjeta njegovoj kui u Grosse Pointeu.
One veeri kada je lanak objavljen donio je Adam kui Detroit News, kao to je to obino
nio, i oboje su ih itali, rastaviv i listove, dok su pili martini prije objeda.
-rei
-L;
Pfte
Dok je Erica itala enski dio, koji je ukljuivao i dru tvene vijesti, prelistavao je A
dam prve stranice. No Adam bi jednako sustavno pregledao itave novine, i Erica se
pla ila da e svratiti pa nju na onaj dio koji je bio kod nje.
Zakljuila je da bi bilo pogre no ukloniti ikoji dio novina iz dnevne sobe, jer, kol
iko god bi to uinila kao sluajno, Adam bi vjerojatno primijetio.
Umjesto toga Erica je oti la u kuhinju i odmah iznijela veeru, nadajui se da je vari
vo kuhano. Nije bilo, ali kada je Adam sjeo za stol, jo uvijek nije pogledao nije
dnu od posljednjih stranica novina.
Kad se poslije objeda vratio u dnevnu sobu, Adam je, kao obino, otvorio svoju tor
bu i dao se na posao. Kad je Erica pospremila blagovaonicu, u la je, uzela Adamovu
alicu od kave, slo ila neke asopise i pokupila komade novina i htjela ih odnijeti.
Adam je pogleda. Ostavi novine. Nisam ih do kraja proitao.
Ona je provela ostatak veeri kao na iglama. Pretvarajui se da ita neku knjigu, Eric
a je ispod oka pratila svaki Adamov pokret. Kada je napokon naglo zatvorio torbu
, Erikina je napetost rasla, dok nije, na njeno olak anje, u to gotovo nije mogla v
jerovati, oti ao na kat u krevet, kao da je potpuno zaboravio novine. Ona je onda
novine sakrila i sutradan ih spalila.
Meutim, Erica je znala da spaljujui taj jedan primjerak ne mo e sprijeiti da Adamu ne
tko drugi poka e lanak ili se na njega osvrne u razgovoru, to bi bilo isto. Sigurno
su mnogi od Adamovih namje tenika i drugih s kojima se dru io itali ili uli za tu sonu
priicu, pa je tako Erica slijedeih nekoliko dana ivjela u nervnoj napetosti, oekujui
svaki put ponovno da e Adam kada doe kui zapodjeti razgovor o tome.
U jednome jedila sigurna: ako Adam sazna za tu novinsku bilje ku, ona e to znati. A
dam nije nikada izbjegavao probleme, niti je spadao u onu vrstu mu eva koji stvara
ju svoj sud, a da eni ne daju prilike da se brani. Ali Adam ni ta nije rekao i nako
n tjedan dana Erica se poela smirivati. Poslije je poela nasluivati da su svi smatr
ali kako Adam zna za to pa
su izbjegavali da to napomenu, ili iz obazrivosti ili zato to im je bilo neugodno
. Kakav god bio uzrok, ona je bila zahvalna.
Bila je takoer zahvalna to je imala prilike da odredi svoj odnos prema obojici mu ka
raca, Adamu i Pierreu. Zakljuila je da joj je Adam bio daleko va niji, u svakom pog
ledu osim seksa i osim toga to joj je poklanjao premalo vremena. Na nesreu ili mo da
sreom
seks je i nadalje bio va an u Erikinu ivotu, pa je zato pristala da se poslij
e nekoliko dana opet sastane s Pierreom, iako ovaj put oprezno i s druge strane
rijeke, u Windsoru u Kanadi. Meutim, ovaj se sastanak pokazao kao najneuspjeliji
od svih dotada njih.
injenica je bila da se Erica divila Adamovoj ivoj inteligenciji i svestranom inter
esu. Pierre nije bio takav. Usprkos tome to je bio opsjednut svojim radom, Adam j
e uvijek bio u dodiru sa sveukupnim ivotom oko sebe; imao je sna ne nazore i dru tven
u svijest. Erica je u ivala kad je Adam govorio
o stvarima koje se nisu odnosile n
a automobilsku industriju. Meutim, kad bi Pierrea pitala za njegovo mi ljenje o pri
jepornom stambenom pitanju u gradu Detroitu, to je tjednima ispunjavalo naslovne
stranice novina, Pierre nije nikada ni ta o tome znao. ta se to mene tie?, odgovorio b
i spremno. On nije nikada ni glasao. Ne bih znao kako da glasam, a i ne zanima me
.
Erica je. uvidjela slijedee: da neka veza bude uspje na i da donosi zadovoljstvo, p
otrebno je da sadr i ne to vi e od iskljuivo seksualnog i ivljavanja.
Kada je sebi postavila pitanje: s kime bih, izmeu svih mu karaca koje poznam, najra
dije imala ljubavnu vezu, otkrila je u sebi odgovor: s Adamom.
Samo kad bi Adam u svemu bio pravi mu .

Ali on je to rijetko bio.

Razmi ljanje o Adamu zaokupljalo ju je jo nekoliko dana, pa i za vrijeme -njihova b
oravka krajem tjedna u Grosse Pointeu s Hankom Kreiselom. Eriki se na neki nain in
ilo da je biv em mornaru, proizvodi-telju dijelova, uspjelo da iz Adama izmami ono
najbolje u njemu, i sa zanosom je slijedila razgovor o vr- ilici Hanka Kreisela,
i Adamova sa eta pitanja. Tek
nZr? r M,y^:
kasnije, na putu kui, kada se sjetila drugaijeg Adama, kakvog je nekada posjedoval
a
arkoga ljubavnika, istra ivaa njena tijela, koji je, kako joj se sada ini, nestao
buzeli su je srd ba i oaj.
Kada je kasnije te noi izjavila da se namjerava razvesti, mislila je to stvarno. i
nilo joj se beznadnim da tako nastavi. Ni sutradan niti slijedeih dana nije slabi
la Erikina odluka.
Ona, dodu e, nije ni ta posebno poduzela da pokrene postupak za rastavu i nije se mi
cala iz kue u Quarton Lakeu, premda je i nadalje spavala u gostinskoj sobi. Erica
je jednostavno osjeala da joj je potrebna ansa, neki prijelazni period, da se pri
vikne na novu situaciju.
Adam nije prigovarao niemu. Oito je vjerovao da e vrijeme zalijeiti njihov razdor, a
li Erica nije u to vjerovala. U meuvremenu je i dalje vodila domainstvo i opet je
pristala na sastanak s Pierreom, koji joj je telefonirao da e nakratko boraviti u
Detroitu, izmeu dvije utrke.
Ne to nije u redu, ree Erica. Znam da nije, pa za to mi ne ka e ?
Pierre je izgledao nesiguran i zbunjen. Uz svoj djeaki izgled i pona anje mu je bilo
takvo da je uvijeK bilo lako prozreti njegova raspolo enja.
Le ei pokraj nje u krevetu rekao je: Ma, nije ni ta.
Erica se podupre na jedan lakat. Motelska je soba bila zamraena, jer su navukli z
astore kad su u li. Ali i tako se probijalo dovoljno svjetla, da jasno vidi predme
te oko sebe, koji su bili uglavnom nalik na one u drugim motelima gdje su bili
b
ez osobnosti, s namje tajem serijske proizvodnje i jeftinim metalnim predmetima. P
ogledala je na sat. Bilo je dva sata poslije podne. Bili su u predgrau Birmingham
, jer je Pierre rekao da nee imati vremena da vozi preko rijeke u Kanadu. Vani je
bilo tmurno i podnevni je vremenski izvje taj proricao ki u.
Ponovno je prouavala Pierrea, kojemu je jasno vidjela lice. On se nasmije i, p
remda malo sumorno,
mislila je Erica. Primijetila je da mu je ku trava, plava kosa razbaru ena, bez sumn
je odatle to mu je ona provlaila prste kroz nju za vrijeme njihova ljubavnog odnos
a maloprije.
Ona se iskreno zaljubila u Pierrea. Uza sav nedostatak intelektualne dubine, pok
azao se ugodan i seksualno potpun mu karac, to je uostalom Erica i tra ila. ak je i po
vremena drzovitost bolest zvijezde, koju je opazila ve prilikom njihova prvog sasta
nka
pristajala njegovoj mu kosti.
Nemoj okoli ati, uporno je nastavila Erica. Reci mi to ti je na du i.
Pierre se okrene, dohvati hlae pokraj kraveta i pone po d epovima tra iti cigarete. Dob
ro, ree ne gledajui je, mislim da se radi o nama.
to je s nama?
Ve je zapalio cigaretu i otpuhivao dim prema stropu. Od sada u biti vi e na trkali tima
. Neu tako esto dolaziti u Detroit. Mislio sam da bi trebalo da ti to ka em.
Meu njima je nastala utnja, a Eriku je stegla neka hladnoa i borila se da to ne pok
a e. Napokon je rekla: Je li to sve ili mi nastoji rei ne to drugo?
Pierre je gledao nelagodno. to, na primjer?
Mislim da si ti onaj tko bi to morao znati.
To je samo... dobro, mi smo se vrlo esto sretali. Dugo vremena.
To je svakako dugo vremena. Erica je nastojala da joj glas ostane jasan, znajui da
bi svaki izraz neprijateljstva znaio proma aj. itava dva i pol mjeseca.
Au! Samo toliko? inilo se da je iskreno iznenaen.
Oito je da se tebi ini du e.
Pierreu uspije da se nasmije i. Nije tako.

A kako je onda?
Do vraga, Erica, neko se vrijeme neemo viati
to je sve.
Kako dugo? Mjesec? est mjeseci? Ili ak jednu godinu?
On odgovori neodreeno: Ja mislim da ovisi o tome kako e stvari tei.
&^m -*.-*&:.
1" "

<& !>*$L"

Koje stvari?
Pierre slegne ramenima.
A poslije, nastavila je uporno Erica, poslije toga neodreenog razdoblja, hoe li me na
vati, ili da ja tebe nazovem? Znala je da pretjeruje, ali je postala nestrpljiva
zbog njegova izmotavanja. Budui da nije odgovorio: dodala je: Mo da orkestar svira .
Vrijeme je da se ka e zbogom'? Je li ovo zbogom? Ako je tako, onda reci i svr i s ti
m.
Jasno, Pierre odlui ugrabiti priliku koja mu se pru a. Da, ree, mislim da bi mogla re
a je tako.
Erica duboko uzdahne. Hvala ti to si mi napokon po teno odgovorio. Sada bar znam na e
mu sam.
Smatrala je da zapravo nema razloga da se tu i. Uporno je htjela saznati i sada jo
j je rekao, premda je Erica ve od poetka razgovora nasluivala na to Pierre smjera. O
vaj su as njeni osjeaji bili pomije ani, ali je na prvom mjestu bio povrijeen ponos,
jer je smatrala, ako bi trebalo da jedno od njih odlui da se raziu, onda bi to tre
balo da bude ona. Ali ona nije bila spremna za razlaz pa je sada uz uvredu osjeal
a i gubitak, tugu, znajui da e biti osamljena. Bila je dovoljno razborita i znala
je da time to bi se branila i prepirala ne bi ni ta postigla. Erica je jedno saznal
a o Pierreu, naime, da je dobio svaku enu koja mu je trebala ili koju je po elio; z
nala je takoer da je prije nje bilo i drugih kojih se Pierre zasitio. Odjednom je
osjetila potrebu da zaplae na pomisao da je ona samo jedna u nizu, ali se snagom
volje suzdr ala. Prije e se ubiti, nego to e polaskati njegovom ,ja' time to e mu dop
stiti da vidi koliko je zapravo pogoena njihovim rastankom.
Erica ree hladno: S obzirom na okolnosti, nema mnogo smisla da budemo ovdje.
Hej!, ree Pierre. Nemoj se srditi.
Htjede je dohvatiti ispod pokrivaa, ali mu se ona izmakne i sklizne s kreveta, te
poe s odjeom u kupaonicu da se obue. U poetku njihovih odnosa Pierre bi potrao za nj
om, uhvatio je i prisilio veselo da se vrati u krevet, kao to se to dogodil
o jednom
prije, kada su se posvadili. Sada to nije uinio, premda se ona tomu malko i nadal
a.
Umjesto toga, kad je Erica izi la iz kupaonice, Pierre je takoer ve bio obuen, a posl
ije samo nekoliko minuta su se kratko, tek povr no poljubili i rastali. Izgleda da
osjea olak anje, mislila je Erica, to su se razi li s tako malo pote koa.
Pierre se odvezao svojim kolima, hvatajui brzinu uz kripu kotaa, kad je napu tao park
irali te motela. Erica je iza njega, u svom kabrioletu, vozila polaganije. Posljed
nje to je od njega vidjela bilo je kad joj je smije ei se domahnuo rukom.
Kada je stigla do prvoga kri anja, Pierreova su kola
ve bila i ezla s vidika.
Provezla se pokraj jo jednog i pol bloka kua, kad je postala svjesna da ne zna kud
a ide. Bilo je blizu tri sata poslije podne i ki a je jednolino padala, kao to je bi
lo najavljeno. Kuda da ide, to da radi?... preostali dio dana, preostali dio ivota
. Odjednom su je, poput bujice ispred koje je sru ena brana, preplavili poti tenost,
razoaranje, gorina, sve to je u motelu bila potisnula. Osjeala se odbaenom i oajnom
oi joj se napuni e suzama, kojima sada dopusti da slobodno teku niz obraze. Jo uvij
ek vozei kola, Erica je nesvjesno prolazila kroz Birmingham, ne hajui kamo ide.
Postojalo je samo jedno mjesto na koje nije eljela stii, a to je bio njen dom, kua
u Quarton Lakeu. U njemu je bilo previ e uspomena, obilje nedovr ena posla, pote koa s
kojima se sada nije bila sposobna boriti. Provezla se pokraj jo nekoliko blokova,
zaobi la nekoliko uglova, i onda je vidjela da je stigla do So-merset Malla u Tro
yu, trga gdje je, bilo je tome ve gotovo godinu dana, digla parfem
njena prva kraa

u trgovini. Tom prilikom spoznala je da se bistrina, brzina i hrabrost, kada se

udru e, mogu na razne naine isplatiti. Parkirala je kola i po ki i se uputila na unu
tarnju stazu.
Unutra je obrisala lice od ki nih kapi i suza.
U veini se trgovina unutar toga trgovinskog centra odvijao umjeren promet. Erica
je u mnoge od tih zavirila, pogledala cipele Bally, izlo bu igraaka F.
sfc
A. O. Schvvarz, arenilo jedne sva tarske trgovine. Ali ona se samo kretala, ne elei ni
a od onoga to je vidjela, sve ravnodu nija i poti tenija u du i. U jednoj trgovini runih
kovega, koju je letimino pregledala i htjela ve napustiti, privue joj pa nju jedna ru
a torba za spise. Bila je od engleskog boksa, glatka i smea. Le ala je na staklenoj
plohi stola u pozadini trgovine. Erica odvrati pogled od nje, ali onda, neobja nj
ivo, opet pogleda. Razmi ljala je: nema nikakva razloga na svijetu zbog kojega bi
trebalo da ona posjeduje takvu torbu; nikada joj nije trebala niti e joj, vjeroja
tno, ikada trebati. Osim toga je takva torba bila simbol tolikih stvari koje je
mrzila tiranije posla koji se donosi kui, veeri koje je Adam provodio uz svoju otv
orenu torbu, bezbrojnih sati koje on i Erica nisu provodili zajedno. Pa ipak je
po eljela tu torbu koju je upravo vidjela, eljela je
nerazumno
ovdje i sada. I namj
eravala je doi do nje.
Mo da e, mislila je Erica, dati torbu za spise Adamu kao velianstveno gorak dar na r
astanku.
Ali zar je potrebno da je plati? Ona je mogla platiti, naravno, ali je bilo uzbu
dljivije da uzme to eli i ode, kao to je ve tako vje to inila. Na taj e nain barem t
anu dodati nekog u itka. Danas ba nije imala mnogo u itka.
Pretvarajui se da razgleda ne to drugo, Erica se ogledavala po trgovini. Kao i u dr
ugim prilikama kad je krala, osjeti kako u njoj raste uzbuenje, opojna, slatka mj
e avina straha i smionosti.
Bilo je tu troje prodavaa, opazila je
jedna djevojka i dva mu karca. Jedan je od mu k
araca bio stariji, vjerojatno poslovoa. Svi su bili zauzeti s kupcima. Dvoje je i
li troje ljudi, kao i Erica, lutalo po trgovini. Jedna je ena, prototip smirene b
ake, gledala privjeske za kovege na kartonu.
Zaobilaznim putem, usput zastajkujui, Erica nehajno prie k stolu na kojem je le ala
torba. Kao da ju je tek primijetila, podigla ju je i ogledala sa svih strana. Do
k je to inila, letimino je pogledom ustanovila da je prodavka trojka jo uvijek zauze
ta.
Ogledajui dalje torbu, ona je malko otvori i gurne unutra obje naljepnice koje su
bile s vanjske strane.
da se ne vide. Jo uvijek nemarno, Erica spusti torbu, kao da e je staviti natrag n
a njeno mjesto, ali je, umjesto toga, hitro spusti dolje ispod razine izlo benog s
tdla, dr ei je jo uvijek u ruci. Hrabro je pogledala oko sebe po trgovini. Dvoje oni
h ljudi koji su tumarali po trgovini je izi lo; jedan je od prodavaa poeo dvoriti dr
ugoga kupca; ostalo sve bija e kao i prije.
Bez urbe, digav i polagano torbu, mirno je po la prema izlazu iz trgovine. Pred izlaz
nim je vratima bio natkriveni unutarnji trg, koji je povezivao trgovine, za tiujui k
upce od nevremena. Vidjela je vodoskok i ula um vode. Iza vodoskoka je opazila uni
formiranog uvara sigurnosti, ali on je bio leima okrenu prema trgovini kovega askao
s jednim djetetom. Ako bi uvar i vidio Eriku, kad ve bude izi la iz trgovine, nee ima
ti razloga da posumnja. Stigla je do vrata. Nitko je nije zaustavio, ak ni oslovi
o. Stvarno!
bilo je to sve i previ e jednostavno!
Samo as!
O tar zapovjedniki glas do ao je neposredno iza nje.
Prenera ena, Erica se okrene.
Bila je to ena s izgledom mirne bake, za koju se prije inilo da je zadubljena u pr
omatranje privjesaka. Samo to sada niti je bila smirena niti nalik na baku, nego
tvrda pogleda i tankih, stisnutih usana. Hitro je dolazila prema Eriki, zovui usp
ut poslovou trgovine: Gospodine Vancy! Ovamo! Tada Erica osjeti vrst stisak oko runog
zgloba, a kada se poku a osloboditi, stisak se stegne poput okova.
Eriku zahvati strava. Bunila se, uzrujavala: Pustite me!
Smirite se! zapovjedi ena. Bila je etrdesetih godina, ni izdaleka onako stara kako s
e preru ila. Ja sam detektivka, a vi ste uhvaeni u krai. Kad je poslovoa dotrao, ona

objasni: Ova je ena ukrala torbu koju dr i u ruci. Zaustavila sam je kad je htjela o
tii.
U redu, ree poslovoa, idemo otraga. On se pona ao hladnokrvno kao i detektivka, kao d
na to treba da ini i potpuno e izvr iti svoju odvratnu du nost. Jedva da je Eriku i pog
ledao, tako da se ona ve osjeala bezlinom, samo jedan od prijestupnika.
I
X-""
uli ste, ree detektivka. Ona uhvati Eriku za zglavak ruke i povue je prema dnu trgovi
ne, gdje su se vjerojatno nalazili uredi, koji se nisu vidjeli.
Ne! Ne! Erica se nije htjela pomaknuti, upirui se nogama. Vi ste u zabludi.
Takvi su ljudi, kao to ste vi, u zabludi, sestro, ree detektivka. Podrugljivo upita
poslovou: Jeste li ikada imali posla s nekim tko nije rekao to isto?
inilo se da je poslovoi neugodno. Erica je podigla glas; nekoliko je ljudi u trgov
ini podiglo glave i promatralo. Poslovoa, koji je oito htio da taj prizor ne bude
izlo en pogledima, estoko je davao glavom znakove.
U tom je asu Erica poinila odsudnu pogre ku. Da je slijedila to dvoje kako su zahtij
evali, sigurno bi prema njoj primijenili gotovo ablonski postupak. Najprije bi je
vjerojatno grubo
ispitivala detektivka, poslije ega bi, vi e nego vjerojatno, Eric
a klonula, priznala' krivnju i molila da s njom budu obazrivi. Za vrijeme ispiti
vanja bi otkrila da je njen mu vi i slu benik u automobilskoj industriji.
Nakon priznanja krivnje od nje bi se tra ilo da potpi e priznanje. Ona bi to, premda
protiv svoje volje, vlastoruno potpisala.
Poslije toga bi joj dopustili da ide kui i sluaj bi
to se tie Erike
kao zakljuen.
Erikinu bi izjavu poslovoa trgovine poslao jednom istra nom uredu Dru tva trgovaca na
malo. Da je prije bilo jo prijestupa, do la bi u obzir istraga. Kod prvoga se prij
estupa
to je slu beno bio sluaj kod Erike
ne bi vi e ni ta poduzimalo.
Trgovcima su u predgrau Detroita, osobito onima blizu bogata kih etvrti poput Birmin
ghama i Bloom-field Hillsa, na alost, ene kradljivice koje su krale bez potrebe bi
le svakida nja stvar. Trgovaki namje tenici nisu bili du ni da budu psiholozi kao trgov
ci, ali je ipak veina njih znala da su razlozi u pozadini takvih kraa bila seksual
na razoaranja, osamljenost, potreba za pa njom
sve okolnosti u kojima su ene automob
ilskih rukovodilaca bile izuzetno ranjive. Jo su ne to znali u trgovinama, naime, d
a bi istraga i reklama koju bi im donijelo pojavljivanje nekog velikog imena pred sudom njihovu poslu prouzroila vi e tete nego koristi. Ljudi iz autom
obilske industrije bili su povezani kao jedan klan i lako bi se moglo dogoditi d
a* trgovina koja bi vodila sudski postupak protiv jednoga od njih do ivi opi bojkot
.
Zbog toga su se trgovine na malo slu ile drugim nainima. Gdje bi prijestupnica bila
primijeena i nepoznata, uruili bi joj raun za predmete koje je digla i obino su ti
rauni plaeni bez opiranja. U drugim je sluajevima, kada bi ustanovili o kome se rad
i, na isti nain slijedio raun. I strah od zatvora, uz neprijateljsko ispitivanje, e
sto je bio dovoljan da te ene za itav ivot odvrati od krae. Ali kakvom se god metodo
m koristili, detroitski trgovci su svakako nastojali zadr ati mir i diskreciju.
Erica, u svom u asu i oaju, nije ostavila mogunost ni za jedno od tih mirnijih rje enj
a. Naprotiv, is-trgla se iz ruke detektivke i jo uvijek vrsto ste ui ukradenu torbu
ala se u bijeg.
Istrala je iz trgovine kovezima na natkriveni trg i uputila se prema vanjskom, gla
vnom izlazu, kroz koji je u la. Detektivka i poslovoa, zateeni, sekundu-dvije nisu n
i ta poduzeli. Prva je do la k sebi ena. Pojurila je za Erikom viui Zaustavite je! Zaus
avite tu enu! Ona je kradljivka!
uvar u uniformi na hodniku, koji je avrljao s djetetom, naglo se okrene. Detektivk
a ga opazi. Ona zapovjedi: Uhvatite onu enu! Onu to tri! Uhapsite je! Ukrala je onu
torbu koju nosi!
uvar se hitro pokrene i potri za Erikom, dok su kupci u hodniku zurili otvorenih u
sta i ispru enih vratova, da bi bolje vidjeli to se dogaa. Drugi, kad su uli viku, na
gnu e van iz trgovine. Ali nitko ne poku a zaustaviti Eriku, dok je trala kuckajui pet
icama po podu hodnika. I la je dalje prema vanjskim vratima, a uvar je jo uvijek tut
njio za njom.
Za Eriku su sada ti jezoviti povici, ljudi koji na prolazu zure u nju, koraci ko
ji je progone i pribli avaju joj se bili kao te ak san. Zar se to uistinu dogaa? To j

e nemogue! Sigurno e se za trenutak probuditi. Ali umjesto da se probudi, stigla j

e do te kih vanjskih vrata. Premda ih je svom snagom gurala, ona su se
otvarala tako polako, da joj se inilo da e poludjeti. Onda se na la vani, na ki i, a n
jena su kola bila na parkirali tu, udaljena samo nekoliko jardi.
Srce joj je sna no udaralo, jedva je disala, iscrpljena od tranja i straha. Sjetila
se da sreom nije zakljuala kola. Zataknuv i ukradenu torbu pod pazuh, Erica jedva o
tvori svoju torbicu i pone premetati po njoj tra ei kljueve od kola. Stvari su iz tor
bice potekle kao potok, padajui na tlo. Ona se nije na to oba-zirala, ali je pron
a la kljueve. Imala je ve spreman klju za paljenje, kad je stigla do kola, ali je vid
jela da je uvar, mladolik, sna no graen mu karac, bio samo nekoliko jardi od nje. Za n
jim je dolazila detektivka, ali je uvar bio bli e. Erica je uvidjela da joj nee uspj
eti. Nee moi ui u kola, staviti motor u pogon i krenuti prije nego to je on stigne.
Bila je prestravljena, svjesna da e posljedice sada biti jo te e, i obuzeo ju je oaj.
U tom se asu uvar oklizne na parkirali tu, vla nu od ki e, i padne. Opru io se na zemlji
jedan asak le ao omamljen prije nego to se opet podigao.
uvareva je neprilika pru ila Eriki toliko vremena koliko joj je trebalo. Klisnula j
e u kola i stavila u pogon motor, koji se odmah upalio, i krenula. Ali jo i nakon
to je napustila parkirali te trgovinskog centra obuzeo ju je nov strah: jesu li nj
eni progonitelji proitali registarski broj na njenim kolima.
Proitali su. Uz to su imali i opis kola
suvremeni model kabrioleta, crven kao u eere
na jabuka, uoljiv kao cvijet zimi.
I kao da to nije bilo dovoljno, meu predmetima koji su Eriki ispali iz torbice i
ostali le ati na zemlji bila je lisnica s obrascima za priznanice i drugim predmet
ima za prepoznavanje. Detektivka je pokupila rasute predmete, dok je uvar, u smoen
oj i zamazanoj uniformi i s bolovima od i a enja gle nja, od epao do telefona da pozove m
jesnu policiju.
Sve je bilo tako upravo smije no lako, da su se dva policajca smijuljila pratei Eri
ku od njenih do njihovih kola. Prije nekoliko asaka policijska nadzorna kola stal
a su uz bok kabrioleta i bez uzrujavanja, bez
upotrebe svjetala ili sirene, jedan od policajaca mahnuo Eriki da stane, to je on
a odmah uinila, znajui da bi svako drugo pona anje bilo ludost, kao to je i onaj poku a
j na poetku da pobjegne bio vi e nego ludost.
Policajci su, obojica mladi, bili vrsti, ali mirni i uljudni, tako da je Erica bi
la manje upla ena nego pred neprijateljski raspolo enom detektivkom u trgovini. U sv
akom sluaju, sada je bila potpuno spremna na sve. Znala je da je na sebe navukla
nevolju i, do kakve god nesree jo doe, dogodit e se zato to je prekasno da se i ta pro
ijeni, bilo to da rekne ili uini.
Nareeno nam je da vas dovedemo u stanicu, ree jedan od policajaca. Moj drug e voziti
a a kola.
Erica da ui izusti: U redu. Ona pristupi zadnjem dijelu policijskih kola, gdje joj je
policajac otvorio vrata da ue, ali se trgne natrag, kada je vidjela da su iznutra
proviena re etkama i da e unutra biti zakljuana kao u eliji.
Policajac je primijetio njeno oklijevanje. Nareenje, objasni on. Da mogu, pustio bih
vas da se vozile na prednjem sjedalu, ali kad bih to uinio, vjerojatno bi onda
mene smjestili otraga.
Eriki uspije da se nasmije i. Oito su obojica policijskih slu benika zakljuili da ona
nije neka vea prijestupnica.
Isti policajac upita: Jeste li do sada ikada bili u zatvoru?
Ona zatrese glavom.
Mislio sam da niste. Ni ta to nije prvih nekoliko puta. To jest, za ljude koji ne p
rave neprilike.
Ona ue u kola, vrata se zalupi e za njom i bila je unutra zakljuana.
U policijskoj stanici u predgrau primjeivala je samo politirano drvo i poploeni pod
, inae je sve to ju je okru ivalo vidjela samo kao u magli. Opomenuii su je i onda i
spitivali o onome to se dogodilo u trgovini. Erica je davala istinite odgovore, z
najui da je pro lo vrijeme za bijeg. Suoili su je s detektivkom i uvarom, koji su se,
oboje, dr ali neprijateljski, premda je Erica potvrdila istinitost njihove izjave
o onome to se dogodilo. Potvrdila je da je to torba koju je
ukrala izra avajui uenje za to ju je uope po eljela. Kasnije je potpisala izjavu, a ond
u je upitali da li eli nekoga nazvati. Odvjetnika? Svoga mu a? Odgovorila je da ne e

li.
Poslije toga su je uveli u jednu sobicu s prozorom s re etkama, u stra njem dijelu p
olicijske stanice, zakljuali je i ostavili samu.
ef policije u predgrau, Wilbur Arenson, nije bio ovjek kojemu se uri bez potrebe. Ce
sto je ef Arenson za vrijeme svoga slu bovanja ustanovio da se sporost, kada ju je
bilo mogue primijeniti, kasnije isplatila, i tako nije tedio vrijeme itajui nekoliko
izvje taja o priznatoj krai u trgovini, koja se dogodila u rano popodne, nakon tog
a poku aj okrivljene da pobjegne, policijski radio-poziv i, kasnije, hvatanje i za
tvor. Zatvorena je okrivljenica, neka Erica Marguerite Tren-ton, stara dvadeset
pet godina, udata, nastanjena u Quarton Lakeu, suraivala i poslije potpisala izja
vu, u kojoj priznaje prijestup.
Po uobiajenom bi postupku sluaj i ao dalje redovnim tokom: podizanje optu nice, zatim
suenje i, najvjerojatnije, osuda. Ali kod policije u detroitskom predgrau nije sve
uvijek i lo redovnim tokom.
Nije bio sluaj da se ef bavi pojedinostima jednog obinoga sluaja neznatna prijestupa
, pa ipak su uz nijem pristanak podreenih
stanoviti sluajevi nalazili put do njego
va stola.
Trenton. Na to je ime zatitrala jedna struna u njegovu mozgu. ef nije tono znao ka
ko i gdje je to ime ve uo, ali je znao da e njegova pamet i a-kati odgovor, ako se ne
ude urio. U meuvremenu je dalje itao.
Drugo je odstupanje od redovna toka bilo to to narednik policijske pisarnice, poz
najui dobro naine i elje svoga efa, nije jo okrivljenicu unio u knjige. Tako jo nije
ostojao zapisnik u kopijama s njenim imenom, optu bom, koji bi mogli zloupotrijebi
ti novinski izvjestitelj. Nekoliko je stvari kod toga sluaja pobudilo zanimanje ef
a. Ponajprije, novana nesta ica oito nije bila povod. Lisnica, koja je okrivljenoj i
spala
u bijegu na parkirali tu, sadr avala je vi e od sto dolara gotovine kao i karte Americ
an Expressa i Diner-sa, pa kreditne mjenice mjesnih trgovina. ekovna knji ica u runo
j torbici okrivljene pokazivala je dobro novano stanje.
ef Arenson je dobro poznavao imune kradljivce po trgovinama i njihove mogue pobude,
pa ga novano stanje nije iznenadilo. Zanimljivije je bilo to to okrivljena nije h
tjela ni ta rei o svome mu u i telefonirati mu, kada joj je to dopu teno.
To nije ni ta mijenjalo na stvari. Policijski slu benik koji ju je ispitivao, ustano
vio je ija su kola kojima se vozila i pokazalo se da pripadaju jednome od Velike t
rojice proizvoditelja automobila, a daljnjim se istra ivanjem kod slu be sigurnosti t
e kompanije otkrilo da su to slu bena kola kompanije, jedna od dvojih kola koja su
data na upotrebu gospodinu Adamu Trentonu.
ovjeku iz slu be sigurnosti te kompanije omak-nuo se taj podatak o dvojim kolima, p
remda za to nije bio pitan, i policijski je slu benik, koji je preko telefona istr
a ivao, to zabilje io u svom izvje taju. Sada je ef Arenson, vrsto graen mu karac u kasn
pedesetim godinama, s poetkom ele, sjedio za svojim stolom i razmi ljao o toj bilje ci
.
ef policije je dobro znao da se mnogo automobilskih rukovodilaca koristi kolima k
ompanije. Ali samo rukovodilac na visoku polo aju mo e od kompanije dobiti dvoja kol
a jedna za sebe, druga za svoju enu.
Tako nije trebalo velike umne sposobnosti da bi se zakljuilo, da je okrivljena Er
ica Marguerite Trenton, sada zatvorena u jednoj maloj sobi za ispitivanje, a ne
u eliji jo jedan plod domi ljatosti narednika iz pisarnice udata za prilino va na o
.
Ono to je trebalo da ef sazna bilo je: koliko va na? I koliko je utjecajan mu gospoe T
renton?
injenica da je ef uope tro io vrijeme na takva pitanja pokazivala je za to su detroitsk
e prigradske opine zahtijevale da odr avaju svoje vlastite mjesne policijske snage.
Povremeno su se pojavljivali prijedlozi da se dvadesetak zasebnih policijskih s
naga irega
Detroita spoji u jednu jedinstvenu gradsku policiju. Takvo bi ureenje, dokazivali
su, osiguralo bolji rad time to bi se iskljuilo podvostruavanje pa bi bilo i jefti
nije. Gradski je sistem, ukazivali su njegovi zagovornici, drugdje ve uspje no uved
en.
Ali su se predgraa Birmingham, Bloomfield Hills, Troy, Dearbon, Grosse Pointe i d

ruga
uvijek tome sna no opirala. Zbog toga, a i zato to su itelji tih opina imali utj
ecaja tamo gdje je to bilo va no, prijedlog je svaki put propao.
Sistem malih, nezavisnih policijskih snaga mo da nije predstavljao najbolji nain da
se postigne jednaka pravda za sve, ali je uglednim mje tanima davao mogunosti da n
au izlaz, kada bi zakon prekr ili njihovi roaci ili prijatelji.
Tu smo!
ef se sjetio gdje je ve uo ime Tren-ton. Prije est ili sedam mjeseci ef Aren
on kupio je kola za svoju enu od zastupnika Smokevja Stephen-sena. efa je zastupni
k Smokev, za vrijeme dok je razgledavao u zastupstvu izlo ena kola, predstavio Ada
mu Trentonu iz glavne uprave automobilske kompanije. Poslije, dok su Smokev i ef
nasamo sklapali posao kupoprodaje, spomenuo je Smokev opet Trentona proriui mu da e
se dalje popeti u kompaniji i da e jednoga dana postati njen predsjednik.
Razmi ljajui o tom sluaju i njegovu sada njem zapletu, ef Arenson je bio zadovoljan to
e nije urio. Sada je znao ne samo da je uhap ena ena znaajna osoba, nego je saznao ta
koer gdje e tra iti posebna obavje tenja, koja bi mogla biti od pomoi u tom sluaju.
Poslu io se jednom vanjskom linijom na svom stolu i nazvao Smokevja Stephensena.
24.
Sir Perceval McDovvall Stuvvesant, baronet, i Adam Trenton poznavali su se i pri
jateljevali ve vi e od dvadeset godina. Bilo je to labavo prijateljstvo. Katkada bi
pro le po dvije godine i vi e da se ne vide, pa ak i da se jedan drugome ne javljaju
, ali kad god bi se na li u istom gradu, to se povremeno dogaalo, sastali bi se i s
lakoom obnovili stare veze, kao da nikada nisu ni bile prekinute.
Mo da je razlog njihova trajnog prijateljstva bila njihova razlinost. Adam je, iako
obdaren ma tom, u prvom redu bio majstor organizacije, pragmatiar koji je svoje id
eje ostvarivao. Sir Perceval, takoer jake ma te i sve uveniji kao sjajan znanstvenik
, bio je u biti sanjar, kojemu je bilo jako te ko svladavati svakodnevne ivotne pra
ktine probleme
vrsta ovjeka koji bi mogao izumiti patentni zatvara a zaboraviti pov
ui zatvara na rasporu vlastitih hlaa.
Bili su i razliita porijekla. Sir Perceval je bio posljednji izdanak jedne loze e
ngleskoga seoskog plemstva, otac mu je umro i naslijeeni mu je naslov bio nepatvo
ren. Adamov je otac bio radnik u eliani u Buffalu, u dr avi Nevv York.
Sreli su se u koled u
na sveuili tu Purdue. Bili su istih godina i diplomirali su zaj
edno, Adam tehniku, a Perceval, kojega su prijatelji zvali Perce, fiziku.
%.' *>-Poslije je Perce proveo jo nekoliko godina berui znanstvene diplome kao usput, kao
to dijete bere tratinice, a onda je radio neko vrijeme za istu automobilsku kompa
niju kao i Adam. To je bilo u Odjelu za znanstvena istra ivanja
u umnom rezevoaru
gd
je je Perce ostavio za sobom trag otkriem novih primjena za elektronski mikroskop
.
U tom su razdoblju provodili zajedno vi e vremena nego u bilo koje drugo vrijeme
b
ilo je to prije Adamove enidbe s Erikom, a i Perce je bio ne enja
i tijekom tog raz
doblja sve su se bolje osjeali jedan s drugim.
Neko se vrijeme Adam pomalo zanimao za Perceov hobby, pravljene pseudoantiknih vio
lina, a Perce bi u svaku od njih, osobenom duhovito u, prilijepio Stradivarijevu oz
naku. Meutim, kada ga je Perce nagovarao da zajedno ue ruski, odbio je. Perce se s
am dao na taj posao, i to samo zato to ga je netko pretplatio na jedan sovjetski a
sopis, i za manje od godinu dana s lakoom je itao ruski.
Sir Perceval Stuvvesant bio je vitak, dugonog, i Adamu se inilo da je uvijek isti
: sumoran, to nije bio, i trajno odsutan duhom, to je stvarno bio.
Bio je dobre naravi i ni ta ga nije izbacivalo iz njegova mira, a kada bi se sabra
o u razmi ljanju o nekom znanstvenom pitanju, zaboravio bi na sve oko sebe, ukljuuj
ui i sedmoro male, bune djece. To je leglo nastalo raajui se po jedno godi nje, otkada
se Perce o enio, to se dogodilo ubrzo nakon to je napustio automobilsku industriju.
O enio se dopadljivom, privlaivom vjetropirkom, sada lady Stuvvesant, i posljednji
h je nekoliko godina obitelj, koja se sve vi e poveavala, ivjela u svom domu u San F
ranciscu koji je bio nalik na veselu ludnicu.
Iz San Francisca je Perce doletio u Detroit posebno da posjeti Adama. Sastali su
se u Adamovu uredu u kasno popodne jednoga dana u kolovozu.
Kad je prethodnoga dana Perce nazvao da najavi svoj dolazak, Adam ga je usrdno n
agovarao da ne ide u hotel, nego da doe k njemu u Quarter Lake. Eriki se Perce sv
iao. Adam se nadao da e dolaskom staroga

prijatelja malo popustiti napetost i nesigurnost

je jo uvijek postojala izmeu njega i Erike.

r a '
Meutim, Perce je odbio. Bolje da to ne inim, sr: stari dru e. Ako se sretnem s Erikom,
ona e htjeti znati za to sam do ao, a i ti e joj to po svoj prilici htjeti rei na svoj
nain.
Adam je upitao: A za to dolazi ?
Mo da se elim zaposliti.
Ali sir Perceval nije tra io posao. Pokazalo se da je do ao da Adamu ponudi posao.
Jedna je kompanija na Zapadnoj obali, koja se bavila eksperimentalnom elektrinom
i radarskom tehnologijom, tra ila glavnog rukovoditelja. Perce, koji je bio jedan
od utemeljitelja te kompanije, bija e i njen znanstveni potpredsjednik pa se na Ad
ama obratio koliko u ime svojih kolega toliko i u svoje ime.
Izjavio je: elimo te postaviti za predsjednika, stari prijatelju. Poet e na vrhu.
Adam ree suho: To je i Henry Ford rekao Bufi-kieju Knudsenu.
Ovo bi moralo ispasti bolje. Jedan je razlog za to to bi bio na financijski jaku p
olo aju! Perce se malo namr ti gledajui Adama. Molim te za jednu ljubaznost dok sam ovd
je, a to je da me shvaa ozbiljno.
To sam uvijek inio. To je bila jedna od osobina njihova odnosa, pomisli Adam
temelj
io se na obostranu po tovanju sposobnosti drugoga, i to s dobrim razlogom. Adam je
postigao dobre uspjehe u automobilskoj industriji, a Perce je, usprkos svojoj p
ovremenoj maglovitosti i rastresenosti kada se radilo o svakida njim stvarima, sva
ku stvar koju bi dotakao na znanstvenom polju pretvorio u znatan uspjeh. I prije
toga susreta Adam je uo o Perceovoj West Coast kompaniji, koja je za kratko vrijem
e postigla vrlo dobar glas zbog progresivnih istra ivanja i razvoja elektronike.
Mi smo mala kompanija, ree Perce, ali brzo rastemo i to je na problem.
Obja njavao je dalje, kako se jedna grupa znanstvenika poput njega povezala u komp
aniju, s ciljem da novo, progresivno znanje, kojim nauka obiluje, pretvore u praktine izume i tehnologiju. Osobito se bave izvorima energije i problem
ima prijenosa struje, koji iskrsavaju u novije vrijeme. Predvieni razvoj nee pomoi
samo ugro enim gradovima i industriji, nego e takoer irokim mehanikim sistemom navodnj
avanja poveati zalihe hrane u svijetu. Jedna je grupa ve postigla uspjehe na nekol
iko njiva, tako da kompanija, kako se Perce izrazio, zarauje svoj kruh i maslac pa
ak i ne to malo pekmeza. Oekuju se jo
daleko vei uspjesi.
Dobar dio na ega rada usredotoen je na super-provodnike, rekao je Perce. Upitao je Ad
ama: Zna li mnogo o tome?
Malo, ne mnogo.
Ako nam uspije prodrijeti
a neki od nas vjeruju da je to mogue
to e biti najrevoluc
ionarnija snaga i metalur ki razvitak generacija. Kasnije u ti rei ne to vi e o tome. To
bi mogao biti na najvei posao.
U ovom je asu, izjavio je Perce, kompaniji potreban poslovan ovjek vrhunske ma te, d
a njome upravlja. Mi smo znanstvenici, stari prijatelju. Da tako ka em, mi imamo to
liko znanstvenih genija koliko uope mo ete nai pod jednim krovom u ovoj zemlji. Ali
prisiljeni smo obavljati poslove koje ne elimo obavljati i za koje nemamo spreme
organizacija, uprava, bud et, kreditiranje i ostalo. Mi bismo eljeli ostati u svoji
m laboratorijima, vr iti pokuse i misliti.
Meutim, grupa ne eli bilo kojeg poslovnog ovjeka, izjavio je Perce. Mogli bismo nai g
omile raunovoa i pun tovarni kamion poslovnih savjetnika. Meutim, nama treba linost
netko tko ima ma te, tko razumije i po tuje znanstveni rad, tko se zna koristiti teh
nologijom, usmjeravati izume, ustanoviti to je najva nije, voditi poslove, dok emo s
e mi brinuti za ono iza toga, a da ipak bude pristojno ljudsko bie. Ukratko, star
i moj, potreban si nam ti.
Nije bilo mogue ne osjetiti se polaskanim. Sama ponuda namje tenja iz drugih kompan
ija nije za Adama bio nov do ivljaj, ni ta manje nego i za druge automobilske rukovo
ditelje. Ali ponuda od strane Per-cea, s obzirom na to tko i to je on, bija e ne to d
rugoAdam upita: to misle ostali?
Oni su navikli oslanjati se na moj sud. Mogu ti rei da smo, ocjenjujui kandidate, s
kratili popis. Jako skratili. Ostalo je zapravo samo tvoje ime.
Adam ree
i to iskreno: Dirnut sam.
Sir Perceval Stuvvesant je sebi dopustio jedan od svojih rijetkih laganih osmije

ha. Mogao bi biti dirnut i zbog drugih stvari. Ako eli , mo emo razgovarati o plai, pos
ebnim dodacima na plau, dionicama i pravu opcije.
Adam zatrese glavom. Jo ne, ukoliko uope doe do toga. Stvar je u tome da ja nikada n
isam razmi ljao o napu tanju posla s automobilima. Kola su uvijek bila moj ivot. I jo
su uvijek.
ak i sada je za Adama itav taj razgovor bio samo pitanje logike diskusije. Koliko g
od po tovao Per-cea i koliko god njihovo prijateljstvo bilo jako, Adam sebi nije m
ogao predoiti da bi dragovoljno napustio automobilsku industriju.
Sjedili su suelice. Perce se vrpoljio na stolici. Imao je obiaj da se sjedei savija
i ispravlja, uslijed ega je njegovo dugo i vitko tijelo izgledalo kao krivulja.
Osim toga svaki takav pokret oznaavao bi promjenu teme.
Pita li se ikada, ree Perce, to e biti urezano na tvom nadgrobnom spomeniku?
Nisam siguran ni da u ga imati.
Perce odmahne rukom. Ja govorim u prenesenom znaenju, stari moj. Svi emo imati spom
enik, od kamena ili od zraka. Na njemu e pisati to to smo uinili s vremenom koje na
m je poklonjeno, to smo ostavili iza sebe. Jesi li ikada razmi ljao o tome?
Svakako, ree Adam. Mislim da svatko od nas pomalo misli na to.
Perce sastavi vr ke prstiju i zagleda se u njih. Mislim da bi o tebi mogli rei nekol
iko stvari. Na primjer: ,Bio je potpredsjednik jedne automobilske kompanije', il
i mo da ak i predsjednik
to jest, ako te srea i dalje bude slu ila i ako izbaci iz nat
ecanja sve druge jake takmace. Bio bi u dobru dru tvu, premda zapravo u golemu dru t
vu. Ima tako mnogo predsjednika i potpredsjednika u automobilskoj industriji, mo
j stari. Mno e se kao iteljstvo u Indiji.
ilP^'liiiB
Ako ve hoe ne to rei, ree Adam, za to ne prijee na stvar?
Sjajan prijedlog, staro mome.
Katkada se Adamu inilo da Perce pretjeruje s upotrebom anglicizama. Perce ih je m
orao smi ljeno upotrebljavati, jer, premda je bio britanski barun, ivio je ve etvrt s
toljea u Sjedinjenim Amerikim Dr avama i, osim govora, svi su njegovi obiaji i ukus b
ili ameriki. Ali mo da je to bio samo dokaz da svatko ima ljudskih slabosti.
Sada se Perce nagne naprijed i ozbiljno se zagleda u Adama. Zna li to bi tvoj spome
nik mogao rei: ,Uinio je ne to novo, drugaije, ne to vrijedno. Vodio je one koji su pro
bijali nove staze, krili svje e tlo. Ono to je ostavio za sobom, va no je i trajno'.
Perce se zavali u naslon stolice, kao da ga je iscrpio dugi govor
neuobiajen za n
jega i naporno uzbuenje.
U ti ini koja je uslijedila osjeao je Adam vi e tronutosti nego u bilo kojem trenutku
toga razgovora. U sebi je priznavao istinitost onoga to je Perce rekao, a takoer
se i pitao, kako e se dugo Orion zadr ati u sjeanju, po to proe njegovo vrijeme i upotr
ebljivost. Oboje se sada inilo va nim i vladalo je ivotom mnogih, pa i njegovim. Ali
koliko e se va nim initi u vremenu koje dolazi?
U uredskim je prostorijama bilo tiho. Bija e kasno popodne, pa je tu kao i drugdje
unutar upravne zgrade dnevna utrka popu tala, a sekretarice i ostali poeli su odla
ziti kuama. Adam je odavle, sa svoje stolice mogao vidjeti promet na auto-putu, k
oji se poeo pojaavati kad su nagrnuli namje tenici iz tvornica
i ureda.
Izabrao je ovo doba dana, jer je Perce posebno zahtijevao da imaju barem jedan s
at vremena u kojemu nee biti uznemiravani.
Reci mi ne to vi e, ree Adam, o superprovod-nicima
o prodoru o kojem si govorio.
Perce ree mirno: Oni predstavljaju sredstvo da doemo do ogromne nove energije, pril
iku da proistimo svoju okolinu i stvorimo vee blagostanje nego to ga je ova zemlja
ikada poznavala.
Zujanje telefona s Adamova stola sprijeilo ga je da nastavi.
Adam nestrpljivo pogleda telefon. Prije Perceova dolaska rekao je svojoj tajnici
Ursuli da ih ne uznemiruje. inilo se da je i Perce nesretan zbog toga prekidanja
.
No Adam je znao da Ursula ne bi bez dobra razloga uinila ne to protivno njegovim up
utama. Ispria se, sjedne za svoj stol i podigne slu alicu.
Ne bih vas zvala, javljala je tajnica tihim glasom, ali gospodin Stephensen ka e da m
ora s vama govoriti, da je izvanredno hitno.

Smokev Stephensen?
Da, gospodine.
Adam ree srdito: Tra ite od njega broj gdje e biti kasnije veeras. Ako mognem, nazvat
ga. Sada ne mogu razgovarati.
Osjetio je da je Ursula nesigurna. Gospodine Tren-ton, upravo sam to i ja rekla.
Ali on ostaje uporan. Ka e, kad biste znali o emu se radi, ne bi vam bilo krivo
to
vas smeta.
Prokletstvo! Adam pogleda Percea kao da mu se ispriava, zatim upita Ursulu: Je li s
ada na liniji?
Jest.
U redu, dajte mi ga.
Pokriv i rukom telefon, Adam obea: Ovo nee trajati vi e od minute. Neprilika je s ljudi
a poput Smokevja Stephensena, pomisli, to uvijek misle da su njihovi poslovi od n
ajvee va nosti.
Kvrc! Glas automobilskog zastupnika: Jesi to ti, Adame?
Da, ja sam. Adam nije ni poku ao sakriti svoje neraspolo enje. Koliko ja znam, moja ti
je tajnica ve rekla da sam zauzet. O emu se god radilo, morat e priekati.
Da li da to ka em tvojoj eni? Adam odgovori svadljivo: Sto to treba da znai? To zn
spodine veliki rukovoditelju, koji ste prezauzeti da biste odgovorili na naziv j
ednog prijatelja, da je va a ena u zatvoru. I to ne zbog nekog prometnoga prijestup
a, ukoliko vas to zanima. Zbog krae.
Adam je od zaprepa tenja zanijemio, a Smokev nastavi: Ako joj eli pomoi i pomoi samome
sebi, odmah sada ostavi sve to te zadr ava i doi tamo gdje te ja ekam. Slu aj pa ljivo.
ei u ti kuda treba da doe .
Adam je, zbunjen, zapisao upute koje mu je dao Smokev.
Treba nam odvjetnik, ree Adam. Poznam ih nekoliko. Nazvat u jednoga i pozvati ga ovam
o.
Bio je sa Smokevjem Stephensenom u Smokevjevim kolima, na parkirali tu policijske
stanice u predgrau. Adam jo nije bio unutra. Smokev ga je nagovorio da ostane u ko
lima, dok mu je on izlo io injenice u vezi s Erikom, to ih je saznao na telefonu od e
fa Arensona i za vrijeme posjeta u efovoj kancelariji prije Adamova dolaska. U Ad
amu je, dok je slu ao, sve vi e rasla napetost, a lice mu se sve vi e mr tilo od zabrinu
tosti.
Svakako, svakako, ree Smokev. Idi, nazovi odvjetnika. Kad si ve kod toga, za to ne bi
azvao i News, Free Press i Birmingham Excentric? Oni bi mo da poslali i snimatelje
.
Zar je to va no? Oito je da se policija glupo zabunila.
Nisu se oni zabunili.
Moja ena nikada ne bi...
Smokev ga prekine, oajan: Tvoja je ena to uinila. Hoe li to ve jednom shvatiti? I ne
mo da je uinila, nego je i potpisala priznanje.
Ne mogu to vjerovati.
Bolje bi ti bilo da vjeruje . ef Arenson mi je to rekao; on ne bi lagao. Osim toga,
policajci nisu budale.
Ne, ree Adam, znam da nisu. On duboko udahne i polako izdahne, prisiljavajui se da pa
ivo razmi lja
po prvi put nakon to je, prije pola sata, urno prekinuo sastanak s Per
cevalom Stuvvesantom. Perce je pokazao razumijevanje, videi da se dogodilo ne to oz
biljno, premda mu Adam nije ni ta obja njavao u vezi s iznenadnim nazivom. Dogovoril
i su se da
e Adam nazvati Percea u njegovu hotelu, kasnije te veeri ili sutradan ujutro.
Sada je Smokev Stephensen ekao pokraj Adama, dimei iz cigare, tako da su kola bila
puna dima usprkos ureaju za zraenje. Vani je bilo turobno, ki no, kao to je bilo itav
o popodne. Spu tao se sumrak. Na vozilima i u zgradama su se palila svjetla.
Dobro, ree Adam, ako je Erica uinila to to ka u, ne to drugo mora biti u pozadini tog
Po svom obiaju, automobilski zastupnik rukom protrlja bradu. Njegov pozdrav Adamu
na dolasku nije bio ni prijateljski ni neprijateljski, a tako je isto bio sada
neodreen i njegov glas. to bilo da bilo, mislim da je to ne to izmeu tebe i tvoje ene.
Isto vrijedi i za utvrivanje to je pravo a to krivo; mene se ne tie ni jedno ni drug
o. Mi razgovaramo o injenicama.
Jedna su se policijska kola zaustavila blizu mjesta gdje su oni parkirali. Iza la

su dva policajca u uniformama, vodei izmeu sebe jednog ovjeka. Policajac o tro pogled
a kola Smokevja Stephensena i njih dvojicu u kolima; trei je ovjek, koji je, kako
je Adam sada vidio, imao na rukama lisice, skrenuo pogled u stranu. Dok su Smoke
v i Adam promatrali, trojka je u la unutra.
To je neugodno podsjealo na poslove kakvi se tu obavljaju.
injenica je, ree Adam, da je Erica tamo unutra
barem tako ti ka e
i da joj je pot
omo. Ja se mogu ili sam zaletjeti i razbacivati se svojim ugledom pa tako mo da i s
am pogrije iti, ili mogu uiniti ono to je razumno, to jest, unajmiti odvjetnika.
Razumno ili ne, zabrunda Smokev, vjerojatno e pokrenuti ne to to poslije nee vi e m
iti, i kasnije e ti biti ao to nisi poduzeo ne to drugo.
to drugo?
Na primjer da pusti najprije mene da uem tamo unutra. Kao tvoj predstavnik. Da vidi
m to mogu uiniti.
udei se samome sebi to to nije pitao ve prije, Adam upita: Za to je policija zvala ba
tebe?
ef me pozna, ree Smokev. Prijatelji smo. On zna da ja tebe poznam. Pre utio je Adamu
to je ve saznao
da postoji vjerojatnost da e se trgovina gdje se dogodila kraa nago
diti tako da ukradena stvar bude plaena i da nee zahtijevati da se podigne optu ba;
takoer i to da je ef Arenson svjestan osjetljivosti toga sluaja u lokalnom smislu,
pa da bi se zato sve moglo srediti ovisno o suradnji i uvi-avnosti svih kojih se
tie.
Ja ne znam to bih mogao uiniti, ree Adam. Ako ti misli da bi ne to mogao, uini to.
poem s tobom?
Smokev je mirno sjedio. Ruke su mu poivale na volanu, lice mu je bilo bez izraza.
Dobro, ree Adam, mo e li ili ne mo e ne to uiniti?
Da, prizna Smokev, mislim da bih mogao.
to onda ekamo?
Cijena, ree tiho Smokev. Svemu postoji cijena, Adame. Ti bi to najbolje morao znati.
Ako se radi o mitu ...
Mito nemoj ni spomenuti! Ni ovdje ni tamo.
Smokev poka e rukom prema policijskoj zgradi. I zapamti: Wilbur Arenson je razuman
momak. Ali kad bi mu i ta ponudio, tvoju bi enu optu io svime ime bi stigao. I tebe ta
koer.
Nisam namjeravao. Na Adamu se vidjelo da je radoznao. Ako nije to, to onda ...
Ti kukin sine! Smokev je te rijei izgovorio viui; ruke su mu pobijeljele kako je stez
o volan: Izbacuje me iz posla, sjea li se? Ili je to tako neva no da si na to ve zabor
vio? Mjesec dana, rekao si. Mjesec dana do asa kad e tvoja sestra povui svoj kapita
l iz mog poduzea. Mjesec dana do asa kada e onu svoju potkazivaku bilje nicu predati k
mpanij-.skom prodajnom odjelu.
Adam ree hladno: Dogovorili smo se. To nema nikakve veze s ovim.
I te kako to ima veze s ovim! Ako eli da se ena izvue iz ove gu ve, a da se njeno i tv
je ime ne vue po blatu po itavu Michiganu, najbolje bi bilo da ponovno razmisli i t
o brzo.
Bilo bi bolje da mi ka e kako.
Nudim ti nagodbu, ree Smokev. Ako to treba obja njavati, onda nisi ni upola onako bist
ar kako sam mislio.
Adam nije nastojao prikriti prezir, koji se ojeao u njegovu glasu: ini mi se da sam
shvatio. Reci mi imam li pravo. Spreman si posredovati koristei se svojim prijat
eljstvom sa efom policije i nastojati osloboditi moju enu, postii da se povue optu ba.
Zauzvrat oekuje od mene da svojoj sestri ka em da ne dira u svoj ulog u tvom zastup
stvu i, zatim, da zaboravim ono to znam o tome kako nepo teno vodi svoje poslove.
Smokev zare i: Ti sebi malo previ e dopu ta s tom rijei nepo tenje. Mo da bi trebalo da
eti da toga ima u vlastitoj obitelji.
Adam prijee preko te primjedbe. Jesam li ili nisam ispravno shvatio tvoj prijedlog
?
Ipak si bistar. Ispravno si shvatio.
Onda moj odgovor glasi: ne! Ni uz koje uvjete ne bih promijenio savjet koji namje
ravam dati svojoj sestri, jer bi to znailo rtvovati njen probitak, da bih pomogao
sebi.
Smokev ree ivahno: To znai, dakle, da bi mo da razmislio o onome s kompanijom.

Nisam to rekao.
Nisi rekao ni ,ne'.
Adam je utio. U kolima se ulo samo drndanje motora u praznom hodu i zujanje ureaja
za zraenje.
Smokev ree: Prihvaam polovicu nagodbe. Ne smeta ono s Teresom. Posredovat u, ako me
ne pot-ka e kompaniji. Za uti pa onda nastavi: ak neu tra iti ni da mi preda tu tvoju
njigu. Samo tra im da je ne upotrijebi .
Adam jo uvijek nije odgovarao.
Moglo bi se rei da bira izmeu kompanije i ene. Bit e zanimljivo vidjeti tko ti je pre
Adam ogoreno odgovori: Dobro zna da nemani izbora.
Bio je svjestan da ga je Smokev nadmudrio kao to se to dogodilo i onoga dana kada
su se sukobili
u zastupstvu, kad je Smokev zahtijevao dvostruko vi e nego to je oekivao, a onda bio
sporazuman s time da dobije ono to je zapravo htio dobiti. Bio je to stari gambi
t1 zastupnika, onda kao i sada.
Ali ovaj put treba misliti na Eriku, podsjetio je sebe Adam.
Je li zaista tako? Jo je i u ovom asu bio u napasti da se odrekne Smokevjeve pomoi,
da ide sam na policiju, da sazna sve to mo e saznati o situaciji, koja mu se jo uvi
jek inila nestvarnom, da otkrije to se mo e urediti, ako se i ta mo e. Ali to je znailo
zlo iti se opasnosti da ne uspije. injenica je da se Smokev pozna sa efom Arensonom,
a isto je tako oigledno da se Smokey snalazi u ovakvim situacijama, a da se Adam
ne snalazi. Kada je Adam prije nekoliko a-saka rekao: Ja ne znam to bih mogao uinit
i, bila je to istina.
No znao je da je postupio protivno svojem osjeaju morala i nagodio se na nain svoj
e savjesti, bilo to ili ne bilo u Erikinu korist. Imao je mraan predosjeaj da to n
ee biti posljednji put i da e s vremenom sklapati jo dalekose nije nagodbe te vrste,
i osobno i u poslu.
Smokev je, sa svoje strane, potajno likovao. Onoga dana, prije samo kratkog vrem
ena, kad je Adam prijetio da e ga odati i kada je Smokev dobio mjesec dana odgode
, bio je uvjeren da e se ne to promijeniti. Ostao je u tom uvjerenju. Sada se inilo
da je dobro slutio.
Adame, ree Smokev. Ugasio je cigaru, s mukom suzdr avajui smijeh. Hajdemo da izvadimo
voju gospu iz kripca.
Po tovale su se formalnosti, dr alo se propisa.
U Adamovoj je prisutnosti ef Arenson o tro opomenuo Eriku. Gospoo Trenton, ako se to
ikada jo dogodi, primijenit emo zakon u punoj snazi. Da li vam je to jasno?
Erikine su usne oblikovale jedva ujan Da.
') Nain otvaranja igre u ahu
Ona i Adam sjedili su svako na svojoj stolici suelice efu, koji je sjedio za svoji
m stolom. Usprkos krutosti, ef Arenson je bio vi e nalik nekom bankaru nego policaj
cu. Sjedei polo aj nagla avao je njegov niski rast; svjetlo odozgor obasjavalo je elu
na njegovoj glavi.
U sobi nije bilo nikoga osim njih troje. Smokev Ste-phensen, koji je upriliio taj
sastanak i njegov ishod, ekao je vani u hodniku.
Adam je bio tu sa efom, kada su uveli Eriku u pratnji jedne policajke.
Adam je po ao prema Eriki ra irenih ruku. Ona je, tako se inilo, bila iznenaena to ga v
idi. Ja im nisam rekla da te pozovu. Nisam tebe htjela mije ati. Glas joj je bio pro
mukao i zastra en.
On ree grlei je: Pa, zbog ovakvih situacija i postoje mu evi, zar nije tako?
ef dade znak policajki da izie. Nakon nekog vremena, na efov nagovor, svi posjedaju
.
Gospodine Trenton, za sluaj da vi pomislite da se ovdje radi o nekom nesporazumku,
smatram da bi trebalo da ovo proitate. ef Arenson pru i preko stola jedan papir Adam
u. Bila je to foto-kopija Erikine potpisane izjave, u kojoj je priznala krivnju.
ef je ekao dok Adam proita izjavu, a zatim upita Eriku: Sada vas u prisutnosti va ega
mu a pitam: jeste li bili nagovoreni da to izjavite, i da li je bilo upotrijebljen
o ikakvo nasilje ili prisila?
Erica zatrese glavom.
Vi, dakle, ka ete da je izjava bila potpuno dobrovoljna?
Da. Erica je izbjegavala Adamov pogled.

Imate li se na to po aliti, bilo na postupak ovdje bilo u vezi s policijskim slu benic
ima koji su vas uhapsili?
Opet Erica zatrese glavom.
Glasno, molim vas. Hou da va mu uje.
Ne, ree Erica. Ne, nemam se na to potu iti.
Gospoo Trenton, ree ef, htio bih vam postaviti jo jedno pitanje: ne morate odgovorit
ali biste meni time pomogli, a mo da i va em mu u. Ja vam obeavam da va odgovor, kakav g
od bio, nee imati nikakvih posljedica.
ISSfc
"tsseses

Erica je ekala.
Jeste li ikada prije ne to ukrali, gospoo Tren-ton? Mislim u novije vrijeme u istoj
vrsti okolnosti kao danas.
Erica je oklijevala. Tada tiho ree: Da.
Koliko puta?
Adam ree: Rekli ste jedno pitanje i ona je odgovorila.
ef Arenson uzdahne. Dobro. Neka bude.
Adam je vidio da ga je Erica zahvalno pogledala, a onda se upitao da li je pogri
je io kad se umije ao. Mo da bi bilo bolje da sve izie na vidjelo, budui da je ef ve ob
da je sigurna. Tada Adam pomisli: mjesto za daljnja otkria je kod kue, kad njih dv
oje ostanu sami.
Ako mu Erica htjedne rei. To nije bilo sigurno.
Ni sada Adam nije znao to e on i Erica uiniti kada dou kui. Kako da prihvati injenicu
da mu je ena kradljivka?
Odjednom ga obuze srd ba: kako mu je Erica mogla to uiniti?
Tada je ef Arenson strogo ukorio Eriku, a ona je ukor prihvatila.
ef je nastavio: U ovome pojedinanom, zasebnom sluaju, zbog dru tvenoga polo aja va ega
i zbog nesretna uinka koji bi istraga proizvela na vas oboje, nagovorili smo trgo
vinu da ne preda tu bu, a ja sam odluio da ni ta dalje ne poduzimam.
Adam ree: Znamo da je to va a ideja, efe, i zahvalni smo vam.
ef Arenson se nakloni u znak priznanja. Ima to katkada prednosti, gospodine Trento
n, kada umjesto jedne jedine velike, gradske policije postoje mjesne prigradske
policijske snage. Mogu vam rei: da se to dogodilo u samome gradu, uz gradsku poli
ciju, ishod bi bio posve drukiji.
Ako to ikada bude u pitanju, moja ena i ja emo biti najjai pobornici mjesne policije
.
ef se pretvarao kao da je to preuo. Politika taktika, mislio je, ne smije biti prev
i e uoljiva, premda je dobro to je stekao jo dvoje koji e podr avati mjesnu samostalnos
. Jednog bi se dana taj Trenton
mogao pokazati kao jak saveznik, ako se bude popeo tako visoko kako mu proriu. ef
je volio biti ef. On je namjeravao uiniti sve to mo e da bi to i ostao do umirovljenj
a, a ne da postane nekakav podruni kapetan
to bi se dogodilo u gradskoj policiji k
oji prima nareenja iz sredi ta.
On kimne glavom, ali ne ustane nema smisla pretjerivati
kada su Trentonovi odlaz
ili.
Smokev Stephensn nije vi e bio u hodniku, nego je ekao vani u kolima. Kada su Adam i
Erica izi li iz policijske zgrade, on izie iz kola. Bio je ve mrak. Ki a je prestala.
Dok je Adam ekao da se Smokev pribli i, po la je Erica sama prema mjestu gdje su bila
parkirana Adamova kola. Dogovorili su se da Erikin kabriolet ostave preko noi u
policijskoj gara i i da sutra dou po njega.
Dugujemo ti zahvalnost, ree Adam Smokevju. Moja ena sada nije raspolo ena, ali e ti i
a zahvaliti kasnije. Adama je stajalo napora da bude uljudan, jer je jo uvijek osj
eao gorinu zbog zastupnikove ucjenjivake taktike. Razum mu je, meutim, govorio, da b
i bez Smokevjeve pomoi mogao gore proi.
Tada se Adam sjeti svoje unutra nje srd be na Eriku. Shvatio je da mu je skrivila i
time to ga je izruila na milost i nemilost Smokevju Stephensenu.
Smokev se smijuljio i odlo io cigaru. Nije potrebno da zahvaljujete. Dokle god se t
i bude dr ao svog dijela nagodbe.
Odr at u rije.

Samo jo ne to. Mo da e rei da se to mene ne tie, ali nemoj biti previ e krut prema sv
i.
Ima pravo., ree Adam, to se tebe ne tie.
Automobilski zastupnik nastavi ne osvrui se na Adamove rijei: Ljudi ine udne stvari,
ada za to imaju udne razloge. Katkada je vrijedno ulo iti malo truda, da se pronae k
oji su to razlozi.
Ako mi ikada ustreba psiholog amater, pozvat u tebe. Adam se okrene. Laku no!
Smokev ga je zami ljeno promatrao kako odlazi.
-Mm
Pre li su V2 pola puta do Quarter Lakea.
Ni ta nisi rekao, ree Erica. Zar nee ni ta rei? Gledala je ravno naprijed, i premda
las zvuao umorno, imao je prizvuk prkosa.
Sve to imam rei mogu sa eti u jednu rije: za to? Dok je vozio, Adam se borio da zadr i
t nad svojim negodovanjem i srd bom. Sada je oboje probilo: Za ime bo je! Za to?
To sam i ja sebe pitala.
Dobro, pitaj se opet i gledaj, ako mo e , da da nekakav razuman odgovor. Bio proklet,
ako ja mogu dati takav odgovor.
Ne mora vikati.
Ti ne mora krasti.
Ako se budemo samo svaali, ree Erica, neemo daleko doi.
Ja samo elim doi do odgovora na jedno jednostavno pitanje.
A to je pitanje: za to?
Tono.
Ako ba mora znati, ree Erica, zapravo sam u tome u ivala. Smatram da e te to ogorit
Da, to me paklenski ogorava.
Ona nastavi, glasno razmi ljajui, kao da obja njava samoj sebi: U stvari nisam eljela d
a me uhvate, ali me uzbuivalo saznanje da bi se to moglo dogoditi. To je itavu stv
ar inilo uzbudljivijom, na neki nain britkijom. Osjea se na neki nain kao kada popije
koju a icu previ e. U stvari, kad su me uhvatili, bilo je stra no. Mnogo gore nego i ta t
sam u svojoj ma ti zami ljala.
Dobro, ree Adam, bar smo krenuli s mrtve toke.
Ako nema ni ta protiv, to bi za veeras bilo sve. Vidim da sprema mno tvo pitanja, a sma
ram da ih ima pravo postavljati. Ali da li bismo mogli preostala pitanja ostaviti
za sutra?
Adam pogleda u stranu. Vidio je da je Erica naslonila glavu otraga na naslon i z
aklopila oi. Izgledala je mlada i ranjiva i umorna. Odgovorio joj je: U redu.
Ona ree, tako tiho da se morao naprezati da uje: I hvala to si do ao. Istina je to sam
rekla nisam htjela poslati po tebe, ali sam bila sretna kad si bio tamo.
On pru i ruku i polo i je na njene ruke.
Rekao si ne to Erica je govorila pospano, kao iz neke daljine, o tome da smo poeli. K
d bismo bar mogli posve iznova poeti.
U kojem smislu?
U svakom smislu. Uzdahnula je: Znam da ne mo emo.
Adam ree bez razmi ljanja: Mo da mo emo. To je udno, mislio je, da je ba danas Perceva
vvesant predlo io jedan nain.
Sir Perceval i Adam zajedno su dorukovali u gradu u hotelu Hilton, gdje je Perce
odsjeo.
Adam nije razgovarao s Erikom od pro le veeri kada su se vratili kui. Ona je bila is
crpljena i legla je u krevet, odmah zaspala i jo uvijek je spavala zdravim snom k
ada je on rano ujutro po ao od kue i odvezao se u grad. Pomi ljao je da je probudi, o
dluio protivno, a onda mu je na pola puta do mjesta sastanka za doruak bilo krivo t
o to ipak nije uinio. Vratio bi se natrag, da Perce nije morao jo tog prijepodneva
odletjeti u New York zbog toga su pro le veeri telefonom ugovorili ovaj sastanak;
osim toga, odjednom je Perceov prijedlog izgledao vredniji pa nje i va niji nego to j
e bio dan prije.
Jednu je stvar Adam pro le noi primijetio, a to je bilo da je Erica, kad je i la spav
ati sama u gostinsku sobu, kako je inila pro li mjesec, ostavila otvorena vrata, i
jo uvijek su bila otvorena, kad je on to jutro na prstima u ao unutra.
Sada je odluio da za jedan sat nazove kuu. Onda e, ako Erica bude eljela razgovarati
, promijeniti dnevni red u uredu i dio popodneva provesti kod kue.

Za vrijeme jela Perce nije naveo razgovor na temu to su je prekinuli prethodnoga

dana; nije to uinio ni Adam. Perce je kratko upitao Adama za njegove sinove Grega
i Kirka, onda su razgovarali o supersprovodnicima podruju na kojemu se mala znanstvena kompanija nadala da e uspjeti prodrijeti
.
Ima ne to izvanredno kod tih vodia, stari moj, a to je da javnost i tampa o njima zna
ju tako malo. Perce je pijuckao svoju mje avinu cejlonskog i indijskog aja, to je don
io sa sobom u limenkama i pripremao svuda gdje bi se na ao.
Kao to vjerojatno znate, Adame, supervodi je metal ili ica koja e nositi pun elektrin
naboj bez ikakva gubitka.
Adam je kimnuo glavom. Kao svaki student fizike osmoga stupnja, znao je da sve s
ada nje ice i elina u ad uzrokuju najmanje petnaest postotaka gubitka energije, zvane o
por.
Tako bi rad vodia bez otpora, ree Perce-val, revolucionirao sve sisteme elektrine ene
gije u svijetu. To bi meu ostalim stvarima uklonilo slo eni, skupi prijenosni ureaj
i osiguralo fantastine koliine energije uz nevjerojatno niske tro kove. Taj je razvo
j do sada spreavala injenica da bi supervodii radili samo uz vrlo niske temperature
oko 4,50 stupnjeva Fahrenheita ispod nule.
Adam ree: To je prilino hladno. Upravo tako. Zato znanstvenici posljednjih g
odina sanjaju o vodiu koji e funkcionirati uz sobnu temperaturu.
Ima li nade da to nee ostati samo san? Perce se zamislio prije nego to je odgovorio.
Poznamo se prilino mnogo godina, stari moj. Jesi li ikada do ivio da ja pretjerujem
?
Ne, ree Adam. Prije obratno. Uvijek si bio suzdr i jiv.
Jo uvijek sam takav. Perce se nasmije i i popije malo aja, zatim nastavi: Na a grupa n
prona la vodi sa sobnom temperaturom, ali su nas stanovite pojave
plod pokusa koje
smo izvr ili
uzbudile. Ima dana kada se pitamo, nismo li mo da vrlo blizu toga.
I ako jeste??
Ako jesmo, ako je to pravi put, nema ni jednoga podruja suvremene tehnologije koje
ne bi osjetilo u-inak toga i bilo pobolj ano. Dopusti da ti navedem dva primjera.
Adam je slu ao, sve vi e oaran.
Neu ulaziti u sve one pretpostavke o magnetskom polju, ali ima ne to to se zove super
vodljivi prsten. To je ica koja e uskladi titi elektrinu struju u velikim koliinama i
dr ati je netaknutu, i
ako rije imo jo jedan problem, bit emo na cilju. To e omoguiti
ijenos ogromnih koliina elektrine energije s mjesta na mjesto, kamionom ili laom il
i zrakoplovom. Zamisli, kako bi bila korisna u pustinji ili d ungli, kad bi tamo d
oletjela u paketu bez generatora i uz mogunost da stignu i daljnje po iljke. I mo e li
predoiti jo jedan supervodljivi prsten, onaj u kolima na elektrini pogon, koji bat
eriju ini nesuvremenom kao to je i ak u ulju?
Kad ve pita , ree Adam, te ko mi je tako ne to zamisliti.
Perce ga podsjeti: Nema dugo od vremena kad je ljudima bilo te ko zamisliti atomsku
energiju i putovanje u svemir.
Istina je, pomisli Adam, zatim ree: Rekao si ,dva primjera'.
Da, rekao sam. Jedna je od zanimljivih stvari kod supervodia to to je dijamagnetian
to jest, ako se upotrijebi u vezi s obinijim magnetima, mogu se pojaviti neizmjer
no jake otporne sile. Vidi li te mogunosti, stari moj? metali u kojoj god vrsti ma i
nerije, smje teni tijesno jedni uz druge, a da se nikada stvarno ne dodiruju. Oevid
no je da emo imati le ajeve bez trenja. I ti bi mogao graditi takva kola, kod kojih
se metalni dijelovi ne bi dodirivali
dakle, gdje ne bi bilo tro enja. To su samo
poetne mogunosti. Slijedit e druge bez kraja.
Bilo je nemogue da se ne usvoji pone to od Per-ceova uvjerenja. Od svakoga bi drugo
g Adam veinu stvari primio ili kao znanstveno ma tanje ili kao mogunost u dalekoj bu
dunosti. Ali ne tako i od Percea Stuvvesanta, koji je na izrazito znanstvenim pod
rujima pokazao izvanredno dobro rasuivanje i uspjehe.
Sreom, rekao bih, nastavi Perce, na oj je grupi po lo za rukom da se na podrujima koja
m spomenuo, kao i na drugima, kree ne svraajui pa nju na sebe. Ali uskoro e je privui,
mnogo pa nje. To je daljnji razlog za to si nam ti potreban.
V*
Adam je napregnuto razmi ljao. Perceovva su ga izlaganja i misli uzbudile, premda
nije bio siguran da e to uzbuenje biti tako veliko i trajno kao ono koje je do ivlja

vao u radu na kolima s Orionom i Farsta-rom, na primjer. I u ovom mu je trenutku

pomisao da vi e ne bi pripadao automobilskoj industriji bila te ko prihvatljiva. Al
i bilo je ne to u onome to je Perce juer rekao o probijanju novih staza, osvajanju s
vje ega tla.
Adam ree: Ako toj stvari ozbiljno pristupimo, zahtijevat u da odem u San Francisco
i porazgovaram s ostalim tvojim ljudima.
To bi nas vrlo obradovalo, moj stari, i ja mislim da to to prije uini . Perce ra iri ru
e kao da se ispriava. Uistinu, mo da nee sve to sam opisao ispasti onako kako se nadam
o, niti je prodor ikada prodor, dok se ne izvr i. Ali bit e va nih, uzbudljivih stvar
i; toliko znamo zasigurno i to ti obeajem. Sjea li se one izreke .Postoji plima i o
seka u ljudskim poslovima, koji ako pogodi plimu...' i tako dalje.
Da, ree Adam, sjeam se.
Pitao se to e biti s usklaivanjem, plimom i osekom, izmeu njega i Erike.
25.
Rollie Knight se u mjesecu veljai poeo zapleta ti u organizirani kriminal u tvorni
ci. Poelo je u onom tjednu kada je vidio kako Frank Parkland
kojemu se Rollie got
ovo divio prima mito, posljedica ega je bila Rolliejeva izjava Mayi Lou: Na itavom
ovom irokom svijetu nema niega drugog osim govana.
Rollieju se u poetku njegovo sudjelovanje inilo dosta beznaajnim. Poeo je time to je
svaki dan primao i zapisivao oklade na podruju sastavi jaonice gdje je radio. Rol
lie je novac i ute okladne listie predavao skladi taru Daddy-o Lesteru, koji ih je p
roslijedio dalje do jedne kladionice u gradu. Prema nekim primjedbama koje je sl
uajno uo, Rollie je nagaao da je isporuka sakupljenih oklada povezana s kamionima r
obe koji su izlazili iz pogona i ulazili.
Frank Parkland, koji je jo uvijek bio Rolliejev predradnik, nije mu pravio nepril
ika zbog povremena napu tanja radnoga mjesta, to je zahtijevalo skupljanje oklada.
Dokle god su napu tanja radnog mjesta bila kratkotrajna i ne preesta, ubacivao je P
arkland bez prigovora priuvnoga radnika; inae bi blago opomenuo Rollieja. Jasno se
vidjelo da predradnik i dalje prima mito.
Tako je bilo u veljai. U svibnju je Rollie radio za lihvare i naplaivae ekova
dvije
ilegalne organizacije u tvornici, koje su se meusobno isprepletale.
Povod za tu njegovu novu aktivnost je bio taj to je i ori sam posudio novaca i im
ao pote koa oko plaanja. Osim toga, novac koji je Rollie zaraivao na svom poslu, a ko
ji je u poetku predstavljao itavo blago, odjednom vi e nije bio dostatan da podmiri
tro kove Maye Lou i njegove. Tako je sada Rollie druge nagovarao da posuuju novac i
pomagao je kod naplaivanja zajmova.
Takvi su se zajmovi olako uzimali i davali
uz lihvarske kamate. Tvorniki bi radni
k na poetku tjedna posudio dvadeset dolara, a na dan isplate na kraju istoga tjed
na bio bi du aji dvadeset pet. Nevjerojatno, potra nja je
ak i zahtjevi za mnogo vee s
vote bila velika.
Na dan isplate bi lihvari
namje tenici kao i svi drugi
postali neslu beni unovavatelj
i ekova u tvornici, dajui novac za ekove svakome tko je to elio, ali hvatajui prije s
vega one koji su im dugovali novaca.
Provizija za unovenje eka iznosila je neobine svote. Ako je ek glasio na 100,99, lih
var bi uzeo onih 99 centi, premda je njegova minimalna pristojba bila 25 centi.
Zbog ra irenosti i injenice da je isplaiva ekova osim te pristojbe ubirao i kamate, ta
je djelatnost donosila mnogo novaca pa nije bilo ni ta neobino za ovjeka koji je li
hvario ekovima da nosi uza se i po dvadeset tisua dolara gotovine. U tim bi sluajev
ima unajmljivao druge radnike za svoje tjelesne uvare.
Kada bi netko digao zajam, bilo mu je najpametnije ne zanemarivati vraanje duga.
Tko god ne bi tako uinio, na ao bi se sa slomljenom rukom ili nogom, ili jo gore a j
o bi uvijek dugovao i novac, pa ako ga i opet ne bi platio, slijedile su nove kaz
ne. Malo je bilo sretnika, poput Rollieja, kojima je bilo dopu teno da kamate djel
omino odrade u slu bi lihvarima. Ipak, i takvi su jo uvijek morali vratiti glavnu sv
otu.
Tako je Rollie Knight u sve radne dane, a osobito na dane isplate, bio posrednik
za prelijevanje novaca od
pozajmica i ekova u oba smjera. Usprkos tome i dalje je oskudijevao u novcu.
U lipnju je poeo preprodavati droge.
Rollie to nije elio. Sve se vi e zapletao u kriminal u tvornici, imao je osjeaj da j

e u to uvuen protiv svoje volje jer se izlagao opasnosti da ga otkriju, u-hapse i

ega se stalno pla io
vrate natrag u zatvor s osudom na dug rok. Drugi, koji jo nisu
bili ka njavani, premda je njihova djelatnost bila nezakonita, nisu bili u toliko
j opasnosti kao on. Ako ih uhvate i optu e, s njima e postupati kao s prijestupnici
ma koji su prvi put pogrije ili. S Rolliejem nije bilo tako.
Sve vei strah koji ga je zbog toga obuzimao bio je uzrokom njegova neraspolo enja i
zabrinutosti. One noi
takoer u lipnju kad se u stanu Rollieja i Maye Lou snimao f
ilm Automobilski grad, Leonard Wingate, ovjek iz personalnog odjela u kompaniji,
o-pazio je da je Rollie duboko zabrinut, ali tada o tome nisu razgovarali.
Rollie je, otprilike u to vrijeme, takoer otkrio, kako se mnogo lak e splesti s raz
bojnicima nego ih se otarasiti. To je Rollieju dao na znanje Big Rufe, kad je Ro
llie prigovorio, po to je obavije ten da e od sada biti karika u lancu kojim se u pog
one dopremala marihuana i LSD i preko kojeg se dijelila droga.
Prije nekoliko mjeseci, kad su obojica stajali jedan pokraj drugoga u zahodu, up
ravo je Big Rufe pristupio Rollieju i nabacio ne to o regrutiranju u tvorniki krimi
nal. A sada, kad se to ostvarilo, bilo je jasno da Big Rufe sudjeluje u veini pos
tojeih protuzakonskih djelatnosti.
Meni ne treba ni ta od tog va eg kolaa, uporno je odbijao Rollie, kad se govorilo o trg
ovini drogama.
Naite za to drugog kretena, jeste li uli?
Bilo je to u vrijeme odmora, a razgovarali su iza reda skladi nih sanduka pokraj
tekue vrpce za sastavljanje, za tieni od pogleda drugih. Big Rufe se namr tio.
Smrdi po strahu. Mo da.
Gazda ne voli pla ljive momke. To ga ivcira. Rollie je bio dovoljno pametan da ne pit
a tko je taj gazda. Bio je uvjeren da on postoji vjerojatno
4*;
Ll
! *:
negdje izvan tvornice
isto kao to je bilo jasno da postoji neka organizacija, za t
o je Rollie nedavno dobio dokaz.
Jedne noi, kad je svr ila njegova smjena, on i grupica njegovih drugova umjesto da
odu kui ostali su unutar tvornikih zidova. Unaprijed su bili opomenuti da se kreu j
edan po jedan i to je mogue ne-primjetnije dou na prostor za staro eljezo i karam-bo
lirana kola. Kad su do li, ekao je tamo jedan kamion i jedna je grupa utovarivala d
rvene i kartonske kutije, koje su ve bile tu naslagane. Rollieju je bilo jasno da
je to to se utovaruje nova, neiskori tena roba, nikakvi otpaci. Bilo je tu guma, r
adio-prijemnika i ureaja za hlaenje u kutijama i nekoliko te kih drvenih sanduka koj
e nije bilo mogue utovariti bez dizalice
bili su obilje eni kao da sadr e transmisije
.
Prvi je teretnjak oti ao, do ao je drugi, i tovarilo se tri sata, otvoreno, premda j
e ve bila pala no, a u tom je dijelu pogona bilo nou malo prometa, svjetla su bli-j
e tala. Istom je pred svr etak Big Rufe, koji se vi e puta pojavljivao i i ezavao, uzruja
no pogledavao oko sebe i po urivao ih. urili su i na kraju je i drugi teretnjak oti a
o i svi su oti li kui. Rollieju su platili dvjesta dolara za tri sata to je pomogao
ukrcavati tovar, koji je oito bio dobra lovina ukradene robe. Isto je tako bilo j
asno da je pozadinska organizacija bila vrsta i opse na, a moralo je biti i podmiiva
nja, da bi teretnjaci nesmetano u li u tvornicu i izi li. Kasnije je Rollie saznao d
a se transmisija i druga roba jeftino prodaju u nekim od mnogih prodavaonica vrue
robe u okolici Detroita i Clevelanda; takoer i to da je takvo izno enje robe preko d
vori ta za staro eljezo samo jedan od mnogih putova.
ini mi se da si se ti time to mnogo zna uvalio u nevolje, rekao je Big Rufe, kad su o
n i Rollie razgovarali iza skladi nih ormara. I to bi uzrujalo velikog gazdu, pa ak
o bi mu se uinilo da si odluio da vi e ne dr i s nama, vjerojatno bi priredio malu zaba
vu na parkirali tu.
Rbllie je razumio poruku. U posljednje je vrijeme bilo toliko pretuenih i zadavlj
enih na ogromnim tvornikim parkirali tima da su i uvari na svoje obilaske
uvijek i li u parovima. Upravo su prekjuer jednog mladog crnog radnika isprebijali
i opljakali bio je tako divljaki isprebijan, da je u bolnici jo uvijek lebdio izmeu
vota i smrti.
Rollie se tresao.

Big Rufe pljune na pod i promrmlja: Da-a, ovjee, na tvom mjestu ja bih ipak o tome
razmislio.
Na kraju je Rollie pristao da preprodaje drogu, djelomino zbog prijetnje Big Rufe
a, ali takoer i zato to mu je oajniki bio potreban novac. Poslije druge zapljene nje
gove plae u lipnju do ao je strogi financijski program Leonarda VVingatea, koji je
Rollieju i Mayi Lou ostavljao jedva toliko da mogu ivjeti i ni ta im nije ostajalo
za otplaivanje drugih pozajmica.
U stvari je to s drogom i lo lako, tako lako da se pitao nije li se ipak uzalud to
liko brinuo. Bio je zadovoljan to se radilo samo o marihuani i LSD-u, a ne o hero
inu, to je bilo opasnije prodavati. Svakako po tvornici je cirkulirao i heroin i
on je poznavao u i-vatelje. Ali u u ivatelje heroina se nikad ne mo e pouzdati, lako ih
je bilo uhvatiti, a na saslu anju su obino odavali svoga dobavljaa.
S marihuanom je, naprotiv, bilo lako. FBI i mjesna policija su
u povjerenju
saopi
li upravama automobilskih kompanija da se nee obazirati na ras-paavanje marihuane
gdje se radi o manje od jedne funte te droge. Uzrok je tomu bio jednostavan prem
alo istra itelja. Ta je obavijest procurila, tako da su Rollie i ostali pazili da
unose u tvornicu samo male koliine odjednom.
I samoga je Rollieja iznenadilo koliko je ra ireno u ivanje marihuane. Otkrio je da
je vi e od polovine ljudi koji su radili oko njega pu ilo dvije do tri cigarete na d
an, a mnogi su priznavali da ih samo ta droga dr i. Za ime Krista, tvrdio je jedan o
d redovitih kupaca, da ovjek nema trave, kako bi podnio ovaj u as? Rekao je da mu ve j
edna polovica cigarete daje snage koja traje po nekoliko sati.
Rollie je uo kad je jedan drugi radnik rekao predradniku, koji ga je opomenuo, je
r je bilo vidljivo da u iva marihuanu: Da najurite s posla sve one koji pu e travu,
tko bi vam ovdje proizvodio kola?
Rollieju je preprodavanje droge donosilo i to da je mogao namirivati raune kod li
hvara, a da mu jo ostane koji novi, koji bi iskoristio da i sebi pribavi drogu. Ust
anovio je da je istina da se dan na tekuoj vrpci za sastavljanje lak e podnese ako
si u zanosu, a da ti ipak uspijeva obavljati svoj posao.
Rollieju je uspjelo raditi tako da je Frank Park-land uvijek bio s njim zadovolj
an, usprkos njegovim posebnim djelatnostima, koje su mu u stvari oduzimale malo
vremena.
Budui da nije dugo radio u tvornici, bio je bez posla dva od ona etiri tjedna, kad
je u pogonu bio obustavljen posao, da bi se izvr ile promjene potrebne za proizvo
dnju Oriona, a ponovno su ga uzeli na posao, kad su prvi Orioni krenuli niz vrpc
u.
Orion je kod njega pobudio ivo zanimanje pa ga je, kad se vratio kui nakon prvog d
ana rada na njemu, opisao Mayi Lou kao uspaljene kotae! inilo se da je na Rollieja d
jelovao i seksualno, jer je dodao: Spremi se na posao noas, na to je May Lou zahihot
ala, a kasnije je tako i b'ilo. Kod toga je Rollie najvei dio vremena mislio na k
otae i na koji bi nain i on sam do ao do Oriona.
inilo se da sve dobro ide i za neko je vrijeme Rollie Knight gotovo zaboravio na
svoj kredo: Ni ' nije zauvijek.
Sve do posljednjega tjedna u kolovozu, kad je imao razloga da se toga sjeti.
Poruka Big Rufa stigla je Rollieju na njegovu radnom mjestu preko skladi tara Dadd
vo Lestera. Slijedee e noi u akciju. Rollie je sutradan po isteku svoje smjene mora
o ostati u tvornici. Dotle e primiti jo neke upute.
Rollie zijevne u lice Daddvju: Idem se ispisati iz knjige zadu enja.
Pametan si, dobaci mu natrag Daddy-o, ali meni nemoj fulirati. Bolje ti je da se po
javi .
I Rollie je znao da je tako i, kako je prilikom posljednjega pothvata poslije sm
jene na lak nain do ao do dvjesta dolara, mislio je da e tako biti i sutra. Meutim, u
pute koje je primio sutradan, jedan sat prije zavr etka radnog dana, nisu bile ono
to je oekivao.
Trebalo je da Rollie
kako ga je obavijestio Daddy-o
ne uri da napusti sastavljaon
icu, da se zadr ava u blizini dok nona smjena ne pone raditi, pa da onda doe u prosto
riju za presvlaenje i pranje, gdje e se sastati s ostalima, meu kojima e biti i Dadd
y-o i Big Rufe.
Tako je Rollie, kad je kre tavi zvuk sirene navijestio prestanak rada, umjesto da
se pridru i onima koji su mahnito nasrnuli na izlaze prema parkirali tima i autobusn

im stanicama, odgegao i zaustavio se kod automata da kupi coca-colu. To je traja

lo du e nego obino, jer je rad automata privremeno bio zaustavljen dok su dva sakup
ljaa iz prodajne kompanije vadila iz njih novac.
Rollie je gledao kako se bujica srebrnih novia ulijeva u vree od jedrenine. Kad je
jedan automat opet proradio, kupio je pie, priekao jo nekoliko minuta i onda se upu
tio prema prostoriji gdje su se namje tenici prali i presvlaili.
Prostorija je bila sumorna i nalik na spilju, s vla nim cementnim podom, i uvijek
je zaudarala po mokrai. Niz velikih kamenih praonika
ptije kupke bija e postavljeno
kolo, i uz svaki je dvanae-stak ljudi stajalo i, kao da se samo po sebi razumije
, istodobno se pralo. Ormari, koljke za mokrenje, zahodi bez vrata, zgurani su u
ostatak prostora.
Rollie isplahne ruke i lice na jednoj ptijoj kadi i obri e se papirnim ubrusom. Bio j
e sam u praonici, jer je dnevna smjena ve oti la, a vani je nova smjena poinjala rad
. Radnici te smjene e uskoro poeti dolaziti ovamo, ali sada jo ne.
Otvorila su se jedna vanjska vrata. U ao je Big Rufe, kreui se vrlo tiho za ovjeka nj
egove veliine. Mr tio se i gledao na sat. Big Rufe je imao zasukane rukave, a na ru
ci, koju je digao, mi ii su mu bili napeti. Kad mu je Rollie pristupio, pokretom ru
ke mu je naredio da uti.
Poslije samo nekoliko sekundi u ao je Daddy-o Le-ster kroz ista vrata kao i Big Ru
fe. Mladi je Crnac bio zadihan kao da je trao; elo i o iljak koji se protezao preko
cijeloga lica, sjali su mu se od znoja.
-t%..
Big Rufe ree optu ujui: Rekao sam ti da ih po uri ...
I jesam! Zakasnili su. Neprilike na jednom mjestu. Ne to je zaglavilo, trebalo je v
i e vremena. Dad-dy-o je govorio krije tavim glasom i uzrujano, nije bilo njegova uob
iajenog epirenja. Gdje su sada?
Ju na kafeterija. Leroy ih dr i na oku. S njim emo se nai gdje smo rekli.
Ju na je kafeterija posljednja stanica onih momaka. Big Rufe ree drugima: Hajde da p
o urimo! Rollie se nije maknuo s mjesta. Kamo da po urimo? I to?
Sada mora brzo misliti. Big Rufe je govorio tiho, pogleda uprta na vanjska vrata. Uz
imamo lovu momcima od automata. Sve je isplanirano uspjeh nam je siguran. Oni no
se krupan tovar, mi imamo etvoricu momaka prema njima dvojici. Dobit e svoj dio.
Ne elim ga! Ne znam dovoljno.
Htio
ne htio, dobit e ga. A dobit e i ovo. Big Rufe utisne Rollieju u ruku revolver
atke cijevi.
On se pobuni: Ne!
U emu je razlika? Ve si sjedio zbog oru ane pljake. Nosio ili ne nosio oru je, jednako
roi. Big Rufe grubo gurne Rollieja ispred sebe. Kada su napustili prostoriju za pr
esvlaenje i pranje, Rollie nesvjesno zatakne revolver za pas svojih hlaa, tako da
se ne vidi.
urili su se kroz tvornicu, koristei se zaobilaznim putovima i izbjegavajui mogunost
da ih netko opazi, to nije bilo te ko za nekoga tko je dobro poznavao raspored pros
torija. Premda Rollie jo nikada nije bio u ju noj kafeteriji, koja je bila malena i
koju su posjeivali nadglednici i'predradnici, znao je gdje se nalazi. Vjerojatno
je imala ureaj s automatima kao i prostorija za namje tenike, gdje je on kupio coc
a-colu.
urei se s drugima, Rollie upita preko ramena: Za to ja?
Mo da nam se svia , ree Big Rufe. Ili mo da gazda misli, to se brat dublje upetlja, t
nja mogunost da izvrda.
I gazda je u tome?
Rekao sam ti da je ovaj zahvat organiziran. Promatrali smo te momke od automata m
jesec dana. Uope mi nije jasno za to ih do sada nitko nije ude-sio.
Posljednja je tvrdnja bila la .
Nije bilo te ko razumjeti
bar ne za one koji su sve znali
za to sakupljae novaca iz a
utomata do sada nitko nije uznemirivao. Big Rufe je bio jedan od obavije tenih; do
bro je znao da se on i druga trojica u ovome asu izla u izvanrednoj opasnosti. No,
bio je spreman da je prihvati i prkosi joj.
Rollie Knight nije o tome ni ta znao. Da je znao ono to mu Big Rufe nije rekao, okr
enuo bi se i pobjegao bez obzira na posljedice.

Radilo se o tome: prodaju preko automata kreditirala je i vodila mafija.

Mafija iz Wayne Countyja u Michiganu, u kojem se nalazi Detroit, ima irok krug dj
elatnosti, od izrazita kriminala, kao to su ubojstva, do poluzakonitih poslova. N
a tom je mjestu ime mafija prikladnije nego Cosa nostra, jer joj sr sainjavaju obitel
i sa Sicilije. Ono polu takoer je prikladno, jer je u svakom poslu kojim upravlja m
afija bilo barem ne to uzgrednih lopov tina
pretjeranih cijena, zastra ivanja, mita, t
jelesnog nasilja, podmetanja po ara.
Mafija je jaka u tvornicama detroitske industrije, ukljuujui i tvornice automobila
. Ona upravlja klaenjem na brojeve, kreditira i nadzire veinu lihvara, a od drugih
uzima dio zarade. Ta se organizacija nalazi iza najveeg broja velikih kraa u tvor
nicama, i poma e kod rasprodaje ukradene robe. Njezina ticala ulaze u tvornice pre
ko po izgledu zakonitih djelatnosti, kao to su servisne i nabavne kompanije, koje
su obino samo pokrie za druge djelatnosti ili sredstvo za prikrivanje prihoda. Nj
eni prihodi u dolarima bez sumnje iznose godi nje desetke milijuna.
Meutim, posljednjih je godina u redovima detroitske mafije izbila borba za vlast,
jer se poglavica mafije, koji je ivio izdvojeno u Grosse Pointeu, uslijed
starosti tjelesno i du evno pribli avao kraju. A budui da se drugo krilo u borbi za m
o sastoji od samih Crnaca, nazvana je u Detroitu kao i drugdje
crnom mafijom.
Tako se borba Crnaca unutar mafije za priznavanje i jednakost odvija usporedo s
dostojnijom opom borbom Crnaca za graanska prava.
Jedna elija crne mafije, pod vodstvom jednog borbenoga Crnca izvana, koji je osta
o sakriven, i s Big Rufeom kao njegovim opunomoenikom unutar tvornice isku avala je
i prkosila ustaljenom redu u obitelji. Prije nekoliko mjeseci je poelo prodiranje
u zabranjena podruja
zasebna kladionica na brojeve i poveano lihvarenje crne mafij
e, koja se irila po sredi tu grada i u industriji, po tvornicama. Druge su operacij
e obuhvaale organiziranu prostituciju i ucjene sa za titom. Sve je to zadiralo u podr
uja na kojima je nekada nja vlast obitelji bila potpuna.
elija crne mafije oekivala je odmazdu i ona je do la. Dva su crna lihvara napali u s
tanovima, isprebijali
jednoga su tukli pred oima prestravljene ene i djece a zatim
i opljakali. Ubrzo su zatim organizatora kladionice na brojeve, pripadnika crne
mafije, presreli i izudarali revolverom, kola mu prevrnuli i spalili, popise uni t
ili i uzeli mu novac. Bilo je jasno da su svi ti napadi djelo mafije, sudei po nj
ihovoj okrutnosti i drugim oznakama, koje su rtve i njihovi saveznici i trebali
prepoznati.
Sada se crna mafija odluila na protuudarac. Pljaka koju e izvr iti nad sabiraima novac
a trebalo je samo da bude jedan od pola tuceta protunapada, koji su svi bili odr
eeni za danas i predstavljali dokaz snage u borbi za premo. I poslije e biti jo obos
tranih osveta, dok se ne zavr i rat unutar bijelo-crne mafije, ako se ikada i zavr i
.
I kao u svakom ratu, borci i druge rtve bit e samo pioni, potro na roba.
Rollie Knight, Big Rufe i Daddy-o do li su kroz podzemni hodnik i stajali na dnu m
etalnih stepenica. Ravno iznad njih bilo je odmori te izmeu katova, a vrh se stepen
ica nije vidio.
Big Rufe tiho zapovjedi: Stani ovdje!
Pojavilo se jedno lice oiju uprtih dolje preko stu-bi ne ograde. Rollie prepozna Le
rova Colfaxa, estokog crnakog borca, okretna na jeziku, kojeg je viao s grupom oko
Big Rufea.
Big Rufe je i dalje govorio ispod glasa: Oni djet-lii su uvijek tamo?
Aha. Bit e jo dvije-tri minute, izgleda.
Dobro, mi smo na mjestu. Ti se gubi, ali ih slijedi dolje i ostani u blizini. Jas
no?
Shvatio sam. Kimnuv i glavom, Leroy Colfax i ezne iz vida.
Big Rufe mahne Rollieju i Doddy-ou. Ovamo unutra!
Ovamo je znailo u sobicu istaa, koja je bila otkljuana i tolika da su u nju mogla sta
i njih trojica. Kada su u li, Big Rufe ostavi malo od krinuta vrata. On upita Daddvoa: Imate li krinke?
Je. Rollie vidje da je Daddy-o, najmlai meu njima, uzrujan i da dr e. Ali izvadio je i
d epa tri krinke od arapa. Big Rufe uzme jednu i navue je na glavu, dajui znak drugi
ma da uine to isto.
Podzemni hodnik ispred sobice bio je miran, jedino se ula tutnjava daleko gore, g

dje je na tekuoj vrpci radila nova osmosatna smjena. Bilo je lukavo izabrati ba ov
o vrijeme. Za vrijeme none smjene promet u tvornici nikada nije bio tako jak kao
preko dana, a sada je, na poetku rada nove smjene bio jo slabiji nego obino.
Vas dvojica gledajte mene. Krenite, kad ja krenem. Oi Big Rufea su kroz krinku proc
jenjivale Doddy-oa i Rollieja. Nee biti neprilika, ako budemo pazili. Kada momke d
obijemo ovamo unutra, dobro ih sve ite, Leroy je spremio u e. Poka e na dva smot-ka tan
kog utog u eta na podu sobice.
ekali su utei. Kako su sekunde prolazile, Rollie odjednom osjeti rezignaciju. Znao
je da je umoen, da se njegovo suuesni tvo nee promijeniti niti opravdati bilo to da se
dogodi i, ako bude posljedica, on e ih snositi podjednako s drugom trojicom. Nje
gov je izbor bio ogranien, u stvari nije uope bilo izbora, jedino odluke koje su d
onijeli drugi i nametnuli mu ih, kao to je to uvijek bivalo otkad zna za sebe.

1
Iz radnog odijela, koje je imao na sebi, Big Rufe izvue kolt s te kom dr kom. Daddy-o
je imao revolver s kratkom cijevi, kakav je dobio i Rollie. Nerado, Rollie se m
a io za pojas i dohvatio svoj revolver.
Kada je Big Rufe dao znak rukom, Daddy-o se uk-ruti. Jasno se ulo tapkanje nogu n
iz metalne stube i glasovi.
Vrata sobice bila su gotovo zatvorena, sve dok se koraci, sada na poploenom podu,
nisu pribli ili na nekoliko stopa. Onda Big Rufe otvori vrata i sva trojica pod k
rinkama stupe van podignutih revolvera.
Sabirai novca iz automata izgledali su iznenaeni, kao to bi se svatko iznenadio.
Obojica su na sebi imala sive uniforme s oznakama maloprodajne kompanije. Jedan
je imao gustu crvenu kosu i blijedorumeno lice, koje je u tom asu posve poblijedj
elo. Drugi je, te kih onih kapaka, imao lice Indijanca. Obojica su nosila vree od gr
uba platna, prebaene preko ramena, dvije po dvije spojene lancem s lokotom. Oboji
ca su bili razvijeni i kr ni, vjerojatno tridesetih godina, i inilo se da bi se zna
li dobro dr ati u borbi. Big Rufe im za to nije dao prilike.
Upravio je svoj revolver prema prsima crvenoko-soga ovjeka i glavom pokazao prema
sobici istaa. Ulazi tamo, srce! Zapovjedio je i drugom: Ti takoer! Rijei su mu isp
inke od arape zvuale prigu eno.
Indijanac baci pogled iza sebe, kao da e pobjei. Dogodile su se dvije stvari. Vidi
o je etvrtu spodobu pod krinkom Lerova Colfaxa
oboru ana dugim lovakim no em, kako u
rku silazi niza stube i presijeca mu put za bijeg. Istodobno ga je Big Rufe tres
nuo revolverom po licu, i rasjekao mu lijevi obraz tako da je iknula krv.
Rollie Knight pritisne svoj revolver u rebra crve-nokosome ovjeku, koji se naglo
okrenuo, oito u na* mjeri da pomogne svome drugu. Rollie opomene: Stoj! Nee ti uspj
eti! On je samo elio da se to svr i, bez daljnjega nasilja. Crvenokosi se ovjek pokor
i.
Sada su etvorica napadaa gurnula onu dvojicu pred sobom u sobicu.
Crvenokosi se ovjek bunio: Slu ajte, momci, vi ne znate ...
Ku ! Rekao je to Daddy-o, koji kao da je nadvladao svoj strah. Daj mi to! On zgrabi vr
ee od atorskog platna s ramena crvenokosoga i gurne ga tako da je pao natrag preko
otiraa i kablia za vodu.
Leroy Colfax posegne za vreama s novcem drugoga sabiraa. No Indijanac je bio hraba
r usprkos rani na obrazu, koja je krvarila. On navali na Leroya i udari ga kolje
nom u slabine, a lijevom ga akom sna no pogodi u eludac. Zatim digne desnu ruku i st
rgne Leroyu krinku s lica.
Jedan as zurili su jedan u drugoga. Sabira novaca iz automata prosike: Sada u znati t
ko... aaaaaah!
Vrisnuo je sna nim, visokim glasom, koji se pretvori u jecanje i onda se izgubi. P
ao je te ko potrbu ke
na dugi lovaki no koji mu je Leroy abo duboko u eludac.
Isuse Kriste, ree crvenokosi ovjek. Buljio je dolje na oborenu, nepokretnu spodobu,
koja je do maloprije bila njegov drug. Svinje, ubili ste ga!
Bile su mu to posljednje rijei prije nego to se onesvijestio, kad ga je Big Rufe t
resnuo dr kom revolvera po glavi.
Daddy-o, koji je sada drhtao jo vi e nego na poetku, moleivo ree: Zar smo morali to u
ti?
to je uinjeno, uinjeno je, ree Big Rufe. I
njih dvojica su poela. Ali mu se po g

o zakljuiti da je manje siguran u sebe nego u poetku. Podigav i dvije lancem spojene
vree, zapovjedi: Donesi i te druge.
Leroy Colfax ispru i ruku da ih dohvati.
Rollie mu ree: Priekaj!
Izvana su se uli ustri koraci niz metalne stube.
Frank Parkland je ostao u tvornici du e nego obino, jer su predradnici imali sastan
ak u uredu Matta Zaleskog. Raspravljali su o proizvodnji Oriona i nekim pote koama.
Poslije toga je svratio u ju nu kafe-teriju, gdje je za vrijeme ruka bio ostavio v
uneni prsluk i neke osobne papire. Upravo kad je pokupio te stvari i htio izii, uo
je odozdo vrisak i po ao je vidjeti to se dogodilo.
Parkland je bio ve pro ao pokraj zatvorenih vrata sobice istaa, kad mu ne to doprg j,os
ijesti. On se
vrati natrag i vidje ono to je prije zamijetio, ali ega nije odmah postao svjestan
nekoliko lokvica krvi, koje su se irile ispod vrata.
Predradnik je oklijevao. No budui da nije bio pla ljiv ovjek, otvori vrata i ue.
Poslije nekoliko sekundi, s gadnom ranom na glavi, pao je onesvije ten pokraj oboj
ice sabiraa novca.
Tri tijela su prona li otprilike poslije jednoga sata
mnogo vremena nakon to je etvo
rka koju su sainjavali Big Rufe, Daddy-o, Leroy Colfax i Rollie Knight, napustila
tvornicu verui se preko zida.
Indijanac je bio mrtav, druga dvojica jedva ivi.
26.
Matt Zaleski se katkada pitao da li itko izvan automobilske industrije zna kako
se vrpca za konano sastavljanje kola u principu malo promijenila u usporedbi s on
om iz doba prvoga Henrvja Forda. Hodao je uz vrpcu, gdje je nona smjena, koja je
prije jednoga sata zapoela radom, sastavljala Orione
kompani-jina nova kola, koja
jo nisu bila predstavljena u javnosti. Kao i drugim vi im rukovodiocima u tvornici
, ni Mattu Zaleskom radni dan nije svr avao kad bi dnevna smjena oti la kuama. On bi
jo uvijek bio tamo dok se slijedea smjena ne bi smjestila, bavei se neprilikama koj
e su se obino dogaale sve dok ljudi
vodstvo kao i radnici
ne bi upoznali svoj novi
zadatak.
Raspravlji su o nekim poslovima na sastanku pred-radnika, odr anom u Mattovu uredu
odmah poslije smjene radnika. Sastanak je dovr en prije petnaest minuta. Sada je
Matt obilazio
budno nadzirui, tra ei svojim iskusnim okom mjesta gdje bi moglo doi do
pote koa.
Dok je tako hodao, misli su mu se vratile k Hen-ryju Fordu, pioniru veleproizvod
nje automobila na tekuoj vrpci.
U dana nje doba, tekua vrpca za zavr no sastavljanje bila je u svakoj automobilskoj
tvornici neos-V.,
porno onaj dio proizvodnje kola koji je najvi e oaravao posjetitelje. Obino duga jed
nu milju, vizualno je bila vrlo impresivna, jer se moglo prisustvovati jednom inu
stvaranja. Najprije bi bilo sastavljeno nekoliko elinih ipaka, a onda su se one, k
ao oploene, mno ile i rasle, poprimajui poznate oblike poput izlo ena fetusa u utrobi
koja se kree. Postupak je bio dovoljno polagan da ga promatrai mogu pratiti, dovol
jno brz da bi bio uzbudljiv. Kretanje naprijed, poput rijeke, bilo je najveim dij
elom u ravnoj crti, premda tu i tamo u zavijucima i petljama. Meu rastuim kolima s
u boja, oblik, veliina, izgled, ukrasi odavali osobnost i spol zametka. Na kraju,
kad je fetus bio spreman za svijet, kola bi pala na svoje tokove. Naas je okrenut
klju za paljenje, motor bi o ivio
isto tako dojmljiv, kad se prvi put tome prisust
vuje, kao prvi vrisak novoroeneta. I novoroeno bi vozilo pre lo sa snage tekue vrpce n
a svoju vlastitu snagu.
Matt Zaleski je vidio gledaoce kako se tiskaju u tvornici
dolazili su u Detroit
kao hodoasnici divei se postupku i razgovarajui, neuko i s mnogo rijei, o udesima au
omatizirane veleproizvodnje. Tvorniki su vodii, poueni da u svakom posjetiocu vide
mogueg kupca, teatralnim nastupom pojaavali u posjetiocima osjeaj divljenja. Ali je
ironija bila u tome to pogon za zavr no sastavljanje jedva da je bio auto-matizira
n; u biti je to jo uvijek bila staromodna tekua vrpca, na kojoj su se redom vje ali
pojedini dijelovi kao ukrasi na bo ino drvce. U tehnikom smislu je to bio najmanje i
mpresivan dio suvremene proizvodnje automobila. to se tie kvalitete, bio je neurav

note en i nepouzdan, kao divlji barometar. I bio je potpuno podlo an ljudskim pogre ka
ma.
Pogoni u kojima su se proizvodili automobilski, motori, naprotiv, premda su na i
zgled bili manje impresivni, bili su uistinu automatizirani, s dugim nizom zamr en
ih operacija, to su ih vr ili sami strojevi. U veini je motorskih pogona samostalno
radio red do reda slo enih alatki, kojima su upravljali kompjutori, gdje se od lju
di moglo vidjeti samo nekoliko iskusnih alatniara koji bi tu ili tamo ne to pode aval
i. Ako neki stroj ne to nije dobro radio, odmah bi se sam iskopao
i preko sistema za upozoravanje tra io pomo. Inae je radio svoj posao jednoliko, odg
ovarajui u dlaku standardu, i nije se zaustavljao ni za obroke, niti za odla enje u
zahod, niti da bi porazgovarao s nekim drugim, susjednim strojem. Tom se sistem
u moglo zahvaliti to su motori, u usporedbi s ostalim dijelovima automobila, rije
tko zakazivali, osim ako su bili zanemarivani i zloupotrebljavani.
Kad bi stari Henry mogao ustati iz groba, razmi ljao je Matt, i pogledati tekuu vrp
cu za sastavljanje automobila u godini 1970, zabavljalo bi ga kad bi vidio kako
se malo toga promijenilo.
Ovog trenutka nije bilo nikakvih zastoja u produkciji
barem on nije ni ta primjeiva
o i Matt Zaleski se vrati u svoj staklom oblo en ured u polukatu.
Premda je sada, ukoliko je htio, mogao napustiti tvornicu, Matta nije ni ta vuklo
u praznu kuu u Royal Oaku. Pro lo je nekoliko tjedana od one gorke veeri kada je oti l
a Barbara, a meu njima nije bilo ponovnog pribli avanja. U novije je vrijeme Matt n
astojao da ne misli na svoju ker, svraajui misli na druge stvari, kao sada prije ne
koliko minuta na Henrvja For-da; usprkos tomu ona se rijetko udaljavala iz njego
vih misli. elio je da nekako izglade svau i nadao se da e ga Barbara nazvati, ali t
o nije uinila. Vlastiti ponos, kao i uvjerenje da roditelj ne treba da uini prvi k
orak, spreavali su Matta da on nju nazove. Pretpostavljao je da Barbara jo uvijek i
vi s onim dizajnerom, DeLosantom, na to je Matt takoer nastojao da ne misli, ali i
pak je esto na to mislio.
Sjedei za svojim stolom, prelistavao je program sutra nje proizvodnje. Sutradan je
bila sredina tjedna pa e na vrpcu ii mnogi specijalni automobili kola za kompanijske
rukovoditelje, njihove prijatelje i druge dovoljno utjecajne da im se osiguraju
pa ljivije izgraena kola. Predradnici su bili upozoreni na broj takvog specijalnog p
osla, a isto tako i kontrola kvalitete. Plod e svega toga biti osobito bri na pa nja
oko tih posebnih kola. Ljudi koji rade na ureenju unutra njosti kola bit e opomenuti
da pa ljivije nego obino postavljaju oplate, sjedala i unutra nju opre-

mu. Motor i elektrini ureaji bit e u tanine pregledani. Kasnije e ih nadzornici kvali
tete jo jednom podrobno ispitati i narediti dodatni posao ili eventualne popravke
prije isporuke. Specijalni su se takoer nalazili meu onih petnaest do trideset auto
mobila kojima su se svaku veer vozili kui rukovoditelji tvornice da bi, sutradan u
jutro, podnosili izvje taje o pokusnoj vo nji.
Matt Zaleski je znao da i kod specijalnih ima opasnosti, posebno ako su kola kojim
sluajem bila namijenjena nekom od tvornikih rukovoditelja. Uvijek je po koji radn
ik bio kivan na upravu, zbog stvarnih ili umi ljenih razloga, i veselili su se kad
bi im se pru ila prilika da poravnaju raune s gazdom. Tada bi u la u igru ona uvena bo
a bezalkoholnog pia, koja bi bila ostavljena u nekoj upljini poda, i tamo bi se ko
trljala kroz itav vijek trajanja automobila. Neki alat ili komadi kovine poslu io bi
istoj stvari. Jedna se druga podlost sastojala u tome da se poklopac prtlja nika
zatvoren iznutra zavari; vje t bi varilac mogao to izvesti za nekoliko sekundi, ta
ko da bi provukao ruku kroz stra nje sjedalo. Ili bi propustili pritegnuti jedan i
li dva va na vijka. To su bili razlozi zbog kojih su se Matt i drugi poput njega s
lu ili izmi ljenim imenima, kad bi naruili proizvodnju svojih vlastitih kola.
Matt spusti na stol proizvodni program za slijedei dan. Nije bilo potrebno da ga
pregleda, jer je to uinio ve jednom ranije toga dana.
Bilo je vrijeme za polazak kui. Ustajui od stola pomisli opet na Barbaru i upita s
e gdje je ona. Odjednom je osjetio te ak umor.
Silazei s polukata Matt Zaleski primijeti da se ne to dogaa
uo je viku, tapkanje nogu
u trku. Budui da se veina stvari koje su se zbivale u tvornici ticala njega, nesv
jesno je zastao tra ei izvor svega toga. Pokazalo se da je to blizu ju ne kafeterije.
uo je kako netko uzbueno vie: Za ime bo je, pozovite nekoga od Sigurnosti!

Poslije nekoliko sekundi, dok je jurio prema mjestu uzbune, uo je sirene, koje su
se izvana pribli avale.
Jedan ista, koji je otkrio skvrena tijela dvojice sakupljaa novca iz automata i Fran
ka Parklanda, bio je toliko pametan da brzo telefonira. U asu kada je Matt Zalesk
i uo uzvike, koji su potjecali od onih koji su naknadno pristigli na pozornicu, v
e su bila na putu jedna bolnika kola, uvari sigurnosti iz tvornice i gradska polici
ja.
Ipak je Matt stigao do sobice istaa u donjem katu prije ijedne pomoi izvana. Progur
ao se kroz uzbuenu gomilu, koja se tu okupila, i stigao je vidjeti da je jedna od
triju nepominih spodoba Frank Park-land, koga je Matt posljednji put vidio na sa
stanku predradnika prije otprilike sat i pol. Parkland je imao zaklopljene oi, ko a
mu je bila pepeljasta, osim tamo gdje je krv promoila kosu i zgru ala se na licu.
Jedan od namje tenika iz none smjene, koji je utrao nosei sandui prve pomoi, to je s
eupo-trijebljen le ao pokraj njega, polo io je Parklandovu glavu na svoje krilo i op
ipavao mu bilo. Namje tenik pogleda gore prema Mattu: Mislim da je iv, gospodine Zal
eski, a isto tako i jedan od one dvojice. Samo ne bih se usudio rei kako dugo e ivj
eti.
Onda su u li uvari reda i bolniari i preuzeli komandu. Mjesna im se policija
najprij
e policajci u uniformi, zatim detektivi u graanskom odijelu brzo pridru ila.
Matt nije mogao bogzna to uiniti, ali nije vi e mogao napustiti tvornicu, koja je sa
da bila zatvorena kordonom policijskih kola. Oigledno je policija mislila da bi o
naj tko je poinio to grabe no umorstvo
ustanovljeno je da je jedna od tri rtve mrtva
mogao jo biti unutra.
Poslije nekog vremena Matt se vratio u svoj ured na polukatu, gdje je sjedio, tu
po i umorno.
Pogled na Franka Parklanda, na kojem se jasno vidjelo da je te ko povrijeen, duboko
je potresao Matta. Isto tako i no koji je virio iz tijela ovjeka indijanskog lica
. Meutim, Matt nije poznavao mrtvaca, dok mu je Parkland bio prijatelj. Premda su
se pomonik upravitelja tvornice i predradnik sukobljavali i jednom ima tomu godi
na dana
dobacili jedan drugome te ke rijei, ti su sporovi bili samo posljedica
preoptereenosti poslom. Inae su jedan drugoga i voljeli i po tovali.
Matt je razmi ljao: za to se tako ne to moralo dogoditi dobrom ovjeku? Poznavao je mnog
o drugih, za kojima bi manje alio.
Ba u tom asu Matt Zaleski osjeti kako naglo gubi dah i kako mu podrhtava u prsima,
kao da se unutra nalazi neka ptica koja lepee krilima nastojei da izie. Taj ga osj
eaj prestra i. Uznojio se osjeajui isti onakav strah koji je osjeao prije mnogo godina
, kad je letio iznad Evrope u bombarderima B-17F, dok ih je gaala njemaka protuzra
koplovna artiljerija, i sada je, kao i onda, znao da je to strah od smrti.
Matt je takoer znao da je ovo neka vrsta napada i da mu je potrebna pomo. Poeo je h
ladno razmi ljati: telefonirat e, pa tko god doe i to god se uini, tra it e od njih da
lju po Barbaru, jer elio joj je ne to rei. Nije tono znao to, ali ako ona doe, rijei
nai same od sebe.
Nevolja je bila u tome to je, kad je htio dohvatiti telefonsku slu alicu, otkrio da
se vi e ne mo e pomaknuti. S njegovim se tijelom dogaalo ne to neobino. Desnu stranu vi
nije osjeao; inilo mu se da nema ni ruke ni noge, niti je imao pojma gdje su. Pok
u a vikati ali, na svoje iznenaenje i u as ustanovi da ne mo e. A kad je opet poku ao, ni
je uope mogao dati glasa od sebe.
Sada je znao to je elio rei Barbari: da je ona usprkos svim njihovim razmimoilazenj
ima ipak njegova ki i da je on voli, kao to je volio njenu majku, s kojom Barbara
ima toliko slinosti. Takoer je elio rei da e, ako budu mogli zagladiti sada nju svau,
stojati bolje nego ikad do sada razumjeti nju i njene prijatelje...
Matt otkrije da lijevu stranu malo osjea i da je mo e malo pokrenuti. Poku a ustati,
slu ei se lijevom rukom kao polugom, ali mu je zakazalo ostalo tijelo i on sklizne
na pod izmeu stola i stolice. U tom su ga polo aju poslije kratkog vremena na li, pri
svijesti, dok mu se u oima zrcalila agonija oaja, jer mu rijei koje je elio rei nisu
izlazile na usta.
Tada su po drugi put te noi u tvornicu pozvana bolnika kola.
Svakako, svjesni ste toga, ree slijedei dan Barbari doktor u Fordovoj bolnici, da je
va otac prije ovoga imao jo jedan srani udar.
Ona mu ree: Sada znam. Do danas nisam znala.

To je jutro tajnica pogona, gospoa Einfeld, javila, neiste savjesti, da je Matt Za

leski prije nekoliko tjedana imao jedan lak napadaj, dok ga je ona odvezla kui i
da ju je nagovorio da o tome nikome ni ta ne ka e. Personalni je odjel kompanije pro
slijedio to obavje tenje.
Gledani zajedno, ree lijenik, ta dva napadaja predstavljaju klasian sluaj. On je bi
cijalist kardiolog elav i upalih obraza, i jedno mu je oko podrhtavalo. Kao i tol
iki drugi u Detroitu, mislila je Barbara, i on izgleda kao da je preoptereen rado
m.
Da moj otac nije zatajio prvi udar, bi li to i ta izmijenilo?
Specijalist slegne ramenima. Mo da bi, a mo da i ne bi. Lijeili bismo ga, ali bi krajn
ji ishod mogao biti isti. Bilo kako bilo, to je pitanje sada bez svrhe.
Nalazili su se u onom odjelu bolnice koji je bio nadograen uz odjel za intenzivnu
njegu. Kroz staklenu pregradu mogla je vidjeti svoga oca na jednom od etiri krev
eta koji su bili unutra, a usta su mu bila crvenom gumenom cijevi spojena sa siv
ozelenim respiratorom na stalku pokraj njega. Respirator je disao za njega, zujei
jednolino. Matt Zaleski je imao otvorene oi i doktor je rekao Barbari da njen ota
c, premda je ovaj as pod djelovanjem sredstava za umirenje, inae bez sumnje vidi i
uje. Zanimalo ju je da li on primjeuje mladu Crnkinju na krevetu pokraj njega, ko
ja je takoer bila in extremis.
Vjerojatno je, ree doktor, da je va otac jednom prije pretrpio o teenje sranih zalis
Onda, kada je imao onaj prvi blagi udar, otkinuo se od srca jedan mali ugru ak kr
vi i do ao do desne strane mozga, koja, kod de njaka, kontrolira lijevu stranu tijel
a.
Sve je to tako bezlino, pomisli Barbara, kao da se opisuje dio nekog obinog postro
jenja, a ne iznenadni slom jednog ljudskog bia.
Kardiolog nastavi: Gotovo je sigurno da se va otac samo prividno oporavio od tog p
rvog sranog udara. To nije bio pravi oporavak. Ustrojstvo tijela koje je zatajilo ostalo je o teen
o i zato je drugi udar, na lijevoj strani mozga, djelovao tako razorno.
Barbara je bila s Brettom pro le noi, kad su je telefonski obavijestili da joj je o
tac iznenada pogoen sranim udarom i da je hitno prevezen u bolnicu. Brett ju je do
vezao do tamo, ali je on ostao vani. Doi u ako bude potrebno, rekao je, prije nego to
je u la unutra, dr ei je za titniki za ruku, tvoj me stari ne voli, a okolnost to je b
stan nee promijeniti njegove osjeaje. Moglo bi ga jo vi e uzbuditi, ako me vidi s tob
om.
Na putu u bolnicu Barbara je osjeala krivnju i pitala se koliko je ona napu tajui do
m ubrzala sve ovo to se dogodilo njenu ocu. Brettova dobrota koju je svakim danom
sve vi e uviala i zato ga sve vi e voljela inila je jo izrazitijom tragediju, to se ta
dva ovjeka, do kojih joj je najvi e stalo, nisu uspjela bolje upoznati. Kada je odm
jeravala, inilo joj se da je za to uglavnom kriv njen otac; pa ipak je Barbara sa
da alila to mu nije telefonirala, kako je vi e puta, otkad su se bili otuili, gotovo
htjela uiniti.
Pro le noi su joj u bolnici dopustili kratak razgovor s ocem i jedan joj je mladi l
ijenik rekao: On ne mo e saobraati s vama, ali zna da ste tu. Tiho mu je govorila rije
za koje je znala da ih Matt eli uti; da joj je ao to je bolestan, da se nee udaljava
ti od njega i da e esto dolaziti u bolnicu. Dok je govorila, Barbara mu je gledala
ravno u oi, i, premda nije bilo titraja koji bi odavali da je prepoznaje, imala
je dojam da mu se oi napre u, da joj ne to govore. Je li to samo umi ljala? Sada se ope
t to pitala.
Barbara upita kardiologa: Kakvi su izgledi za moga oca?
Da se oporavi? Pogledao ju je upitno.
Da. I molim vas budite potpuno iskreni, elim znati.
Katkada ljudi ne ele ...
Ja elim.
Kardiolog ree mirno: Za va ega oca nema nikakvih izgleda za potpuno ozdravljenje. Mo
ja je prognoza da e itav ivot biti hemiplegian invalid s potpunim gubitkom snage na desnoj strani, ukljuujui i govor.
U utjeli su, a onda Barbara ree: Htjela bih sjesti, ako vam to ine smeta.
Naravno. On je povede do stolice. To je te ak udarac. Ako hoete, dat u vam ne to.
Ona zatrese glavom. Ne.

Morali ste to saznati kad-tad, ree doktor, a i pitali ste.

Gledali su zajedno kroz prozor odjela za intenzivnu njegu Matta Zaleskog, koji j
e jo uvijek bespomono le ao, nepokretan, dok je stroj za njega disao.
Kardiolog ree: Va je otac radio u automobilskoj industriji, zar ne? U jednom proizv
odnom pogonu, mislim. Po prvi put je doktor izgledao topliji i ljudskiji nego pri
je.
Da.
Prilino mnogo mojih bolesnika dolazi otuda. Previ e. On neodreeno poka e iza bolnikih
ova prema Detroitu. Uvijek mi se ono tamo ini nalik na bojno polje s mnogo nesretn
ih sluajeva. Bojim se da je va otac jedan od tih.
AT27.
Hank Kreisel nee dobiti nikakvu pomo u proizvodnji ili u reklamiranju svoje vr ilice
.
Odluka Odbora komiteta direktora za upravnu politiku stigla je do Adama u dopisu
, koji mu je uputio ef razvitka proizvodnje EIroy Braithvvaite.
Braithvvaite je osobno donio dopis i bacio ga Adamu na stol. alim, ree Srebrni lisac
, znam da ti je bilo stalo do toga. I mene si uvjerio, a mislim da e ti biti drago
kad ti ka em da smo bili u dobrom dru tvu, jer je i predsjednik vijea bio istoga mi lj
enja.
Ova posljednja novost nije predstavljala iznenaenje. Predsjednik vijea je bio pozn
at po mnogostranom interesu i slobodi nazora, ali je samo u rijetkim sluajevima s
amovoljno odluivao i, oito, ovaj sluaj nije bio jedan od tih.
Adam je poslije saznao da je upravo potpredsjednik Hub Hevvitson vr io pritisak za
negativnu odluku i konano pokolebao ostalu dvojicu Komitet za politiku proizvodn
je sainjavala je trojka predsjednik vijea, predsjednik i sam Hevvitson.
Prialo se da je Hub Hewitson ovako branio svoje stanovi te: glavni je posao kompani
je proizvodnja kola i kamiona. Ako se u odjelu za poljoprivredne proizvode ini da
ta vr ilica ne bi mogla biti proizvod na
kojemu bi stjecali veliku zaradu, onda taj proizvod ne treba samo zbog brige za
ope blagostanje naturati nijednom odsjeku korporacije. to se tie posebnih djelatnos
ti openito, ve imaju ogromnih te koa zbog toga to moraju zadovoljiti zahtjeve javnosti
i zakonodavaca da se povea sigurnost kola, da se manje zagauje zrak, da se uposle
oni s manjim mogunostima i sline stvari.
Zavr io je svoje izlaganje rijeima: Mi nismo milosrdno dru tvo, nego privatno poduzee k
ojemu je svrha da stie dobitak za svoje dioniare.
Poslije kratka raspravljanja predsjednik je podr ao Hevvitsonovo stanovi te, tako da
je predsjednik vijea ostao sam i popustio.
Preostaje nam da obavijestimo tvog prijatelja Kreisela, ree Srebrni lisac Adamu, pa
je najbolje da to ti uini .
Na telefonu se Hank Kreisel ponio kao pravi filozof, kad mu je Adam saopio tu vij
est. Znao sam da izgledi nisu osobiti. Pa ipak, hvala vam.
Adam upita: Kuda ete sada?
Kruh se mo e pei na vi e od jednog ognji ta, ree veselo proi voditelj dijelova. Ali Ada
sumnjao da e uspjeti bar ne u Detroitu i za vr ilicu.
Uveer je kod veere saopio Eriki odluku vijea. Rekla je: Razoarana sam, jer je to bio
ankov san
i to dobar a on mi se svia. Ali barem si poku ao.
Izgledalo je da je Erica dobre volje, Adam je primijetio da se svjesno trudi, pr
emda je njihov odnos jo uvijek bio nejasan, njihova budunost nesigurna, iako je ve
pro lo skoro dva tjedna otkad je bila uhap ena zbog krae i pu tena na slobodu.
Sutradan nakon munog do ivljaja na policijskoj stanici u predgrau Erica je izjavila:
Ako ostaje kod toga da mi stalno postavlja pitanja, to se nadam da nee , nastojat u
ti na njih odgovorim. Ali, prije toga ti ka em da mi je ao, najvi e zato to sam tebe u
mije ala. A ako si zabrinut da ne bih ponovno to isto poinila
nemoj se brinuti. Kun
em ti se da se tako ne to nee vi e dogoditi, dokle god sam iva.
I
.2 3
Znao je da govori ozbiljno i da je s tim gotovo. No Adamu se inilo da je to pogod
an trenutak da Eriki saopi da mu je Perce Stuvvesant ponudio posao i da on tu pon
udu ozbiljno razmatra. Dodao je: Ako prihvatim, to e znaiti da selimo u San Francis

co.
Erica nije mogla vjerovati. Ti bi napustio automobilsku industriju?
Adam se nasmijao, nekako udno lakomisleno. Kad to ne bih uinio, bilo bi pote koa oko p
odjele vremena.
I ti bi to uinio za mene?
On mirno odgovori: Mo da bih to uinio za nas oboje.
Erica je bila kao o amuena, s nevjericom je za-tresla glavom, i prestali su o tome
razgovarati. Meutim, Adam je sutradan telefonirao Perceu Stuvvesantu i rekao da s
e jo uvijek zanima, ali da ne bi mogao letjeti na Zapad prije nego to Orion bude b
aen na tr i te, a to e biti u rujnu, za svega mjesec dana.
Jo se jedna stvar dogodila, a to je da je Erica na Adamov nagovor opet preselila
iz gostinske sobe u njihovu spavaonicu. ak su poku ali ne to i sa seksom, ali se nije
moglo izbjei da to bude manje uspje no nego nekada, i oboje je to znalo. Ne to je ma
njkalo. .Nijedno od njih nije tono znalo to je to. Samo su jednu stvar znali s izv
jesno u, a to je da se nalaze u sudbonosnu razdoblju svoga braka.
Adam se nadao da e imati prilike da o tome po-razgovore
daleko od Detroita
za vri
jeme dvodnevnih automobilskih utrka, kojima e naskoro prisustvovati u Talladegi
, u Alabami.
28.
Naslovna stranica Anniston Stara (najveih domaih novina u Alabami) obavje tavala je:
300 POINJE U 12,30
Novinski izvje taj koji je slijedio odmah iza toga glasio je:
Dana nja Canebreak 300, kao i sutra nja Talladega 500, obeavaju jedno od naj e ih natjec
a u povijesti automobilskih trka.
Za napornu trku na 300 milja danas, te onu jo oltriju na 500 milja u nedjelju dos
tigla su super-brza kola i njihovi vozai kvalifikacijske brzine blizu 190 milja n
a sat. Sada se vozai, vlasnici kola, mehaniari i promatrai iz automobilske kompanij
e pitaju, kako e se ti automobili krcati energijom snalaziti uz te brzine na 2,66
milja triovala na ala-bamskoj meunarodnoj brzovoznoj cesti, kada se 50 kola bude
borilo za poziciju na stazi...
Ni e na istoj stranici nalazila se dodatna bilje ka:
Mjere opreza na utrkama nee umanjiti opasnost zbog ozbiljnog pomanjkanja rezerva
krvi.
U mjestvu su jasno izra avali zabrinutost (tako je izvje tavala sporedna novinska bi
lje ka) zbog pomanjkanja zaliha krvi na tom podruju. Pomanjkanje je ^. bilo opasno z
bog mogunosti da vozai na utrci bu-V du ozbiljno ozlijeeni i da im budu potrebne tra
nsfuzije za vrijeme trke u subotu i u nedjelju.
Da bi se sauvale zalihe, odgoene su u gradskoj bolnici do poetka slijedeega tjedna s
ve operacije koje nisu bile hitne, a kod kojih se predvialo da e trebati davati kr
v. Osim toga je upuen poziv posjetiteljima trka i graanima, da dadu krv u posebnoj
kli-nic:, koja e biti otvorena u subotu od osam sati ujutro. Tako bi se osigura
la zaliha krvi za nesree na trci.
Erica Trenton, koja je oba novinska izvje taja proitala aorukujui u krevetu u Downtown
er Motor Innu u Annistonu, naje ila se na ono to je drugi izvje taj podrazumijevao i p
re la na unutra nje stranice novina. Meu ostalim vijestima u vezi sa trkama, na treoj
stranici, bila je jedna bilje ka:
Novi Orion izlo en
Ovaj model predstavlja .koncept'
Proizvoditelji Oriona, izvje tavali su, nisu razgovorljivi kada se radi o tome kol
iko model po stilskim zamislima, to se trenutno mo e vidjeti u Talladegi, slii na stva
rni Orion, koji e se uskoro pojaviti. Meutim, javnost je pokazivala veliko zaniman
je i gomile, koje su ranije stigle na utrke, preplavile su prostor gdje je izlo e
n model.
Erica je bila uvjerena da su te vijesti ve doprle do Adama.
Juer su zajedno do li ovamo, doletjeli su iz Detroita jednim od kompanijinih aviona
, a jutros je Adam rano napustio njihov apartman u svrati tu
prije gotovo dva sata
da bi s Hubom Hevvitsonom posjetio servisnu stanicu na trkali tu. Potpredsjedniku
Hevvitsonu, koji je kao vi i kompanijski slu benik prisustvovao dvodnevnim utrkama,
stajao je na raspolaganju unajmljen helikopter, kojim su se prebacili on i Adam
, a kasnije jo nekoliko drugih va nih osoba. Isti e helikopter neposredno prije nego

ponu utrke, prevesti i Eriku i jo neke ene iz kompanije.

Anniston, lijep zeleni i bijeli pokrajinski grad, udaljen je oko est milja od trk
ali ta Talladega.
Adamova kompanija nije slu beno sudjelovala u utrkama, kao ni drugi proizvoditelji
automobila, a n kada dobro plaene momadi tvornice bile su ra tene. Ali nikakva slu b
ena izjava nije mogla izbrisati priroen zanos za trke kojim je bila pro eta veina au
tomobilskih rukovoditelja, kao Hub Hevvitson, Adam i drugi u njihovoj kompaniji,
kao i kod njihovih konkurenata. To je bio jedan od razloga to je veina va nijih aut
omobilskih utrka privlaila mnoge iz Detroita. Drugi je razlog bio to se novac auto
mobilske korporacije i dalje slijevao u trke, na stra nja vrata, na razini odjela
ili jo ni e. Na taj nain a u tom je General Motors ve godinama bio uzor
kad bi kola
oja su nosila ime nekog proizvoditelja pobijedila, njihovi su proizvoditelji mog
li javno klicati, berui ugled i pljesak. Ali ako bi kola pod njihovim imenom izgu
bila, samo bi slegli ramenima i tvrdili da s tim nemaju ni ta.
Erica ustane iz kreveta, bez urbe se okupa i pone oblaiti.
Za te je vrijeme mislila na Pierrea Flodenhalea, ija je slika bila na istaknutu m
jestu u jutarnjim novinama. Pierre, u vozakoj uniformi, sa za titnim ljemom, bio je
prikazan u asu kada ga odjednom ljube dvije djevojke, dok on blista od ponosa bez
sumnje zbog djevojaka, ali vjerojatno i zato to ga je veina prognostiara odabrala
kao onoga od dvojice ili trojice vozaa koji e najvjerojatnije pobijediti i na dana n
joj i na sutra njoj utrci.
Adama i ostale iz kompanije koji su se tu nalazili takoer su radovali Pierreovi i
zgledi, budui da je u obje utrke vozio kola s imenom njihove kompanije.
Erikini su osjeaji u vezi s Pierreom bili pomije ani, kako se pokazalo prigodom nji
hova juera njeg kratkog sastanka.
Bilo je to na jednoj cocktail-veeri s mnogo uzvanika
jednoj od mnogih takvih prir
edbi u gradu, kao to je to uvijek bilo u predveerje neke va nije automobilske utrke.
Adam i Erica su bili pozvani na est prijema, a svratili su na tri. Na onome gdje
su
se sreli s Pierreom, mladi je voza bio sredi te pa nje i okru ivalo ga je vi e arobnih al
izazovnih djevojaka benzinskih maaka, kako su ih katkada zvali
one vrste koje kao
da su uvijek privlaile automobilske trke i njihovi vozai.
Kad je Pierre vidio Eriku, odvojio se i do ao na drugu stranu sobe, gdje je ona sa
ma stajala, jer se Adam udaljio da bi s nekim drugim razgovarao.
Zdravo, Erica, rekao je Pierre bezbri no. Nasmije io se na svoj djeaki nain. Pitao sa
i biti ovdje.
Eto, tu sam. Nastojala je glumiti nehaj, ali je osjeala neobinu uzrujanost. Da bi to
prikrila, nasmije ila se i rekla: Nadam se da e pobijediti. Oba u dana navijati za te
be. Ali su te rijei i njoj samoj zvuale neprirodno i Erica je shvatila da je to dje
lomino zato to je Pierreova tjelesna prisutnost jo uvijek uzbuuje.
avrljali su dalje, ne kazujui mnogo, a Erica je za to vrijeme primijetila kako nek
i u prostoriji, takoer i ona dvojica u Adamovu dru tvu, ispod oka pogledavaju na nj
ih. Bez sumnje su se neki sjeali govorkanja koja su uli kao i lanka u Detroitskim n
ovostima o Pierreu i Eriki, koji ju je u ono doba tako uznemirio.
Adam je naas pri ao k njima i za elio Pierreu uspjeh. Nakon kratkog vremena Adam se u
daljio, a Pierre se onda oprostio ispriavajui se da zbog sutra nje utrke mora ii spav
ati, Zna kako to ide, Erica, ree, opet se smijuljei, a onda mahne, da bi se osigurao
da njoj nije promakla ne ba ukusna ala.
ak se i to spominjanje kreveta, koliko je god bilo nezgrapno, Erike dojmilo i ona
je postala svjesna da je jo daleko od toga da potpuno pregori rastanak s Pierreo
m.
Bilo je podne slijedeega dana i prva e od dviju velikih utrka
Canebreak 300
poeti z
a pola sata.
Erica izie iz apartmana i sie u prizemlje.
U helikopteru je Kathrvn Hevvitson primijetila: To je zapravo razmetljivo. Ali pr
etpostavljam da je svakako udobnije od putovanja u pretrpanim javnim vozilima.
Helikopter je bio malen i mogao je nositi samo po dva putnika odjednom, a prve s
u prema trkali tu Tal-ladega upuene potpredsjednikova ena i Erica. Kathrvn Hevvitson
je bila lijepa, inae skromna ena u ranim pedesetim godidama, na glasu kao po rtvovn
a ena i majka, ali takoer i kao ena koja u nekim prilikama zna vrsto upravljati svoj

im dinaminim mu em, kao to nitko drugi nije ni znao ni smio. Danas je, kao to je to es
to inila, ponijela sa sobom vezivo na kojem je radila ak i za vrijeme tih nekoliko
minuta u zraku.
Erica se samo nasmije i, jer je razgovor zbog buke helikoptera bio nemogu.
Ispod letjelice klizila je utocrvena zemlja Alaba-me, uokvirujui bujne livade. Sun
ce je bilo visoko, nebo bez oblaka, zrak topao sa suhim, osvje ujuim lahorom. Premd
a e za nekoliko dana biti rujan, ni ta nije podsjealo na jesen. Erica je odabrala sv
ijetlu ljetnu haljinu; isto je uinila i veina drugih ena koje je vidjela. Pristali
su na prostoru uz trkau stazu, ve pretrpanu parkiranim vozilima i obo avateljima utr
ka, od kojih su neki ovdje bili proveli no. I dalje se rijeka kola slijevala ovam
o kroz dva dvostazna prometna podvo njaka ispod staze. Na helikopterskom je sletal
i tu na Kathrvn Hevvitson i Eriku ekao voza s kolima; promet na jednoj stazi tunela
nakratko je zaustavljen, kontrola staze skrenuta u suprotnom smjeru, i oni su po
jurili do glavne tribine pokraj staze.
Glavne su tribine
sjeverna, ju na i ona na brijegu na itavoj svojoj du ini od jedne m
ilje bile krcate narodom, koji je nestrpljivo ekao na suncu koje je sada eglo. Kad
a su obje ene stigle do jedne od nekoliko privatnih lo a, orkestar, smje ten pokraj p
olazne crte, zasvira The Star-Spangled Banner.1) Sopran jednog pjevaa izdizao se
iznad parkirali ta. Gdje god ih je bilo, gledaoci, kladioci i namje tenici su ustali
. Neskladni su zvui graje na trkali tu utihnuli.
Neki sveenik, koji je rijei izgovarao otegnuto, ju njaki, zapone: O Bo e, bdij nad oni
koji su u opasnosti, koji e se natjecati... Slavimo te zbog
') Zvijezdama posuta zastava, am. himna
dana njega lijepog vremena i zahvaljujemo ti za poslovnu dobit koju si donio ovome
podruju ...
I te kako je u pravu, potvrdi Hub Hevvitson u prvom redu privatne lo e svoje kompani
je. U registarskim blagajnama, ukljuujui tu i na e, nadam se, ima mnogo zveckanja. Za
cijelo ima bar sto tisua ljudi. eta ljudi iz kompanije, koja je okru ivala predsjedni
ka, pokorno se smije ila.
Hevvitson, onizak ovjek kratko pod i ane, uglje-nastocrne kose, kojemu kao da je ener
gija zraila kroz ko u, nagnuo se naprijed da bolje osmotri gomile ljudi koji su se
gurali oko trkae staze. On opet izjavi: Au-to-moto trke stigle su do drugog mjesta
meu najomiljenijim vrstama sporta; naskro e biti na prvom. Svi se ovi ljudi zanima
ju za snagu pod kapom motora, bogu hvala!
usprkos licemjernim kukinim sinovima ko
ji ka u da to narod ne zanima.
Erica je bila dva reda iza Hevvitsona, Adam pokraj nje. Kathrvn Hevvitson je oti l
a u dno lo e, gdje su redovi sjedala bili poredani stepenasto, zaklonjeni od sunca
. Kada su u le, rekla je Kathrvn Eriki: Hub eli da budem s njim, ali ja ne volim utr
ke. Katkada osjeam strah, katkada tugu, i pitam se kakva je svrha svega toga. Eric
a je sada vidjela tu stariju enu kako veze u zadnjem redu.
Ta je privatna lo a, kao i jo nekoliko drugih, bila na ju noj tribini i iz nje su pro
matrai imali pregled nad itavom trkaom stazom. Linija starta i fini a nalazila se rav
no pred njima, ograeni zavoji staze, lijevo i desno, a vidljiv je bio i stra nji di
o staze, iza tratine unutar staze. Na bli oj su strani tratine bile postaje (bokso
vi), sada preplavljene mehaniarima u radnim odijelima. Kao to je bilo poznato, pri
laz sa trkae staze do niza boksova i natrag bio je uvijek slobodan.
U kompanijinoj se lo i meu ostalim gostima nalazio i Smokev Stephensen, i Adam i Er
ica su s njim kratko porazgovarali. Inae, jednom zastupniku ne bi uspjelo da se n
ae meu visokim rukovoditeljima, ali je Smokev u ivao posebne prednosti kod utrka, je
r je nekada i sam bio velika zvijezda kao voza i mnogi su stariji navijai jo uvijek
bili njegovi poklonici.
Odmah pokraj kompanijine lo e bio je pregradak za novinare s dugim stolovima i mno t
vom pisaih strojeva, takoer poredanim u redove. Novinski izvjestitelji, jedini meu
tolikima koji su toga dana bili tu, svjesni svoje va nosti, nisu ustali kada se sv
irala himna. Sada je veina drndala po pisaim strojevima, i Erica, koja ih je gleda
la kroz stakleni prozor u zidu pre-gratka, nije shvaala o emu su oni mogli toliko
pisati, kad utrka jo nije ni zapoela. Meutim, vrijeme za poetak bilo je blizu. Molit
va je obavljena; sveenici, voe parade, voe bubnjara, orkestri i drugi neva ni uesnici
povukli su se. Sada je staza bila ista i pedeset se natjecateljskih kola nalazilo

u startnim pozicijama
u dva duga niza. Na cijelom je trkali tu, kao uvijek u posl
jednjim trenucima prije utrke, rasla napetost.
Erica je na programu vidjela da je Pierre u etvrtom redu od linije starta. Njegov
a su kola nosila broj 29.
Kontrolni toranj, visoko iznad staze, bio je ivani centar trkali ta. Iz njega su put
em radija, televizije zatvorena kruga i telefona nadzirali startne signale, signalna svjetla na stazi, trkaa kola, servisna i ambulantna kola. Re iser utrke preds
jedao je na postolju; to je bio opu ten mlad ovjek u tamnom odijelu, koji je smiren
o govorio. U jednom pregratku pored njega, u samoj ko ulji, sjedio je komentator, i
ji e glas za vrijeme utrke obavje tavati gledatelje preko zvunika. Otraga su dva pol
icajca u uniformama dr ave Alabame, upravljala prometom na podruju izvan staze.
Re iser utrke saobraao je sa svojim ljudima: Jesu li sva svjetla upaljena?... u redu
staza slobodna? ... sve spremno ... Toranj prateim kolima: jeste li spremni za p
olazak?... U redu, start!
Preko zvunika je odjeknuo glas admirala flotile, poasnog gosta utrke koji je sjedi
o na tribini postavljenoj na tratini unutar staze
izgovarajui tradicionalnu zapov
ijest vozaima: Gospodo, pokrenite motore!
Uslijedio je najuzbudljiviji zvuk utrke: grmljavina motora bez prigu ivaa, nalik na
pedeset vagnerijan-skih crescenda, preplavila je trkali te i razlila se miljama u
okolo.
Slu bena predvodnicka kola koja odreuju poetnu brzinu utrke, jurnu e na stazu, zastavi
ce su vijorile, a brzina naglo rasla. Iza tih kola su izi li natjecatelji, jo uvije
k po dvoja kola u redu, zadr avajui svoj polazni poredak, kako e ostati tijekom neko
liko prvih krugova koji se ne raunaju u rezultat.
Pedeset je kola trebalo poeti utrku. Poelo je samo etrdeset devet.
Motor jedne blje tave, crveno obojene limuzine, iji je broj bio osobito vidljivo na
maljan zlatom, nije htio upaliti. Njegovi su se mehaniari sjatili i mahnito radil
i oko njega, ali uzalud. Na kraju su kola odgurali rukama iza zida servisnih sta
nica i, dok su odlazila, ogoreni je voza bacio za njima svoj ljem.
Jadni momak, ree netko u tornju. To su bila najljep a kola na trkali tu.
Re iser utrke se na ali: Previ e je vremena izgubio lickajui ih.
Za vrijeme drugog uvodnog kruga, dok su jo uvijek bili na okupu, obrati se re iser
preko radija prateim kolima: Ubrzajte!
Vodea su kola odgovorila. Brzine su rasle. Tutnjava se motora pojaavala.
Poslije treega kruga vodeim je kolima, koja su izvr ila svoju zadau, dan znak da napu
ste stazu. Ona zakrenu u servisni prostor.
Na polaznoj crti, nasuprot tribini, zalepr ala je ze-lena zastava, znak za poetak.
Poela je utrka na trista milja 113 jezovitih krugova.
Od samoga je poetka tempo bio silovit, natjecatelji su svi bili izvanredni vozai.
Tokom prvih pet krugova jedan je voza, Doolittle, broj 12, jurnuo kroz gomilu kol
a naprijed i preuzeo vodstvo. Za njim su jurnula kola broj 38, koja je vozio nek
i Mississipijac isturene brade, poznat meu obo avateljima pod nadimkom Kolja. Obojic
a su bili favoriti u oima onih koji su se razumjeli u trke, kao i u narodu.
Jedan nepoznati voza, poetnik, Johnnv Gerenz, broj 44, neoekivano izbije na tree mje
sto.
Pierre Flodenhale, koji se ubrzo poslije Gerenza oslobodio grupe, pomakne se nap
rijed na etvrto mjesto, u broju 29.
Tijekom dvadeset est krugova vodila su naizmjence prva dva vozaa. Tada je Doolittl
e, u broju 12, dva puta u kratkom vremenskom razdoblju morao skrenuti u boks zbo
g neprilika s paljenjem. To ga je stajalo jednoga kruga, a kasnije je napustio u
trku, dok mu je iz kola sukljao dim.
Doolittleovim je odlaskom novajlija Johnnv Gerenz, broj 44, do ao na drugo mjesto.
Pierre je sada, s kolima broj 29, bio trei.
U tridesetom je krugu mala nezgoda, s krhotinama stakla i prolivenim uljem bila
povod da se dignu zastave za oprez, pa je trka usporena, dok nisu stazu poistili
i posuli pijeskom. Johnnv Gerenz i Pierre su, meu ostalima, svratili u boksove, k
oristei se vremenom dok se voze krugovi koji se ne raunaju. Obojica su izmijenili
gume, uzeli benzin, i za nekoliko sekundi su opet bili na svojim mjestima.
Ubrzo zatim zastave za oprez su spu tene. Opet su ubrzali.
Pierre se tedio vozei odmah iza ostalih kola, koristei djelomino usisavanje zraka ko

je su ona stvorila, tedio gorivo i uvao motor. Bila je to opasna igra, ali ako se
netko njome vje to koristio, mogla je pomoi da se dobije duga trka. Iskusni su prom
atrai mislili da se Pierre suste e da bi u tedio zalihe brzine i energije za kasnije.
Bar se nadamo da je tako, rekao je Adam.
Meu onima koji su trenutno vodili u trci jedini je Pierre vozio jedna od kompanij
inih kola. Tako su Adam, Hub Hewitson i drugi sve nade polagali u Pier-rea, nada
jui se da e kasnije izbiti na elo.
Kao uvijek kada bi prisustvovala trkama, Erica je bila oarana brzinom servisa
inje
nicom da su etvorica mehaniara mogla izmijeniti etiri gume, napuniti rezervoar benz
inom, razgovarati s vozaem i opet otpremiti kola, sve u jednoj minuti, katkada i
br e.
k ^- j-.~ j.~~*
Oni vje baju, ree joj Adam. Sate i sate, itave godine. I nikada ne ine ni jedan nepot
an pokret, nikada jedan drugome nisu na putu.
Njihov susjed u lo i, potpredsjednik proizvodnje, pogleda prijeko. Nekolicina bi na
m takvih mogla biti korisna u sastavljaonici.
Erica je znala da zaustavljanje u servisu takoer mo e pomoi ili odmoi da se trka dobi
je.
Kad su oni na elu bili kod etrdeset sedmoga kruga, jedna se sivoplava kola istrgo e
ispod kontrole na o trom sjevernom zaokretu. Zaustavila su se na slobodnom prostor
u unutar trkali ta, izvrnula na lijevi bok, ali voza nije bio povrijeen. Meutim, dok
su se sivoplava kola izvrtala, gurnula su jedna druga, koja su iskliznula u stra
nu i udarila u zid staze, uz ki u var-nica, zatim tamnocrven plamen od upaljenog u
lja. Voza drugih kola se izvukao van i uz pomo ljudi iz ambulantnih kola napustio
stazu. Vatru od ulja su brzo ugasili. Poslije nekoliko minuta javljeno je preko
raz-glasa da je drugi voza pretrpio samo posjekotine na nosu; osim dvojih slupani
h kola, nije bilo nikakve tete.
Utrka je nastavljena pod utom zastavom opreza, tako da su natjecatelji vozili zad
r avajui svoje pozicije sve dok nije uklonjen znak opreza. U meuvremenu je momad za n
ezgode i servis brzo oistila stazu.
Erica, kojoj je sada ve bilo malo dosadno, iskoristi taj zastoj da prijee na dno l
o e. Kathrvn He-vvitson je jo uvijek, spu tene glave, vezla goblen, ali kada je digla
pogled, Erica se iznenadila vidjev i da su joj oi vla ne od suza.
Erica je pone uvjeravati: Vozau je posve dobro. Samo je lagano ozlijeen.
Da, znam. 2ena potpredsjednika glavne uprave odlo i svoj vez. Mislim da bi mi dobro d
o lo jedno pie. Za to ne bismo zajedno ne to popile?
Oti le su u pozadinu privatne lo e, gdje je radio barmen.
Ubrzo poslije toga, kada se Erica vratila k Adamu, zastava opreza je spu tena, te
se pod zelenom zastavom utrka opet nastavila.
Poslije nekoliko asaka Pierre Flodenhale, u 29, naglo povea brzinu, ostaviv i iza se
be poetnika, Johnnvja Gerenza, u 44, i zauzme drugo mjesto.
Sada je Pierre bio odmah iza Koljaa, koji se, u broju 38, postojano dr ao na elu, s br
zinom od blizu 190 milja na sat.
U tri kruga, dok je utrka bila u svojoj zadnjoj etvrtini, vodila su njih dvojica
te ak dvoboj, dok ga je Pierre poku avao, i to zamalo s uspjehom, pretei, ali se Kolja
nalaki i hrabro odr avao na svom mjestu. Meutim, na ravnom, povratnom dijelu staze o
samdeset devetoga kruga, kada su preostajala jo dvadeset etiri kruga, Pierre protu
tnji mimo njega. Usklici su odjeknuli trkali tem i u lo i kompanije.
Razglasnik je buio: 29, Pierre Flodenhale, na elu!
U tom se asu, kada su se kola koja su vodila pribli avala ju nom zaokretu, tono nasupr
ot ju noj tribini i privatnim lo ama, dogodila nesrea.
Kasnije se nisu mogli slo iti u tome to se zapravo dogodilo. Neki su tvrdili da je
Pierrea zahvatila struja zraka, drugi da mu se na ulazu u zavoj dogodilo ne to s v
olanom i da ga je previ e zaokrenuo; trei su obja njavali da se komad metala s nekih
drugih kola otkinuo i udario u kola 29 i prouzroio njihovo skretanje.
S kojega bilo razloga, kola 29 odjednom poe e vijugati, dok se Pierre borio s volan
om, a zatim se na zaokretu prednjim dijelom zabio u betonski zid. Kao da je bomb
a eksplodirala, kola se raspadnu, prelome se na protupo arnom zidu i rastave se na
dva glavna dijela. Prije nego se i jedan od ta dva dijela smirio, zaorala su meu
njih kola 44 Johnnvja Gerenza. Kola mladoga vozaa se zavrte, ponu se kotrljati i

za nekoliko sekundi se nau na slobodnome prostoru unutar trkali ta prevrnuta, dok s

u im se kotai luaki vrtjeli. Jo se jedna kola zalete u sada razasute krhotine kola 2
9, a trea u njih. Na zaokretu su ve bila nagomilana estora kola; petora su udaljena
s trkali ta, a jedna su dalje epala kroz nekoliko krugova, dok nisu izgubila jedan
kota i bila odvuena u servis. Nijedan voza osim Pierrea nije bio ozlijeen.
Grupa je u lo i kompanije, kao i ostali u drugim lo ama, prenera eno i s u asom gledala,
dok je osoblje ambulantnih kola pohrlilo prema dvama odvojenim, smrskanim dijel
ovima kola 29. Svaki je bio okru en ljudima iz ambulante. Vidjelo se kako nose nek
e predmete prema nosilima, koja su stajala na sredini. Kad je direktor kompanije
dvogledom vidio to se dogaa, problijedio je, spustio dvogled i rekao muklim glaso
m: O, Isuse Kriste! Zaklinjao je svoju enu pokraj sebe: Nemoj gledati. Okreni se!
Erica se, suprotno od direktorove ene, nije okrenula. Gledala je, ne razmi ljajui po
tpuno to se dogaa, ali svjesna da je Pierre mrtav. Kasnije su lijenici izjavili da
je umro trenutno, kad su kola broj 29 udarila o zid.
Za Eriku je taj prizor, sve od asa udara, bio nestvaran kao da se odvija neki fil
m, tako da ona osobno nije u tome sudjelovala. Omamljena i odsutna uslijed oka
gl
edala je nastavak utrke jo dvadesetak krugova, tada kliktanje pobjedniku Koljau na S
tazi pobjednika. Opazila je da je gomila odahnula. Poslije nesree u as na trkali tu b
io je gotovo opipljiv, ali sada su ga se otresli, jer likovanje
svako likovanje
bri e o iljke poraza i smrti.
U lo i kompanije nije i ezla utuenost, bez sumnje zbog napra ite smrti koja se maloprije
dogodila, ali takoer i zato to su kola jedne druge kompanije izborila pobjedu na
utrci Canebreak 300. Razgovor se ti e nego obino
kretao oko mogunosti da postignu us
pjeh na sutra njoj utrci, Talladega 500. Meutim se veina ljudi iz kompanijine grupe
brzo razi la u svoje hotele.
Tek kada se Erica vratila u privatni apartman u Motor Innu, sama s Adamom, obuzela
ju je duboka tuga. Dok su se vozili s trkali ta u jednima od kola kompanije, Adam
je malo govorio, i do li su ravno ovamo. Tada se Erica u spavaonici bacila na kre
vet, pokrila lice rukama i zajecala. Ono to je osjeala bilo je preduboko za suze,
pa ak i za suvislo shvaanje. Pierreova mladost, njegova strastvena e za ivotom, dra es
dobre naravi, koja je inila da se zaborave njegove mane, njegova ljubav prema ena
ma i tragedija
to ga vi e nikada i nigdje nijedna ena nee upoznati i ljubiti.
Erica je osjeala da Adam sjedi pokraj nje na krevetu.
Rekao joj je blago: Uinit emo onako kako eli
mo emo se vratiti odmah u Detroit ili m
ostati noas ovdje i otputovati sutra ujutro.
Na kraju su odluili ostati i veerali su mirno u apartmanu. Brzo poslije toga Erica
je legla i zaspala dubokim snom od iscrpljenosti.
Slijedee je jutro, u nedjelju, Adam uvjeravao Eriku da jo uvijek mogu otputovati o
dmah, ako ona to eli. Ali ona je zatresla glavom i rekla mu da nee. Prijevremeno p
utovanje na sjever znailo bi da bi se morala navrat-nanos spremati, to bi predstav
ljalo napor koji joj se inio bez svrhe, jer urnim povratkom u Detroit ne bi ni ta po
stigla.
Pierreov e se pogreb, kako je javljao Anniston Star, obaviti u srijedu u Dearborn
u. Danas e njegovi ostaci zranim putem biti preneseni u Detroit.
Ubrzo poslije svoje odluke, u rano jutro, Erica ree Adamu: Ti poi na utrku 500. Ide
ti se, zar ne? Ja mogu ostati ovdje.
Ako ne budemo otputovali, volio bih gledati utrku, priznade on. Nee ti smetati da os
tane sama?
Rekla mu je da nee i bila je Adamu zahvalna to je ni juer ni danas nije ni ta pitao.
Oito je uvidio da je naprasita smrt ovjeka kojega je poznavala bio za nju traumatia
n do ivljaj i, ukoliko je nasluivao da njena alost ima jo neki poseban uzrok, bio je
dovoljno mudar da o tome ne govori.
Meutim, kada je do ao as da Adam poe na trkali te, Erica zakljui da ipak ne eli ostati
ma i da e poi s njim.
Odvezli su se kolima, to je potrajalo mnogo du e nego juera nja vo nja helikopterom, kro
z koje vrijeme je Erika uspjela u sebi opet stvoriti ne to od onog osjeaja izdvojen
osti koji joj je i juer pomogao. U svakom sluaju, bila je zadovoljna to je izi la. Vr
ijeme je bilo prekrasno, kao to je bilo sve vrijeme potkraj tjedna, priroda Alaba
me takva da ljep e jo nije vidjela.

:%:
U privatnoj je lo i kompanije na trkali tu, kako se inilo, u usporedbi s juera njim popo
dnevom, sve opet bilo kao obino, a veselo se avrljanje usredotoilo na injenicu da e n
a dana njoj utrci, Talladega 500, dva jaka favorita voziti kola proizvedena u komp
aniji. Erica je povr no poznavala jednog od tih vozaa, ime mu je bilo Wayne Onpatti
.
Ako Onpatti, ili drugi voza Buddy Undler, danas pobijedi, ta e pobjeda baciti u za
sjenak juera nji poraz, budui da je Talladega 500 du a i va nija utrka.
Va nije su se trke najvi e odr avale nedjeljom i proizvoai kola, guma i druge opreme dr a
i su se one uzreice: Pobijedi u nedjelju, prodaj u ponedjeljak!
Kompanijina lo a bila je puna kao i prethodnog dana, s Hubom Hevvitsonom opet u pr
vom redu i oigledno dobro raspolo enim. Erica je vidjela da Kathrvn Hevvitson sjedi
sama na dnu lo e, jo uvijek zabavljena svojim vezom, rijetko podi ui pogled s njega.
Erica se premjesti u jedan ugao u treem redu, nadajui se da e usprkos mno tvu oko seb
e moi donekle biti sama.
Adam je sjedio pokraj Erike, osim to je na kratko vrijeme izi ao iz lo e, da porazgov
ara sa Smokvejem Stephensenom.
Zastupnik je dao Adamu glavom znak upravo prije starta, dok su se odvijale zadnj
e pripreme za utrku. Njih su dvojica napustila lo u kompanije kroz stra nji izlaz, S
mokev je izi ao prvi, i stajali su vani na blistavu, toplu suncu. Premda nisu vidj
eli stazu, uli su brujanje motora, kad se pokrenuo vodei automobil i pedeset natj
ecateljskih kola.
Adam se sjeti da je upravo prilikom svoga prvog posjeta Smokevjevu zastupstvu poe
tkom godine sreo Pierrea Flodenhalea, koji je tamo radio kao prodava kola s nepot
punim radnim vremenom. On ree: ao mi zbog Pierrea.
Smokev jednom rukom protrlja bradu, kretnjom na koju se Adam ve navikao. Taj mi je
djeak na neki nain bio kao sin. Mo e sebi ponavljati kako se ovako ne to uvijek mo e do
oditi; to je dio igre; ja
sam svojevremeno bio svjestan toga, a tako i on. Ali kad se to ipak dogodi, nije
ti zbog toga ni ta lak e. Smokev zatrepe oima i Adam postade svjestan jedne osobine au
tomobilskog zastupnika, koju je Smokev rijetko pokazivao.
Kao da hoe da se toga otrese, Smokev otresito ree: To je bilo juer. Ovo je danas. eli
m znati da li si ve govorio s Teresom.
Ne, nisam. Adam je znao da je mjesec dana, koji je poklonio Smokevju prije nego to
njegova sestra proda svoj udio u Stephensen Motorsu, skoro pri kraju. Ali Adam nij
e ni ta poduzeo da obavijesti Tere-su. Sada ree: Nisam siguran, mislim, da li u savje
tovati sestri da proda svoje dionice.
Smokev Stephensen je ispitivaki promatrao Adama. Bile su to pronicave oi i Adam je
znao da zastupniku malo to promakne. Ta je pronicavost bila razlogom to je Adam p
reispitao svoje mi ljenje o Stephensen Motorsu u posljednja dva tjedna. Oekivale su s
e mnoge reforme u sistemu automobilskog zastupni tva, a trebalo je da mnoge od nji
h budu ve odavno provedene. Ali Adam je vjerovao da e Smokev pre ivjeti sve te promj
ene, jer pre ivjeti je bilo za njega isto toliko prirodno kao i postojati. Budui da
je to bilo tako, Teresa i njena djeca bi, to se tie investicija, te ko mogli ulo iti
u ne to bolje.
Mislim da je ovo vrijeme kad se kola Iako prodaju, ree Smokev. Neu uriti; ekat u i
i se. Ipak, jedno znam. Ako promijeni svoje prvotne namjere, uinit e to zbog Terese,
a ne zato da bi meni uinio uslugu.
Adam se nasmije i. Ima pravo to se *oga tie.
Smokev kimne glavom. Kako je tvoja ena?
Mislim da je dobro, ree Adam.
uli su po zvuku motora da brzina trke raste pa su se vratili u kompanijinu lo u.
Automobilske utrke kao i vina imaju svoje dobre godine. Za Talladegu 500 se poka
zalo da je ovo najbolja od svih godina brzo i napeto natjecanje od samog ustrog p
oetka pa do u svakom pogledu sjajna zavr etka. Tokom svih 188 krugova
put od preko
500
milja
mijenjalo se vodstvo mnogo puta. Wayne On-patti i Buddy Undler, favoriti A
damove kompanije, dr ali su se blizu ela, ali ih je opasno ugro avalo pola tuceta dru
gih, meu kojima se nalazio i pobjednik prethodnog dana Kolja, koji se tijekom veliko

g dijela utrke nalazio na elu. Strahovita je brzina ubrala svoj danak od dvanaest
ak kola, koja su zakazala zbog mehanikih kvarova, a nekoliko je drugih slupano, p
remda nije bilo velikog lananog sudara kao prethodnoga dana, niti je ijedan od vo
zaa ozlijeen. ute zastave opreza i usporavanja rijetko su se podizale, najvei se dio
utrke odvijao u punom tempu, pod zelenom zastavom, signalom za slobodnu staz
u.
Potkraj su se Kolja i Wayne Onpatti otimali za vodstvo, s malo prednosti na strani
Onpattija, ali su u lo i kompanije odjeknuli jauci, kada je Onpatti svratio u serv
is, zaustaviv i se da mu promijene gumu, to ga je stajalo pola kruga i dovelo Koljaa d
o izrazita vodstva.
No pokazalo se da je promijeniv i gumu Onpatti mudro postupio, jer mu je to dalo o
no to mu je trebalo
posebnu sigurnost u zavojima, tako da je na povratnom putu po
sljednjega kruga stigao Koljaa, i obojica su vozili uporedo. No, premda su tutnjili
jedan uz drugoga na povratnom dijelu kruga, nadohvat linije fini a, ishod je jo uv
ijek bio dvojben. Onda je stopu po stopu Onpatti pre ao Koljaa i zavr io kao pobjednik
za pola du ine kola ispred njega.
U toku posljednjih nekoliko krugova veina je ljudi u lo i kompanije skoila na noge i
histerino navijala za Onpattija, a Hub Hewitson i neki drugi skakali su kao djec
a u neobuzdanom uzbuenju.
Kad je ishod bio objavljen, jednu je sekundu vladala ti ina, a onda je nastala pak
lena galama.
Klicanje se, jo glasnije nego prije, mije alo s pobjedonosnim uzvicima i smijehom.
Rukovoditelji i gosti, blistajui od ponosa, tap ali su jedni druge po leima i rameni
ma; ruke su se sklapale i stiskale; u prolazu izmeu klupa dva ozbiljna potpredsje
dnika plesala su jig.1)
') Vrsta brza plesa
Na a su kola pobijedila! Mi smo pobijedili! odzvanjalo je u privatnoj lo i uz ostale u
zvike. Netko je pjevu io ono neizbje ivo: Pobijedi u nedjelju, prodaj u ponedjeljak! U
z jo vi e uzvika i smijeha i ostali su prihvatili slogan. Umjesto da se sti ava, buka
je stalno rasla.
Erica je sve to promatrala, najprije bez zanimanja, a onda s nevjericom. Razumje
la je radost zbog udjela u pobjedi. Usprkos svojoj ranijoj izdvojenosti, u napet
im je posljednjim asovima utrke osjetila pripadnost, naginjala se naprijed s osta
lima, da vidi foto-fini . Ali ovo ... ovo ludo odbacivanje svake druge misli... to
je ne to drugo.
Mislila je na juera nji dan: na bol i stra nu cijenu juera nje utrke; na Pierreovo tijel
o, u ovome asu na putu do groba. A sada, tako brzo, tako uran zabo-Pobijedi u nedj
elju, prodaj u ponedjeljak!
rav
Hladno, jasno i razgovijetno, Erica ree: To je jedino do ega vam je stalo!
Nisu odmah u utjeli. Ali njen je glas nadjaao glasove blizu nje, tako da su neki um
ukli, i u djelomino utihloj lo i Erica opet jasno progovori: Rekla sam, to je sve do
ega vam je stalo!
Sada su svi uli. Unutar lo e galama i drugi glasovi su utihnuli. U toj iznenadnoj t
i ini netko upita: Sto u tome ne valja?
Erica to nije oekivala. Ona je govorila bez razmi ljanja, u uzbuenju, a da nije eljel
a da bude u sredi tu pa nje, meutim, sada kad je to uinjeno, osjetila je potrebu da se
povue, da Adama po tedi od neugodnosti i da se izgubi. A onda se u njoj razbudi sr
d ba. Srd ba na Detroit, njegove obiaje
od kojih su se toliki ogledali u toj lo i; srd b
na ono to su uinili Adamu i njoj. Nee dopustiti da nju taj sistem oblikuje prema k
alupu: u dopadljivu kompanijsku suprugu.
Netko je upitao: Sto u tome ne valja?
Ne valja, ree Erica, jer vi ne ivite
mi ne ivimo ni za to drugo nego za kola, za
u i dobitak. Ako ne ba cijelo vrijeme, ipak najvei dio vremena. Vi zaboravljate dr
uge stvari. Takve kao to je injenica da je juer ovdje umro jedan ovjek. Netko koga smo poznavali. Puni ste pobjede: Pobijedi u nedjelju!... On je bio subot
a... Vi ste ga ve zaboravili ... Glas joj se gubio.
Osjeala je da je Adam gleda. Eriku je iznenadilo to to njegovo lice nije izra avalo
ozlojeenost. Usta su mu ak na uglovima bila uzvinuta.
Adamu u poetku nije promakla ni jedna rije. Sada, kao da uje jo bolje, primjeivao je

vanjske zvukove: sti avanje trke, pratnja i kola koja prelaze posljednje krugove,
ponovni poklici novom ampionu Onpattiju, koji vozi prema servisima i na stazu pob
jede. Adam je takoer bio svjestan da se Hub Hevvitson namr tio; drugi su bili zbunj
eni, ne znajui kamo bi gledali.
Adam je pretpostavljao da bi trebao reagirati. Razmi ljao je nepristrano: koliko g
od bilo istine u onome to je Erica rekla, sumnjao je da je odabrala najbolje vrij
eme da to ka e, i negodovanje Huba Hevvitsona ne bi smio uzeti olako. Meutim, prije
nekoliko asaka Adam je otkrio kako mu je prokleto svejedno! Do avola sa svima nji
ma! Znao je jedino da Eriku voli vi e nego to ju je ikada volio otkada ju je upozna
o.
Adame, ree jedan potpredsjednak, ne neljubezno, bilo bi dobro da svoju enu izvede oda
de.
Adam kimne. Mislio je da bi trebalo da to uini zbog nje same da je po tedi.
Za to?
Svi okrenu e glave natrag prema stra njem dijelu lo e, odakle je do ao upit. Kathrvn Hev
vitson, dr ei jo uvijek u rukama svoj runi rad, stupi u prednji prolaz i stane pred s
ve njih stisnutih usana. Ponovila je: Za to bi je izveo? Zato to je Erica rekla ono t
o sam i ja eljela rei, ali za to nisam imala moralne hrabrosti? Zato to je rijeima i
zrazila ono to je svaka ena ovdje mislila, dok nije najmlaa meu nama progovorila? Red
om se zagledala u sva lica pred sobom. Vi mu karci!
Odjednom je Erica primijetila da je druge ene gledaju, niti zbunjene niti neprija
teljski raspolo ene, nego
sada je ograda bila dignuta
oima koje su odra avale odobrav
anje.
Kathrvn Hevvitson ree odluno: Hubbarde!
U kompaniji se s Hubom Hevvitsonom postupalo kao s prijestolonasljednikom, a kat
kada se on tako i pona ao. Ali to se ticalo njegove ene, bio je suprug
ni vi e ni manj
e koji je u odreenim trenucima vrlo dobro znao svoje obaveze i du nosti. Kimnuo je,
vi e se ne mr tei, pristupio Eriki i primio je za obje ruke. Rekao je tako glasno da
se ulo po itavoj lo i: Draga, katkada, u urbi, uzbuenju ili s drugih razloga, zaborav
jamo neke obine ali va ne stvari. U tim trenucima potrebna nam je osoba koja ima vrs
te nazore, da nas upozori na na u zabludu. Hvala vam to se tu nalazite i to to inite.
Tada je odjednom sva napetost i ezla i svi su nagrnuli van iz lo e na sunce.
Netko ree: Hej, idemo prijeko, da stisnemo ruku Onpattiju!
Adam i Erica oti li su dr ei se ispod ruke, svjesni da se i u njoj i u njemu dogodilo
ne to va no. Kasnije e razgovarati o tome. U ovom trenutku nije bilo potrebe da govo
re; svakome je od njih bila va na jedino blizina drugoga.
Gospodine i gospoo Tren ton! Priekajte, molim vas!
Jedan namje tenik iz odjela za propagandu kompanije, zadihan od tranja, sustigne ih
na prilazu parkirali tu. Zadihano im je javio: Upravo smo ovamo pozvali helikopter
. Pristat e na stazi. Gospodin Hevvitson bi elio da se kod prvoga leta vas dvoje n
jime poslu ite. Ako mi date kljueve, pobrinut u se za va a kola.
Na putu prema stazi, mirnije di ui, propagandist ree: Ima jo ne to. Dva kompanijina avi
na ekaju na uzleti tu Talladege.
Znam, ree Adam. Jednim od njih vratit emo se u Detroit.
Da, ali gospodin Hevvitson ima mla njak, premda se njime nee poslu iti prije veeri. Nje
ga zanima, biste li se htjeli najprije vi njime poslu iti. On vam predla e da letite
u Nassau, jer zna da je to zaviaj gospoe Trenton, i da tamo provedete nekoliko da
na.
Avion bi morao letjeti tamo i natrag i jo uvijek stii veeras prebaciti gospodina- H
evvitsona. Zatim bi ga u srijedu opet poslali po vas.
To je izvrsna zamisao, ree Adam. Na nesreu, ja sutra, ve od ranoga jutra, imam itav
sastanaka u Detroitu.
Gospodin Hevvitson mi je kazao da ete vi vjerojatno to rei. Njegova poruka glasi? z
aboravite jedanput kompaniju i dajte svojoj eni prednost.
Erica je zasjala. Adam se nasmijao. Jedno se mo e rei za potpredsjednika uprave: ka
da ne to uini, onda to ini na lijep nain.
Adam ree: Molim vas, recite mu da radosno prihvaamo i zahvaljujemo.
Meutim, Adam mu nije rekao kako se namjerava osigurati da on i Erica u srijedu sv
akako budu u Detroitu, kako bi mogli prisustvovati Pierreovu pogrebu.
Bili su na Bahamskim otocima i plivali su prije zalaska sunca na Emerald Beachu,

pokraj Nassaua.
U unutra njem dvori tu hotela, dok je sunce zalazilo, sjedili su Adam i Erica uz pie.
No je bila topla, a na blagu su se povjetarcu lelujale kro nje palmi. Nije bilo mn
ogo ljudi, jer je glavna navala zimskih posjetilaca poinjala istom za mjesec dana
i vi e.
Kada su pili ve drugo pie, Erica duboko udahne i ree: Ne to bih ti morala rei.
Ako se radi o Pierreu, odgovori Adam blago, mislim da ve znam.
Rekao joj je da mu je netko poslao po tom
anonimno, u omotnici bez iga, odrezak iz
detroitskih novina novinsku bilje ku koja se ticala Erike. Adam doda: Ne pitaj me z
a to ljudi ine te stvari. Jednostavno, neki to ine.
Ali ni ta nisi rekao. Erica se sjeti kako je bila uvjerena da e joj ne to rei, ako bude
otkrio.
inilo mi se da imamo dosta problema i bez toga.
Sve je pro lo, ree ona, prije nego to je Pierre umro. Erica se s gri njom savjesti sj
rgovakog putnika Ollieja. To je ne to to Adamu nikada nee ispriati. Nadala se da e i n
oj samoj s vremenom uspjeti da zaboravi taj dogaaj.
Preko stola koji ih je razdvajao Adam ree: Bilo da je pro lo ili ne, ja bih te uvije
k elio da mi se vrati .
Ona ga pogleda preplavljena uzbuenjem. Ti si lijep mu karac. Mo da te nisam cijenila k
oliko je trebalo da te cijenim.
On ree: Mislim da to va i za nas oboje.
Poslije su se predali ljubavi i otkrili da je ljubav jednako arobna kao nekada.
Adam je, omamljen, izrekao zavr nu rije: Bili smo blizu toga da izgubimo jedno drugo
i na put. Nemojmo to nikada vi e sebi dopustiti.
Dok je Adam spavao, le ala je Erica budna pokraj njega, oslu kujui none zvuke, koji su
dopirali s mora kroz otvorene prozore. Kasnije je i ona zaspala, ali su se u zo
ru zajedno probudili i opet su se prepustili ljubavi.
A''
29.
Poetkom rujna Orion je predstavljen novinarima, zastupnicima kompanije i javno
sti.
Prva konferencija za tampu bila je u Chicagu, rasko na gozba uz pie, koja e, govorkal
o se, biti posljednja te vrste. Uzrok koji je predstavljao pozadinu toga govorka
nja: automobilske su tvrtke prekasno uvidjele da je veina novinara pisala jednako
, bez obzira na to da li su ih nudili ampanjcem i kavijarom morune bjeljuge1) ili
pivom i hamburgerima. emu, dakle, toliki izdaci?
Meutim, u bli oj budunosti vjerojatno ni ta nee promijeniti prirodu konferencije za zas
tupni tva, koja se za Orion odr ala u New Orleansu i trajala est dana.
Bila je to neobina, udovi na sveanost, na koju je bilo pozvano sedam tisua kompanijini
h zastupnika, trgovakih putnika, njihovih ena i ljubavnica, to su u jatima pristiza
li unajmljenim avionima, meu kojima je bilo i nekoliko Boeinga 747.
Svi su hoteli u Crescent Citvju bili ve zauzeti. Tako i koncertna dvorana Riverga
te za nonu glazbenu ekstravagantnu priredbu, koja bi, kako je rekao jedan
) Bjeljuga
velika bijela moruna, ivi u Crnom moru i Kaspijskom jezeru.
promatra, na Broadwayu mogla ii cijelu godinu. Neobian je bio vrhunac sveanosti, kada
se ogromna, svijetla zvijezda, spustila uz svirku stotine violina niz blistavu Ml
ijenu stazu, i kad se ta zvijezda, dodirnuv i sredi nju pozornicu, rastvorila u Orion,
to je izazvalo divlje klicanje.
I druge zabave, igre i go enja nastavljali su se svaki dan, a nou su vatrometi iznad
luke, s velianstvenim centralnim aran manom slo enim u rije ORION, stvorili zavr ni pri
zor.
Adam i Erica Trenton bili su ovdje, kao i Brett DeLosanto, dok je Barbara Zalesk
i doletjela samo u kratki posjet Brettu.
Jedne od dviju veeri koje je Barbara provela u New Orleansu njih je etvoro zajedno
veeralo, kod Brennana u Francuskoj etvrti. Adam, koji je povr no poznavao Matta Zales
kog, upita Barbaru kako je njenu ocu.
Sada ve mo e disati bez aparata i mo e ne to malo micati lijevom rukom, odgovorila je.
je potpuno uzet.
Adam i Erica su tiho izrazili aljenje.
Barbara je pre utjela da se svakog dana moli Bogu da joj otac brzo umre, kako bi s

e oslobodio tereta i samrtne patnje, koju mu je, kako joj se inilo, itala u oima ka
d god bi ga pogledala. Ali znala je da mo da nee tako brzo umrijeti. Znala je, na p
rimjer, da je stariji Joseph Kennedv, jedna od najslavnijih rtava srane kapi u pov
ijesti, poslije potpune paralize, ivio jo punih osam godina.
U meuvremenu je Barbara rekla Trentonovima da namjerava prebaciti oca kui u Royal
Oak, gdje e mu osigurati danononu njegu. Onda e neko vrijeme ona i Brett slobodno v
rijeme dijeliti izmeu Royal Oaka i Brettova stana u Country Club Manoru.
Govorei o kui u Royal Oaku, Barbara obavijesti: Brett je postao uzgajatelj orhideja.
Rekla je Adamu i Eriki, smije ei se, da je Brett preuzeo brigu o predvorju orhideja
njenoga oca i da je ak kupio neke knjige o tome. Volim are na laticama orhideja, n
ain kako se isprepleu, ree Brett. On nabode jednu kamenicu Roffignac, koje su upravo
masm

stavili pred njega. Mo da je u njima skrivena jedna itava nova vrsta kola. A sviaju m
i se i imena. Kako bi bilo da jedna kola s dvojim vratima i tvrdim nad-svoem nazo
vemo Aerides masculosum?
Mi smo ovdje zbog Oriona, podsjeti ga Barbara. Osim toga, to je lak e izgovoriti.
Nije priala Adamu i Eriki o jednoj Brettovoj nedavnoj dogodov tini, znajui da bi to
Bretta dovelo u nepriliku.
Nakon to je njenog oca udarila kap, Barbara i Brett bi pokatkad ostali preko noi u
kui u Royal Oaku. Jedne je veeri Brett stigao prvi. Na la ga je s postavljenim noga
rima, svje im platnom i bojama. Na platnu je bio skicirao i sada slikao jednu orhi
deju. Poslije toga je Brett rekao da mu je predlo ak bila jedna orhideja, Catasetu
m saccatum cvijet kojemu su se on i Matt Zaleski zajedno divili, one veeri prije
skoro godinu dana, kada je stariji ovjek planuo na Bretta i kada je kasnije Barba
ra silila oca da se ispria. Tvoj stari i ja smo se slo ili u tome da je slina ptici u
letu, rekao je Brett. Mislim da je to bilo jedino o emu smo se ikada slo ili.
Brett je zatim malo nespretno nagovarao Barbaru da platno, kada bude naslikano,
odnese u sobu svoga oca u bolnici i smjesti ga tako da ga on mo e vidjeti. Stari le i
nar nema mnogo stvari u koje bi gledao. U ivao je u svojim orhidejama i mo da e ga to
obradovati.
Tada je Barbara prvi put poslije oeve nesree klonula i zaplakala.
Bilo je to olak anje i poslije se osjeala bolje, znajui da su njena uvstva bila potis
nuta, sve dok ih Brettov jednostavni in dobrote nije oslobodio. Barbara je jo vi e c
ijenila to to je Brett uradio, jer je on bio uvrh glave zauzet planskim projektom
novih kola, Farstara, koji je uskoro trebalo predlo iti na skupu najvi ih rukovodit
elja kompanije. Farstarom je Brett bio obuzet danju i nou, tako da mu je malo vre
mena ostajalo za bilo to drugo.
Adam je za veerom u Nevv Orleansu zaobilazno skrenuo razgovor na Farstar, ali je
bio toliko oprezan da ga nije imenovao. Bit u sretan kada proe ovaj tjedan, rekao je
Barbari. Orion sada postaje briga
prodaje i tr i ta. Kod nas na farmi raaju se sada nove stvari.
Samo jo dva tjedna do velikoga razgovora, ubacio je Brett, a Adam je kimnuo glavom.
Barbara je znala da su Adam i Brett neizmjerno zaokupljeni Farstarom i pitala se
da li e Brett uope provesti svoju namjeru da krajem godine napusti automobilsku i
ndustriju. Znala je da Brett jo nije o toj mogunosti razgovarao s Adamom, koji e ga
, u to je Barbara bila uvjerena, nastojati nagovoriti da ostane.
Barbara im je saopila neke svoje profesionalne novosti. Dokumentarni je film Auto
mobilski grad, koji je sada dovr en, odu evljeno primljen na nekoliko pokusnih prika
zivanja. Reklamna agencija OJL, Barbara osobno i redatelj Wes Gropetti primili s
u srdana pisma s pohvalama od naruiteljeva predsjednika vijea i
to je bilo jo znaaj
e jedna se vea televizijska mre a obavezala da e Automobilski grad prikazati besplat
no kao izraz svog dru tvenpg anga iranja u najgledanijem terminu. Kao plod toga Barb
ara je kod OJL-a stajala bolje nego ikada prije i od nje i Gro-pettija se tra ilo
da zajedno rade na novom filmu za nekog drugog klijenta agencije.
Ostali za stolom su joj estitali, a Brett je to inio s vidljivim ponosom.
Ubrzo se razgovor opet vratio Orionu i ekstravagantnoj zastupnikoj konferenciji. N
e mogu a da se ne pitam, izjavila je Erica, da li je zaista cijeli taj tjedan potr
eban?

Jest, ree Adam, a kazat u ti i za to. Zastupnici i trgovci na ovakvoj konferenciji vi

kola bez obzira na to o kojem se modelu radilo s njihove najbolje strane kao dra
gulj u kutijici od Tiffanvja. Za to se odavde i s itava toga pokladnog slavlja vr
aaju oarani tim proizvodom, koji e za nekoliko dana biti istovaren ispred njihova z
astupstva.
Istovarit e ih prasne, ree Brett. Ili mo da blatne od puta, sa skinutim kapama s kota
ili neopranim odbojnicima, prekrivenim naljepnicama i ljepi-vom trakom. U as!
Adam kimne. To je tono. Ali zastupnik i trgovaki putnik ve su vidjeli kola kakva tre
ba da budu.
Oni znaju kako e biti divna kad se pripreme za izlo beni salon. Njihovo ih odu evljen
je nee napustiti i pravit e bolje poslove u prodaji.
Ne zaboravljajui da i reklama poma e, ree Barbara. Uzdahnula je. Znam da kritiari es
atraju dosjetljivu reklamu otrcanom. Ali mi znamo da je takva reklama uspje na.
Erica ree blago: Nadam se da e biti uspje na za Orion, najvi e zato to znam da vas troj
toliko do toga dr ite.
Adam joj ispod stola stisne ruku. Drugima ree: Sada vi e ne mo emo proma iti.
Poslije tjedan dana, kada se Orion mogao vidjeti u izlo benim prostorijama zastups
tava po itavoj Sjevernoj Americi, izgledalo je da je bio u pravu.
Automotive News, tjednik koji za industriju znai Sveto pismo, objavio je: Rijetko
su neka nova kola izazvala toliko zavidno zanimanje i to tako brzo. Ogromna list
a narud bi u tako kratko vrijeme ispunila je njegove proizvoditelje ponosom, opter
etila poslom njihove ljude u proizvodnji i alarmirala takmace.
Novine su jednodu no izra avale isto mi ljenje. San Francisco Chronicle je izjavio: Ori
on pru a najvi e sigurnosti i najni e zagaivanje zraka, ono to su nam ve godinama obeav
, a usto je i lijep. Chicago Sun Times je priznao: Da, gospodine! To su luda kola!
New York Times je pouno izjavio: Razumljivo, Orion bi morao oznaiti kraj jednoga ra
zdoblja, koje je, kao to je svima poznato, razvijalo tehniki napredak, ali ga je es
to i podreivalo zahtjevima vanjskog izgleda. Sada oboje, tehnika, koja se ne vidi
, i vanjski, vidljivi oblik kao da idu ruku pod ruku.
Time i News Week su na svojim omotnim stranicama donijeli slike Huba Hewitsona i
Oriona. Posljednji se put ovako ne to dogodilo, govorio je jedan odu evljeni slu benik
iz Propagande svakome tko je tiho slu ati, s Mustangom, kolima Lee Iacocca.
Nije bilo udo to su vrhovni ljudi u kompaniji bili dobro raspolo eni, kada su se, ub
rzo poslije Orio-nova predstavljanja javnosti, sastali da raspravljaju o Farstar
u.
Bio je to sastanak na kojemu je trebalo odr ati zakljunu raspravu
posljednju u nizu
od tri sastanka. Projekt Farstar pre ivio je prva dva. Sad e ili nastaviti put kao
vrsta obaveza, ili e biti zauvijek odbaen, kao to se to dogaalo mnogim projektima.
Prethodni su sastanci predstavljali pa ljivo prouavanje, pokazivanje, dokazivanje i
o tro ispitivanje, ali su zapravo bili nezvanini. Na zavr nom e sastanku jo uvijek bit
i tog prouavanja i ra lanjivanja, ali to se tie zvaninosti, bit e to kao sveana vee
aveznim crnim odijelima u usporedbi s usputnim rukom.
Proizvodno upravno vijee, koje e danas brojiti petnaest ljudi, poelo se okupljati o
dmah poslije devet sati izjutra. Trebalo je da sastanak pone tono u deset sati, al
i bilo je uobiajeno da se vei dio prethodnog sata posveti neslu benim razgovorima u
grupama od dvoje ili troje.
Mjesto sastanka bilo je na petnaestom katu upravne zgrade kompanije. Omanja, ras
ko no opremljena dvorana, sa stolom od polirane orahovine u obliku potkove. U dnu
potkove bilo je pet naslonjaa visoka naslona, presvuenih crnom ko om, za predsjednik
a vijea, predsjednika i tri upravna potpredsjednika, meu kojima je Hub Hevvitson b
io najva niji. U ostalim naslonjaima, s ni im naslonima, sjedit e ostali uesnici, bez n
ekog osobitog reda.
Na otvorenom kraju potkove bila je podignuta govornica za one koji su imali ne to
obrazlo iti. Toga dana uglavnom e ga zauzimati Adam Trenton. Iza govornice bio je e
kran za prikazivanje dijapozitiva i filma.
Pokraj potkove bio je omanji stol za dvije tajnice koje su prisustvovale sastank
u. Uza zid i u pregratku za projiciranje sjedili su pomonici rukovodilaca s debel
im crnim bilje nicama, koje su kako je jednom neki aljivina rekao
sadr avale sve odgo
ore koje ovjek uope mo e smisliti.

I kao uvijek, usprkos radosti koja je prevladavala zbog Oriona i privrednoj opu te
nosti koja bi mogla neupuene zavarati, osnovni e ton sastanka za odreivanje proizvo
dne politike biti smrtno ozbiljan. Jer ovdje e jedna automobilska korporacija staviti na kocku milijune dolara, a ujedno i
svoju reputaciju i svoj opstanak. To se igralo s ulozima koji su spadali meu naj
vi e uloge na svijetu, pa ipak je to bilo igranje na sreu, jer usprkos svim istra iva
njima i dobro razraenoj tehnikoj podlozi, konana odluka izmeu da i ne na koncu se o
orala temeljiti na predosjecanjima i instinktu.
Kavu su u dvorani poeli slu iti im su prvi uesnici poeli pristizati. To je bio obiaj,
ao i vr hladna naranina soka za predsjednika vijea, koji danju nije volio vrua pia.
Prostorija se punila, kad je Hub Hevvitson oko pola deset uletio kao vihor. Najp
rije se poslu io kavom, a onda namignuo Adamu i Elrovu Braithvvaiteu, koji su avrlj
ali.
Izgledajui zadovoljan samim sobom, Hevvitson otvori mapu koju je donio i ra iri nek
oliko crte a na potkovastom stolu. Upravo sam to dobio. Tono na vrijeme, zar ne?
Potpredsjednik Odjela za stilizaciju i dizajn polako im se pridru i i sva etvorica
se udube u crte . Nijedan nije morao pitati to je to. Svaki je list nosio oznaku je
dnog drugog od Velike trojice proizvodi-telja i sadr avao slike i opis patenta novih
kola. Isto je tako bilo oigledno da e to biti konkurentska kola, s kojima e se Far
star suoiti za dvije godine, ako dana nji prijedlozi budu prihvaeni.
Srebrni lisac je tiho zazvi dao.
Izvanredno, ree potpredsjednik odjela za stilizaciju i dizajn zami ljeno, kako su u ne
kim stvarima njihove ideje tono paralelne s na ima.
Hub Hevvitson sle e ramenima. Oni oslu kuju tr i te kao i mi, itaju iste novine, prouava
opa smje-ranja; znaju kako se svijet kree. A imaju i nekoliko bistrih momaka na sv
om platnom spisku. Potpredsjednik uprave baci pogled na Adama. Sto vi ka ete?
Ja ka em da mi imamo mnogo bolja kola. Na i su izgledi bolji od njihovih.
Vi ste prilino samouvjereni.
Ako to tako izgleda, ree Adam, mislim da jesam.
1
Lice Huba Hevvitsona se razvue u osmijeh. I ja sam samouvjeren. Smislili smo jo jed
na dobra kola; sad ih prvo treba prodati ostalima u ovoj sobi.
Poeo je skupljati i spremati crte e. Adam je znao da e oni kasnije prouiti konkurents
ka kola do u tanine i mo da e plod toga biti neke promjene na njihovim kolima.
esto sam se pitao, ree Adam, koliko moramo platiti da bismo dobili ovakav materijal.
Hub Hevvitson se opet smijuljio. Ne toliko koliko bi ovjek mislio. Jeste li ikada u
li za nekog pijuna koji je bio dobro plaen?
Mislim da nisam. Adam je razmi ljao: pijuna a je bilo ne to ime su se bavile sve velike
tomobilske kompanije, premda to nisu priznavale. Centar za pijuna u njihove vlastit
e kompanije bezazlenog naziva
nalazio se u tijesnim, prepunim prostorijama u Cen
tru za stilizaciju i dizajn i u njega su pritjecali izvje taji iz mnogih izvora.
Na primjer, in enjeri koji su se u konkurentskim kompanijama bavili znanstvenim ra
dom bili su zlatna ila obavje tenja. Poput svih znanstvenih istra ivaa, in enjeri su vol
jeli objavljivati svoje rezultate pa su referati sa sastanaka dru tva tehniara esto
sadr avali po koju reenicu ili misao, koje su same po sebi bile beznaajne, ali kad b
i ih se dovelo u vezu s drugim odlomcima s drugih mjesta, davale su klju za nain r
azmi ljanja i smjer djelovanja konkurenta. Meu onima koji su se bavili automobilski
m uhodarenjem bilo je prihvaeno da su in enjeri nevini.
Manje je nevin izvor obavje tenja Detroit Athletic Club, gdje su zajedno pili visoki
rukovoditelji kao i oni srednjega polo aja iz svih kompanija. Pod utjecajem pia op
u tali su se i postajali neoprezni pa su svojom obavije teno u nastojali izazvati divlj
enje u dru tvu. Godinama su istanana uha u D.A.C. ubirala poslastice, ali katkada i
neke izvanredno va ne obavijesti.
Osim toga to ta bi procurilo i kroz kompanije za alatnu obradu. Katkada bi jedna te
ista kompanija za obradu radila za dva ili vi e od veih automobilskih proizvoditel
ja. Tako bi netko, tko bi prividno samo
sluajno upao u radionicu kalupa, mogao vidjeti u toku rad za neku drugu tvrtku. I
skusan je dizajner gledajui negativ kalupa mogao ponekad zakljuiti kako izgleda ita
va stra nja ili prednja strana konkuren-tovih kola
i zatim otii i nacrtati ih.
Vanjske su se agencije, iji se modi operandi1) nisu izbliza ispitivali, slu ile u i

ndustrijskoj pijuna i i drugim taktikama. Meu ostalim slu ile bi se i pridobivanjem ne

zadovoljnih namje tenika da kradu dokumente, a nije bilo nepoznato ni pretra ivanje
otpadaka. Tu i tamo bi im uspjelo podmetnuti nekog namje tenika u drugu kompaniju ko
jega nije previ e brinuo osjeaj lojalnosti. No to su bile prljave metode, o kojima
najvi i rukovoditelji nisu eljeli uti ni ta potanje. Adamove se misli vrati e k Farstaru
i vijeu za odreivanje proizvodne politike.
Sat u dvorani pokazivao je devet sati i pedeset minuta i upravo je stigao upravi
telj kompanije u pratnji predsjednika. Ovaj drugi, nekada dinamian voa, koga su sa
da meutim i Adam i ostali smatrali starom kolom, naskoro se trebao povui, a predvialo
se da e ga naslijediti Hub Hevvitson.
Jedan glas pokraj Adama upita: U emu e Far-star za Kanadu biti drugaiji? Pitanje je p
ostavio ef kompanijine kanadske podru nice, koji je bio pozvan iz poasti.
0 tome e jo biti govora, ree Adam, ali mu je ipak opisao razlike. Jednoj vrsti Farsta
ra dat e drugaije ime
Independent
iskljuivo za Kanadu, a znak na maski motora bit e
izmijenjen i sadr avat e javorov list. Inae e kola biti ista kao i modeli Farstara za
SAD.
Drugi kimne glavom. Najva nije je da bude nekih razlika na koje mo emo ukazati.
Adam je razumio. Premda Kanaani voze kola iz SAD, proizvedena u SAD, a ovisne su
podru nice namje tale radnu snagu preko sindikata u SAD, nacionalna je ta tina zahtije
vala odr avanje varljivog osjeaja da Kanada ima vlastitu automobilsku industriju. V
elika su trojica godinama podr avala te te nje time to su efove svojih kanadskih podru n
ica imenovala ) Naini rada
predsjednicima, premda su u stvari ti predsjednici bili odgovorni potpredsjednic
ima u Detroitu. Kompanije su takoer uvele nekoliko izrazito kanadskih modela. No sv
i su proizvoditelji danas Kanadu sve vi e i vi e smatrali samo jednim od prodajnih p
odruja, i mirno su se okanili posebnih modela koji nisu nikada ni bili drugo nego
fasade. Kanadizirani e Farstar, Independent, vjerojatno biti posljednji.
Minutu prije deset sati, kada je ve posjedalo svih petnaest ljudi koji su trebali
donijeti odluku, predsjednik vijea otpije malo naranina soka, a zatim ree iznenada
: Ako nitko nema neki bolji prijedlog, mogli bismo poeti. On pogleda Huba Hevvitson
a. Tko e poeti?
Elroy.
Pogledi se uprije e u potpredsjednika odjela za unapreenje proizvodnje.
Gospodine predsjednie vijea i gospodo, ree Srebrni lisac odrje ito, danas vam predsta
amo Farstar s preporukom za odobrenje. Vi ste svi proitali dnevni red, poznate pl
an i vidjeli ste modele u glini. Za koji as emo se osvrnuti na pojedinosti, ali na
jprije ovo: kakvo god ime dali ovim kolima, to nee biti Farstar. To je simbolino i
me odabrano samo zato to je u usporedbi s Orionom projekt izgledao vrlo dalek. No
odjednom on vi e nije dalek. To vi e nije Farstar1); potreba za novim modelom je tu
, ili e biti tu za dvije godine, to je u proizvodnom smislu, kako znamo, ista stva
r.
Elroy Braithvvaite zastane, zagladi rukom svoju srebrnu grivu, a tada nastavi Mi
mislimo da je ova vrsta kola, koju bi neki htjeli nazvati prijelomnom, u svakom
sluaju neizbje iva. A sluajno
Srebrni lisac poka e mapu s konkurentskim crte ima na st
ispred Huba Hevvitsona
tako misle i na i prijatelji na drugoj strani grada. Ali mi
osim toga vjerujemo kako umjesto da dopustimo da nam Farstar ili ne to slino bude
narinuto na nain kako se to posljednjih godina bilo dogodilo s nekima
od na ih d
jelatnosti, mi to sada
Wjt.
?,*
l) Daleka zvijezda
mo emo predusresti. Ja barem mislim da je vrijeme da kao kompanija i kao industrij
a opet jednom sna no prijeemo u navalu i potra imo nove putove. Far-star bi, u osnovi
, bio upravo to. Sada emo razmotriti pojedinosti. Braithvvaite kimne Adamu, koji j
e ekao pokraj govornice. U redu, krenimo.
Dijapozitivi koje sada gledate, najavi Adam, kad se ekran iza njega ispunio, pokazu
ju to se, prema istra ivanjima tr i ta, danas ne mo e dobiti, a tu bi prazninu popunio Fa
rstar. Dijapozitivi pokazuju i potencijal tr i ta za vrstu kola dvije godine od dana
s.

Adam je taj prikaz mnogo puta pregledao i znao je rijei napamet. Slijedea dva sata
on e se uglavnom dr ati knjige, koja je sada pred njim le ala otvorena, premda e, kao
bino na tim sastancima, biti prekida i o trih, pronicavih pitanja.
Dok se redalo pola tuceta dijapozitiva, na koja je Adam davao kratka obja njenja,
on je jo uvijek imao vremena misliti o onome to je prije nekoliko asaka rekao Elr
oy Braithvvaite. Primjedba kako kompanija treba sna no prijei u navalu iznen
adila je Adama, prvo zato to uope nije bilo potrebno da se ka e tako ne to, a takoer i
zato to je Srebrni lisac bio poznat po svojoj suzdr ljivosti i po tome to bi oprezno
odredio s koje strane vjetar pu e prije nego to bi se u bilo to upustio. No mo da
je i Braithvvaite bio zara en novim nainom mi ljenja i nestrpljivo u koja je obuz
ela automobilsku industriju, jer stari su se borci povlaili i umirali, a mlai su l
judi stupali na pozornicu. Braithvvaiteova izreka treba tra iti nove putove podsjeti
la je Adama da se slinim rijeima poslu io i Perceval Stuyvesant tijekom njihova
razgovora prije pet tjedana. Od onda su nekoliko puta telefonski razgovarali. A
dam je sve vi e bio sklon tome da se prihvati predsjedni tva u West Coast kompaniji
sir Per-cevala, ali je Perce i dalje bio sporazuman s tim da se ovakva odluka od
godi do izlaska Oriona na tr i te i dana njega predstavljanja Farstara. Meutim, poslije
dana njega dana Adam e morati odluiti
ili e ii u San Francisco zbog daljnjeg dogovor
ili e konano odbiti Perceovu ponudu. Adam je ve dva puta razgovarao s Erikom o pon
udi sa Zapadne obale za vrijeme njihova dvodnevnog boravka u Bahami. Erica je bila odluna. O tome ti sam mora
odluiti, dragi. Ja bih u stvari voljela ivjeti u San Franciscu. Tko ne bi? Ali, me
ni je dra e da ti bude sretan u Detroitu nego nesretan negdje drugdje, a u oba emo s
luaja biti zajedno.
Njena ga je izjava obradovala, no i poslije toga je ostao neodluan i jo uvijek nij
e bio siguran.
Glas Huba Hevvitsona iznenada presijee predstavljanje Farstara. Prekinimo naas i po
razgovarajmo o neemu s ime takoer moramo biti nacistu. Ovaj je Farstar najru nije tene
od kola to sam ikada vidio. Bilo je znaajno za Hevvitsona da bi, premda sklon da z
agovara neki program, ipak sam iznosio sve mogue prigovore, kako bi se o njima ot
voreno raspravljalo.
Oko potkovastoga stola zau se amor odobravanja. Adam ree blago
bio je na to priprav
an: U stvari itavo smo vrijeme bili toga svjesni.
On pone razglabati nain razmi ljanja koji ih je doveo do tih kola
misao koju je Bret
t DeLosanto izrazio u toku poslijeponone sjednice od prije nekoliko mjeseci, kad
je rekao: S Picassom pod nosom, pravili smo dizajne za kola koja kao da su se sko
trljala s Gainsboroughova platna. Bilo je to one noi kada su Adam i Brett zajedno
posjetili odjel za demontiranje kola i nakon toga oti li na onaj neusiljeni grupni
raz.-govor s Elrovem Braithvvaiteom i dva druga mlada pla-nera proizvodnje, od
kojih je jedan bio Castaldv. Oni su tada nabacili pitanje i zamisao: Za to ne bismo
odluno i hrabro poku ali proizvoditi kola, koja bi prema postojeim shvaanjima bila r
u na, ali koja bi tako odgovarala potrebama, okolini i sada njem vremenu
vijeku kori
snosti da bi postala lijepa?
Premda je od onda u vanjskom izgledu Farstara bilo prilagodbi i promjena, ipak j
e temeljna zamisao ostala ista.
Sada i na ovom mjestu Adam je pazio to govori, jer sastanak odbora za odreivanje p
olitike proizvodnje nije bio mjesto gdje bi ovjek smio biti previ e poetian, a pozna
vanje Picassa dolazilo je tek nakon poznavanja praktinih zahtjeva.
Nije mogao
govoriti
ni o Rovveni, premda ga je one noi ba sjeanje na nju navelo na takvo razmi ljanje. Ro
vvena je jo uvijek bila lijepa uspomena i, premda Eriki nee nikada priati o njoj, A
dam je bio uvjeren da bi ga ona razumjela ako bi joj ispriao.
Rasprava o vanjskom izgledu Farstara bila je zavr ena, ali je Adam znao da e se jo v
ratiti na to.
Gdje smo ono stali? Hub Hewitson je prelistavao svoje bilje ke.
etrdeset sedam stranica, spremno odgovori Braithvvaite.
Predsjednik vijea kimne. Nastavimo. Sat i pol kasnije, poslije produ ene i nezakljuene
rasprave, potpredsjednik proizvodnje odgurne svoje papire i nagne se naprijed u
naslonjau. Da je k meni do ao netko s ovakvom zamisli za ova kola, ne samo da bih o
dbio ideju, nego bih i njemu predlo io da tra i posao negdje drugdje.

Odjednom je u dvorani nastala ti ina. Adam je ekao kod govornice.

ef proizvodnje Nolan Freidheim bio je sijedi veteran automobilske industrije i na
jslavniji potpredsjednik za stolom. Imao je o tre crte lica, na kojemu bi se rijet
ko pojavio smije ak, i bio je poznat po svojoj grubosti. Kao i predsjednik kompani
je, i on je bio pred umirovljenjem, samo to Freidheim nije vi e imao pred sobom ni
mjesec dana slu bovanja, a nasljednik mu je bio imenovan i prisustvovao je ovom sa
stanku.
Dok su drugi ekali, napunio je stari rukovoditelj svoju lulu i zapalio je. Svi su
prisutni znali da je to posljednji sastanak politike proizvodnje kojemu on pris
ustvuje. Napokon ree: To bih ja uinio, a da sam to uinio, izgubili bismo dobra ovjeka
, a vjerojatno i jedna dobra kola.
Povukao je dim iz lule i odlo io je. Mo da je zato do lo moje vrijeme, a mo da sam zato i
ja zadovoljan to je do lo. Mnogo se toga danas zbiva to ja ne razumijem; mnogo toga
meni se ne svia i nikada mi se nee svidjeti. Ipak, u posljednje sam vrijeme otkri
o da mi vi e nije do toga ni stalo kao prije. Jo ne to: to god danas odluimo, dok vi mo
mci u znoju stvarate Farstar
ili kako god ete ga na kraju nazvati
_ ja u loviti ribu ispred Florida Keysa. Ako budete imali vremena, mislite na me.
Vjerojatno ga neete imati.
Svi se oko stola nasmija e.
Ipak, ostavit u vas da razmislite o neemu, ree Nolan Freidheim. Bio sam protivnik tih
kola od samoga poetka. Na neki sam nain jo uvijek protiv njih; neki njihovi dijelo
vi, kao i vanjski izgled, vrijeaju moje poimanje kakva treba da budu kola. Ali du
boko u srcu, gdje su mnogi od nas ve mnogo puta stvorili mnoge dobre odluke, osjea
m da su ispravna, da su dobra, da su suvremena i da e osvojiti tr i te, kada na njega
stignu. ef proizvodnje ustane. U ruci je dr ao alicu od kave, da je opet natoi. Moje
rce glasa ,da'. Ka em da bi trebalo nastaviti s radom na Far-staru.
Predsjednik vijea primijeti: Hvala, Nolane. I ja sam tako osjeao, ali vi ste to izr
azili bolje nego to bi to itko od nas mogao.
Predsjednik takoer dade pristanak. To uini e i ostali koji su se dotle kolebali. Pos
lije nekoliko minuta je pribilje ena zvanina odluka: za Farstar sva svjetla na zele
no!
Adam se osjeti udno prazan. Jedan je cilj postignut. Slijedeu je odluku morao sam
donijeti.
30.
Rollie Knight ivio je u panici.
U as je zapoeo u sobici istaa u pogonu za sastavljanje, gdje je Leroy Colfax probo no e
m i ubio jednoga od dvojice sakupljaa novca iz automata i gdje su drugi sakupljai
i predsjednik Parkland ostali ranjeni i bez svijesti. U as se nastavio za vrijeme
u urbanoga odlaska etvorice zavjerenika
Big Rufea, Colfaxa, Daddy-o Lestera i Rolli
eja iz tvornice. Uzverali su se uz visoku ogradu od pletene ice, poma ui jedan drugo
me u tami, znajui da bi, kad bi izi li na bilo koja tvornika vrata, znailo izvrgnuti
se ispitivanju i da bi ih sigurno prepoznali.
Rollie je gadno ozlijedio ruku na ici ograde, a Big Rufe je te ko pao i poslije epao
, ali svi su uspjeli u-mai iz tvornice. Tada su se, kreui se pojedinano i izbjegavaj
ui osvijetljeni prostor, sastali na jednom od tvornikih parkirali ta, gdje je Big Ru
fe ostavio kola. Vozio je Daddy-o, jer je Big Rufeu gle anj brzo natekao i bolio g
a. Napustili su parkirali te s uga enim svjetlima, koja su upalili tek kada su izi li
na cestu.
Kada su se osvrnuli natrag prema tvornici, sve je izgledalo normalno i ni ta izvan
a nije odavalo da se unutra di e uzbuna.
ovjee, oh, ovjee, jadikovao je uzrujano Daddv-o, dok je vozio. Sretan li sam to smo
z toga izvukli!
Sa stra njega sjedala Big Rufe proguna: Jo se nismo izvukli.
Rollie je, sjedei pokraj Daddy-oa i nastojei da nekakvom masnom krpom zaustavi krv
arenje iz ruke, znao da je to istina.
Usprkos padu, Big Rufeu je uspjelo prenijeti preko ograde i dvije lancem povezan
e vree s gotovinom. Le-roy Colfax je prenio druge dvije. Na stra njem su sjedalu no e
vima otvorili vree i istresli sadr inu
sami srebrni novii u nekoliko papirnatih vre
Na auto--cesti, prije nego su stigli u grad, Colfax i Big Rufe izbacili su kroz
prozor one prave vree za novac.

U starom su dijelu grada parkirali auto u nekoj slijepoj ulici i onda se rastali
. Prije toga Big Rufe ih je opomenuo: Zapamtite, moramo se na poslu dr ati kao da s
e nije ni ta promijenilo. Ako budemo glumili hladnokrvnost, nema toga tko e nam dok
azati da smo noas bili tamo. Tako neka se sutra svaki poka e kao uvijek, isto kao s
vaki dan. On se zabulji u ostalu trojicu. Ako se netko pone drugaije pona ati, svinje
nas sigurno zapaziti.
Leroy Colfax ree tiho: Bilo bi mo da pametnije pobjei.
Ako pobjegne , zare i Big Rufe, kunem se da u te nai i ubiti, nakon to si nam priredi
j cirkus, sve nas uvalio ...
Colfax urno ree: Neu bje ati. Mislio sam, to je sve.
Nemoj misliti! Ve si pokazao da nema mozga.
Colfax u uti.
Rollie bi najradije pobjegao, premda to nije rekao. Ali kamo? Nije imao kamo. Ku
d god bi krenuo, nije mu bilo spasa. Osjeao se kao da mu ivot istjee kroz pore, na
isti nain kako mu i krv jo uvijek tee iz ozlijeene ruke. Onda se sjeti da je lanac d
ogaaja koji ga je doveo do ove veeri poeo prije godinu dana, kada ga je bijeli poli
cajac ulovio, a crni mu policajac dao karticu s adresom Centra za zapo ljavanje ra
dnika. Rollie je sada shvatio da je pogrije io to je i ap tamo,
Zar zaista? Mo da bi se ovo to ga je sna lo, da se nije dogodilo ovako, dogodilo na n
eki drugi nain.
Sada dobro slu ajte, ree Big Rufe, svi smo u ovome zajedno i dr at emo se skupa. Ako n
dan od nas etvorice ne bude brbljao, nee nam se ni ta dogoditi.
Mo da su mu drugi vjerovali. Rollie nije.
Onda su se razi li i svaki je ponio po jednu papirnatu vreicu novca, koji su Big Ru
fe i Colfax podijelili na stra njem sjedalu u kolima. Vreica Big Rufea bila je vea o
d ostalih.
Pa ljivo birajui put, svjestan koliko e ga teretiti ta papirnata vreica, ako ga zaust
avi policijska patrola, Rollie stigne oko ponoi do najamne zgrade na Blaineu.
May Lou nije bila kod kue; vjerojatno je oti la u kino. Rollie opere posjekotinu na
ruci i ovla je zavije runikom.
Poslije toga prebroji novac u papirnatoj vreici, dijelei ga na hrpice. Bilo je u s
vemu $ 30.75 manje nego dnevna zarada u sastavljaonici.
Da je Rollie Knight bio obrazovan ili sklon filozofiranju, razmislio bi u sebi o
prirodi opasnosti kojima su se ljudi voljni izlo iti zbog ovako triavih suma kao to
je trideset dolara i sedamdeset pet centi, i koliko neproporcionalno mnogo gube
u odnosu na mogui dobitak. I prije ovoga bilo je opasnosti kojih se Rollie pla io
opasnost da bude dublje uvuen u kriminal unutar tvornice, ili opasnost kojoj bi s
e bio izlo io da se noas povukao iz pothvata onog asa kad mu je Big Rufe gurnuo revo
lver u ruku. Mogao se odva iti i izlo iti se osveti Big Rufea, meutim nije to uinio.
Opasnost osvete nije bila umi ljena. Big Rufe je lako mogao naruiti da Rollieja div
ljaki izbatinaju, da mu polome ruke i noge
isto tako lako kao to je na primjer lako
naruiti namirnice u prodavaonici. Oba su ovjeka to znala; i tako je Rollie, ak i d
a nije uestvovao u pljaki, opet ispao onaj koji gubi.
Meutim, na kraju bi gubitak mo da ipak bio manji od potpune propasti koja mu je sad
a prijetila
do ivotne robije zbog ubojstva.
U su tini, opasnosti kojima se Rollie, htio ili ne htio, morao izlo iti, bile su ist
e one s kojima se u izvjesnom smislu suoavaju svi ljudi u slobodnom dru tvu. Meutim, neki unutar tog istog
dru tva, raaju se s okrutno ogranienim izborom, to opovrgava onu la nu umirujuu izreku
o tome kako su svi ljudi stvoreni jednaki. Rollie i deseci tisua njemu slinih, prt-t
ije njeni su od roenja siroma tvom, nejednako u, oskudnim mogunostima i samo najpovr nij
obrazovanjem, pa su tako potpuno nepripremljeni da donesu pravilnu odluku kada s
e suoe s ovakvim izborom
i tako, gube od samog poetka. Jedino preostaje procijenit
i kolika je veliina njihova gubitka.
Tako je tragedija Rollieja Knighta bila zapravo dvostruka: roen je na krivoj stra
ni ulice, a dru tvo ga nije du evno pripremilo da se odatle istrgne.
No, Rollie nije ovako razmi ljao o svojoj situaciji, znao je samo za beznadni oaj i
strah od onoga to e biti sutra i zato je samo gurnuo svojih 30,75 dolara u srebru
pod krevet i zaspao. Nije se probudio kad je kasnije u la May Lou.
Ujutro je May Lou previla Roliejevu ruku zavojem za prvu pomo, pogledom mu stavlj

ajui pitanja, na koja on nije odgovarao. A zatim Rollie ode na posao.

U pogonu su svi govorili o grabe nom umorstvu prethodne noi i bilo je govora o tome
i na radiju i televiziji, kao i u jutarnjim novinama. U u em krugu sastavljaonice
, tamo gdje je radio Rollie, zanimanje se usredotoilo na napad na Franka Parkland
a, koji je le ao u bolnici, premda, kako se prialo, samo s blagim potresom. To dokaz
uje da svi predradnici imaju tvrdu glavu, rekao je jedan aljivac za vrijeme odmora
, i odmah su se svi nasmijali. Izgledalo je da se nitko ne uzbuuje zbog pljake i d
a nikome nije osobito ao ubijenoga ovjeka, koji je inae bio i nepoznat.
Osim toga, prialo se da je i jednoga od tvornikih upravitelja udarila kap, zbog do
gaaja kao i zbog pre-optereenosti poslom. Ali ovo je drugo oito pretjerivanje, jer
svatko zna da je rukovoenje lak posao.
Osim tih pria s proizvodne vrpce nije se moglo primijetiti da se bilo to drugo pod
uzima u vezi s kraom i umorstvima. Niti je, koliko je Rollie mogao vidjeti ili uti
, itko od dnevne smjene bio podvrgnut ispitivanju.
Niti su se mogla uti neka nagaanja koja bi povezivala neka imena s tim zloinom.
Premda je Big Rufe opomenuo ostalu trojicu, on se sam toga dana nije pojavio u t
vornici. Daddy-o je prije podne obavijestio Rollieja da je Big Rufeu noga tako n
atekla da se nije mogao kretati i da je javio da je bolestan izmisliv i priu kako s
e prethodne veeri napio i pao kod kue niza stube.
Daddy-o je bio nesiguran i uzrujan, ali se izgleda uspio donekle smiriti do rano
g popodneva kad je ponovno posjetio Rollieja na njegovom radnom mjestu, oigledno
u elji da s njim avrlja.
Rollie je ispod glasa zare ao na njega: Za ime Krista, prestani se vrtjeti oko mene
. I zave i tu smrdljivu gubicu! Ako itko problebee i prouzroi da se stvar sazna, pla io
se Rollie, to e biti Daddy-o.
Toga se dana nije dogodilo vi e ni ta vrijedno pa nje. Isto tako ni slijedeeg dana. A n
i itavoga tjedna poslije toga.
Kako je dan za danom prolazio, iako je Rollie i dalje ivio u strahu, polako se ip
ak poeo smirivati. Znao je, meutim, da jo uvijek ima dosta vremena da se dogodi ono
najgore. Isto tako mu je bilo jasno da, iako se zbog mno ine manjih prijestupa ko
je policija naprosto ne sti e rije iti neke istrage obustavljaju ili ubla avaju, umors
tvo je ipak ne to sasvim drugo. Policija nee, zakljuio je Rollie, tako brzo dii ruke
od toga.
Kao obino, djelomino je bio u pravu, ali ne sasvim.
Vrijeme za neobinu pljaku bilo je pametno odabrano. Upravo se zbog vremena kad je
pljaka izvr ena policijska istraga usredotoila na radnike none smjene, premda detekti
vi nisu bili potpuno uvjereni da su ljudi koje tra e uope namje tenici kompanije. Bil
o je mnogo zloina u tvornici koje su poinili ljudi izvana, slu ei se patvorenim ili u
kradenim znakama, koje su radnicima slu ile kao legitimacija za ulazak u tvornicu.
Sve ime je policija raspolagala bila je izjava pre ivjeloga sakupljaa novaca iz auto
mata, da su u prepadu sudjelovala etiri ovjeka. Svi su bili pod krinkama i oboru ani; on je mislio da su sva etvorica bili Crnci; vrlo neodreeno se sjeao
samo njihovih fizikih karakteristika. Pre ivjeli sakuplja nije vidio ni lice onog r
azbojnika kojemu je naas bila strgnuta krinka, kao to je to vidio njegov drug koje
ga su ubili no em.
Frank Parkland, kojega su onesvijestili im je stupio u sobicu, takoer nije ni ta vid
io.
Nije otkriveno nikakvo oru je, nije bilo otisaka prstiju. Rasporene su vree kasnije
naene blizu auto--puta, ali nisu predstavljale nikakav odreeni trag, osim to su uk
azivale na to da je onaj tko ih je bacio bio na putu za sredi te grada.
Grupa od etiri detektiva, odreenih za istra ivanje tog sluaja, poela je sustavnim pret
resom imena i dokumenata tri tisue radnika none smjene. Meu njima je velik broj ve r
anije bio osuivan. Svi su takvi pojedinci ispitivani, ali bez uspjeha. To je oduz
elo mnogo vremena. K tomu je u toku istrage broj detektiva pao na dva, a i ta su
dvojica imala pored tog sluaja jo i drugih zadu enja.
Mogunost da su tra eni ljudi mogli pripadati dnevnoj smjeni i da su ostali u tvorni
ci, da bi izvr ili pljaku, nije bila zanemarena. To je bila jedna od nekoliko moguno
sti, ali policija zbog nedostatka vremena i ljudstva nije mogla odjednom ispitiv
ati sve mogunosti.
U stvari, istra itelji su se nadali provali preko nekog dobavljaa, jer su na taj nai

n ve rije eni mnogi ozbiljni zloini u irem Detroitu i drugdje. Ali nije im stigla nik
akva dojava. Ili su samo zloinci znali tko je upleten ili su drugi bili udnovato ut
ljivi.
Policija je znala da je dozvole za prodaju automata i samo poslovanje oko njih f
inancirala mafija. Znali su takoer da je ubijeni bio u vezi s mafijom. Sumnjali s
u, ali nisu mogli dokazati, da je objema stranama odgovarala utnja.
Poslije tri i pol tjedna djelatnost policije jenjala je zbog potrebe da detektiv
i preuzmu novije sluajeve, ali sluaj grabe nog umorstva u tvornici jo nije bio zakljue
n.
Meutim, na jednom drugom mjestu nije bilo tako.
Mafija openito ne voli kad se netko uplete u posao njenih ljudi. A kada se radi o
drugim zloincima, uzvratne su kazne o tro smi ljene da poslu e kao opomena kako se to
ne bi vi e ponovilo.
Od asa kad je ovjek indijanskoga lica umro od no a Lerova Colfaxa, on i njegova tri
suuesnika bili su osueni na smrt.
To je bilo dvostruko sigurno zato to su oni bili samo ahovske figure u ratovanju i
zmeu Crne mafije i Mafije.
Kad se saznalo za pojedinosti grabe nog umorstva, obitelj mafije u Detroitu radila
je mirno, ali uspje no. Ona je imala svoje vlastite obavje tajne kanale, kojima pol
icija nije raspolagala.
Najprije su poku ali ispipati obavijesti. Kada to nije uspjelo, bez mnogo buke pon
uena je nagrada: tisuu dolara.
Za taj novac ovjek iz gradskog geta prodao bi i svoju mater.
Rollie je uo za istragu Mafije i za obeanu nagradu devet dana poslije one strahote
u tvornici. Bilo je to jedne noi kada je pio pivo u jednom smrdljivom baru na Tr
eoj aveniji. Pivo i injenica da slu bena istraga dotada nije nai la na njegov trag, ol
ak ale su malo stravu u kojoj je ivio posljednjih devet dana. Ali vijest, koju mu j
e prenio ovjek s kojim je sjedio za barom
jedan od onih koji su vodili igru broje
vima, poznat jednostavno po imenu Mule, udesetorostru-ila je Rolliejev u as i pretv
orila pivo koje je pio u u, tako da mu je do lo da na licu mjesta povrati. Uspjelo m
u je da se suzdr i.
Hej! ree Mule, nakon to je prenio novost o nagradi koju je obeala mafija. Pa ti radi
toj tvornici, ovjee?
Rollieja je stajalo truda da kimne glavom.
Mule" ivahno nastavi: Pronai tko su bili ti momci, ja u dojaviti, a lovu emo podijelit
i, hoe ?
Naulit u u i, obea Rollie.
Ubrzo poslije toga napustio je bar, a da posljednju a u piva nije ni dotakao.
Rollie je znao gdje e nai Big Rufea. U av i u prostoriju gdje je ivio krupni ovjek, na
se pred
revolverskom cijevi vjerojatno onom istom od prije devet dana. Kada je Big Rufe
vidio tko je, spustio je revolver i ubacio ga za pojas svojih hlaa.
Rekao je Rollieju: Ako se pojave usrani digii, nee se dobro provesti.
Osim to je bio spreman na sve, Big Rufe je izgledao nekako udnovato ravnodu an
vjero
jatno zato, shvatio je Rollie kasnije, to je unaprijed znao za opasnost od mafije
i prihvatio je.
Ni ta ne bi postigao time to bi ostao ili raspravljao s njime. Rollie ode.
Od toga su asa Rolliejevi dani bili ispunjeni jednim novim, uvijek prisutnim u asom
. Znao je da niim to god bi uinio ne bi mogao prevladati taj u as, mogao je samo ekati
. U meuvremenu je nastavio ii na posao, jer mu je redoviti rad prekasno, kako se in
ilo postao navikom.
Premda Rollie nikada nije saznao pojedinosti, Big Rufe je bio taj koji ih je sve
izdao.
On je glupo platio nekoliko malih kockarskih dugova samim srebrnim novcem. To je
primijeeno i dojavljeno jednom mafijinom dou niku, koji je vijest proslijedio dalj
e. Neke su druge stvari, koje su ve znali o Big Rufeu, navodile na pomisao da bi
to mogao biti on.
Uhvatili su ga nou, iznenadiv i ga na spavanju, i nisu mu dali prilike da se poslu i
revolverom. Njegovi su ga otmiari svezali, stavili mu krpu u usta i od-vezli ga u
jednu kuu u Highland Parku, gdje su ga muili dok nije progovorio, a onda su ga ub

ili.
Slijedee je jutro tijelo Big Rufea naeno na cesti u Hamtramcku, kojom su nou prolaz
ili mnogi te ki kamioni. Pregazili su ga nekoliko puta i smrt je oznaena kao promet
na nesrea.
Drugi su, meu njima i Rollie Knight kada im je Daddy-o tresui se saopio tu vijest
t
ono znali kako je Big Rufe tamo dospio.
Leroy Colfax se poeo skrivati, pod za titom prijatelja, meu politikim borcima. Skriva
o se skoro dva tjedna, ali se poslije toga vremena pokazalo da i borac, kao i mn
ogi drugi politiari, ima takoer svoju cijenu. Jedan od Colfaxovih drugova, u koje
je imao povjerenja, koga su svi oslovljavali bratom, potajice ga je prodao.
Uhvatili su i Lerova Colfaxa, odvezli ga u jedno osamljeno predgrae i ustrijelili
. Kad je tijelo naeno, autopsijom je otkriveno est metaka, ali nikakav drugi trag
do istine. Nikada nitko nije zbog toga bio uhap en.
Daddy-o je bje ao. Kupio je autobusnu kartu za New York i poku ao se izgubiti u Harl
emu. To mu je neko vrijeme uspijevalo, ali su mu poslije nekoliko mjeseci u li u t
rag i ubrzo zatim su ga smaknuli no em.
Davno prije toga ve kada je uo da je ubijen Leroy Colfax
poelo je Rolliejevo ekanje
i za to se vrijeme potpuno slomio.
Leonard Wingate je s mukom prepoznao slaba an enski glas na telefonu. Bio je srdit t
o ga zove uveer, kod kue.
May Lou, tko?
Roliejeva enska. Rollieja Knighta.
Knight. Wingate se tada sjeti i upita Kako ste do li do moga telefonskog broja? Nij
e u telefonskom imeniku.
Vi ste ga, gospodine, napisali na jednoj kartici. Rekli ste da nazovem, ako se ka
da naemo u nevolji.
Mo da i jesam, mislio je, vjerojatno one noi kad su u toj kui u sredi tu grada snimali
film.
Dobro, o emu se radi? Wingate se upravo bio spremio da ide u Bloomfield Hills, kamo
je bio pozvan na veeru. Sada bi mu bilo milije da je oti ao prije nego to je zazvon
io telefon, ili da nije odgovorio.
Glas Maye Lou ree: Mislim da znate da Rollie nije bio na poslu.
Ali, zaboga, odakle bih ja to znao?
Ona ree nesigurno: Ako se ne pojavi...
U toj tvornici radi deset tisua ljudi. Kao personalni rukovoditelj, odgovoran sam
za veinu njih, ali ne obavje tavaju me o pojedincima ...
Leonard Wingate opazi svoj odraz u zidnom ogledalu i zastane. Tiho se obrati sam
ome sebi: Dakle, ti
razmetljivi, uspje ni, va ni kopilane s tajnim telefonom, eto sada si joj stavio do
znanja kakva si ti veliina, da ne bi sluajno pomislila kako vas dvoje imate ne to za
jedniko samo zato to ste sluajno iste boje ko e. A to sada?
Pomislio je branei se: to se ne dogaa esto i sada se ulovio kod toga; ali to pokazu
je kako se neki stav mo e razviti, upravo kako je uo, da Crnci koji su utjecajni po
stupaju s drugim Crncima kao da su ovi blato pod njihovim nogama.
May Lou, ree Leonard Wingate, zatekli ste me u lo em raspolo enju i ao mi je. Hoete l
opet ponemo?
Rekla mu je da se neprilika tie Rollieja. On niti jede, niti spava, niti radi. Nee
da izlazi iz kue. Samo sjedi i eka.
to eka?
Nee da mi ka e, nee ni da razgovara. U asno izgleda, gospodine. To je kao... May Lou u
, tra ei rijei, a onda ree: Kao da eka na smrt.
Otkada nije bio na poslu?
Dva tjedna.
Je li on tra io da me nazovete?
On ni ta ne tra i. Ali prijeko mu je potrebna pomo. Sigurna sam u to.
Wingate je oklijevao. To se uistinu nije njega ticalo. Istina je da se on ozbilj
no zanimao za probleme zapo ljavanja radnika iz siroma nih etvrti i jo uvijek se zanim
a; i umije ao se nekoliko puta u pojedinanim sluajevima. Meu te je spadao Knightov sl
uaj. Ali tim se ljudima moglo pomoi samo do izvjesne granice, a Knight je napustio

posao
samovoljno, kako izgleda
prije dva tjedna. Ipak se Leonard Win-gate jo uvi
jek osjeao krivim zbog svoga pona anja od prije nekoliko minuta.
Dobro, ree, nisam siguran da u i ta moi uiniti, ali u nastojati skoknuti do vas sli
ana.
Njen glas ree kao molei: Zar ne biste mogli veeras?
Bojim se da to nee biti mogue. Ugovorio sam da u doi na jednu veeru, na koju sam ve
asnio.

t\
Primijetio je kako oklijeva prije nego to je upitala: Gospodine, sjeate li se vi me
ne?
Ve sam rekao da se sjeam.
Jesam li vas ikada prije bilo to zamolila?
Ne, niste.
May Lou je na njega ostavljala dojam da nije nikada ni od koga mnogo tra ila, pa n
i od ivota, niti je mnogo primila.
Sada vas molim. Molim vas! Veeras. Za moga Rollieja.
Bio je rastrgan izmeu oprenih pobuda: povezanost s pro lo u, sa svojim pradjedovima; sa
da njost, to je postao i to bi jo mogao biti. Pradjedovi su pobijedili. Leonard Winga
te je tu no razmi ljao: pro-pustit e jedno ugodno sijelo uz veeru. Slutio je da domaica
samo voli isticati svoju liberalitas time to ima za stolom jedno ili dva crna li
ca, ali je ona nudila dobro jelo i vino i koketirala bi s njim na vrlo ugodan nai
n.
Dobro, ree u telefonsku slu alicu, doi u i mislim da se sjeam gdje je to, ali bi bol
lo da mi ka ete adresu.
Da ga May Lou nije unaprijed upozorila, pomisli Leonard VVingate, jedva bi prepo
znao Rollieja Knighta, koji je smr ao, a oi su mu, na oronulom licu, bile upale. Ro
llie je sjedio za drvenim stolom gledajui prema vanjskim vratima i uzbueno skoio ka
d je u ao Wingate, a onda opet sjeo.
ovjek iz personalnog odjela kompanije dobro se sjetio da donese bocu scotcha. U ao
je bez pitanja u kuhinju, koja je bila tijesna kao ormar, na ao a e i donio ih natrag
. May Lou je klisnula van, kad je on do ao, nakon to ga je zahvalno pogledala i apnu
la: Bit u pred vratima.
VVingate nalije dvije a e estoka, nerazrijeena scotcha i gurne jednu pred Rollieja. Po
pit ete to, ree, i mo ete piti polako. Ali poslije toga ete govoriti.
Rollie pru i ruku da uzme pie. Nije podigao pogled.
VVingate otpije jedan gutljaj svoga scotcha i osjeti kako ga pie pali i onda poe g
rijati. On spusti a u. Mo emo u tedjeti na vremenu, ako vam ka em da znam tono to vi mi
o meni. Dakle, ja znam sve izraze, koji su veinom blesavi bijeli Crnac, stric Xo
m isto kao i ti. Ali bez obzira na to da li me voli ili mrzi , mislim da sam ja jed
ini prijatelj kojega e veeras vidjeti. VVingate ispije svoje pie, nalije jo jedno i g
rne bocu pred Rollieja. Dakle, poni govoriti prije nego to ovo popijem, inae u pomisl
iti da uzalud tratim vrijeme i otii.
Rollie podigne pogled. Pona ate se kao da se ljutite. Pa ja nisam rekao ni rijei.
Onda poku aj rei koju rije. Da vidimo kako to ide. VVingate se nagne naprijed. Za poe
: za to si napustio posao?
Iskapiv i prvi scotch koji mu je natoio Leonard, Rollie sada sam opet napuni a u, a on
da progovori. Bilo je to kao da je Leonard nekom kombinacijom takta, postupaka i
rijei otvorio neku branu u Rol-lieju, tako da su rijei same poele navirati, usmjer
i-vane pitanjima koja bi VVingate povremeno postavljao, sve dok itava pripovijest
nije izi la na vidjelo. Pria je poela prije godinu dana kada je Rollieja po prvi pu
t unajmila kompanija, nastavila se njegovim do ivljajima u tvornici, sudjelovanjem
u kriminalu najprije sitnom, a onda i krupnom
ubojstvom i njegovim posljedicama
, onda ono to je uo o mafiji i osudi na smrt, koju je Rollie sada sa strahom i rez
ignacijom oekivao.
Leonard VVingate je sjedio slu ajui s mje avinom nestrpljivosti, samilosti, razoaranja
, nemoi i srd be
dok vi e nije mogao sjediti. Onda je, dok je Rollie govorio dalje, k
oraao malom sobicom, amo-tamo.
Kada je pria bila zavr ena, najprije je prsnula srd ba personalca. Za tutnjio je. Prok
leti luae! Pru ena ti je prilika! Imao si uspjeha! I sve si bacio u vjetar! VVingate
je stiskao i opu tao ake, uzbuujui se slo enim osjeajima. Mogao bih te ubiti!

Rollie digne glavu. Nakratko zablista njegova nekada nja drskost i smisao za alu. ovj
ee, ako to elite, morate kupiti ulaznicu i stati u red!
VifS
Ta primjedba vrati Wingatea u stvarnost. Znao je da stoji pred nemoguim izborom.
Kada bi Rollieju Knightu pomogao da se spasi iz te situacije, bio bi kriv zbog p
ropusta da prijavi zloin. Vjerojatno je pred zakonom suuesnik u zloinu ak i ako samo
propusti postupiti u skladu s onim to zna. Ali, VVin-gate je dovoljno poznavao g
eto i njegov zakon d ungle i bio je uvjeren da ako ne pomogne, ako jednostavno ode
, time je Rollieja prepustio ubojicama.
Leonard VVingate je alio to veeras nije preuo telefon, i to se odazvao molbi Maye Lou
da doe ovamo. Da jedno ili drugo nije uinio, sada bi udobno sjedio za stolom s bi
jelim stolnjakom i ubrusima i srebrom, s ljudima koji su mu po du i srodni. Ali sa
d je bio ovdje. Prisili se na razmi ljanje.
Vjerovao je ono to mu je Rollie Knight ispriao. Sve. Sjetio se takoer da je u novin
ama itao kako je pronaeno mecima izre etano tijelo Lerova Colfaxa, a to su mu javili
i s druge strane, jer je Colfax donedavna bio namje tenik pogona za sastavljanje.
To je bilo samo prije tjedan dana. Sada, kada su dvojica zavjerenika bila mrtva
, a trei se izgubio iz vida, vjerojatno e mafija naskoro skrenuti pa nju na Rollieja
. Ali koliko je vremena jo ostalo? Slijedei tjedan? Sutra? Noas? VVingate opazi da
i on sam uzrujano pogledava prema vratima.
Dmovao je: sada mu je bez odgaanja potrebno jo neije mi ljenje, jo neije rasuivanje,
mu pomogne. Bez obzira na to kakvu odluku donese ona e biti previ e sudbonosna, a d
a bi je mogao stvoriti sam bez iije pomoi. Ali kome da se obrati? VVingate je bio
uvjeren da bi, kad bi se obratio na svoga pretpostavljenog u kompaniji, potpreds
jednika za personalna pitanja, dobio hladan pravniki savjet: poinjeno je umorstvo,
ime jednoga od ubojica je poznato; prema tome treba obavijestiti policiju, a on
i e se dalje time baviti.
VVingate je znao da to nee uiniti, bez obzira na to kakve e to posljedice imati za
njega samoga. Ili e barem prvo potra iti neiji savjet. Odjednom mu pade na um: Brett
DeLosanto.
Otkad su se sreli u studenome pro le godine, Leonard VVingate, Brett i Barbara Zal
eski ostali su dobri prijatelji. Provodei sve vi e i vi e vremena u njegcvu dru tvu, VV
ingate je do ao dotle da se divi razumu mladog dizajnera, uvidjev i da on pod povr ins
kom lakomisleno u posjeduje prirodnu mudrost, razboritost, duboko suosjeanje. Njegov
o bi mi ljenje sada moglo biti va no. Osim toga, Brett je poznavao Rollieja Knighta,
jer ga je upoznao preko Barbare, na snimanju filma Automobilski grad.
VVingate odlui: telefonirat e i, ako bude mogue, jo veeras e se sastati s Brettom.
May Lou se neprimjetno u uljala u sobu. VVingate nije znao koliko je ula i znala. S
matrao je da to nije va no.
On poka e vrata. Mo ete li to zakljuati?
May Lou kimne glavom. Da.
Ja sada idem, ree Leonard VVingate Rollieju i Mayi Lou, ali u se vratiti. Kad iziem,
akljuajte vrata i nemojte vi e otkljuavati. Ne pu tajte nikoga unutra. Kad ja doem, poz
nat ete me po glasu i rei u vam svoje ime. Razumijete li?
Da, gospodine. Oi Maye Lou se susreto e s njegovima. Premda je bila oniska, mr ava i ne
ugledna, ostavila je na njega dojam snage.
Nedaleko od najamne kue u Blaineu Leonard VVingate je na ao telefon u jednoj praoni
ci, koja je bila otvorena preko noi.
Imao je zabilje en broj telefona Brettova stana i nazvao ga. Strojevi za pranje i
su enje u praonici bili su buni i on pokrije jedno uho da bi mogao uti znak na drugo
m kraju. Zvonilo je, ali nitko nije odgovorio, i on spusti slu alicu.
VVingate se sjeti jednog razgovora s Brettom prije dan ili dva, kojom je priliko
m Brett spomenuo da e se on i Barbara krajem tjedna sresti s Adamom i Erikom Tren
ton koju je Leonard VVingate samo letimino upoznao. VVingate odlui da tamo poku a.
Nazvao je obavijesti i zatra io broj Trentonovih u predgrau. Ali kad je nazvao, ni
tamo nije bilo odgovora.
Sada je vi e nego ikada elio pronai Bretta De-Losanta.
Leonard Wingate se sjeti jo neega to mu je Brett rekao: Barbarin je otac jo uvijek b
io na listi kritinih sluajeva u Fordovoj bolnici. VVingate je umo-vao: mogue je da
su Barbara i Brett zajedno, a Barbara je vjerojatno u bolnici ostavila obavijest

gdje je mogu nai.

Nazvao je bolnicu. Po to je ekao nekoliko minuta, razgovarao je s de urnom bolniarkom,
koja mu je potvrdila da oni imaju naina da dou u dodir s gospoicom Zaleski.
Wingate je znao da mora ne to slagati, da bi dobio obavijest. Ja sam njen brati iz D
envera i nazivam s uzleti ta. Nadao se da strojevi u praonici bue dovoljno slino avio
nima. Doletio sam da vidim strica, ali je sestrina eljela da se najprije sastanem s
njom. Rekla mi je, ako nazovem bolnicu, da ete vi uvijek znati gdje je mogu nai.
Bolniarka zajedljivo primijeti: Mi nismo agencija za obavje tenja. Meutim, dala mu je
obavijest: gospoica Zaleski je veeras s gospodinom i gospoom Trenton i gospodinom D
eLosantom na koncertu u de-troitskoj simfonijskoj dvorani. Barbara je ak ostavila
i broj sjedala. Wingate je blagoslovio njenu temeljitost.
Svoja kola je bio ostavio pred praonicom. Sada se uputio prema Aveniji Jefferson
i Civic Centeru, vozei brzo. Poela je sipiti ki a dok je telefonirao; cesta je bila
kliska. Na kri anju Woodward i Jefferson avenije, da bi to prije stigao, projurio
je kroz uto svjetlo i skrenuo u vanjsko dvori te Fordove koncertne dvorane, dvorane d
etroitskog simfonijskog orkestra, s bisernoplavim proeljem od granita i mramora.
Oko koncertne dvorane izdizale su se druge zgrade Civic Centera
Cobo Hali, Veter
ans' Memorial, City--Countv Building moderne, prostrane, blistavo osvijetljene r
eflektorima. O podruju Civic Centera esto se govorilo kao o zaetku
poetku opse na pro
rama za urbanistiku obnovu sredi ta Detroita. Na alost, premda je poetak dovr en, ni ta
d nastavka nije jo bilo na vidiku.
Uniformirani vratar na glavnom ulazu u koncertnu dvoranu stupi pred njega. Prije
nego to je mogao progovoriti, Leonard Wingate mu ree: Moram pronai neke ljude koji
su unutra. Hitno je. U ruci je dr ao brojeve sjedala, koje je zapisao razgovarajui s
bolniarkom.
Vratar pristane: budui da je priredba u toku i da nema drugog prometa, kola su mo
gla ostati samo nekoliko minuta s upaljenim motorom.
Wingate proe kroz dvoja vrata. Kad su se druga vrata zatvorila, ovije ga glazba.
Jedna se biljeterka, koja je dotle gledala orkestar i pozornicu, okrene. Rekla j
e tiho: Neu vas moi odvesti do sjedala prije stanke, gospodine. Mogu li vidjeti va u
ulaznicu?
Nemam je. On objasni djevojci to eli i poka e joj brojeve sjedala. Pridru i im se jedan
biljeter.
Sjedala su bila, kako se inilo, sprijeda i u sredini.
Kad biste me htjeli odvesti do toga reda, molio je Wingate, ja bih mogao gospodinu
DeLosantu dati znak da izie.
Uvoditelj ree odluno: Ne bismo to mogli dopustiti, gospodine. To bi sve uznemirilo.
Koliko ima do stanke?
Biljeteri to nisu znali.
Tek je tada Wingateu doprlo do svijesti to se svira. Bio je ljubitelj glazbe jo od
djetinjstva i prepoznao je orkestralnu suitu Romeo i Julija od Proko-fjeva. Zna
jui da se dirigenti slu e raznim aran manima suite, on upita: Mogu li pogledati jedan
program? Biljeterka mu pru i program.
Odlomak koji je prepoznao bio je uvertira Tibal-dove smrti. Vidio je s olak anjem da
je posljednji dio prije stanke.
Premda je nestrpljivo ekao, zanijela ga je velianstvena glazba. Ustalasani su zvui
uvodne teme pre li u uzbudljiv solo timpana poput samrtnih udaraca klatna... Tibal
do je ubio Romeova prijatelja Merkucija. Sada Romeo nad umiruim Tibaldom iskaljuj
e osvetu na koju se zakleo... Pasa i roga jadikovali su nad kobnim paradoksom razo
rnog bijesa i ludosti ovjeka; orkestar je bujao u crescendu prokletstva ...
Wingateu se je ila ko a, dok je u duhu usporeivao ovu glazbu i razlog zbog kojega je
ovamo do ao.
Glazba je umuknula. Dok je dvoranom grmio pljesak, Leonard Wingate se urio izmeu s
jedala, u pratnji jednoga biljetera. Brzo su obavijestili Bretta De-Losanta, kog
a je Wingate odmah spazio. Brett se iznenadio, ali je izi ao, a za njim i Barbara
i Trentonovi.
U predvorju su odr ali kratko vijeanje.
Ne gubei vrijeme na pojedinosti, Wingate izjavi da tra i Bretta zbog Rollieja Knigh
ta. A budui da su ovdje jo uvijek u sredi tu grada, Wingateova je namjera bila da nj
ih dvojica pou ravno u stan Rollieja i Maye Lou.

Brett je odmah pristao, ali je Barbara stvarala pote koe, jer je htjela ii s njima.
Neko vrijeme su raspravljali, Wingate se suprotstavio njenoj elji, a Brett ju je
podr avao. Na kraju su se slo ili da Adam odveze Eriku i Barbaru u Brettov stan u Co
untrv Club Manor i da ih oni tamo priekaju. Ni Adam, ni Erica, ni Barbara nisu elj
eli da se vrate na koncert.
Vani je Wingate poveo Bretta do svojih kola koja su ekala. Ki a je prestala. Brett
skine ogrta i baci ga na stra nje sjedalo preko Wingateova koji je ve bio tamo. Kada
su po li, Leonard Wingate je poeo brzo obja njavati, znajui da e put biti kratak. Bret
t je slu ao ubacujui povremeno po koje pitanje. Kod opisa grabe noga umorstva tiho za
zvi di. On je, poput nebrojenih drugih, itao sve objavljene izvje taje o ubojstvu u t
vornici; to se na neki nain ticalo i njega osobno, budui da se inilo vjerojatnim da
su dogaaji te noi pospje ili sranu kap Matta Zaleskog.
Ipak Brett nije osjeao neprijateljstvo prema Rol-lieju Knightu. Istina, mladi Crn
ac nije bio nevin, ali postojali su stupnjevi krivnje, bilo da ih zakon priznaje
ili ne priznaje. VVingate je oito mislio
a Brett prihvaao
da je Rollie bio napros
to uhvaen u mre u, djelomino protiv svoje volje, i njegova se sloboda izbora smanjil
a, kao kad plivaa koji gubi snagu povue vir. Ipak je trebalo da Rollie Knight plat
i za ono to je uinio. Nitko mu ne mo e pomoi da izbjegne kaznu, niti bi trebalo da to
uini.
Ima ne to to ne mo emo uiniti, ree Brett, a to je da mu pomognemo da pobjegne iz Detr
I ja sam to mislio. Da je zloin manji, razmi ljao je Wingate, mogli bismo poku ati. Ali
ne kada se radi o ubojstvu.
Njemu treba ono to nije imao u prija njim sluajevima
najbolji odvjetnik kojeg novac m
o e pribaviti.
On nema novaca.
Onda u ih ja pribaviti. Ne to u dati ja sam, a bit e i drugih. Brett je ve razmi ljao
oga bi se mogao obratiti na neke ljude koji se obino ne nalaze u redovima onih ko
ji dijele milostinju, ali duboko osjeaju nepravdu i rasne predrasude.
VVingate ree: Morat e se predati policiji; ja ne vidim drugoga puta. Ali ako budemo
imali jakog odvjetnika, mogao bi zahtijevati za titu u zatvoru. Pitao se premda ne
glasno
koliko bi bila djelotvorna ta za tita, s odvjetnikom ili bez njega.
S dobrim bi braniteljem mo da, samo mo da, mogao uspjeti, ree Brett.
Mo da.
Hoe li Knight uiniti onako kako mu budemo rekli?
Wingate kimne glavom. Hoe.
Onda emo ujutro nai odvjetnika. On e posredovati kod predaje. Noas bi bilo dobro da n
jih dvoje
djevojka takoer budu s Barbarom i sa mnom.
Personalac pogleda preko prednjega sjedala kola. Jeste li sigurni?
Siguran sam. Osim ako vi znate ne to bolje. Leonard Wingate zatrese glavom. Bio
je sretan to je na ao Bretta DeLosanta. Premda mladi dizajner nije dotle rekao ni
ti uinio ni ta to bi bilo iznad mogunosti umovanja i odluivanja samoga Wingatea,
Brettova prisutnost i bistra glava davali su mu osjeaj sigurnosti. Brett je po p
rirodi bio stvoren za vou, to je VVingate sa svojim iskustvom dobro uviao. Pi
tao se da li e se Brett zadovoljiti da itavoga ivota ostane dizajner.
I
Bili su na Dvanaestoj, na kri anju s Blaine. Pred ru evnom najamnom kuom s koje je ot
padala boja iziu iz kola i Wingate ih zakljua.
Kao obino, osjeao se jak vonj po smeu.
Penjui se uz tro ne drvene stube na trei kat najamne kue, Wingate se sjeti da je reka
o Rollieju i Mayi Lou da e im izvana rei svoje ime i da e uti njegov glas. Nije bilo
potrebno.
Vrata, koja je trebalo da dr e zakljuana, bila su otorena. Dio brave je visio, gdje
je bez sumnje jakim udarcem bila razbijena.
Leonard Wingate i Brett uu. Unutra je bila May Lou
sama. Trpala je odjeu u koveg od
kartona.
Wingate upita: Gdje je Rollie?
Ona ne di ui pogled odgovori: Oti ao.
Kamo je oti ao?
Do li su neki momci. Odveli ga.
Kada?

Odmah nakon to ste vi oti li, gospodine. Okrenula je glavu. Vidjeli su da je plakala.
Slu ajte, ree Brett, ako dobijemo opis, mo emo upozoriti policiju.
Leonard VVingate zatrese glavom. Znao je da je prekasno. Od poetka je osjeao da je
prekasno. Znao je i to e on i Brett DeLosanto sada uiniti. Otii e. Kao to su toliki
Detroitu oti li, kao to su sveenik i levit pre li na drugu stranu.
Brett je u utio.
Wingate upita May Lou: to ete vi uiniti?
Ona zatvori kartonski koveg. Odselit u.
Brett zavue ruku u d ep. Wingate mu dade znak da stane. Pustite, ja u.
Ne brojei, izvue sve novanice to je imao i gurne ih u ruku Mayi Lou. ao mi je, ree.
m da to mnogo ne znai, ali ao mi je.
Si li su niza stube.
Kada su do li do kola, vidjeli su da im prednja vrata vise otvorena. Prozorsko je
staklo bilo razbijeno. Oba su ogrtaa i ezla sa stra njega sjedala.
Leonard Wingate se nasloni na krov kola i obuhvati rukama glavu. Kada je podigao
glavu, Brett je vidio da su mu oi vla ne.
O, bo e! ree VVingate. Podigao je ruke prema tamnom nonom nebu, kao da moli: O, bo e,
du- na li grada!
Tijelo Rollieja Knighta nije nikada pronaeno. Jednostavno je i ezlo.
31.
To je tvoj ivot, a ne moj, ree Adam Brettu DeLosantu. Ali ja ti ne bih bio prijatelj,
kad ti ne bih rekao da mislim da si se prenaglio i da ini ogromnu pogre ku.
Bilo je blizu ponoi i njih je petoro Adam i Erica, Barbara i Brett, te Leonard Wi
ngate sjedilo u Brettovu stanu u Countrv Club Manoru. Brett i Win-gate su stigli
prije pola sata, dovezav i se iz sredi ta grada. Razgovor bija e sumoran. Kada su isc
rpli sve to se moglo rei o Rollieju Knightu, navijestio je Brett da namjerava napu
stiti automobilsku industriju i da e sutra predati otkaz.
Adam bija e uporan: Za pet godina mogao bi doi na polo aj rukovodioca u odjelu za stil
izaciju i dizajn.
Neko vrijeme, ree Brett, samo sam o tome sanjario da budem drugi Harlev Earl, ili Bi
li Mit-chel, ili Gene Bordinat ili Elvvood Engel. Nemojte me krivo razumjeti sma
tram da su oni svi bili veliki; neki su to jo uvijek. Ali to nije za mene, to je
sve.
Leonard Wingate ree: Ipak ima i drugih razloga zar ne?
Da, ima. Ne mislim da su proizvoditelji kola, koji za sebe prave tolike zama ne pla
nove, uinili zajednici u kojoj ive toliko usluga i planirali za nju i ta vi e nego to m
o e stati u jedan naprstak. Adam primijeti: To je mo da bilo nekada tako, ali sada nij
e vi e tako. Sve se promijenilo ili se ubrzano mijenja. Vidimo to svaki dan
u pona a
nju rukovodstva, u odgovornosti zajednici, vrsti kola koja gradimo, odnosu prema
dr avnoj upravi, po tovanju potro aa. To vi e nije ono isto poslovanje od prije dvije il
i tri godine.
Volio bih u to vjerovati, ree Brett, pa makar samo zato to ti u to vjeruje . Ali ne mo
u, a u tome nisam sam. Uostalom, od sada u raditi izvan toga.
Erica upita: to e raditi?
Da ti pravo ka em, ree joj Brett, proklet bio ako znam.
Ne bi me iznenadilo, ree Adam, kada bi se dao na politiku. Htio bih da zna da, ako to
uini , neu samo glasati za tebe, nego u dati i novani prilog za tvoju kampanju.
Wingate ree: Ja takoer. Kako je to udno, pomisli, da je on upravo veeras osjetio Bret
ovu sposobnost za vodstvo i pitao se kako e se dugo baviti dizajnom.
Brett se smijuljio. Jednoga od ovih dana to bi vas moglo skupo stajati. Neu zabora
viti.
Jedno e sigurno uiniti, ree Barbara drugima, slikat e. Makar ga morala lancem privez
uz slikarski stalak i donositi mu hranu. Makar morala uzdr avati nas oboje.
Kad ve govorimo o uzdr avanju, ree Brett, mislio sam da osnujem vlastito malo poduzee
dizajn.
Ako to uini , proree Adam, ono nee ostati malo, jer ti posti e uspjehe i protiv svoj
. Osim toga e raditi vi e nego ikada.
Brett uzdahne. Toga se upravo pla im. Ali ako se to i dogodi, razmi ljao je, bit e svoj
ovjek, moi e slobodno odluivati. To je najvi e elio, a isto tako i Barbara. Brett je
ogleda s ljubavlju, koja kao da je svakim danom sve vi e rasla. to god se bude dogaa

lo, znao je da e ona sve dijeliti s njime.

j1
Mi

Bilo je govorkanja, ree Barbara, da e i ti napustiti kompaniju.

Gdje si to ula?
O, ovdje negdje.
Adam pomisli: te ko je sauvati tajnu u Detroi-tu. Pretpostavljao je da je o tome go
vorio Perce Stuy-vesant ili netko tko mu je blizak.
Barbara je tra ila odgovor: Dakle, da li zaista odlazi ?
Dobio sam jednu ponudu, ree Adam, i neko sam vrijeme ozbiljno o njoj razmi ljao. Odlui
sam da ne prihvatim.
Prije dan-dva telefonirao je Perceu Stuyvesantu i objasnio mu: nema svrhe da ide
u San Francisco razgovarati o uvjetima i pojedinostima; Adam je bio ovjek automo
bila i to e ostati.
Adam je uviao da u automobilskoj industriji mnogo toga nije kako bi moralo biti,
ali je jo vi e, neusporedivo vi e, bilo dobroga. udo modernoga automobila nije u tome t
o pokatkad zaka e, nego u tome to veinom ne zakazuje; ne u tome to je skup, nego to st
oji premalo, ako se uzmu u obzir udesa dizajna i tehnike koja on utjelovljuje; ne
u tome to stvara mete na cestama i zagauje zrak, nego u tome to slobodnim mu karcima
i enama daje ne to to im je kroz cijelu povijest najvi e manjkalo
osobnu pokretljivost
.
Osim toga, za rukovodioca nije bilo uzbudljivije sredine u kojoj bi provodio svo
j radni dio ivota.
Svatko od nas gleda stvari na svoj nain, ree Adam Barbari, mislim da bismo mogli rei
a sam se ja opredijelio za Detroit.
Ubrzo poslije toga za eljeli su jedni drugima laku no.
Dobro, ini mi se da sam u drugom stanju. Pazi!
nemoj tako skretati!
Budi sretna, ree on, kad je skrenuo u jedan prilaz, to mi to nisi rekla na Lodgeu u v
rijeme naj ivljega prometa.
ija je ovo kua?
Kome je, do vraga, stalo do toga? On ispru i ruke i ogrli je, ljubei je nje no.
Erica je i plakala i smijala se. Bio si takav tigar u Nassau. To se moralo tamo d
ogoditi.
On pro ape: Drago mi je to sam bio takav, a onda pomisli: to bi moglo biti najbolje za
nas oboje.
Poslije, kada su se opet vozili, ree Erica: Pitala sam se, kako e se osjeati Greg i
Kirk. Ti ima dva ve odrasla sina, a sada odjednom dolazi beba u obitelj.
Bit e im drago. Oni te vole. Isto kao to te i ja volim. Primio ju je za ruku. Sutra u
ih nazvati i rei im.
Dobro je, ree ona, nas oboje ne to stvaramo.
Istina je, pomisli on radosno. ivot mu je sada bio ispunjen.
Noas je imao Eriku, i to.
Sutra i sve ostale dane imat e Farstar.
Na kratkome putu od raskr a Maple i Telegraph ulice do Ouarton Lakea ree Adam: Ti veer
as nisi mnogo govorila.
Slu ala sam, odgovori Erica. I razmi ljala. Osim toga, eljela sam te samo za sebe, da t
ne to ka em.
Reci mi sada.
I
i;
*'* -'m
N
<
C/3
s
Lektor: Marija Zaninovi Korektori: Ljerka Depolo i Branka Golubovi
Izdava: ZORA Izdavako-knji arsko poduzee
Zagreb, Prilaz JA 2/II
Za izdavaa: Nasko Frndi
Rkp. br. 1598/11 15'/i tiskanih araka

Tiskanje dovr eno 30. studenog 1976.

u NIP Glas OOUR tamparija
Banja Luka, Ivice Davida 15
53300
'
Knji nica Zelina
540028094