Geološki Rječnik

UDBENICI SVEUILITA U RIJECI
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM FLUMINENSIS
edomir Benac
RJENIK
POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI
I GEOLOKOM INENJERSTVU
UDBENICI SVEUILITA U RIJECI

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM FLUMINENSIS
Prof. dr. sc. EDOMIR BENAC

Graevinski fakultet u Rijeci
RJENIK
POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I
GEOLOKOM INENJERSTVU
Rijeka, 2013.
Impressum:
Urednik:
Prof. dr.sc. Nevenka Oani
Recenzenti:
Dr.sc. Renato Buljan
Doc. dr.sc. Davor Pollak
Grafika obrada:
Sanjin Maar
Lektorica:
Biserka Petrovi, prof.
Objavljivanje ovog sveuilinog prirunika odobrilo je Povjerenstvo za izdavaku
djelatnost Sveuilita u Rijeci odlukom od 5. travnja 2013. godine (Klasa: 60209/13-01/03, Ur. broj: 2170-57-05-13-3)
ISBN: 978-953-6953-33-2
Slika na naslovnoj stranici: jugozapadna obala otoka Krka (foto: . Grani)
II
SVEUILITE U RIJECI
PREDGOVOR
Radei kao inenjer geologije, a zatim kao nastavnik na Graevinskom fakultetu
Sveuilita u Rijeci, postupno sam doao do saznanja da je studentima, a isto tako i
mojim kolegama, potrebno na jednom mjestu objediniti pojmove iz irokog podruja
geoznanosti. Tijekom odravanja nastave, najprije iz kolegija Primijenjena geologija, a
nakon toga iz kolegija Geohazardi, kao i drugih kolegija na kojima sam odravao dio
nastave, uoio sam da su studenti esto zbunjeni brojnim izrazima i pojmovima koje do
tada nisu uli ili ih nedovoljno poznaju. U svojoj inenjerskoj praksi takoer sam mnogo puta objanjavao kolegama pojmove iz irokog podruja geologije, posebice one
koji su razvojem znanosti poeli uvoditi u struni vokabular. Posljednjih godina, kada
je sve uestalije pisanje znanstvenih radova na engleskom jeziku, takoer sam esto bio
u prilici za kolege i suradnike pronalaziti tone prijevode nekih pojmova koje im nisu
mogli pronai struni prevoditelji ili lektori.
Ovaj rjenik nije nastao u jednome mahu. U svojem inicijalnom obliku dio pojmova
napisan je za potrebe Leksikona graevinarstva iz 2002. godine. Pokojni prof. dr. sc.
Branko Crnkovi mi je prilikom toga pomagao, ne samo kao recenzent, ve i savjetnik
u odabiru pojmova iz razliitih grana geologije. Potaknut time, 2005. godine nastao je
Rjenik geolokih pojmova znaajnim poveavanjem broja pojmova, kao i proirivanjem njihovih objanjenja. Daljnjim dopunjavanjem, 2012. godine nastao je Rjenik
pojmova u primijenjenoj geologiji i geolokom inenjerstvu. Oba rjenika bila su interni prirunici i mogli su se pronai na internetskim stranicama Graevinskog fakulteta
Sveuilita u Rijeci. U navedenom Leksikonu i obje interne varijante rjenika, uz svaki
pojam nalazio se i odgovarajui izraz iz engleskog jezika koji se koristi u znanstvenoj i
strunoj literaturi.
Za razliku od prethodnih varijanti, u ovome rjeniku nastojao sam uz pojmove, gdje
je to bilo prikladno i mogue, dodati i fotografiju za koju sam smatrao da je dovoljno il-
RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU
III
ustrativna. Iako sam veinu fotografija sam snimio, koristim priliku da zahvalim svojim
prijateljima i kolegama koji su mi ustupili neke od snimki. U popratnom tekstu uz svaku
fotografiju naveden je njen autor.
Veliku pomo prilikom izrade ovog rjenika pruili su mi recenzenti dr. sc. Renato
Buljan i doc. dr. sc. Davor Pollak. Osim vrlo paljivog pregledavanja rukopisa, potakli su me da izvrim znaajne dopune i izmjene i rijeim brojne nedoumice koje su se
pojavile tijekom njegove izrade. Gospoa Biserka Petrovi u svojstvu lektora paljivo
je pregledana cjelokupni tekst i pomogla mi ujednaiti jezini stil. Takoer koristim
priliku da izrazim zahvalnost kolegama prof.dr.sc Nevenki Oani, prof. dr. sc. eljku
Arbanasu i akademiku Mladenu Juraiu na korisnim savjetima.
U Rijeci, sijeanj 2013.

Autor
IV
SVEUILITE U RIJECI
KAZALO POJMOVA
Abisal
Abisalna ravnica
Abrazija
Adamelit
Adhezijska voda
Aglomerat
Ahat
Akrecijska zona
Alabaster
Albit
Algonkij
Alkalijski feldspati
Aluvijalni sedimenti
Amfiboli
Amfibolit
Andezit
Anortit
Antiklinala
Aplit
Aragonit
Areniti
Arhitektonsko-graevni kamen
Arkoza
Arteki vodonosnik
Astenosfera
Atmosfera
Atmosferski hazard
Barisfera
Batijal
Bazalt
Bazine eruptivne stijene
Bioerozija
Biosfera
Biotit
Blatni tok
Boksit
Bora
Boranje
Brakina voda
Brea
Bujini vodotok
Bunar
Crvenica
Dacit
Debritni tok
Dekompozicija
Deluvij
Dezintegracija
Delta
Devon
Denudacija
Dijabaz
Dijageneza
Dijamant
Dijatomit
Diorit
Diskontinuitet
Dolomit
Dubokomorski jarak
Dunit
Efuzivne stijene
Egzogenetski procesi
Eklogit
Eluvij
EMS-98 ljestvica
Endogenetski procesi
Eocen
Eolski sedimenti
Epicentar
Epirogeneza
Erozija
Eruptivne stijene
Estavela
Evaporiti
Evaporitne stijene
Fanerozoik
Fanglomerat
Feldspati
Feldspatoidi
Feromagnezijski minerali
Filit
Fiziko troenje
Fli
Fluvijalna erozija
Fluvijalni sedimenti
Fluvioglacijalni sedimenti
Fluviokr
Folijacija
Fosil
Freatski vodonosnik
VI
SVEUILITE U RIJECI
Gabro
Geodinamika
Geoelektriko mjerenje
Geofizika istraivanja
Geoid
Geologija
Geoloko doba
Geoloki hazard
Geoloki indeks vrstoe (GSI)
Geoloka karta
Geoloka granica
Georadarsko mjerenje
Geosfera
Geotehnika
Gips
Glacijalni sedimenti
Glacijalno razdoblje
Glina
Glinjak
Gleer
Gnajs
Gorski udar
Granit
Granodiorit
Granulit
Granulometrijski sastav
Grauvaka
Halit
Hazard
Hidrogeologija
Hidroksidi
Hidroloki ciklus
Hidrosfera
Higroskopna voda
Hipoabisalne eruptivne stijene
Hipocentar
Holocen
Holokarst
Hornblenda
Hornfels
Horst
Ilit
Intenzitet potresa
Intergranularna poroznost
Intruzivne stijene
Inenjerska geologija
Inenjerskogeoloko istraivanje
Istraivako buenje
Istraivaka buotina
Izoseista
Izvor
Jama
Jura
Juvenilna voda
Kalkarenit
Kalkrudit
Kalcit
Kalcilutit
Kambrij
Kamen
Kamena lavina
Kaolinit
Kapilarna voda
Karbon
Karbonati
Karbonatne stijene
Kataklastina brea
Kemijsko troenje
Kenozoik
Kisele eruptivne stijene
Klasifikacija tla
Klastine sedimentne stijene
Klif
Klinasti slom
Klizanje
Klizite
Koherentno tlo
Koluvij
Konatna voda
Konglomerat
Kontinentska padina
Kontinentski rub
Kontinentsko podnoje
Kontinentski prag
Korund
Kraton
Kreda
Kremen
Kriosfera
Kristal
Kristalasti kriljavci
Kr
Krka uvala
Krka zaravan
Krki vodonosnik
Krko polje
Krko vrelo
Kvarc
Kvarcit
Kvartar
Lahar
Laminaran tok
Lamprofir
Lapor
Laterit
Latit
Lava
Ledenjak
VII
Ledeno doba
Les
Likvefakcija
Limonit
Lineacija
Litifikacija
Litosfera
Longitudinalni seizmiki valovi
Lutiti
Magma
Magmatske stijene
Magnituda potresa
Marinska erozija
Marinska terasa
MCS ljestvica
Metamorfne stijene
Meteorska voda
Mezosfera
Mezozoik
Migmatit
Mikroklin
Mikrozoniranje
Milonit
Mineral
Minerali glina
Mineralogija
Miocen
MM ljestvica
Mohoroviiev diskontinuitet
Mohsova ljestvica
Monconit
Monolit
Montmorilonit
Morena
Mramor
MSK-64 ljestvica
VIII SVEUILITE U RIJECI
Mulj
Muljnjak
Muskovit
Navlaka
Nekoherentno tlo
Neogen
Neutralne eruptivne stijene
Nitrati
Norit
Normalni rasjed
Odron
Ogolina
Okravanje
Oksidi
Oligocen
Olivini
Ordovicij
Orogeneza
Ortoklas
Padinske naslage
Paleocen
Paleogen
Paleontologija
Paleozoik
Paraklaza
Pegmatit
Pelikularna voda
Peliti
Peridotit
Perm
Petrologija
Pijesak
Pirit
Piroklastine stijene
Piroklastini tok
Pirokseni
Piroksenit
Pjeenjak
Plagioklasi
Pleistocen
Pliocen
Plutonske stijene
Podmorski kanjon
Podzemna voda
Pokreti masa
Ponikva
Ponor
Poroznost
Potres
Povrinski seizmiki valovi
Prah
Prahovnjak
Pretkambrij
Prevrtanje
Primarna poroznost
Primarni valovi
Prirodni hazard
Propusnost
Prostorni seizmiki valovi
Proterozoik
Pruni rasjed
Psamiti
Psefiti
Pukotina
Pukotinska poroznost
Q sustav
Puzanje
Radiolarit
Ranjivost
Rasjed
Rasjedanje
Ravni slom
Razgradnja stijena
Regolit
Reversni rasjed
Rezidualno tlo
Richterova ljestvica
Rijas
Rijena erozija
Riolit
Rizik
RMR klasifikacija
RQD indeks
Ruditi
Sanidin
Saprolit
Sediment
Sedimentne stijene
Sedra
Seizmiko mjerenje
Seizmika refleksija
Seizmika refrakcija
Seizmiki valovi
Seizminost
Seizmograf
Sekundarna poroznost
Sekundarni valovi
Serpentinit
Sijenit
Silicijske sedimentne stijene
Silikati
Silt
Siltit
Silur
Sinklinala
Sipar
Sitnoklastine sedimentne stijene
Slejt
IX
Sloj
Slojevitost
Soliflukcija
Speleotemi
Spikulit
Sredinji oceanski hrbat
Stalagmit
Stalaktit
Stijena
Stijenska masa
Struktura
Subdukcijska zona
Sublitoral
Sufozija
Sulfati
Sulfidi
ejl
krapa
kriljavci
ljunak
pilja
Talna voda
Teenje tla
Tehniko-graevni kamen
Tekstura
Tektonska graba
Tektonski pokreti
Tektonski rov
Tercijar
Terra rossa
Timor
Tinjci
Tlo
Tonalit
Trahit
Trahiandezit
SVEUILITE U RIJECI
Travertin
Transverzalni seizmiki valovi
Trijas
Troenje
Tsunami valovi
Tuf
Turbulentan tok
Ultrabazine eruptivne stijene
Ultramafitne eruptivne stijene
Vadozna voda
Vadozna zona
Vapnenac
Voda
Vodna ploha
Vodonosnik
Vrulja
Vulkan
Vulkanizam
Vulkanoklastine stijene
Vulkanske stijene
Vulkanski indeks eksplozivnosti (VEI)
Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet
Zemlja
Zemljina jezgra
Zemljina kora
Zemljin omota
Zemljotres
al
Kako se koristi rjenikom

U Kazalu pojmova nalaze se svi pojmovi koji su opisani u ovom rjeniku. Budui
da je rjenik interaktivan, odabirom pojedine rijei putem mia, otvara se poveznica s
opisom pojma i engleskim prijevodom, npr. Boranje > Boranje (engl. folding). Ako
postoji razlika u nazivu nekog pojma izmeu engleskog standardnog jezika i njegove
amerike varijante, navedena su oba: npr. Paleocen (engl. Palaeocene, Paleocene). U
opisu veine pojmova moe se susresti rije koja je podcrtana i oznaena kurzivom, to
znai da je taj pojam u rjeniku posebno objanjen. Takoer je mogue, odabirom te
rijei putem mia, otvoriti poveznicu s opisom pojma: npr. kalcita > Kalcit.
U ovom rjeniku koritene su standardne jedinice SI sustava. Meutim, kod prikaza
trajanja geolokih razdoblja koritena je kratica Ma (engl. million age) za milijun godina, a koja je uobiajena u svjetskoj znanstvenoj literaturi: npr. 245 Ma do 65,5 Ma.
XI
Abisal (engl. abyssal) naziv za dno oceanskih bazena (abisalna ravnica), koje se
protee od donjeg kraja kontinentskog ruba.
Abisalna ravnica (engl. abyssal plane) ili abisal gotovo ravno dno oceanskih bazena. Prosjene je dubine 4 do 5 km. Abisalne ravnice ine najvei dio dubokomorskog
podruja. U najdubljim podrujima dno prekrivaju crvene gline, dok se ostaci karbonatnih skeleta nalaze na podmorskim uzvienjima. Naime, ispod granice kalcitne kompenzacijske dubine, karbonatni skeleti bivaju otopljeni. U zonama akrecije u Zemljinoj
kori, iz tih se zaravni izdie sredinji oceanski hrbat. U zonama subdukcije ili podvlaenja jedne tektonske ploe pod drugu, pruaju se dubokomorski jarci.
Abrazija (engl. abrasion) proces koji obuhvaa mehaniko troenje, mrvljenje i
struganje povrine stijena udaranjem i trenjem estica transportiranih gravitacijom, vjetrom, ledom, tekuom vodom i valovima. Abrazija je jedan od egzogenetskih procesa u
ciklusu marinske erozije.
Adamelit (engl. adamellite) intruzivna eruptivna stijena kiselog sastava
Adhezijska voda (engl. adhesive water) nalazi se u obliku molekula vode po zidovima pora. Molekule vode vezane su vrstim elektrostatskim silama za estice i ne
podlijeu gravitaciji.
Aglomerat (engl. agglomerate) piroklastina stijena bez veziva, nastala spajanjem
uglastih odlomaka.
Ahat (engl. agate) varijetet kalcedona, odnosno kriptokristalastog kvarca, prepoznatljiv po koncentrinim slojevima razliite boje.
Akrecijska zona (engl. accretion zone) mjesto razmicanja i irenja Zemljine kore
zbog prodora magme, dok se sam proces zove akrecija. Na morskom dnu mjestimice se
izlijeva lava tvorei prirast oceanske kore u obliku ispupenja oblikovanih u eruptivnim
stijenama (sredinji oceanski hrbat).
Alabaster (engl. alabaster) sitnozrnasti gips koji se upotrebljava u kiparstvu.
Albit (engl. albite) silikatni mineral Na(AlSi3O8) iz skupine plagioklasa.

Algonkij (engl. Algonkian) drugi naziv za proterozoik.
Alkalijski feldspati (engl. alkali felspars) kalijski i natrijski alumosilikati iji su
najvaniji minerali: mikroklin, ortoklas i sanidin.
Aluvijalni sedimenti (engl. alluvial sediments) ili rijeni sedimenti nastali su nakupljanjem sedimenata donesenih rijenim tokom. To su preteito nevezane do poluvezane naslage vrlo razliite granulacije. U viim dijelovima toka zaostaje samo krupnozrnasti materijal. U aluvijalnim ravnicama taloe se najsitnije estice, razvrstavajui se
po veliini i masi. Kod naglih rijenih poplava i na kraju bujinih vodotoka materijal je
esto nesortiran. Na uu rijeka u more nastaju sedimenti prijelaznog okolia: sedimenti
estuarija i delte. Aluvijalne naslage u veoj su mjeri rairene u panonskom dijelu Republike Hrvatske. Znaajan su izvor graevinskih materijala: ljunka, pijeska i opekarske
gline.

Aluvijalni
sedimenti, rijeka Inn, Austrija (Foto: . Benac)
SVEUILITE U RIJECI
Amfiboli (engl. amphiboles) skupina tamnih feromagnezijskih minerala koji pripadaju inosilikatima. Uz feldspate i piroksene najrasprostranjeniji su petrogeni minerali. Sastojci su diorita i andezita (eruptivne stijene), te amfibolita (metamorfne stijene). S
obzirom na nain kristalizacije razlikuju se rombski (tremolit i aktinolit) i monoklinski
amfiboli (hornbledna ili crna rogovaa). Vlaknasti varijeteti tremolita i aktinolita poznati su kao amfibolski azbest.
Amfibolit (engl. amphibolite) tamnozelena do crna metamorfna stijena koja sadri
vie od 50 % amfibola i vie od 20 % neutralnih do bazinih plagioklasa. Pripada skupini kristalastih kriljavaca, koji su nastali regionalnom i plutonskom metamorfozom.
Otporan je na habanje pa se koristi kao tehniko-graevni kamen.
Andezit (engl. andesite) efuzivna eruptivna stijena neutralnog sastava. Efuzivni
je ekvivalnet diorita, a sadri neutralne plagioklase i feromagnezijske minerale poput
hornblende, biotita ili piroksena. Koristi se kao tehniko-graevni kamen, naroito kao
agregat za asfalte.
Anortit (engl. anortite) silikatni mineral Ca(Al2Si2O8) iz skupine plagioklasa.
Antiklinala (engl. anticline) izboeni (konveksni) dio bore. Tjeme antiklinale je
izboeni, a jezgra sredinji dio, u kome se nalaze najstarije stijene.

Antiklinala,
Kornati (Foto: . Benac)
Aplit (engl. aplite) hipoabisalna eruptivna stijena, sastavljena od kvarca i alkalijskih feldspata. Uglavnom je svijetle boje, a nalazi se uz intruzive granita i granodiorita.
Aragonit (engl. aragonite) mineral CaCO3 iz skupine karbonata. Kristalizira u
rombskom kristalnom sustavu. Zbog male stabilnosti modificira se u kalcit.
Areniti (engl. arenaceous rocks) naziv za klastine sedimentne stijene koje dominantno sadre zrnca veliine pijeska (pjeenjak). Ponekad se arenitima nazivaju pjeenjaci s manje od 15 % volumena matriksa.
Arhaik (engl. Archean) ili arheozoik - stariji eon pretkambrija, koji je trajao od
3.600 Ma do 2.500 Ma prije sadanjosti.
Arhitektonsko-graevni kamen (engl. dimension stone) naziv za vrstu kamena
izvaenog iz stijenske mase, koji je industrijski rezan u obliku ploa razliitih dimenzija, a koristi se za vanjsko i unutranje podno i zidno oblaganje. Trgovaki i obrtniki
nazivi za najvanije vrste arhitektonsko-graevnog kamena su granit i mramor. U tom
smislu, u granite se ubrajaju sve eruptivne i metamorfne stijene silikatnog sastava koje
su izrazito tvrde i pogodne za obradu. Zajedniko im je svojstvo trajnost i nepromjenjivost izgleda, jer sadre stabilne prirodne pigmente. U mramore se ubrajaju sve tvrde do
srednje tvrde i metamorfne i sedimentne stijene karbonatnog sastava koje su pogodne za
obradu. Zajedniko im je svojstvo nepostojanost uslijed djelovanja atmosferilija, stoga
uglaane povrine gube sjaj.

Kamenolom
arhitektonsko-graevnog kamena, Siget donji kod Splita (Foto: R. Buljan)
SVEUILITE U RIJECI
Arkoza (engl. arkose) vrsta pjeenjaka sa znaajnim udjelom feldspata.

Arteki vodonosnik (engl. artesian aquifer) potpuno saturirani vodonosnik koji je
omeen nepropusnim stijenama u krovini i podini. Prihranjivanje vodonosnika odvija
se na udaljenim mjestima u odnosu na podruje koritenja. Arteka je podzemna voda
je pod tlakom pa se buenjem razina vode die iznad nepropusne krovine tako da ostaje
ispod povrine terena (subarteka voda) ili se izlijeva na povrinu (arteka voda). Vode
u artekom vodonosniku mogu imati povienu mineralizaciju.
Astenosfera (engl. astenosphere) srednji dio Zemljinog omotaa, u kojem se zbivaju konvekcijska strujanja magme.
Atmosfera (engl. atmosphere) zrani omota oko Zemlje. U suvremenoj atmosferi
zrak ima 78 % N2, i 21 % O2, dok je koncentracija CO2 promjenjiva. Sastav atmosfere
jednolik je zbog visokog stupnja mijeanja. U donjem dijelu atmosfere, troposferi do
40 km visine nalazi 90 % volumena plinova. Prema visini, zrak je sve vie razrijeen.
Atmosferski hazard (engl. atmospheric hazard) skupina prirodnih opasnosti (prirodni hazard) prouzroenih procesima u atmosferi, posebice u njenom donjem dijelu troposferi. To ukljuuje pojavu tropskih ciklona, tornada, oluje, udare gromova, te sue
i umske poare.
Barisfera (engl. barysphere) naziv za Zemljinu jezgru.
Batijal (engl. bathyal) naziv za podruje morskog dna koje obuhvaa kontinentsku
padinu i kontinentsko podnoje, a prostire se izmeu sublitorala (kontinentski prag) i
abisala.
Bazalt (engl. basalt) efuzivna eruptivna stijena bazinog sastava. Sadri bazine
plagioklase, a od piroksena najee augit ili diopsid. Ima tamnosivu do crnu boju.
Bazalti su najrasprostranjenije efuzivne eruptivne stijene i irokoj su uporabi kao tehniko-graevni kamen.
Bazine eruptivne stijene (engl. basic igneous rocks) naziv za eruptivne stijene
koje sadre 45 do 52 % SiO2 komponente.
Bioerozija (engl. bioerosion) proces mehanikog i kemijskog razaranja obale u

procesu marinske erozije. Bioerozija se zbog djelovanja skupine organizama (biocenoza) koji tvore obrataj oko zone morskih mijena (plime i oseke). S vremenom nastaje
udubljen oblik - plimska potkapina. Bioerozija je najizraenija na obalama oblikovanim
u karbonatnim stijenama s visokim udjelom kalcita.

Plimska
potkapina nastala bioerozijom, otok Plavnik (Foto: . Benac)
Biosfera (engl. biosphere) naziv za podruje Zemlje u kojem se odvija ivot. Obuhvaa donji dio atmosfere, gotovo cjelokupnu hidrosferu i povrinski dio geosfere.
Biotit (engl. bitotite) silikatni mineral K(MgFe)3(OH)2AlSi3O10 iz skupine tinjaca.
Kristalizira u monoklinskom sustavu. Neotporan na kemijsko troenje i stoga je tetan u
tehniko-graevnom kamenu. Sitnolistiavi muskovit zove se sericit.
Blatni tok (engl. mud flow) poseban oblik pokreta masa odnosno teenja tla niz
padine preteito sitnozrnastog tla zasienog vodom. Brzina bujica blata moe biti velika
i prouzroiti velike tete i ljudske rtve. Poseban je oblik blatnog toka lahar.
SVEUILITE U RIJECI

Blatni
tok, Turinovo selo,Vinodolska dolina (Foto: . Benac)
Boksit (engl. bauxite) stijena koja preteito sadri minerale iz skupine aluminijskih hidroksida i hidroksida eljeza. Takoer redovito sadri i promjenjive koliine minerala glina i kvarca. Boksit se koristi kao ruda za dobivanje aluminija.
Bora (engl. fold) geoloka strukturna forma nastala boranjem, odnosno savijanjem primarno planarnih strukturnih elemenata (slojeva, ploastih eruptivnih tijela i
sl.) uslijed kompresijskih sila izazvanih tektonskim pokretima u litosferi. Potpuna bora
sastoji se od izboenog (konveksnog) dijela - antiklinala, i udubljenog (konkavnog)
dijela - sinklinala. Kod pravilnih bora krila su simetrina pa se mogu podijeliti na dva
krila uzdunom osnom plohom. S obzirom na poloaj osne plohe razlikuju se uspravne,
kose, prebaene, polegle i utonule bore. Izoklinalne bore imaju krila paralelna s osnom
plohom, a lepezaste krila savijena u obliku lepeze. Koljeniasti oblik bore naziva se
fleksura. Sustavi bora mogu sainjavati antiklinorij (preteito konveksni) ili sinklinorij
(preteito konkavni oblik).

Koljeniasta
bora,Visoko, Bosna i Hercegovina (Foto: . Benac)
Boranje (engl. folding) nain deformiranja stijena u litosferi prouzroenih tektonskim pokretima. Najei oblik boranja nastaje uslijed tektonskog suenja prostora pri
emu boranje moe prijei u rasjedanje. Boranje moe biti takoer prouzroeno gravitacijskim sputanjem, kompakcijom sedimenata i zbog dijapirskih prodora magme ili
evaporita prema povrini. Prilikom boranja ne dolazi do prekida kontinuiteta stijenske
mase.
Brakina voda (engl. brachish water) ili boata voda - naziv za zaslanjenu vodu
koja ima ukupnu koliinu otopljenih tvari izmeu slatke odnosno pitke vode i slane
morske vode. Brakina voda sadri vie od 1.500 mg l-1 otopljenih tvari. Brakina voda
esto istjee iz priobalnih i podmorskih izvora (vrulja).
Brea (engl. breccia) ili krnik naziv za vie ili manje vrsto vezanu klastinu
sedimentnu stijenu. Sastoji se od uglastog do poluuglastog stijenskog krja veeg od
2 (3) mm i cementa ili matriksa. Veliina fragmenata najee jako varira. Uglatost je
posljedica kratkog transporta. Prijelazni tip izmeu bree i konglomerata naziva se bre-
SVEUILITE U RIJECI
o-konglomerat. Prema nainu postanka razlikujemo vulkanske, tektonske i sedimentne

bree. Piroklastine ili vulkanske bree sastoje se od odlomaka koji potjeu od erupcija
vulkana. Kataklastine ili tektonske bree nastaju u procesu lomljenja ili drobljenja
stijena, pri emu su tektonski pokreti bili najvaniji initelj. Sedimentne ili intraformacijske bree nastaju tijekom sedimentacije. Poznate su mramorne, vapnenake i dolomitine bree, koje se koriste kao arhitektonsko-graevni kamen. Njihova dekorativna i
tehnika svojstva ovise o sastavu estica i odlikama veziva.

Brea,
oligocen-miocen, otok Krk (Foto: . Benac)
Bujini vodotok (engl. torrent flow) kratkotrajni i nagli tok vode s relativno male
slivne povrine. To je dvofazni tok sastavljen od tekue faze i krute faze, koja moe
initi do 60 % ukupnog volumena. Stoga bujice mogu nositi i vee blokove pa imaju
veliku mo erozije i veliku ruilaku mo. Bujini sedimenti sadre preteito zrna veliine krupnog ljunka te valutice, a ponekad i blokove.

Korito
periodino aktivnog bujinog toka, jugoistona obala otoka Krka (Foto: . Grani)
Bunar (engl. well) ili zdenac iskopan ili izbuen otvor u tlu ili stijenskoj masi koji
slui za crpljenje podzemne vode.
Crvenica (engl. terra rossa) naziv za crvena rezidualna tla, posebice rairena na
podruju kra oko Sredozemnog mora. Smatra se da je crvenica tip reliktnog tla nastalog u toplijim klimatskim uvjetima od dananjih. U geolokom smislu crvenica je
naziv za crvenkasta, smeecrvena i ukastocrvena tla koja sadre estice gline i praha
i pokrivaju karbonatne stijene. Deblje naslage crvenice najee se nalaze u ponikvama
i krkim uvalama. Karakteristina crvenkasta obojenost potjee od amorfnih eljeznih
hidroksida. O postanku crvenice postoje tri tumaenja: 1) nastala je u procesu okravanja od netopivog ostatka karbonatnih stijena; 2) nastala je od materijala donesenih na
karbonatne stijene; 3) poligenetske je prirode.
10
SVEUILITE U RIJECI

Crvenica,
sjeverni dio otoka Cresa (Foto: . Benac)
Dacit (engl. dacite) eruptivna stijena kiselog sastava, odnosno efuzivni ekvivalent
granodiorita.
Debritni tok (engl. debris flow) relativno brzi tok niz padine krupnozrnstog tla
(mjeavina odlomaka do blokova sa sitnozrnastim tlom) zasienog vodom. esta je
pojava u planinskim predjelima.

Debritni
tok, Kaprun, Austrija (Foto: . Benac)
11
Dekompozicija (engl. decomposition) naziv za kemijsko troenje stijena.

Deluvij (engl. deluvium) naziv za padinske naslage.
Delta (engl. delta) prostrano podruje na uima rijeka u more ili u vea jezera,
gdje se zbog smanjene brzine i energije rijenih tokova taloi preteni dio sedimenata koje su tokovi donosili. Delta najee nastaje zatrpavanjem estuarija. Taloenjem
se stvara sedimentno tijelo lepezastog oblika u tlocrtu slino grkom slovu delta od
ega potjee naziv. Pri taloenju dolazi do granulometrijskog razdvajanja sedemenata:
krupnozrnasti se taloe blizu rijenog ua, a sitnozrnasti dalje u bazenu. Na taloenje
mogu utjecati valovi i morske struje pa nastaju vrlo razliiti i kompleksni sedimenti.
Denudacija (engl. denudation) egzogenetski proces, odnosno povezano djelovanje
insolacije, atmosferskih voda, povrinskih tokova, leda, organizama i gravitacije. Denudacija je takoer zbirni naziv za sve destrukcijske procese koji sudjeluju u sniavanju
reljefa (erozija, derazija, abrazija, pokreti masa i sl.). Denudacija je posljedica skupnog
djelovanja egzogenetskih sila, a njen je rezultat ogoljavanje, zaravnjivanje i globalno
sniavanje kopnenih masa na Zemlji.
Devon (engl. Devonian) period paleozoika koji je trajao oko 50 milijuna godina
(410 Ma do 360 Ma). Iz devonskog razdoblja potjeu prvi tragovi ivota na kopnu.
Dezintegracija (engl. disintegration) naziv za fiziko troenje stijena.
Dijabaz (engl. diabase) hipoabisalna eruptivna stijena bazinog sastava. Tipinu
dijabaznu strukturu ine isprepleteni tapii plagioklasa ije meuprostore ispunjava
augit (pirokseni). Ovakav sastav i struktura uzrok su njegovoj kemijskoj otpornosti i
ilavosti pa se dijabaz esto koristi kao tehniko-graevni kamen, u cestogradnji, kao
agregat za beton i sirovina za termoizolacijske materijale.
Dijageneza (engl. diagenesis) obuhvaa sve mehanike i kemijske promjene koje
se dogaaju u sedimetima od njihova taloenja pa do poetka metamorfnih procesa.
Najvaniji su dijagenetski procesi procesi litifikacije, kojima od rahlih, nevezanih, vodom saturiranih taloga, nastaju vrste sedimentne stijene. U osnovi, razlikuje se mehanika i kemijska dijageneza. Mehanika dijageneza obuhvaa procese kompakacije tijekom kojih se smanjuju poroznost i volumen taloga te istiskuje voda iz pora zbog tlaka
12
SVEUILITE U RIJECI
krovinskih naslaga, koji raste s poveanjem dubine zalijeganja. Kemijska dijageneza

obuhvaa sloene procese otapanja pojedinih mineralnih sastojaka, reakcije izmeu minerala i preostale vode, izluivanje minerala iz porne vode, transformacije nestabilnih u
stabilne mineralne faze zbog povienja temperature i tlaka. Tijekom kemijske dijageneze nastaje cijeli niz novih (autigenih) minerala. Meu najvanije kemijske dijagenetske
procese ubrajaju se: tlano otapanje mineralnih zrna, otapanje lako topivih mineralnih
komponenti, cementacija, autigeneza, rekristalizacija i metasomatoza.
Dijamant (engl. diamond) mineral C - jedna od modifikacija elementarnog ugljika, nastao u uvjetima enormnog hidrostatskog tlaka i visoke temperature u ultrabazinim eruptivnim breama. Kristalizira u kubinom sustavu. To je najtvri prirodni
mineral (10 po Mohsovoj skali). Budui da je kemijski otporan, nalazi se i u aluvijalnim
sedimentima. U tehnici rabi se kao prirodni abraziv za rezne, buae i brusne alatke.
Sintetiki je dijamant po svojstvima slian prirodnom.
Dijatomit (engl. diatomite) sedimentna stijena biokemijskog podrijetla koja uglavnom sadri skelete amorfnog kvarca (opala) podrijetlom od dijatomejskih algi.
Diorit (engl. diorite) intruzivna eruptivna stijena neutralnog sastava. Sadri plagioklase, vrlo malo kvarca i feromagnezijske minerale. Zbog toga diorit ima tamnosivu
boju. Koristi se kao arhitektonsko-graevni i tehniko-graevni kamen.
Diskontinuitet (engl. discontinuity) opi naziv za bilo koji mehaniki prekid u
stijenskoj masi koji ima nisku vlanu vrstou ili je uope nema. Termin diskontinuitet
koristi se za veinu tipova pukotina, oslabljenih slojnih ploha, ploha kriljavosti, zona
smicanja i rasjeda. Diskontinuiteti mogu presijecati stijensku masu u cijelosti, formirajui blokove (monolite) ili pak samo djelomice, formirajui materijalne mostove.
Tekstura i graa, ukljuujui i sve diskontinuitete, tvore sklop stijenske mase. Prema
preporukama ISRM-a, za kvantitativni opis diskontinuiteta u stijenskoj masi definiraju
se znaajke diskontinuiteta (broj setova, orijentacija, razmak, postojanost, hrapavost,
vrstoa zidova, irina), ali i znaajke ispune diskontinuiteta (zijev, sastav i debljina
ispune, procjeivanje podzemne vode) i veliina blokova.
Dolomit (engl. dolomite) naziv za mineral i ujedno za sedimentnu karbonatnu stijenu. Mineral dolomit CaMg(CO3)2 kristalizira u trigonskom sustavu. Slian je kalcitu,
13
ali manje topiv. Izraene je kalavosti i tvrdoe 3,5 do 4 prema Mohsovoj ljestvici. Kristali su bijele do sivkaste boje. Dolomit je vaan mineral u sastavu karbonatnih stijena.
Stijena dolomit mineralni je agregat minerala dolomita, a esto sadri i kalcit. Dolomit
kao izvorni kemogeni sediment vrlo je rijedak i naziva se ranogenetski dolomit. Preteito nastaje procesom dolomitizacije, odnosno metasomatozom vapnenaca (kasnodijagenetski dolomit). Ioni magnezija iz morske ili podzemne vode zamjenjuju kalcij u kristalnoj reetki kalcita. Zamjena moe biti potpuna ili djelomina, zato postoje prijelazni
oblici od vapnenca, dolomitinog vapnenca, kalcitinog dolomita do dolomita. Ovi su
varijeteti dolomita rairene stijene u Republici Hrvatskoj i vaan su izvor tehniko-graevnog kamena, a rjee se koriste kao arhitektonsko-graevni kamen.
Dubokomorski jarak (engl. ocean trench) ili hadal do sto kilometara iroka i vie
stotina do nekoliko tisua kilometara duga podmorska dolina najee strmih bokova.
To je morfoloki odraz zone subdukcije tektonskih ploa Zemljine kore. Oceanski jarci
najdublji su dijelovi oceanskih bazena. Najvee izmjerene dubine su u zapadnom dijelu
Tihog oceana: 11.034 m u Marijanskom jarku i 10.055 m u Filipinskom jarku.
Dunit (engl. dunite) intruzivna eruptivna stijena ultrabazinog sastava.
Efuzivne stijene (engl. extrusive rocks) ili izljevne (vulkanske) eruptivne stijene,
nastale naglim hlaenjem lave na povrini Zemlje.
Egzogenetski procesi (engl. exogenetic processes) ili egzogeodinamiki procesi
skupni naziv za sve procese na povrini Zemlje ili neposredno ispod povrine, koji su
prouzroeni vanjskim silama (gravitacija, insolacija, vjetar, snijeg, led, tekua voda,
jezera i more), a ije su posljedice razaranje stijena i promjena reljefa. Djelovanje unutarnjih sila izaziva tektonske pokrete u Zemljinoj kori, to uvjetuje promjenu prostornih
odnosa stijenskih masa i reljefa. Vanjske sile nastoje zaravnati tako poremeeni reljef.
Zato su eroziji posebno izloeni izdignuti dijelovi terena. Egzogenetske sile uzrokuju fiziko i kemijsko troenje stijena, prenose razoreni i otopljeni materijal te ga akumuliraju u niim i zaravnjenim dijelovima. Egzogenetski procesi ovise o klimatskim
prilikama: u nivalnom podruju naglaen je utjecaj snijega i leda, u humidnom vode i
organizama, a u aridnom insolacije i vjetra. Suvremenim egzogenetskim procesima i
njihovim posljedicama bavi se inenjerska geologija.
14
SVEUILITE U RIJECI
Eklogit (engl. eclogite) metamorfna stijena kriljave teksture nastala u procesu

regionalne i plutonske metamorfoze od pjeenjaka, kiselih i bazinih eruptivnih stijena
pri ekstremno visokom tlaku i temperaturi.
Eluvij (engl. eluvium) ili rezidualno tlo nastalo je fizikim, kemijskim i biolokim
troenjem stijena u podlozi, bez ili uz neznatni transport sedimenata. Prilikom procesa
troenja bitno se smanjuju fiziko-mehanike odlike matinih stijena, odnosno na njima
nastaje zona troenja koja ima znaajke tla.
EMS-98 ljestvica (engl. EMS-98 scale, European Macroseismic Scale) ili Europska
makroseizmika ljestvica koristi se za odreivanje intenziteta seizminosti.
Endogenetski procesi (engl. endogenetic processes) ili endogeodinamiki procesi
skupni naziv za sve procese u unutranjosti Zemlje, prouzroene su unutranjim silama
uz visok tlak i temperaturu. Posljedica endogenetskih pokreta je magmatska aktivnost
(plutonizam i vulkanizam), kao i pokreti Zemljine kore (epirogeneza i orogeneza). Djelovanje unutranjih sila uzrokuje promjenu prostornih odnosa stijenskih masa, potrese i
mijenjanje reljefa, a to izaziva pojaano djelovanje egzogenetskih sila. Vulkani i potresi
najee nastaju na dodirima velikih tektonskih ploa koje sainjavaju Zemljinu koru.
Eocen (engl. Eocene) srednja epoha paleogena koja je trajala gotovo 22 milijuna
godina (55,8 Ma do 33,9 Ma). Dijeli se na etiri doba.
Eolski sedimenti (engl. eolian sediments) tip sedimenata nastalih nakupljanjem
estica donesenih vjetrom. Eolska erozija ili erozija vjetrom izraena je u pustinjskim
predjelima gdje je vegetacija vrlo oskudna. Poluvezana sedimentna stijena eolskog podrijetla jest les.
Epicentar (engl. epicentre) vertikalna projekcija hipocentra ili arita potresa na
povrini Zemlje.
Epirogeneza (engl. epirogenesis) naziv za dugotrajne vertikalne pokrete kratona
u Zemljinoj kori bez izraenih strukturnih promjena.
15
Erozija (engl. erosion) egzodinamiki proces koji obuhvaa odvajanje, pokretanje

i transport estica razliitim agensima. Troenje stijena znaajno olakava eroziju i vrlo
joj esto prethodi. Proces erozije zavrava taloenjem. Regionalna ili pluvijalna erozija
zahvaa itavo kopno. Erozija se prema agensima dijeli na: glacijalnu ili eroziju ledom
i snijegom, eolsku ili eroziju vjetrom, rijenu eroziju te marinsku eroziju.

Erozija
u fliu, sjeveroistona obala otoka Krka (Foto: . Benac)
Eruptivne stijene (engl. igneous rocks) ili magmatske stijene su primarne stijene
nastale kristalizacijom ili ovrivanjem silikatne magme u litosferi, ili lave na povrini
Zemlje i morskom dnu. Eruptivne stijene redovito su silikatnog sastava. Prema mjestu
postanka dijele se na intruzivne stijene koje nastaju kristalizacijom magme u dubini i
efuzivne stijene koje nastaju ohlaivanjem na povrini. ilne ili hipoabisalne stijene
prijelazni su oblik. Prema koliini SiO2 komponente u svom s-astavu, eruptivne stijene
dijele se na kisele (>63% SiO2), neutralne (52-63% SiO2), bazine (45-52% SiO2) i
ultrabazine (<45% SiO2). Kisele eruptivne stijene uz alkalijske feldspate sadre kisele plagioklase i kvarc. Neutralne eruptivne stijene sadre neutralne plagioklase, ali ne
i kvarc. Bazine eruptivne stijene sadre bazine plagioklase te piroksene, amfibole i
16
SVEUILITE U RIJECI
olivin, dok ultrabazine eruptivne stijene sadre feromagnezijske minerale bez plagioklasa. Ultramafitne stijene sadre samo piroksene. Iz iste bazine magme moe nastati
gabro (intruzivna), dijabaz (hipoabisalna) i bazalt (efuzivna stijena). ilne ili hipoabisalne stijene vezane su uglavnom uz intruzije drugih eruptivnih stijena. Eruptivne
stijene imaju kristalastu strukturu. Kristali su meusobno uklijeteni gotovo bez pornog
prostora. Stupanj kristaliniteta, odnosno kombinacija veliine kristala, ukazuje na brzinu hlaenja magme. Luenje je vano svojstvo eruptivnih stijena i ima presudan znaaj
prilikom iskopa i obrade. Prilikom hlaenja, eruptivne stijene steu se pa nastaju pukotine i blokovi razliitih, esto pravilnih oblika. Luenje moe biti ploasto, prizmatino,
kubino, kuglasto i nepravilno. Eruptivne stijene su u irokoj primjeni kao arhitektonsko-graevni i tehniko-graevni kamen.
Estavela (engl. estavel) krki vodni objekt koji ima oblik ponora. U njima se pri
visokom vodostaju podzemne vode pojavljuje periodino istjecanje vode iz krkog vodonosnika. Estavele su este uz povremeno plavljena krka polja.
Estuarij (engl. estuary) potopljeno rijeno ue gdje se zbog smanjene energije
i brzine rijenog toka taloi preteiti dio donesenih sedimenata. Kod taloenja dolazi
do granulometrijskog razdvajanja sedimenata: krupnozrnasti sedimenti taloe se blizu
rijenog ua, a sitnozrnasti dalje u bazenu. Na taloenje mogu utjecati morske mijene i
valovi pa nastaju vrlo razliite sedimentne tvorevine. Prema dinamici vode razlikuju se
estuariji pod dominantnim utjecajem plime ili oni pod utjecajem rijenoga toka. Potpunim zatrpavanjem estuarija nastaju se uvjeti za stvaranje delte. Poseban oblik estuarija
je rijas, nastao potapanjem rijenih ua strmih obala. Primjer krkih estuarija u Hrvatskoj su ua rijeka Rae i Zrmanje.
Evaporiti (engl. evaporites, evaporates) skupina minerala nastala izluivanjem
iz visoko koncentriranih otopina (salina) zbog isparavanja vode. Najvaniji minerali su
gips, anhidrit, halit i druge soli.
Evaporitne stijene (engl. evaporite rocks) neklastini odnosno kemijski tip sedimentnih stijena nastalih kemijskim izluivanjima evaporita iz prirodno visoko koncentriranih otopina-salina zbog isparavanja ili evaporizacije vode. Nastaju u aridnoj klimi,
u rubnim dijelovima slanih jezera, u priobalnim salinama (sabkhama) ili u zatvorenim
lagunama budui da je isparavanje viestruko bre od dotoka vode.
17
Fanerozoik (engl. Phanerozoic) najmlai eon u geolokoj povijesti Zemlje, poeo

zavretkom proterozoika prije 545 Ma. Dijeli se na tri ere: paleozoik, mezozoik i kenozoik.
Fanglomerat (engl. fanglomerate) kratko prenoeni i nesortirani sediment lepezastog oblika, est u podnoju gorskih masiva. U povrinskom dijelu toga nanosa esti su
aktivni sipari.
Feldspati (engl. feldspars) ili glinenci alumosilikati kalija, natrija i kalcija koji
pripadaju strukturnom tipu tektosilikata. Kalijski i natrijski alumosilikati nazivaju se
alkalni feldspati, a natrijsko-kalcijski su plagioklasi. Feldspati su najvanija skupina
petrogenih minerala jer izgrauju oko 60% eruptivnih, 30% metamorfnih i 10% sedimentnih stijena.
Feldspatoidi (engl. feldspathoides) ili zamjenci feldspata minerali iz skupine
tektosilikata, sastojaka bazinih eruptivnih stijena. Iz magme kristaliziraju kada nema
dovoljno SiO2 komponente za kristalizaciju feldspata pa ih zamjenjuju. U ovu skupinu
minerala spadaju leucit K(Al2Si2O6) i nefelin Na(AlSiO4). U eruptivnim stijenama ti
minerali ne mogu kristalizirati zajedno s kvarcom.
Feromagnezijski minerali (engl. ferromagnesian minerals) je skupina minerala iz
grupe silikata sa sadrajem Fe i Mg-iona kao to su olivin, pirokseni, amfibol i biotit.
Prevladavajui udio tih minerala u eruptivnim stijenama daje im tamnu zelenosivu do
crnu boju. Za razliku od njih, eruptivne stijene u kojima prevladavaju feldspati i plagioklasi, imaju svijetle nijanse boja.
Filit (engl. phyllite) sitnozrnasta metamorfna stijena niskog stupnja regionalne
metamorfoze, nastala iz sitnoklastinih sedimentnih stijena, kao i tufova (piroklastine
stijene). Filit sadri velike koliine listia tinjaca, ali ne i minerale gline, za razliku od
slejta. Filiti imaju naglaenu kriljavu teksturu. Mogu se lako cijepati u tanke ploe pa
se rabe kao tehniko-graevni kamen.
Fiziko troenje (engl. physical weathering) ili dezintegracija nain razgradnje
ili troenja stijena, kada se ona mehaniki raspada, a kod toga se ne dogaa promjena
minerala. Na taj se nain poveava reakcijska povrina stijene i pospjeuje brzina i
18
SVEUILITE U RIJECI
intenzitet kemijskog troenja. Glavni imbenici fizike razgradnje su: insolacija, hidratacija-dehidratacija i smrzavanje-otapanje.

Fiziko
troenje granita, sredinji Pirineji (Foto: M. Neki)
Fleksura (engl. flexure) asimetrina ili koljeniasta bora.

Fli (engl. flysch) opisni termin za kompleks klastinih sedimentnih stijena nastalih mutnim tokovima odnosno podmorskim klizanjima sedimenata. Ti sedimenti su
prethodno nastali kao posljedica brze erozije okolnog uzdignutog gorja, a transportirani
su vodenim tokovima do kontinentskog praga. Mogu biti pokrenuti velikom energijom
novih tokova s kopna ili pak potresom u obliku mutnih struja i istaloeni u kontinentskom podnoju. Za fliki kompleks karakteristina je sukcesivna izmjena sitnozrnastih
sedimentnih stijena kao to su ejl, siltit, lapor i pjeenjak. Fli moe sadravati bree,
konglomerate i vapnence. Naziv fliolike naslage rabi se za slian kompleks sedimentnih stijena. Flike stijene iz paleogenske epohe rasprostranjene su u jadranskom pojasu
Hrvatske. Na tim terenima izraeni su troenje stijena i erozija, kao i pojave pokreta
masa na padinama.
19

Fli:
siltiti s proslojcima pjeenjaka, Krbavii, sjeverna Istra (Foto: . Benac)
Fluvijalna erozija (engl. fluvial erosion) naziv za rijenu eroziju.

Fluvioglacijalni sedimenti (engl. fluvioglacial sediments) nastali su erozijom i
transportom vodenim tokovima glacijalnih sedimenata.
Fluvijalni sedimenti (engl. fluvial sediments) drugi naziv za aluvijalne sedimente.

Fluvioglacijalni
sedimenti, Julijske alpe, Slovenija (Foto: . Benac)
20
SVEUILITE U RIJECI
Fluviokr (engl. fluviokarst) tip kra razvijen veinom u prvoj fazi okravanja u
podrujima s intenzivnim oborinama kada dotok u krki sustav premauje njegov kapacitet odvodnje.
Folijacija (engl. foliation) obiljeje teksture nekih tipova stijena koje ukljuuje
ravnomjeran, pravilan i paralelan raspored planarnih strukturnih elemenata minerala
koji gotovo u potpunosti proimaju volumen stijene. Primarni je tip folijacije u sedimentnim stijenama je slojevitost. Najei sekundarni tipovi folijacija su kliva te kriljavost, karakteristina za veinu metamorfnih stijena, a posebice za kristalaste kriljavce.
Fosil (engl. fossil) ili okamina ostatak ili trag organizama, najee mineralizirani ili okamenjeni ostatak organizma (kosturi, ljuture, kuice) koji se moe nai u
sedimentnim stijenama. Mnogo su rjei ostaci organskih tvari uginulih organizama.
Analizom fosilnih ostataka mogue je odrediti svojstva okolia u kojima su sedimenti
nastali. Na temelju naela superpozicije moe se pomou fosila precizno odrediti relativna starost naslaga i provesti rekonstrukcija geoloke povijesti nekog podruja. Za
stratigrafsku geologiju vani su provodni fosili, odnosno ona vrsta organizama koja je
bila vrlo rairena u relativno kratkom geolokom razdoblju. Fosilima i razvojem ivota
na Zemlji bavi se paleontologija.

Fosili
foraminifera u vapnencima paleogena, Bakarski zaljev (Foto: . Benac)
21
Freatski vodonosnik (engl. phreatic aquifer) otvoreni ili slobodni tip vodonosnika
koji sadri slobodnu podzemnu vodu ili vadoznu vodu, ije je vodno lice u ravnotei s
atmosferskim tlakom. Otvoreni ili slobodni vodonosnik samo je djelomino ispunjen
vodom. Napajanje se vri uglavnom infiltracijom vode s povrine.
Gabro (engl. gabbro) intruzivna eruptivna stijena bazinog sastava. Sadri od 40
do 70% bazinih plagioklasa i feromagnezijske minerale. Tamnosive je do crne boje.
Upotrebljava se kao arhitektonsko-graevni kamen. Efuzivni ekvivalent gabra je bazalt.
Geodinamika (engl. geodynamics) znanstvena disciplina koja prouava procese
u unutranjosti i na povrini Zemlje kao imbenike trajnih evolucijskih promjena od
postanka Zemlje kao samostalnog svemirskog tijela. To je grana ope geologije. Na
Zemlji povezano djeluju razliite vanjske i unutranje sile, a posljedica su promjene stanja u litosferi i u reljefu. Svako djelovanje unutranjih sila uzrokuje promjenu stanja u
nutrini i na povrini Zemlje, to izaziva lanane reakcije vanjskih sila. Geodinamika se
dijeli na unutranju dinamiku Zemlje ili endodinamiku (endogenetski procesi) i vanjsku
dinamiku Zemlje ili egzodinamiku (egzogenetski procesi).
Geoelektriko mjerenje (engl. geoelectrical surveying) skupina metoda u geofizikim istraivanjima pri kojima se provodi mjerenje prolaza elektrine struje ili prirodnog elektrinog polja kroz tlo i stijene. U geotehnikim istraivanjima koriste se
sljedee geoelektrine metode: metoda elektrinog otpora, elektromagnetska metoda i
metoda spontanog potencijala. Dvije su osnovne metode mjerenja elektrinog otpora:
sondiranje i profiliranje, a obje koriste injenicu da pojedine vrste stijena imaju razliit
specifini otpor prilikom prolaska elektrine struje. Elektromagnetska metoda temelji se
na pojavi indukcije prilikom prolaska elektrine struje u vodljivim vrstama stijena. Metoda spontanog potencijala temelji se na mjerenju potencijala koje izaziva tok podzemne
vode, elektrokemijski procesi u rudnim leitima i sl.
Geofizika istraivanja (engl. geophysical explorations) primjenjuju se za indirektno istraivanje geoloke grae i fiziko-mehanikih znaajki tla i stijena. Od raznovrsnih geofizikih metoda, u geotehnikim istraivanjima najee se koriste seizmiko
mjerenje (koriste umjetno izazvane seizmike valove) i geoelektrino mjerenje (mjere
prolaz elektrinih struja ili prirodno elektrino polje). U novije vrijeme u uporabi je
georadarsko mjerenje u plitkom dijelu podzemlja. U buotinama se rabe razliite vrste
22
SVEUILITE U RIJECI
karotanih mjerenja. Ovisno o potrebi, mjeri se brzina elastinih valova (down-hole i

cross-hole metoda), specifini elektrini otpor ili spontani potencijal, apsorpcija gama
ili neutronskih zraka, pripadna radioaktivnost i sl.
Geoid (engl. geoid) naziv za nepravilni spljoteni elipsoid koji ima Zemlja.
Geologija (engl. geology) znanost o grai, dinamici i razvitku Zemlje. Ima tri
tematske skupine: opa ili fizika geologija, stratigrafska ili historijska geologija i regionalna geologija s geotektonikom. Opa geologija bavi se strukturom i dinamikom
Zemlje kao cjeline. Grane ope geologije su tektonika, hidrogeologija i inenjerska
geologija. Stratigrafska geologija daje prikaz glavnih stupnjeva razvitka Zemlje, od njezina postanka kao samostalnog svemirskog tijela do danas. Regionalna geologija ralanjuje Zemlju na pojedine zaokruene regije: kontinente, oceane, gorske sustave, rudne
pojaseve, kopnene vodene bazene i druge cjeline. Sve geoloke discipline viestruko se
meusobno dopunjuju i dijelom prekrivaju. Povezane su s prirodnim znanostima izvan
geolokog okvira: fizikom, kemijom i biologijom.
Geoloka granica (engl. geological border) plohe dodira izmeu razliitih tipova
stijena. Stijene mogu doi u kontakt taloenjem, intruzijama, rasjedanjima i smicanjima. Osnovni tipovi kontakata su: normalni taloni kontakti, diskordantni taloni kontakti, intruzivni kontakti, rasjedni kontakti i zone plastinog smicanja.
Geoloka karta (engl. geologic map) na topografskoj podlozi grafiki prikaz grae terena, starosti stijena, njihova sastava i meusobnih odnosa, kao i ostalih vanih
geolokih pojava na Zemlji. Geoloka karta rezultat je geolokih istraivanja. Na njoj su
ucrtane geoloke granice, rasjedi i osi struktura, a odgovarajuim simbolima prikazani
su poloaji slojeva, strukture, nalazita fosila, mineralnih sirovina i sl. Ako je karta
obojena onda se propisanom bojom oznaavaju utvrene stratigrafske jedinice, a ako
je izraena crno-bijelom tehnikom, koriste se odgovarajua sjenanja. Geoloka karta
mora sadravati legendu kartiranih jedinica i oznaka koje su ucrtane na njoj. U legendi
su kartirane jedinice poredane vertikalno idui od najmlae prema najstarijoj. Na geolokim kartama nalaze se slovno-brojane oznake za pojedina geoloka razdoblja u
kombinaciji s bojama. Uz geoloku kartu izrauju se geoloki stup i geoloki profili. U
pripadajuem tumau geoloke karte nalazi se opis grae i svih zabiljeenih geolokih
elemenata kao i povijest nastanka terena. Geoloke karte dijele se prema mjerilu i sadr-
23
aju. Prema mjerilu sve geoloke karte dijele se na pregledne geoloke karte (1:100.000
i manje), osnovne geoloke karte (1:100.000 do 1:10.000) i detalje geoloke karte i geoloki planovi (1:10.000 i krupnijeg mjerila). Prema sadraju geoloke karte se dijele: na
ope ili standardne te specijalne ili namjenske geoloke karte. Ope geoloke karte sadre podatke o sastavu, starosti i strukturnoj grai terena. Opa geoloka karta Republike
Hrvatske je osnovna geoloka karta mjerila 1:100.000 koja je podijeljena na listove, a
sadri uz kartu geoloke stupove i profile kao i pripadajui tuma. U tijeku je izrada
nove karte mjerila 1:50.000. Specijalne geoloke karte prikazuju teren sa stanovita
jedne od geolokih disciplina. To su: geomorfoloke karte, inenjerskogeoloke karte,
hidrogeoloke karte, geokemijske karte, karte geolokog hazarda, karte mineralnih sirovina, tektonske karte, seizmotektonske karte i sl. Specijalne karte ponekad trebaju biti
vrlo detaljne pa se izrauju i do mjerila 1:100. U izradi geolokih karata danas se esto
koriste metode daljinskih istraivanja (terestika, aero i satelitska snimanja).
Geoloki hazard (engl. geologic hazard) skupina prirodnih opasnosti prouzroenih endogenetskim ili egzogenetskim silama, odnosno geodinamikom Zemlje. To ukljuuje: pojavu potresa, erupcije vulkana, ekstremno velike valove (tsunami), razliite tipove pokreta masa na padinama, poplave, slijeganja terena te udare kometa i asteroida.
Geoloki indeks vrstoe (GSI) (engl. Geological strength index, GSI index) sustav u kojem se odreuju inenjerskogeoloke znaajke stijenske mase radi odreivanja njene vrstoe. Uveden je za olakavanje procjene inenjerskih parametara stijena,
osobito onih koje u mehanici stijena ulaze u numerike analize za projektiranje tunela,
kosina i temelja. U tom se sustavu stijenska masa promatra kao mehaniki kontinuum, a
da se pritom ne gubi utjecaj geolokih znaajki na mehanika svojstva stijena. Takoer,
ovaj sustav omoguava i olakava terensko opisivanje stijenskih masa koje su inae
teko opisive. GSI sustav izveden je iz RMR klasifikacije s kojom je stoga i usporediv.
Stijenska se masa takoer boduje u rasponu od 1 do 100. GSI sustav ne ukljuuje RQD
indeks i stanje naprezanja. GSI sustav koristi inenjerskogeoloke znaajke stijenske
mase, koje se vizualno procjenjuju na izdancima, zasjecima, elima radilita i buotinama. Sustav odredbe GSI vrijednosti uvaava injenicu da su osnovna inenjerskogeoloka svojstva stijena prije svega definirana litolokim sastavom, teksturom i znaajkama diskontinuiteta. Zbog toga se klasifikacijski postupak obavlja procjenom dvaju
osnovnih svojstava stijenske mase: blokovitou i znaajkama diskontinuiteta, ime se
na terenu vrlo jednostavno dobiva indeksni pokazatelj vrstoe stijenske mase, koji je u
24
SVEUILITE U RIJECI
velikoj mjeri ovisan o osnovnim geolokim znaajkama stijena.

Geoloko doba (engl. geologic time) vremenski intervali geoloke povijesti Zemlje. Za rekonstrukciju dogaaja u litosferi vano je poznavanje relativne ili apsolutne
starosti stijena. Za odreivanje relativne starosti koristi se metoda superpozicije, odnosno injenice da su mlai slojevi taloeni iznad starijih, kao i paleontoloka metoda
pomou provodnih fosilnih ostataka izumrlih organizama. Za odreivanje apsolutne
starosti stijena primjenjuju se metode temeljene na radioaktivnom raspadu elemenata. Kronostratigrafska jedinica dio je geokronolokog sustava u kojem su sadrana sva
razdoblja geoloke prolosti Zemlje. Kronoloka klasifikacija u stratigrafskoj geologiji definirana je vremenskim rasponom nastanka odreenih naslaga u Zemljinoj kori.
Kronostratigrafske jedinice (od manjih prema veim) jesu: doba, epoha, period, era i
eon. Eoni su arhaik, proterozoik i fanerozoik. Ere fanerozoika su paleozoik, mezozoik i
kenozoik. Periodi kenozoika su paleogen i neogen, a epohe neogena miocen i pliocen.
Georadarsko mjerenje (engl. ground penetrating radar survey) metoda geofizikih istraivanja koja koristi izvor elektromagnetskih valova u radarskom spektru, odnosno kratkotrajne elektromagnetske impulse i registrira dio energije koja se reflektira na
granicama materijala razliitih svojstava. Slui za otkrivanje geoloke grae u plitkom
dijelu podzemlja.
Geosfera (engl. geosphere) naziv za vrsti dio Zemlje iznad kojeg se nalazi hidrosfera i atmosfera.
Geotehnika (engl. geotechnics) primjena znanstvenih metoda i inenjerskih principa na prikupljanje, interpretaciju i koritenje znanja o tlu i stijenama sa svrhom rjeavanja inenjerskih problema. To je grana graditeljstva, a obuhvaa podruje mehanike
tla i stijena, kao i mnoge inenjerske aspekte geologije, geofizike, hidrologije i sl.
Gips (engl. gypsum, plaster stone) ili sadra mineral CaSO4 x 2H2O z grupe sulfata. Kristalizira u monoklinskom sustavu. Vrlo je mekan, tvrdoe 2 prema Mohsovoj
ljestvici. Naziv gips ili sadrenac koristi se i za evaporitnu sedimentnu stijenu. Stijena
gips nastala je isparavanjem voda u jezerima i zatvorenim morskim bazenima. Kristalasti finozrnasti bijeli gips naziva se alabaster, a esto se upotrebljavao u kiparstvu.
Peenjem gipsa na 120 0C gubi se 1.5 molekule vode ime se dobije graevinski gips.
25
Takav gips ima svojstvo da vodu primi u sebe i skrutne se, kristalizira. Gips se dodaje
portland-cementu kao usporiva. Mineral gips nastaje u kamenu karbonatnog sastava i
u vapnenakoj buci djelovanjem sumporne kiseline iz kiselih kia. Tako nastali gips
pospjeuje povrinsko kemijsko troenje i raspadanje kamena i buke.
Glacijalni sedimenti (engl. glacial sediments) naslage nastale djelovanjem ledenjaka u polarnim ili visokoplaninskim predjelima. Pomicanjem ledenjaka niz padinu
nastaje erozija tla i stijena u podlozi i postupno se produbljuje dolina. Kod toga se
prenosi veliku koliina sedimenata. Otapanjem ledenjaka preostaje velika koliina nesortiranih sedimenata koji tvore nakupinu nazvanu morena. Ako se glacijalne naslage
erodiraju i dalje prenose vodenim tokovima mogu nastati fluvioglacijalni sedimenti.
Glacijalno razdoblje (engl. glacial age) ili ledeno doba naziv za razdoblja u Zemljinoj prolosti kada je prevladavala hladna klima. Zbog toga su se nakupljale velike
koliine leda u polarnim predjelima, a u planinskim predjelima su postojei ledenjaci
poveavali volumen ili su nastajali novi. U reljefu Zemlje, izraene tragove ledena doba
ostavila su tijekom pleistocena zbog viestrukog sputanja i podizanja morske razine.
Posljednje ledeno doba zavrilo je prije 12.000 godina.
Gleer (engl. gletscher) naziv za planinski tip ledenjaka.
Glina (engl. clay) pelitni sediment koja sadri vie od 2/3 estica manjih od 0.002
mm. Primarno se sastoji od razliitih minerala glina koji znaajno utjeu na njena svojstva. Openito, glina dovoljno zasiena vodom je plastina, a u suhom stanju kruta.
Gline vlaenjem ili suenjem mijenjaju konzistentno stanje, a neke znatno poveavaju
svoj obujam. Svojstva minerala glina bitno ovise o vrsti minerala koje sadre.
Glinjak (engl. claystone) ili argilit sitnoklastina sedimentna stijena s prevladavajuim udjelom minerala gline.
Gnajs (engl. gneiss) metamorfna stijena kriljave teksture nastala u procesu regionalne i plutonske metamorfoze iz stijena kao to su granit, granodiorit, kvarcnih pjeenjaka i drugih sedimentnih stijena koje sadre minerale glina. Gnajs pripada skupini
kristalastih kriljaca visokog stupnja metamorfoze.
26
SVEUILITE U RIJECI
Gorski udar (engl. rock burst) nagli i esto silovit slom stijenske mase u tunelima,
rudarskim oknima, dubokim kopovima koji je posljedica velikog naprezanja u stijeni i
naglog oslobaanja akumulirane energije.
Granit (engl. granite) iroko rasprostranjena kisela intruzivna eruptivna stijena
izrazite zrnaste strukture. To je polimineralna stijena koja se sastoji od kvarca (20-40%),
feldspata (50-80%) i tinjaca (3-10%). Boja granita promjenjiva je u razliitim nijansama sivobijele do crvenkaste. esto se koristi kao arhitektonsko-graevni kamen.
Granodiorit (engl. granodiorite) intruzivna eruptivna stijena kiselog sastava. Ima
manje kvarca i vie plagioklasa i feldspata od granita. Koristi se kao arhitektonsko-graevni kamen.
Granulit (engl. granulite) metamorfna stijena visokog stupnja metamorfoze iz
skupine kristalastih kriljavaca.
Granulometrijski sastav (engl. granulometric composition) je razmjeran odnos veliina vrstih estica u tlu koji se odreuje standardnim laboratorijskim ispitivanjima.
Grauvaka (engl. greywacke) naziv za vrstu pjeenjaka, odnosno klastinu sedimentnu stijenu. To je neisti tip pjeenjaka koji osim pijeska sadri i vie od 15% zrna
veliine gline i praha. Grauvake mogu biti litine grauvake (uz kvarc sadre i odlomke
stijena) i feldspatske grauvake (sadre kvarc i feldspate).
Halit (engl. halite) ili kamena sol mineral NaCl iz skupine halogenida. Kristalizira
u kubinom sustavu pa kristali imaju oblik kocke. Tvrdoe je 2,5 prema Mohsovoj ljestvici. tetan je sastojak u tehniko-graevnom kamenu.
Hazard (engl. hazard) vjerojatnost pojavljivanja potencijalno tetnih prirodnih
pojava (prirodni hazard) i/ili uzrokovanih ljudskom aktivnou (antropogeni hazard) u
odreenom razdoblju i unutar nekog prostora. Hazardi svih tipova mogu imati primarne, sekundarne i tercijarne efekte. Primarni efekti ukljuuju sam proces (npr., ruenje
graevina), sekundarni efekti prouzroeni su primarnim efektima (npr., poplave i poari), dok su tercijarni efekti dugotrajne posljedice promjene okolia.
27
Hidrogeologija (engl. hydrogeology) grana geologije i specijalistika znanstvena

disciplina koja prouava podzemne vode, njihov postanak, kakvou, odnosno kemijski
i mikrobioloki sastav, rasprostiranje i dinamiku, koliinu, kao i djelovanje u litosferi.
Hidrogeologija se takoer bavi koritenjem i zatitom podzemnih voda. Kao grana geologije, hidrogeologija je povezana je s petrologijom, pedologijom, inenjerskom geologijom, hidrologijom, hidraulikom, klimatologijom, eksploatacijom mineralnih sirovina,
izvedbom povrinskih i podzemnih akumulacija, irigacijom i melioracijom.
Hidroksidi (engl. hydroxides) grupa minerala, odnosno spojevi kojima je anion
hidroksid-ion, ili spojevi koji u anionu uz kisik sadre i hidroksid-ion. U spojevima koji
imaju slojevitu reetku veinom prevladavaju slabe Van der Waalsove sile, pa se odlikuju kalavou po slojevima. Najvaniji hidroksid je voda.
Hidroloki ciklus (engl. hydrological cycle) globalni kruni tok kretanja vode
poevi od vodene pare u atmosferi koja se kondenzira i u obliku padalina dospijeva na
povrinu Zemlje. Dio vode isparava u atmosferu, drugi dio tee povrinski, a trei dio
prodire kroz tlo napajajui podzemne vode. Povrinske i podzemne vode teku do rijeka,
a ove se ulijevaju u jezera, mora i oceane. Iz oceana voda evaporira u atmosferu. Dio
te vode vraa se u obliku padalina u oceane, a dio zaostaje na kontinentu. To se kretanje odvija izmeu atmosfere, geosfere i biosfere. Na taj nain vodeni ciklus integrira
veinu vanih ekosustava i snano utjee na brzinu i vrstu procesa meu njima. Uvjeti
na Zemlji upravo su takvi da podravaju kontinuiranu obnovu i recikliranje vode, to
pokree mnoge geokemijske sustave. Kreui se u hidrolokom ciklusu, voda sudjeluje
i u kemijskim reakcijama s atmosferskim plinovima, mineralima u stijenama, biljkama
i drugim tvarima. Rezultat su tih dogaanja promjene kemijskog sastava vode, ali i
promjene tvari s kojom voda reagira. Te promjene, zajedno s neakvatikim promjenama
u atmosferi, uspostavljaju ukupne kemijske uvjete na povrini Zemlje. Globalni geokemijski ciklus glavnih biokemijskih elemenata (Na, K, Ca, Mg, Si, C, N, S, P, Cl, O i H)
usko je povezan s hidrolokim ciklusom.
Hidrosfera (engl. hydrosphere) naziv za omota, odnosno dinaminu masu vode
na Zemlji koja je u neprekidnom pokretu. Voda isparavanjem s kopna i oceana odlazi u
atmosferu, a vraa se u obliku padalina. Veina vode nalazi se u oceanima (hidroloki
ciklus). Prijelaz izmeu vode u vodenu paru i obratno glavni je oblik transporta energije
28
SVEUILITE U RIJECI
na Zemljinoj povrini. Zaleeni dio vodene mase u ledenim titovima i planinskim ledenjacima naziva se kriosfera.
Higroskopna voda (engl. hygroscopic water, hygroscopic moisture) nalazi u obliku molekula po zidovima pora, pa djelomice ili potpuno obavija estice minerala. Molekule vode vezane su za vrste estice silom veom od 31 bara, koja s udaljavanjem
naglo opada pa se na udaljenosti veoj od 0.5 mikrona vie ne osjea. Veliki volumen
higroskopne vode sadre estice gline, zbog velike specifine povrine estica. Higroskopna voda ne prenosi hidrostatiki tlak i ne podlijee gravitaciji.
Hipoabisalne eruptivne stijene (engl. hypabissal eruptive rocks) ili ilne stijene
najee se nalaze iznad velikih intruziva eruptivnih stijena. Najvanije ilne stijene
su aplit , pegmatit i lamprofir. Ponegdje se nalaze uz efuzivne stijene ili u obliku ila u
sedimentnim i metamorfnim stijenama.
Hipocentar (engl. sesmic focus) mjesto nastanka potresa u litosferi, iz kojeg se
ire longitudinalni i transverzalni seizmiki valovi.
Holocen (engl. Holocene) je najmlae geoloko doba kvartara, odnosno nastavak
pleistocena, koje je poelo prije 12.000 godina.
Holokarst (engl. holokarst) naziv za potpuno razvijen kr.
Hornblenda (engl. hornblende) ili rogovaa silikatni mineral vrlo sloene kemijske formule iz skupine monoklinskih amfibola. Crne je do tamnozelene boje.
Hornfels (engl. hornfels) ili kornit metamorfna stijena silikatnog mineralnog sastava. Nastala je u procesu termalne metamorfoze i nema kriljavu teksturu.
Horst (engl. horst) drugi naziv za timor.
Ilit (engl. illite) naziv za vrstu minerala glina.
Intenzitet potresa (engl. seismic intensity) mjera uinka potresa na ljude i objekte; izraava se ljestvicama intenziteta. Prva ljestvica koritena za odreivanje intenziteta
29
potresa na Zemljinoj povrini bila je RF ljestvica (RossiForel) krajem 19. stoljea,

imala je raspon od 10 stupnjeva (I-X0) MCS ljestvica (MercalliCancaniSieberg) u
uporabi je na podruju Europe (osim biveg SSSR-a), pa tako i u Hrvatskoj, od 1917.
godine. Ima 12 stupnjeva (I - XII). U SAD-u se od 1931. godine koristi MM ljestvica
(Modified Mercalli), koja takoer ima 12 stupnjeva. U Japanu i na Tajvanu koristi se
Japan Meteorological Agency Seismic Intensity Scale, koja ima raspon do 7 stupnjeva.
U drugoj polovini 20. stoljea u Europi se poinje koristiti MSK-64 (MedvedevSponheuerKarnik) ili UNESCO-ljestvica, potpunija od MSC-ljestvice. Prema otpornosti na
razorni uinak potresa ova ljestvica razlikuje tri tipa zgrada i pet stupnjeva oteenja.
Ljestvica MSK-64 evoluirala je najprije u ljestvicu MSK-78, a nakon toga u EMS-98
(European Macroseismic Scale). Obje ljestvice imaju raspon od 12 stupnjeva. Potres
intenziteta III (treeg stupnja) jedva se moe osjetiti, intenziteta VI moe prouzroiti
manje tete na graevinama, kod onog intenziteta IX veina klasino graenih zgrada
biva teko oteena ili sruena, a pri intenzitetu XII praktino sve graevine bivaju
sruene.
Intergranularna poroznost (engl. primary porosity, intergranular porosity) naziv
za meuzrnsku ili primarnu poroznost koja je svojstvena svim vrstama tla i klastinim
sedimentnim stijenama.
Intruzivne stijene (engl. intrusive rocks) ili dubinske (plutonske) eruptivne stijene
nastale postupnim hlaenjem i kristalizacijom magme u unutranjosti Zemlje.
Inenjerska geologija (engl. engineering geology) specijalistika znanstvena disciplina i grana geologije koja prouava geoloku grau, geoloke procese, kao i mineraloko-petrografske i fiziko-mehanike znaajke stijena i terena za potrebe graenja.
Njezinim se rezultatima odreuju uvjeti gradnje, predviaju promjene u terenu koje
mogu biti izazvane suvremenim egzogenetskim i endogenetskim procesima i pojavama
kao i njihov utjecaj na graevinu. Inenjerska geologija takoer bavi se takoer predvianjem, razvojem preventivnih mjera i ublaavanjem posljedica geolokog hazarda.
Inenjerska je geologija ujedno srodna mehanici tla i mehanici stijena, pa se zato smatra
i dijelom geotehnike.
Inenjerskogeoloko istraivanje (engl. engineering geological investigation)
detaljno prouavanje svih inenjerskogeolokih znaajki tla i stijena na nekom terenu
30
SVEUILITE U RIJECI
pomou terenskih i laboratorijskih metoda. Pravodobnim obavljanjem tih istraivanja

mogu se otkloniti ili bitno umanjiti negativni utjecaji suvremenih egzogenetskih i endogenetskih procesa, odnosno umanjiti rizik prouzroen odreenim oblicima geolokog
hazarda. Inenjerskogeoloko kartiranje, kao jedna od faza geotehnikog istraivanja,
prethodi geofizikim istraivanjima i istranom buenju. Kartiranjem se dobivaju podatci o litolokoj grai, morfolokim i hidrogeolokim pojavama, fiziko-mehanikim
i strukturno-tektonskim znaajkama stijena kao i o suvremenim egzogenetskim pojavama. Velik broj raznovrsnih podataka prikupljen inenjerskogeolokim istraivanjima
koristi u statistikima analizama. Takoer se prikazuje kvalitativan i kvantitativan opis
svih izdvojenih inenjerskogeolokih jedinica, a obino slui za izradu inenjerskogeolokog modela. Podatci inenjerskogeolokog istraivanja prikazuju se na inenjerskogeolokim kartama razliitih mjerila.
Istraivaka buotina (engl. ground investigation borehole) pomou buaeg
stroja napravljena vertikalna, horizontalna ili kosa buotina u tlu ili stijenskoj masi. U
buotini se mogu obavljati razliite vrste karotanih mjerenja (geofizika istraivanja).
Moe se mjeriti brzina prolaska seizmikih valova (down-hole i cross-hole metoda),
specifini elektrini otpor ili spontani potencijal, apsorpcija gama ili neutronskih zraka,
pripadna radioaktivnost i sl. Ugradnjom odgovarajue opreme, se mogu se rabiti buotine za mjerenje promjene razine podzemne vode.

Buaa
jezgra pohranjena u sanduke (Foto: R. Buljan)
31
Istraivako buenje (engl. ground investigation drilling) znaajna metoda u

istraivanju geoloke grae i fiziko-mehanikih znaajki tla i stijena iji je svrha izrada istraivake buotine. U inenjerskoj geologiji, hidrogeologiji i geotehnici najee
se rabi rotacijski nain buenja, priliko ega se iz buotine izvlai cjelokupni materijal.
Dobiveni komadi tla ili stijene cilindrinog oblika su buaa jezgra, koja se pohranjuje
u odgovarajue sanduke. Na buaoj jezgri obavlja se klasifikacija tla i stijena (Geoloki
indeks vrstoe i RMR klasifikacija). Takoer se odabiru uzorci za laboratorijska ispitivanja. Tako se mogu dobiti tokasti podaci velike tonosti.

Istraivako
buenje, Baka, otok Krk (Foto: . Benac)
Izoseista (engl. isoseismal line) zatvorena linija koja spaja mjesta istog intenziteta
potresa na povrini Zemlje.
32
SVEUILITE U RIJECI
Izvor (engl. spring) mjesto istjecanja podzemne vode na povrini Zemlje.

Izvor,
jugozapadna obala Vranskog jezera, Dalmacija (Foto: . Benac)
Jama (engl.swalow-hole) vertikalno udubljenje strmih strana i manjeg promjera,

nalik ponoru, ali koje ne dopire do podzemne vode u krkom vodonosniku.
Jura (engl. Jurassic) srednji period mezozoika koji je trajao priblino 65 milijuna
godina (200 Ma do 145 Ma). Jurski period dijeli se na tri epohe.
Juvenilna voda (engl. juvenile water) tip podzemne vode koja nastaje sintezom
vodika i kisika kao i kondenzacijom iz magme.
Kalcilutit (engl. calci-lutite) karbonatna stijena u kojoj prevladavaju vapnenaka
zrna veliine praha i gline.
Kalcit (engl. calcite) mineral iz skupine karbonata, odnosno kristalizirani kalcijev karbonat (CaCO3). Kristalizira u heksagonskom sustavu. Kalcit tvori izomorfni
niz s magnezitom (MgCO3) pa se razlikuju niskomagnezijski kalcit (< 4% MgCO3) i
33
visokomagnezijski kalcit (4-28% MgCO3). Kristali kalcita su staklastog sjaja, izraene

kalavosti i male tvrdoe (3 prema Mohsovoj ljestvici). Obino su bezbojni i prozirni, ali
mogu biti obojeni. Kalcit je rairen mineral i bitan je sastojak karbonatnih stijena, posebice vapnenaca i mramora. U vodi, kao to je atmosferska, koja sadri ugljine kiseline,
kalcit se pretvara u lakotopljivi kalcijski bikarbonat, koji se iz vode ponovno izluuje
kao kalcit. Na taj nain nastaju speleotemi u spiljama, a uz slapove krkih rijeka sedra.
Kalkarenit (engl. calc-arenite) karbonatna stijena u kojoj prevladavaju vapnenaka zrna veliine pijeska.
Kalkrudit (engl. calc-rudite) karbonatna stijena u kojoj prevladavaju vapnenaka
zrna veliine ljunka.
Kambrij (engl. Cambrian) najstariji period paleozoika koja je trajao oko 40 milijuna godina (545 Ma do 505 Ma). Poetkom tog geolokog razdoblja poinje znaajna
diferencijacija ivota na Zemlji.
Kamen (engl. stone) prirodno, runo, strojno ili eksplozivom odlomljeni komad
stijene. Odlikuje se sklopom (struktura i tekstura) i mineralnim sastavom. To je i opi
naziv za prirodno gradivo koje se nakon prerade bez promjene sklopa i sastava upotrebljava u graevinarstvu kao arhitektonsko-graevni i tehniko-graevni kamen. Kamenolom je povrinski kop u kojem se eksploatira kamen.
Kamena lavina (engl. rock avalanche) tip naglog i vrlo brzog (do 500 km/h) pokreta velike koliine kamenih odlomaka i blokova stijena izmijeanih sa zrakom niz
padinu. Kamene lavine este su na vrlo strmim padinama vulkana.
Kaolinit (engl. kaolinite) silikatni mineral iz skupine minerala glina.
Kapilarna voda (engl. capillary water) je pojas podzemne vode u vadoznoj zoni,
u kojem se voda podie kroz pore iznad vodne plohe zbog povrinske napetosti. Kapilarno dizanje see do izjednaenja adhezijske i gravitacijske sile. to su pore ue,
kapilarno dizanje moe biti vee.
34
SVEUILITE U RIJECI
Karbon (engl. Carboniferous) period paleozoika u kojem je ivot osim u morima

ve bio rairen i na kopnu. Ovo geoloko doba trajalo je oko 125 milijuna godina (360
Ma do 285 Ma).
Karbonati (engl. carbonates) naziv za skupinu minerala, od kojih su najvaniji petrogeni minerali kalcit, aragonit (CaCO3) , dolomit, siderit (FeCO3) i magnezit
(MgCO3).
Karbonatne stijene (engl. carbonate rocks) sedimentne i metamorfne stijene sastavljene preteito od minerala karbonatne grupe: kalcita i dolomita. Karbonatne sedimentne stijene mogu nastati na vie naina. Razlikuju se stijene iji su sastojci klastinog, kemijskog i biokemijskog (organogenog) podrijetla. Krupnozrnasta klastina
vapnenaka stijena je kalkrudit, srednjezrnasta kalkarenit, a sitnozrnasta kalcilutit. U
karbonatne sedimentne stijene ubrajaju se vapnenci, dolomitini vapnenci i dolomiti
meu kojima postoje postupni prijelazi. Neiste karbonatne stijene sadre i silikatne
minerale veliine pijeska, praha i gline, kao i druge minerale. Metamorfna karbonatna
stijena je mramor. Sedimentne karbonatne stijene vrlo su rairene u Hrvatskoj. Najvaniji su izvor tehnikog-graevnog kamena, a esto se koriste i kao arhitektonsko-graevni kamen.
Kataklastina brea (engl. cataclastic breccia) metamorfna stijena nastala drobljenjem prvotnih stijena u procesu dinamske ili kinetika metamorfoza kod niih temperatura i snanog tlaka. Nalazi se esto u rasjednim zonama.
Kemijsko troenje (engl. chemical weathering) ili dekompozicija tip razgradnje
ili troenja stijena. Kemijsko troenje zbiva se uslijed djelovanja vode obogaene agresivnim kiselinama. Ono ovisi o klimi pa je u ekvatorijalnom pojasu od 8 do 10 puta
bre u odnosu na predjele umjerene klime. Najotporniji petrogeni mineral je kvarc.
Kemijskom razgradnjom silikatnih stijena nastaju gline, a kemijskom razgradnjom karbonatnih stijena nastaje crvenica.
35

Kemijsko
troenje flia, Krbavii, sjeverna Istra (Foto: . Benac)
Kenozoik (engl. Cenozoic) najmlaa geoloka era fanerozoika, koja je poela prije
65,5 milijuna godina. Dijeli se na tri perioda: paleogen, neogen i kvartar.
Kisele eruptivne stijene (engl. acid rocks) naziv za eruptivne stijene koje sadre
vie od 63% SiO2 komponente.
Klasifikacija tla (engl. soil classification) temelji se na jednostavnim testovima i
analizama radi svrstavanja tla u grupe slinih svojstava i omoguava procjenu openitih
geotehnikih svojstava. Klasifikacija tla koristi standardizirane nazive i simbole, to
omoguuje laku komunikaciju meu inenjerima. Postoji vie klasifikacija tla, od kojih
su najvie koritene USCS i ISO. USCS ili Unified Soil Classification System (ASTM
D2487-06, 2006) razlikuje etiri osnovne grupe tla: krupozrnasta (ljunak - G i pijesak
- S), sitnozrnasta (prah - M i glina - C), organska tvar (O) i treset (Pt). Za klasifikaciju
krupnozrnastog tla kriterij je granulometrijski sastav, a za sitnozrnasto tlo znaajke
plastinosti. Prema klasifikaciji ISO 14688-2:2004(E) razlikuju se vrlo krupnozrnasto
tlo (blokovi i oblutci), krupnozrnasto (ljunak i pijesak) i sitnozrnasto (prah i glina).
Ova se klasifikacija temelji na odreivanju granulometrijskog sastava za krupnozrnasta
tla i znaajke plastinosti za sitnozrnasta tla.
36
SVEUILITE U RIJECI
Klastine sedimentne stijene (engl. clastic sedimentary rocks) skupina sedimentnih stijena stvorenih vezivanjem ili cementacijom estica nastalih fizikom razgradnjom eruptivnih, metamorfnih i starijih sedimentnih stijena. S obzirom na veliinu sastojaka klastine stijene razlikujemo krupno, srednje i sitnoklastine. Krupnoklastine
stijene (ruditi ili psefiti) imaju prevladavajuu veliinu zrna veu od 2 mm. Njihovi su
osnovni tipovi bree i konglomerati, kao ekvivalenti krju i ljunku. Srednjoklastine
stijene ili areniti imaju najeu veliinu sastojaka od 0.06 do 2.0mm. Osnovni je tip
pjeenjak, kao ekvivalent pijesku. Sitnoklastine sedimentne stijene (lutiti ili peliti)
imaju estice veliine manje od 0.06 mm ili estice veliine praha i gline. Najee
stijene homogene teksture su prahovnjaci ili siltiti, a lisnate ejlovi. Posebna su skupina
vulkanoklastine ili piroklastine stijene nastale uslijed erupcije vulkana.
Klif (engl. cliff) ili strmac litica vrlo strmog nagiba usjeena u obalu tijekom procesa marinske erozije. U podnoju klifa nalazi se marinska terasa.

Klif,
jugozapadna obala otoka Krka (Foto: . Grani)
37
Klinasti slom (engl. wedge failure) tip sloma u stijenskoj masi. Nastaje pomakom
po dva ili vie diskontinuiteta, nakon prekoraenja njihove vrstoe. Ti diskontinuiteti
su nepovoljno orijentirani u odnosu na prirodnu ili umjetnu kosinu u sluaju da presjenica diskontinuiteta ima manji kut nagiba od nagiba kosine, ali vei od kuta unutranjeg
trenja u stijenskoj masi.

Klinasti
slom, dolina rijeke abranke, Gorski kotar (Foto: . Benac)
Klizanje (engl. landsliding, sliding) proces otkidanja pa zatim translacijskog ili

rotacijskog pokreta masa, odnosno kliznog tijela preko stabilne podloge. Pokreti se dogaaju po jasno, a katkad nejasno izraenoj kliznoj plohi na kojoj je nastao slom. Prema
tipu pokreta razlikuje se translacijsko klizanje (kretanje kliznog tijela priblino paralelno povrini terena), rotacijsko klizanje (kretanje kliznog tijela po zakrivljenoj plohi) i
sloeno klizanje (kombinacija translacijskog i rotacijskog klizanja).
38
SVEUILITE U RIJECI

Klizanje
blokova siparne bree po fliu, otok Sv. Marko (Foto: . Benac)
Klizite (engl. slump, slide) dio terena gdje je proces klizanja aktivan, ili je bio
aktivan u prolosti. Aktivno je ono klizite na kojem su u trenutku zapaanja vidljivi
pomaci masa. Na umirenom klizitu dolo je do smirivanja pokreta klizne mase ili koluvija. Pri klizanju nastaje slom materijala na kliznoj plohi, koja u homogenom tlu moe
biti kruna, a esto je predodreena geolokom graom.

Klizite
u dolini rijeke abranke, Gorski kotar (Foto: . Benac)
39
Koherentno tlo (engl. cohesive soil) naziv za tlo koje ima znaajan udio sitnozrnastih estica (glina i prah). Sitnozrnaste estice u koherentnom tlu su povezane ak i
ako nema vode u tlu, to je osobito izraeno u tlu s veim sadrajem gline.
Koluvij (engl. colluvium) openiti naziv za bilo koju nevezanu, heterogenu, slabo
sortiranu i nekoherentnu mjeavinu mase tla i/ili fragmenata stijene na padinama. Koluvij nastaje troenjem stijena i djelovanjem gravitacije, erozijom vode i/ili puzanjem.
Najee se debljina nakupina poveava od vrha prema podnoju padina. Te su naslage
potencijalno nestabilne pa moe doi do pojave klizanja.

Koluvijalni
nanos, sjeveroistona obala otoka Cresa (Foto: . Benac)
40
SVEUILITE U RIJECI
Konatna voda (engl. connate water) jedna od genetski tipova podzemne vode.
Konglomerat (engl. conglomerate) ili valutinjak naziv za vie ili manje vrsto
vezanu klastinu sedimentnu stijenu koja se sastoji od zaobljenih do poluzaobljenih
odlomaka veih od 2 (3) mm i cementa ili matriksa. Veliina i oblik zrna ovisi o vrsti
i tvrdoi ishodine stijene, kao i o duljini transporta. Eruptivne i masivne sedimentne
stijene daju sferina zrna, a tankoslojevite i kriljave stijene plosnata zrna. Prijelazni tip
izmeu bree i konglomerata naziva se breo-konglomerat. Po podrijetlu se razlikuju
rijeni, jezerski, marinski i glacijalni konglomerati. Konglomerati dekorativnog izgleda
rabe se kao arhitektonsko-graevni kamen, a njihova dekorativna i tehnika svojstva
ovise o sastavu estica i obiljeju veziva.

Konglomerat,
kvartar, dolina rijeke Krke (Foto: . Benac)
Kontinentska padina (engl. continental slope) ili slaz dio kontinentskog ruba,
koji se prua od kontinentskog praga (dubina 100 do 400 m) do kontinentskog podnoja
(dubina 1.500 do 3.500 m). Padina ima vei nagib od kontinentskog podnoja (1-4%).
Na padini su esti pokreti masa golemih dimenzija obliku blatnih tokova, debritnih tokova i mutnih struja koje stvaraju turbiditne naslage (fli). Ponegdje su u padinu usjeeni
41
podmorski kanjoni kroz ije se kanale prenose sedimenti s kontinentskog praga i taloe
u obliku dubokomorskih lepeza kilometarskih dimenzija na abisalnim ravnicama.
Kontinentski prag (engl. continental shelf) ili kontinentski elf (sublitoral) potopljeni dio kontinenata, a esto potopljeni nastavak obalnih ravnica. Gotovo je ravan pa
je prosjean nagib dna samo 1,7 . Kontinentski prag protee se od obale do gornjeg
ruba kontinentske padine, odnosno do dubine 100 do 400 m i najplii je dio kontinentskog ruba. To su zone intenzivne terigene sedimentacije i velike bioprodukcije, a kao
posljedica, taloe se i biogeni sedimenti (preteno karbonati), ali i organski ostatci. Na
kontinentskom elfu nalaze se podmorski dijelovi rijenih delti. iroki elfovi prostiru
se na pasivnim oceanskim rubovima, gdje je granica kontinenta i oceana na jednoj tektonskoj ploi litosfere (sjevernoatlanski, sjevernosibirski, patagonijski i sl.). Kontinentski prag moe biti uvuen i u kontinente (Hudsonov zaljev u Kanadi, Baltiko more,
Arapsko-perzijski zaljev i sl.). Ondje gdje je granica oceana i kontinenta zona subdukcije iznad koje se protee dubokomorski jarak, kontinentski je prag vrlo uzak (podmorske
padine uz obale ilea ili Perua).
Kontinentski rub (engl. continental margin) podruje sublitorala i batijala, a
obuhvaa kontinentski prag, kontinentsku padinu i kontinentsko podnoje. See do dubine 3000 do 5000 m, nakon ega se prua dubokomorsko podruje.
Kontinentsko podnoje (engl. continental rise) je najdublji dio kontinentskog ruba,
koji se prua od podnoja kontinentske padine (dubina 1.500 do 3.500 m) do abisalne
ravnice. Podnoje ima manji nagib od padine. U njega su takoer mogu biti usjeeni
podmorski kanjoni, ali su ee dubokomorske lepeze Na padinama se taloe sedimenti
doneseni pokretima masa na kontinentskoj padini i mutnim strujama (fli).
Korund (eng corundum) mineral po sastavu aluminijski oksid Al2O3. Kristalizira
u heksagonskom sustavu. Velike je tvrdoe (9 po Mohsovoj ljesvici). Stoga se rabi kao
abrazivno sredstvo. Prozirni kristali koriste se kao dragulji: rubini (crvene boje) i safiri
(tamnoplave do bijele boje).
Kraton (engl. craton) naziv za stare konsolidirane mase nastale u pretkambriju
koje tvore kontinentalnu Zemljinu koru. Sastoje se preteito od granita. Razlikuju se
dva osnova tipa kratona: platforme pokrivene sedimentnim stijenama i titovi gdje se
granitna stijenska masa nalazi na povrini.
42
SVEUILITE U RIJECI
Kreda (engl. Cretaceous) najmlai period mezozoika koji je trajao oko 80 milijuna
godina (145 Ma do 65,5 Ma). Kreda se dijeli na dvije epohe.
Kremen (engl. silica) naziv za kvarc.
Kriosfera (engl. cryosphere) zaleeni dio hidrosfere.
Kristal (engl. crystal) ili ledac mineral homogenog tijela, element ili kemijski spoj
s odreenom unutranjom graom ili kristalnom reetkom sastavljenom od atoma, iona,
ionskih skupina i molekula. Kristali se esto susreu u pravilnim geometrijskim oblicima,
koji su odraz pravilne unutranje grae. Kristal je omeen kristalnim plohama koje se
sijeku u bridovima, a bridovi u vrhovima. Proces nastanka kristala naziva se kristalizacija.
Svojstva kristala kao to su kristalizacijski oblik, kalavost, tvrdoa, gustoa, boja, sjaj,
kutovi refrakcije i refleksije svjetlosti i sl., ovise o sastojcima i prostornoj reetki. Kristali
imaju tri vrste simetrijskih elemenata: ravninu, os i centar simetrije. Postoje 32 kombinacije elemenata simetrije (kristalne klase) koje s obzirom na duljinu i meusobni odnos
kristalizacijskih osi moemo grupirati u est kristalnih sustava: kubini, tetragonski, heksagonski, rombski, monoklinski i triklinski.

Kristal
kvarca (Foto: . Benac)
43
Kristalasti kriljavci (engl. crystalline schists) zajedniki naziv za metamorfne

stijene sa kriljavom teksturom, koje su nastale u procesu regionalne metamorfoze.
kriljavci niskog stupnja metamorfoze su: slejt, filit, tinjevi kriljavci ili mikaisti,
zeleni kriljavci te glaukofanski i talkni kriljavci. Slejt je stijena najnieg stupnja metamorfoze, dok filit moe nastati od istih stijena kao i slejt, ali je pretrpio vii stupanj
metamorfoze. Tinjev kriljavac ili mikaist nastao je metamorfozom sitnoklastinih
sedimentnih stijena, ali i eruptivnih stijena kiselog i neutralnog sastava. Zeleni i kloritni kriljavci nastali su od bazinih i ultrabazinih eruptivnih stijena. Glaukofanski
kriljavci nastali su od bazinih eruptivni stijena, kao i iz pjeenjaka i lapora. Talkni
kriljavci nastali su metamorfozom ultrabazinih eruptivnih stijena. kriljavci visokog
stupnja metamorfoze su: amfibolski, granatni, distenski i grafitni riljavci te gnajs, granulit, eklogit i migmatit. Amfibolski kriljavci nastali su od bazinih eruptivnih stijena
i lapora. Granatni kriljavci mogu nastati od veine eruptivnih i sedimentnih stijena.
Distenski kriljavci mogu nastati od sitnoklastinih sedimentnih stijena, dok grafitni
kriljavci nastaju od slinih stijena, bogatih organskim primjesama.
Kr (engl. karst) izraz za teren specifine morfologije, nastao preteito korozijskim djelovanjem (okravanjem) povrinske i podzemne vode u karbonatnim stijenama,
posebice vapnencima. Evolucijski model krkog krajolika ukljuuje dugotrajne fluvijalne erozije i kratkotrajne padinske procese, ali i dugotrajno kemijsko otapanje vapnenaca. Fluviokr se razvijaju veinom u prvoj fazi okravanja, u podrujima s intenzivnim
oborinama, kada dotok u krki sustav premauje njegov kapacitet odvodnje. Tijekom
evolucije kra nastaju specifini reljefni oblici: krape, ponikve, jame, ponori, krke
uvale, krka polja i krke zaravni, a u podzemlju brojne pilje i kaverne. Krka podruja
imaju veliku upojnost pa povrinska voda brzo prodire do krkog vodonosnika. Stoga
podruja kra esto oskudijevaju povrinskim, a bogata su podzemnim vodama. Krki
tereni u kojima su razvijeni svi krki oblici nazivaju se potpuni kr ili holokarst, a ako
neki oblici izostaju, takav teren zovemo nepotpuni kr ili merokarst. Tereni u kojima se
krki oblici izmjenjuju s nekrkima zovu se fluviokr. Za epirogenski ili platformski tip
kra znaajna je slaba tektonska deformacija karbonatnih stijena. Karbonatne stijene
u orogenetskom tipu kra pretrpjele su velike naknadne deformacije zbog tektonskih
pokreta (intenzivno boranje i rasjedanje te navlaenje) pa se mogla znatno poveati
debljina naslaga podlonih okravanju. Dinarski je kr orogenetski tip kra, u svijetu poznat kao klasini tip kra. Kr ini gotovo polovinu kopnenog dijela teritorija Republike
Hrvatske. Posebnost je potopljeni kr uz obale i otoke Jadranskog mora.
44
SVEUILITE U RIJECI

Krki
predio, jugozapadni dio otoka Krka (Foto: . Grani)
Krka uvala (engl. karstic depression, uvala) duguljasto udubljenje u kru duljine
od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara. Ovaj tip depresija nastao je spajanjem dviju ili vie ponikava. Krke uvale najee nemaju povrinske vodotoke.
Krka zaravan (engl. karstic plateau) prostrana zaravnjena povrina na karbonatnim stijenama. Na sebi ponekad imaju ponikve i krke uvale ili se unutar njih nalaze
45
krka polja. Na nekim su mjestima u krke zaravni usjeeni kanjoni rijeka. U podruju
dinarskog kra poznate su Istarska, Prominska i Unsko-koranska zaravan.

Krka
zaravan, Durmitor, Crna Gora (Foto: . Benac)
Krki vodonosnik (engl. karstic aquifer) sadri openito duboke podzemne vode,
koje se napajaju uglavnom padalinama. Tok vode najee je brz i turbulentan. esto je
sifonsko teenje. Kroz pilje ili piljske sustave ponegdje teku rijeke ponornice. Topografska razvodnica sliva obino se ne poklapa s podzemnom razvodnicom.
Krko polje (engl. polje, karst polje) duboka zatvorena depresija duljine do nekoliko desetaka kilometara. To je najvea morfoloka pojava u kru. Dna polja veinom
su zaravnjena i pokrivena mlaim jezerskim i aluvijalnim sedimentima. U dinarskom
kru polja su jedine vee obradive povrine, iji je postanak predisponiran tektonskim
pokretima pa se pruaju u smjeru sjeverozapadjugoistok. Kroz veinu krkih polja
teku stalni ili povremeni vodotoci to izviru na jednoj, a poniru na drugoj strani polja.
Kada povrinski dotoci postaju vei od mogunosti poniranja voda, krka polja bivaju
povremeno plavljena. Tada ponori postaju periodini izvori estavele.
46
SVEUILITE U RIJECI

Grobniko
polje kod Rijeke (Foto: . Benac)
Krko vrelo (engl. karstic spring) mjesto istjecanja podzemne vode iz krkog vodonosnika. Veina krkih vrela ima vrlo promjenjivu izdanost koja je u izravnoj vezi s
koliinom padalina.

Izvor
Rjeine (Foto: . Benac)
47
Kvarc (engl. quartz) ili kremen mineral, po kemijskom sastavu kristalizirani silicijski dioksid (SiO2). Kristalizira u heksagonskom sustavu. Staklastog je sjaja, nema
kalavosti i velike je tvrdoe (7 prema Mohsovoj ljestvici). Obino je bezbojan i proziran,
ali moe biti ljubiast (ametist), ut (citrin), sme (aavac) ili crn (morion). Kriptokristalasti i vlaknasti agregati kremena, ovisno o izgledu, jesu: kalcedon, ahat, oniks ili
jaspis. Amorfni SiO2 sa sadrajem vode zove se opal. Kvarc je vrlo est mineral, pa
se nalazi u kiselim eruptivnim, kao i u sedimentnim i metamorfnim stijenama. Vrlo je
otporan na djelovanje kemijskih initelja troenja stijena. Razlikuju se nisko i visokotemperaturni varijeteti kvarca. isti kristali rabe se u elektronskoj industriji. Kremena
zemlja slui kao abrazivni materijal, a pijesak za proizvodnju stakla.
Kvarcit (engl. quartzite) metamorfna stijena sastavljena preteito od zrna kvarca,
bez kriljave teksture. Nastala je u procesu kontaktno-regionalne metamorfoze. Odlikuju se izrazito visokom vrstoom. Rabi se kao arhitektonsko-graevni i tehniko-graevni kamen.
Kvartar (engl. Quaternary) posljednji period kenozoika koji je poelo prije 2,58
milijuna godina. Dijeli se na pleistocen i holocen.
Lahar (engl. lahar) poseban oblik blatnog toka prilikom pokreta masa niz padine
vulkana, koje nastaju kada se piroklastini sedimenti pomijeaju s vodom od kia ili
otopljenog snijega i leda. Brzina toka moe biti velika i prouzroiti velike tete i ljudske
rtve.
Laminaran tok (engl. laminar flow) tip toka vode vrlo male brzine i paralelnih
strujnica. Znaajan je za naslage meuzrnskog tipa poroznosti i u stijenama gdje su
pukotine vrlo uske. Laminaran tok moe biti jednolik (stacionaran) i nejednolik (nestacionaran). Zakonitosti teenja odreene su Darcy-evim zakonom.
Lamprofir (engl. lamprophyre) hipoabisalna eruptivna stijena tamnosive do crne
boje. Sadri preteito feromagnezijske minerale.
Lapor (engl. marl) sedimentna stijena sastavljena od razliitog omjera zrnaca kalcita i estica gline. Laporom se smatra stijena koja sadri 20 do 80% kalcita i gline.
Lapori s manje od 20% gline su kalcitom bogati lapori, a oni koji sadre vie od 80%
48
SVEUILITE U RIJECI
gline su glinoviti (glinom bogati) lapori. Lapor je vana sirovina za proizvodnju cementa. Dominantan je litoloki lan flia.
Laterit (engl. laterite) rezidualno tlo crvenkastosmee boje kao produkt kemijskog
troenja bazinih eruptivnih stijena u uvjetima humidne tropske klime. Lateriti su bogati hidroksidima eljeza i aluminija.
Latit (engl. latite) ili trahiandezit efuzivna eruptivna stijena neutralnog sastava.
Lava (engl. lava) naziv za magmu, izbaenu iz unutranjosti Zemlje na povrinu
ili dno mora.
Ledenjak (engl. glacier) masa leda nastala akumulacijom, zbijanjem i prekristalizacijom snijega. Dolinski ledenjaci ili gleeri nastaju u visokim planinama i postupno
se sputaju kroz doline koje pritom preoblikuju. Ledeni su titovi debljine od nekoliko
stotina metara do nekoliko kilometara. Najvei od njih pokrivaju Grenland i Antarktik.
Tijekom ledenih doba ledeni titovi i dolinski ledenjaci imali su znatno vee rasprostiranje.

Ledenjak
Pastarze glecher, Visoke Ture, Austrija (Foto: . Benac)
49
Ledeno doba (engl. glacial age) naziv za glacijalno razdoblje tijekom prolosti Zemlje.
Les (engl. loess) ili prapor homogena, obino neslojevita, slabo okamenjena sedimentna stijena. Izrazito je porozna. Sadri najee zrna veliine srednjeg i sitnog praha, a u manjoj mjeri sitnog pijeska i gline. Od minerala prevladavaju zrna kvarca. Lesa
u velikim koliinama ima u istonoj Slavoniji, Baranji i Srijemu. Nastao je taloenjem
eolskih sedimenata, donesenih vjetrom iz velikih udaljenosti u glacijalnim razdobljima
pleistocena. Openito se smatra da prah potjee od fluvioglacijalnih sedimenata, preteito mulja i sitnog pijeska, preostalog nakon povlaenja ledenjaka.

Les,
otok Susak (Foto: . Benac)
50
SVEUILITE U RIJECI
Likvefakcija (engl. liquefaction) pojava potpunog gubitka vrstoe tla prilikom

potresa. Ova pojava izraena je posebice kod pijeska saturiranog vodom.
Limonit (engl. limonite) mineral Fe2O3 x (H2O)1,5 je hidroksid eljeza koji nastaje
oksidacijom pirita uz oslobaanje sumporne kiseline.
Lineacija (engl. lineation) obiljeje teksture nekih stijena karakteristino po ravnomjernom, pravilnom i paralelnom rasporedu linearnih strukturnih elemenata, kao to
su tapiasti minerali, koji gotovo u potpunost proimaju volumen stijene. Lineacija
moe, ali i ne mora biti povezana s odreenim plohama diskontinuiteta u stijenskoj
masi.
Litifikacija (engl. lithification) ili okamenjivanje proces dijageneze tijekom kojeg
od rahlih, nevezanih, vodom saturiranih sedimenata, nastaju vrste sedimentne stijene.
Ostali naini okamenjivanja su petrifiakcija i inkrustracija.
Litosfera (engl. lithosphere) gornji dio Zemljinog omotaa. To je takoer naziv za
stjenovitu cjelinu koja ukljuuje i Zemljinu koru. Granina zona izmeu kore i omotaa
je Mohoroviiev diskontinuitet. Litosfera se sastoji od ultrabazinih eruptivnih stijena
i see do prosjene dubine od 100 km.
Longitudinalni seizmiki valovi (engl. longitudinal seismic waves) uzduni,
kompresijski, primarni valovi ili P-valovi prostorni seizmiki valovi koji se ire kroz
litosferu iz hipocentra potresa.
Lutiti (engl. lutites) naziv za sitnozrnaste klastine sedimentne stijene u kojim
prevladavaju estice veliine praha i gline.
Magma (engl. magma) sloena uarena i rastaljena smjesa otopljenih silikata, vodene pare i drugih plinova koja se nalazi u gornjem dijelu Zemljinog plata ispod litosfere. Hlaenjem i kristalizacijom magme nastaju intruzivne eruptivne stijene. Magma
izbaena na povrinu Zemlje ili na morsko dno je lava (vulkanizam).
Magmatske stijene (engl. igneous rocks) naziv za eruptivne stijene.
51
Magnituda potresa (engl. earthquake magnitude) mjera energije osloboene tijekom potresa. Izraava se magnitudom (M), to je dekadski logaritam maksimalne amplitude u odnosu na standardni etalonski potres (M = 0). Raspon magnitudne ljestvice
je M = 0 - 10. Kod jedva osjetnih potresa M = 1,5, potresi magnitude vee od 4,5 mogu
prouzroiti oteenja na graevinama, a pri dosad najjaem instrumentalno zabiljeenom potresu magnituda je bila M = 9,5 (obala ilea, 1960.). Lokalna magnituda (ML)
oznaava se i kao magnituda prema Richteru, kojom se izraava koliina energije zabiljeene 100 km od epicentra potresa. Takoer se koriste magnituda povrinskih valova
(Ms), magnituda prostornih valova (Mb) i momentna magnituda (Mw).
Marinska erozija (engl. marine erosion) egzodinamiki proces koji oznaava mehaniko i kemijsko razaranje sedimenata i stijena na obali hidrodinamikim djelovanjem valova i struja (abrazija), struganjem pokrenutog materijala, kemijskim djelovanjem vode i radom organizama (bioerozija). Marinska erozija uvjetovana je visinom i
uestalou valova, vrstom i koliinom transportiranog materijala, kao i otpornou stijena na obali. U inicijalom stadiju razaranja obale nastaje udubljenje ili valna potkapina.
Napredovanjem razaranja pojavljuju se razliiti oblici pokreta masa, kao to su odroni
i klizita. U relativno vrstoj stijeni moe nastati strmac ili klif, a u podnoju marinska
terasa koja ima abrazijski i akumulacijski dio. Krajnji je rezultat ciklusa marinske erozije blago nagnuto dno vee irine uz obalnu crtu.

Diferencijalna
marinska erozija, Lopar, otok Rab (Foto: . Grani)
52
SVEUILITE U RIJECI
Marinska terasa (engl. marine terrace) je blago nagnuta povrina uz obalu ispod
klifa nastala u procesu marinske erozije. Marinska terasa ima erozijski dio koji je usjeen u stijensku masu i akumulacijski dio u kojem su sedimenti doneseni djelovanjem
valova i uzduobalnim strujama.

Marinska
terasa, obala Indijskog oceana, Juna Afrika (Foto: M. Kovai)
MCS ljestvica (engl. MCS scale, MercalliCancaniSieberg scale) ili Mercalli

CancaniSieberg-ova ljestvica rabi se za odreivanje intenziteta seizminosti.
Metamorfne stijene (engl. metamorphic rocks) nastaju metamorfozom ili preobrazbom postojeih eruptivnih i sedimentnih stijena, ali i postojeih metamorfnih stijena
zbog promjena tlaka i/ili temperature, ali i utjecaja fluida. Glavni su tipovi metamorfoze: kinetika, termalna, kontaktno-termalna, regionalna metamorfoza niskog i visokog
stupnja te plutonska metamorfoza. Dinamska ili kinetika metamorfoza zbiva se pri
niim temperaturama i snanom tlaku pa prevladava drobljenje prvotnih stijena. Takve
stijene su kataklastiti: kataklastine brea i milonit. Termalna metamorfoza zbiva se pri
visokim temperaturama i relativno niskom tlaku uz mogu utjecaj fluida iz unutranjosti
Zemlje pa nastaje hornfels. Stijene nastale zbog kontaktno-termalne metamorfoze su
mramor i kvarcit. Uslijed dinamotermalne ili regionalne metamorfoze, koja se zbiva
53
pri poveanoj temperaturi i uglavnom usmjerenom tlaku ili stresu, nastaju kristalasti
kriljavci niskog i visokog stupnja metamorfoze. Plutonska metamorfoza dogaa se pri
ekstremno visokom tlaku i temperaturi koja moe dosei granice taljenja stijena. U
takovim uvjetima nastaju stijene amfibolit, granulit i eklogit. kriljavost je osnovna
teksturna znaajka veine metamorfnih stijena. Ako se zbog visoke temperature dio ili
itava stijena rastali, nastaje migmatit. Metamorfoza moe biti progradna i retrogradna.
Kod progradne metamorfoze nastaju nove skupine minerala koji kristaliziraju pri viim
temperaturama nego sastojci prvobitne stijene. Kod retrogradne metamorfoze nastaju
nove skupine minerala koji kristaliziraju pri niim temperaturama nego sastojci ishodine stijene. kriljava tekstura karakteristina je najvanija makroskopska znaajka
veine metamorfnih stijena. Vidljiva je po paralelnom slaganju listiastih (tinjci) i tapiastih (amfiboli) minerala. kriljavost moe biti izraena po naizmjeninom slaganju
svijetlih (leukokratskih) i tamnih (melanokratskih) minerala ili pak po slaganju sitnijih i
krupnijih mineralnih zrna. Pojedini tipovi metamorfnih stijena kao to su gnajs i kvarcit,
a posebno mramor koriste se kao arhitektonsko-graevni kamen.
Meteorska voda (engl. meteoric water) drugi naziv za vadoznu vodu.
Mezosfera (engl. mesosphere) donja zona Zemljinog plata.
Mezozoik (engl. Mesozoic) srednja geoloka era fanerozoika, koja je trajala oko
180 milijuna godina (245 Ma do 65,5 Ma). Sastoji se od tri perioda. To su: trijas, jura
i kreda.
Migmatit (engl. migmatite) metamorfna stijena sloenog sastava (mjeavina gnajsa
i granitne magme) nastala tijekom plutonske metamorfoze i dijelominog taljenja stijena.
Mikroklin (engl. microcline) silikatni mineral K(AlSi3O8) iz skupine alkalijskih
feldspata. Kristalizira u triklinskom sustavu. Obino nastaje prekristalizacijom ortoklasa.
Mikrozoniranje (engl. microzonation) postupak odvajanja podruja na kartama
veih mjerila (1:5.000 do 1:25.000) na temelju razliitih pojedinanih potencijala prema
opasnosti od pojedinih oblika geolokog hazarda, kao to su potresi, pokreti masa na
padinama, opasnost od slijeganja, poplava, marinske erozije i sl.
54
SVEUILITE U RIJECI
Milonit (engl. milonite) tip metamorfne stijene koja nastaje u procesu kinetike
metamorfoze, intenzivnim drobljenjem i mrvljenjem razliitih stijena do mikroskopski
sitnih zrnaca, a pod utjecajem snanog usmjerenog tlaka. Prilikom milonitizacije ne
dogaa se znaajnija prekristalizacija.
Mineral (engl. mineral) prirodna tvorevina, sastavni dio litosfere, odreenog kemijskog sastava i fizikih svojstava. Kristal je mineral koji se sastoji od atoma, iona,
ionskih skupina i molekula meusobno vezanih na razliite naine to tvore pravilnu
prostornu kristalnu reetku. U grai minerala sudjeluju razliiti kemijski elementi, najei su: kisik, silicij, aluminij, eljezo, kalcij, natrij, kalij i magnezij. Minerali bez
pravilne unutranje grae su amorfne tvari ili mineraloidi (opal). Prema nainu postanka
minerali mogu biti: pirogeni (nastali kristalizacijom iz magme), pneumatogeni (kristalizacija iz vodenih otopina), hidrotermalni (kristalizacija iz vruih otopina), hidatogeni
(kristalizacija iz hladnih vodenih otopina), evaporitni (izluivanje iz zasienih vodenih otopina zbog isparavanja), regionalno-metamorfni (preobrazba postojeih minerala
zbog porasta tlaka i temperature), kontaktno-termalni (preobrazba postojeih minerala
zbog porasta temperature), autigeni (nastali troenjem postojeih minerala), biogeni
minerali (posljedica ivotnih procesa organizama). Prema kemijskom sastavu skupine minerala su: elementi (dijamant, grafit, sumpor), sulfidi (pirit, markazit, pirotin),
halogeniti (halit, silvin, fluorit), oksidi i hidroksidi (kvarc, korund, hematit, ilmenit, rutil, magnetit, kromit, getit, limonitna tvar), karbonati (kalcit, aragonit, dolomit), sulfati
(barit, anhidrit, gips), fosfati (apatit), silikati i organski spojevi. Petrogeni minerali esti
su sastojci stijena. Silikati su najzastupljeniji petrogeni minerali i izgrauju vie od
75% litosfere i Zemljine kore, a uz njih su znaajni i karbonati. Vana fizika svostva
minerala su: boja, sjaj, kalavost, tvrdoa, i sl. Za odreivanje relativne tvrdoe minerala
koristi se Mohsova ljestvica.
Minerali glina (engl. clay minerals) hidratni alumosilikati koji pripadaju skupini
filosilikata (silikati). Vrlo su sitnih dimenzija, manji od 0.002 mm, kristala naglaenog
listiavog oblika i redovito se nalaze u visoko disperzivnom stanju. Meusobno ih je
teko razlikovati, a odreuju se rendgenskim analizama, elektronskim mikroskopom i
diferencijalno-termikim analizama. Najei minerali glina su ilit, kaolinit, montmorilonit ili smektit. Nastanak pojedinih mineralnih grupa ovisi o mineralokom sastavu
matinih stijena te o fizikim i kemijskim uvjetima troenja stijena. Tako kaolinit nastaje u kiseloj (pH oko 5), a montmorilonit u slabo alkalnoj sredini (pH >7). Bentonit
55
je smjesa montmorilonita. Svi su produkti kemijskog troenja alumosilikata (feldspata).

Montmorilonitne odnosno bentonitske gline odlikuju se svojstvom tiksotropije.
Mineralogija (engl. mineralogy) znanstvena disciplina geologije koja se bavi prouavanjem i sistematikom minerala, a njene su grane kristalografija, mineralna fizika,
mineralna kemija, mineralogeneza i sistematska mineralogija.
Miocen (engl. Miocene) starija epoha neogena koja je trajala oko 18 milijuna godina (23,0 Ma do 5,3 Ma).
MM ljestvica (engl. Modified Mercalli scale, MM scale) ljestvica za odreivanje
intenziteta seizminosti.
Mohoroviiev diskontinuitet (engl. Mohorovii discontinuity, Moho discontinuity, Moho) naziv za zonu na granici Zemljine kore i Zemljinog omotaa gdje se
brzina seizmikih valova znatno mijenja zbog promjene gustoe u unutranjosti Zemlje.
Ta zona nalazi se ispod kontinenata na dubini 25 do 70 km, a ispod oceana na 10 do
12 km. Mohoroviiev diskontinuitet dobio je naziv po hrvatskom geofiziaru Andriji
Mohoroviiu (1857.-1936.). On je na temelju analize potresa u Pokuplju 1909. godine,
prvi objavio ispravno znanstveno objanjenje ove pojave te znatno pridonio otkrivanju
lupinaste grae Zemlje.
Mohsova ljestvica (engl. Mohs scale) koristi se za odreivanje relativne tvrdoe
minerala na skali 1 do 10. Obuhvaa deset estih minerala, kao to su : talk -1, gips-2,
kalcit-3, fluorit-4, apatit-5, ortoklas-6, kvarc-7, topaz-8, korund-9 i dijamant-10.
Monconit (engl. monzonite) intruzivna eruptivna stijena neutralnog sastava koja
se sastoji od feldspata i plagioklasa te malo kvarca i feromagnezijskih minerala.
Monolit (engl. monolith) ili blok materijal u stijenskoj masi omeen diskontinuitetima. Razmak izmeu diskontinuiteta odreuje veliinu monolita. To je vrlo vana znaajka stijenske mase radi odreivanja naina iskopa, zatite kosina od klizanja i odrona,
kao i upotrebe stijene kao arhitektonsko-graevnog i tehniko- graevnog kamena.
56
SVEUILITE U RIJECI
Montmorilonit (engl. montmorillonite) silikatni mineral iz skupine minerala glina.

Morena (engl. moraine) nakupina glacijalnih sedimenata nastala otapanjem ledenjaka.
Ovisno o mjestu taloenja razlikuju se podinske, rubne, sredinje, eone i zavrne morene.
Mramor (eng marble) metamorfna stijena nastala kontaktno-regionalnom metamorfozom (uz umjereni tlak i visoku temperaturu) vapnenaca i dolomita. Mramori
uglavnom sadre kristale kalcita. U pravilu su to kompaktne stijene, bilo homogene ili
kriljave teksture i trakastog izgleda. Imaju iroku primjenu kao arhitektonsko-graevni
kamen istog naziva. Obrauju se vrlo dobro i lako pa se esto koriste u kiparstvu.
MSK-64 ljestvica (engl. MSK-64 scale) ili UNESCO-ljestvica za odreivanje intenziteta seizminosti.
Mulj (engl. mud) pelitni nevezani sediment koji sadri podjednak udio estica
praha i gline.
Muljnjak (engl.mudstone) sitnoklastina sedimentna stijena koja sadri estice
veliine praha i gline. Ima homogenu teksturu.
Muskovit (engl. muscovite) silikatni mineral KAl2(OH)2AlSi3O10 iz skupine tinjaca. Otporan je na kemijsko troenje i odlian izolator.
Navlaka (engl. overthrust) strukturni oblik nastao djelovanjem velikih i dugotrajnih horizontalnih tlakova u Zemljinoj kori, odnosno radijalnim tektonskim pokretima,
prilikom ega je jedna stijenska masa prekrila drugu. Manje navlake nastaju iz poleglih
bora ili reversnih rasjeda. Velike navlake nazivaju se arijai, kada pokrenute naslage
mogu biti navuene na vrlo velikoj povrini.
Nekoherentno tlo (engl. non-cohesive soil) naziv za tlo koje ima znaajan udio
krupnozrnastih estica (ljunak i pijesak), dok sitnozrnastih estica ima malo ili ih uope
nema. estice pijeska mogu biti slijepljene ako su vlane, a nakon suenja se razdvajaju.
Neogen (engl. Neogene) srednji geoloki period kenozoika, koji je trajao oko 20
milijuna godina (23 Ma do 2.58 Ma). Dijeli se na epohe miocen i pliocen.
57
Neutralne eruptivne stijene (engl. intermediate igneous rocks) naziv za eruptivne

stijene koje sadre 52 do 63 % SiO2 komponente.
Nitrati (engl. nitrates) skupina minerala koji su po svojem kemijskom sastavu soli
duine kiseline.
Norit (engl. norite) intruzivna eruptivna stijena bazinog sastava.
Normalni rasjed (engl. normal fault) tip rasjeda kod koga je kretanje krila okomito u odnosu na pruanje paraklaze. Zbog toga je krovinsko krilo rasjeda sputeno u
odnosu na podinsko. Normalni rasjedi su posljedica ekstenzije u litosferi ili gravitacijskog sputanja.

Normalni
rasjed, Bakarski zaljev (Foto: . Benac)
58
SVEUILITE U RIJECI
Odron (engl. rockfall) pojava otkidanja dijelova stijena, rjee tla, koja se zbiva
gotovo trenutno. Mehaniko troenje stijena, popraeno irenjem pukotina i/ili ispiranjem materijala izmeu stijenki pukotina, ubrzava ispadanje dijelova stijenske mase:
od sitnih kamenih odlomaka sve do kamene lavine. Zbog djelovanja gravitacije sitni ili
krupniji komadi kreu se velikom brzinom, a takoer mogu odskakivati ili se kotrljati
niz padinu.

Odron,
dolina Rjeine (Foto: . Benac)
Ogolina (engl. badland) reljef bez ili s vrlo oskudnom vegetacijom strmih nagiba
padina, velike gustoe hidrografske mree. Na ogolinama je stijenska masa vidljiva
na povrini ili je sloj regolita tanak. Interaktivno se dogaaju procesi erozije i pokreta
masa. Zbog toga nastaje razveden, breuljkast reljef s estim jarugama. Na ogolinama
je ukupan iznos denudacije visok.
59

Ogoline
u podruju Slanog potoka, Vinodolska dolina (Foto: . Benac)
Okravanje (engl. karstification) proces preteito kemijske korozije u karbonatnim stijenama. U vodi koja sadri ugljine kiseline, mineral kalcit pretvara se u lakotopivi kalcijski bikarbonat, koji se prilikom promjene uvjeta ponovno izluuje iz vode kao
kalcit. Izluivanjem kalcita, u piljama nastaju razliiti oblici speleotema.
Oksidi (engl. oxidates) skupina minerala, po kemijskom sastavu spojevi metala i
polumetala s kisikom. U njihovoj kristalnoj reetki prevladava ionska veza. Imaju veliku tvrdou i gustou, a najraireniji je kvarc. Meu njima ima brojnih ruda, kao i dragog
i poludragog kamenja.
Oligocen (engl. Oligocene) najmlaa epoha paleogena koja je trajala oko 11 milijuna godina (33,9 Ma do 23,0 Ma). Dijeli se na dva doba.
Olivini (engl. olivines) minerali iz skupine nezosilikata (silikati), esti sastojci
bazinih i ultrabazinih eruptivnih stijena te nekih metamorfnih stijena. Susreu se kao
izomorfni niz kristala mjeanaca forsterita (Mg2SiO4) i fajalita (Fe2SiO4).
60
SVEUILITE U RIJECI
Ordovicij (engl. Ordovician) period paleozoika koji je trajao oko 65 milijuna godina (505 Ma do 440 Ma). Smatra se da se u tom razdoblju ivot na Zemlji odvijao samo
u morima.
Orogeneza (engl. orogenesis) naziv za snane tektonske pokrete u Zemljinoj kori,
ija je posljedica deformacija stijena uslijed boranja, rasjedanja i navlaenja. Krajnja
posljedica orogeneze je nastanak novih gorskih lanaca.
Ortoklas (engl. orthoclase) mineral K(AlSi3O8) iz skupine alkalijskih feldspata. Bijele je boje i tvrdoe 6 prema Mohsovoj ljestvici. Kristalizira u monoklinskom sustavu.
Padinske naslage (engl. slope deposits) ili deluvijalno-koluvijalne padinske tvorevine nastale su fiziko-kemijskim troenjem stijena, njihovom erozijom i obino
kratkim gravitacijskim transportom materijala. Sadre nesortirane do slabo sortirane
odlomke vrlo razliitih dimenzija. U padinske naslage ubrajaju se aktivni i vezani sipari
te neke vrste brea. Podlone su puzanju i klizanju.

Padinske
naslage, Kriie, Vinodolska dolina (Foto: . Benac)
61
Paleocen (engl. Palaeocene, Paleocene) starija epoha paleogena koja je trajala oko
gotovo 10 milijuna godina (65,5 Ma do 55,8 Ma). Dijeli se na tri doba.
Paleogen (engl. Palaeogene, Paleogene) stariji period kenozoika, koji je trajao
preko 42 milijuna godina (65,5 Ma do 23,0 Ma). Dijeli se na tri epohe: paleocen, eocen
i oligocen.
Paleontologija (engl. paleontology) znanstvena disciplina geologije koja se bavi
prouavanjem razvitka i promjena ivota na Zemlji. Dijeli se na paleozoologiju koja prouava razvoj ivotinjskog carstva, kao i paleobotaniku koja prouava razvoj biljnog carstva.
Paleozoik (engl. Palaeozoic) najstarija geoloka era fanerozoika, koja je trajala oko
300 Ma (545 Ma do 245 Ma). Dijeli se na kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm.
Paraklaza (engl. paraclase) ili rasjedna ploha razdvaja dva krila rasjeda, po kojoj
se dogodio prekid cjelovitosti stijenske mase. Na paraklazama su esto vidljive strije i
stepeniasti agregati koji su kinematski pokazatelji smjera kretanja. Umjesto paraklaza,
prekid kontinuiteta u stijenskoj masi moe biti obiljeen rasjednom ili tektonskom breom (< 30% matriksa) ili kataklazitima (> 30% matriksa).

Paraklaza
rasjeda s vidljivim strijama, dolina Rijene (Foto: . Benac)
62
SVEUILITE U RIJECI
Pegmatit (engl. pegmatite) hipoabisalna eruptivna stijena, koja sadri vrlo krupne kristale kvarca, feldspata i muskovita. Pegmatiti se najee nalaze u obliku ila u
kiselim eruptivnim stijenama (granit i granodiorit) te u metamorfnim stijenama (gnajs).
Pelikularna voda (engl. pellicular water) pojavljuje se u prozranoj zoni iznad
vodne plohe. Stvara vrlo tanak kontinuirani omota molekula vode oko estica. Molekule su vezane adhezijskom silom za estice minerala ili za stijenke pukotina. Pelikularna
voda tee vrlo sporo od estica gdje je vodena opna debela, prema estici gdje je njena
debljina manja. Kada opna vode postane deblja od dosega privlanih sila, voda se poinje procjeivati zbog djelovanja gravitacije do vodne plohe.
Peliti (engl. pelites) naziv za sitnoklastine sedimentne stijene i za sitnozrnaste
sedimente u kojima prevladavaju estice praha i gline.
Peridotit (engl. peridotite) je ultrabazina eruptivna stijena koja sadri silikatne minerale iz skupine olivina, piroksena i kalcijske plagioklase.
Perm (engl. Permian) najmlaa era paleozoika koja je trajala oko 40 milijuna
godina (285 Ma do 245 Ma). Kraj perma obiljeen je najveim poznatim nestankom
biljnih i ivotinjskih vrsta u povijesti Zemlje.
Petrologija (engl. petrology) znanstvena disciplina geologije koja se bavi prouavanjem mineralokog i kemijskog sastava stijena, naina i oblika njihova postanka i
pojavljivanja te klasifikacijom.
Pijesak (engl. sand) akumulacija nevezanog sedimenta, sastavljenog preteito od
estica ili mineralnih zrna dimenzija izmeu 0,06 i 2 mm. Pjeskoviti sedimenti mogu
sadravati zrna sitnog ljunka, praha i gline. Najei je sastojak pijeska kvarc. Pijesak
dijagenetski vezan u vrstu stijenu naziva se pjeenjak.
Pirit (engl. pyrite) mineral, eljezni sulfid FeS2. U svjeem je stanju zlatnoute
boje i metalnog sjaja. Kristalizira u kubinom sustavu, a moe biti bezlino zrnast.
Tvrdoe je 6.5 prema Mohsovoj ljestvici. Pri udarcu ekiem iskri uz miris na sumporni
dioksid. Vrlo je rairen mineral. Nalazimo ga u eruptivnim, sedimentnim i metamorfnim
63
stijenama. U sedimentnim reduktivnim uvjetima, bez prisutnosti kisika pirit nastaje djelovanjem bakterija i drugih mikroorganizama. Tada ima oblik kuglica mikroskopskih
dimenzija. Pirit je u oksidacijskim uvjetima na povrini Zemlje nepostojan pa lako oksidira i preobraava se u limonit uz oslobaanje sumporne kiseline. Zbog tog procesa
tetan je sastojak u tehniko-graevnom kamenu.
Piroklastine stijene (engl. pyroclastic rocks) ili vulkanoklastine stijene nastale
su od materijala izbaenog iz vulkana tijekom erupcija, sastavljenog od ohlaene lave i
fragmenata stijena kroz koje lava prodire. Uglasti komadi vei od 32 mm vulkanski su
blokovi, a oni zaobljeni vulkanske bombe. Odlomci veliine od 4 do 32 mm nazivaju
se lapili, a estice manje od 4 mm vulkanski pepeo. Cementacijom vulkanskih bombi
i lapila nastaje vulkanski konglomerat, a varijetet s velikim blokovima zove se aglomerat. Vulkanska brea litificirana je mjeavina komadia lave i drugih stijena. Vezani
vulkanski pepeo je tuf. Ovisno o sastojcima, tufovi mogu biti litoklastini kad sadre
estice stijena, kristalokalstini kad sadre estice minerala i vitroklastini kad sadre
estice vulkanskog stakla. Mijeanjem vulkanskog pepela s glinom, prahom i pijeskom
drugaijeg podrijetla nastaju tufitini sedimenti.
Piroklastini tok (engl. piroclastic flow) pojava vrue smjese plinova, para i vulkanske praine (> 200 0C), koja moe nastati prilikom erupcije vulkana. Tok se kree brzinom esto veom od 100 km/h. To je jedan od najopasnijih oblika geolokog hazarda.
Pirokseni (engl. pyroxenes) minerali iz skupine inosilikata (silikati). Uz feldspate
i amfibole, najraireniji su petrogeni minerali. Sastojci su bazinih (gabro, bazalt) i
ultrabazinih (peridotit) te ultramafitinih eruptivnih stijena (piroksenit). S obzirom na
nain kristalizacije pirokseni se dijele na rombske (broncit i hipersten) te monoklinske
(diopsid i augit).
Piroksenit (engl. pyroxenite) ultramafitna eruptivna stijena.
Pjeenjak (engl. sandstone) naziv za vezanu klastinu sedimentnu stijenu sastavljenu preteito od zrna dimenzija pijeska (0.06 do 2 mm). Pjeenjaci imaju veliku
raznolikost mineralnog i granulometrijskog sastava. Mogu sadravati zrna ljunka, kao
i sitnije estice dimenzija praha i gline koje ine cementno vezivo ili matriks. S obzirom na koliinu matriksa pjeenjaci se dijele na: iste pjeenjake ili arenite (matriks
64
SVEUILITE U RIJECI
< 15 %) i neiste pjeenjake ili grauvake (matriks > 15 %). Bitni sastojci pjeenjaka
su kvarc, feldspati i odlomci stijena, a sporedni tinjci, karbonati, minerali glina i teki
minerali. Najvaniji sastojak gotovo svih tipova pjeenjaka je kvarc. Najei su tipovi pjeenjaka: kvarcni pjeenjak (preteito zrna kvarca i malo matriksa), arkoza
(zrna kvarca i felspata s malo matriksa), grauvaka (zrna kvarca, odlomci stijena i dosta
matriksa), i kalkarenit (vapnenaki pjeenjak). Pjeenjaci se koriste kao arhitektonsko-graevni kamen, a njihova dekorativna i tehnika svojstva ovise o sastavu estica i
vrsti veziva.
Plagioklasi (engl. plagioclase) minerali iz skupine kalcijsko-natrijskih feldspata
(silikati) koji tvore izomorfnu smjesu od albita do anortita.
Pleistocen (engl. Pleistocene) najmlaa epoha neogena, koja je poela pred 2,58
milijuna godina i zavrila pred 12.000 godina kada poinje holocen. Dijeli se na tri doba
rani (elasij i Kalabrij), srednji (Jonij) i kasni (Tirenij). Poetak srednjeg pleistocena
obiljeen je i promjenom polariteta Zemlje (Bruhnes paleomagnetsko razdoblje). Za
pleistocen je znaajna izmjena glacijalnih razdoblja (ledena doba) s interglacijalnim
toplijim klimatskim razdobljima. Posljedice klimatskih promjena bile su irenje i povlaenjem ledenjaka te velike oscilacije razine mora. Vrhunac posljednjeg glacijalnog
razdoblja bio je pred oko 25.000 godina.
Pliocen (engl. Pliocene) je mlaa epoha neogena koja je trajala oko 2,7 milijuna
godina (5,3 Ma do 2,58 Ma).
Plutonske stijene (engl. plutonic rocks) naziv za dubinske ili intruzivne eruptivne
stijene.
Podmorski kanjon (engl. submarine canyon, submarine valley) potopljeni nastavak rijenih dolina koji se protee preko kontinentskog ruba. Kroz kanale podmorskih
kanjona prenose se sedimenti s kontinentskog praga (elfa) i taloe u obliku dubokomorskih lepeza kilometarskih dimenzija na kontinentskom podnoju i na abisalnoj ravnici.
Podzemna voda (engl. groundwater) dio vode koji se nalazi u Zemljinoj kori u
sklopu hidrolokog ciklusa kruenja vode. Glavni izvor veeg dijela podzemnih voda
jesu padaline (meteorska ili vadozna voda). Juvenilne vode nastaju sintezom vodika
65
i kisika kao i kondenzacijom iz magme. Konatne ili fosilne vode zaostale su u sedimentnim stijenama tijekom njihovog formiranja. Prema nainu kretanja i prihranjivanja
razlikuju se slobodne podzemne vode koje se kreu u freatskom vodonosniku, krke
podzemne vode koje ispunjavaju upljine u krkom vodonosniku, arteke i subarteke
podzemne vode u artekom vodonosniku kao i podzemne vode pukotina i ila. Temperatura meteorskog tipa podzemne vode najee je slina prosjenoj godinjoj temperaturi
podruja. Taj tip voda ima nisku mineralizaciju, stoga ine veinu voda koje se upotrebljavaju za pie. Juvenilne i konatne vode su najee visoko mineralizirane i imaju
temperaturu veu od 20 0C.
Pokreti masa (engl. mass movements) openiti pojam za pomicanje sedimenata ili
stijena na povrini terena. Najee razlikujemo usjedanje te pokrete na padinama. Tipovi
pokreta na padinama mogu se odrediti prema mehanizmu kretanja, brzini dogaaja, materijalu koji se kree i sadraju vode. U stijenskoj masi to su razliiti oblici klizanja i odrona,
a u tlu puzanje, klizanje i teenje tla. Pokreti masa ubrajaju se u geoloki hazard.

Sloeno
klizanje, dolina Rjeine (Foto: . Benac)
66
SVEUILITE U RIJECI
Ponikva (engl. sinkhole, doline) vrtaa ili dolac prirodno okruglo ili eliptino ljevkasto udubljenje promjera od desetak do nekoliko stotina metara ije je dno najee
pokriveno crvenicom. Ponikve su vrlo este pojave u podrujima kra. Nastale su uruavanjem i korozijom karbonatnih ili evaporitnih stijena, posebice vapnenaca. Pojavljuju
li se u nizovima, tada obino obiljeavaju zonu rasjeda ili dodire sa stijenama manje
vodopropusnosti.

Ponikva,
sjeveroistona obala otoka Cresa (Foto: . Grani)
Ponor (engl. swallow-hole) krki oblik slian jami, izravno povezan s kavernama
koje dopiru do razine podzemne vode u krkom vodonosniku.
67

Ponor,
Plitvika jezera (Foto: . Benac)
Poroznost (engl. porosity) postotak upljina u ukupnom volumenu tla ili stijenske
mase. Poroznost prema nainu postanka moe biti primarna i sekundarna. Primarna poroznost nastala je u stijeni tijekom njenog postanka. To je meuzrnski ili interglanularni
tip poroznosti. Sekundarna poroznost posljedica je deformacija stijena tijekom dijageneze ili uslijed djelovanja tektonskih pokreta pa su u stijenama nastale pukotine. To je
pukotinski tip poroznosti. Takoer postoji krki ili disolucijski tip poroznosti kada su
pukotine proirene uslijed okravanja. Primarni tip poroznosti imaju tla (nekoherentna
i koherentna) te klastine sedimentne stijene. Sekundarni tip poroznosti imaju eruptivne
i metamorfne stijene, kao i veina kemijskih i biogenih sedimentih stijena. Krki tip
poroznosti razvijen je u lako topivim karbonatnim i evaporitnim stijenama.
Potres (engl. earthquake) ili zemljotres kratkotrajno podrhtavanje povrine Zemlje
prouzroeno naglim poremeajima i pokretima u litosferi. Potresi mogu biti prirodni i
umjetno izazvani. Prirodni potresi su: tektonski, vulkanski i potresi uruavanja. Tektonski potresi ine oko 85% svih potresa i izazivaju najvea ruilaka djelovanja. Nastaju uslijed naprezanja u litosferi. Vulkanske potrese uzrokuje kretanje magme prema
povrini. Uzrok umjetnih potresa su: eksplozije, uruavanja ili slijeganja terena zbog
kopanja, gorski udari, promjena naprezanja zbog brzog punjenja ili pranjenja velikih
68
SVEUILITE U RIJECI
akumulacijskih jezera te slijeganja prouzroenog crpljenjem nafte. Hipocentar je arite potresa, a epicentar njegova vertikalna projekcija na povrini Zemlje. Iz hipocentra
potresa ire se longitudinalni i transverzalni seizmiki valovi. Glavni potresni udar je
najjai potres u seriji. Obino mu prethodi nekoliko slabijih potresa (foreshock). Nakon
glavnog udara uvijek slijedi niz slabijih potresa (aftershock), kojih moe biti i nekoliko
tisua. Oni se pripisuju smirivanju pobude, to moe trajati tjednima, mjesecima, pa
ak i godinama. Osim mehanikih vibracija u Zemljinoj kori, potres moe biti praen
zvunim efektima, a pomicanja na dnu mora mogu prouzroiti pojavu tsunami valova.
Snaga potresa, odnosno koliina osloboene energije (u J) je magnituda (M). Za mjerenje osloboene energije koristi se Magnitudna ljestvica, a za procjenu intenziteta seizminosti na povrini terena u upotrebi je vie ljestvica, od kojih su najznaajnije MCS,
MM, MSK-64 i EMS-98 ljestvica. Ureaj za mjerenje potresa je seizmograf.
Povrinski seizmiki valovi (engl. surface seismic waves) Rayleigh-evi valovi
i Love-ovi seizmiki valovi. Generiraju se na povrini, za razliku od longitudinalnih i
transverzalnih valova.
Prah (engl. silt) pelitni sediment koji sadri vie od 2/3 estica praha (0,06-0,002
mm).
Prahovnjak (engl. siltit) ili siltit sitnoklastina sedimentna stijena u kojoj prevladavaju zrna veliine praha. Ima homogenu teksturu.
Pretkambrij (engl. Precambrian) ili kriptozoik najstarije geoloko razdoblje iji
zavretak datira pred 545 Ma kada poinje fanerozoik. Dijeli se na predarhaik (had) koji
je poeo pred 4.550 Ma, nakon astralne faze u razvoju Zemlje i traje do 3.900 Ma, zatim
na arhaik ili arheozoik (3.900 do 2.500 Ma) i proterozoik ili algonkij (2.500 do 545
Ma). Prvi kemijski tragovi ivota datiraju od poeta arhaika, dok je krajem proterozioka
poela je diferencijacija ivota na Zemlji.
Prevrtanje (engl. toppling) tip odrona u stijenskoj masi pri kojem dolazi do rotacije blokova oko priblino horizontalno poloene osi u njihovom podnoju. Najee
se dogaa kada najizraeniji diskontinuiteti imaju subvertikalan nagib, ali suprotan od
nagiba kosine.
69

Prevrtanje
u vapnencima gornje krede, sjeverni dio otoka Krka (Foto: . Benac)
Primarna poroznost (engl. primary porosity) naziv za intergranularni ili meuzrnski tip poroznosti koji je svojstven svim vrstama tla i klastinim sedimentnim stijenama. Ovaj tip poroznosti nastaje tijekom formiranja stijena, odnosno u ranoj fazi njihove
dijegeneze.
Primarni valovi (engl. P-waves) naziv za longitudinalne seizmike valove.
Prirodni hazard (engl. natural hazard) vjerojatnost pojavljivanja potencijalno
tetnih prirodnih pojava zbog djelovanja endogenetskih procesa u litosferi egzogenetskih procesa na povrini Zemlje. Dijeli se na dvije skupine: geoloki hazard i atmosferski hazard.
Propusnost (engl. permeability) svojstvo tla ili stijena kojom se izraava njihova sposobnost za protjecanje fluida kroz i iz njih bez oteenja strukture. Propusnost
70
SVEUILITE U RIJECI
je odreena koeficijentom hidraulike provodljivosti. Vodopropusni sedimenti i stijene

imaju sposobnost primanja i transmitiranja fluida pa tako i vode. Polupropusne stijene
fluid primaju, ali teko transmitiraju. U vodonepropusnim stijenama transmisija fluida
je toliko spora da se moe zanemariti.
Prostorni seizmiki valovi (engl. body sesmic waves) primarni ili longitudinalni
i sekundarni ili transverzalni seizmiki valovi
Proterozoik (engl. Proterozoik) ili algonkij (2.500 Ma do 545 Ma) mlai eon
pretkambrija.
Pruni rasjed (engl. strike-slip fault) tip rasjeda kod kojeg su krila pokrenuta jedno nasuprot drugom paralelno pruanju paraklaze. S obzirom na smjer kretanja, pruni
rasjedi mogu biti desni i lijevi.

Desni
pruni rasjed, sjeveroistona obala Vinodolskog kanala (Foto: . Benac)
71
Psamiti (engl. psammitic rocks) naziv za krupnozrnaste klastine sedimentne stijene (bree i konglomerati).
Psefiti (engl. psephitic rock) naziv za srednjezrnaste klastine sedimentne stijene
(pjeenjaci).
Pukotina (engl. fracture) ploha diskontinuiteta po kojoj nije, za razliku od paraklaze rasjeda, dolo do pomaka u stijenskoj masi. Po nainu postanka pukotine se dijele
na primarne ili dijagenetske, nastale u fazi formiranja stijena, i sekundarne, nastale zbog
endogenetskih i egzogenetskih utjecaja na ve formiranu stijenu. Primarne su pukotine
u eruptivnim stijenama pukotine luenja, a u sedimentnim stijenama meuslojne pukotine. Sekundarne pukotine posljedica su deformacija zbog naprezanja prouzroenih
tektonskim pokretima. Prema kinematici nastanka razlikuju se tenzijske, relaksacijske
i pukotine smicanja. Pukotine iste geneze tvore pukotinski set. Stijenska je masa rijetko kompaktna, ve se u njoj nalazi nekoliko setova pukotina po kojima je podijeljena
na monolite. U karbonatnim stijenama uobiajeno se nalaze tri seta diskontinuiteta:
diskontinuiteti slojevitosti, diskontinuiteti paralelni klivau osne ravnine strukture i diskontinuiteti okomiti na osnu ravninu strukture.

Sustav
pukotina u vapnencima, Merane, Kosovo (Foto: K. Pavii)
72
SVEUILITE U RIJECI
Pukotinska poroznost (engl. fracture porosity) sekundarni tip poroznosti, odlika

veine raspucalih eruptivnih i metamorfnih stijena, kao i kemogenih i biogenih sedimentnih stijena.
Puzanje (engl. creeping) vrlo sporo kretanje koluvija niz padinu, kada se formiraju
plastine deformacije pri naprezanjima koja su manja od vrstoe smicanja sedimenata.
Godinje ili sezonsko puzanje posljedica je ekspanzije ili stezanja tla pri povrini.
Q sustav (engl. Q system) klasifikacija stijeske mase (Barton, Lien i Lunde, 1974)
koja je napravljena za potrebe gradnje tunela i drugih podzemnih prostora. Q vrijednost
je produkt: veliine blokova stijeske mase (odreena preko RQD indeksa), posmine
vrstoe diskontinuiteta meu blokovima (odreena hrapavou, vrstom ispune i tronosti stijenki diskontinuiteta) i aktivnog naprezanja (odreeno lokalnim uvjetima i tlakom vode). Q vrijednosti mogu imati raspon od 0.001 do 1000. Q sustavom se odreuje
nain podgraivanja na temelju kvalitete stijeske mase i veliine podzemnog iskopa. Q
sustav esto se rabi u kombinaciji s RMR klasifikacijom.
Radiolarit (engl. radiolarite) vrsta silicijske sedimentne stijene.
Ranjivost (engl. vulnerability) stupanj gubitaka odreenih elemenata ili grupe elemenata kod pojave rizika odreene magnitude. Ranjivost je izraena na ljestvici od 0
(nema tete) do 1 (potpuna teta ili gubitak).
Rasjed (engl. fault) strukturni oblik u stijenskoj masi kada se zbog smicanja zbiva
relativno kretanje jednog bloka u odnosu na drugi. Rasjed je posljedica rupturnog tipa
deformacije (rasjedanja). Rasjedna ploha ili zona po kojoj dolazi do pokreta naziva se
paraklaza, a pokrenuti blokovi su krila rasjeda. S obzirom na relativni smjer kretanja,
osnovni su tipovi rasjeda: normalni i reversni (kretanje krila okomito pruanju paraklaze), pruni (transkurentni) lijevi i desni (kretanje krila paralelno pruanju paraklaze),
dijagonalni (dijagonalno kretanje krila po paraklazi) i rotacijski (rotacija krila po paraklazi). Normalni rasjedi posljedica su ekspanzije i gravitacije, reversni su posljedica
kompresije. U odnosu na primarne strukture, rasjedi mogu biti: meuslojni (sintetiki i
antitetiki), popreni (transverzalni) i dijagonalni. Rasjedi se u prirodi najee nalaze
u skupinama, jer su posljedica tektonskih poremeaja regionalnih razmjera. Sloeni su
rasjedni oblici tektonska graba, horst ili timor, ljuskava i stepeniasta struktura.
73
Rasjedanje (engl. faulting) pukotinski (rupturni) tip deformacije, kod koje nastaje
prekid cjelovitosti i meusobni pomak dijelova stijenske mase. Strukturni oblik zove se
rasjed. Rasjedanje je posljedica ekstenzije, gravitacijskog sputanja i kompresije izazvanih tektonskim pokretima u litosferi.
Ravni slom (engl. planar failure) tip sloma u stijenskoj masi. Nastaje pomakom po
jednom diskontinuitetu, nakon prekoraenja njegove vrstoe. Diskontinuitet je nepovoljno orijentiran u odnosu na prirodnu ili umjetnu kosinu u sluaju kada je kut nagiba
diskontinuiteta manji od nagiba kosine i vei od kuta unutranjeg trenja u stijenskoj
masi.

Ravni
slom, dolina Kupe, Gorski kotar (Foto: . Benac)
Razgradnja stijena (engl. weathering) naziv za troenje stijena.
74
SVEUILITE U RIJECI
Regolit (engl. regolith) openit naziv za sloj usitnjenog ili nekonsolidiranog, rezidualnog ili transportiranog tla vrlo raznolikog sastava koji se gotovo svuda nalazi
na povrini i prekriva stijensku masu. U regolitu se mogu nalaziti i fragmenti stijena
razliitog podrijetla.
Reversni rasjed (engl. reverse fault) tip rasjeda kod koga je kretanje krila okomito u odnosu na pruanje paraklaze. Zbog toga je podinsko krilo rasjeda izdignuto u
odnosu na krovinsko krilo. Reversni rasjedi su posljedica kompresije u litosferi.

Krovinsko
krilo reversnog rasjeda, sjeverna Istra (Foto: . Benac)
Rezidualno tlo (engl. residual soil) naziv za eluvijalne naslage koji nastaju troenjem stijena bez kasnije erozije i transporta.
Richterova ljestvica (engl. Richter scale) jedna od magnitudnih ljestvica nazvana
prema svom autoru seizmologu Richteru. Rabi se za odreivanje lokalne magnitude
(ML) kojom se izraava koliina energije zabiljeene 100 km od epicentra potresa.
75
Rijas (engl.ria) naziv za jedan od morfolokih tipova estuarija.

Rijena erozija (engl. river erosion) ili fluvijalna erozija zbiva se zbog mehanikog
i korozijskog djelovanja vode na korito, ali i zbog mehanikog rada transportiranih
estica. To je znaajka stalnih tokova, za razliku od bujinoga toka. Rijena erozija
uvjetovana je brzinom i koliinom vode, vrstom i koliinom transportiranih sedimenata,
kao i otpornou stijenske mase u koritu. U gornjem toku prevladava vertikalna kompo-

Rijena
erozija u dolini rijeke abranke, Gorski kotar (Foto: . Benac)
76
SVEUILITE U RIJECI
nenta, a u aluvijalnim ravnicama horizontalna komponenta erozije. Bona erozija korita

uzrokuje zasijecanje padina i tako moe inicirati pojave klizita i odrone. Izraena je uz
konveksno savijene obale, dok se istovremeno uz obale konkavnog oblika moe odvijati
taloenje aluvijalnih sedimenata. Produkcija nanosa posljedica je raspadanja stijena i
erozije koja ovisi o trajanju i intenzitetu kie i geolokoj grai podloge. Sedimenti se
kreu klienjem i kotrljanjem po dnu te odskakivanjem. estice veliine sitnog pijeska,
praha i gline lebde u vodi u obliku suspenzije. Taloenje sedimenata dogaa se zbog
smanjenja transportne snage vode. Najprije se taloe krupnije estice (tee i gue),
potom sitnije estice (lake i manje gustoe). Lokalna erozijska baza jest ue vodotoka
u neki drugi vodotok ili jezero. Globalna erozijska baza je more. Sniavanjem erozijske
baze poveava se energija reljefa, a time i erozija. Najei uzroci erozije su tektonski
pokreti ili promjene morske razine.
Riolit (engl. rhyolite) ili liparit efuzivna eruptivna stijena kiselog sastava. To je
efuzivni ekvivalent granita.
Rizik (engl. risk) oekivani stupanj tete kod pojave nekog oblika hazarda u odnosu na gubitak ljudskih ivota, imovine kao i tetan utjecaj na okoli. Rizik ukljuuje
kvantifikaciju vjerojatnosti dogaaja nekog oblika hazarda koji moe imati tetne posljedice. U praksi se procjenjuje prihvatljivi stupanj rizika.
RMR klasifikacija (engl. Rock Mass Rating classification, RMR system) jedna
od najvie koritenih geomehanikih klasifikacija za odreivanje stanja stijenske mase
na temelju numerike (bodovanje od 1 do 100) procjene est ulaznih parametara . To su:
(1) jednoosna tlana vrstoa intaktne stijene, (2) indeks kvalitete jezgre (RQD indeks),
(3) razmak diskontinuiteta u odnosu na smjer iskopa, (4) znaajke diskontinuiteta (postojanost, zijev, debljina, sastav ispune, hrapavost, tronost), (5) stanje podzemne vode
i (6) orijentacija diskontinuiteta. Na temelju bodovanja, stijenska masa dijeli se u 5 kategorija: < 21 (vrlo slaba stijena), 2140 (slaba stijena), 4160 (povoljna stijena), 6180
(dobra stijena), 81100 (vrlo dobra stijena). RMR klasifikacija koristila se primarno za
projektiranje podgrada u tunelima. Danas se koristiti i za procjenu kvalitete stijenske
mase pri temeljenju graevina i stabilnosti kosina. RMR klasifikacija kombinira se s
klasifikacijom baziranom na temelju geolokog indeksa vrstoe (GSI indeks) i Q sustavom, posebice kod izrazito raspucanih stijena.
77
RQD indeks (engl. Rock Quality Designation index, RQD index) koristi se za
ocjenu stupnja raspucanosti (veliine blokova) stijenske mase mjerenjem komada buae jezgre ili monolita u stijeni duljih od 10 cm u odnosu na ukupnu duljinu izbuene
jezgre. Oznaava se u postocima (< 25% ekstremno raspucano; 25-50% jako raspucano;
50-75% prosjeno raspucano; 75-90% slabo raspucano; 90-100% kompaktno). RQD
indeks se koristi i kao jedan od parametara u RMR klasifikaciji.
Ruditi (engl. rudite, rudaceous rocks) naziv za krupnozrnaste klastine sedimentne
stijene (brea i konglomerat).
Sanidin (engl. sanidine) mineral Na,K(AlSi3O8) iz skupine alkalijskih feldspata.
Saprolit (engl. saprolite) meka, glinom bogata stijena, koja je jako zahvaena troenjem, a zadrala je prvobitnu strukturu.
Sediment (engl. sediment) openiti naziv za bilo koju vrstu nakupine sitnozrnastog i/ili krupnoznastog tla na povrini Zemlje ili na morskom dnu. U procesu litifikacije
iz sedimenata nastaju klastine sedimentne stijene.
Sedimentne stijene (engl. sedimentary rocks) ili talone stijene nastale su na povrini Zemlje kao rezultat fizikih, kemijskih i biolokih procesa. Njihov postanak vezan
je uz fiziko-kemijsko troenje stijena, transport, taloenje te litifikaciju ili okamenjivanje. Sedimentne stijene dijele se na klastine i neklastine. Klastine sedimentne stijene
sastavljene su od estica nastalih razaranjem drugih stijena. Imaju klastinu strukturu.
Neklastine sedimentne stijene mogu biti kemijske, nastale kristalizacijom iz otopine
i biokemijske, nastale taloenjem organskih tvari ili anorganskih skeletnih dijelova organizama, a prema mineralnom sastavu dijele se na karbonatne, silicijske i evaporitne
stijene. Neklastine sedimentne stijene imaju kristalastu strukturu. Temeljno je obiljeje
teksture veine sedimentnih stijena slojevitost. Sedimentne stijene ine samo 5% ukupnog volumena Zemljine kore, ali zauzimaju vie od 75% povrine Zemlje do dubine
za koju je vezana sva ljudska djelatnost. Sedimentne stijene u Hrvatskoj imaju veliko
znaenje jer izgrauju vie od 90% terena. Imaju iroku uporabu kao tehniko-graevni
i arhitektonsko-graevni kamen.
78
SVEUILITE U RIJECI
Sedra (engl. calcareous sinter) ili tufa spuvasti, izrazito porozni tip vapnenaca
nastalih na slapovima rijeka i na izvorima izluivanjem kalcita po mahovinama, cijanobakterijama i vodenom bilju, posebno u podruju vodopada.

Sedra,
dolina rijeke Krke (Foto: . Benac)
Seizmika refleksija (engl.seismic reflection) metoda seizmikog mjerenja.

Seizmika refrakcija (engl. seismic refraction) metoda seizmikog mjerenja.
Seizmiki valovi (engl. seismic waves) valovi mehanike prirode, nastali prilikom
naglih pokreta u litosferi. Iz hipocentra potresa ire se prostorni valovi. To su longitudi-
79
nalni ili P-valovi te transverzalni ili S-valovi. Longitudinalni valovi u vrstim stijenama
ire se brzinom preko 5.000 m/s i izazivaju stezanje i rastezanje stijena u smjeru irenja.
Transverzalni valovi ire se oko 1.7 puta sporije i vibriraju okomito na smjer irenja. Na
povrini naknadno nastaju Love-ovi i Rayleigh-jevi valovi. Love-ovi valovi uzrokuju
smicanje tla, a Rayleigh-jevi valovi valovito gibanje estica. Prolaz seizmikih valova
na povrini Zemlje osjeti se kao potres. Brzina irenja seizmikih valova ovisi o gustoi
stijena kroz koje prolaze. Dolaskom u sredinu manje gustoe, njihova brzina se smanjuje, a amplituda poveava.
Seizmiko mjerenje (engl. seismic surveying) skupina metoda geofizikih istraivanja koja koristi mjerenje umjetno izazvanih seizmikih valova. Metode plitke seizmike temelje se na mjerenju brzine elastinih valova kroz tlo i stijenu, kao i na izdvajanju
brzina razliitih elastinih konstanti (modul elastinosti, smicanja i deformabilnosti,
Poisson-ov broj i sl.). Seizmiki valovi umjetno su inicirani pomou eksplozije ili jaeg udarca. Osnovne su seizmike metode refrakcijska i refleksijska. Refrakcijskom
metodom mogue je uspjeno izdvojiti sredine razliitih elastinih konstanti naslaga u
podlozi, a refleksijskom metodom geoloku grau.
Seizminost (engl. seismicity) geografski i vremenski raspored potresa u nekom
podruju.
Seizmograf (engl. seismograph) ureaj za mjerenje potresa. Postoji vie vrsta seizmografa: kod starijih tipova ureaja koriten je analogni zapis ili seizmogram pojave
seizmikih valova na papirnoj vrpci, a kod modernih tipovi podatci se biljee u digitalnom obliku. U Republici Hrvatskoj postoji mrea seizmografskih postaja, koje objedinjava Seizmoloka sluba u sklopu Dravnoga geofizikog zavoda u Zagrebu.
Sekundarna poroznost (engl. secondary porosity) tip poroznosti stijena koja nastaje
nakon zavretka njihove dijageneze, bilo otapanjem, pucanjem i ostalim postdijagenetskim procesima. Jedan od oblika sekundarne poroznosti je pukotinsku poroznost stijena.
Sekundarni valovi (engl. S-waves) naziv za transverzalne seizmike valove.
Serpentinit (engl. serpentinite) djelomino izmijenjena ultrabazina eruptivna stijena.
80
SVEUILITE U RIJECI
Sijenit (engl. syenite) intruzivna eruptivna stijena neutralnog sastava, koja sadri
40 do 60 % Ka-feldspata i od 20 do 40% feromagnezijskih minerala (hornblenda i biotit). Ima sivu do crvenkastu boju, a rabi se kao arhitektonsko-graevni kamen.
Silicijske sedimentne stijene (engl. siliceous sedimentary rocks) pripadaju skupini biogenih i kemijskih sedimentnih stijena. Sadre preteito minerale iz skupine silicijskih oksida i hidroksida, kao to su kvarc, kalcedon i opal. Mogu nastati biokemijskim i
kemijskim izluivanjima iz vodenih otopina u kojima se nalazi otopljena silikatna kiselina H4SiO4 . Biogene stijene taloe se u obliku skeleta organizama dijatomeja - dijato-
miti, radiolarija - radiolariti kao i spikula spuvi - spikuliti. Dijagenetske stijene nastaju
potiskivanjem prvobitnih minerala u procesu silicifikacije pa nastaje stijena ronac.
Silikati (engl. silicates) najvanija skupina petrogenih minerala iju osnovu strukturne grae ine SiO4 tetraedri. Jezgre velikih iona kisika nalaze se na vrhovima tetra-
edara, a mali ion silicija u njegovu sreditu. U kristalnoj reetki silikatnih minerala tetraedri su meusobno razliito povezani preko drugih iona ili preko iona kisika. Silikati
imaju sloen kemijski sastav. S obzirom na nain vezanja SiO4 tetraedara u kristalnoj
reetki, razlikuju se osnovni strukturni tipovi silikata: nezosilikati, sorosilikati, ciklosi-
likati, inosilikati, filosilikati i tektosilikati. Najvei dio silikatnih minerala nastao je kristalizacijom iz magme pri visokim temperaturama i preteito visokim tlakovima. Manji
je dio je nastao iz termalnih otopina, pri metamorfozi, alteraciji i troenju. Najznaajniji
silikatni minerali su: feldspati, pirokseni, amfiboli, olivini, tinjci, minerali glina i sl.
Silt (engl. silt) naziv za prah.
Siltit (engl. siltstone) ili prahovnjak sitnoklastina sedimentna stijena u kojoj prevladavaju zrna veliine praha (0.06 -0.002 mm). Ima homogenu teksturu.
Silur (engl. Silurian) period paleozoika koji je trajao oko 30 milijuna godina (440
Ma do 410 Ma).
Sinklinala (engl. syncline) udubljeni (konkavni) dio bore. U jezgri sinklinale nalaze se najmlae stijene.
81
Sipar (engl. talus, scree) nakupina odlomaka i blokova stijena preteito uglastih
oblika, nastalih padanjem i kotrljanjem fragmenata razliite veliine u podnoju strmih
padina. Sipari imaju najee lepezast oblik. U irem smislu sipari su vrsta deluvija.
Prema vrsti veziva i stupnju litifkacije sipari se dijele na nekoherentne ili aktivne, neaktivne ili vezane sipare i siparne bree.

Aktivni
sipar, sredinji Pirineji (Foto: M. Neki)
Sitnoklastine sedimentne stijene (engl. argillaceous sedimentary rocks) ili pelitne

klastine sedimentne stijene imaju vie od 50% estica veliine praha (0.060.002
mm) i gline (<0.002 mm). Podjela pelitnih sedimenata osniva se na meusobnim odnosima sadraja praha i gline, na stupnju litifikacije i teksturnim znaajkama. Prahovnjak,
muljnjak i glinjak imaju debeloslojevitu do homogenu teksturu. ejl je naziv za lisnati
prahovnjak, muljnjak i glinjak (argilit) jer imaju laminiranu do lisnatu teksturu. Prevladavajui su detritini sastojak sitnozrnatih klastinih stijena zrna kvarca i minerali
glina. Znaajni su sastojci zrna feldspata i tinjaca. Cement je najee kvarc i njegov
82
SVEUILITE U RIJECI
varijetet: opal (amorfan) i kalcedon (kripotkristalast), kao i mineralno vezivo nastalo

tijekom dijageneze iz minerala glina. Neki varijeteti sadre znaajni udio kalcitnog
cementa pa se nazivaju kalcitini siltit, kalcitini muljnjak i sl. Posebne su vrste sitnozrnastih klastinih stijena les i lapor.
Slejt (engl. slate) sitnozrnasta metamorfna stijena najnieg stupnja regionalne metamorfoze nastala iz sitnozrnastih sedimentnih stijena, kao i tufova i tufitinih sedimenata. Slejtovi imaju naglaenu kriljavu teksturu.
Sloj (engl. bed) geoloko tijelo uglavnom jednolikog litolokog sastava, strukture i
teksture po cijeloj svojoj debljini. Od stijenske mase u krovini i podini odvojen je nekim
tipom diskontinuiteta: otvorenim meuslojnim plohama, promjenom sadraja minerala,
granulometrijskog sastava, strukture i teksture. Sloj je leasto tijelo odreene debljine i
prostiranja. Debljina jednog sloja moe znatno varirati.
Slojevitost (engl. bedding) temeljna makroskopska odlika veine sedimentnih stijena. To je pojava uglavnom jasnog izdvajanja pojedinih slojeva.

Slojevitost
u pjeenjacima perma, dolina abranke, Gorski kotar (Foto: . Benac)
83
Soliflukcija (engl. solifluction) tip teenja tla iznad trajno smrznute podloge (permafrosta), a dogaa se u subpolarnim podrujima.
Speleotemi (engl. speleothemes) ili piljski vapnenci - nastaju u procesu okravanja karbonatnih stijena u podzemnim prostorima kru. Prilikom kapanja vode zasiene kalcijskim
bikarbonatom izluuje se kalcit. Sige koje rastu od poda prema gore zovi se stalagmiti, a one
koje rastu od stropa prema dolje su stalaktiti. Stup ili stalagmat nastaje njihovim spajanjem.
Prosjena brzina rasta speleotema je 1 do 10 mm u radoblju od 100 godina.

Speleotem,
Bakarski zaljev (Foto: . Benac)
Spikulit (engl. spiculite) tip silicijskih sedimentnih stijena.

Sredinji oceanski hrbat (engl. mid-ocean ridge) veliki reljefni oblik na dnu oceana, koje se izdie se s abisalne ravnice u zoni akrecije ili razmicanja tektonskih ploa.
To je podruje aktivnog vulkanizma. Skrutnuta lava stvara podmorsko gorje iji vrhovi
mjestimice rijetko izviruju iz mora tvorei otoke. Najvea takva pojava je otok Island.
Sredinji oceanski hrbat, koji se protee du Atlantskog i Indijskog oceana najdulji je
gorski lanac na Zemlji (ukupne duljine oko 11.000 km).
84
SVEUILITE U RIJECI
Stalagmit (engl. stalagmite) oblik speleotema koji raste od dna podzemnog prostora.
Stalaktit (engl. stalactite) oblik speleotema koji raste od stropa podzemnog prostora.
Stijena (engl. rock) sastavni dio litosfere ili Zemljine kore, odreenog naina geolokog nastanka, sklopa i sastava. Stijene se sastoje se od jednog (monomineralne)
ili vie razliitih minerala (polimineralne). Svaka stijena osim mineralnog sastava ima
specifinu strukturu i teksturu ili grau. Stijene se prema nainu postanka ili genezi
dijele na eruptivne ili magmatske, sedimentne ili talone i metamorfne ili preobraajne.
Eruptivne stijene, nastale kristalizacijom magme ili hlaenjem lave, primarne su. Sedimentne stijene nastale su fizikalno-kemijskom razgradnjom eruptivnih, metamorfnih i
starijih sedimentnih stijena te litifikacijom prethodno istaloenih estica. Metamorfne
stijene nastale su metamorfozom postojeih stijena u litosferi.
Stijenska masa (engl. rock mass) naziv za cjelokupan volumen neke stijene. Sastoji se od: materijala stijene (minerala), diskontinuiteta i njihovih ispuna, zraka i/ili
vode koji se nalaze unutar materijala stijene ili izmeu stijenki diskontinuiteta.

Vapnenaka
stijenska masa: primorske padine Velebita (Foto: . Benac)
85
Struktura (engl. texture) obuhvaa geometrijske znaajke individualnih komponenti stijene (zrna minerala) i njihovo ureenje, grau. Strukturu je mogue odrediti na uzorku, makroskopski ili mikroskopski. Struktura stijene posljedica je naina
postanka, naknadnih promjena tijekom dijageneze, metamorfnih procesa te procesa troenja kojima je stijena bila podvrgnuta. Struktura stijene znaajno utjee na
mehaniko ponaanje materijala, prvenstveno na nehomogenost i anizotropiju fiziko-mehanikih svojstava. Dva su osnovna tipa strukture: klastina i kristalasta. Stijene klastine strukture imaju detritina mineralna zrna i odlomke stijene okruene
sitnozrnastom osnovom: matriksom i cementom te upljinama (porama). Klastina je
struktura karakteristina za klastine i piroklastine sedimente stijene. Stijene kristalaste strukture imaju kristale i fragmente kristala koji su meusobno uklijeteni, gotovo bez pornog prostora. Kristalasta struktura karakteristina je za eruptivne stijene,
veinu metamorfnih stijena te za kemogene i biogene sedimentne stijene.
Subdukcijska zona (engl. subduction zone) mjesto u Zemljinoj kori, gdje se
oceanska kora (oceanska ploa) podvlai pod kontinentsku koru (kontinentsku plou), a sam proces zove se subdukcija. Takoer ima pojava podvlaenja kontinentske
pod kontinentsku, ili oceanske pod oceansku plou. Idui prema dubini stijene se
deformiraju i tale pretvarajui se u magmu. U zoni subdukcije izraeni su seizminost
i vulkanizam. Ukoliko se oceanska kora navlai na kontinentsku, ta pojava se naziva
obdukcija.
Sublitoral (engl. sublittoral) naziv za dio morskog dna na kontinentskom pragu
izmeu obale i njegovog ruba.
Sufozija (engl. suffosion) proces podzemne erozije sitnozrnastih sedimenata.
Sufozija je oblik filtracijskog razaranja tla pri kojem se odnose sitne estica iz mase
tla pod utjecajem toka podzemne vode. Do sufozije dolazi u poroznoj sredini s neujednaenim granulometrijskim sastavom ili odnoenjem materijala kroz proirene
pukotine, to moe prouzroiti uruavanja svoda. Sufoziija je esta u sedimetima na
podruju kra.
86
SVEUILITE U RIJECI

Sufozijska
udubljenja, Sunger, Gorski kotar (Foto: T. Mari)
Sulfati (engl. sulphates) skupina minerala, prema kemijskom sastavu soli sumporne kiseline. Nastaju u oksidacijskoj sredini pri relativno niskoj temperaturi. Jedan od
poznatijih minerala je gips.
Sulfidi (engl. sulphides) skupina minerala, prema kemijskom spojevi metala prijelaznih elemenata i polumetala sa sumporom. Veinom nastaju hidrotermalno i sedimentno u redukcijskim uvjetima, a u povrinskim su uvjetima nestabilni i prelaze u sulfate.
Pirit je mineral iz te skupine. Velik broj sulfida vane su rude metala.
ejl (engl. shale) sitnoklastina sedimentna stijena lisnate do laminirane teksture.
S obzirom na prevladavajuu veliinu estica razlikuju se glinoviti, muljeviti i prainasti ejl.
krapa (engl. karren) ljebasto udubljenje nastalo u procesu kemijske korozije
(okravanja) u vapnencima s visokim ueem kalcita. Napredovanjem okravanja, od
krapa nastaju grohote.
87

krape
u vapnencima, sjeveroistona obala Vranskog jezera, Dalmacija (Foto: . Benac)
kriljavci (engl. schists) naziv za metamorfne stijene naglaene kriljave teksture.

ljunak (engl. gravel) akumulacija nevezanih, zaobljenih do dobro zaobljenih zrna
stijene ili minerala, promjera veeg od 2 mm, kao i promjenljive koliine zrna dimenzija pijeska, ponegdje praha i gline. ljunak vezan u vrstu stijenu zove se konglomerat.
pilja (engl. cave) prirodni vei otvor u stijenskoj masi u koji je mogu pristup.
Mnogobrojne pilje karakteristine su za podzemlje kra. Nastale su u proirivanjem
diskontinuiteta u procesu okravanja. U piljama su istaloeni razliiti oblici piljskih
vapnenaca ili speleotema. U dinarskom kru naeno je vie piljskih sustava koji su
ponorima povezani s povrinom. Najvei poznati sustav pilja Hrvatskoj nalazi se ispod
Ogulina.
88
SVEUILITE U RIJECI

Ulaz
u ulin ponor u Ogulinu (Foto: . Benac)
Talna voda (engl. soil water) naziv za podzemnu vodu koja se nalazi u vadoznoj
zoni, neposredno ispod povrine terena.
Teenje tla (engl. earth flow) tip pokreta masa na padinama, odnosno pomicanje
mase tla zasienog vodom. Naziva se i zemljani tok. Prema tipu materijala teenje tla
openito se dijeli na debritini tok i blatni tok.
Tehniko-graevni kamen (engl. crushed stone aggregate) naziv za bilo koju vrstu
stijene dovoljno postojanih fiziko-mehanikih znaajki da se moe koristi u graditeljstvu.
Tehniko-graevni kamen koristi se kao lomljeni, drobljeni, mljeveni, cijepani i klesani te
industrijski rezani. Koristi se kao agregat za betone i asfalte. U Hrvatskoj se najvie koriste karbonatne stijene zbog njihove dominantne rasprostranjenosti na povrini.
89
Tekstura (engl. structure, fabric) ili graa stijene obuhvaa raspored, ureenost,
pakiranje i orijentaciju sastavnih komponenti, a u pravilu se odreuje na izdanku stijene. Primarne teksture formiraju se u stijenama tijekom njezina nastanka. Nastale su
u sedimentnim stijenama prije litifikacije (slojevitost, laminacija, folijacija), a u eruptivnim stijenama prije i u vrijeme kristalizacije (teenje magme). Metamorfne stijene
nemaju primarne teksture, budui da su sekundarne tvorevine, nastale preobrazbom
ve stvorenih stijena. Lineacija i folijacija mogu biti: primarne teksture, nastale tijekom dijageneze sedimentnih stijena ili kristalizacije eruptivnih stijena, kao i sekundarne nastale tijekom tektonskih naprezanja i/ili metamorfizma. kriljava tekstura
karakteristina je najvanija makroskopska znaajka veine metamorfnih stijena.
Tektonska graba (engl. graben) ili tektonski rov nastaje tijekom rasjedanja,
sputanjem dijela terena izmeu dva ili vie paralelnih normalnih rasjeda. Sredinji
dio grabe relativno je sputen u odnosu na rubne dijelove.
Tektonski pokreti (engl. tectonic movements) posljedica su endogenetskih procesa u unutranjosti Zemlje. Zbog tih pokreta nastaju poremeaji u Zemljinoj kori.
Svode se na rasjedanje primarnih stijenskih kompleksa na mjestu postanka (izdizanje,
sputanje, nagibanje, rotaciju i prevrtanje) ili premjetanje na veim ili manjim udaljenostima (boranje, ljuskanje i navlaenje). Na temelju odnosa slojeva sedimentnih
stijena razlikuju se tri osnova tipa struktura: bora (savijanje slojeva bez prekida cjelovitosti stijenske mase), rasjed (prekid cjelovitosti i pomicanje blokova po paraklazi)
i navlaka, kada uslijed jakih tangencijalnih pokreta ili gravitacijskog klizanja vei
dijelovi stijenske mase nalijeu jedna na drugu. Uz ove strukturne oblike pojavljuju
se razliiti sustavi pukotina.
Tektonski rov (engl. rift valley) naziv za tektonsku grabu.
Tercijar (engl. Tertiary) naziv za starije geoloko razdoblje kenozoika, koje je
obuhvaalo epohe paleogen i neogen. Dana se taj izraz ne koristi.
Terra rossa (engl. terrra rossa) naziv za crvenicu.
Timor (engl. horst) horst ili strenjak nastaje sustavom normalnih rasjeda zbog
sputanja blokova, pri emu sredinji dio ostaje relativno izdignut. Struktura slina
timoru je prodor, koji nastaje kada se starije naslage u sreditu izdiu prema povrini.
90
SVEUILITE U RIJECI
Tinjci (engl. micas) naziv za slikatne minerale koji pripadaju skupini filosikata pa
se savreno kalaju se u tanke listie. Sastojci su eruptivnih (granit, riolit) i metamorfnih
stijena (tinjasti kriljavci). Nalaze se i u nekim tipovima klastinih sedimentnih stijena.
Najvaniji minerali iz skupine tinjaca su muskovit i biotit
Tlo (engl. soil) tanki sloj nekonsolidiranog materijala koji se mjestimice nalazi
na povrini Zemlje, a nastao je u procesu troenja stijena te erozijom i transportom
raspadnutog materijala u kojem se odvija rast biljaka. Prema definiciji uporabnoj u inenjerskoj geologiji tlo je skup estica minerala i/ili organske tvari u obliku naslaga koje
sadre razliite koliine vode i zraka, a koje se mogu razdvojiti blagim mehanikim
djelovanjem. U genetskom smislu razlikuju se sljedei tipovi tala: rezidualna, aluvijalna, koluvijalna, taluvijalna, glacijalna, organska, eolska, vulkanska, evaporitna i nasuta
tla. Znanost koja prouava sastav i genezu tala naziva se pedologija. U pedolokom
smislu razlikuju se etiri horizonta idui od povrine: A, B, C i D horizont. Horizonti
A i B (topsoil) bioloki su aktivni, horizont C bioloki je neaktivan, dok je D horizont
osnovna stijena. Fiziko-mehanike osobine tla prouava mehanika tla. Prema geotehnikoj klasifikaciji tla se dijele u vie skupina. etiri su osnovne skupine s obzirom na
veliinu zrna: ljunak, pijesak, prah i glina. ljunak i pijesak su krupnozrnasta, najee
nekoherentna tla, dok su prah i glina sitnozrnasta, koherentna tla. estice vee od 60
mm su oblutci i blokovi. Posebna su skupina tala organska tla. Klasifikacija tla koristi
se u geotehnici i inenjerskoj geologiji.
Tonalit (engl. tonalite) ili kvarcdiorit intruzivna eruptivna stijena kiselog sastava.
Trahiandezit (engl. trachyandesite) ili latit efuzivna eruptivna stijena neutralnog
sastava.
Trahit (engl. trachyte) efuzivna eruptivna stijena neutralnog sastava, odnosno efuzivni ekvivalent sijenita.
Transverzalni seizmiki valovi (engl. transverse, shear seismic waves, S-waves) ili
S-valovi popreni, smini ili sekundarni seizmiki valovi.
Travertin (engl. travertine) vrsto litificirani, upljikavi, nepravilno laminirani ili
slojeviti vapnenac nastao anorganskim izluivanjem kalcita iz vruih voda oko termal-
91
nih izvora. Travertin se koristi u graditeljstvu kao arhitektonsko-graevni kamen.

Trijas (engl. Triassic) je stariji period mezozoika koji je trajao oko 45 milijuna godina (245 Ma do 200 Ma). Dijeli se na tri epohe.
Troenje (engl. weathering) ili razgradnja proces razaranja stijena na Zemljinoj
povrini ili plitko pod povrinom zbog erozije, djelovanja atmosferilija, vode, leda,
klimatskih i temperaturnih promjena, insolacije i ivotne djelatnosti organizama. Pri
razgradnji bitno se mijenja mineralni sastav stijene jer dio minerala nestaje zbog slabe
otpornosti, otapa se ili pretvara u nove minerale, stabilne u promijenjenim fizikalno-kemijskim uvjetima. Razlikuju se tri naina troenja: fiziko ili dezintegracija, kemijsko
ili dekompozicija i bioloko troenje. Oni su meusobno povezani, a ovisno o kemijskim, fizikim, klimatskim i geolokim uvjetima, jedan od tih naina prevladava. U
suhoj i hladnoj klimi prevladava fizika, a u toploj i vlanoj klimi kemijska razgradnja.
Bioloko troenje zbiva se pod utjecajem organskih procesa: biolokog otapanja stijena,
zbog bakterija i huminskih kiselina nastalih truljenjem te fiziko razaranje zbog rasta

Zone
troenja u siliciklastinim stijenama (fli), Buzet (Foto: . Benac)
92
SVEUILITE U RIJECI
korijenja. Najotporniji petrogeni mineral je kvarc. Kemijskom razgradnjom silikatnih stijena nastaju gline, a kemijskom razgradnjom karbonatnih stijena nastaje crvenica. Tlo
nastalo razgradnjom stijena naziva se eluvij, a dio stijenske mase zahvaen razgradnjom
zona je fiziko-kemijskog roenja. Prema ISRM klasifikaciji razlikuju se sljedei stupnjevi troenja: I (FR) svjea stijena, II (SW) slabo raspadnuta; III (MW) srednje raspadnuta;
IV (HW) jako raspadnuta; V (CW) potpuno raspadnuta i VI (RS) rezidualno tlo.
Tsunami valovi (engl.Tsunami waves) vodeni valovi koji nastaju naglim poremeajem na morskom dnu zbog potresa. Imaju vrlo veliku valnu duljinu od preko 500 km,
a brzina kretanja tih valova moe dostii do 900 km/h. Budui da nastaju naglo, bez
upozorenja mogu biti iznimno opasni i imati katastrofalne uinke. Dolaskom do pliih
dijelova dna poinje deformacija tsunami valova: smanjenje valne duljine i poveanje
visine. Prvi efekt uoljiv je po povlaenju mora, slino ekstremnoj oseci. Nakon toga
nailazi prvi od valova ija visina moe dosei 30 m. Ovisno u reljefu priobalja, val
prodire prema kopnu unitavajui sve pred sobom. Osim zbog potresa, valovi slinih
dimenzija mogu nastati uslijed erupcija vulkana, brzih pokreta masa velikih dimenzija
i pada kometa ili asteroida u more.
Tuf (engl. tuff) piroklastina stijena, odnosno vezani vulkanski pepeo. Ovisno
o sastojcima tufovi mogu biti litoklastini kad sadre estice stijena, kristaloklastini
kad sadre estice minerala i vitroklastini kad sadre estice vulkanskog stakla. Mijeanjem vulkanskog pepela s glinom, prahom i pijeskom drugaijeg podrijetla nastaju
tufitini sedimenti. Tuf se rabi kao sirovina za proizvodnju pucolanskog cementa
Turbulentan tok (engl. turbulent flow) tok vode u kojem je brzina vode vea pa
strujnice nisu paralelne, za razliku od laminarnog toka. Turbulenti tip toka karakteristian je za otvorene tokove te za stijene u kojima su pukotine proirene, kao to je krki
vodonosnik. Turbulentan tok ne moe se definirati Darcy-jevim zakonom.
Ultrabazine eruptivne stijene (engl. ultrabasic igneous rocks) naziv za eruptivne stijene koje sadre manje od 45% SiO2 komponente.
Ultramafitne eruptivne stijene (engl. ultramafic igneous rocks) eruptive stijene
koje sadre samo silikatne minerale iz skupine piroksena.
93
Vadozna voda (engl. vadose water) ili meteorska voda podzemna voda koja nastaje prodiranjem vode s povrine u podzemlje tako da prvo vlai suhe povrine krutih
estica ili stjenke upljina stvarajui tanku ovojnicu (pelikularna voda). Kada debljina
ovojnice vode naraste izvan domaaja privlanih molekularnih i adhezijskih sila, poinje gibanje vode prema dubini pod djelovanjem sile tee. To gibanje oteava prisutnost
zraka. Voda tee prema dolje do povrine zasiene zone ili vodne plohe. Koliina meteorske podzemne vode ovisi o klimi nekog podruja, zasienosti podzemlja, nagiba
terena, propusnosti stijena i tipu te gustoi vegetacije.
Vadozna zona (engl. vadose zone) nesaturirano podruje izmeu povrine terena i
vodne plohe. upljine su djelomice ispunjene vodom koja je u obliku vezane vode vlage
(pelikularna voda) i slobodne vode koja tima gravitacijski tok. Ova zona ukljuuje pojas talne vode i pojas kapilarne vode.
Vapnenac (engl. limestone) sedimentna karbonatna stijena. Sastavljen je uglavnom od kalcita, a moe sadravati druge minerale, kao to su dolomit (dolomitian
vapnenac), kvarc (kvarcni vapnenac), glina (glinoviti vapnenac) ili organske tvari (bituminozni vapnenac). isti vapnenci bijele su boje, a zbog oksida i hidroksida eljeza postaju crvenkasti do ukasti. Zbog primjesa organske tvari postaju sivi, a zbog bitumena
smei. Vapnenac je poligenetska stijena, tj moe nastati na vie naina. Razlikuju se
klastini vapnenci (kalkrudit, kalkarenit i kalcilutit), kemogeni (travertin) i organogeni
vapnenci koji su najrasprostranjeniji. Vapnenci nastaju taloenjem u vodenom okoliu,
veinom u moru, a rjee u jezerima i rijekama. Vapnenci su vrlo rasprostranjene stijene
u Hrvatskoj i najvaniji su izvor tehnikog-graevnog i arhitektonsko-graevnog- kamena.
Voda (engl. water) najneobinija tekuina u prirodi i esencijalna tvar za ivot na
Zemlji. Voda se pojavljuje u sva tri agregatna stanja: u obliku leda, tekuine i pare. Voda
ima najveu gustou kod +3.98 0C pa led pliva na vodi. Obino kristalizira u obliku heksagonskih kristala, a pripada mineralnoj skupini hidroksida. Neobina svojstva vode
proizlaze iz njene molekularne strukture, s dva vodikova i jednim kisikovim atomom na
vrhu, pa je cijela molekula polarna. Ta bipolarnost omoguuje stvaranje vodikovih veza
izmeu molekula vode. Osnovna struktura vode je tetraedarska prostorna reetka, koja
se poput saa kombinira u heksaedarske kanale.
94
SVEUILITE U RIJECI
Vodna ploha (engl. groundwater table, water table) ili vodno lice granica izmeu
gornjeg nezasienog podruja (zona aeracije ili vadozna zona) i donjeg zasienog podruja (zona saturacije) u freatskom vodonosniku. Vodna ploha je ekvipotecijalna ploha
koja se stalno mijenja i odraava ravnoteu izmeu atmosferskog i piezometarskog tlaka.
Vodonosnik (engl. aquifer) porozni medij koji prima, transmitira i otputa podzemne vode. Najvanija hidrogeoloka svojstva vodonosnika su poroznost i vodopropusnost. Prema nainu kretanja podzemne vode razlikuju se etiri glavna tipa vodonosnika: freatski, arteki i krki vodonosnik kao i vodonosnik pukotina i ila.
Vrulja (engl. sumarine spring, vrulja) ili podmorski izvor tip krkog izvora, kada
podzemna voda istjee pod tlakom na morskom dnu. Mjesto nekih podmorskih izvora
periodino je vidljivo na povrini mora. Pojava vrulja karakteristina je za hrvatsku
obalu Jadranskoga mora.

Vrulje
uz sjeveroistonu obalu Bakarskog zaljeva (Foto: . Benac)
95
Vulkan (engl. volcano) otvor na povrini Zemlje ili na morskom dnu gdje, povremeno ili stalno izlazi lava te vrue pare i plinovi. Na vrhu vulkana esto se nalazi udubljenje
koje se naziva krater. Izlijevanjem lave iz vulkana nastaju efuzivni tipovi eruptivnih stijena, a izbacivanjem estica razliitih veliina nastaju piroklastine stijene. Istjecanjem
lave i izbacivanjem piroklastinog materijala oblikuje se vulkanski unj. Ako se unj urui
nastaje depresija krunog oblika ili kaldera, u kojoj se ponekad moe stvoriti jezero.

Krater
vulkana Etna, Sicilija (Foto: M. Neki)
Vulkanizam (engl. volcanism) vrsta endogenetskih procesa kada lava, pare i plinovi izlaze kroz Zemljinu koru na povrinu Zemlje i u atmosferu, na mjestu koje se zove
vulkan. Pojava vulkana izraena je na granicama litosfernih ploa.
Vulkanoklastine stijene (sinonim) naziv za piroklastine stijene.
Vulkanske stijene (engl. volcanic rocks) naziv za efuzivne eruptivne stijene.
Vulkanski indeks eksplozivnosti (VEI) (engl. volcanic explosivity indeks) ljestvica za odreivanje stupnja potencijalne eksplozivnosti nekog vulkana, to je jedan od
oblika geolokog hazarda. Prema nainu erupcije razlikuje se nekoliko tipova vulkana:
96
SVEUILITE U RIJECI
islandski (Icelandic), gdje se zbiva samo izbacivanje lave kroz pukotine, zatim havajski
(Hawaiian, VEI = 0 - 1), strombolski (Strombolian, VEI = 2 - 3), vulkanski (Vulcanian,
VEI = 4), plinijski (Plinian, VEI = 5 - 6) i ultraplinijski (Ultraplinian, VEI = 7 - 8) kada
dolazi do izbacivanja vulkanskog pepela u stratosferu. Erupcija vulkana blizu obale ili
na morskom dnu moe prouzroiti velike tsunami valove. Piroklastini tok, lahar i debritni tok mogu biti sekundarni efekti vulkanskih erupcija.
Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet (engl. Wiechert-Gutenberg discontinuity)
naziv za zonu na granici Zemljinog omotaa i Zemljine jezgre, gdje se brzina seizmikih
valova znatno mijenja zbog promjene gustoe u unutranjosti Zemlje. Ova zona je nazvana prema njemakim geofiziarima Wiechert-u i Gutenberg-u koji su ju otkrili. Ta se
zona nalazi na dubini do 2900 km.
Zemlja (engl. Earth) naziv: za samostalno svemirsko tijelo ili planet star oko 4.5
milijardi godina, za vrstu kopnenu masu, i za tlo iznad stijenske mase. Planeta Zemlja
ima prosjeni radijus od 6.371 km. Spljotena je na polovima, a izboena na ekvatoru
pa ima oblik nepravilnog elipsoida ili geoida. Zemlja je zonalno ili lupinasto graena.
Sastoji se od Zemljine jezgre, Zemljinog omotaa i Zemljine kore. vrsti dio Zemlje
(geosfera) okruuju hidrosfera (vodeni omota) i atmosfera (zrani omota).
Zemljina jezgra (engl. Earths core) ili barisfera nalazi se ispod Zemljinog omotaa na dubini veoj od 2.900 km. Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet granina je
zona izmeu omotaa i jezgre. Jezgra se sastoji smjese eljeza i nikla te primjesa kisika,
silicija i sumpora. Smatra se da je vanjski dio jezgre rastaljen i uzrok Zemljinog magnetizma, dok je unutranji u krutom stanju. Granica izmeu vanjske i unutranje jezgre je
na dubini od 5.150 km.
Zemljina kora (engl. Earths crust) povrinska sfera Zemlje, koja zajedno s gornjim dijelom Zemljinog omotaa ili litosferom sainjava stjenovitu cjelinu. Razlikuju
se dva tipa kore: kontinentalna i oceanska. Stare konsolidirane mase ili kratoni tvore
dijelove kontinentalne kore. Ona se sastoji preteito od granita, a naziva se i SiAl po
glavnim elementima siliciju i aluminiju. Prosjene je debljine od 40 km, a najvie do
70 km. Oceanska kora izgrauje vrstu podlogu oceana. Sastoji se veinom od bazalta.
Naziva se i SiMa, po glavnim elementima siliciju i magneziju. Debljine je samo od 10
do 12 km. Granina zona izmeu kore i litosfere zove se Mohoroviiev diskontinuitet.
Zemljina kora nije cjelovita ve je podijeljena na 22 vee ili manje tektonske ploe koje
97
su, zbog konvekcijskih strujanja magme u astenosferi, u stalnom pokretu. Na granicama

ploa esti su vulkanizam i seizminost. Prilikom razmicanja ploa u zoni akrecije izlijevanjem lave na dnu oceana nastaje nova kora. U zoni subdukcije jedna ploa tone ispod
druge pri emu se dio tali u podruju visokih temperatura. U treem sluaju moe doi
do pomicanja jedne ploe uz drugu. Zemljina kora podlona je stalnim promjenama
(epirogeneza i orogeneza).
Zemljin omota (engl. Earths mantle) ili plat podruje geosfere ispod Zemljine
kore. Omota nije homogen ve ima lupinastu grau. Granina zona koja ga dijeli od
kore je Mohoroviiev diskontinuitet, dok je granina zona s jezgrom Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet. Omota se sastoji od tri zone: unutranje ili mezosfere, srednje ili
astenosfere te vanjske ili litosfere. U astenosferi se zbivaju snana konvekcijska strujanja magme koja su uzrok tektonskih pokreta u Zemljinoj kori.
Zemljotres (engl. earthquake) naziv za potres.
al (engl. beach) nakupina pijeska i/ili ljunka na obali mora ili jezera. ali mogu
nastati taloenjem sedimenata na uu vodotoka ili njihovom akumulacijom u podnoju
klifa, tijekom procesa marinske erozije. Hidrodinamiki stabilni ali imaju udubljen
(konkavni) oblik.

ljunani
al, jugozapadna obala otoka Krka (Foto: . Grani)
98
SVEUILITE U RIJECI
LITERATURA
ALLABY, A. & ALLABY, M., eds. (1990): The Concise Oxford Dytionary of Earth
Science. - Oxford University Press, Oxford- New York, 410 p.
BARETTA-BEKKER, J.G., DUURSMA, E.K. & KUIPERS, B.R., eds. (1992): The
Encycolpedia of Marine Sciences. Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-NewYork, 311
p.
BATES, R.L. & JACKSON, J.A., eds. (1984): Dictionary of Geological Terms: Prepared by the American Geological Institute. Anchor Books, New York, 571 p.
BRIGGS, D., SMITHSON, P., ADDISON, K. & ATKINSON, K. (1997): Fundamentals of the Physical Environment, 2nd ed. - Routledge, LondonNew York, 557 p.
GOUDIE, A. S., ATKINSON, B.W., GREGORY, K.J., SIMMONS, I.G., STODDART, D.R. & SUGDEN, D. (1994): The Encyclopedic Dictionary of Physical Geography, 2nd ed. Blackwell, Oxford, 611 p.
GRADSTAIN, F., OGG, J. & SMITH, A. (2004): A Geologic Time Scale 2004.
Cambridge University Press, Cambridge - New York, 589 p.
GOUDIE, A.S., ed. (2004): Encyclopedia of Geomorphology, Vol. 1 and 2. Routledge, LondonNew York, 1156 p.
HANCOCK, P.L. & SKINNER, B.J., eds. (2000): The Oxford Companion to The
Earth. Oxford University Press, Oxford, 1174 p.
99
KARST WATER INSTITUTE (2002): Lexicon of Cave and Karst Terminology with
Special Reference to Environmental Karst Hydrology (Supercedes EPA/600/R-99/006,
1/99). National Center for Environmental AssessmentWashington Office, Office of
Research and Development U.S. Environmental Protection Agency Washington, D.C.,
Digital Version.
POEHLS, D.J. & SMITH, G.J. (2009): Encyclopedic Dictionary of Hydrogeology.
-Elsevier, Amsterdam, 517 p.
SIMOVI, V. (ed.) (2002): Leksikon Graevinarstva. Masedia, Zagreb, p.p. 1091.
SKINNER, B.J. & PORTER, S.C. (2000): The Dynamic Earth: an Introduction to
Physical Geology. John Wiley & Sons, New York, 575 p.
TIMOFEEV, P.P., ALEKSEEV, M.N. & SOFIANO, T.A. (1988): English Russian
Dictionay of Geology. Russky Yazyk Publishers, Moscow, 540 p.
TILJAR, J. (1999): Petrologija s osnovama mineralogije. Rudarsko-geoloko-naftni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 212 p.
WHITTEN, D.G.A. & BROOKS, J.R.V., eds. (1988): The Penguin Dictionary of
Geology. -Penguin Books, London, 495 p.
WHITTOW, J., ed. (1988): The Penguin Dictionary of Physical Geography. -Penguin Books, London, 591 p.
100 SVEUILITE U RIJECI

Geološki Rječnik

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Geološki Rječnik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDBENICI SVEUILITA U RIJECI

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM FLUMINENSIS

UDBENICI SVEUILITA U RIJECI

Prof. dr. sc. EDOMIR BENAC

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

U Rijeci, sijeanj 2013.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

VIII SVEUILITE U RIJECI

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Kako se koristi rjenikom

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Albit (engl. albite) silikatni mineral Na(AlSi3O8) iz skupine plagioklasa.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Arkoza (engl. arkose) vrsta pjeenjaka sa znaajnim udjelom feldspata.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Bioerozija (engl. bioerosion) proces mehanikog i kemijskog razaranja obale u

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

o-konglomerat. Prema nainu postanka razlikujemo vulkanske, tektonske i sedimentne

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Dekompozicija (engl. decomposition) naziv za kemijsko troenje stijena.

krovinskih naslaga, koji raste s poveanjem dubine zalijeganja. Kemijska dijageneza

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Eklogit (engl. eclogite) metamorfna stijena kriljave teksture nastala u procesu

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Erozija (engl. erosion) egzodinamiki proces koji obuhvaa odvajanje, pokretanje

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Fanerozoik (engl. Phanerozoic) najmlai eon u geolokoj povijesti Zemlje, poeo

Fleksura (engl. flexure) asimetrina ili koljeniasta bora.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Fluvijalna erozija (engl. fluvial erosion) naziv za rijenu eroziju.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

karotanih mjerenja. Ovisno o potrebi, mjeri se brzina elastinih valova (down-hole i

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

velikoj mjeri ovisan o osnovnim geolokim znaajkama stijena.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Hidrogeologija (engl. hydrogeology) grana geologije i specijalistika znanstvena

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

potresa na Zemljinoj povrini bila je RF ljestvica (RossiForel) krajem 19. stoljea,

pomou terenskih i laboratorijskih metoda. Pravodobnim obavljanjem tih istraivanja

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Istraivako buenje (engl. ground investigation drilling) znaajna metoda u

Izvor (engl. spring) mjesto istjecanja podzemne vode na povrini Zemlje.

Jama (engl.swalow-hole) vertikalno udubljenje strmih strana i manjeg promjera,

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

visokomagnezijski kalcit (4-28% MgCO3). Kristali kalcita su staklastog sjaja, izraene

Karbon (engl. Carboniferous) period paleozoika u kojem je ivot osim u morima

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Klizanje (engl. landsliding, sliding) proces otkidanja pa zatim translacijskog ili

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Kristalasti kriljavci (engl. crystalline schists) zajedniki naziv za metamorfne

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

Likvefakcija (engl. liquefaction) pojava potpunog gubitka vrstoe tla prilikom

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU

MCS ljestvica (engl. MCS scale, MercalliCancaniSieberg scale) ili Mercalli